Predgovor
Odmah pri početku ove vrlo uzbudljive, da ne kažem potresne knjige, Hrvoje Tkalčić svome neupućenom, te samim tim po malo uplašenom čitatelju predoči jednu od temeljnih činjenica njegova života, tojest života na Zemlji, općenito. A ona, ta či njenica, glasi otprilike ovako: da je Zemlja u geološkom smislu mrtav planet, ne bi bilo ni potresa. Ali ne bi bilo ni Zemljina magnetskog polja, koje nas štiti od krajnje nezdrave, beživotne radijacije iz Svemira. Kada bismo se kojim slučajem zatekli na toj geološki mrtvoj Zemlji, ili kad bi nam Zemlja, ne daj Bože, iznenada preminula pod nogama, bili bismo spaljeni radijaci jom. Zaključak koji bi iz ovoga mogao izvući svaki iole priseban Zemljanin jest da su potresi jedan u vrlo dugom i kompleksnom nizu međusobno povezanih i nepovezanih preduvjeta života na Zemlji. Potres je znak da je Zemlja pod našim nogama još uvijek živa, i da smo živi na njoj mi. Potres je blagdan života i općeljud ske radosti – jer čovjek je, tako se smatra, jedini oblik svijesti na Zemlji, a svijest se raduje! Potres je nešto kao geološko proljeće Zemlje, prva visibaba, kukurijek! Šalim li se ja ovo na naš račun? Ništa u većini ljudi neće izazvati takav strah kao potres. Pred potresom smo bez ikakve ideje, sami i nezaštićeni. Premda golema većina svijeta za života 7
Potresi AMEN.indd 7
09.06.2022. 07:54
