9 minute read
S druge strane ogledala
from Naturala Life 011
GDJE SE SAKRILA LJEPOTA? S druge strane ogledala
ŠTO AKO SE IZA NEZADOVOLJSTVA VLASTITIM ODRAZOM U OGLEDALU KRIJE DUBOKO NEPRIHVAĆANJE I NEVOLJENJE SEBE NA SVIM RAZINAMA? ZAŠTO NAS DRUGI VIDE BOLJIMA, LJEPŠIMA I PAMETNIJIMA NEGO MI SAMI SEBE I ZAŠTO SE PONEKAD TOLIKO KRITIZIRAMO I PONAŠAMO PREMA SEBI GORE OD PEPELJUGINE MAĆEHE?
Advertisement
Autorica: Andrea Šitum
Ne sjećam se točnog trenutka kada sam počela malo pozornije promatrati svoj odraz u ogledalu. Odnosno, kada sam u ogledalu počela vidjeti osobu, a ne samo odraz koji je redovito imao neki prištić, mitesere, previsoko čelo, premale oči, prevelik nos, premale usne, grudi nejednake veličine, višak oko struka i celulit na bokovima. Kritizirala sam se, oh kako sam se samo jako kritizirala – osoba pred ogledalom na svom je licu i tijelu imala bezbroj mana, a osoba iznutra je polako, sa svakim njihovim isticanjem, samo tonula u sve dublju nesigurnost. Nisam znala primiti kompliment, odmahivala bih rukom kada bi mi netko rekao da sam lijepa jer se nikad u životu nisam tako osjećala. A onda mi se dogodilo nešto najljepše moguće – rodila sam kćer i shvatila kako ne želim da ona jednog dana u svom ogledalu traži svoje mane nego isključivo svoju snagu i ljepotu. Odgajajući nju, polako sam, strpljivo i nježno, odgajala i samu sebe… Danas se znam uhvatiti kako tražim iste stvari kao i prije dvadesetak godina, ali se ne mičem od ogledala dok ne osvijestim vlastitu ljepotu i samoj sebi kažem: 'Volim te'. Ovo je Martinina priča, „istina“ energične 46-godišnjakinje zaljubljene u život koja je sebe, u pravom smislu, zavoljela tek u zrelim godinama. No mnoge nisu poput nje; iako ih drugi doživljavaju kao lijepe žene, što uistinu i jesu, one sebe ne vide takvima. Što se krije u pozadini tog neprihvaćanja sebe i svog izgleda i što je to uopće ljepota?
Danijela Medaković
r i v a tna ar hiva P
F ot o :
Danijela Medaković je idejna začetnica koncepta “Inkubator sreće” (www.inkubatorsrece.com)
Gdje tražimo ljepotu?
ljubavi kojom zračimo prema sebi i drugima stvaran je alat u ostvarivanju uspjeha i dobrih odnosa“, tvrdi psihologinja Ivna Lončarić iz zagrebačkog Centra Ramiro. Premda imamo dojam porasta usmjerenosti na fizički izgled u suvremenim vremenima, to, tvrdi ova stručnjakinja, nije novost. Istra„Briga o sebi, posvećivanje pažnje živanja još 1940-ih godina bavila su se svojem fizičkom i psihičkom zdravlju i dobar osjećaj u svojoj koži dominantno definiraju našu pojavnost i značajniji su od činjenice udovoljavamo li tre- Fo to: Pr ivatna arhiva pitanjem fizičkog izgleda i njegova utjecaja na percepciju i životne ishode. Višestruko je utvrđeno postojanje stereotipa „lijepo je dobro“ – tendencije pripisinutnim društvenim idealima vanja pozitivnih karakternih fizičke ljepote. Dodatno, način osobina fizički privlačnim na koji se odnosimo prema osobama. drugima ključan je za dojam koji „Kada uspoređujemo više i ostavljamo. Takva ljepota stvara manje fizički atraktivnu osobu, pravi utjecaj puno više od one Psihologinja Ivna Lončarić pretpostavljamo da su atraktivnikoja se vezuje uz puke fizičke članica je tima zagrebačkog je osobe ujedno kompetentnije, karakteristike. Ljepota koja Centra Ramiro bolje prilagođene, snažnije, proizlazi iz pozitivne energije i (www.ramiro.hr) mentalno zdravije, inteligentnije
i socijalno vještije od manje atraktivnih. Osvještavanje ovakvih pristranosti vrlo je važno jer je upravo svijest o njihovu postojanju jedan od načina sprječavanja diskriminativnih ponašanja koja bi se mogla javiti kao njihova nuspojava“, kaže psihologinja Lončarić.
Tapkanjem do ljubavi prema sebi
Da su ljudi koji se u većoj mjeri uklapaju u standarde ljepote uspješniji te da ih drugi više primjećuju, smatra i Danijela Medaković, koja se već pet godina bavi tehnikom koja svakoj osobi pomaže zavoljeti sebe – tapkanjem. Otkrila ju je kad je njoj samoj trebala pomoć jer se nije mogla ni znala nositi s emocionalnim stanjima, a metode i pristupi koje je do tada iskušala nisu davali konkretne rezultate. „Emotional freedom tehnique (EFT) ili tehnika emocionalne slobode često se naziva i emocionalna akupresura. Fokusirana je na emocije i na to kako se one manifestiraju u tijelu, jer poznato je da zapravo one emocije koje smo pohranili u tijelu i energetskom sustavu tijela izazivaju energetske blokade koje pritom dovode do raznih neželjenih emocionalnih stanja, pa čak i bolesti. U neprihvaćanju sebe i onoga tko jesmo zapravo je nakupljeno puno neugodnih emocija prema sebi, poput ljutnje, neopraštanja pogrešaka, straha da nismo dovoljno dobri, lijepi, pametni… EFT je metoda koja fokusirano radi na otpuštanju baš takvih emocija, stavova i ideja koji iz njih proizlaze. Rekla bih da je to idealna metoda „čišćenja“ i kreiranja slike o sebi koju želimo, jer je blaga, neinvazivna i podržavajuća, a s druge strane jako moćna“, kaže Danijela i opisuje sam postupak. Tapkanje se uvijek izvodi po istim točkama, ali je svaki put drukčija postavka koja se izgovara dok se po točkama tapka.
Od ljutnje do prihvaćanja
„Tako u suradnji s klijentom tražimo emociju i uzrok emocije i nakon toga kreiramo specifičnu rečenicu. U EFT-u to nazivamo postavkama na koje stavljamo fokus, a svaka počinje 'iako imam' (pa dolazi negativna fraza 'veliku ljutnju na samu sebe'), 'prihvaćam se takvom kakva jesam', objašnjava ova stručnjakinja.
Voljeti sebe, prema njezinu mišljenju, znači prihvatiti ono tko smo sada i ono tko smo bili u prošlosti te sve ono što nam se ne sviđa kontinuirano poboljšavati. Također, to znači i biti spreman raditi na tome da postanemo „najbolja verzija sebe“, kako to lijepo američki volimo reći, a ne savršena verzija čovjeka s naslovnice nekog magazina ili iz televizijske reklame. „Čini mi se da smo kao društvo, već od najranije dobi, previše fokusirani na materijalno. Lijepo je imati stvari, ali stvari donose samo kratkoročno zadovoljstvo, a ne ispunjenje koje nam je svima potrebno. Jaz koji se stvara između toga što vidimo mi i što vide drugi
TRI OSNOVNA SASTOJKA LJUBAVI PREMA SEBI
Psihologinja Ivna Lončarić iz zagrebačkog Centra Ramiro tvrdi da postoje tri važna „sastojka“ ljubavi prema sebi: prihvaćanje, samopoštovanje i samoosjećanje. „Kao svaka ljubav, i ljubav prema sebi kreće od prihvaćanja – prihvaćanja sebe u cijelosti, svojih snaga na koje smo ponosni, ali i slabosti koje bismo često radije zadržali za sebe. Posve je prirodno da svatko od nas ima oboje, kako zbog urođenog temperamenta, tako i zbog životnih iskustava kroz koja smo više razvijali neke dijelove sebe, dok su neki drugi ostali zanemareni. Postoje, međutim, ljudi koji su više usmjereni na vlastite snage, istodobno zatvarajući oči na svoje nedostatke. To je najčešće zato što od važnih drugih (roditelja i drugih autoriteta u djetinjstvu) nisu bili prihvaćeni pa su, radi vlastite zaštite, naučili skrivati sve što nije poželjno“, smatra psihologinja Ivna Lončarić. S druge strane, napominje ova stručnjakinja, mnogi zanemaruju vlastite snage, stalno razmišljajući o onom čime nisu zadovoljni kod sebe. Takva samokritičnost također proizlazi iz nedovoljnog prihvaćanja od važnih ljudi u djetinjstvu, u tom važnom razdoblju kad gradimo sliku o sebi. „Ako su oni koje najviše volimo i cijenimo stalno isticali naše mane, pokušavajući nas usmjeriti ili promijeniti, naučili smo da to moramo činiti i mi ako želimo biti prihvaćeni i voljeni. Drugim riječima, u obje situacije ljudi odbacuju dio sebe koji je manje poželjan, bilo da ga ne žele vidjeti ili su neprestano fokusirani na njega. Međutim, svjesnost svojih slabosti ili ograničenja ni na koji način ne bi trebala uvjetovati našu sposobnost uvažavanja jedinstvenog sebe. Tek kada se prestanemo osuđivati i shvatimo da svatko ima svoje prednosti i mane i da je neovisno o tome vrijedan ljubavi i prihvaćanja (tuđeg i vlastitog), možemo krenuti u nadogradnju i pravi razvoj sebe, koji donosi osjećaj samopoštovanja“, kaže Ivna i napominje kako je upravo samopoštovanje drugi sastojak ljubavi prema sebi. „Kada se ljudima postavi pitanje tko ste vi, oko 70 posto odgovora ima pozitivnu ili negativnu konotaciju. Osim što pokušavaju odgovoriti na pitanje tko sam ja, ljudi također traže odgovor i na pitanje kakav sam ja, kolika je moja vrijednost. Odgovor na to pitanje predstavlja naše samopoštovanje, vrijednosnu i emocionalnu komponentu pojma o sebi. Ako je ono visoko, donosi nam osjećaj zadovoljstva i ugode time tko smo, gdje smo i što imamo, neovisno o tome što nismo idealni. Također, donosi nam energiju da razvijamo dijelove sebe koje smo možda zanemarili ili nam nisu prirodno urođeni, a važni su nam za ispunjen život. Napokon, zadnji sastojak ljubavi prema sebi je briga o sebi i samoosjećanje“, kaže ova psihologinja naglašavajući kako osobe s visokom razinom samoosjećanja pokazuju tri ponašanja: nježne su prema vlastitim neuspjesima i pogreškama umjesto da ih osuđuju; prepoznaju neuspjehe kao zajedničko ljudsko iskustvo i normalan, dapače, očekivan dio života, te uravnoteženo pristupaju negativnim emocijama kad se spotaknu ili padnu – dopuštaju si da se osjećaju loše, ali ne dopuštaju da negativne emocije prevladaju.
nastaje upravo iz tog materijalno nastrojenog fokusa u društvu. Također, drugi nas uvijek vide boljima nego mi sami sebe jer smo od malena navikli na kritike i sami smo sebi najveći kritičari. Umjesto da se prema sebi ponašamo kao prema najboljem prijatelju, mi se ponašamo gore nego Pepeljugina maćeha. Ima jedno pitanje koje mi je puno pomoglo. Kada krene taj tok negativnih misli o nama samima, možemo se zapitati: 'Bih li ovako govorila, postupala i bila oštra prema svojoj najboljoj prijateljici?' Ključ je pronaći razumijevanje prema sebi jer iz razumijevanja dolazi ljubav i prihvaćanje“, zaključuje Danijela.
Začarani krug nezadovoljstva
Prihvaćanje sebe važno je za svaki segment našeg života zato što uključuje odnose s obitelji, kolegama, prijateljima, pa i samim sobom. A da upravo to zadnje, odnos sa samim sobom, mnogi često zanemaruju nastojeći se svidjeti drugima, smatra i psihologinja Ivna Lončarić. „Stalni trud da se svidimo drugima brzo postaje izvor nezadovoljstva za nas same, ali narušava i naše odnose s drugima. Koliko god tražili prihvaćanje drugih, ne možemo ga potpuno osjetiti dok ne prihvatimo sami sebe. Tako ljudi često teško prihvaćaju tuđe komplimente ili ih doživljavaju neiskrenima, čak i onda kada su ih zaslužili. Istodobno, kritičnost prema sebi često uključuje i preveliku kritičnost prema drugima. Time ulazimo u začarani krug nezadovoljstva, gdje stalno zamjeramo nešto sebi, ali i drugima, što nam oduzima energiju da se razvijamo i usmjerimo na budućnost“, smatra ova stručnjakinja. Razlog zašto se naša percepcija sebe ponekad može razlikovati od onoga kako nas vide drugi proizlazi upravo iz stavljanja većeg naglaska na ljubav prema drugima nego prema sebi. Nerijetko mislimo da moramo ispuniti tuđa očekivanja, vanjske autoritete, kako bi nas oni prihvatili. Pritom smo, smatra psihologinja Lončarić, poput glumaca koji igraju određenu ulogu na pozornici, a iza nje su nešto sasvim drugo. „Sve to dodatno dolazi do izražaja u suvremenom društvu, gdje društvene mreže stavljaju fokus na dojam koji o sebi stvaramo na frontstageu. Samim time počinjemo zanemarivati pravog sebe, gubimo priliku otkriti svoju istinsku ljepotu i zavoljeti se upravo takvima kakvi jesmo. Ako, međutim, usmjerimo pažnju i doista prihvatimo sebe u backstageu, više nam nije nužno tuđe prihvaćanje da bismo se dobro osjećali u vlastitoj koži“, kaže ova stručnjakinja i zaključuje kako je ljubav prema sebi snažan pokretač i zato ju je važno razvijati unutar sebe, kako bismo je prestali stalno tražiti u okolini.
