Daria Lorenci Flatz

RAZGOVOR S GLUMICOM Daria Lorenci Flatz

GLUMA JE ŽELJA I STRAST DA UPOZNAŠ SEBE I DRUGE, ALI GLUMA JE I IGRA U KOJOJ SE GLUMCI IGRAJU SA SVOJOM PSIHOM. I ZATO JE VAŽNO RADITI NA SEBI. U SVIM FAZAMA. PRIJE, ZA VRIJEME I NAKON ULOGE, KAŽE DARIA LORENCI FLATZ

Autorica: Vlatka Vužić

Za nju kažu da je glumica za teške i goleme energije koju nisu imali gdje ispuuloge. Dovoljno je, međutim, da s cati jer smo se za vrijeme lockdowna zbilja ovom talentiranom ženom popi- pridržavali onoga #ostanidoma“, kaže Daria. jete jednu kavu pa da vam bude Kao glumici ipak joj je najteže palo to da jasno kako bi jednako kvalitetno odigrala jedno vrijeme nije igrala na „daskama koje bilo koju. Glavnu. Jer je velika radnica. Jer život znače“, nije išla ni na probe, a ova je voli biti na sceni. Jer svojim talentom to situacija samo i njoj i kolegama potvrdila zaslužuje. koliko su ovisni o toj količini glumačkog

Maestralno je odigrala Jasnu u filmu adrenalina. „Mater“ i za nju osvojila Zlatnu „Mi smo na neki način kao sporArenu u Puli za najbolju žensku taši, naviknuti na jednu razinu ulogu. Jasna, žena koja se napora, tjelesne pa i glasovbori s emocijama prema autoritativnoj majci, živi u svakome od nas. I „U svakom slučaju morate pronaći ne aktivnosti, emotivnog pražnjenja i kad je sve to odjednom stalo, to je to je savršeno jasno način da se iznjegujete. bilo ne samo mentalno, svakome tko je pogledao film. Uloga Jasne priča je o ljubavi, žrtvi i Inače se možete naći u situaciji da ste si počeli izazivati nego stvarno i fizički teško. HNK jest živio i putem on line-platunutarnjem odrastanju. Jasna se iz Njemačke vraća u rodni kraj kako probleme u privatnom životu“ forme, radili smo i gostovanja po kvartovima i izvedbi brinula o svojoj staroj i be ispred samoga onemoćaloj „materi“ Anki, koju kazališta, doista smo se je maestralno odigrala Neva Rošić. I potrudili pokazati da smo tu stavlja svoj život zbog majke na čekanje. znajući kako kultura može ljudima

Daria je, baš kao i Jasna, ali i kao svi drugi pomoći prebroditi to svima teško dramski umjetnici ovog proljeća, morala razdoblje, ali ipak, naše su 'daske' odustati od svojih planova i staviti ih na cijelom ansamblu itekako nedostajačekanje. I zato nas je na početku razgovora le“, iskrena je Daria. zanimalo kako je na nju djelovalo vrijeme u kojemu su bile zabranjene kazališne pred- „Novo normalno“ omogućilo je stave, ugasili se kino-projektori i kamere kazalištima, pa tako i vašem HNK-u, te je li joj to vrijeme korone donijelo išta da ponovo otvore vrata svojoj dobro. publici, ali u znatno manjem broju. „Ako je korona išta dobro donijela, onda Kakav je osjećaj sada glumiti pred je to da možda svi više brinemo, makar polupraznim gledalištem? samo zato što nam je to nametnuto, - Tužno je vidjeti taj mali broj ljudi, jedni o drugima. Moje je dijete astmatičar, fali nam taj feedback, ta energija koja kronični bolesnik, i iz godine u godinu mi se osjeća u punoj dvorani, ali opet, se potvrđivalo kako ljudi nemaju svijest o nećemo se žaliti, bolje da igramo tome da takvi bolesnici uopće postoje i da ikako nego nikako, najvažnije im ljudi nebrigom itekako mogu pogoršati nam je da budemo uživo zdravstvenu situaciju. Nitko prije nije pazio ispred svoje publike. na to da kad je bolestan nosi masku pa bi Nadamo se da će što ranijih godina moje dijete barem jednom prije doći vrijeme mjesečno završilo u bolnici. Možda ovo, kada će naše gledakada se sve oko koronavirusa stiša, rezultira lište moći ponovo drugačijim, opreznijim i obzirnijim ponaša- biti puno. njem jednih prema drugima“, kaže Daria.

Smatra da je prednost i digitalizacija na Spomenuli ste koju nas je ova situacija natjerala. Kao po- feedback. Moram duzetnica, svoje je „4 SOBE“, kreativni studio vam reći da me uloga koji održava dramske, plesne i likovne radio- Jasne potaknula na pronice i tečajeve za djecu i mlade, organizirala pitkivanje vlastitog odnosa putem Zooma, no ipak priznaje kako joj je s roditeljima. Jasna je mnoge koji to vrijeme u kojem je bila zatvorena kući su gledali film sigurno potaknula na s tri sina, mužem koji radi i psom, bilo u vlastite analize, možda i na neke odluke, najmanju ruku izazovno. poteze… Što vam govore ljudi? Koliko „Uz potres, koji me je dosta psihički vam je bitno dobiti takvu povratnu potresao pa sam se trebala nositi sa samom informaciju? sobom, mogu slobodno reći da smo mi - Bitan mi je feedback publike jer nikad doma imali svakodnevno osjećaj malih ne znam što sam napravila dok mi ljudi ne 'potresa', i to uglavnom od dječjeg skakanja kažu. Naravno, uvijek ti prilaze jer te hvale,

„U KAZALIŠTU SE MOŽE DOGODITI DAN KAD IMAŠ SJAJNU IZVEDBU KOJU NE MOŽEŠ VIŠE PONOVO DOHVATITI. PUBLIKA TU RAZLIKU MOŽDA UOPĆE NE VIDI, ALI GLUMAC ZNA, OSJETI DA JE U TOM NEKOM TRENUTKU 'DOTAKNUO ZVIJEZDE'“

ali se ne vezujem uz to. Osjetim kad su ljudi nekom ulogom uzdrmani, da ih je dotaknula, a s filmom „Mater“ je baš taj slučaj. Mnogi mi prilaze reći kako su prošli takve situacije s roditeljima, da im je film evocirao uspomene i na njihov oproštaj s roditeljima i da im je zbog toga baš bilo teško… Ne znaš ponekad što reći, ali to i nije važno, važno je te ljude poslušati.

Redatelji vas biraju za teške uloge. Jeste li to priželjkivali kada ste odabrali biti glumica ili mislite da biste se dobro snašli i u nekim prpošnijim ulogama? - U sebi imam i jedno i drugo. Ljudi koji me znaju rekli bi da prštim od radosti, veselja, energije, a igram uloge koje su mračne, teške, agresivne, lude, labilne, ali i to sam ja. Imam taj spektar u sebi koji se zna izmjenjivati. Moja primarna želja bila je da studiram psihologiju ili Kineziološki fakultet i rekla bih da je gluma spoj tih dviju stvari. To je želja, strast da upoznaš sebe i druge. Gluma ti daje mogućnost da sve ono što osjećaš i percipiraš uspiješ i reproducirati, a u pozadini svega je možda želja da sebe i svijet oko sebe bolje razumiješ.

Neke uloge, prikaz nekih osobnosti i onoga što likovi prolaze i kako se nose sa životnim situacijama, pomažu svima nama koji smo se s takvim likom u stanju poistovjetiti. Mene ipak zanima kako pomažete sebi kad vas uloga potroši? Kako se njegujete? - Glumac je uvijek i psihijatar i pacijent. Meni kao glumici terapeut uvijek treba. Jer ako u kazalištu glumite tako da idete kroz psihorealizam, da radite kroz sebe i da baš svaki put ulogu kroz sebe dokumentarno proživljavate, to baš i nije normalno. I zato morate raditi na sebi, kako biste sačuvali normalnog sebe. Kada radite teške uloge i svaki dan rujete po sebi, proživljavate, taj vaš nervni sistem se također može razvaliti, što vas može odvesti ili na stranputicu pa se predate alkoholu, ili na, po meni, pametniji put, a to je rad na sebi, bavljenje sportom, odlazak psihoterapeutu… U svakom slučaju, morate pronaći način da se iznjegujete. Inače se možete naći u situaciji da ste si počeli izazivati probleme u privatnom životu Meni je zapravo i taj moj obiteljski život pomogao jer me djeca sa sto svojih potreba uvijek natjeraju da se odmaknem, sastavim i fokusiram na njih.

Kad ulazite u ulogu nekog lika – tko ste? Jeste li u njezinim ili svojim cipelama? - Kad ulazim u ulogu nekog lika koji glumim, to jesam ja, ne ulazim nikad u druge cipele. Situaciju koju trebam odigrati pokušavam pronaći u sebi, tražim je što bliže, u onome što sam doživjela možda u nekoj drugoj situaciji, vadim neke emocije koje sam možda osjetila u nekom trenutku, ali isključivo preko sebe, svog tijela, svoje duše, dozivam ulogu. Drugu osobu, osobu koju glumim čini vizual, kostim, ali ono što se događa unutra, to sam ja, to nije nitko drugi. Da, ja kao Darija možda dođem na set kao nasmijana pa zbog uloge Jasne moram zaplakati, ali da bih dozvala te suze, moram sama u sebi pronaći neku svoju bol. Mi se glumci igramo sa svojom psihom. Istodobno moramo biti izuzetno stabilni ljudi, a ujedno i labilni jer moramo lako moći ući u svoju labilnost.

Pokazatelj da ste itekako kvalitetno ušli u ulogu su nagrade. Zlatna Arena u Puli za najbolju žensku ulogu, ali i nagrada za najbolju glumicu, koja je stigla sa Sicilije sa 66. Taormina Film Festivala… - Kad stigne nagrada iz inozemstva, gdje u žiriju sjede neki ljudi koji pojma nemaju tko si – nema tu nekih simpatija ili nesimpatija od ranije, nego ocjenjuju konkretan rad u konkretnom filmu – a kad još i ne govore tvojim jezikom. onda znaš da si pokazao nešto što stvarno vrijedi. Nagrada u Puli mi je jako puno značila jer sam prvu Arenu dobila za film „Oprosti „Mi glumci se za kung fu“ i nakon nje nisam godinama osvojila igramo sa svojom psi- neku nagradu. hom. Istodobno moramo biti izuzetno stabilni ljudi, a Prijenos emocije, ulaženje u ulogu – ujedno i labilni jer moramo lako moći ući u svoju koja je razlika između kazališta i filma? Je li teže u kazalištu jer labilnost“ ipak se sve događa direktno pred publikom? - Teže mi je raditi kazalište jer puno puta moraš ponoviti isto, svaki dan, a ja za sebe često govorim da sam amater, a odlika amatera je da ne znaju ponoviti. Volim performerski način igranja i vjerojatno zato puno igram na filmu. Volim da je sad i prvi put i da je nikad više. U biti, na kraju i u kazalištu radim tako. Da, ponav-

Što su to „4 sobe“ i kako je krenula vaša poduzetnička priča?

- Za „4 SOBE“ (www.4sobe.com) bih rekla da su centar za djecu i ljude koji u dopodnevnom terminu žele vježbati, ići na jazz dance, kondicijske treninge, flow and balance vježbe, a tu je i klasični balet. U biti, mijenjamo programe pa vam nipošto ne može dosaditi jer nikad ne radite isto, ali fokus je na kondiciji, fleksibilnosti i plesu.

Počela sam raditi na prvom porodiljnom, tražila sam nešto što će me ispunjavati, kroz što ću se vratiti poslu, a opet će mi ostati dovoljno vremena za brigu o blizancima pa me Rene Bitorajac, koji je tu priču pokrenuo, pozvao da se pridružim kao pedagog. Takav me rad s djecom baš oduševio. Nakon što je Rene zatvorio studio, preuzela sam tu djecu s kojom sam radila i upustila se u svoju poduzetničku priču koja je s vremenom rasla. Sada smo došli na deset dramskih grupa, šest plesnih, tri likovne radionice, jutarnji program vježbanja, a krenula je i radionica pjevanja.

Nije vam problem, nakon što dođete kući iz kazališta ili sa seta, uza sve vaše obaveze i tri muškarca kod kuće, pronaći još snage za malo glume – u ovom slučaju podučavanje glume?

- Ja valjda kao rođena Bosanka volim okupljati ljude, oduvijek volim dobra mjesta, centre u kojima se okupljaju ljudi, od dobroga kafića do knjižare… Zato sam sretna jer sam u Zagrebu stvorila to neko svoje mjesto. I ono što je važno – to me mjesto puni energijom. Da, raspored nam je gust, ali važna je dobra organizacija, koja je kod nas prava vojnička. Moj suprug radi softverski dio i brine o webu, za svaki od programa imamo voditelje – sad ih je već 16 jer taj dio vođenja radionica fizički više ne stignem raditi – ali ja sve mentoriram i veliku pažnju posvećujem komunikaciji s klijentima.

Djeca vam odrastaju okružena pričama o glumi, ulogama… Pokazuju li i vaši sinovi afinitet prema glumi?

- Moji sinovi idu na sportske aktivnosti, ali idu i na dramsku i jako to vole. Ipak, to što idu na dramsku oni ili bilo koje drugo dijete, ne znači da će kasnije biti glumci. Mi u „4 SOBE“ medij glume, odnosno medij dramske igre, koristimo kao platformu za igru, da djeca izraze nešto iz sebe, da se nauče prepoznati to što su izrazili i da to nauče kreativno koristiti. Ja, na primjer, nisam išla na dramsku pa sam postala glumica. Kad nas negdje pozovu ili kad otputuju sa mnom na snimanje filma, znaju reći da im je baš fora moj posao. Sviđaju im se ta svjetla reflektora. Ali vidjet ćemo koji će biti njihov životni put.

Foto: Matej Grgić

„JA VALJDA KAO ROĐENA BOSANKA VOLIM OKUPLJATI LJUDE… ZATO SAM SRETNA JER SAM U ZAGREBU STVORILA TO NEKO SVOJE MJESTO“

ljam, ali u nekom duhovnom smislu svaki put radim ulogu iznova, kao da je nikad nisam radila. Isto tako, u kazalištu se može dogoditi dan kad imaš sjajnu izvedbu koju ne možeš više ponovo dohvatiti. Publika tu razliku možda uopće ne vidi, ali glumac zna, osjeti da je u tom nekom trenutku „dotaknuo zvijezde“ i da se to ne može ponoviti u idućih pet predstava. Kazalište je stalna igra sa sobom, stalno pobjeđivanje sebe. Na filmu je lakše, snimaš neku scenu koliko god puta treba dok ne bude onakva kakvu redatelj želi, ali kad si to nešto dobio, snimiš i završio si s tim. Volim i jedno i drugo, ali to su kao dvije potpuno različite discipline. HNK. Trebaju mi početi probe s Paolom Magellijem, radimo „Genijalnu prijateljicu“ i tome se jako veselim. Igram u „Tri sestre“, a radim i jednu autorsku predstavu izvan HNK, s Tarikom Filipovićem. Ta će predstava imati društvenu notu, priča će biti vezana uz Bosnu i ljude koji su otišli iz Bosne, temu azilantstva, izbjeglištva, mijenjanja sredine, identiteta… Teme koje smo i sami proživjeli.

Kakvu emociju imate prema Sarajevu u kojem ste rođeni, ali ste iz njega zbog rata morali otići? - To je rana koja nikad neće zacijeliti. Rana u smislu da ne mogu shvatiti, ni oprostiti univerzumu, svijetu, egzistenciji, sudbini, bogu, Kad ste „samo“ gledateljica, što više pratite: film, kazalište, možda „Gluma ti daje mogućnost da sve ono što kome god, da se to moglo dogoditi i da se ratovi i dalje događaju. serije? I kako gleda- osjećaš i percipiraš uspiješ te, analizirate li ili se možete isključiti? - Ja uglavnom glei reproducirati, a u pozadini svega je možda želja da boJe li dom Zagreb? Ili su dom i Sarajevo i Zagreb? dam stvari kao dijete, lje razumiješ sebe i svijet - To je pitanje na koje gledam da me film obuzme, potpuno nevino, oko sebe“ ne znam odgovor. Kad danas dođem tamo, ja volim se opustiti, na sve sam stranac, a u sebi unutra zaboraviti. Ako nije tako, onda i u svojoj mašti ga doživljavam znači da mi nešto smeta, da je ne- kao dom. Zauvijek. A u stvarnosti što lažno i onda to nije to. U zadnje vrijeme nije. Jer dulje sam u Zagrebu pa on jest moj najčešće gledam blockbustere s djecom. dom. Taj se grad jako promijenio. Ne može Serije jako volim gledati, njih možda i najvi- biti isti jer je ranjen na toliko razina. Tamo še, a u njima volim i igrati. Sjajno mi je bilo žive povrijeđeni, oštećeni ljudi. U ratu je raditi „Novine“, glumila sam i u seriji „Počivali tamo život izgubilo oko 11.000 ljudi, od toga u miru“. Možda ih čak najviše volim raditi jer oko 1600 djece, tamo nema obitelji koja nije nisu tako zahtjevne kao film, a dovoljno su stradala. Stradali su i mnogi iz moje obitelji. ozbiljne i kvalitetne. Kada dođete tamo, o tome se ne priča, ti ljudi tamo su „raja“, unatoč svemu što su prošli Kazališna scena se polako budi. Ima li imaju neki nesalomljiv duh i kada taj duh kakvih projekata u planu? ljudi prepoznaju u meni, to mi je najveći - Trenutno sam najviše fokusirana na kompliment. To je dar Sarajeva meni.

Foto: Matej Grgić

ZDRAVLJE JE PRVO MONALAURIN čuvar zdravlja

MONOLAURIN SPRJEČAVA RAZMNOŽAVANJE I ŠIRENJE BAKTERIJA TE ŠTITI ORGANIZAM OD VIRUSA. IMA PROTUUPALNO DJELOVANJE I ZAUSTAVLJA PROIZVODNJU VEĆINE STAFILOKOKNIH TOKSINA, A OVE ĆE JESENI I ZIME POSTATI NEIZOSTAVNI DIO VAŠE KUĆNE LJEKARNE

Monolaurin je kemijska supstanca dobivena iz laurinske kiseline i glicerina i nusprodukt je kokosove masti. U posljednja dva desetljeća znanstvenici vrijedno istražuju moguće primjene monolaurina u medicini i konzerviranju hrane i nadaju se da bi se jednog dana mogao koristiti za stvaranje novog antibiotika ili antivirusnog lijeka koji će biti učinkovit za saniranje širokog spektra mikroba i bakterija.

Bakterije

Istraživanja pokazuju da monolaurin djeluje na bakterije, uključujući Staphylococcus aureus, koji je otporan na antibiotike. Studija iz 2013. godine, objavljena u Journal of Medicinal Foodu, potvrdila je rezultate drugih in vitro-studija koje su pokazale njegovu antibakterijsku snagu. Studija iz 2007. godine, obavljena u Journal of Dermatology Drugs, uspoređivala je monolaurin sa šest uobičajenih vrsta antibiotika u liječenju površinskih dječjih infekcija kože. Utvrdila je statistički značajne antibiotske učinke širokog spektra bez ikakve rezistencije koji pokazuju antibiotici.

ISTRAŽIVANJA POKAZUJU DA MONOLAURIN IMA IZVRSNU MOĆ UNIŠTAVANJA POJEDINIH BAKTERIJA, VIRUSA I GLJIVICA

Gljivice

Osim toga, čini se da ima sjajan učinak i na gljivice. Na primjer, Candida albicans česti je gljivični patogen koji živi u crijevima, ustima, genitalijama, mokraćnim putovima i na koži. Nedavna je studija otkrila da monolaurin ima odgovor i na to pitanje te potencijal da da smanji upalu prouzrokovanu gljivicama.

Virusi

I zadnje, ali ne i najmanje važno – objavljeno je kako neki od virusa koje je monolaurin barem djelomično inaktivirao uključuju virus HIV-a, ospice, herpes simplex-1, vezikularni stomatitis, virus visna i citomegalovirus. Studija iz 2015. godine testirala je vaginalni gel od monolaurina na ženskim genitalijama. Znanstvenici su otkrili da dnevna doza monolaurinskoga gela može smanjiti rizik od zaraze SIV-a, primatske verzije HIV-a, te su zaključili da monolaurin ima veliki potencijal postati čuvar zdravlja..

FITZONA IZLOG

promo

Zavirite u Fitzona izlog (www.fitzona.hr) jer to je mjesto na kojemu vas čeka zdravlje

Monolaurin Solaray

Monolaurin je prirodna masnoća prisutna i u kokosovoj masti i u majčinom mlijeku.

Ulje crnoga kima

Matičnjak

Njegova je tajna sadržana u više od 100 biološki aktivnih komponenti. Ulje crnoga kima sadrži oko 24 % jednostruko nezasićenih i 58 % višestruko nezasićenih masnih kiselina te biološki aktivan spoj timokinon (TQ) i njegove derivate.

Multi Active Kal Multi Active multivitamin je posebna multivitaminska mješavina s više od 80 različitih vrsta vitamina, minerala i ostalih hranjivih sastojaka iz prirodnog izvora.

Foto: Promo PR

Foto: Promo PR

Foto: Promo PR

Ove proizvode možete naručiti na webshopu Fitzone (www.fitzona.hr), koji na jednome mjestu nudi kvalitetne i pažljivo birane dodatke prehrani iz cijelog svijeta. Osim web shopa, u Kranjčevićevoj 30 u Zagrebu vas svakog radnog dana od 14 do 19 sati očekuje Fitzona centar – savjetovalište, koje nudi besplatno savjetovanje licenciranih stručnjaka, suvremenu fitoterapiju i apiterapiju uz odabrane artikle.

Fitzona centar

Kranjčevićeva 30, Zagreb, radno vrijeme: pon-pet od 14 do 19 Besplatno savjetovanje (Ivo Bačlija) • utorak, srijeda, četvrtak od 15 do 19 Email: info@fitzona.hr Tel: 00 885 (0)99 866 3177 Web: www.fitzona.hr