Faruk Šehić Balada o Greti i Migfoldu
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 1
11.03.2022. 07:38
Biblioteka Cicero © Faruk Šehić i Naklada Ljevak, 2022. Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Grada Zagreba.
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 2
11.03.2022. 07:38
Faruk Šehić
Balada o Greti i Migfoldu
Zagreb, ožujak 2022.
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 3
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 4
11.03.2022. 07:38
The photon (Greek: φῶς, phoˉs, light) is a type of elementary particle. It is the quantum of the electromagnetic field including electromagnetic radiation such as light and radio waves, and the force carrier for the electromagnetic force. Photons are massless, so they always move at the speed of light in vacuum, 299 792 458 m/s (or about 186,282 mi/s). https://en.wikipedia.org/wiki/Photon
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 5
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 6
11.03.2022. 07:38
potpun čovek, ja drhtim i brojim, prejasnoga mozga, dostojan trena kada, sa malim fenomenom svojim, vreme se krši poput instrumenta... Prokleta svinja što te sazda krivo, barko trula sa balastom na boku! U tvojim sumračnim dnima, sve živo tuče tvoje mrtvo drvo ka Istoku... Paul Valéry Brodolom (iz knjige Melanž, preveo Kolja Mićević)
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 7
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 8
11.03.2022. 07:38
N
ešto se micalo u fotonskoj supi koju bismo mogli nazvati vremenom i prostorom, nama znanim dimenzijama, kako bismo lakše razumjeli događaje izvan pet čula. U toj supi su se krčkali sastojci, elementi neophodni za formiranje naših dimenzija. Neki mjehurići bi bubrili dok ne prsnu i taj proces bubrenja i prskanja se odvijao svuda u fotonskoj supi. Ona je ključala kao voda na zagrijanom plehu peći na drva u bilo čijem djetinjstvu kod bake i djeda. Neko ili nešto je pokušavalo da se otrgne iz supe i oslobodi žitkog stanja u kojem se kuhao rani svemir. Klobuci kosmičkog paprikaša. Sve i da uspije u tome, to nešto ne bi moglo nigdje da odleti, odšeta jer nije bilo dovoljno prostora za to. Prostor je bio uvjetna riječ. Sve je tu bilo uvjetno i zasnivalo se na naučnim simbolima i špekulacijama. Unutar fotonske supe nekad bi padale i fotonske kiše i snjegovi kada bi temperatura sišla ispod fotonske nule. Malo-pomalo sve je počinjalo ličiti na svijet koji bismo mogli i razumjeti. Supa je dobila boju i prva boja je bila plava. Onda se supa spustila u horizontalan položaj jer je iznad nje niklo zeleno nebo. Pojavile su se i neke nečitke tamne 9
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 9
11.03.2022. 07:38
mrlje u daljinama. Supa je bila potpuno ravna, samo bi na nekim mjestima okomito padala kao neki geometrijski vodopad od plave žitke materije. Ponor je bio prevelik i nije se mogao preskočiti ni u mislima. S druge strane odvijalo se isto, vodopad plave boje. Gdje god pogledaš bio je isti prizor: fotonska supa i fotonski vodopadi. Onda je neko nagurao ponore i oni su nestali, te je supa opet postala prvobitno ravna. I nebo je bilo ravno. Nečitke tamne mrlje su nestale. Možda ostrva, praatlantide. Negdje se stvorilo morsko žalo. Ono je za sobom povuklo i stvaranje kopna. Uokolo su bile naplavine, smeće, razbijeni drveni predmeti kao da se brodolom desio negdje u blizini. Jedan mobitel starinskog dizajna, sa izlizanim slovima na tipkama, zvonio je neprekidno. Po prilici zvuk Nokije. Alarm za mali nebitan događaj, vrenje vode u kuhalu. Trebao je neko spremiti čaj... Ptice su shvatile da postoje i počele da lete. Onda su skontale da imaju glas i tišina je bila zauvijek izgubljena. Bio je tu i oklop konkvistadora zarastao u morsku travu i so, slučajni rekviziti nečije povijesti koja se još nije ni dogodila. Kosturi brodova su izvirivali iz pijeska, razarači i tankeri. Gvozdene katarke da vjetar na njima može čačkati zube; topovi dugačkih cijevi, sablje krivošije, durbini. Rekvizitorijum fotonske supe je u sebi sadržavao beskrajan niz stvari, događaja; uzroka i posljedica. Labirinte, takorekuć. I tri nehronološki poredana fotonska albuma Davida Bowieja: Lodger, Heroes i Station to Station. Nedostajao je Low, najbolji među ovim kvartetom, ali nije moglo sve 10
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 10
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 11
11.03.2022. 07:38
stati na ovo žalo kao što ne može sve stati ni u jednu pjesmu ili knjigu. I po kosmičkim žalima se slušala muzika sedamdesetih. Prednost fotonskih stvari je što su čitljive. Pregršt fotona u šaci koji ti izmiču između prstiju, ali ih jasno vidiš. Nešto svjetlucavo je vrludalo pijeskom, kao da je biser pobjegao iz školjke. Sedef koji hoda. Bilo je to prvo biće koje je izašlo ravno iz fotonske supe, sve drugo, ptice, okolno drveće, bili su vinjete metaforâ i pretpostavki kao i prilikom svakog nastanka bilo kojeg svijeta. Jedna sasvim mala fotonska (morska) buba se dokopala kopna. Ostalo ćemo moći nazvati našom ličnom poviješću.
12
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 12
11.03.2022. 07:38
G
reta ima najsređeniji podrum u stubištu. Osvijetljen sijalicom. Jedino iz njenog podruma ne izlazi mrak, jer se mrak boji sijalice čak i kada je ona ugašena. Ja se bojim mraka ali me on pomalo i privlači, mada to ne bih nikome priznao, jer ako priznam može se desiti da ga se prestanem bojati. U tom slučaju strah nestaje i užitak lupanja srca kada sam sam u mraku bi nestao. Još sam mali, cijepam drva i okrećem se za nogama svake žene koja prođe ulicom, dok kupim cjepanice i bacam ih prema rešetkastom prozoru našeg podruma. U modi su neobrijane noge i Hladni rat. Greta je iznad moje glave na svom balkonu. I ona posmatra ljude, udiše čist zrak i gleda šta ja radim. Sve što ona vidi stoji stabilno i nepokolebljivo: grad, ljudi, oblaci, drveća. Jablani su zasađeni paralelno sa našom zgradom. Visoki su kao u nekoj sjetnoj pjesmi i nemaju namjeru nikad da padnu. U njihovim krošnjama gnijezde se štiglići. Greta voli štigliće jer su prelijepi i divno pjevaju. I ja ih volim iako je opštepoznato da imam strah od ptica, ali se ne bojim zmija, žaba ni kornjača. Nekad naš stan na zadnjem spratu biva preplavljen žabicama koje skaču po tepihu i 13
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 13
11.03.2022. 07:38
sitnim kornjačama što mile uzaludno tražeći kakvu baru na ulaštenom brodskom podu. Priroda je u trendu, svi je volimo, trudimo se da ostane čista, iako ima ljudi koji su u suprotnom taboru; vole da prljaju prirodu gdje god stignu. Grad se klacka između čistoće i prljavštine. Ulice su čiste, ali kad prođe konjska zaprega onda se sve puši od konjskog izmeta. Poslije dođu smetljari i pokupe lopatama ono što su konji zaboravili za sobom. Priroda je u našim venama i neće da izađe odatle.
14
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 14
11.03.2022. 07:38
M
igfold se pojavio iznenada kao što se pojavljuju mnoga mitološka bića sna i mašte. Isprva, niko ga nije primjećivao, ali bio je tu stalno. Zašto ga nismo mogli vidjeti više je bila naša stvar, nego njegova pogreška, jer njegovo i nije da bude vidljiv baš svima. Mada, ako dobro promislim, mi i nismo bili baš svako. Naše srce je bilo otvoreno, nismo se naslađivali tuđim mukama i vjerovali smo u prevlast mašte nad krutim životnim normama. Gledali smo u njega stalno, ali nismo znali da je to on, takva je priroda tajanstvenih dešavanja. Mogu se tumačiti ovako ili onako, ili nikako. Kad su se pacovi počeli kotiti u našim podrumima, izbjegavajući Gretin jer je bio dobro malterisan iznutra, nismo na to gledali kao na nešto posebno čudno. Čak je i Fifi izbjegavao zalaziti u podrumski hodnik, gdje su sa obje strane bila nanizana vrata podruma stanara zgrade. Bile su to godine kada se ljudi nisu previše odavali sumnjama, iako su teorije zavjera cvjetale, ali su bile u saksijama predviđenim za to. Knjige o njima su bile objavljivane u bibliotekama koje su bile specijalizovane za takve teme. Nije to bio mainstream već potpuni underground. I sam 15
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 15
11.03.2022. 07:38
sam bio podložan naslovima tipa 100 najvećih ubica u povijesti, Sve misterije svijeta, Da li su bogovi bili astronauti?... Sama oprema tih knjiga dala je naslutiti da se, ipak, radi o zabavi za umove željne neobičnog i čudnog. Mada je moj um slijepo vjerovao u naučni poredak života i svijeta. Sklonost ovakvim knjigama je brzo prestala i ona je bila samo nadopuna mojoj mašti kojoj se nije sviđala realnost koju nastanjujemo. A ta realnost je bila građanski dosadna. Možda bi se sve odvijalo drukčije da smo na vrijeme vidjeli Migfolda. Ja sam išao u školu, Greta je carevala svojim stanom i družila se s mojom mamom i svojim vršnjakinjama. Fifi je spavao na gelenderu. Otac je išao i vraćao se s posla, čitao novine i gledao televizor. Ponekad je išao i u lov. I ja sam nekad išao s njim. Po snijegu smo se spuštali niz padinu nekog brda koja je bila vještački stepenasta. Na tim stepenicama rasli su borovi i smreke, posađeni ljudskim rukama. Padao je snijeg i psi su bili ispred nas. Nismo ništa tada ulovili, a ja svakako i nisam bio rođen da budem lovac. Padao je gust snijeg i smreke su bile otežane vlažnim pahuljicama. Čak i najžilavije drvo puca pod naslagom teškog snijega, takav je zakon prirode. Snijeg je bio događaj. Njegov miris, boja i sposobnost da se istopi u dlanu ili ustima. Imali smo i lovačkog psa terijera, ali nisam baš bio vičan s psima. Naš terijer je bio simpatičan ali se nekako brzo izgubio u vremenu i prostoru naših života. Imao je onu smiješnu bradicu kakvu terijeri obično zaduže u, valjda, 16
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 16
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 17
11.03.2022. 07:38
zrelim godinama. Teri je nestao, prozaično rečeno umro je i nije ga zamijenio novi pas. Ja sam se odao ribolovu i ljubavi spram rijeke. Otac je nastavio ići u lov i na posao. I mama je išla na posao, jedino je Greta gledala oblake a naveče zvijezde kako se pale sitno žmirkajući nam iz dalekih kosmičkih crnina. Crno je uvijek bila boja koje sam se bojao. Ljudi u crnini su bili strašni, a bilo ih je po gradu kojim su vršljali gonjeni svojim poslovima i nemirima. Ja sam volio plavu i zelenu. I kod Grete su dolazile žene u crnini, njene drugarice čiji muževi su umrli pa je red nalagao da nose crnu odjeću, ponekad i crne marame. Razumijevao sam taj običaj ali nikako mi nije mogao postati drag. Zašto bi se trebalo toliko pokoravati smrti? Zar je ne bi trebalo zaboraviti i odmah nakon nečije smrti nositi odijela u duginim bojama? Ja bih tako uradio da se mene pita, ali ko pita dječake i djevojčice o bilo čemu. Crno je bila uniforma kojom su ljudi služili bogu smrti, klanjali mu se u strahopoštovanju da oni ne budu sljedeći u nizu na njegovoj listi. Ja sam se klanjao drugim bojama ne tražeći njihovu milost, niti sam ih se bojao. Života se nije trebalo bojati, ali ko nam je tada to mogao reći sa stopostotnom sigurnošću? Uglavnom, živjelo se po nepisanim pravilima, o mnogim stvarima se ćutalo i to ćutanje se podrazumijevalo. Poštovali smo naše mrtve heroje i našeg vođu lijepoga lica čak i kad je umro. Sve izvan toga se moglo podvrgnuti sumnji, ali oprez nikad nije bio naodmet. Ja sam bio oprezan prema krhkosti živih bića. Greta je bila oprezna kada pravi kolače, trudila se da pogodi 18
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 18
11.03.2022. 07:38
savršenu mjeru, jer mjera je osnov kosmosa. Od pravilnog sastojka, začina, sve zavisi. Greta je imala taj savršen osjećaj za mjeru, iako je često imala strog izraz lica, znao sam da to nije izraz njene duše, jer ne možeš voljeti djecu i životinje te biti loša osoba.
19
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 19
11.03.2022. 07:38
Onaj ko je mijesio našu stvarnost također je imao osjećaj za mjeru kao i Greta, samo što je on bio dosta strožiji od Grete, jer ga djeca i životinje nisu puno zanimali. Migfold je već bio tu u momentu kada su naše vrijeme i naš prostor dosegli životni zenit. Kada su posjekli dva visoka jablana koji su rasli ispred naše i Gretine terase bolje smo vidjeli zgradu prekoputa i nikom nije bilo bolje od tog pogleda. Onda su posadili japanske trešnje koje smo zvali japanske šljive, jer su imale plod kao i naše divlje šljive driskulje. Navikli smo se na novopridošlo drvo i ono je brzo naraslo, ali ljubičasta boja njegovog lišća u sebi je imala neku hladnu lirsku notu, nešto pomalo odbojno i strano, nešto na šta se nikad nismo mogli privići, a i nije da smo se previše trudili. Jablani su ostali u našem sjećanju, a tu ih niko nije mogao posjeći.
20
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 20
11.03.2022. 07:38
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 127
11.03.2022. 07:39
Naklada Ljevak Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb www.ljevak.hr Za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda Urednik: Nenad Rizvanović Lektura i korektura: Naklada Ljevak Ilustracije: Lejla Zjakić Naslovnica: Vanja Šok Horvat Prijelom: Ram Tisak: Og grafika d.o.o. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001130704. ISBN 978-953-355-572-0
Balada o Greti i Migfoldu FIN.indd 128
11.03.2022. 07:39