Matilda i zagonetne žabe by Naklada Nika

Ivanka Ferenčić Martinčić

Matilda i zagonetne žabe

Ivanka Ferenčić Martinčić Matilda i zagonetne žabe Copyright © Naklada Nika, 2014. Izdavač Naklada Nika Amruševa 10, Zagreb tel./fax.: 01/ 557 85 50 e–mail: info@nakladanika.hr www.nakladanika.hr Urednica Kata Ivanković Marić, dipl. ing. Dizajn i priprema DTP – Naklada Nika Ilustracije Martina Frančić prvo izdanje, Zagreb tisak dovršen u lipnju 2014. ISBN 978-953-7284-42-8 CIP zapis dostupan je u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 878677.

Ivanka Ferenčić Martinčić

Matilda i zagonetne žabe

Dragim čitateljima, „Na početku nije bilo priče, nego je u meni bila samo slika snježne šume…” Tako je o svojoj priči Lav, vještica i ormar rekao C. S. Lewis, a slično je bilo i s Matildom. U jednom trenu u rukama sam držala uistinu prekrasnu slikovnicu Emily Horn i Pawela Pavlaka Oprostite... jeste li vi vještica?, a u drugom sam je mogla vidjeti. Malu, neobičnu djevojčicu s pjegama, koja tu istu slikovnicu drži u rukama s čuđenjem kakvo u nama mogu izazvati samo prave čarolije. Dok je prva knjiga nastala zbog naputka velikog C. S. Lewisa: „Hajde da ispričam tu priču…”, ovaj nastavak koji držite u rukama nastao je samo zbog vas. Nepresušno more pitanja: „Kad će nastavak?” ne posustaje ni ovih dana dok završavam rad na knjizi. Vaša silna ljubav prema Matildi motivirala me da vam zahvalim na jedini način na koji znam - da vam poklonim ovu drugu priču. Dali ste mi priliku da se još jedanput otputim u pustolovinu pisanja i otkrivam čarolije ondje gdje ih do sada nisam vidjela. Zbog toga sam vam neopisivo zahvalna. Svakim slovom vaša Ivanka Ferenčić Martinčić travanj 2014.

Sve što trebate znati prije nego što počnete čitati ovu knjigu

Ako niste pročitali knjigu Matilda i vještičji mačak, onda vam moramo reći da je Matilda pomalo neobična djevojčica. Živi u neobičnoj crvenoj kući s mamom knjižničarkom i velikim crnim mačkom Pukom. Baku viđa redovito, ali tata radi daleko, u Indiji, pa ga često nema kod kuće. Zato Matilda sve zapisuje u dnevnik. Ne onakav dnevnik kakav se skriva ispod jastuka, nego više kao dugo pismo tati koje će mu pokazati kad se vrati kući. Tako on može pročitati što se sve događalo dok ga nije bilo. Ako ste se malo prije zapitali kakvo je to čudno ime za jednog mačka, niste jedini. Ime mu je dala Matildina mama po nekom vilenjaku iz njoj najdraže knjige, ali to nije najčudnije na njemu. On se često uopće ne ponaša kao mačak, mrzovoljan je i ne

voli se maziti, ponekad reži kao pas i rado prati Matildu uokolo… Baš je njegovo neobično ponašanje izazvalo niz događaja koji su Matildu poveli u potragu za vješticama i čarolijama. Iako Matilda nije našla ono što je tražila, bila je to uzbudljiva pustolovina s neočekivanim završetkom. Nećemo vam sad odati sve detalje, ali reći ćemo vam gdje je priča stala. Matilda je posumnjala da je upravo njezina mama vještica i da negdje skriva knjigu s čarolijama. Pravu vještičju knjigu s receptima za čaranje i pripravu čarobnih napitaka. I taman je namjeravala krenuti u potragu za njom, kad se tata iznenada vratio kući. Tako je priča o Matildi i vještičjem mačku završila, kao i sve dobre priče, s početkom nove uzbudljive pustolovine.

1. poglavlje u kojemu je Matildi dosadno

rvo su došle hladne kiše i isprale sve ono svečano jesensko šarenilo. Drveće je preko noći izgubilo svoj šuštavi nakit i ostalo golo. Veseli tepih od žutog, crvenog, narančastog i smeđeg lišća kao da je pomela neka divovska metla i zamijenila ga blatom. Sve to sivilo možda nekomu smeta, uglavnom odraslima i onima koji se ne vole zaprljati. A Matilda nije bila od tih. Sve što se uprlja može se i oprati, a čarobne boje samo treba tražiti na drugim mjestima. Takvi su dani stvoreni za gumene čizme i skakanje po lokvicama, za traženje puževa sa šarenim kućicama i paukovih mreža s perlicama od kišnih kapi. Nakon blatnog sivila, došao je snijeg i obojio sve u bijelo. Neki ljudi ne vole snijeg. Ali Matildi nije smetao. Nakon igre u snijegu uvijek dobije topli čaj

ili kakao, a ništa nije tako zabavno kao bacati hranu ptičicama i onda čekati da se Puk sav smoči dok ih pokušava otjerati. Veliki crni mačak mrzio je vlagu pa bi još satima hodao sav nakostriješen i smiješan. Matildini zimski dani bili su ispunjeni veseljem, igrom i zagrljajima. Otkako se tata vratio, često su išli na izlete. Tata ih je zvao malim i velikim izletima. Mali su bili odlasci na livadu iza kuće, do šume na rubu grada, do stare utvrde koja je izgledala kao začarani dvorac. I uvijek su nosili sa sobom sendviče. A veliki izleti bili su oni na koje su iz njihova gradića odlazili autom, kao što je odlazak u zoološki vrt. Radili su snjegoviće i utvrde u snijegu, zajednički su okitili bor, pa sljedećeg dana još jedanput, jer se bor prevrnuo s onog starog, klimavog stalka. Razmijenili su dnevnike koje su pisali jedno drugome i proveli mnoge večeri čitajući ih zajedno i razgovarajući o svemu što su zapisali. U tatinu dnevniku bilo je mnogo fotografija i razglednica iz Indije i malih paketa sa začinima i čajevima. Indija je izgledala, i mirisala, jako veselo i šareno. I uz sve to uzbuđenje i druženje s tatom, praznike i odlaske u školu, Matilda je ipak našla vremena za traženje knjige čarolija. Najprije ju je tražila

u radnoj sobi, onda posvuda po kući: od potkrovlja do podruma. Ali knjige čarolija nigdje nije bilo. Ponovno je zavirila u mamin ormar. Prugaste čarape kakve nose vještice i dalje su bile tamo, ali nije uspjela pronaći šešir. Metlu je pregledala, ali nije otkrila ništa čudno na njoj. Na kraju je počela njuškati po knjižnici u kojoj mama radi. Najbolje vrijeme za to bilo je poslije škole, dok bi čekala mamu da završi s poslom, ili kad bi odlazila posuditi nešto za čitanje. Napokon je zaključila da je knjiga sigurno začarana. Ne može se pronaći jer je nevidljiva. I zbog toga ju je tražila sve rjeđe. Na kraju je izgubila nadu da će je ikada pronaći. Možda je bila u krivu, možda joj se sve to samo pričinilo… Zima je došla i prošla, kao i praznici. Stidljivo sunce i kiša otopili su snijeg. A ispod snijega skrivalo se proljeće. Trava je bila žarko zelena kao da se pravi važna, grančice spremne potjerati nove listiće, čak je i nebo bilo neke nestrpljive plave boje. Kao da ne može dočekati da sunce još malo ojača. Tata je opet morao otputovati, a Matilda… ona je prestala tražiti knjigu čarolija.

Proljetni dani postajali su sve dulji. Ptice su postale glasnije. Sve je pozivalo djecu da ostave zadaće i izađu van. Ali Matilda nije imala volje. Uzela bi nešto za čitanje i odustala već nakon nekoliko stranica. Skidala bi igračke s polica i odmah ih vraćala na mjesto. Počela bi zapisivati u svoj novi dnevnik, ali ni to joj nije išlo. Bila je bezvoljna i bilo joj je dosadno. Nije to bila dosada poput one koju osjećate dok čekate na red kod zubara ili da napokon zazvoni zvono za kraj zadnjeg sata u školi. Takve dosade prođu i nakon njih dođe vrijeme za igru. Ova je bila kao magla koja se razvlači danima. Kao sivi oblak koji ni jedan vjetar ne može otpuhati. Najgora od svih mogućih dosada. A knjiga čarolija… Knjiga čarolija bila je kao kamenčić u cipeli. Pomisao na nju stalno ju je žuljala, ali jednostavno nije znala gdje bi je još mogla tražiti.

2. poglavlje u kojemu su neke stvari naopačke

ad nešto muči njihovu djecu, mame to uvijek primijete. Čak i ako ništa ne kažu. Tako je i Matildina mama primijetila da njezinu Matildu nešto muči. Nekoliko dana nije ništa govorila, ali kako se Matildino raspoloženje nije popravljalo, sve ju je češće pogledavala onim pogledom. Znate već, onaj zabrinuta sam za tebe pogled. Jednoga dana, kad je Matilda opet besposleno sjedila u naslonjaču i buljila u strop, mama više nije mogla izdržati i svoj zabrinuta sam pogled ipak pretočila u riječi. – Što radiš? – doviknula je Matildi iz kuhinje. – Ništa. – Ah, ja sam mislila da imamo nekog pauka na stropu…

Matilda je samo uzdahnula, pa je mama pokušala još jedanput. – Namjeravaš li još dugo ništa ne raditi? – Da. Sad je mama uzdahnula, odložila posuđe, sjela do Matilde i zagledala se u strop. – Mama, što radiš? – upitala je Matilda u nevjerici. – Ha? Ništa. – Joooj, mama! – reče Matilda, a to je zapravo značilo: Joj, mama, nemoj me zezati. – Znaš, bila sam uvjerena da je na stropu ipak neka buba… ili bar mrlja… Matilda nije odgovorila pa je mama dodala: – Ovo je dosadno. – Znam. – Ne bi li onda radije radila nešto drugo? – A što? Sve mi je dosadilo… Što to radiš?! – povikala je Matilda kad je mama iznenada skočila i zgrabila je za noge. – Vrijeme je da promijeniš svoj pogled na svijet! Mama se zagonetno nasmiješila i zavrtjela Matildu u naslonjaču, tako da su joj se noge našle tamo

gdje joj je dosad bila glava, a glava tamo gdje su joj bile noge. – Ako već misliš sjediti kao kip, onda barem malo promijeni položaj da se ne ukočiš. Uostalom, ako pogledaš iz drugog kuta, možda neke stvari ipak postanu zanimljive. – Hej! – nezadovoljno je zagunđala Matilda, gledajući naopačke kako se mama vraća u kuhinju i nastavlja brisati posuđe. Iz tog položaja činilo se kao da mama hoda po stropu, a cijela kuhinja visi prema dolje. Luster je stršio iz poda naboden na jednu tanku nogu. Kad je mama otvorila slavinu, Matilda je gotovo očekivala da voda potekne u suprotnom smjeru. Pogled joj je lutao po naopakoj sobi. Stolić je izgledao kao pauk sa savijenim nogama koji bi mogao svaki tren potrčati. Mamina zelena marama penjala se poput mahovine po naslonu kauča. Ispod ormarića ugledala je izgubljeni ljubičasti flomaster. Bilo je tu i malo prašine i jedna od onih loptica koje baka baca po kući, a Puk ih lovi. Onda joj je pred oči dolelujao mucasti crni rep, a s njim i ostatak velikog crnog mačka. Puk je sjeo ispred Matilde i tiho zašištao, što je zvučalo kao da se smijulji.

Ivanka Ferenčić Martinčić

Matilda i zagonetne žabe

Uzbudljive pustolovine i čarobne dogodovštine ne zapo činju i ne završavaju uvijek onako kako mi to očekujemo. Prva Matildina potraga za knjigom čarolija završila je ne slavno. U novu potragu krenula je pomalo naopako, ali i naj dosadniji dan u trenu se može pretvoriti u početak nove pustolovine. Ni nesretni padovi, ni skliske nevolje ni ne uhvatljive žabe neće je zaustaviti u njezinom istraživanju. S Pukom za petama i dnevnikom u džepu, Matilda je od lučna pronaći čarolije u svom neobičnom svijetu. No u koliku nas nepriliku može dovesti znanstveno istraživanje? Gdje se sve mogu sakriti tajne knjige? I kako je moguće da kazna nije najgora stvar koja se može dogoditi? Pridružite se Matildi u otkrivanju čarolija na neočekiva nim mjestima.

Naklada Nika • Amruševa 10/I HR-10000 Zagreb Tel./Fax:+385 1 557 85 50 E-mail: info@nakladanika.hr 65,00 kn