Kritika političkog uma

Kritika političkog uma

Kritika političkog uma 2021.indd 1

30.12.2021. 10:29

BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA Copyright © Zlatko Kramarić i Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb, 2022.

Kritika političkog uma 2021.indd 2

30.12.2021. 10:29

zlatko kramarić

Kritika političkog uma

Zagreb, siječanj 2022.

Kritika političkog uma 2021.indd 3

30.12.2021. 10:29

Kritika političkog uma 2021.indd 4

30.12.2021. 10:29

sadržaj

7

Uvodne napomene

11 16 20

I fašizam i komunizam zlo su s kojim se moramo suočiti Između nacionalnog i jugoslavenskog imaginarija Politička korektnost između moralne geste i selektivnog pristupa temi Zašto smo morali biti i „kmetovi“ i „fiškali“ i „hajduci“ Deklaracija ili srpski bog rata Kosovska kvadratura kruga Jugoslavija je umrla, ali ne i njezin duh Uloga „živahnih starčića“ u povijesti Smrt koja to, možda, i nije Kad gradski taxi postane yu-autobus Ivo Andrić u raljama historije i politike ili kako je to biti bosanski Pomet Bolje Juga nego austro-ugarska tuga Još malo o Krleži…

Zašto su agonije bolne… ...jer dugo traju Konstrukcija povijesti ili o jednakosti između „crvene zvijezde“ i „kokarde“ Radio ne radio, ipak slušaj radio Sve bilo je muzika Svi naši kurvini sinovi Domaće muke u europskoj idili Usta puna „dobrih želja“, Europe, demokracije...

Per aspera ad astra Kome zvono zvoni

23 30 37 59 77 87 92 97 102 106 109 116 122 128 134 141 147 153 158 164

Kritika političkog uma 2021.indd 5

30.12.2021. 10:29

174 180 186 196 200 206 214 223 228 233

Autentična pobuna Sve što je čvrsto mora postati meko 30 godina poslije pada Berlinskog zida Rodne politike i naše junačke/muške tradicije Pohvala (ne)dosljednosti ili hrvatski politički Feniks Krv na kamenu…

Sjećanje jednog liberala na dane „ponosa i slave“ O Tuđmanu ležerno i lepršavo Usputna sjećanja na velike dane Sjećanja su mi, iako ne uvijek pozitivna, moja etička obveza

239 Bilješka o autoru

Kritika političkog uma 2021.indd 6

30.12.2021. 10:29

uvodne napomene

„I što je kritička svijest u osnovi ako nije nesalomljiva sklonost alternativnom načinu mišljenja.“ E. Said, Travelling Theory

Svi tekstovi koji čine ovu našu Kritiku političkog uma nastajali su unutar iste političke poetike u koordinatama koje smo pisali neke od svojih prethodnih knjiga: Pohvala ljudskoj gluposti (fenomenologija svakidašnjice), Jesu li političari krivi za sve (pohvala alternativnom mišljenju), Hrvatska politička laž (ili neizvjesnost demokracije), Nedovršena demokracija. Riječ je o političko-teorijskoj poetici koja inzistira na svakodnevnom bilježenju i kritičkom komentiranju recentnih političkih, kulturnih i inih procesa, prije svega u hrvatskom društvu. Svi ti procesi uglavnom su dio tzv. „slabe povijesti“, ali mi smo i dalje uvjereni da se u tim naizgled nevažnim i često nepovezanim „sitnicama“ krije velika većina odgovora na mnoga naša otvorena političko-historijska pitanja. A sva bi se naša mudrost trebala sastojati u tome da te „nevidljive signale“, koje nam naša svakodnevnica diskretno šalje (pojave nemotiviranog nasilja u društvu, neprihvatljivih političkih poruka, simbola), na vrijeme ne samo prepoznamo, nego i da na njih adekvatno i pravovremeno reagiramo. A ta reakcija u obliku kontakta sa stvarnošću nikako ne bi smjela proći bez osjećaja uživanja. Ako je vjerovati sugestijama jednog H. Bergsona.

Naravno, jednako tako pratili smo i sva zbivanja u našem bližem i daljem susjedstvu (regiji), jer su problemi s kojima se i mi i oni suočavamo vrlo slični, gotovo istovjetni. Stoga bi bilo nadasve poželjno kada bismo se sa svim tim neriješenim, zapuštenim problemima imali i političke i građanske hrabrosti kritički 7

Kritika političkog uma 2021.indd 7

30.12.2021. 10:29

suočiti. Od toga da se barem načelno složimo oko karaktera svih složenih zbivanja na ovim prostorima između 1941. i 1945. godine, da fenomen/slučaj Golog otoka više ne izaziva nepotrebne ideološke prijepore, da prihvatimo činjenicu da nam u nekim vremenima ni staljinistička rješenja nisu nimalo bila strana, da je socijalistički period bivše države bio kontaminiran antidemokratskim sadržajima, što je vidljivo iz mnogih političko-ekonomskih procesa, počevši od nasilne kolektivizacije do nekontrolirane industrijalizacije. Upravo u tim činjenicama treba tražiti razloge propasti gotovo svih poduzetih političko-ekonomskih reformi.

Na­­dalje, treba odgovoriti i na druga pitanja, jer i dalje ostaje nejasno kojim je to političkim skupinama u socijalističkom društvu odgovarala pretjerana militarizacija društva, odnosno tko su glavni krivci što su pozitivne ideje ’68. i Hrvatskog proljeća tako lako propale, i zašto su ustavne reforme iz 1974. predstavljale uvod u slom Jugoslavije. Zatim, odgovoriti bi trebalo i na pitanja kako su se naše političke elite odnosile prema ideji „civilnog društva“ i svim mnogobrojnim međunarodnim poveljama o ljudskim i inim pravima, zašto je pad Berlinskog zida ondašnje elite dočekao totalno nespremnim, i kako su se naše historiografije odnosile prema Jasenovcu i Bleiburgu. Naime, sva ta „bijela mjesta/ mrlje“ (termin dugujemo A. Michniku) naše prošlosti ondašnja je službena ideologija a priori sotonizirala i marginalizirala.

Ako se i jedan P. Sloterdijk usudio parafrazirati naslove knjiga velikog i neponovljivog I. Kanta, pa je napisao kritiku ciničnog uma, onda nema razloga da si i mi ne dopustimo jedan takav luksuz da hrvatskoj političkoj i inoj javnosti ponudimo našu kritiku postojećih političkih strategija, koje o sebi vole misliti da su, između ostaloga, i umne!

I prošlo je više od trideset godina od pada Berlinskog zida, od početka naše tranzicije, rata, a da se gotovo ništa nije promije­ nilo. Svaki kritičniji pokušaj suočavanja s tamnim stranama naših prošlosti unaprijed se proglašava revizionizmom. Mora se priznati da su „čuvari jugoslavenskog narativa“ vrlo uporni u 8

Kritika političkog uma 2021.indd 8

30.12.2021. 10:29

obrani svojih vrijednosti, počevši od lika i djela JBT, preko narodnooslobodilačke borbe, sve do politike nesvrstanosti, ideja samoupravljanja, neobičnog poimanja pravne/partijske države, trodiobe vlasti, neovisnosti institucija, uloge medija, odnosa prema civilnom društvu itd. No, za razliku od tih čuvara/branitelja, mi smo ipak skloniji onima koji misle da „mi nismo osuđeni na zlo, ništa više ni na dobro, jer možemo, najveći dio vremena, mijenjati sami sebe, individualno ili kolektivno, promišljati svoja djela, preispitivati, popravljati ih“ (C. Castoriadias), te upravo u tom kontekstu na iznimnoj važnosti dobiva i naš izbor – pojedinačni i zajednički – izbor cilja, puta i sredstava da se napokon izbavimo iz nedavne spirale nasilja. To bi bila prilika da jednom zauvijek demokratske, evolutivne političke strategije pretpostavimo populističkima, revolucionarnima, jasnu refleksiju o prirodi socijalne i političke dinamike društva maglovitim političko-pseudointelektualnim subverzijama/dekonstrukcijama nečega što još i nije konstruirano! A takvo što bit će moguće ostvariti jedino u slučaju da ta naša „jasna refleksija“ ne bude selektivna, ne bude ideološka. Drugim riječima, ta „jasna refleksija“ mora poći od nulte premise da su u našoj povijesti i fašizam i komunizam bili podjednako loši odabiri za rješavanje dubokih političkih i inih odnosa u društvu! Ako bismo olako ignorirali tu evidentnu činjenicu, onda bi nam se moglo dogoditi da kao nacija/društvo neslavno propadnemo i prije nego što smo postali svjesni te kao i nekih drugih svojih grešaka (A. de Tocqueville).

9

Kritika političkog uma 2021.indd 9

30.12.2021. 10:29

Kritika političkog uma 2021.indd 10

30.12.2021. 10:29

I fašizam i komunizam zlo su s kojim se moramo suočiti

U mojoj dugogodišnjoj profesorskoj praksi bilo je slučajeva da mi studenti na pitanje o nekoj temi koja se obrađuje u obveznom dijelu ispitne literature najozbiljnije odgovore da tu ili te konkretne knjige doduše nisu pročitali, ali da oni, bez obzira na tu za njih krajnje neugodnu činjenicu, ne bi prekidali ispitni postupak, jer oni o toj temi ipak imaju neko mišljenje, neki odgovor koji bi njihova strogog ispitivača sigurno trebao zadovoljiti.

Naravno da takva objašnjavanja nisu mogla proći, jer je čitanje obveznog dijela ispitne literature ipak temeljna pretpostavka da student ikako može pristupiti ispitu.

No, kako vrijeme prolazi, a posebice u ovim anarhičnim, demokratskim, tranzicijskim vremenima, kada je pristup javnosti omogućen gotovo svima (i političarima, i akademskoj zajednici, i novinarima, i običnim smrtnicima), svjedoci smo da većina sudionika u tom javnom prostoru uglavnom ništa ne čita, ali da ih ta činjenica, baš kao i neke od mojih studenata, ni na koji način ne sprječava da i o onome „nepročitanome“ imaju svoje posebno mišljenje. I nitko se zbog te neupućenosti i neznanja previše ne uzbuđuje. Nažalost, u našem javnom prostoru nikako još nema „strogih profesora“, koji će to javno i bahato demonstriranje neznanja na pravi način sankcionirati: kolega, vaši odgovori nisu zadovoljavajući! Dođite sljedeći put kada pročitate propisanu literaturu! Dapače, upravo takvi likovi postaju mjera ponašanja, mišljenja i djelovanja u našoj ionako shizoidnoj javnosti. (Jedan od onih koji je, u međuvremenu, komentirao Dokument dijaloga koji je izradilo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, bez imalo intelektualnog stida, priznaje 11

Kritika političkog uma 2021.indd 11

30.12.2021. 10:29

da je svoj „analitički komentar“ i pisao isključivo na temelju „medijskih stavova o sadržaju dokumenta“. Nažalost, nije jedini!

Na istovjetan, što će reći, krajnje neodgovoran način ponašaju se i mnogi političari, pojedini pravni stručnjaci, novinari i drugi.)

U povodu Dokumenta Vijeća za suočavanje s prošlošću Stoga nimalo nije čudno što je Sanja Barić, ugledna profesorica ustavnog prava, prorektorica na riječkoj univerzi, u povodu takvih i sličnih komentara na Dokument koji je izradilo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, morala javno zamoliti sve te „sveznajuće“ komentatore da prije bilo kakve njihove radnje poštuju sljedeće zahtjeve: 1. „Molim vas sve, ali baš sve zainteresirane, nemojte stvarati mišljenje, komentirati ili na bilo koji način dovoditi u pitanje ako niste pročitali.

2. Molim vas sve, od novinara preko političara do svekolike a zainteresirane javnosti: pročitajte te 33 stranice.

3. U svojstvu ustavnog pravnika, zatim građanina RH i, konačno, čovjeka mogu dati jedinstvenu ocjenu: radi se o rijetko viđenom kvalitetnom dokumentu, rijetko kvalitetnog sadržaja, teksta i konteksta.

4. Neobično rješenje, koje zovemo „službena tolerancija inače neustavne prakse“ ustavnopravno je dozvoljena (ta konstatacija trebala bi biti prihvatljiv odgovor svima onima koji se čude kako nešto, u isto vrijeme, može biti i dopušteno i zabranjeno – op. Z. K.) upravo zbog iznimno uskog i vrlo preciznog dosega.“

12

Kritika političkog uma 2021.indd 12

30.12.2021. 10:29

(Ostali dio njezina obraćanja, svojevrsnog apela javnosti, odnosi se na nužnost permanentne edukacije našega društva, prije svega sudbenih i upravnih tijela toga društva, koja bi se ukratko mogla svesti na učenje „kako se to, zapravo, postaje građaninom“, kako se demokratske vrijednosti ne predmnijevaju same po sebi, nego je njihovo prihvaćanje kontinuirani i mukotrpni proces. Jer da tome nije tako, onda bi demokracija uvijek bila jedina moguća „igra u gradu“! A povijest, i naša i svjetska, puna je suprotnih primjera.) Upravo zbog takvih teških političkih i ideoloških aberacija u našoj nedavnoj prošlosti formirano je i ovo vijeće sa svrhom da se krajnje podijeljenoj hrvatskoj javnosti (bar se takva slika te javnosti stvara u našim medijima) ponudi jedan suvisao tekst, koji će nas suočiti sa svim onim manje ugodnim detaljima iz prošlosti koji nas i dandanas tako uspješno dijele.

Taj je dokument jednostavno morao biti napisan kako bismo se svi mi, na pravi način, mogli i suočiti i odrediti spram svih naših povijesnih, i lijevih i desnih, „skretanja“, koja su bila rezultat određenih, najčešće loših, političkih strategija naših političkih elita u 20. stoljeću, elita koje su cijelo to vrijeme uglavnom vodile neke tuđe politike, bilo one koje su se konstruirale u Berlinu, bilo one koje su se oblikovale u Moskvi. Naravno, sa svim našim dodatnim derivacijama/imaginacijama, koje su, jednako tako, u svojim izvedbama vrlo često bile ispod svake civilizacijske razine.

Mnogi prije mene rekli su da suočavanje s prošlošću pred­ mnijeva konstruiranje „adekvatnih narativa“, jer tek takvi narativi mogu omogućiti građanima da jednom zauvijek shvate što je učinjeno u njihovo ime, što se dogodilo njima i zajednici u kojoj žive, a onda bi se mogli i dogovoriti o strategiji koja bi im omogućila obnovu građanskog identiteta i uspostavu nove društvene i političke normalnosti. „Adekvatni narativ“, a upravo ja tako doživljavam taj dokument, klasificira događaje (Drugi svjetski rat, logore, rasne zakone, poraće, kolektivizaciju, nacionalizaciju, konfiskaciju, „crveni teror“, politička suđenja i drugo) i njihova opravdanja tako što povlači razliku između onoga što je bilo nekada (Narodnooslobo13

Kritika političkog uma 2021.indd 13

30.12.2021. 10:29

dilačka borba, Domovinski rat), onoga što je sada (nužnost da se, i jedni i drugi, suočimo sa svim tim događajima, i onim pozitivnim, ali još više i s onim negativnim) te onoga što želimo za budućnost (posvemašnju katarzu, punu svijest da u mnogim vremenima nismo bili sjajni, da mnogi naši postupci nisu bili ispravni, da je i u naše ime činjeno zlo i da se to zlo mora osuditi), upozoravajući na neodrživost onih legitimacijskih modela (posvemašnji zaborav, relativizacija vlastitih, a najoštrija osuda „tuđih“ zločina, revizionistički pristup) kojima su se pokušali opravdavati ti prošli događaji.

Crne odore, fašistički pozdravi, tradicije NDH nikako nisu sadržaji koji bi trebali imati „pravo javnosti“ u modernoj Hrvatskoj, u Hrvatskoj 21. stoljeća, ali jednako tako treba se znati da crvena petokraka na kapi jugoslavenskog oficira u Vukovaru u ljeto-–jesen 1991. godine, nije nikakav simbol antifašizma. (Srećom, djelovanje tog oficira sud u Haagu je sankcionirao, iako smatramo da izrečena kazna ni na koji način nije adekvatna zločinu koji je ta osoba počinila, ali koja i dalje, nakon izlaska na slobodu, papagajski ponavlja da je on kao oficir JNA samo imao zadatak eliminirati hrvatske paravojne jedinice, a pri tome mu nikako nije smetalo što su, u isto vrijeme, neke druge paravojne jedinice, s nekim drugim simbolima, zajedno sa snagama JNA, sudjelovale u toj „eliminaciji“, koja je završila najstrašnijim zločinima, pokoljem nevinih ljudi na Ovčari i nekim drugim lokacijama u Vukovaru i okolici.) Ta „crvena petokraka“ nema nikakve veze s petokrakom hrvatskih partizana u Istri, Dalmaciji i drugdje, kao što je bilo posve u redu što su se u ljeto, jesen 1991. godine u Jasenovcu – koji predstavlja najveću traumu hrvatske povijesti – neki „novi hrvatski partizani“, autentični domoljubi, s nekim „starim simbolima“ suprotstavili banjalučkom korpusu koji je nosio upravo tu „crvenu petokraku“ i koji je u koordinaciji s jednim drugim, jednako opterećujućim simbolom, četničkom „kokardom“, ne samo okupirao to mirno slavonsko selo, nego tom imperijalnom akcijom, uz koju se veže i nepotrebno ubijanje i protjerivanje stanovništva, u potpunosti kompromitirao 14

Kritika političkog uma 2021.indd 14

30.12.2021. 10:29

i tu „crvenu petokraku“! Za veći dio hrvatske javnosti radi se o trajnoj kompromitaciji tog inače u svijetu pozitivno konotiranog simbola.

Stoga ne stoji konstatacija, za nijansu preambicioznog osječkog ustavnopravnog stručnjaka, koji ili nije pročitao ili je čitao površno, da u Dokumentu „crvena zvijezda“ nije konotirana. Nadalje, u tome Dokumentu stoji da se i onaj „nesretni pozdrav“ može tolerirati isključivo u nekim, iznimno rijetkim i krajnje određenim situacijama. Razlozi te i više nego „suptilne tolerancije“ nimalo nisu ideološke/političke provenijencije. Oni proizlaze iz krajnje trivijalne činjenice da smo se, u nekim teškim, ratnim vremenima, propustili na pravi način odrediti i spram tih neprihvatljivih simbola. U tom kratkom vremenu, nažalost, toleriralo se i ono što je u nekim drugim, normalnijim vremenima, nemoguće tolerirati.

A jednako bi tako bilo uputno da prije svake naše reakcije na neke političko-historijske događaje, recentne pojave u društvu ili kontroverzne historijske osobe dobro razmislimo kako bi na te naše reakcije reagirala „žrtva“. Naime, te naše reakcije najčešće su brzoplete, impregnirane našim privatnim, partikularnim ideološkim strategijama koje, u načelu, nimalo ne vode računa o stvarnim žrtvama određenih zločinačkih aktivnosti. Mislimo da nikoga ne treba podsjećati da su neki stvarni ljudi, ni krivi ni dužni, stradali i u Vukovaru i u Jasenovcu i na Banovini tijekom ratnih operacija koje je planirala i izvodila JNA uz punu pomoć lokalnih pobunjenika 1991. godine. A dopuštamo mogućnost da su u tim zločinačkim aktivnostima sudjelovali i oni koji su iskreno vjerovali da se na taj ekstremni način brani neki „jugoslavenski imaginarij“!

15

Kritika političkog uma 2021.indd 15

30.12.2021. 10:29

Između nacionalnog i jugoslavenskog imaginarija

I dilema koji je od ta dva imaginarija poželjniji posljedica je činjenice da se i suvremeno hrvatsko društvo i dalje suočava s bukom i bijesom naših nedavnih prošlosti. A ta nepodnošljiva „buka i bijes“ i više je nego trivijalna, na momente i uvredljiva. Prepo­znaje se u tragikomičnim aktivnostima: jedni postave spomen-ploču u Jasenovcu i nekim drugim mjestima, a onda oni drugi nervozno, s jednakom ideologiziranom strašću, reagiraju na tu krajnje stupidnu političku aktivnost. Upravo te neugodne činjenice trebale bi nas uvjeriti da je krajnje vrijeme da se ta žalosna situacija prevlada nekim političkim rješenjem boljim od dosadašnjih. Nama se čini da bi jedno od primjerenih rješenja moglo biti rad na formiranju novoga hrvatskog identiteta: novi identitet za nove društvene okolnosti! Konačno, svaki put kada se radikalno promijeni društveni kontekst, bilo bi poželjno pristupiti konstruiranju/formiranju novoga kolektivnog/nacionalnog identiteta, jer je i više nego očito da je onome „starome“ nešto vrlo bitno nedostajalo!

Kad je riječ o zamisli da poslije tektonskih društvenih promjena koje su se dogodile početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, a koje su uvjetovale i promjenu režima, nužno treba formirati novi hrvatski identitet, onda smo, prije svega, skloni slijediti teorijskometodološki okvir koji sugerira Ruti G. Teitel u svojim tekstovima. Naime, ona smatra da ako želimo rekonstruirati identitet, onda to nikako nije moguće „bez promjene u zajedničkim javnim legitimacijskim obrascima, koji se ne nalaze u temeljima političkog odlučivanja te bez diskreditiranja određenih aspekata ideologije koju je promicao prethodni režim (u hrvatskom slučaju to je bio ‘komunistički režim’ – op. Z. K.) i bez legitimiranja 16

Kritika političkog uma 2021.indd 16

30.12.2021. 10:29

nakladnik: Naklada Ljevak d.o.o.

Kopačevski put 1c, Zagreb www.ljevak.hr za nakladnika: Ivana Ljevak Lebeda urednica: Nives Tomašević recenzenti: prof. dr. sc. Josip Vrbošić, izv. prof. dr. sc. Ivica Šola lektura i korektura: Mirko Peti naslovnica: Lucija Gudek oblikovanje i prijelom: Ana Pojatina tisak: Feroproms cip zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001072844. isbn 978-953-355-453-2 Knjiga je objavljena uz potporu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku i tvrtke A.B. d.o.o., Strmec.

Kritika političkog uma 2021.indd 240

30.12.2021. 10:29