Boris Bosančić: Informacija u teoriji by Naklada Ljevak

Boris Bosančić INFORMACIJA U TEORIJI

BIBLIOTHECA ACADEMICA

Boris Bosančić

INFORMACIJA U TEORIJI

Za nakladnika

Ivana Ljevak Lebeda

Urednica

Nives Tomašević

Recenzenti prof. dr. sc. Tatjana Aparac

izv. prof. dr. sc. Boris Badurina

Boris Bosančić

INFORMACIJA U TEORIJI

Zagreb, ožujak 2023.

SADRŽAJ Predgovor ............................................................. 15 I. DIO 1. U VOD 25 Je li pitanje “što je to informacija?” – pitanje bez odgovora? ............... 25 Etimologi ja pojma informacije ......................................... 29 Pojam informacije u znanstvenom diskursu ............................. 31 Pojam informacije u Shannonovoj teoriji ............................. 31 Subjektivistički vs. objektivistički pristup informaciji .................... 33 Pojam informacije i srodni pojmovi podatka i znanja 35 Uvodna razmatranja 35 Općenito o pojmu podatka 35 Općenito o pojmu znanja 39 DIKW-h ijerarhija – znanstveni model… ili samo simbol? 41 Uvod u “vertikalno” i “horizontalno” poimanje pojma informacije u teoriji ... 45 2. POVI JEST INFORMACIJE ........................................... 48 Uvodna razmatranja ................................................. 48 Informacija i njezin nositelj u kontekstu šest povijesti informacije Williama Aspraya 49 Informacija i njezin nositelj kao kriterij raščlambe povijesti informacije 52 Povijest informacije prije sredine 20. stoljeća 54 Povijest informacije u povijesti informacijske tehnologije 54 Povijest informacije u povijesti dokumenta i/ili knjige 54 Povijest informacije u povijesti komunikacije i prijenosnog kôda . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Povijest informacije u povijesti računalstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Povijest uporabe pojma informacije u znanstvenom i inom diskursu prije sredine 20. stoljeća ................................................ 58 Povijest pojma informacije nakon sredine 20. stoljeća (ili ‘informacijske teorije’) 60

C. E. SHANNONA 66 Uvodna razmatranja 66 Povijest matematičke teorije komunikacije .............................. 67 Nyquist & Hartley ................................................. 67 Nastanak ‘teorije informacije’ Claude E. Shannona ....................69 Tri razine komunikacijskih problema W. Weavera ...................... 70 Što je bit informacije? ................................................ 71 Bit informacije na primjeru odabira puta u čvorištu 71 Bit informacije kao minimalan broj pitanja DA–NE u odabiru jedne poruke 72 Bit vs. binarna znamenka 74 Informacija i vjerojatnost 74 Shannonova informacija kao iznenađenje ............................. 74 Prosječna količina informacije ili entropija izvora ...................... 76 Prosječna količina informacija koju proizvodi događaj s dva ishoda jednake vjerojatnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 Shannonova jednadžba za prosječnu količinu informacije ili entropije . . . . . . . . . . . . . 78 Prosječna količina informacija koju proizvodi događaj s dva ishoda nejednake vjerojatnosti 79 Prosječna količina informacija koju proizvodi zadani skup poruka/simbola nejednake vjerojatnosti 80 Uzajamna informacija, ekvivokacija i šum u komunikacijskom modelu 81 Informacija i jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Informacija i kodiranje ................................................ 85 Primjena ‘teori je informacije’ ......................................... 89

3. MATEMATIČKA TEORI

KOMUNIKACIJE ILI ‘TEORIJA INFORMACIJE’

POGLED NA SHANN ON-WEAVEROVU FAZU U RAZVOJU INFORMACIJSKE TEORIJE ........................................... 91 Uvodna razmatranja .................................................. 91 Informacija i entropija 93 Uvodna razmatranja 93 Entropija u termodinamici 94 Entropija u statističkoj mehanici 96 Maxwellov demon i informacija 98 Landauerov princip ...............................................100 Veza statističke mehanike i komunikacijske teorije .................... 101 Informacija kao negentropija – osvrt na pojam informacije N. Wienera . . 103 Teorija klasične semantičke informacije Y. Bar-Hillela i R. Carnapa .........104 Uvodna razmatranja ..............................................104 Koncept semantičke informacije (Cont) 105 Mjere količine semantičke informacije cont i inf 107 Načelo inverzije 108 Skandal dedukcije 109 Bar-Hillel–Carnapov paradoks 109 Kritika teorije klasične semantičke informacije ....................... 110 Algoritamska teori ja informacije (ATI) ................................. 111 Uvodna razmatranja .............................................. 111 Solomonoffljeva vjerojatnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114 Kolmogorova kompleksnost (K) .................................... 115 Chaitinov broj mudrosti Ω 118 Pragmatička (ili strukturalna) teorija informacije Donalda M. MacKaya 119

ILI ZAOKRET U KNJIŽNIČNOJ I INFORMACIJSKOJ ZNANOSTI I FILOZOFIJI ....................... 123 Uvodna razmatranja ................................................ 123 Kognitivni zaokret u knjižničnoj i informacijskoj znanosti .................1 24 Informacija kao vrsta strukture .....................................1 24 Objektivna teori ja znanja K. Poppera i fundamentalna jednadžba informacijske znanosti B. C. Brookesa 1 26 Popperovi svjetovi kao predmeti proučavanja informacijske znanosti 1 26 Fundamentalna jednadžba informacijske znanosti B C Brookesa 1 27

KOGNITIVN O GLEDIŠTE

Kritika kognitivnog gledišta u knjižničnoj i informacijskoj znanosti ...... 1 29 Razvoj informacijske teorije u filozofiji: pristup informaciji F. Dretskea ..... 130 Uvodna razmatranja .............................................. 130 Informacija, istina i značenje 131 Analiza, kritika i nadopuna Shannonove teorije 131 Informacijski tok, informacijski sadržaj i pozadinsko znanje primatelja 135 Sit uacijska teorija informacije J. Barwisea i J. Perryja 137 6. OBJEKTIVIS TIČKI PRISTUP INFORMACIJI .......................... 139 Uvodna razmatranja ................................................. 139 Genetičke ili biološke informacije .....................................140 Uvodna razmatranja ..............................................140 Povijest genetičkih informacija ..................................... 141 Genetički kôd 142 Usporedba sa Shannon-Weaverovim komunikacijskim modelom 14 5 Neurološke informacije (ili informacije u živčanom sustavu) 146 Objektivis tički pristup informaciji u fizici 149 ‘It from bit’ – pogled na informaciju J. A. Wheelera 149 Informacija je kvantitativna mjera oblika – pogled na informaciju C. F. von Weizsäckera ............................................. 150 Teorija objektivne informacije T. Stoniera ............................ 151 Pogled na informaciju Marcije J. Bates ................................. 154 Informacija je obrazac organizacije energije i materije ................. 154 Temeljni oblici informacije u prirodi 155 Informacija 1, informacija 2, podatci 1, podatci 2 i znanje 157 Os tali objektivistički pristupi informaciji 158 7.

TRUKTIVISTIČKI PRISTUP INFORMACIJI 161 Uvodna razmatranja ................................................. 161 Postoji li “vanjski svijet”? ............................................ 163 Povodi konstruktivističkom pristupu informaciji ........................ 164 Informacija u teoriji znanja H. Maturane i F. Varele u biologiji spoznaje ... 164 Kibernetički pristup informaciji Rossa W. Ashbya ..................... 166 Pristup informaciji Gregory Batesona 16 7

KONS

Pris tup informaciji u konstruktivističkim teorijama ...................... 168 Konstruktivistički pristup informaciji Niklasa Luhmanna ............... 169 Konstruktivistički pristup informaciji Heinza von Foerstera . . . . . . . . . . . . . 170 Informacija kao kognitivna konstrukcija u KIZ-u 173 8. SEMIOTIČKI PRIS TUP INFORMACIJI 176 Uvodna razmatranja 176 Mod eli znaka, proces semioze i pojam informacije 17 8 Trijadni i dijadni model znaka ...................................... 17 8 Proces semioze...................................................180 Informacija u teorijama/modelima znaka i procesu semioze ............ 181 Znak, nositelj znaka i informacija ................................... 182 Informacija kao znak ................................................ 183 Informacija kao znak koji sjedinjuje tekst i sadržaj 183 Semiotička analiza koncepta informacije s ontoloških i epistemoloških temelja 186 Deskriptivna teorija informacije 187 Cybersemiotika Sørena Briera ........................................ 18 9 9. POJAM INFORMACI JE U FILOZOFIJI ............................... 193 Uvodna razmatranja ................................................. 193 Filozofija umjetne inteligencije ....................................... 194 Povijest umjetne inteligencije 194 Od filozofije umjetne inteligencije do filozofije informacije 194 Francuska škola filozofije informacije 196 Filozofija informacije Luciana Floridija 198 Inforgovi u infosferi 198 Definicija filozofije informacije .................................... 200 Metoda razina apstrakcije ........................................ 202 Interpretacije pojma podataka L. Floridija........................... 203 Opća definicija informacije i teorija snažne semantičke informacije .... 205 Informacijska mapa kao gruba skica određenja pojma informacije . . . . . . . . . . . . . . .205 Opća definicija informacije (ODI) 207 Kako podatci zaprimaju značenje i semantika temeljena-na-akciji 208 Teorija snažne semantičke informacije 210

Konstrukcionistički pristup znanstvenom istraživanju ................. 21 2 Antropološka teorija informacije R. Capurra ............................ 213 Uvodna razmatranja .............................................. 213 Vertikalne i horizontalne perspektive i strukture informacije 214 Prošlost, sadašnjost i budućnost informacije 216 10. SU VREMENI PRISTUPI POJMU INFORMACIJE 218 Uvodna razmatranja 218 Prema jedinstvenoj teoriji informacije ................................ 218 Okvir za jedinstvenu teoriju informacije W. Hofkirchnera ............. 218 Općenito o jedinstvenoj teoriji informacije ............................... 218 Capurrova trilema i njezino razrješenje ................................. 220 Opća teori ja informacije M. Burgina ................................. 22 3 Općenito o o pćoj teoriji informacije M Burgina 22 3 Teorija opće strukture svijeta 22 3 Informacijska ontologija 225 Informacijska aksiologija 229 Vr ste operacija s informacijama 2 31 Kvantna teori ja informacije ......................................... 2 33 Općenito o kvantn oj teoriji informacije ............................ 2 33 Osn ovni koncepti kvantne teorije ................................. 234 Kvantna informacija............................................. 2 36 Kvantna računala ............................................... 2 39 Pankomputacionalizam i paninformacionalizam 241 Pankomputacionalizam 241 Paninformacionalizam 243 Informacija na ‘rubovima fizike’ 246 UMJES TO ZAKLJUČKA ........................................... 249

PREMA RELATIVISTIČKOJ TEORIJI INFORMACIJE U VOD........................................................... 257 11. DINAMIČKA INAČICA DIKW-H IJERARHIJE KAO MODEL/SIMBOL PROCESA STJECANJA ZNANJA ................................... 260 Uvodna razmatranja ............................................... 260 Informacija kao tok ................................................. 261 Kritika s tatičkog modela DIKW-hijerarhije 262 Kritika simboličkih pretpostavki statičkog modela DIKW-hijerarhije 262 Kritika metaforičkih pretpostavki statičkog modela DIKW-hijerarhije 263 Dinamička DIKW-h ijerarhija: DIKW-stablo ili ‘stablo znanja’ 265 Transformacija statičke inačice DIKW-hijerarhije u dinamičku 265 Opis rasta običnog stabla (mali podsjetnik na biologiju) ............. 266 Funkcionalni karakter ‘stabla znanja’ .............................. 26 7 Simboličko tumačenje ‘stabla znanja’ ............................. 269 Zak ljučna razmatranja .............................................. 271

PRISTUPA POJMU INFORMACIJE ................................. 273 Uvodna razmatranja ................................................ 273 Realizam vs. konstruktivizam ........................................ 273 Znanje o ‘pojavama’, a ne ‘s tvarima po sebi’ ........................... 275 Znanje koje započinje ‘iz sredine’ 276 Znanje ovisno o razlučivosti kojom se promatra stvarnost 277 Zak ljučna razmatranja 27 8

II. DIO

1 2. PREVLADAVANJE OBJEKTIVIS TIČKOG I SUBJEKTIVISTIČKOG

U KOGNITIVNOM SUSTAVU PROMATRAČA 279 Uvodna razmatranja 279 Kognitivno gledište u informacijskim znanostima 280 Princip nediferenciranog kodiranja 281 Uloga informacija i podataka u kognitivnoj domeni promatrača 284 Od jedn ostavnih kognitivnih entiteta do podatkovnih reprezentacija .. 284

13. PROCES KOMUNIKACI JE I PROCES STJECANJA ZNANJA

Od podatkovnih reprezentacija u strukturi podataka do povezanih podatkovnih reprezentacija u strukturi znanja ...................... 288 Kognitivni proces s objektivističkog shvaćanja ili perspektive ............ 292 Zak ljučna razmatranja 293 14. S TRUKTURA PODATAKA I STRUKTURA ZNANJA U OPĆEM KOMUNIKACIJSKOM MODELU 295 Uvodna razmatranja 295 Strukt ura podataka pošiljatelja u kontekstu komunikacijskog procesa . . . . 295 Strukt ura znanja primatelja u kontekstu procesa stjecanja znanja ........ 298 Informacija kao informativnost podatka ili sadržaja .................... 300 Shann onova i Brookesova informativnost .......................... 300 Infom znanja .................................................... 301 Nova podatkovna reprezentacija i nova relacija u općem komunikacijskom modelu 305 Uvodna razmatranja 305 Informativnost nove podatkovne reprezentacije u strukturi podataka 306 Informativnost nove relacije u strukturi znanja primatelja 308 Znanje poznavanja ‘stvari’ i deskriptivno znanje o ‘stvarima’ ............. 310 Zak ljučna razmatranja .............................................. 311 15. VERTIKALN O I HORIZONTALNO POIMANJE INFORMACIJE......... 313 Uvodna razmatranja ................................................ 313 Horizontalna i vertikalna komponenta informacije 314 Horizontalno i vertikalno poimanje informacije u općem komunikacijskom modelu i DIKW-hijerarhiji 319 Zak ljučna razmatranja 322 16. ŠIRENJE PODRUČJA (POVI JESTI) INFORMACIJE .................... 324 Uvodna razmatranja ............................................... 324 Nositelji i reprezentanti akumulacije, prijenosa i procesuiranja informacija ....................................................... 325 Nositelji informacije ............................................ 325 Reprezentanti informacije 326

Informacija i strukture znanja ....................................... 328 Informacija kao dokumentacija stvarnosti, a ne sama stvarnost ....... 328 Informacija kao odabrani aspekt stvarnosti iz unaprijed definiranog skupa aspekata stvarnosti 330 Strukt ura znanja kao informacijsko-dokumentacijski odraz svijeta 331 Vrste struktura znanja 332 Što se može smatrati informacijom u najrudimentarnijem obliku? 335 Jesu li “informacije okoliša” i “genetičke informacije” vrste informacija u povijesnom kontekstu? ...........................................337 “Informacije okoliša” kao vrsta informacije ..........................337 Genetičke (ili biološke) informacije ................................ 3 40 Vrste informacija u odnosu na njezine nositelje, reprezentante i procese akumulacije, prijenosa i obrade informacija ........................... 3 42 ZAK LJUČNA RAZMATRANJA 3 46 Primarna literatura 3 49 Os tala literatura 357 Kazalo ........................................................... 363 Bilješka o autoru .................................................. 36 7

PREDGOVOR

“U znanstvenom diskursu teorijski koncepti ne mogu biti istiniti ili lažni elementi slike nekog dijela stvarnosti, nego su to konstrukcije stvorene da obave posao na najbolji mogući način. Različiti koncepti temeljnih pojmova poput informacije manje su ili više plodonosni u ovisnosti o tome kojim teorijama (i, u konačnici, kojim praktičnim akcijama) se očekuje da pruže podršku (…) Slijedeći Chalmersa, predlažemo da znanstvena definicija pojmova poput informacije bude ovisna o ulozi koju mi dajemo tom pojmu u našoj teoriji” (Cappuro & Hjorland, 2003: 344–348) (prev autora).

Ova knjiga, osim što predstavlja pokušaj sažetog prikaza, po mišljenju njezina autora, svih značajnijih teorijskih razmatranja u vezi s pojmom informacije koja se mogu pronaći danas u literaturi, donosi i, u odnosu na njih, teorijske uvide samog autora u vezi s navedenim pojmom (na kraju knjige). Osnovna je namjera knjige dati osvrt na, koliko je moguće, sve originalne i konzistentne doprinose znanstvenom promišljanju pojma informacije koji su zabilježeni u njegovoj povijesti, neovisno o tome jesu li se nakon toga pokazali nedovoljnima i prevladanima ili općeprihvaćenima. U knjizi je manji broj radova autora koji su informaciju opisivali s pomoću drugih srodnih pojmova koje je jednako teško definirati. Sve izložene teorije imaju nešto što je bilo vrijedno istaknuti, ali jednako tako i nešto što je trebalo zanemariti. Autor knjige uzeo si je za pravo da odabere što mu se u teorijskim raspravama i izlaganjima o pojmu informacije čini važnim a što ne.

Postavlja se pitanje: zašto izložiti samo sažete prikaze? Naime, kada bismo u razmatranje uzeli sve autore koji su pojam informacije tematizirali na produbljen način, to bi zahtijevalo više knjiga, i vjerojatno nikada ne bismo stigli do toga da sami nešto kažemo o tom pojmu. Osim toga, postoji i objektivni problem: jedini radovi o informaciji koje smo mogli citirati odnose se na radove na engleskom jeziku; međutim, opravdano je pretpostaviti da je puno veći broj radova o informaciji napisan na nekom drugom jeziku (poglavito na španjolskom, ruskom i njemačkom), i da su ti radovi ostali izvan dohvata ove

INFORMACIJA U TEORIJI 15

knjige, iz jednostavnog razloga što njezin autor nije poliglot. Možda je najpoznatiji rad na temu informacije koji izvorno nije napisan na engleskom jeziku, a čiju neospornu kvalitetu jamči ugled autora, doktorski rad Rafaela Capurra (1978), naziva Ein Beitrag zur etymologischen und ideengeschichtlichen Begründung des Informationsbegriffs koji u trenutku kad pišemo ovaj tekst u izvornom obliku mogu pročitati samo teoretičari koji dolaze iz njemačkoga govornog područja na adresi http://www.capurro.de/info.html. Iz navedenog razloga nismo mogli uzeti u razmatranje ni pregledni rad o pojmu informacije Z. A. Błasiaka i M. Koszowya iz 2010. pod nazivom Informacja napisan na poljskom jeziku za potrebe Poljske enciklopedije filozofije, kao i mnoge druge radove koji možda zaslužuju biti spomenuti u jednoj ovakvoj knjizi. U konačnici, i ovu knjigu najvjerojatnije čeka slična sudbina.

I za informaciju se možda može reći ono što je Aurelije Augustin rekao za vrijeme: “Što je dakle vrijeme? Ako me nitko ne pita, znam, ali ako bih htio nekome na pitanje to razjasniti, ne znam…” (Augustin, 2010: 224). Na neki način, poimanje informacije vlastitom intuicijom može nam razotkriti i svu redundantnost koja postoji u svakoj teoriji o tom pojmu.

Za raspravu koja slijedi važno je istaknuti da počiva na dvjema vrstama izvora informacija: primarnim, koji, uz iznimke, kako i sama riječ kaže, primarno govore o pojmu informacije, i ostalim izvorima, u koje onda spadaju sekundarni, tercijarni i sve druge vrste izvora informacija. U posljednjima je pojam informacije ili sporedan predmet proučavanja ili su ti izvori usmjereni na opis konteksta ili područja u kojem se pojam informacije promatra (npr. kognitivni, semiotički, biološki, fizikalni, itd.).

Jednako je važno naglasiti da je autor knjige itekako svjestan činjenice da su navedeni popisi korištene literature najvjerojatnije nepotpuni, odnosno da se u njima ne nalaze neke bibliografske jedinice za koje bi neki drugi čitatelji smatrali da ih je trebalo uključiti u popis. Nelagoda je autorova to veća ako se radi o primarnim izvorima informacija. No, u nekim slučajevima, definitivno, radilo se i o svjesnoj odluci, s obzirom na predloženu shemu poglavlja u sk ladu s fazama razvoja informacijskih teorija i pristupa tom pojmu u kojoj navedeni radovi nisu pronašli svoje mjesto. Dio takvih radova spominje se u poglavlju Umjesto zaključka na kraju prvog dijela knjige. No, s obzirom na broj bibliografskih jedinica koje su napisane i objavljene na temu informacije, tomu se ne treba čuditi. Zbog toga autor moli čitatelja za razumijevanje, jer je prilika da se takve pogreške isprave u mogućim budućim izdanjima knjige.

BORIS BOSANČIĆ 16

Glavni problem pisanja jedne ovakve knjige tiče se svekolike, prožimajuće univerzalnosti pojma o kojem se raspravlja. O informaciji, na znanstveni način, pišu svi. Osim knjižnične, informacijske i računalne znanosti, o informaciji kao predmetu znanstvenog proučavanja piše se i u prirodnim znanostima (u biologiji, fizici, medicini itd., posebice u neuroznanostima), zatim u društvenim znan ostima (sociologiji, psihologiji) te humanističkim znanostima (ponajviše u lingvistici i filozofiji). Literatura o informaciji je nepregledna i enormna (usp. Bates, 2010; usp. Zaliwski, 2011). K tomu, ni danas ne postoji potpun pregled literature o tom pojmu (Boell, 2017), a teško da će ga u dogledno vrijeme i biti. Još 1983. M. Schrader je pronašao oko 700 definicija informacije u kontekstu informacijske znanosti (usp. Lenski, 2010: 108). Samo ta činjenica upućuje na izrazitu kompleksnost zadatka kao što je temeljit pregled literature o informaciji. Često se događalo da se u literaturi naiđe na pogrešna citiranja ili ona koja ne postoje. Različiti pristupi i pokušaji definiranja informacijskog koncepta unutar knjižnične i informacijske znanosti znaju dovesti i do frustracije, a možda i osjećaja teorijskog kaosa (Thellefsen, Thellefsen i Sørensen, 2018: 373).

S druge strane, moramo uzeti u obzir još jednu činjenicu: temeljem zakona o znanstvenoj djelatnosti u vlastitoj zemlji mnogi autori prisiljeni su objaviti određeni broj radova kako bi ostvarili napredak u znanstvenoj karijeri i zadržali posao, a to za posljedicu ima objavu velike količine znanstvenih radova prosječne vrijednosti. Kako iz velikog broja radova o pojmu informacije izdvojiti one koji su relevantni i značajni za temu, one koji su napisani neovisno o takvoj ‘prisili’, koji, dakle, ne zadovoljavaju samo formu kako bi se u nekoj kućici stavila kvačica da se i to obavilo – postaje izazov za svakoga tko se danas odluči istraživati bilo koji znanstveni predmet, a ne samo pojam informacije. Naravno da broj citata znanstvenih radova umnogome olakšava pristup tom problemu u njegovu rješenju, ali kada se radi o novim autorima, to i ne mora biti slučaj.

Ipak, ova se knjiga s teorijskog stajališta bavi pojmom informacije uglavnom u kontekstu društveno-humanističkih znanosti. Stoga se informacijske teori je koje dolaze iz područja prirodnih i tehničkih znanosti ne obrađuju na iscrpan i detaljan način, kako bi to možda učinili autori navedenih područja. Kako bi se ostvarila svrha ove knjige, a to je sveobuhvatan i sažet, ali ne i iscrpan prikaz pojma informacije u teoriji, a odatle i svaki cilj koji iz toga proizlazi, njezin se o pseg nužno morao reducirati, svodeći se na nepisano pravilo da

INFORMACIJA U TEORIJI 17

svakoj teoriji, značajnijem pogledu, definiciji ili podjeli informacijskog fenomena ustupi ograničen, ali dovoljan prostor u kojem bi svi koncepti, zamisli, stajališta i teorije mogli biti razumljivi prosječnom čitatelju s pozadinskim znanjem iz društveno-humanističkih znanosti. U skladu s tim, svaki osvrt na teoriju, definiciju i podjelu informacijskog fenomena prati i upućivanje na odgovarajuću primarnu jedinicu literature koja je predmet osvrta izložila u punom opsegu.

O definicijama i vrsti pojmova informacije, informacijskim teorijama i pravcima te o konceptima koji su obilježili povijest teorijskog razmatranja samog pojma govorit ćemo u poglavljima knjige. U samom predgovoru dat će se kraći osvrt na glavne primarne pregledne izvore informacija o pojmu informacije po njihovoj vrsti (radovi, knjige, poglavlja u knjigama, enciklopedijske natuknice i sl.).

Dva su najznačajni ja pregledna rada o pojmu informacije koja su objavljena u području knjižnične i informacijske znanosti: Theorizing information for information science Iana Corneliusa iz 2002. te The concept of information Rafaela Capurra i Birgera Hjørlanda iz 2003., oba objavljena u ARIST-u. Osim ta dva rada, vrijedi istaknuti i zbornik radova Theories of Information, Communication and Knowledge: a Multidisciplinary Approach, pod uredništvom Fidelije Ibekwe-SanJuan i Thomasa M. Dousea, objavljen 2014., u kojem se nalazi nekoliko istaknutih preglednih radova na temu informacije, poput rada Mind the gap: transitions between concepts of information in varied domains Lyn Robinson i Davida Bawdena, Information Without Information Studies Jonathana Furnera i dr. Poseban slučaj predstavljaju pregledni radovi o pojmu informacije u području filozofije, poput radova Adamsa (2003), Floridija (2004b) i Illari et al. (2013). Od ostalih preglednih radova koji su korišteni u ovoj knjizi ističu se Qvortrup (1993), Lenski (2010), Zaliwski (2011), Boell (2017), a neke smo sada možda i neopravdano ispustili zbog navedenih razloga.

U knjizi The Study of Information: Interdisciplinary Messages, pod uredništvom F. Machlupa i U. Mansfield trideset i devet znanstvenika u devet različitih područja objasnilo je svoje koncepte “informacija” u svojim disciplinama (usp. Huang, 2006: 4). Na ovom mjestu može se postaviti pitanje: da li se na rad C. Zinsa (2007), koji je u okviru vlastitog istraživanja (kroz intervjue sa sudionicima) dokumentirao oko pedesetak njihovih definicija pojma informacije, podatka i znanja, može gledati kao na znanstveni pregledni rad ili ne može?

BORIS BOSANČIĆ 18

Enciklopedijski zapisi vrijedni spomena u preglednom smislu su Information Marcie J. Bates iz 2009., enciklopedijski članak objavljen u 3. izdanju Encik lopedije knjižnične i informacijske znanosti te, za tehnički potkovanijeg čitatelja, enciklopedijski članak Information Pietera Adriaansa iz 2012., objavljen u The Stanford Encyclopedia of Philosophy

Osim na brojenih radova, na pregled literature o pojmu informacije nailazimo i u poglavljima knjiga, primjerice trećem poglavlju knjige Looking for information Donalda O. Casea iz 2007. pod nazivom “The concept of information”, te u uvodnom poglavlju knjige Marca Burgina iz 2010., “Theory of information: Fundamentality, Diversity and Unification” itd.

Osim odabranih preglednih radova, u okviru knjižnične, informacijske i računalne znanosti objavljeno je i nekoliko knjiga preglednog karaktera na temu pojma informacije, među kojima se izdvaja Information Concepts: From Books to Cyberspace Identities (2010) Garya Marchioninija.

Uz nabrojene bibliografske jedinice, postoji mnoštvo članaka, knjiga, poglavlja u knjigama, enciklopedijskih natuknica i sl. koje se u većoj ili manjoj mjeri tiču pojma informacije i u kojima se izlažu originalne ideje i pogledi na taj pojam. Njihovi su se autori zbog toga neizbrisivo upisali u povijest proučavanja informacije. Njima međutim informacija nije primarni predmet proučavanja, nego se javlja kao sekundarni ili čak sporedni fenomen. No bez toga je nezamislivo razmatrati primarni predmet znanstvenog istraživanja. Primjeri takvih publikacija su knjige Information, mechanism and meaning (1969) Donalda M. MacKaya, Knowledge and the flow of information Freda Dretskea, Looking for information (2007) Donalda A. Casea itd.

Valja primijetiti da naslov publikacije može često zavarati. Iako se pojam informacije nalazi na istaknutom mjestu, često se u knjizi govori o nečemu drugomu. Primjer je takve publikacije zbornik radova The Study of Information: Interdisciplinary Messages (1983) pod uredništvom Fritza Machulpa i Une Mansfield, koji je, zapravo, posvećen prikazu razvoja informacijskih znanosti u drugim srodnim područjima, a služi i kao kratak prikaz drugih srodnih područja, poput kognitivne i računalne znanosti, umjetne inteligencije, lingvistike i sl.

Posebnu skupinu publikacija predstavljaju knjige i radovi koji se osvrću isključivo na Shannonovu teoriju. Među takvim publikacijama vrijedi izdvojiti A Diary on Information theory (1987) mađarskog autora Alfreda Renyija, prvi put objavljenu 1984., a pogotovo knjigu Information Theory: A Tutorial Introduction (2014) Jamesa V. Stonea.

INFORMACIJA U TEORIJI 19

Pojedini časopisi odlučili su pojmu informacije posvetiti svoja specijalizirana izdanja. Specijalizirano izdanje časopisa TripleC iz 2009., posvećeno pojmu informacije, nosi naziv What is really information? An interdisciplinary approach, 1 filozofski časopis Synthese pojam informacije najprije razmatra u okviru uže teme Informacija u intuicionističkoj logici (The information in intuitionistic logic) 2009.,2 da bi godinu dana nakon toga objavio i specijalizirano izdanje pod nazivom Posebno izdanje o prirodi i djelokrugu informacija (Special issue on The Nature and Scope of Information) (2010).3

Naposljetku, o pojmu informacije, kao glavnom predmetu proučavanja, pisalo se i piše se i izvan područja knjižnične i informacijske znanosti. U skladu s tim, vrijedi izdvojiti sljedeće knjige: Information and its role in nature (2005) fizičara J. G. Roederera, Information theory, evolution, and the origin of life (2005) biologa Huberta P. Yockeya, Logic and information (1991) matematičara Keitha Devlina, članak From H= log sn to conceptual framework: A short h istory of information (2007) psihologa Alana Collinsa i dr.

Na koncu, nije neuputno spomenuti i popularno-znanstvene publikacije na temu informacije, među kojima se ističu knjige Jamesa Gleicka The information: a history, a theory, a flood (2011) te J. Sonnija i Roba Goodmana A mind at play: how Claude Shannon invented the information age (2017).

Često se događa da o pitanju informacijskog fenomena znanstvenici zauzmu do te mjere suprotne stavove da bilo kakav dijalog postaje nemoguć. Posljedica toga je postojanje više zajednica proučavatelja informacije koje se međusobno ignoriraju. Možda najpoznatiji primjer prijepora u razumijevanju pojma informacije predstavljaju nesumjerljiva stajališta dvojice vrlo utjecajnih teoretičara tog pojma, Rafaela Capurra i Luciana Floridija. U proteklih trid esetak godina (a u slučaju Capurra i više) obojica znanstvenika, k tomu i filozofa, zdušno govore i pišu o informaciji, u čemu ih podržavaju i bespogovorno slijede mnogi znanstvenici, no, njih dvojica se uglavnom međusobno ign oriraju. S Capurrom to čak i nije slučaj. U članku pod nazivom On Floridi’s metaphysical foundation of information ecology Capurro uglavnom kritizira

1 TripleC: What is really information? An interdisciplinary approach. (2009).

https://www.triple-c.at/index.php/tripleC/issue/view/18

2 Synthese: The information in intuitionistic logic. (2009).

https://link.springer.com/journal/11229/volumes-and-issues/167-2

3 Synthese: Special issue on The Nature and Scope of Information. (2010). https://link.springer.com/ journal/11229/volumes-and-issues/175-1/supplement

BORIS BOSANČIĆ 20

Floridijev pristup. Štoviše, Capurro će bez dlake na jeziku Floridijev termin infosfera (koji ga je učinio poznatim u svijetu) u smislu “informacijskog ekosustava” nazvati čistom “platonskom fantazijom” (Capurro, 2008b: 170). S druge strane, kako objasniti činjenicu da u knjizi L. Floridija The Philosophy of information, objavljenoj 2011., ni na jednom mjestu nećete naići na ime Rafaela Capurra? K tomu, ovakav slučaj u raspravama o informacijskom fenomenu ni je jedini; među znanstvenicima i dalje vlada prijepor oko toga da li je informacija subjektivan ili objektivan fenomen, prijepor koji do današnjeg dana ni je razriješen, i koji, s vremena na vrijeme, također biva obilježen raspravom na granici netrpeljivosti (npr. vidi šesto poglavlje i debatu Bates – Hjørland).

Na kraju ovog predgovora upućujem zahvalu profesorima s Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta, a posebice Borisu Badurini, s kojim sam u stalnim i iscrpnim razgovorima na tu temu, razgovorima koje su obilježili njegovi pronicljivi komentari, značajno produbljivao i svoju spoznaju o tom pojmu.

Zahvaljujem i svim studentima koji su u kolegiju Informacija u teoriji pratili tijek nastajanja knjige te svojim komentarima također unaprijedili krajnju verziju teksta, kao i Milijani Mičunović za neiscrpne razgovore na temu informacije, pogotovo u društvenom kontekstu. S njom isti kolegij izvodim od ak. god. 2014./15. u sklopu diplomskog studija informatologije na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Zahvalu upućujem i Josipi Selthofer za grafičko oblikovanje dvije slike dinamičkog modela DIKW-hijerarhije odnosno ‘stabla znanja’ u drugom dijelu knjige.

Zahvaljujem i urednicima međunarodnih časopisa: Davidu Bawdenu, glavnom uredniku časopisa Journal of Documentation (JDoc), Anne Goulding, glavnoj urednici časopisa Journal of Librarianship and Information Science (JoLIS), Zoranu Velagiću, glavnom uredniku časopisa Libellarium, Korneliji

Petr Balog, urednici časopisa Vjesnik bibliotekara Hrvatske te nepoznatim recenzentima u nabrojenim časopisima u kojima sam objavio svoje radove na temu informacije na kojima je baziran tekst nekoliko poglavlja u ovoj knjizi.

Isto tako, zahvaljujem i Timu Gorichanazu, Michaelu Bucklandu, Cathalu Hoareu, Maji Krtalić, Korneliji Petr Balog, Predragu Perožiću, Srećku Jelušiću, Mariju Hibertu, Saši Madackom, kao i drugim profesorima i kolegama s kojima sam vodio korisne razgovore o informaciji, a koji su, u konačnici, oblikovali moj pristup tom pojmu.

INFORMACIJA U TEORIJI 21

Posebnu zahvalu upućujem profesorici u miru, Tatjani Aparac Jelušić, koja me je od samog početka bavljenja ovim predmetom strpljivo vodila na tom putu, svojim korisnim i motivirajućim savjetima, pružajući mi neizmjernu podršku da ustrajem u pisanju i konačnom dovršetku ove knjige.

Posebnu zahvalu upućujem i svojoj obitelji, djeci Ani i Ivanu i supruzi Miri, na višegodišnjem strpljenju i podršci koju su mi pružili u ključnim trenutcima kako bih dovršio ovaj tekst.

Na kraju, zahvalan sam i Nives Tomašević, urednici u Nakladi Ljevak, za njezino zanimanje za temu, podršku i pomoć pri objavljivanju ove knjige.

Autor, rujan, 2022.

BORIS BOSANČIĆ 22

I. DIO

UVOD

JE LI PITANJE “ŠTO JE TO INFORMACIJA?” –

PITANJE BEZ ODGOVORA?

Kao jedan od najeksponiranijih termina današnjice, pojam informacije uzrok je mnogih nesporazuma: za jedne još jedan buzzword u nizu, trendovski izraz koji se rabi u marketinške svrhe, za druge kulturni izum koji je došao do izražaja u određenom trenutku vremena (usp. Peters, 1988: 10), za treće temelj “nove znanosti” (i “nove fizike”) koja će počivati na informaciji, a ne na materiji i energiji (usp. Wheeler, 1989). Neovisno o diskrepanciji koja leži u srži znanstvenog promišljanja tog pojma, riječ ‘informacija’ nastavlja se nesmetano rabiti, kako u kolokvijalnom govoru (usp. Derr, 1985), tako i znanstvenom diskursu, dok joj značenje neprestano varira. Očito je riječ o polisemičnom a možda i polisemantičkom konceptu kojim se nastoji obuhvatiti izrazito polimorfan fenomen (usp. Floridi, 2009: 13) koji “…svaka znanstvena disciplina koristi… unutar svog vlastitog konteksta” (Capurro i Hjørland, 2003: 356).

S obzirom na svoje multiplicirano značenje, pojam informacije često obuhvaća i druge pojmove, ili se s njima neizbježno preklapa, kao što je slučaj s pojmovima podatka i znanja. Dakako da, onda, nema ni jednoznačne ni široko prihvaćene definicije informacije (usp. Bates, 2009) s kojom bi svi bili suglasni, niti informacijske teorije koja bi se mogla koristiti u svim znanstvenim područjima. Možda je stoga i razborito zaključiti, kao što je to učinio M. Buckland, da “…termin informacija ima smisla samo u izrazu ‘nekoga informirati’” i da je “ironično što se koristi i u drugim značenjima.” (Buckland, 1991: 351). No, da bismo ovu Bucklandovu primjedbu mogli potvrditi, potrebno je istražiti dosadašnje napore u pronicanju, za većinu autora, nepronične prirode tog pojma, a to je i glavni cilj ove knjige. Tek nakon što se izlože sve definicije, taksonomije i teorije vezane uz taj pojam u znanstvenoj literaturi, možda će se moći zaključivati o tome je li Bucklandova primjedba održiva.

INFORMACIJA U TEORIJI 25

Sâm Buckland, analizirajući enciklopedijsku natuknicu o pojmu informacije u Oksfordskom rječniku engleskog jezika, došao je do zaključka da se taj pojam u literaturi rabi na tri načina:

• informacija kao proces (engl. information-as-process) – ili kao akcija informiranja;

• informacija kao znanje (engl. information-as-knowledge) – koja se nalazi u glavi pojedinca;

• informacija kao stvar (engl. information-as-thing) – ili kao pohranjeni podatak (Buckland, 1991: 351).

No, Buckland na tom mjestu predlaže da se uvede i četvrti element: procesuiranje samih informacija (engl. information processing) u smislu upravljanja, manipuliranja i izvođenja novih oblika ili inačica informacije kao stvari. U konačnici, na temelju razlike između entiteta i procesa, s jedne strane, i materijalnog i nemateri jalnog obilježja informacije, s druge strane, autor zaključuje da se u informacijskim sustavima mogu razlikovati četiri aspekta informacije: informacija kao znanje (kao nematerijalni entitet), informacija kao stvar (kao materijalni entitet), informacija kao proces (kao nematerijalni proces) i procesuiranje informacija (kao materijalni proces) (usp. Buckland, 1991: 352) (Slika 1.).

NEMATERIJALNO

MATERIJALNO

ENTITET

PROCES

2. Informacija kao znanje Znanje

1. Informacija kao proces Biti informiran

3. Informacija kao stvar Podatci, dokumenti

4. Procesuiranje informacija Procesuiranje podataka

Slika 1. Četiri aspekta informacije (Buckland, 1991: 352).

I u drugim predloženim shvaćanjima na koja se nailazi u literaturi informacija se rijetko javlja kao zaseban i samosvojan entitet ili proces. Daleko je češći slučaj da se svodi na neki drugi pojam, koncept ili izraz. U znanstvenom diskursu tako je moguće pronaći sljedeća određenja/značenja pojma informacije:

• iznenađenje (Shannon, 1948)

• poruka, obavijest (Shannon, 1948; Tuđman, 19864)

4 Zanimljivo je da kao obavijest ili poruku informaciju shvaća i hrvatski teoretičar Miroslav Tuđman u svojoj knjizi Teorija informacijske znanosti, objavljenoj prvi put 1986., koja, pored radova Bože Težaka,

BORIS BOSANČIĆ 26

• mjera organiziranosti (ili reda) (sustava) (Wiener, 1948; 1961)

• mjera neorganiziranosti (ili nereda) (sustava) (Shannon & Weaver, 1949, Wiener, 1948; 1961)

• odražena stvarnost (u umu) (Ursul, 1966)

• struktura (kao rezultat fizičko-kemijskih procesa u prirodi) (Thompson, 1968)

• razlika (koja čini razliku) (Bateson, 1972)

• obrazac (organizacije materije i energije) (Parker, 1974; navedeno prema Bates, 2006)

• struktura (teksta) (Belkin, 1976)

• događaj (u vremenu i prostoru) (Pratt, 1977)

• tok (koji uvire u znanje primatelja) (Dretske, 1981; Barwise i Seligman, 1997)

• psih ička konstrukcija (promatrača) (von Foerster, 1984)

• reprezentacija (determiniranosti objekta) (Derr, 1985)

• intern o svojstvo (sustava) (Luhmann, 1990)

• stvar, proces i znanje (Buckland, 1991)

• kognitivna razlika (Qvortrup, 1993)

• društvena konstrukcija (Cornellius, 1996)

• interpretacija (konfiguracije znakova) (Goguen, 1997)

• sposobn ost (stvari da izmijeni drugu stvar) (Burgin, 2010)

• podatak (ispravan, istinit, sa značenjem) (Floridi, 2011).5

Zbog svega nabrojenog čini se umjesnim postaviti pitanje: koliko je važno dati preciznu definiciju određenog pojma? R. Capurro i B. Hjørland primjećuju da za definiciju nekog pojma nije važno je li ona istinita ili lažna, nego je li za teoriju koju podržava više ili manje plodonosna. Na određeni način, istraživači su slobodni definirati pojmove kako žele, ako njihove teorije, u koje su te definicije inkorporirane, nalaze potvrdu u stvarnosti (usp. Capurro & Hjørland, 2003: 3 44).

pionira informacijskih znanosti u Republici Hrvatskoj, na temu ETAkSA kompleksa odnosno “…teorije i prakse emisije, transmisije, selekcije i apsorpcije informacija” (Težak, 1969, 2007) predstavlja rijedak primjer bavljenja teorijskim razmatranjem tog pojma u literaturi na hrvatskom jeziku.

5 Solidan pregled definicija i određenja informacijskog fenomena izložila je i M. J. Bates (2009) u svom enciklopedijskom članku o informaciji, a neke od njih spomenute su i u navedenom popisu određenja/značenja pojma informacije.

INFORMACIJA U TEORIJI 27

Osim radova u kojima se predlažu nove ili modificirane postojeće definicije pojma informacije, veliki broj njih je napisan s ciljem kategoriziranja informacijskog fenomena. L. Floridi, primjerice, razlikuje matematičku, semantičku, fizičku, biološku i ekonomsku informaciju, uz koje veže pitanja jezika i etike (usp. Floridi, 2010). M. Burgin, pak, razlikuje informaciju u prirodi, informaciju u društvu te tehničko-tehnološke aspekte informacije (usp. Burgin, 2010). L. Robinson i D. Bawden razlikuju informaciju prema znanstvenim područjima u kojima se rabi; mogu se razlikovati informacije u fizici, informacije u psihologiji, informacije u biologiji itd. (usp. Robinson i Bawden, 2014). Moguće je nastaviti nabrajati vrste informacija koje se razlikuju po svojoj namjeni, funkciji, području, utjecaju, svrsi i koječemu drugom. Informacija se proučava s antropološkog (usp. Capurro, 1996), kibernetičkog (usp. Wiener, 1948; 1961), konstruktivističkog (usp. Luhmann, 1990; Bosančić i Mati jević, 2019), kognitivističkog (usp. Belkin, 1976, 1990), semiotičkog (usp. Brier 2008, 2014; Raber i Budd, 2003), algoritamskog (usp. Kolmogorov, 1965; usp. Chaitin, 1977), paninformacionalističkog (usp. Dodig-Crnkovic, 2014) i drugih stajališta.

Kako danas živimo u okružju koje karakterizira relativno visok stupanj uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije (engl. information and communications technologies – ICT) koja za svoj ‘pogon’ rabi upravo ‘bytiziranu’, strojnočitljivu, procesuiranu informaciju, tako rastu i frustracije zbog nedovoljnog i nekonzistentnog razumijevanja tog fenomena u svim znanstvenim područjima (usp. Hjørland, 1998; usp. Saracevic, 1999; usp. Cornellius, 2002).

Pojedini znanstvenici, poput Marka Burgina, izražavaju bojazan prema budućnosti koja nas čeka, a u kojoj odgovor na pitanje što je to informacija uporno izostaje. Sâm Burgin to zorno predočava osuvremenjivanjem slavnog mita o Sfingi. Prema Burginu, pitanje koje današnja Sfinga – u obliku digitalnog doba, a za razliku od drevne – svima nama postavlja upravo je pitanje: što je to informacija? Ako nismo u stanju odgovoriti na to pitanje, moramo biti spremni na scenarij po kojem ćemo završiti u još nezamislivom ambisu koji je za nas pripravilo digitalno doba, i kamo će nas naše neznanje o informaciji jednoga dana neizostavno strmoglaviti (usp. Burgin, 2010: v.).

BORIS BOSANČIĆ 28

ETIMOLOGIJA POJMA INFORMACIJE

Među istaknutije teoretičare i etimologe pojma informacije svakako spada urugvajsko-njemački filozof R. Capurro. Pojmom informacije on se bavio još u svom doktoratu (Capurro, 1978), a zatim i u drugim radovima nakon toga, koje je objavljivao samostalno ili u suradnji s drugim autorima.6

S obzirom na prefiks in-, svoje primarno značenje riječ informacija veže uz ‘unutrašnje oblikovanje’ ili ‘davanje oblika [nečemu] iznutra’, a najčešće je to neki oblik materije ili energije, piše Capurro. U tom značenju, najprije se javlja u Starom Rimu u pjesmama rimskog pjesnika Vergilija (70–19 p. n. e.).7 No, detaljnije istraživanje porijekla te riječi Capurra je odvelo do shvaćanja da su se grčke riječi eidos, idéa, morphe i typos, i u nešto manjoj mjeri hypotyposis i prolepsis, koje su u svojim djelima rabili Platon i Aristotel, u literaturi Starog Rima najčešće prevodile latinskim riječima informatio i informare (usp. Capurro, 1978, 2009: 127–28). Primjerice, grčku riječ prolepsis, čije se izvorno značenje dovodi u vezu s reprezentacijom bogova i s tvari u duši čovjeka prije svakog iskustva, rimski govornik Ciceron eksplicitno je prevodio s izrazom informatio rei. S pravom je, stoga, moguće složiti se s Capurrom da je etimologija riječi informacija utemeljena na starogrčkom izvoru i rimskom korijenu (usp. Capurro, 1996; usp. Capurro & Hjørland, 2003: 351–53).

Postoje neke naznake da se značenje informacije kao ‘davanja oblika nečemu iznutra’ ili ‘unutarnjeg oblikovanja’ najprije odnosilo na oblikovanje same materi je. U tom slučaju možda bi značenje riječi morfogeneza (engl. morphogenesis) koja se veže uz porijeklo i evoluciju svih oblika materije bila najbliža izvornom značenju pojma informacije, kako to predlaže John D. Peters (1988: 11).8 Prema Petersu (1988), glagol in-form, prije no što se pojavio u

6 Vidi: On the Genaology of the Information (1996), Is a unified theory of information feasible? (1997) u koautorstvu s P. Fleissnerom i W. Hofkirchnerom, The Concept of Information (2003) u koautorstvu s B. Hjørlandom, Past, present, and future of the concept of information (2009), A Short Note on the History of the Concept of Information (2019) i dr.

7 Vergilije prvi put koristi termin informatio u svojoj Eneidi kako bi opisao na koji su način bog vatre Vulkan i kiklopi vlastitim rukama iskovali (informatum) svjetleće munje za boga Zeusa (usp. Capurro, 2009: 128).

8 U tom smislu, valja spomenuti i ri ječ hylemorphism koja je nastala tvorbom Aristotelova pojma za materiju (hyle) i pojma forme (morphe) pomoću koje glagol informirati (in-form) čak i danas zadržava značenje vrlo blisko prvotnom (usp. Capurro, 2009: 128).

INFORMACIJA U TEORIJI 29

engleskom rječniku,9 prvotno je imao upravo to značenje – oblikovanje materije iznutra, iako prefiks in-, naglašava Capurro (2009: 128), može označavati i negaci ju, kao u riječi informis – ‘bez oblika’. No, osim navedenog značenja, tijekom renesanse, riječ ‘informirati’ (informare) postala je sinonim za riječ ‘obučiti’ (engl. instruct) (usp. Peters, 1988: 10; usp. Capurro & Hjørland, 2003: 353), temeljem koje će u 15. stoljeću nastati i njemačka riječ Information. Taj prijelaz se najvjerojatnije dogodio u onom trenutku kada se značenje informacije kao ‘unutarnjeg oblikovanja’ počelo odnositi na um, a ne više na materiju. Međutim, sa sigurnošću nije moguće potvrditi kada se to dogodilo. Prema Petersu, kontekst glagola in-form kao ‘unutarnjeg oblikovanja’ premješta se s materije na um ili misli tek početkom Novog vijeka (usp. Peters, 1988). Međutim, za Capurra i Hjørlanda (2003: 353) informacija kao ‘akt oblikovanja uma’ (engl. the act of molding the mind) rabi se već od 2. stoljeća n. e. Capurro (2009: 128) navodi da je Tertullian (cca 160–220 n.e.) Mojsija nazivao populi informator, u smislu odgajatelja ljudi. To pedagoško, ali i političko značenje zadržat će se stoljećima u nekim zapadn oeuropskim jezicima (usp. Capurro, 2009: 128). U sličnom značenju, ne odgajanja, nego educiranja ljudi, tu riječ prevodi i rabi Ciceron. U svim navedenim značenjima može se govoriti o nekoj vrsti ‘oblikovanja uma’. Konačno, osim ‘akta oblikovanja uma’, Capurro i Hjørland (2003) razlikuju još jedno značenje informacije koje opisuju kao ‘akt komuniciranja znanja’ (engl. the act of communicating knowledge) i koje u širu uporabu ulazi u 16. stoljeću.10 No time smo već zašli u povijest uporabe pojma informacije u znanstvenom i inom diskursu o kojoj će više riječi biti u sljedećem poglavlju.

Na kraju rasprave o etimologiji pojma informacije vrijedi spomenuti da se Capurro u svojoj analizi tog pojma požalio na problem prijevoda informacijskih termina s jednog jezika na drugi. Kako svaki termin u svom jeziku i povi jesnoj situaciji posjeduje svoj vlastiti kontekst, odnosno semantičku mrežu pojmova s kojima je povezan (uključujući tu znanstvene i filozofske

9 Ri ječ informacija na engleskom jeziku (information), prema dostupnim izvorima, prvi put je upotrijebljena u četrnaestom stoljeću kada se pojavljuje u djelima “oca engleske književnosti” G. Chaucera, koji je živio u 14. stoljeću (usp. Schement, 2017).

10 Ti jekom 2010-ih Capurro nastavlja svoju etimološku analizu, istražujući arapske, perzijske i hebrejske korijene riječi informacija, nalazeći u njima slična značenja grčkom izvorniku (npr. vidi Capurro, 2019).

BORIS BOSANČIĆ 30

teorije u koje je ugrađen), u nekim slučajevima, prijevod na drugi jezik predstavljao je pravi izazov i nesavladivu prepreku (Capurro, 2009: 127). Možda se u toj činjenici može potražiti razlog polisemičnosti informacije u znanstvenom diskursu, kao i postojanju tako velikog broja različitih teorija i definicija u literaturi, koje su, na koncu, i dovele do pisanja knjiga o informaciji po put ove.

POJAM INFORMACIJE U ZNANSTVENOM DISKURSU

Pojam informacije u Shannonovoj teoriji11

Pojam informacije uveden je u znanost kao što je to Isaac Newton učinio s pojmovima gibanja, sile i mase (usp. Gleick, 2011). Inicijalnu informacijsku teoriju ili ‘teoriju informacije’ mnogi istraživači prepoznaju u radu matematičara Claud ea Elwooda Shannona pod naslovom matematička teorija komunikacije (A mathematical theory of communication), prvi put objavljenom relativno davne 1948. Međutim, dok je pisao svoj rad, Shannon nije mislio da stvara teoriju informacije. Zabavljen problemima optimalnog prijenosa signala između dvije točke telekomunikacijskog voda, odnosno baveći se izričito problemom komunikacije, a što je ostavilo traga i na naslovu njegova rada, ni na kraj mu pameti nije bilo stvoriti univerzalni obrazac po kojemu se primaju i odašilju informacije. Pojam informacije rabio je u svom uskom, inženjerskom kontekstu. Međutim, njegov kolega W. Weaver nagovorio ga je da vlastiti okvir usmjeren na rješavanje inženjerskih problema proširi na ostala područja. Weaver se potrudio napisati i poseban članak u kojem je predložio da se Shannonov komunikacijski model, namijenjen telekomunikacijskim inženjerima, može promatrati kao opći komunikacijski model prijenosa informacija (Shannon i Weaver, 1949).

INFORMACIJA U TEORIJI 31

11 Tekst ovog poglavlja temelji se na tekstu članka Proces stjecanja znanja kao problem informacijske znanosti (2016) objavljenom u časopisu Libellarium.

INFORMACIJSKI IZVOR

U skladu s navedenim, opći komunikacijski model Shannon–Weavera sastoji se od sljedećih komponenti (Slika 2.):

1. Informacijski izvor (engl. information source) – proizvodi poruke ili nizove poruka kao što su niz slova u telegrafiji, intenzitet svjetlosti i sl.

2. Odašiljač (engl. transmitter) – pretvara poruku u signal pogodan za prijenos kroz komunikacijski kanal.

3. Komunikacijski kanal (engl. communication channel) – medij za prijen os poruka (žica, koaksijalni kabel, snop svjetlosti itd.) kroz koji se prenosi signal.

4. Izvor šuma (engl. noise source) – za vrijeme prijenosa signal može biti ometen (deformiran) šumom.

5. Primatelj (engl. receiver) – primatelj poruke; obavlja invertnu operaciju u odnosu na odašiljača poruke, rekonstruira poruku iz signala.

6. Odredište – odredište poruke (osoba ili stvar kojima je poruka namijenjena). (Shannon i Weaver, 1949: 31–35).

Možda bi takav uvid u Shannonovu teoriju stekao više pobornika da se u raspravu nije umiješalo značenje, ‘pojmovna svojina’ istraživača iz društvenih i humanističkih znanosti. Naime, premda je dovela do revolucije u komunikacijskom inženjerstvu, Shannonova teorija nije uključivala pojam značenja (u bilo kojem smislu); štoviše, sâm Shannon je naglasio da je značenje poruka koje se prenose kanalom irelevantno za njegovo istraživanje (usp. Shannon i Weaver, 1949: 31). Naravno da se takva ‘teorija informacije’ (pod tim se imenom počela pojavljivati u radovima teoretičara i istraživača iz prirodnih i tehničkih znanosti), koja nije uključivala značenje, u očima teoretičara i

BORIS BOSANČIĆ 32

Slika 2. Opći komunikacijski model prijenosa informacija Shannona i Weavera (1949).

PRIMLJENI

PRIMATELJ ODAŠILJAČ PORUKA PORUKA ODREDIŠTE IZVOR ŠUMA

SIGNAL

istraživača iz društvenih i humanističkih znanosti morala činiti nedovoljnom. Čest komentar koji i danas dolazi iz pera autora iz društvenih i humanističkih znanosti glasi da se u Shannonovoj matematičkoj teoriji komunikacije i ne govori o tome što informacija jest, nego u kojoj količini i na koji način se prenosi krajnjem primatelju. Za mnoge među njima, kako će se uskoro pokazati, informacija je subjektivan fenomen, ona je konstrukt društvenih praksi (usp. Cornelius, 2002), a ne objektivan fenomen koji postoji izvan čovjeka, a pogotovo ne u telefonskoj žici. No, spomenuto izdvajanje značenja iz komunikacijskog modela prijenosa informacija pokazalo se kao postignuće! Informacijama se upravljalo u kvantitativnom smislu (usp. Bates, 2009). Nakon Shann onova rada informacija je postala mjerljiva kvantiteta, “količina”, koja se mogla uključiti u matematičke proračune koji su se rabili za optimizaciju njezina što učinkovitijeg prijenosa.

Subjektivistički vs. objektivistički pristup informaciji

Bilo kako bilo, nakon Shannonove teorije u literaturi započinje rasprava (koja traje sve do danas) o tome je li informacija subjektivan ili objektivan fenomen. O tenzijama između subjektivističkog i objektivističkog pristupa u razumijevanju tog fenomena pišu Cornelius (2002), Capurro i Hjørland (2003), Robinson i Bawden (2014), i drugi autori. Spomenuta dva pristupa informaciji jedan drugome su suprotstavljena koliko to dva teorijska pristupa mogu biti, i u konačnici njihov prijepor izbija u gotovo svakoj raspravi o prirodi informacije. Prema jednom, informacija se može shvatiti “…kao nešto subjektivno, kvalitativn o i uglavnom vezano uz znanje, značenje i razumijevanje”, a prema drugom “…kao nešto objektivno, kvantitativno i uglavnom vezano uz podatke” (Robinson i Bawden, 2014: 131). Pa tako, dok teoretičari naklonjeni konstruktivističkom načinu razmišljanja, poput von Foerstera (2003), informaciju drže “psih ičkom konstrukcijom”, teoretičari poput filozofa F. Dretskea uvjereni su u njezinu potpuno objektivnu prirodu. Uostalom, kako interpretirati navod kojim Dretske započinje svoju knjigu o informaciji – “Na početku bila je informacija . Riječ je došla poslije” (In the beginning there was information . The word came later) (Dretske, 1981: vii) – ako ne kao možda najsažetiji proslov objektivnosti informacije koji je o njoj napisan u literaturi.

U obranu subjektivističkog pristupa informaciji ustaju autori mahom iz društvenih i humanističkih znanosti, poput Machlupa (1983), Bolanda (1987),

INFORMACIJA U TEORIJI 33

von Foerstera (1984; 2003), Luhmanna (1990), Cornelliusa (1996), Mahlera (1996) i dr. Machulp (1983) se tako protivi uporabi pojma informacije u kontekstu prijenosa signala, jer smatra da informaciju odašilje i prima isključivo ljudski um; sva druga značenja su metaforička, ili, u slučaju kibernetike, antropomorfna. Machlup ukazuje i na činjenicu da su različite definicije informacije koje su razvili znanstvenici odstupile od dva tradicionalna značenja riječi, “nešto nekomu prenijeti” (engl. the telling of something) i “ono što je rečeno” (engl. which is being told) (Machulp, 1983: 642). Za Bolanda (1987) informacije će se razlikovati od pojedinca do pojedinca: “Informacije se formiraju iznutra. To je promjena u osobi nakon susreta s podatcima. To je promjena u znanju, uvjerenjima, vrijednostima ili ponašanju osobe” (Boland, 1987: 363).12 Za Mahlera informacija nije nešto što se ‘čisto opaža’ nego se radi o teorijskom konstruktu u formi ‘interpretiranog podatka’ (usp. Mahler, 1996: 117) itd.

S druge strane, većina teoretičara i istraživača iz prirodnih i tehničkih znanosti informaciju drže objektivnim fenomenom, a u znanstvenike koji zagovaraju objektivistički pristup informaciji, pored filozofa F. Dretskea, mogu se ubrojiti eminentni biolozi i fizičari, poput J. A. Wheelera (1989), T. Stoniera (1991), R. Landauera (1991), J. Mingersa (1995), J. Mingersa i C. Standinga (2018) i dr. Na objektivistički stav prema informaciji najviše je utjecao pronalazak mehanizma reprodukcije gena u kojem genetičke informacije imaju k ljučnu ulogu (usp. Watson i Crick, 1953). U fizici, pak, objektivističku prirodu informacije potiču zamisli koje joj dodjeljuju ulogu fundamentalnog entiteta prirode na istoj razini s energijom i materijom (usp. Wheeler, 1989). R. Landauer svoj je rad iz 1991. naslovio “Informacija je fizička” (Information is physical), ne ostavljajući nikakvu sumnju u pogledu svog objektivističkog pristupa informaciji. I za Mingersa (1995) informacija je objektivna, iako predstavlja apstraktnu značajku svijeta na jednak način na koji su to fizički objekti i njihova svojstva (usp. Mingers 1995: 295).13

Ipak, mora se napomenuti da se najznačajniji broj teoretičara suzdržava od toga da informaciju proglasi isključivo objektivnim ili subjektivnim fenomenom i da je najčešće razmatraju u svim njezinim oblicima (npr. Buckland,

BORIS BOSANČIĆ 34

12 Subjektivistički stav prema pojmu informacije ostalih teoretičara detaljnije će se prikazati u ostalim poglavljima knjige (a najviše u sedmom). 13 Objektivistički stav prema pojmu informacije zasebno je obrađen u šestom poglavlju knjige.

1991; Bates, 2006 i dr.). Kako je pojam informacije usko vezan uz srodne pojmove podatka i znanja (usp. Lenski, 2010), u nastavku će se pažnja posvetiti upravo tim pojmovima i njihovu odnosu s predmetom ove knjige.

POJAM INFORMACIJE I SRODNI POJMOVI PODATKA I ZNANJA

Uvodna razmatranja

Jesu li podatci i znanje samo ‘u službi’ informacije kao primarnog fenomena, izvan svakog konteksta i značenja, ili se ipak mogu smatrati samosvojnim entitetima bez kojih je svaka informacija nezamisliva? Jesu li podatci ‘neprocesuirane informacije bez značenja’, a znanje ‘procesuirane informacije sa značenjem’ ili su informacije ‘procesuirani podatci’ odnosno nešto što predstavlja znanje kada dobije značenje? Očito je da je današnje doba, u kojemu se događa nezamisliv razvoj informacijske tehnologije, i u kojemu na svakom koraku slušamo o velikim količinama podataka i nemjerljivim količinama znanja koje su dostupne na “mreži svih mreža”, internetu, i u kojemu, s tim u skladu, možemo rabiti termine ‘podatkovne znanosti’ i ‘društva znanja’, sklonije prihvatiti drugo stajalište. No, ta odluka potiče bojazan u pogledu toga što će se dogoditi s informacijom. Hoće li, onda, ti pojmovi u dogledno vrijeme u potpunosti istisnuti pojam informacije iz znanstvene uporabe, svodeći njegovu primjenu tek na razinu uobičajene ljudske komunikacije? Na neka od tih pitanja pokušat ćemo dati odgovor u odjeljcima koji slijede.

Općenito o pojmu podatka14

Jesu li podatci “informacije sa značenjem”, kako ih definira većina teoretičara, ili pak nešto što je sposobno tek postati informacijom? Može se postaviti i pitanje jesu li podatci ‘nešto’ što je u iskustvu apodiktički dano, što postoji ‘po sebi’ ili su podatci samo reprezentacije stvarnosti koja nas okružuje. Koliko su podatci važni za znanstvenoistraživački rad? Konačno, na koji način upravljati velikom količinom, uglavnom, digitalnih podataka koju ‘podatkovno doba’ generira pomoću sve sofisticiranijih uređaja koje razvija? To su samo neka

INFORMACIJA U TEORIJI 35

14 Tekst ovog poglavlja zasnovan je na prethodno objavljenom radu Pojam podataka u teoriji i praksi (2020).

Nakladnik

Naklada Ljevak

Kopačevski put 1c, 10 000 Zagreb

e-mail: naklada-ljevak@naklada-ljevak.hr

www.ljevak.hr

Lektura i korektura

Mirko Peti

Izrada kazala

Boris Bosančić

Grafičko oblikovanje i naslovnica

Ana Pojatina

Tisak

Feroproms

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001164787.

ISBN 978-953-355-657-4

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja.