1. Putnici kroz vrijeme
Ž
ivimo na planetu Zemlji, trećoj špekuli od naše matične zvijezde Sunca, oko 28 000 svjetlosnih godina daleko od galaktičkog centra, u jednom od njezinih sporednih spiralnih krakova.1 Tko god je našu galaktiku nazvao Mliječni put, vjero jatno je probdio mnoge noći negdje visoko u planinama, u tmi ni zidina kakvog samostana ili drevnog opservatorija, pogleda uprta u noćno nebo. Otamo se činilo da iz nebeske tame izbija bjelina, baš kao pri pogledu na tamnu noćnu stazu posutu svijet lom tekućinom. Stari Grci pojavu su pripisali usnuloj boginji Heri, koja je prolila mlijeko dok je dojila Herakla. To je ponešto romantičnije od Kumove slame, kako se Mliječni put naziva u nekim krajevima, po kumu koji je ukrao naramak slame, a ona mu je pomalo ispadala putem i tako ostavila trag. Bilo kako bilo, još prije izuma teleskopa primijetili su ti davni promatrači da se neki objekti koji se mogu opaziti prostim okom na noćnom nebu ponašaju drukčije od planeta i zvijezda. Te čudne udaljene objekte koje nisu mogli shvatiti nazvali su maglice. Poslije, kad su se teleskopom mogli razaznati još sitniji detalji, postalo je jasno da su maglice zapravo skupovi zvijezda, druge 1
Za definicije vidi rječnik relevantnih pojmova.
13
Potresi AMEN.indd 13
09.06.2022. 07:54
