Ian Baxter SLIKE RATA HITLEROVI LOGORI SMRTI U OKUPIRANOJ POLJSKOJ Rijetke fotografije iz ratnih arhiva
Biblioteka KULTURA I CIVILIZACIJA
Nakladnik Naklada LJEVAK d.o.o. Za nakladnika IVANA LJEVAK LEBEDA Urednica NADA BRNARDIĆ Recenzenti GORAN HUTINEC HRVOJE KLASIĆ
Ian Baxter SLIKE RATA
HITLEROVI LOGORI SMRTI U OKUPIRANOJ POLJSKOJ RIJETKE FOTOGAFIJE IZ RATNIH ARHIVA
S engleskoga preveo IGOR BULJAN
Zagreb, rujan 2021.
Naslov izvornika Ian Baxter Images of war HITLER’S DEATH CAMPS IN OCCUPIED POLAND Rare photographs from wartime archives
Copyright © Ian Baxter, 2021 Copyright © za hrvatsko izdanje Naklada LJEVAK d.o.o. 2021.
ISBN 978-953-355-510-2 CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001110380
Sadržaj
Prvo poglavlje
Uvod u konačno rješenje Chełmno (Kulmhof) – centar za ubijanje Majdanek – radni i istrebljivački logor Auschwitz-Birkenau – radni i istrebljivački logor
7 25 34 51
Drugo poglavlje
Logori operacije Reinhard 81 Belzec 83 Sobibor 93 Treblinka 111
Treće poglavlje
Posljednje godine
125
Dodatak
Glavni poljski logori smrti
137
O autoru
139
Pogledi ili mišljenja izneseni u ovoj knjizi i kontekst u kojemu su slike upotrijebljene ne odražavaju nužno poglede ili politiku niti podrazumijevaju odobravanje ili podršku Memorijalnog muzeja holokausta u Sjedinjenim Državama (USHMM)
5
.
Prvo poglavlje
Uvod u konačno rješenje
K
ad su nacisti potkraj rujna 1939. osvojili Poljsku, Nijemci su stekli teritorij s 20 milijuna stanovnika, od kojih je bilo 17 milijuna Poljaka, a 675 000 Nijemaca. Prije invazije Hitler je već bio odlučio da će pripojena područja očistiti od Poljaka i Židova i zamijeniti ih njemačkim naseljenicima. Ono što je slijedilo bilo je razdoblje neograničenog terora u Poljskoj, osobito na pripojenim teritorijima. Nepripojena područja, Lublinsko vojvodstvo i dijelovi Varšavskog i Krakovskog vojvodstva, brojila su 11 milijuna stanovnika. Prvotni naziv bio je »Generalno gubernatorstvo za okupirana poljska područja«, a 1940. promijenjen je u »Generalno gubernatorstvo«. U njemu su se rješavali svih nepoželjnih i onih koji su smatrani državnim neprijateljima. Onamo su prvi deportirani Poljaci i Židovi. Početkom 1940. Generalno gubernatorstvo progutalo je na tisuće ljudi. Raseljavanje Poljaka i Židova postalo je administrativna mora, pa je dogovoreno da se Židove prisili na život u getima. To ne samo da je trebalo olakšati breme programa ponovnog naseljavanja već je bilo i način da se privremeno riješe »židovskog problema«. Nacisti su propagirali uvjerenje da su poglavito istočni Židovi nosioci bolesti i da ih se mora izolirati.
7
Dotle je SS provodio strogu politiku u obračunu s prijetnjom subverzije poljskih nacionalista i židovskih boljševika na novopripojenim teritorijima. Početkom 1940. razna mjesta za osobe lišene slobode u Reichu pucala su po šavovima zbog velikog broja onih koji su smatrani državnim neprijateljima. SS-ovskim kanalima kolala je vijest da vladini dužnosnici zahtijevaju da se smjesta krene u širenje sustava koncentracijskih logora na novoosvojenom teritoriju u Poljskoj. Njemačke vlasti požurile su se osnivati logore u Poljskoj gdje se zatvorenici mogu zatočiti i početi drobiti kamenje te raditi na izgradnji objekata i ulica. Bilo je predviđeno da Poljaci ostanu kao robovska radna snaga, pa su osnivani »karantenski logori« kako bi se podjarmilo lokalno stanovništvo. Prvotna namjera bila je da se zatvorenici drže u karantenskim logorima dok ih ne pošalju u koncentracijske logore u Reichu. Ali ubrzo je postalo očito da je to nepraktično, pa je odobreno da ti logori funkcioniraju kao trajni zatvori. Tijekom 1940. SS-ovski sustav koncentracijskih logora u Poljskoj brzo se širio. Dok su Židovi bili zatočeni u getima, Nijemci su izvršili invaziju na Sovjetski Savez, pa je židovski problem dodatno eskalirao kad su se tisuće Židova i pripadnika drugih vjeroispovijesti koje su nacisti smatrali »podljudima« našle na području pod kontrolom Reicha. Iako je strijeljanje bilo učinkovita metoda ubijanja, zapovjednici su ubrzo postali svjesni da ima nedostataka. Prvo, ubijanje je bilo teško sakriti i često su mu svjedočile neovlaštene osobe, koje su se često tužile na surovost. Drugo, bilo je uznemirujuće za ubojice. Himmler je bio svjestan problema masovnih smaknuća. U kolovozu 1941. svjedočio je blizu Minska masovnom ubijanju i gotovo se onesvijestio. Komentirao je zapovjedniku da smaknuće nije bilo humano i da će posljedica po vojnike biti niži moral. Dotle je govorio vojsci da će
8
morati prihvatiti likvidacije na istoku kao politiku jer je to pitanje ideologije. Jedna od ideja bila je natjerati druge da ubijaju: Poljake, Ukrajince, Balte i Židove koji će ionako biti ubijeni. To je bilo bolje, osobito kad bi dolazili po žene i djecu i ubijali ih. Ali strijeljanje ipak nije bio dovoljno brz način da se pobije golem broj ljudi koje su htjeli pobiti. Himmler je jasno dao do znanja da zahtijeva učinkovitiju metodu, kao što su eksplozivi ili plin. Plin za naciste nije bio nova metoda. Poseban odjel znan kao T4 organizirao je »eutanazijski program«, u kojemu se plin upotrebljavao za ubijanje umobolnih i neizlječivo bolesnih. Program je bio uspješan i trajao je dvije godine, ali je zbog javnosti nevoljko obustavljen. Zatim je predloženo da se ta metoda ubijanja primijeni izvan Njemačke protiv državnih neprijatelja na istoku i pokrenuti su planovi. Plin je prvi put uveden u odrede smrti poznate kao Einsatzgruppen. Specijalno hermetički zatvoreno vozilo bilo je napravljeno tako da izgleda kao da je hitna pomoć. Žrtve bi smjestili u kabinu, pa bi se upumpavao ugljični monoksid. Ujesen 1941. prvi plinski kamion pripremljen za Istočno bojište testiran je na ruskim ratnim zarobljenicima u koncentracijskom logoru Sachsenhausenu. Premda su tisuće zarobljenih Židova i Rusa ubijene u tim novim plinskim kamionima, nisu bili omiljeni u SS-u. Ali neko će vrijeme ta metoda ubijanja imati prednost. Plinski kamioni upotrebljavali su se i kod prvog istrebljivačkog centra izgrađenog u poljskom selu Chełmno nad Nerem, 50 kilometara sjeverno od Łódźa.
9
Ian Baxter HITLEROVI LOGORI SMRTI U OKUPIRANOJ POLJSKOJ
Nakladnik Naklada LJEVAK, d.o.o. Zagreb Za nakladmika IVANA LJEVAK LEBEDA Lektor i korektor BONISLAV KAMENJAŠEVIĆ Oblikovanje naslovnice RAM Grafička priprema GRAFIJA Tisak FEROPROMS
Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH.
www.ljevak.hr