MegaWatt - Lipanj 2010 by nclmediagrupa

EKSKLUZIVNO: DOK SE EUROPSKE RAFINERIJE ZATVARAJU, INA U RAZVOJ SVOJIH ULOŽILA BOGATSTVO

LIPANJ 2010.

VODEĆI HRVATSKI ENERGETSKI MAGAZIN

REPORTAŽA KONČAROVE VJETROELEKTRANE NA OBRONCIMA KLISA INTERVJU ĐURO POPIJAČ: NUKLEARNA ENERGIJA JE NEMINOVNOST

Čisti

UGLJEN gorivo budućnosti ELEKTROAUTOMOBILI*ZELENE ALGE*POLJSKI PLIN*BOLIVIJSKI LITIJ*LNG TERMINAL*BP

Prodaja novih goriva EUROSUPER BS 95 i EURODIESEL BS započela je 1. travnja na odabranim Ininim benzinskim postajama (popis dostupan na www.ina.hr). Bitna je razlika između dosadašnjih goriva EURO IV i novih EURO V goriva smanjenja količina sumpora s 50 mg/kg na manje od 10 mg/kg. Nova goriva EUROSUPER BS 95 i EURODIESEL BS kvalitete sukladne europskim normama samo su dio ukupnih Ininih nastojanja da svojim potrošačima osigura najbolju kvalitetu goriva, ali da istovremeno smanjenjem negativnih emisija ispušnih plinova i poboljšanjem kvalitete zraka skrbi o zaštiti okoliša.

UVODNIK

Energetika je previše važna da bi o njoj odlučivali neinformirani POKRETANJEM MEGAWATTA ŽELIMO HRVATSKOJ JAVNOSTI PRUŽITI OBJEKTIVNE I VJERODOSTOJNE INFORMACIJE O NAJVAŽNIJIM SVJETSKIM I DOMAĆIM ENERGETSKIM TEMAMA I TRENDOVIMA

edavno mi je jedan ugledni energetski stručnjak rekao kako je jedina razlika između ponašanja političara u socijalizmu i demokraciji to što su prvi mislili da će biti na vlasti zauvijek, dok su drugi svjesni da će je izgubiti za četiri godine. Koliko god to čudno zvučalo, hrvatskoj energetici demokracija nije donijela ništa dobro. Dugi i skupi investicijski ciklusi za gradnju energetskih projekata teško da su mogli biti privlačni pripadnicima hrvatskih političkih elita, koncentriranim na četverogodišnji izborni ciklus. Uostalom, u državi gdje značajan dio stanovnika i danas dostupnost energije drži zdravo za gotovo, teško je vjerovati da bi gradnja nove elektrane, naftovoda ili skladišta plina razgalila birače kao nova

MEGAWATT Travanj 2010.

autocesta, skijalište ili neka druga “vidljiva” investicija. U prvom broju energetskog časopisa Megawatt među ostalim možete pročitati teme o tehnologijama poput “hvatanja ugljika” kojim se eliminira zagađenje iz izgaranja ugljena ili o proizvodnji ekološkog tekućeg goriva iz zelenih algi. Te su tehnologije trenutačno u razvoju, a iako pokazuju znatan potencijal, moguće je da nikad neće zaživjeti. Ipak, pojedine velike svjetske države i kompanije u njihov razvoj ulažu desePIŠE: GLAVNI UREDNIK MARKO tine milijardi američkih BIOČINA dolara, zbog same mogućnosti da neka od tih tehnologija bude korisna za deset do dvadeset godina. Hrvatska i njezina poduzeća ne mogu uložiti milijarde, ali mogu iz tog primjera naučiti o odnosu prema energetici. Energetske strategije i projekti planiraju se danas, kako bi koristi od njih osjećale buduće generacije. Zato se o njima ne bi trebalo odlučivati diskrecijskim odlukama vladajuće političke opcije, nego u procesu u kojem će sudjelovati svi građani Hrvatske. Te odluke neće biti lake, no moraju biti utemeljene na vjerodostojnim i objektivnim informacijama. Upravo to je razlog pokretanja Megawatta, specijaliziranog energetskog magazina. Uspijemo li hrvatske građane informirati i osvijestiti o temeljnim svjetskim energetskim temama i mogućnostima koje imamo, lakše ćemo doći do rješenja kako budućim generacijama ove zemlje osigurati dovoljne količine energije.

SADRŽAJ 06 FOKUS VIJESTI

AKTUALNA DOGAĐANJA IZ SVJETSKE ENERGETIKE

KONČAROVE VJETRENJAČE TVORNICA STRUJE U VLAŠKOM KRŠU POKRAJ SPLITA

13 NAFTA U MEKSIČKOM ZALJEVU KATASTROFA KOJU ĆE PLATITI CIJELI SVIJET 18 UZLET HRVATSKIH RAFINERIJA DOK DRUGI PROPADAJU, INA ULAŽE 25 LNG

PREŽIVIO KRIZU TERMINAL ĆE BITI U

ELEKTRO AUTOMOBILI ATRAKTIVNI I BRZI, A POKREĆE IH STRUJA

OMIŠLJU 34 PLIN IZ ŠKRILJAVCA KRAJ RUSKE ENERGETSKE DOMINACIJE U EUROPI 40 MINISTAR ĐURO POPIJAČ GOVORI O INVESTICIJAMA U ENERGETICI

58 LITIJSKI PAKT KINA I BOLIVIJA KONTROLIRAJU

ZELENE ALGE EKOLOŠKA ZAMJENA ZA NAFTU

ZALIHE RIJETKIH METALA 64 SOLARIS NOVIGRAD ISTARSKI

47 ČISTI UGLJEN TEHNOLOGIJA ZA KRAJ GLOBALNOG ZATOPLJENJA I SPAS KLIME NA ZEMLJI MARKETING ◗ DIREKTORICA LINDA BADRIĆ ◗ TEL. 01/5555-008 ◗ FAKS: 01/4814-394 ◗ oglasi@nacional.hr

IMPRESSUM

KRALJEVI SUNČANE ENERGIJE KOLUMNISTI 17 JASMINKO UMIČEVIĆ 39 MILJENKO ŠUNIĆ 74 DAMIR NOVOTNY Zagreb, Vlaška 40, tel. 5555-000, 5555-050, faks: 4814-393 IZDAVAČ NCL Media Grupa

◗ GLAVNI UREDNIK MARKO BIOČINA ◗ ART DIREKTOR VEDRAN DUHAČEK ◗ NOVINARI BORIS BILAS, MARTINA ČIZMIĆ, ANTE MIHIĆ, HRVOJE ŠIMIČEVIĆ ◗ FOTOGRAFI JOSIP REGOVIĆ, MATEJA VRČKOVIĆ, TOMISLAV ČUVELJAK, IGOR ŠOBAN ◗ LEKTORI BISERKA ROŽANKOVIĆ, DUBRAVKO GRBEŠIĆ, VIŠNJA GRGIĆ

PREDSJEDNIK UPRAVE BOŠKO MATKOVIĆ ◗ DIREKTORICA ◗ IDA ŠAGOVAC ◗ DIREKTOR PROIZVODNJE IVICA HORVAT SLIKA NA NASLOVNICI: WWW.ECOERA.SE

MEGAWATT Lipanj 2010.

NA NALAZIŠTU NAFTNOG PIJESKA ATABASCA U KANADSKOJ POKRAJINI ALBERTA KORISTE SE NAJVEĆI BAGERI I KAMIONI NA SVIJETU

MEGAWATT Lipanj 2010.

FOKUS RAST CIJENA NAFTE OPET JE POTAKNUO MILIJARDE DOLARA VRIJEDNE INVESTICIJE U NAFTNI PIJESAK

Tragači za kanadskim zakopanim blagom

NAPISAO: MARKO BIOČINA SNIMKE: GULIVER/GETTY

ast cijene nafte u prvoj polovini ove godine potaknuo je novi veliki investicijski ciklus u povećanje proizvodnje nafte iz naftnog pijeska. Riječ je o golemim nalazištima u Kanadi i Venezueli gdje postoje geološke strukture gline ili pijeska pomiješanog s bitumenom. Iz te se smjese kompliciranim kemijskim procesom prerade može proizvoditi nafta, a iako je njihovo postojanje poznato više od stotinu godina, rezerve naftnog pijeska do prije petnaestak godina uopće se nisu uvrštavale u proračune svjetskih rezervi nafte. Razlog je bio jednostavan, uz golemu proizvodnju iz konvencionalnih izvora, prerada naftnog pijeska jednostavno se smatrala preskupom i kompliciranom da bi bila ekonomski opravdana. Ipak, s vremenom situacija se promijenila, konvencionalne rezerve su se iscrpile, a tehnologija unaprijedila, tako da je eksploatacija tih nalazišta postala vrlo proﬁtabilna. Dapače, visoka cijena nafte godinama je uzrokovala povećanje proizvodnje, a nakon privremnog pada zbog recesije, ciklus je ponovo krenuo.

12 26

POSTO svjetske proizvodnje nafte otpada na nalazišta katranskog pijeska u Kanadi i Venezueli, no očekuje se da će taj udel s vremenom rasti zbog iscrpljivanja konvencionalnih nalazišta na Bliskom istoku. DOLARA po barelu stoji eksploatacija i obrada pijeska u laku naftu, pa su investicije isplative samo uz relativno visoku cijenu nafte na svjetskim tržištima. Također, problem je velika količina manje vrijednog bitumenskog ostatka pri preradi.

3,6

BILIJUNA barela - procijenjeno je da su tolike svjetske zalihe nafte u pijesku, što je dvostruko više od procijenjenih rezervi konvencionalnih gloMW balnih rezervi.

MEGAWATT Lipanj 2010.

FOKUS IRANSKI PREDSJEDNIK MAHMOUD AHMADINEDŽAD VEĆ GODINAMA JE USKOBU S ZAPADNIM DRŽAVAMA, PA SU STOGA I IRANSKIM TVRTKAMA INVESTICIJE U EUROPI I SJEVERNOJ AMERICI PRAKTIČKI NEMOGUĆE

Fantomski iranski plinski terminal u Rogotinu ŠTO SE SKRIVA IZA VIJESTI DA ĆE IRANSKA DRŽAVNA NAFTNA KOMPANIJA NIOC GRADITI LNG TERMINAL BLIZU LUKE PLOČE

rlo su male šanse da se realizira projekt gradnje terminala za ukapljeni plin u Rogotinu, kako je prošlog tjedna najavljeno u hrvatskim medijima. Prema tim informacijama, na lokaciji Sestrun, 2 km od Luke Ploče, 700 milijuna eura vrijedan terminal trebao bi se graditi u suradnji španjolske tvrtke Gas Natural SDG, iranske nacionalne naftne kompanije NIOC i hrvatskoj javnosti nepoznate tvrtke Berber. Ta vijest bila je senzacija jer je NIOC kao iranska državna kompanija pod kontrolom tamošnjeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada, pa bi svaka suradnja s tom tvrtkom izazvala negativne političke posljedice za Hrvatsku jer je Iran nedavno od međunarodne zajednice podvrgnut još oštrijim sankcijama zbog toga što ne želi zaustaviti svoj nuklearni program. Ipak, energetski stručnjaci procjenjuju da je iz ekonomskih i logističkih razloga teško očekivati da bi takav projekt ikad mogao biti realiziran. Svaka investicija u gradnju terminala za ukapljeni plin u Pločama

MEGAWATT Lipanj 2010.

nema nikakvog smisla dok taj grad nije magistralnim plinovodom priključen na hrvatski distributivni sustav. Iako Plinacro gradnju dionice od Splita do Ploča ima u planu, pitanje je kad će to biti, a i može li planirana lokacija uopće dobiti dozvolu za gradnju terminala za ukapleni plin, jer je ušće Neretve ekološki osjetljivo područje. Lokacija u Pločama nije ocijenjena povoljno. A i komu bi se plin iz terminala u Rogotinu prodavao?

Na europskom tržištu postoji višak ukapljenog plina, pa je nevjerojatno da bi netko investirao u gradnju novog terminala. Gradnja terminala u Pločama posljednjih se godina najavljivala više puta, kao investitor se najavljivao i katarski šeik Hamad bin Kalif al-Tani, a terminal je osim za Hrvatsku trebao služiti i za opskrbu BiH. I taj je plan bio neosnovan jer ta država troši zanemarive količine tog energenta. Da BiH postane ozbiljnije tržište, kakvo je potrebno da objekt te veličine bude rentabilan, morat će se u njoj izgraditi razgranata plinska infrastruktura, a s obzirom na stanje u tamošnjim javnim ﬁnancijama, takvo što ne može se uskoro očekivati. Na kraju, s obzirom na projekt gradnje terminala u Omišlju, upitno je bi li uopće takav projekt dobio potporuVlade, barem išta veću od deklarativne izjave ministra gospodarstva Đure Popijača da Vlada podržava sve energetske projekte. Utoliko je izvjesno da je posve nerealna najava da bi terminal mogao zaživjeti već 2015. godine, dapače, čini se da bi najraniji mogući termin operativnosti tog objekta mogao biti deset godina kasnije. Ipak, teško je vjerovati da bi se projekt u obliku kojem je prezentiran mogao realizirati i tada, pa je stoga sve informacije o njegovoj gradnji teško smatrati bilo kakvim ozbiljnim poslovnim planom. (M.B.) MW

LUKA PLOČE U STUDIJAMA NIJE OCIJENJENA KAO POVOLJNA LOKACIJA ZA GRADNJU LNG TERMINALA

FOKUS

Končar kralj indijskih hidroelektrana HRVATSKA KOMPANIJA VEĆ GODINAMA USPJEŠNO POSLUJE U INDIJI I ISPORUČILA JE 34 MILIJARDE EURA VRIJEDNE UREĐAJE ZA OPREMANJE DVAJU TAMOŠNJIH HIDROELEKTRANA

oncern Končar još je jednom dokazao svoj status najznačajnijeg hrvatskog izvoznika kad je prošlog tjedna isporučio i posljednja dva generatora za dvije protočne hidroelektrane u Indiji, Bhavani Kattalai II i III. Dva generatora posljednja su u nizu isporučene opreme za opremanje hidorelektrana, čija je ukupna vrijednost 34 milijuna eura. Malo je poznato da ta hrvatska tvrtka već godinama drži udjel od 3 posto ukupnog svjetskog tržišta transformatora, značajan dio svoje proizvodnje izvozi na strana tržišta, a raspolaže tehnologijom za proizvodnju elektroopreme ekstremnih veličina i performansi. Tako su generatori isporučeni Indijcima zbog male brzine vrtnje iznimno velikih dimenzija i među najvećima koje je Končar - Generatori i motori proizveo.

UKUPNA TEŽINA KONČAROVE OPREME VEĆA JE OD 600 TONA, PA JE NJEN TRANSPORT U INDIJU ZA KOMPANIJU BIO PRAVI LOGISTIČKI PODVIG

Dovoljno je rječito to što je samo stator jednog od generatora dugačak 21 metar i težak 140 tona, dok je ukupna težina generatora i pomoćne opreme više od 600 tona. Upravo zbog njihove veličine isporuka od Končarove tvornice u Zagrebu do riječke luke bila je pravi logistički podvig. Dijelovi generatora stoga su u Rijeku otpremljeni u nekoliko navrata i nakon toga bili ukrcani na brod koji će ih prevesti do indijske luke Chennai. Končar je jedan od rijetkih proizvođača u svijetu koji je sposoban proizvesti takav generator, koji je proizveden po vlastitoj tehničkoj dokumentaciji i novim tehnološkim postupcima temeljenim na razvoju

stručnjaka iz koncerna Končar. Kako je svaka hidroelektrana poseban projekt, koji iziskuje individualan pristup i izradu potrebnih dijelova, Končar je sa svojim znanjima i proizvodima potpuno konkurentan bilo kojem drugom svjetskom proizvođaču. Za proizvodnju generatora bio je zadužen Končar - Generatori i motori, dok je nosilac ugovora Končar - Inženjering za energetiku i transport. Posebno je važno da su sama oprema i softver za automatski rad, upravljanje, nadzor i zaštitu kompletne opreme hidroelektrane u cijelosti proizvedeni u Končar - KET-u. To nije prvi put da Končar postiže uspjeh na indijskom tržištu. Još 2006. godine uspješno je završena izgradnja i puštanje u rad hidroelektrane Bhavani Kattalai I, za koju je kompletnu turbinsku opremu izradio Litostroj - Končar, a elektroopremu Končar - KET. (M.Č) MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

FOKUS

merički predsjenik Barack Obama uskoro bi mogao predložiti nove zakosnke regulative koje bi značajno ograničile mogućnosti spekulativnog trgovanja naftnim derivatima, temlejm kojeg velike svjetske naftne kompanije i ﬁnancijske institucije svake godine zarade desetke milijardi dolara. Naime, Američki Kongres već je u nekoliko navrata od 2003. godine provodio istragu po pitanju moguće manipulacije svjetskim cijenama nafte, pomoću trgovanja naftnim opcijskim ugovorima, tzv. futuresima. Upravo su napuhane cijene nafte i ostalih energenata bile jedan od ključnih uzroka eskalacije globalne ekonomske recesije u drugoj polovici 2008., a Barack Obama je nakon dolaska na vlast prošle godine u više navrata izjavljivao kako smatra kako je

BARACK OBAMA NAJAVIO JE PONOVNO OTVARANJE ISTRAGE O TRGOVANJU NA ICE-u POKRENUTA, ALI I VRLO BRZO OBUSTAVLJENA JOŠ 2003. GODINE.

PREMA NEKIM PROCJENAMA LAŽNIM SE TRANSAKCIJAMA CIJENA GORIVA U SAD-U POVEĆA I ZA 25 POSTO, ŠTO ZA POJEDINE TVRTKE ZNAČI DESETKE MILIJARDI DOLARA PROFITA

taj efetk uvelike bio posljedica spekulativnih manipulacija s cijenom nafte na svjetskim burzama. Kao glavna poluga takvih spekulativnih transakcija u stručnim krugovima smatra se Intercontinental Exchange, međunarodna burza roba osnovana 2000. godine. Osnivači te burze su velike internacionalne naftne kompanije

MEGAWATT Lipanj 2010.

NALAZIŠTE NAFTNOG PIJESKA ATABASCA U KANADSKOJ POKRAJINI ALBERTA POVRŠINOM JE TRI PUTA VEĆE OD REPUBLIKE HRVATSKE

FOKUS

Obama udara na naftne špekulante AMERIČKI PREDSJEDNIK ŽELI UVESTI NOVA PRAVILA POSLOVANJA NA INTERKONTINENTALNOJ BURZI TEMELJEM KOJEG BI BILE ZABRANJENO 'KRUŽNO TRGOVANJE', LAŽNE TRANSAKCIJE POMOĆU KOJIH VELIKE MEĐUNARODNE NAFTNE KOMPANIJE I BANKE MANIPULIRAJU SVJETSKOM CIJENOM NAFTE poput Totala, British Petroleuma i Shella, te velike ﬁnancijske institucije kao što su Goldman Sachs, MorganStanley, Societe Generale i Deutsche Bank. Na toj burzi se trguje brojnim robama, kao što su kava, kakao, pamuk ili emisije CO2, no najvažnija među jima je nafta. ICE je virtualna međunarodna burza i ne podliježe američkim zakonima, pa za razliku od ostalih američkih burzi razlikuje po nešto liberalnijim pravilima trgovanja, pa tako i činjenicom

da je tamo dopuštene “kružne transakcije”. Radi se o transakciji u kojoj tvrtka A prodaje svoj proizvod tvrtki B, koja potom za istu cijenu taj isti proizvod proda natrag tvrtki A. Ni proizvod ni novac nisu promijenili vlasnika, no transakcija je zabilježena na tržištu i u poslovnim rezultatima i jedne i druge tvrtke. Dapače, promet ogromnih količina nafte zabilježen je

i na burzi, pa u znatnoj mjeri utječe na ostale ulagače. Dapače, ako burzovni mešetari zabilježe transakciju u kojoj netko prodaje ogromne količine nafte po nerealno niskoj cijeni, za očekivati je da će i oni početi slijediti taj trend, a što će dovesti do generalnog pada cijene. Upravo suprotnim postupkom može se izazvati rast cijene, odnosno poskupljenje nafte, iako sama potražnja nije povećana. Američki Kongres još je 2003. godine započeo

VLASNICI TVRTKE ICE KOJA JE VLASNIK INTERKONTINETNALNE BURZE SU VELIKE SVJETSKE FINANCIJSKE INSTITUCIJE I ENERGETKE KOMPNIJE KAO ŠTO SU GOLDMAN SACHS, MORGAN STANLEY DEUTSHE BANK, TOTAL, SOCIETE GENERAL, BP I SHELL

istragu o kružnim transakcijama i otkrio nevjerojatne podatke. Kada su ispitivali transakcije koje je tvrtka DMS Energy proveo 2001. godine otkrili su da je 80 posto svih njihovih transakcija zapravo “takve vrste. Energija koju su prodali nikad nije promijenila vlasnika, iako je prikazano da je prodana. Također, banka JPMorgan Chase priznala je da je organ-

izirala cijelu seriju “kružnih transakcija” s posrnulim energetskim divom Enronom. Kada je nakon toga Kongres predložio postroživanje pravila trgovanja energentima kako bi se spriječile špekulacije i “kružno” trgovanje iz energetskih tvrtki poručili su im da će u tome slučaju prestati trgovati na američkom tržištu i u potpunosti se prebaciti na trgovanje na ICE. To bi za SAD značilo gubitak nekoliko desetaka milijardi dolara svakog mjeseca na ime raznih poreza i taksi. Nakon toga, inicijativa je prekinuta, no sad je Obamina administracija ponovno pokrenula razgovore o mogućoj zabrani “kružnih transakcija”. Usprko odlučnosti američkog predsjenika analitičari procjenjuju kako je izgledno da će cijeli spor na kraju završiti nagodbom. Naime, ako su točne procjene pojednih nezavisnih organizacija kako kako naftna industrija na godišnjoj razini spekulativnim transakcijama prosječno poveća cijenu svakog galona benzina prodanog u sAD-u za jedan dolar, lako je izračunati kako se radi o zaradi od više desetaka milijardi dolara. Teško je vjerovati kako će se naftne kompanije odreći tog novca, pa je za očekivati da će Obamin pritisak rezultirati dogovorom oko djelomičnog postrožavanja kontrole trgovanja naftnim opcijama. (M.Č.) MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

FOKUS IGOR DEKANIĆ, ENERGETSKI STRUČNJAK KAŽE KAKO ĆE SE GRADNJOM INTERKONEKTORA ZNAČAJNO POVEĆATI SIGURNOST OPSKRBE, TE OMOGUĆITI SPAJANJE NA VELIKI RUSKI PLINOVOD JUŽNI TOK U BUDUĆNOSTI

Nakon 30 godina Hrvatska dobiva novi oprskrbni pravac ZAVRŠETAK GRADNJE PLINOVODNOG INTERKONEKTORA IZMEĐU HRVATSKE I MAĐARSKE ĆE BITI ENERGETSKI DOGAĐAJ GODINE

vakako najvažniji energetski događaj 2010.trebao bi biti kraj gradnje hrvatsko-mađarskog interkonekcijskog plinovoda koji će spojiti plinske transportne sustave dvaju država, koji se očekuje krajem godine. Na taj način Hrvatska će nakon 30 godina iščekivanja steći drugi dobavni pravac za plin, a u takvoj situaciji i znatno povećati sigurnost dobave tog strateški važnog energenta. Dapače, kako se neslužbeno može doznati, takva interkonekcija trebala bi rezultirati i djelomičnim padom cijene plina u Hrvatskoj, s obzirom da će se troškovi njegovog transporta u Hrvatsku znatno smanjiti. Također, može se očekivati da će Inina tvrtka Prirodni plin koja je još uvijek jedini dobavljač prirodnog plina za hrvatsko tržište s novim dobavnim pravcem imati puno više mogućnosti kod dogovaranja nabave potrebnih količina u Europi. Dosad je Inina dobava ovisila o lokaciji potrebnog plina, kao i o mogućnosti da ga se jedinim pravcem preko Slovenije dopremi u

MEGAWATT Lipanj 2010.

Hrvatsku. Zbog toga je izvjesno kako će pregovaračka pozicija hrvatske tvrtke u narednim godinama biti puno bolja nego što je bila dosad. Stratešku važnost ovog objekta naglašava i redoviti profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Igor Dekanić: “Izgradnja plinovodne interkonekcije prema Mađarskoj utjecat će na povećanje sigurnosti opskrbe prirodnim plinom odnosno dijelom koji se dobiva

iz uvoza, kao i na povećanje fleksibilnosti cjelokupnog plinskog sustava. Naime, u slučajevima eventualnih budućih regionalnih kriza opskrbe naš plinovodni sustav bit će fleksibilniji za mogućnosti izvanredne dobave iz više pravaca. Osim toga, na dulji rok ova interkonekcija omogućila bi spoj na plinovod “Južni tok” ukoliko se nakon izrade svih studija ostane na trasi koja je sada objavljena na internetskoj stranici Projekta, a koja ide iz Srbije preko Mađarske i Slovenije prema Austriji”. Zanimljivo je da je Mađarska kao članica Europske unije dobila financijsku potporu iz sredstava EU u visini od 20 milijuna eura za gradnju interkonektora prema Hrvatskoj, pa je to još jedan primjer na temelju kojeg se može vidjeti kolike benefite pri gradnji strateške infrastrukture donosi članstvo u EU. Također, taj projekt pokazuje kako se gradnja transportne plinske infrastrukture smatra iznimno važnom unutar Unije. Na kraju može se i pretpostaviti kako bi gradnja interkonektora mogla potaknuti novi jak investicijski ciklus u plinskom sektoru u Hrvatskoj, tijekom narednih godina. Naime, gradnja objekata poptu obalnih terminala za ukapljeni plin ili plinskih skaldišta, za koje Hrvatska posjeduje potencijale nema smisla ako ne postoji infrastruktura kojom se plin iz tih objekata može transportirati na tražišta MW velikih europskih država. (M. B.)

GRADNJU PLINOVODA U HRVATSKOJ VODI PLINACRO, A NJEGOV DOVRŠETAK REZULTIRAT ĆE I NIŽOM CIJENOM PLINA

STRATEGIJA

Katastrofa koju će platiti cijeli svijet ■ NAPISALA MARTINA ČIZMIĆ

ILUSTRACIJE VEDRAN DUHAČEK ■

SVAKI DOLAR POTROŠEN NA SANACIJU NAFTNE MRLJE U MEKSIČKOM ZALJEVU REZULTIRAT ĆE RASTOM CIJENE NAFTE I OSTALIH ENERGENATA. IPAK, KRAJ HAVARIJE SE NE NAZIRE, A AMERIČKE VLASTI RAZMATRAJU I NUKLEARNO RJEŠENJE MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA

RAZMJERI KATASTROFE POSLJEDICE EKSPLOZIJE NAFTNE PLATFORME DEEPWATER HORIZON GORE SU NEGO ŠTO JE ITKO OČEKIVAO. POVRŠINA NAFTNE MRLJE VEĆA JE OD JAMAJKE, A RJEŠENJE ZA CURENJE NAFTE SE I NE NAZIRE

5000 BARELA

15.000 BARELA

DNEVNO

PRVA PROCJENA BP-a

NAJMANJA PROCJENA NEUTRALNIH AGENCIJA

IAKO NE POSTOJI OPĆEPRIHVAĆENA PROCJENA KOLIČINE NAFTE KOJA SE IZ BUŠOTINE IZLIJEVA U MORE, TA KOLIČINA

POMOĆU 69 BRODOVA SVAKODNEVNO

VIŠESTRUKO NADMAŠUJE BP-ovu PROCJENU

SE POKUŠAVA OČISTITI NAFTNA MRLJA

30.000 METARA BRANA JE U UPOTREBI JOŠ 87.OOO METARA JE SPREMNO ZA UPOTREBU TO ZNAČI DA U NAJBOLJEM SLUČAJU SVAKE MINUTE ISCURI TRI I POL BARELA

DODATNIH 97.000 M NARUČENO JE OD PROIZVOĐAČA

ZBOG TAKVOG TEMPA ISTJECANJA

42 X 80 MILJA

NAFTNA MRLJA PRERASLA JE JAMAJKU

TOLIKA JE BILA POVRŠINA NAFTNE MRLJE JOŠ 29. SVIBNJA, A DANAS JE I VEĆA

MEGAWATT Lipanj 2010.

KOLIKA JE CIJENA INCIDENTA?

6 MILIJUNA $

100 MILIJUNA $ 200 MILIJUNA $

700 MILIJUNA $

20 MILIJARDI $

BP DNEVNO TROŠI

KOŠTAT ĆE NOVA

IZNOSIT ĆE UKUPNI

JE CIJENA NOVA

BP SE OBVEZAO

NA ČIŠĆENJE

BUŠOTINA

TROŠKOVI ČIŠĆENJA

NAFTNE PLATFORME

UPLATITI ZA ODŠTETE

KAKO ZAUSTAVITI ONEČIŠĆENJE? VATRA

BRANE

VAKUUM

DISPERZANTI

Najeﬁkasniji način, ali i ekološki upitan, jest da se zapali nafta koja pluta na površini mora

Branama je moguće spriječiti širenje naftne mrlje, no pitanje je je li to izvedivo s obzirom na njenu veličinu

Nafta se se površine može pokupiti vakuumskim usisavačima, ali takvih uređaja nema dovoljno

Kemikalijama se može spriječiti miješanje nafte i mora, no i njih smatraju zagađivačima

BIORAZGRADNJA

DRUGA BUŠOTINA

PRIRODA

Kemijskim spojevima moguće je ubrzati razgradnju nafte, ali tek kad nafta dospije na kopno

Sekundarnom bušotinom moguće je preusmjeriti tok nafte, ali za takvo rješenje treba vremena

Naftna mrlja nestat će djelovanjem prirode, no dotad će ekosustav Meksičkog zaljeva biti uništen

NAJVEĆA NAFTNA HAVARIJA U POVIJESTI 750 TISUĆA LITARA NAFTE IZLIJE SE U MEKSIČKI ZALJEV SVAKOGA DANA

34 MILIJUNA LITARA NAFTE IZLILO SE U MORE NAKON POTONUĆA

IZLJEV NAFTE U MEKSIČKOM ZALJEVU VEĆ JE SADA

TANKER EXXON VALDEZ 1989. GODINE

DVOSTUKO VEĆI OD BILO KOJEG DRUGOG U POVIJESTI

MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA

nedostatku adekvatnog rješenja za ekološku katastrofu u Meksičkom zaljevu British Petroleum i američka vlada počeli su razmatrati i razne ekstremne metode, među kojima VENTIL PLATFORME i mogućnost da se bušotina zatvori detVENTIL PLATFORME DEEPWATER onacijom nuklearne bombe. Naime, DEEPWATER HORIZON bušotinu bi trebalo potpunosti zatvoriti HORIZON kako bi se druga, paralelna bušotina moDUBINA gla izbušiti nekoliko kilometara dalje i tako dalje iskorištavati to naftom bogato MORA: ležište. No još nije postignut suglasnost 1500 METARA o tome kako bi se bušotina mogla zatvoriti. BP je iskušao nekoliko metoda koje su u teoriji trebale usporiti istjecanje nafte ili zatvoriti bušotinu, ali su bile neuspješne. DETONACIJA NUKLEARNE Stoga ne iznenađuju glasine kako se NUKLEARNA TRENUTAČNI razmišlja i o primjeni nuklearne opcije iz BOJNE GLAVE IZAZIVA BOJNA bivšeg Sovjetskog Saveza. TOK NAFTE TEKTONSKE POMAKE ZEMLJE I Takva metoda primijenjena je za GLAVA DROBLJENJE CIJEVI začepljenje bušotina 1963. godine u Uzbekistanu. Zbog pogreške tijekom bušenja plin je počeo nekontrolirano istjecati pa se zapalio. Bez obzira na to što su tamošnji stručnjaci pokušavali, požar na bušotini trajao je tri godine. Tada su došli do revolucionarne ideje: izbušiti još jednu bušotinu pod laganim kutom i detonirati nuklearnu bombu. PARALELNA CIJEV KROZ Ona bi kontroliranom eksplozijom ZAUSTAVLJEN BUŠOTINA zapečatila bušotinu i spriječila daljnje KOJU TEČE istjecanje plina. Iako su znanstvenici TOK NAFTE NAFTA bili skeptični, bušotina je uspješno zatvorena. Prema pisanju ruskih medija, tehnikom kontrolirane nuklearne eksplozije sljedećih desetljeća zatvorene NAFTNO LEŽIŠTE NAFTNO LEŽIŠTE su još četiri bušotine u bivšem SSSR-u. Ključ je u aktivaciji bombe iznad ležišta, cijela priča utemeljena na stvarnim događajima, svjedoči i to što kako bi se zatvorila sama bušotina, a ne aktivirala eksplozija u je nedavno mjesto eksplozije Deepwater Horizona posjetio tim ležištu plina, odnosno nafte. Uspješnost metode ne može se osameričkih nuklearnih ﬁzičara kako bi procjenili situaciju. U ekipi poriti, no treba ju uzeti sa dozom rezerve, jer posljedice za okoliš, od pet znanstvenika našao se i 82-godišnji Richard Garwin, aupoput onečišćenja radijacijom, imaju svoju cijenu. Činjenica da tor prve hidrogenske bombe. Oni bi trebali ocijeniti potencijalnu su svi ruski pokušaji bili na bušotinama koje su bile na kopnu, a uspješnost takve metode i njenu izvedivost s obzirom na aktualne ne pod vodom, mogla bi biti prepreka za iskušavanje takve ekuvjete na terenu, koji se pogoršavaju. Iako je malo vjerojatno da će stremne metode u slučaju bušotine u Meksičkom zaljevu. Naime, se američke vlasti odlučiti za takvu metodu zatvaranja bušotine, u bušotini koja se nalazi ispod mora atmosferski tlak je mnogo sama činjenica da je razmatraju svjedoči o tome kako ni jedna konveći nego u onoj koja se nalazi na kopnu, pa postoji mogućnost vencionalna metoda ne pokazuje izglede da bude uspješna. da eksplozija poveća otvor, umjesto da ga zatvori. Ipak, da je MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

NUKLEARNO RJEŠENJE

PRIJE

POSLIJE

KOMENTAR

Gorivo je u Hrvatskoj skupo zbog jakog dolara, a ne zbog manipulacija

PIŠE: JASMINKO UMIČEVIĆ, raspravama o ciOIL&GAS CONSULTING jenama naftnih derivata koje se u medijima vode prilikom svake promjene cijena naftnih derivata redovito se provlači sumnja da cijene derivata u Hrvatskoj uredno prate samo rast cijena nafte na svjetskom tržištu, a da to nije slučaj, ili barem ne u punoj mjeri, kad cijene nafte padaju. Uglavnom je poznato da je početkom srpnja 2008. cijena nafte na svjetskom tržištu dosegnula povijesni maksimum od 147,70 USD po barelu, uz prijetFORMULA ZA IZRAČUN nju da u kratkom roku dosegne i cijenu CIJENE NAFTNIH iznad 200, pa i 250 USD po barelu. U isto vrijeme tečaj američkog dolara DERIVATA U dotaknuo je dno - nasuprot nafti - bila je HRVATSKOJ SADRŽI I to najniža vrijednost u povijesti prema VRIJEDNOST AMERIČKOG euru, samo 0,63 eura za dolar, odnosno samo 4,63 kune za dolar. DOLARA, KOJA JE U DVIJE Nedugo nakon što je cijena nafte dosegGODINE NARASLA ZA nula maksimum, što je najvećim dijelom 33 POSTO, PA JE ZATO bio rezultat ﬁnancijskih špekulacija na tržištu, cijena nafte počela je rapidno I CIJENA GORIVA VEĆA padati te je početkom rujna 2008. bila NEGO ŠTO JE BILA LANI 115 USD po barelu, već krajem listopada 2008. pala na 64 USD po barelu, a krajem prosinca, odnosno početkom siječnja 2009. kratkotrajno je pala čak i ispod 40 USD po barelu. Kod vrijednosti američkog dolara situacija je obrnuta, pa raste njegova vrijednost u odnosu na euro, ne toliko radikalno kao što je pala cijena nafte, ali ipak za više od 20 posto, tako da krajem 2008. američki dolar doseže vrijednost iznad 5,5 kuna. U 2010. godini nastavljen je trend relativno blagog porasta cijena nafte i one su se kretale u rasponu između 70 i 80 USD po barelu. Što se tiče dolara, oscilacije njegove vrijednosti u odnosu na kunu nisu bile drastične pa je u prvoj polovini 2009. godine tečaj iznosio oko 5,5, a u drugoj 5 kuna za dolar. No u 2010. godini tečaj dolara u odnosu na euro znatno jača, pa zbog toga i u odnosu na kunu, i trenutačno dolar vrijedi oko 6 kuna, što je povećanje od 33 posto u odnosu na povijesno najnižu razinu vrijednosti dolara iz ljeta 2008. godine.

Što je s cijenama naftnih derivata, posebno u svjetlu već spomenutih rasprava prilikom čestih promjena cijena naftnih derivata? Logično je što se takva pitanja nameću s obzirom na to da su današnje cijene naftnih derivata, kad barel nafte košta oko 75 dolara, na razinama koje su približne onima iz sredine 2008. godine, kad barel nafte stajao gotovo 150 dolara.Odgovor je vrlo lako pronaći u činjenici što je tečaj dolara porastao za više od 32 posto u odnosu na vrijednost iz ljeta 2008. godine. Kao što je poznato, cijene naftnih derivata u Hrvatskoj se, možemo to tako reći, formiraju po kvazitržišnom principu, formiranje je slobodno, ali uz kontrolu države. Naime, na snazi je Pravilnik koji regulira formiranje cijena na bazi svojevrsnog automatizma, odnosno primjenjuje se formula za formiranje cijena čiji su bitni elementi cijene naftnih derivata na tržištu Mediterana i tečaj američkog dolara u odnosu na kunu. U uvjetima najviših cijena nafte na svjetskom tržištu u ljeto 2008. cijena naftnih derivata iznosila je za eurodizel 10,06 kuna i 9,75 kuna za motorni benzin BMB 95. Nakon pada cijena nafte znatno su pale cijene naftnih derivata, pa je početkom rujna cijena eurodizela pala na 9,02 kune, u studenome je iznosila 7,88 kuna, a krajem prosinca 2008. i početkom siječnja 2009. godine 6,34 kune, što je bio pad cijene od 37 posto u šest mjeseci. U 2010. godini, kao što smo već rekli, cijena nafte kretala se između 70 i 87 dolara po barelu, no važno je istaknuti da značajno raste tečaj američkog dolara, koji je dosegnuo razinu iznad 6 kuna. I to je zapravo razlog novih povećanja cijena naftnih derivata iznad 8 kuna za motorne benzine i dizelska goriva. Vjerujemo da je iz prezentiranih podataka vidljivo da nisu opravdani prigovori, odnosno da su otklonjene sumnje u manipulacije pri formiranju cijena naftnih derivata na hrvatskom tržištu, pa možemo zaključiti da su cijene bile formirane u skladu s važećim PravilnMW ikom.

STRATEGIJA

ZBOG SNAŽNOG PADA CIJENE PRERADA NAFTE SE SVE MANJE ISPLATI, A PAD POTROŠNJE NAFTNIH DERIVATA REZULTIRAO JE TIME DA EUROPSKE RAFINERIJE U PROSJEKU RADE S TEK 80 POSTO KAPACITETA

MEGAWATT Lipanj 2010.

DOK JE GLOBALNA EKONOMSKA RECESIJA MNOGE EUROPSKE RAFINERIJE DOVELA NA RUB PROPASTI, HRVATSKA NAFTNA KOMPANIJA JE U SVOJE RAFINERIJE PROŠLE GODINE ULOŽILA 1,3 MILIJARDE KUNA. ZAHVALJUJUĆI TIM INVESTICIJAMA INA JE SPREMNA OPET POSTATI REGIONALNI IGRAČ

Četiri milijarde kuna za novi uzlet Ininih rafinerija ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, INA, REUTERS ■

PETER CHMURČIAK, ININ IZVRŠNI DIREKTOR ZADUŽEN ZA RAFINERIJE I MARKETING TRENUTNO VODI PROCES MODERNIZACIJE RAFINERIJA U RIJECI I SISKU UKUPNE VRIJEDNOSTI OKO MILIJARDU EURA

ok velike naftne kompanije kao što su Shell, BP i francuski Total zatvaraju ili prodaju značajan dio svojih rafinerija u zapadnoj Europi, hrvatska naftna kompanija Ina je samo tijekom prošle godine u njihovu modernizaciju uložila više od 1,3 milijarde kuna. Dapače, unatoč velikoj krizi koja trenutno pogađa europsko i sjevernoameričko tržište prerade nafte, Ina očekuje da će u taj sektor svog poslovanja ove godine uložiti znatno više nego prošle, pa je tako u prva tri mjeseca 2010. razina investicija bila 48 posto viša nego lani. Na taj način, tvrde u Ini, potpuno su se neutemeljenima pokazale medijske najave kako bi Inina rafinerija u Sisku mogla prestati s radom. Takve spekulacije uglavnom su bile zasnovane na procjenama tržišnog stanja u regiji, koje je nakon pet godina znatnog rasta od 2003. do 2008. godine, zapalo u znatne probleme. Pad potrošnje naftnih derivata izazvan gospodarskom recesijom uzrokovao je i goleme količine slobodnih rafinerijskih kapaciteta diljem Europe. U takvoj situaciji dio rafinerija, naročito onih u vlasništvu velikih kompanija koje u pojedinim regijama posjeduju više sličnih objekata, počele su bilježiti ogromne gubitke. Naftni analitičari ističu kako se zapravo radi o prirodnom stanju, koje je s nekoliko prekida trajalo još od početka 20 ›› MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA stoljeća, jer su uvijek rafinerijski kapaciteti bili veći od potrošnje, pa je stoga prerada nafte uvijek bila iznimno niskoprofitabilna djelatnost. To se uvelike promijenilo početkom ovog desetljeća kad je jak gospodarski razvoj država kao što su Kina, Indija ili Brazil izazvale strelovit porast potrošnje naftnih derivata, a samim time i potražnje za rafinerijskim kapacitetima. Zbog nedostatka takvih kapaciteta cijena prerade nafte, tzv. crack spread, znatno je porasla, a na temelju toga brojne su kompanije pokrenule značajne cikluse ulaganja u proširenja i modernizaciju rafinerija, računajući na povrat investicije kroz povećanje potrošnje u budućnosti. Ipak, to se nije dogodilo, dapače dogodio se pad i rezultirao stotinama milijuna erua gubitaka.Taj globalni investicijski ciklus Ina je dijelom propustila, pa se u dijelu stručne javnosti tada smatralo kako njezine rafinerije dugoročno neće moći konkurirati razvijenijim postrojenjima drugih kompanija u regiji. Te prognoze su se zasad pokazale netočnima, a bude li Inin plan modernizacije

KRALUPY

VOHBURG

DUNA

SISAK CREMONA

PANČEVO

RIJEKA BOSANSKI BROD

EUROPSKE KOMPANIJE SU GODINAMA ULAGALE MILIJARDE EURA U RAZVOJ RAFINERIJA RAČUNAJUĆI NA RAST POTROŠNJE, NO, DOGODILA SE RECESIJA. DUGOVE JE SVE TEŽE PODMIRITI

rafinerija gotova u skoroj budućnosti, kao što se planira, hrvatska kompanija će imati značajnu šansu da ponovno zauzme vodeću poziciju u regiji koju je svojedobno držala. Dapače, igrom sudbine Inin investicijski ciklus vremenski se poklapa s recesijskim ciklusom na većini ostalih europskih tržišta, pa ispada da je hrvatska kompanija prošle godine u razvoj rafinerija uložila više od bilo koje druge kompanije u Europi. S obzirom na ta ulaganja danas se može s velikim postotkom sigurnosti reći kako će Inine rafinerije preživjeti krizu na tržištu, no može se očekivati da će neke rafinerije na zasićenom tržištu jugoistočne Europe biti zatvorene. Takav trend već je vidljiv u zapadnoeuropskim državama. Tako je francuska naftna kompanija Total nedavno objavila kako namjerava zatvoriti svoju rafineriju u Dunquerqueu kapaciteta 137 tisuća barela dnevno, jer je u samo devet mjeseci prošle godine poslovala s gubitkom od 176 milijuna dolara. Ta rafinerija bi kroz sljedeće

MEGAWATT Lipanj 2010.

LIVORNO

NOVI SAD

FALCONARA

PANTANO DI GRANO SKOPJE

TARANTO

dvije godine trebala biti u potpunosti razmontirana, a iako još uvijek nije službeno potvrđeno smatra se kako će ista sudbina zadesiti i veliku Totalovu rafineriju Lindsey u engleskom gradiću Humberside.Također, procjenjuje se kako će francuska kompanija idućih godina zatvoriti barem dvije svojih rafinerija u zemljama Europske unije, među kojima su rafinerije u Antwerpenu, Rimu, Leuni u Njemačkoj ili Vlissingenu u Nizozemskoj. RAFINERIJE SE ZATVARAJU JER IH NITKO NE ŽELI KUPITI Američki naftni div Chevron nedavno je oglasio prodaju svoje rafinerije Pembroke u Walesu, dok je druga velika američka kompanija ConocoPhillips nakon bezuspješne potrage za kupcem zatvorila svoju rafineriju u Teesideu u Engleskoj. Nadalje, britanski Shell pokušava naći novog vlasnika za svoju rafineriju u Göteborgu, a talijanski ENI za svoja postrojenja u Livornu. Sve u sve-

DROHOBYCH

PREGLED REGIJE PREŽIVJET ĆE MODERNI I DOBRO POZICIONIRANI

NADVODNAYA

ONESTI

PLOIESTI

BURGAS

SOLUN

MIDIA

Nakon što se završi proces modernizacije Inine raﬁnerije s obzirom na svoj položaj i dobru povezanost s ključnom logističkom infrastrukturom imaju sve preduvjete da postanu regionalni lideri. Unatoč očekivanom rastu potrošnje u jugoistočnoj Europi izvjesno je kako neke raﬁnerije neće preživjeti jaku tržišnu utakmicu koja će uslijediti sljedećih godina

ATENA

mu, očito je kako je rafinerijska djelatnost sve manje privlačna zapadnoeuropskim kompanijama, a stručnjaci procjenjuju kako će se vrlo skoro isti trend preliti i na tržište istočne Europe. Takva tržišna kretanja dijelom su uzrokovana padom potrošnje naftnih derivata, no važan faktor u cijeloj priči je i poslovna ekspanzija azijskih naftnih kompanija. Naime, zbog značajno nižih troškova, prvenstveno cijene rada, te pada logističkih troškova, mnoge kompanije danas smatraju kako je isplativije preradu nafte vršiti u azijskim rafinerijama i onda gotove derivate transportirati u Europu. Razlog tome je i golemi poslovni razvoj azijskih rafinerija tijekom posljednjih desetak godina. U tom razdoblju tamošnje kompanije razvile su goleme kapacitete i sad imaju mogućnost da višak proizvoda po vrlo jeftinoj cijeni plasiraju na europsko tržište. To su prvenstveno velike naftne kompanije iz Kine i Indije. Tako je primjerice indijski Essar nedavno pokrenuo proširenje svoje rafin-

JEDINI ZAINTERESIRANI ZA KUPNJU EUROPSKIH RAFINERIJA SU AZIJSKI NAFTAŠI KOJI IH PRETVARAJU U UVOZNE TERMINALE ZA JEFTINE DERIVATE IZ SVOJIH GOLEMIH KOMPLEKSA U KINI I INDIJI

erije u tamošnjem gradu Vadinaru s ciljem da dodatne količine naftnih derivata preusmjeri na europsko tržište. Kompanija već navodno mjesecima pregovara sa Shellom oko preuzimanja rafinerije u engleskom Stanlowu, inače glavnog Shellova kompleksa za obradu nafte u Europi, te dvije manje rafinerije u Hamburgu i Heideu u Njemačkoj. Ti objetki Indijcima su zanimljivi zbog njihove pozicije na morskoj obali jer planiraju ugasiti proizvodnju u njima i koristiti ih kao lučke terminale za uvoz derivata iz Indije. Slične namjere ima i najveća kineska kompanija PetroChina koja se priprema za podnošenje ponude britanskoj kompaniji Ineos za preuzimanje rafinerije u gradu Grangemouthu. MODERNIZACIJA UVJET PREŽIVLJAVANJA Nastavi li se jačanje azijskih tvrtki na europskom tržištu, može se očekivati još zatvaranja europskih rafinerija, jer njihovi kapaciteti i dalje nadmašuju potražnju. Prema podacima britanskog BP-ja u 2008. su kapaciteti bili veći od potražnje za milijun barela dnevno. Takav efekt postoji i u jugoistočnoj Europi, a iako u toj regiji dosad nije bilo zatvaranja rafinerija, analitičari procjenjuju kako se i tamo u budućnosti može očekivati da se kompanije prilagode tržišnim okolnostima. U tom kontekstu Inin investicijski ciklus mogao bi se pokazati kao ključan u opstanku njezinih rafinerija. Dapače, implementacijom novih tehnologija Ina će moći proizvoditi veće količine visokokvalitentih goriva od cijelog niza kompanija u regiji, a ta komparativna prednost mogla bi rezultirati i dobrim poslovnim rezultatima. U Ini kažu kako je jedan od ciljeva prve faze modernizacije rafinerija ponuditi tržištu visokokvalitetna goriva i time zadovoljiti potrebe domaćeg tržišta, dok će istovremeno težiti i prema opskrbi inozemnih tržišta. Ništa manje bitno nije ni poboljšanje kvalitete zraka i generalno gledano, smanjenje utjecaja na okoliš, što će zasigurno doprinijeti kvaliteti života u okolici rafinerije. Ukratko, to znači da se u Ini nadaju kako će uskoro svojim derivatima uspjeti osvojiti i tržišta susjednih država, a posve je izvjesno da će takva Inina planirana izvozna ekspanzija dodatno pridonijeti ionako jakoj konkurenciji na regionalnom

MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA

DOK ŠEF KINESKE KORPORACIJE PETROCHINA JANG JIEMIN PLANIRA ŠIRENJE NA EUROPSKO TRŽIŠTE, ŠEF FRANCUSKOG TOTALA CHRISTOPHE DE MARGERIE (DOLJE) ZATVARA RAFINERIJE

NAKON MODERNIZACIJE, RAFINERIJE U RIJECI I SISKU, BIT ĆE SPOSOBNE PROIZVESTI VELIKE KOLIČINE VISOKOKVALITETNIH DERIVATA PO PRIHVATLJIVOJ CIJENI

MEGAWATT Lipanj 2010.

tržištu nafte. Takva jaka tržišna utakmica mogla bi dodatno pridonijeti poslovnim problemima rafinerija koje nisu konkurentne. Kako su cijena rada i ostali fiksni troškovi u zemljama regije usporedivi, nameće se zaključak kako će opstati one rafinerije koje imaju bolje optimizirani proizvodni sustav, odnosno koje mogu po nižoj cijeni proizvoditi derivate visoke kvalitete. Također, s obzirom na nisku tehnološku razinu rafinerija u regiji problem bi moglo biti i očekivano daljnje pooštrenje europskih regulativa vezanih za zaštitu okoliša, jer će rezultirati novim troškovima. U Ini tvrde kako su uložili značajna sredstva u zaštitu okoliša. Tako je u 2009. godini u projekte izravno vezane uz zaštitu zdravlja, sigurnost i okoliš uloženo oko 45 milijuna kuna, od čega oko 17 milijuna kuna direktno u segmentu rafinerija. ČETRDESET TISUĆA TONA SUMPORA MANJE U ZRAKU Također, sama modernizacija može se smatrati ekološkim projektom budući da je njezin cilj poboljšanje kvalitete zraka na području rafinerije. Tako, primjerice, postrojenje za odsumporavanje koje je u radu od 2007. godine i rekuperira 99,8 % vodikovih sulfida iz loživog plina korištenog u sisačkoj rafineriji, dok kompleks Hidrokrekinga na Urinju koji je konfiguriran tako da moæe odsumporavati i sirovinu za FCC te tako smanjiti godišnje emisije dimnih plinova za oko 40 tisuća tona sumporovog dioksida od jeseni ove godine. Upravo zbog tih ulaganja budućnost Ininih rafinerija izgleda znatno optimističnije nego što je to bio slučaj prije nekoliko godina, a hrvatska kompanija ima razloga vjerovati kako će uspješno prebroditi krizno razdoblje i dočekati novi ciklus rasta kao jedan od regionalnih lidera. MW

Posvađana braća krvnici europskih rafinerija može ostvariti iznimno koonkurentna cijena. Taj se poslovni model pokazao iznimno uspješnim, naročito s obzirom da je zbog golemog gospodarskog rasta tijekom posljednjih deset godina u Indiji potrošnja naftnih derivata višestruko porasla. Drugi specifikum rafinerije u Jamnagaru je njezina kompleksnost koja joj omogućava da obrađuje vrlo širok spektar vrsta nafte, različitog stupnja kiselosti i relativne gustoće. U današnje vrijeme kad je oprskbu sve teže bazirati na jednom nalazištu i jednoj vrsti nafte, takve tehničke karakteristike Ambnijeve rafinerije na visokoj su cijeni. Iako zasad kompanija ne otkirva takve planove, mnogi analitičari predviđaju MUKESH AMBANI I NJEGOV BRAT ANIL (DESNO), OBITELJSKU SU TVRTKU RELIANCE INDUSTRIES PRETVORIILI U NAJVEĆU INDIJSKU KORPORACIJU, A ONDA SU SE, NAKON SMRTI OCA, POSVAĐALI I TUŽILI NA SUDU

ANIL AMBANI, INAČE KEMIJSKI INŽENJER, SMATRA SE KLJUČNIM IDEOLOGOM GRADNJE NAJVEĆE SVJETSKE RAFINERIJE NAFTE U INDIJSKOM GRADU JAMNAGARU KOJA JE DANAS SRCE RELIANCE INDUSTRIESA

ko je rapidni razvoj golemih rafinerija nafte u Aziji uzrok sloma rafinerijske djelatnosti u Europi, onda je glavni arhitekt tog sloma neosporno indijski tajkun Mukesh Ambani. Taj 53-godišnji inženjer kemije u samo dvadesetak godina uspio je malu tekstilnu tvrtku pretvoriti u Reliance Industries, energetskog i telekomunikacijskog giganta, te najveću privatnu kompaniju u Indiji. Temelj nezaustavljivog poslovnog rasta Reliancea upravo je posao prerade nafte.Tvrtka je vlasnik najveće svjetske rafinerije, smještene u indijskom gradu Jamnagaru, koja ima ukupni kapacitet prerade od 1,24 milijuna barela nafte dnevno. Izgradnju kompleksa započela je sredinom srpnja 1999. godine, da bi rafinerija bila operativna 36 mjeseci kasnije, što se također nezabilježeno kratak rok. Idejni kreator cijelog projekta bio je Mukesh Ambani koji je smtrao kako se gradnjom tako velikog rafinerijskog kompleksa s integriranim petrokemijskim postrojenjima i elektranom

kako je samo pitanje trenutka kad će Reliance odlučiti krenuti u pohod na europsko tržište, naročito nakon što je kompanija već pokazala ambicije da otkupi maloprodajne i reﬁnerijske kapacitete američkog Mobila u Australiji. Takav poslovni rast vjerojatno će još uvećati Ambanijevo golemo bogatstvo koje se sada već procjenjuje na 29 milijardi američkih dolara, što ga čini četvrtim najbogatijim čovjekom svijeta. S druge strane, takav uspjeh vjerojatno bi samo dodatno razbuktao njegov sukob s malđim bratom Anilom. Njih dvojica godinama su radili zajedno u obiteljskoj tvrtki, ali su se posvađali 2002. godine neposredno nakon smrti oca. Sukob je rezultirao poslovnim raskolom u kojem je koncern Reliance razdvojen na dva dijela. Ipak, smatra se kako je u podjeli bolje prošao stariji brat koji je zadržao veći dio tvrtke, uključujući ključnu kompaniju Reliance Petroleum. Tijekom narednih godina braća su potrošili milijune dolara na sudske sporove koje su podizali jedan protiv drugoga, iako do dan danas žive u sitoj zgradi. MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

Gradska plinara Zagreb - Opskrba opskrbljuje preko 260.000 potrošača

radska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. za opskrbu plinom osnovana je 24.04.2008.g. Izjavom o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću te je 25.04.2008.g. izvršen upis u registar Trgovačkog suda u Zagrebu. Razlog osnivanja Društva bilo je stupanje na snagu Zakona o tržištu prirodnog plina kojim je propisano da energetski subjekt koji u svom sustavu ima organiziranu djelatnost distribucije plina s priključenih 100.000 i više potrošača, ima obvezu organiziranja te djelatnosti u samostalnom pravnom subjektu zbog čega je došlo do razdvajanja energetskih djelatnosti opskrbe i distribucije plina Gradske plinare Zagreb d.o.o. u dva samostalna pravna subjekta, Gradska plinara Zagreb d.o.o. i Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o. Od 01.07.2008. g. Gradska plinara Zagreb - Opskrba d.o.o obavlja poslove dobave i opskrbe prirodnim plinom za što posjeduje

dozvolu za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom koja je izdana od Hrvatske energetske regulatorne agencije. Osnivač Društva je Zagrebački holding d.o.o. Gradskoj plinari Zagreb - Opskrba d.o.o. 5. svibnja 2009. godine izdana je dozvola za obavljanje energetske djelatnosti opskrbe plinom na razdoblje od 15 godina. Krajem 2008. godine i tijekom prve polovine 2009. godine donesen je niz podzakonskih akata koji se direktno odnose na poslovanje Gradske plinare Zagreb - Opskrba d.o.o. (Uredba o sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, Pravilnik o organizaciji tržišta prirodnog plina, Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom). Gradska plinara Zagreb - Opskrba pruža uslugu opskrbe prirodnim plinom na području Grada Zagreba i na području šest jedinica lokalne samouprave: grada Zaprešića iVelike Gorice, te općina: Dubravica, Marija Gorica, Pušća i Brdovec. MW

NCL PROMO

ISPORUČENO PREKO 450 MILIJUNA M3 PRIRODNOG PLINA. PUNIONICA PRIRODNOG STLAČENOG PLINA ISPORUČILA PREKO 1,5 MILIJUNA M3

STRATEGIJA TERMINAL ZA UKAPLJENI PLIN BI SE TREBAO GRADITI U BLIZINI JANAFOVA NAFTNOG TERMINALA I DINA PETROKEMIJE U OMIŠLJU NA SJEVEROZAPADNOJ OBALI OTOKA KRKA

EUROPA IMA PREVIŠE PLINA Na europskom tržištu danas se nudi više plina nego što ga potrošači trebaju. Gospodarska recesija rezultirala je padom industrijske proizvodnje i padom potrošnje plina. U takvoj situaciji logično je da ulagači nisu voljni uložiti golemi novac za gradnju plinske infrastrukture bez jasne spoznaje kome će plin moći prodavati.

LNG terminal u Omišlju unatoč plinskoj krizi ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, POSLOVNI DNEVNIK■

STRANI INVESTITORI ZBOG IZNIMNO POVOLJNIH UVJETA NISU ODUSTALI OD GRADNJE VELIKOG TERMINALA ZA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN NA KRKU

onzorcij Adria LNG uskoro bi trebao dobiti lokacijsku dozvolu za gradnju terminala za ukapljeni plin (LNG) u Omišlju na Krku, a to je jedan od ključnih formalno-pravnih preduvjeta koji omogućuju realizaciju tog velikog energetskog projekta. Dapače, nakon što je prihvaćena Studija utjecaja na okoliš, te nakon najave Ine, HEP-a i Plinacra da se žele pridružiti stranim tvrtkama okupljenim u konzorciju, lokacijska dozvola može se smatrati ključnom za uspješnu budućnost projekta, unatoč iznimno nepovoljnom stanju koje trenutačno vlada na europskom tržištu prirodnog plina. Ta situacija prouzročena je prije svega gospodarskom recesijom, pa od 2008. do danas kontinuirano pada potražnja za tim energen-

15%

pala je potražnja za plinom u Rumunjskoj, a tek nešto manja stopa pada zabilježena je u Mađarskoj. Ukupno na razini Europske unije prosječni pad iznosi oko 7 posto, pa je jasno zašto analitičari tvrde da bi tržište moglo biti unazađeno za deset godina.

projekata za gradnju terminala za ukapljeni plin u Europi trenutačno je u razvoju, no izvjesno je da se u okolnostima kakve danas vladaju na tržištu znatan dio njih neće realizirati. ››

MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA ››

MICHAEL MERTL ČELNI ČOVJEK KONZORCIJA LNG ADRIA NEDAVNO JE NAJAVIO MOGUĆU ODGODU GRADNJE ZBOG LOŠE SITUACIJE NA EUROPSKOM TRŽIŠTU PLINA

tom. U Europskoj uniji taj pad potrošnje plina u prosjeku iznosi oko 7 posto, iako je u nekim državama poput Mađarske i Rumunjske taj pad dosegnuo 15 posto. U takvim okolnostima došlo je i do značajnog pada cijena plina, a nedavno se prvi put u povijesti dogodilo da je cijena plina u kratkoročnoj nabavi bila niža od cijene plina u dugoročnim ugovorima. U takvim okolnostima logično je da su mnoge europske kompanije odlučile redeﬁnirati svoje investicijske planove vezane za plinsku infrastrukturu, a osobito u LNG segmentu gdje su kapaciteti u LNG terminalima znatno veći od potražnje. Neki

upravo zato se izdavanje lokacijske dozvole može smatrati ključnim korakom za buduću realizaciju projekta u Omišlju. Naime, bez obzira na trenutačnu nepovoljnu situaciju, teško je očekivati da bi ijedan investitor odustao od projekta nakon što je taj projekt stekao većinu ključnih administrativnih dozvola. OD TERMINALA HRVATSKOJ 1,8 MILIJARDI EURA Odustajanje od takvog projekta i eventualni premještaj na drugu lokaciju za svaku bi kompaniju značilo nove goleme troškove, jer su uvjeti propisani Rješenjem Ministarstva zaštite okoliša tako povoljni da je teško očekivati da bi ijedan investitor ikada više mogao dobiti iste uvjete. Upravo će izdavanje lokacijske dozvole i formalno potvrditi ove uvjete, što je najvažnije jamstvo da će LNG terminal u budućnosti uistinu biti izgrađen u Omišlju. Dodatna prednost omišaljskog projekta je činjenica da on trenutačno uživa čvrstu podršku hrvatske vlade, ali i šire javnosti, pa bi svaki investitor vrlo teško donio odluku da se odustane od projekta u tako povoljnoj ulagačkoj klimi. Podrška Vlade ne začuđuje s obzirom na golemu važnost

ODGODA GRADNJE TERMINALA ODGOVARA HRVATSKIM TVRTKAMA KOJE TRENUTAČNO NEMAJU DOVOLJNO NOVCA ZA SVOJ DIO INVESTICIJE veliki projekti, poput gradnje LNG terminala u Nizozemskoj, otkazani su, a nepovoljna tržišna situacija utjecala je i na projekt u Omišlju. Tako su pojedini članovi konzorcija najavili kako konačnu odluku o investiciji neće donijeti prije 2013., kad će tržišne perspektive biti jasnije, a to znači da terminal neće biti operativan prije 2017. godine. Ta odluka u sadašnjim okolnostima može se smatrati logičnom i očekivanom, a

MEGAWATT Lipanj 2010.

LEO BEGOVIĆ (DESNO), PREDSJEDNIK UPRAVE HEP-a, I ZOLTÁN ÁLDOTT (SASVIM DESNO), ČELNI ČOVJEK INE, VODE HRVATSKE KOMPANIJE KOJE BI TREBALE U GRADNJI TERMINALA PREUZETI ZNAČAJAN DIO TROŠKOVA NJEGOVE GRADNJE

koju projekt gradnje LNG terminala ima za Hrvatsku, kako u energetskom i geostrateškom, tako i u širem ekonomskom smislu. Naime, radi se o najvećoj investiciji u energetski objekt u Hrvatskoj u posljednjih 15 godina i najvećoj greenﬁeld stranoj investiciji uopće. Pretpostavlja se kako bi taj terminal u razdoblju od 30 godina mogao generirati stabilne prihode u iznosu od 1,8 milijardi eura hrvatskom gospodarstvu, državi i lokalnoj zajednici, a prostor za dodatne prihode otvorio bi se i pojedinim energetskim kompanijama, kao što je Plinacro. LNG terminal u Omišlju tako se savršeno uklapa u deklariranu namjeru ministra gospodarstva Đure Popijača da se novi razvojni ciklus u hrvatskom gospodarstvu potakne kroz energetske projekte. S obzirom na to da se pretpostavlja kako bi konačna cijena izgradnje terminala s okolnom infrastrukturom mogla iznositi oko milijardu eura, a da bi hrvatskim tvrtkama moglo pripasti oko 40 posto poslova, ispada da gradnja terminala hrvatskom gospodarstvu donosi potencijalne poslove od 350 milijuna eura. Prema nekim projekcijama, na poslu gradnje terminala moglo bi biti zaposleno između 500 i 1200 radnika različitih proﬁla. VELIKA PRILIKA ZA DOMAĆE GRAĐEVINSKE KOMPANIJE Glavni kandidati za dobivanje tog posla će svakako biti najveće hrvatske građevinske tvrtke, kao što su Ingra, Konstruktor, Dalekovod i Viadukt, a osim samog izvođenja radova, moguće je i da hrvatskim tvrtkama pripadne i dio poslova projektiranja, kao i nadzor gradilišta. Osim velikih građevinskih tvrtki angažman u tom projektu mogao bi dobiti i čitav niz manjih tvrtki koje raspolažu potrebnom građevinskom mehanizacijom. Uz to može se računati kako bi značajnu zaradu na gradnji terminala mogle ostvariti i domaće kompanije koje se bave proizvodnjom građevinskog materijala, a koje će također biti pogođene padom građevinske aktivnosti u Hrvatskoj u sljedećem razdoblju. Tu se prije

JERKO JELIĆ BALTA NA ČELU JE PLINACRA, TREĆE HRVATSKE TVRTKE KOJA ĆE SUDJELOVATI U INVESTICIJI ZA TERMINAL NA KRKU

svega misli na proizvođače cementa kao što su Dalmacijacement, Našicecement i Holcim, na tvrtke koje se bave izradom čeličnih i metalnih konstrukcija poput Adriacinka i Đure Đakovića, te na hrvatske proizvođače asfalta koji će također biti korišten u izgradnji terminala. Uz te velike tvrtke, na projektu gradnje LNG terminala trebale bi biti angažirane i brojne druge manje tvrtke različitih djelatnosti, koje bi terminalu pružale razne usluge u fazi njegove izgradnje, od zaštitarskih usluga, opskrbe hranom i pićem, računovodstva, consultinga do uređenja hortikulture na lokaciji terminala. Pretpostavlja se kako bi većina tih manjih uslužnih djelatnosti bila povjerena tvrtkama sa samog otoka Krka ili iz kvarnerske regije, te da bi na taj način ovaj projekt mogao izazvati značajan rast poduzetničke aktivnosti u tom dijelu Hrvatske. Jednom kada terminal bude izgrađen i kada počne s radom, trebao bi izazvati još jače pozitivne efekte na hrvatsko gospodarstvo. Osim značajne količine novca koji će se putem poreza i os-

MEGAWATT Lipanj 2010.

STRATEGIJA ››

talih davanja sliti u državni i lokalni proračun, terminal će pozitivno utjecati i na zaposlenost stanovnika otoka Krka i šire okolice. Naime, na terminalu bi trebalo biti stalno zaposleno između 50 i 100 ljudi, inženjera, tehničara i administrativnog osoblja. Na dodatnim svakodnevnim poslovima trebalo bi raditi još 100 ljudi. Oni će se baviti održavanjem električnih i strojarskih instalacija, prije svega cijevi, kompresora, crpki i sigurnosnih ventila. Također, LNG terminal trebao bi imati i stalno angažiranu vatrogasnu postrojbu, što bi značajno pridonijelo protupožarnoj zaštiti cijelog otoka. Računa se kako bi uz svaki posao u LNG terminalu bilo vezano još sedam radnih mjesta u ostalim ekonomskim granama.

Projekt

Zemlja

Početak rada

Kapacitet (bcm/g)

Adria LNG (Krk)

Hrvatska

2014.

10.00 (prva faza)

Dunkirk

Francuska

2012.

8.27

Antifer LNG (Le Havre)

Francuska

2013.

8.96

Wilhelmshaven GasPort

Njemačka

2010.+

Triton Offshore LNG

Italija

2012.

Porto Empedocle (Sicilija)

Italija

2012.

8.00

Rosignano Marittimo

Italija

2010.

8.00

Livorno OLT Cross Gas

Italija

2011.

3.75

Trieste

Italija

2012.

8.27

LionGas (Rotterdam)

Nizozemska

2011.

8.96

Eemshaven

Nizozemska

2013.

4.96

Poljska

2014.

4.96

Španjolska

2011.

8.00

V. Britanija

2013.

8.27

Polskie LNG INA PROVODI DUBINSKO El Musel, Gion SNIMANJE Hrvatska vlada očito je u proteklih Port Meridian godinu dana prepoznala taj golemi Deepwater ekonomski potencijal LNG terminala i danas čvrsto podržava njegovu izgradnju, a upravo ta podrška mogla bi se pokazati ključnom prednošću projekta u Omišlju pred konkurencijom. S druge strane, dio konzorcija Adria LNG uskoro bi trebala postati i hrvatska naftna kompanija Ina. Inina uloga u projektu često je bila nejasna proteklih godina, kao i model po kojem će tvrtka preuzeti svoj dio vlasničkog udjela u ukupnom udjelu od 25 posto, koliko je rezervirano za hrvatske tvrtke. Kako je već u nekoliko navrata rekao Inin predsjednik Uprave Zoltán Áldott, kom-

drugim hrvatskim partnerima dogovorimo način kako zajedno možemo ostvariti utjecaj na ključne odluke unutar konzorcija. Uvjeren sam kako se to može dogovoriti, a prije konačne odluke i pokretanja pregovora morat ćemo provesti i dubinsku analizu projekta”. Ulazak Ine u projekt, s obzirom na velike stručne i tehnološke kapacitete koje ta kompanija posjeduje, može se smatrati još jednim važnim događajem u kontekstu realizacije projekta. Dapače, među pojedinim hrvatskim energetskim stručnjacima vlada mišljenje kako odgoda izgradnje terminala u neku ruku i odgovara hrvatskim tvrtkama. Naime, njihov udjel u troškovima gradnje iznosit će oko 250 milijuna eura, a s obzirom na trenutačno ﬁnancijsko stanje tih kompanija, ali i državne blagajne, jedini način na koji bi one mogle prikupiti taj novac je putem zaduženja. To zaduženje hrvatskim tvrtkama bit će znatno jeftinije kad Hrvatska postane članice Europske unije, što bi se trebalo dogoditi kroz iduće dvije godine. Upravo zato moglo bi se dogoditi da 2013. trošak izgradnje terminala za hrvatske kompanije bude manji nego MW danas.

INA ĆE KONAČNU ODLUKU O PROJEKTU DONIJETI NAKON ŠTO PROVEDE DUBINSKO SNIMANJE, NO TRAŽI DA HRVATSKE TVRTKE NASTUPAJU ZAJEDNO panija će nakon što provede dubinsko snimanje projekta odlučiti o sudjelovanju u tom projektu: “INA je spremna postati ključni Vladin partner u procesu deﬁniranja i implementacije nacionalne energetske politike. Projekt gradnje terminala za ukapljeni plin na jadranskoj obali mogao bi biti još jedan uspješan primjer suradnje između Ine, Hrvatske Vlade i ostalih domaćih i međunarodnih partnera. Taj projekt smatramo strateški važnim za regionalnu opskrbu plinom. Ipak, smatramo da je bitno da zajedno s

MEGAWATT Lipanj 2010.

INOVACIJE PHOTO: RANDY MONTOYA

Biogorivo treće generacije ■ NAPISAO BORIS BILAS

SNIMKE NCL, RANDY MONTOYA ■

KINESKE ZELENE ALGE TRIDESET SU PUTA ENERGETSKI MOĆNIJE OD TRADICIONALNIH BIOGORIVA. JESMO LI NAPOKON PRONAŠLI DUGOROČNU ZAMJENU ZA NAFTU?

››

MEGAWATT Lipanj 2010.

INOVACIJE ››

lobalna nastojanja da se smanji ovisnost o fosilnim gorivima i pronađu ekonomski prihvatljiva alternativna goriva proteklih su godina našla rješenje u biogorivu, koje se uglavnom proizvodilo iz biološkog materijala poput kukuruza, šećerna trska ili soja. U posljednje vrijeme aktualna su nastojanja nekih svjetskih kompanija da proizvedu biogoriva iz morskih algi. Studije provedene u Sjedinjenim Američkim Državama otkrile su da bi biogorivo od morskih algi moglo potpuno zamijeniti američku potrebu za fosilnim gorivom. Za proizvodnju dovoljne količine algi potrebno je 40 tisuća kvadratnih kilometara, površine nešto veće od Belgije. Na prvi pogled to se može učiniti poprilično velikim prostranstvom, no treba znati kako je trenutačno u SADu kukuruz zasađen na čak 280 tisuća četvornih kilometara ili sedam puto većoj površini nego što je potrebna za morske alge. Alge mogu proizvesti oko 100.000 litara biogoriva po hektaru, za razliku od soje čiji jedan hektar daje samo 265 litara biodizela ili 1600 litara etanola iz jednog hektara kukuruza. Američka kompanija Solix Biofuels, koja se već bavi uzgojem algi u svrhu proizvodnje goriva, tvrdi da bi za potpuni prelazak s dizela na biodizel od algi u SAD-u trebalo iskoristiti samo pola postotka ukupnog zemljišta koje se u toj zemlji sada koristi u poljoprivredne svrhe, a prednost algi je, tvrde oni, i u tome što spomenuti organizmi mogu rasti i u rubnim predjelima, poput onih pustinjskih u kojima je podvodna voda slana.

ALGE RASTU 50 PUTA BRŽE OD TRADICIONALNIH KULTURA Još jedna američka kompanija, GreenFuel Technologies, u američkim državama Arizoni i Louisiani, te u Njemačkoj, trenutačno gradi sustave za uzgoj algi, i to u blizini elektrana, a tvrdi da će te alge uskoro apsorbirati čak 80 posto ugljičnog dioksida koji elektrane izbacuju tijekom dana, dok traje proces fotosinteze. To nisu jedine prednosti biogoriva koje se dobiva iz morskih algi. Velika je prednost i to što alge rastu 50 do 100 puta brže od tradicionalnih kultura za proizvodnju biogoriva. Alge su jednostanični organizmi koji ne zahtijevaju svježu pitku vodu i zemljište da bi rasli, a to znatno pojednostavnjuje proizvodnju. Mogu se uzgajati i na odvojenim vodenim površinama, čak ako voda i nije dovoljno kvalitetna za piće. Alge se također mogu uzgajati u slanoj vodi. Uzgajajući alge na površinama koje nisu pogodne za proizvodnju hrane, više zemljišta i kvalitetne vode ostaje za proizvodnju hrane. Kao što je poznato, biogoriva su nastala kao alternativa fosilnim gorivima u pokušaju da se smanjile emisije štetnog ugljičnog dioksida u atmosferu, dakle, upotreba biogoriva rezultira manjim emisijama CO2 u atmosferu te je zbog toga ekološki puno prihvatljivije od konkurentskih fosilnih goriva. Manje ukupne emisije ugljičnog dioksida iz biogoriva rezultat su zatvorenog ugljičnog kruga - biljke i alge uzimaju iz atmosfere ugljični dioksid kako bi mogle rasti, a kad se biogoriva upotrebljavaju, taj isti ugljični dioksid vraća se natrag u atmosferu. Postoji mala razlika između različitih biljaka u smislu goriva koje se od njih proizvodi. Na primjer, etanol se proizvodi od biljaka koje sadrže puno šećera (šećerna trska, kukuruz),

MEGAWATT Lipanj 2010.

VODEĆE SVJETSKE TVRTKE U PROIZVODNJI BIOGORIVA 1. SOLAZYME Solazyme je jedna od vodećih tvrtki koja se bavi proizvodnjom biogoriva. Specijalizirana je za proizvodnju čistih oblika goriva, kemikalija i proizvoda za prehrambenu i zdravstvenu industriju. Za sve ove proizvode Solazyme koristi morske alge. Tvrtka je osnovana 2003. u San Franciscu i koristi tehnologiju koja brzo i u velikim količinama iz algi stvara bioulja i ostale bioproizvode. 2. POET Tvrtka Poet više od dvadeset godina bavi se proizvodnjom etanola. Od male tvrtke u Južnoj Dakoti prerasla je u jednu od vodećih svjetskih tvrtki za proizvodnju etanola. Poet većinu etanola proizvodi iz kukuruza, ali dio dobivaju i iz šećerne trske, pšenice, ječma i krumpira. U posljednje vrijeme razvijaju tehnologiju proizvodnje etanola iz celuloze. U Poetu smatraju kako se emisija stakleničkih plinova kod etanola iz celuloze smanjuje za 111 posto u odnosu na fosilna goriva. 3. AMYRS Cilj ove tvrtke je, kako sami kažu, stvoriti savršeno gorivo. No, za razliku od konvencionalnih biogoriva, Amyrs svoja goriva bazira na ugljikovodiku što njihov proizvod čini kompatibilnim sa postojećim motorima. Amyrs također proizvodi obnovljivi dizel, ali u planu im je i proizvodnja ekološki prihvatljivog goriva za zrakoplove. Plan je da se ta vrsta goriva na tržište pusti najranije 2013. godine. 4. BP BIOFULES Iako u posljednje vrijeme imaju nekih ‘sitnih’ poteškoća u Meksičkom zaljevu, British Petroleum već nekoliko godina ulaže znatna sredstva u razvoj biogoriva preko svoje tvrtke BP Biofules. Od 2006. BP je uložio više od 1.5 milijardi dolara u istraživanje i razvoj biogoriva. Proizvodnja etanola iz šećerne trske za sada je bila glavna grana ulaganja BP-a, ali uskoro bi mogla početi i proizvodnja etanola iz celuloze kao i biobutanola.

5. SAPPHIRE ENERGY Sapphire Energy jedan je od pionira u proizvodnji biogoriva iz morskih algi. Od samih početaka tvrtke njihov cilj je bio proizvodnja ‘zelene nafte’, a u tome su i uspjeli razvivši tehnologiju pretvaranja algi u biogorivo uz pomoć ugljičnog dioksida i sunca. Ove bi godine u Novom Meksiku trebali otovoriti prvu raﬁneriju ‘zelene nafte’ za koju su samo od države dobili pomoć od 100 milijuna dolara PHOTO: RANDY MONTOYA

a za proizvodnju biodizela koriste se biljke koje sadrže više ulja (soja, kanola, uljana repica). Navedeni procesi uz sve svoje prednosti imaju i nedostatke. Uzgajanje biljaka za proizvodnju biogoriva iziskuje kvalitetna poljoprivredna zemljišta, a to, naravno, povećava potražnju za takvim zemljištima i podiže im cijenu. Najveći problem s biogorivima je zapravo to što je proizvodnja biogoriva pretvaranje hrane u gorivo, a to loše utječe i na cijenu i na dostupnost hrane diljem svijeta.Već sad postoji gotovo milijarda ljudi koji žive na rubu gladi. Upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojih su se proizvođači biogoriva okrenuli morskim algama. Alge za biogoriva zasad se uzgajaju na dva načina. Prvi je sustav otvorenog bazena koji može biti prirodan ili umjetno napravljen, dok je drugi umjetni zatvoreni sustav. Problem s prvim sustavom je taj što alge moraju biti otporne na nametnike pa je uzgoj u tom sustavu vrlo teško kontrolirati.

CIJENA GORIVA OD ALGI JOŠ JE UVIJEK PREVISOKA Zbog toga je većina proizvođača odlučila razvijati zatvorene sustave za uzgoj algi koji imaju nekoliko prednosti. Oni omogućuju uzgoj određene kulture, ali se i alge u tim sustavima mogu izravno hraniti visokokoncentriranim ugljičnim dioksidom iz industrijskih procesa. Samim tim maksimizira se količina "spremljenog"ugljičnog dioksida, koji bi inače bio ispušten u atmosferu. Zbog svega navedenog jasno je da biogoriva nastala od morskih algi imaju potencijala za pokretanje revolucije u energetskoj industriji te bi mogla imati vodeću ulogu u borbi protiv stakleničkih plinova i klimatskih promjena. No, da bi se stiglo do željenog cilja, morat će se pokrenuti još mnoga istraživanja, a bit će potrebna i znatna ﬁnancijska sredstva. Direktor Lukoila Hrvatska Nikolaj Ivčikov smatra da je komercijalna upotreba biogoriva treća generacije još uvijek nepoznanica: “U ovom trenutku nitko ne može pouzdano reći u kojem će se smjeru razvijati tehnologije proizvodnje biogoriva. Trenutačno traju istraživanja koja bi PREDNOST ALGI JE ŠTO omogućila smanjenje cijene proizvodnje biSE IZ JEDNOG HEKTARA ogoriva jer je ta cijena još uvije previsoka u POVRŠINE NA KOJOJ SE UZGAJAJU DOBIJE OKO 100 usporedbi s proizvodnjom fosilnih goriva. No TISUĆA LITARA BIOGORIVA, moguće je da uskoro dođe do nekih značajnijih DOK JE KOD KUKURUZA I otkrića koja bi smanjila cijenu biogoriva i u SOJE PRINOS ETANOLA OD tom slučaju možemo očekivati veću potražnju 80 DO 100 PUTA MANJI

MEGAWATT Lipanj 2010.

››

INOVACIJE ›› za tom vrstom goriva. Smatram da će fosilna goriva ostati glavni izvor energije barem još desetak godina, iako ćemo biti svjedoci postupnog rasta biogoriva. Međutim, teško je vjerovati da će udio biogoriva na tržištu biti veći od 10-15 posto u sljedećih desetak godina. Naravno, razvoj tehnologije ovisit će o usporedbi cijene i učinka između fosilnih i biogoriva, a u ovom trenutku fosilna su goriva u velikoj prednosti. No, ne smije se zaboraviti da su zalihe sirove nafte svakoga dana sve manje, što će u budućnosti dovesti do rasta cijena te se cijela situacija može potpuno promijeniti.” Pred proizvođačima biogoriva je težak posao - borba s velikim i moćnim lobijima koji stoje iza industrije fosilnih goriva. Međutim, s rastućim problemom globalnih klimatskih promjena ti lobiji bi uskoro mogli u određenoj mjeri oslabiti, čime bi se širom otvorila vrata alternativnim gorivima. U ALGE ULAŽE I EXXON MOBIL Da je tome tako, pokazuju i primjeri iz Sjedinjenih Američkih Država, gdje su već održani neki pokusni letovi aviona koji su vozili na biogorivo proizvedeno od morskih algi. Tako je kompanija Continetal održala probne devedesetominutne letove Boeinga 737 iznad Meksičkog zaljeva. Jedan NIKOLAJ IVČIKOV, ŠEF LUKOILA od motora koristio je smjesu U HRVATSKOJ, KAŽE DA DO KOMERCIJALNE UPOTREBE GORIVA biogoriva i normalnog avionOD ALGI PREDSTOJE ZNAČAJNA skog goriva u omjeru 50:50. ISTRAŽIVANJA I ULAGANJA Prvi rezultati bili su više nego obećavajući budući da na zrakoplovima nije bilo potrebno raditi preinake. Nakon obećavajućih rezultata prvih testova predviđa se da bi zrakoplovne kompanije u roku od pet godina mogle početi redovito koristiti biogorivo. Na ulaganje u biogoriva od algi odlučile su se i neke od vodećih naftnih kompanija, pa je tako američki energetski div Exxon Mobil sredinom srpnja prošle godine najavio da će u partnerstvu s biotehnološkom kompanijom Synthetic Genomics investirati 600 milijuna dolara u proizvodnju biogoriva od algi. Na taj se korak uprava Exxona odlučila jer je bila na meti oštrih kritika udruga za zaštitu okoliša, članova Kongresa i vlastitih dioničara koji tvrtki prigovaraju da nije dovoljno uložila u istraživanje alternativnih izvora energije. Očito je da su ove tvrtke shvatile kako energetski potencijal biogoriva koje dolazi iz algi i znatno smanjena ukupna emisija stakleničkih plinova ovu vrstu goriva sigurno svrstavaju kao jednu od alternativa koja svakako zaslužuje pažnju u godinama koje dolaze. Zbog toga bi proizvodnja biogoriva od morskih algi mogla postati jednim od iznenađujućih alternativnih goriva u ne tako dalekoj budućnosti, osobito ako cijene fosilnih goriva budu rasle. MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

z obavljanje svoje osnovne djelatnosti sigurnog i pouzdanog transporta prirodnog plina od ulaza u plinski transportni sustav na području Republike Hrvatske do izlaznih mjerno-redukcijskih stanica prema distributerima plina te krajnjim kupcima - tvrtka Plinacro d.o.o. nositelj je i investitor provedbe Plana razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava Republike Hrvatske do 2011. godine, koji je podijeljen u dva razvojnoulagačka ciklusa. Uspješnim završetkom I. ciklusa od 2002. do 2006. godine, u koji je uloženo 210 milijuna eura, Hrvatska je dobila 523 km magistralnih plinovoda te novi Nacionalni dispečerski centar iz kojeg se, putem najsuvremenijeg, SCADA sustava prijenosa podataka, kontinuirano nadzire i upravlja plinovodnom mrežom Republike Hrvatske. Trenutačno je u tijeku provedba II. ciklusa, od 2007. do 2011. godine, unutar kojega će se u izgradnju magistralnih i regionalnih plinovoda ukupno uložiti 380 milijuna eura. Sredstva potrebna za financiranje II. ciklusa osigurana su prihodom Plinacra od tarife za transport plina i već odobrenim kreditom Europske investicijske banke (EIB). U prvom dijelu ovog investicijskog razdoblja, od 2007. do kraja 2009. godine, izgrađena je prva dionica plinovodnog sustava Like i Dalmacije, a krajem 2009. godine - u roku od samo šest mjeseci - završena je izgradnja i 73 km dugačkoga magistralnog plinovoda Vodnjan-Umag DN 300/50 bar s pripadnim mjernoredukcijskima stanicama (Rovinj, Poreč, Kovri i Umag) koji će, nakon što NAJVAŽNIJI OVOGODIŠNJI PROJEKT PLINACRA JE GRADNJA Plinara Pula izgradi distrib- INTERKONKCIJSKOG SPOJA utivnu mrežu, omogućiti S MAĐARSKIM SUSTAVOM potpunu plinofikaciju Is- DISTRIBUCIJE PLINA tre. Završena je i izgradnja nove MRS Rijeka istok koja je namijenjena opskrbi prirodnim plinom Inine Rafinerije nafte Rijeka, kao i širokoj potrošnji općine Čavle, gradova Novog Vinodolskog i Crikvenice te okolnih područja. No upravo je 2010. ključna godina ovog investicijskog razdoblja: u skladu s odobrenom Revizijom 2 Izmjena i dopuna Plana, Plinacrova investicijska ulaganja ove godine iznose 205 milijuna eura. Svakako najvažniji projekt ove godine - koji Plinacro izvodi u suradnji s mađarskim operatorom plinskoga transportnog sustava, tvrtkom FGSZ Natural Gas Transmission - jest izgradnja

2010.

ključna godina II. razvojno-ulagačkog ciklusa PLINACRO D.O.O. – NACIONALNI OPERATOR PLINSKOGA TRANSPORTNOG SUSTAVA USPJEŠNO NASTAVLJA PROVEDBU INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI NA PLINOFIKACIJI CIJELOG TERITORIJA REPUBLIKE HRVATSKE

PLIN U BENKOVCU I ZADRU VEĆ POČETKOM 2011. Nadalje, tijekom 2010. godine nastavlja se izgradnja plinovodnog sustava Like i Dalmacije, čija je okosnica magistralni plinovod od Bosiljeva do Splita DN 500/75 dug 292 km. Uz magistralni, grade se i regionalni plinovodi Benkovac−Zadar i Šibenik−Drniš−Knin ukupne dužine 80 km te odvojni plinovodi i pripadne MRS Ogulin, Otočac, Gospić, Gračac, Obrovac, Benkovac, Zadar, Šibenik, Drniš, Knin i Split. Trasa magistralnog plinovoda Bosiljevo−Split podijeljena je na četiri dionice, od kojih je prva, od Podrebra do Josipdola (uključujući i MRS Ogulin), već spojena na postojeći sustav Pula-Karlovac. U tijeku je intenzivna izgradnja druge dionice, od Jospidola do Gospića te odvojnih plinovoda za Otočac i Gospić, a radovi će biti završeni do kraja 2010. godine.

ske i podzakonske regulative Plinacro d.o.o. pozicioniran je kao središnji energetski subjekt u operativnom vođenju plinskog sustava, a dogradnjom i integracijom informatičkih resursa u cijelosti će biti spreman za tu ulogu. Usprkos gospodarskoj krizi i tehnički najzahtjevnijim projektima, već je sad sigurno da će Plinacro i u ovom investicijskom razdoblju uspješno ispuniti sve zadatke koje je pred njega postavio njegov vlasnik - Vlada Republike Hrvatske, a sve kako bi nakon 2011. godine najvećem dijelu naše zemlje bila omogućena uporaba prirodnog plina - kvalitetnog i ekološki najprihvatljivijeg energenta. MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

NCL PROMO

interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske, čijim će Počeli su i radovi na trećoj dionici, od Gospića do Benkovca, završetkom Hrvatska, nakon više od 30 godina postojeće i jedine koja je s obzirom na speciﬁčne geomorfološke uvjete (prijelaz interkonekcije sa Slovenijom, steći drugi dobavni pravac prirodnog preko Velebita) tehnički svakako najzahtjevnija. Ipak, i ta će diplina. Na hrvatskoj strani taj projekt obuhvaća plinovode Slobod- onica, uključujući regionalne plinovode Benkovac-Zadar i Benknica-Donji Miholjac i Donji Miholjac-Drávaszerdahely ukupne ovac-Biograd, biti završena već početkom 2011. godine. Do kraja duljine 80,5 km, a na mađarskoj strani plinovode Drávaszerdahely- 2010. počet će izgradnja i četvrtog dijela od Benkovca do DugBata-Városfold ukupne duljine 210 km. Gradi se kao jedinstveni opolja, sve kako bi kompletan magistralni plinovod Bosiljevo− Split, uključujući pripadne regionalne i odvojne plinovod dimenzija DN 800/75 bar, kapaciteta plinovode te sve predviđene mjerno-redukcijske 6,5 milijardi m3 na godinu, radnog tlaka od 75 PLINACRO ĆE U stanice, bio završen i pušten u rad potpuno u skladu bara i mogućnošću protoka plina u oba smjera RAZVOJ TRANSPORTNE INFRASTRUKTURE TIJEKOM s terminskim planovima. Donošenjem zakonpri jednakim uvjetima. Budući da su prošle godine završene sve pripreme, izgradnja in- 2010. ULOŽITI 205 MILIJUNA EURA, A NAJVEĆI DIO terkonekcijskog plinovoda u punom je zamahu TOG NOVCA OTPADA NA i na hrvatskoj i na mađarskoj dionici. A upravo PLINOFIKACIJIU DALMACIJE taj projekt, odnosno izvjestan završetak njegove izgradnje do kraja 2010. i puštanje u rad 2011. godine, privukao je pozornost ruskog Gazproma na hrvatski plinski transportni sustav i potaknuo ruski interes za uključivanje Hrvatske u Južni tok. O njegovoj važnosti govori i podatak da ga je Europska komisija uvrstila u strateški važne energetske projekte te će njegovu izgradnju na mađarskoj strani suﬁnancirati s 20 milijuna eura.

INOVACIJA ENERGIJA

Plin iz škriljavca novi adut Europske unije VELIKE REZERVE PLINA OTKRIVENE U PODZEMNIM LEŽIŠTIMA KAMENA ŠKRILJAVCA U PROTEKLE DVIJE GODINE U POLJSKOJ I AUSTRIJI MOGLE BI ZNATNO PROMIJENITI STANJE NA TRŽIŠTU ENERGIJE I SMANJITI OVISNOST EUROPSKE UNIJE O PLINU UVEZENOM OD RUSKE DRŽAVNE KOMPANIJE GAZPROM ■ NAPISAO HRVOJE ŠIMIČEVIĆ SNIMKE NCL, REUTERS ■

K RUSKOM PREDSJEDNIKU, DMITRIJU MEDVJEDEVU I PREDSJEDNIKU UPRAVE GAZPROMA ALEKSEJU MILERU NE ODGOVARA PORAST PROIZVODNJE PLINA U EUROPI

MEGAWATT Lipanj 2010.

ad je prije nekoliko mjeseci objavljeno da su u Poljskoj pronađene ogromne rezerve plina iz škriljevca, procijenjene na čak 47 posto ukupnih europskih zaliha, mnogi su stručnjaci konstatirali kako bi u bližoj budućnosti upravo te nekonvencionalne zalihe podzemnog plina mogle drastično utjecati na promjenu aktualne preraspodjele moći u energetskom biznisu na području Europe. Štoviše, prema nekim procjenama, tijekom sljedećeg desetljeća vjerojatno će doći do masovne eksploatacije ovih plinskih rezervi u više europskih država. Ako se ostvari taj scenarij, ovisnost europskog kontinenta o plinovodima s istoka znatno bi bila umanjena, te bi Rusija, zajedno sa zemljama Perzi- ››

AMERIČKE KOMPANIJE VEĆ SU USPJELE SMANJITI CIJENU PROIZVODNJE PLINA IZ ŠKRILJAVCA ISPOD RAZINE CIJENE PLINA IZ KONVENCIONALNIH IZVORA. SLIČNO SE MOŽE OČEKIVATI I U EUROPI

›› MEGAWATT Lipanj 2010.

INOVACIJA jskog zaljeva, samim tim izgubila energetski primat koji trenutačno ima u većem dijelu Starog kontinenta. Takav bi razvoj događaja uzrokovao i smanjenje cijene ovog energenta, a Europa bi neminovno doživjela novu energetsku epohu, u kojoj bi zemlje srednje i istočne Europe, zahvaljujući novootkrivenim zalihama plina, imale dosad nezamislivu plinsku neovisnost. Zahvaljujući revolucionarnoj tehnologiji koju su osmislile specijalizirane američke kompanije, prije nekoliko godina postala je moguća eksploatacija nalazišta plina iz škriljavca, slabo dostupnih ploča od naslaga fosilnih školjki. Riječ je o tehnološkim inovacijama koje kombinacijom kemikalija i pijeska s velikih dubina mogu izvlačiti plin preko lomljenja ploča od škriljevca. U tim inovativnim metodama od samih početaka prednjače neovisne kompanije kao što su Chesapeake Energy i Devon Energy, koje su novim tehnologijama uzrokovale pravu energetsku revoluciju u SAD-u; nepune dvije godine od početka sustavnih iskapanja nekonvencionalnog plina u SAD-u, ta je zemlja, u kontekstu plinskih rezervi, postala potpuno neovisna i samoodrživa. Među ostalim, eksploatacija plina iz škriljavca uvrstila je SAD među zemlje s najvećim zalihama podzemnog plina u svijetu. Prema procjenama stručnjaka, takve zalihe plina u SAD-u trenutačno imaju ukupno 56 bilijuna kubičnih metara, dok Rusija, najveći proizvođač konvencionalnog plina, ima oko 43 bilijuna kubičnih metara. Štoviše, kad bi se Sjedinjene Države odlučile za

još veće iskorištavanje prirodnog plina, postoji pretpostavka da bi se na taj način mogla smanjiti dosadašnja ovisnost te zemlje o uvoznoj nafti. Dramatičan rast eksploatacije prirodnog plina doveo je također do zasad nerealiziranih zamisli prema kojima bi se plin preko Atlantika mogao izvoziti u Europu, čime bi se izbjegle i periodične ruske prijetnje tamošnjim tržištima, u obliku redukcija u isporuci plina. Rapidni napredak u tehnologiji tako je utjecao na značajnu promjenu plinske energetske slike SAD-a, pretvorivši tu zemlju preko noći iz uvoznika u faktičkog izvoznika plina. Interes

CRODUX PLIN snaga kvalitete

NCL PROMO

vrtka Crodux plin u proteklih se godinu i pol nametnula kao snažan hrvatski distributer ukapljenog naftnog plina (UNP). Temelj takvog tržišnog uspjeha kompanije je najmoderniji hrvatski UNP terminal izgrađen u Sv. Križu Začretju i visoka profesionalnost vrhunskog kadra. Taj 30 milijuna eura vrijedan objekt omogućio je kompaniji da ustroji eﬁkasan i pouzdan lanac opskrbe hrvatskog tržišta visokokvalitetnim UNP-om.

MEGAWATT Lipanj 2010.

Dapače, zbog visokotehnoloških rješenja implementiranih u sklopu terminala, Crodux plin je danas u stanju potrošačima ponuditi ukapljeni naftni plin najveće kakvoće, koja rezultira maksimalnom energetskom vrijednošću plina, uz povoljnu cijenu. Takav pozitivan omjer cijene i kvalitete ključ je budućeg poslovnog rasta kompanije, ali i daljnjeg razvoja njihova baznog objekta u Sv. Križu Začretju. U sljedećem razdoblju na istoj lokaciji trebala bi biti provedena druga faza razvoja, u sklopu koje će biti povećan kapacitet spremnika UNP-a za dodatnih 10 tisuća kubičnih metara uz ostala popratna postrojenja i instalacije. Realizacijom te investicije Crodux plin će napraviti još jedan važan korak prema ostavrenju svog cilja da postane vodeći opskrbljivač ukapljenim naftnim pli-

nom u Republici Hrvatskoj, odnosno važan opskrbljivač energijom u regiji prepoznat od kupaca kao pouzdan partner visoke kvalitete proizvoda i usluge. U Crodux plinu planiraju ponuditi alternativni pogon miješanog plina UNP+zrak (mješalište) kao zamjenu za prirodni plin u industriji, odnosno širokoj potrošnji tijekom zimskih mjeseci. Naime, proteklih godina Hrvatska je u više navrata bila suočena s nestašicom pa i potpunim prekidom dobave prirodnog plina zbog poteškoća oko opskrbe iz Rusije u vrijeme ogrjevne sezone. Takve situacije gospodarski su iznimno štetne za domaće tvrtke koje u svojim pogonima koriste prirodni plin. Rješenjem pouzdanosti opskrbe plinom Crodux plin se etablira kao značajni čimbenik u ukupnoj stabilnosti hrvatskog energetskog sustava.

koji velike kompanije iskazuju za eksploataciju tog energenta i na drugim svjetskim područjima, bez obzira na skupocjenu tehnologiju koja je za takvo što nužna, sugerira da bi se primjer te države za nekoliko desetljeća mogao gotovo jednako uspješno prenWOLFGANG ijeti i izvan SAD-a. Stručnjaci RUTTENSTORFER, su uvjereni da najveću perGLAVNI DIREKTOR AUSTRIJSKOG OMV--a, spektivu za takvo što ima euUSKORO ĆE POČETI ropski kontinent. S EKSPLOATACIJOM Prema dosadašnjim studiGOLEMIH REZERVI PLINA IZ jama, koje je od 2007. godine ŠKRILJAVCA POKRAJ BEČA provodilo mjerodavno tijelo američkog ministarstva energije, ispod Europe leži više od 15 bilijuna prostornih metara plina iz škriljavca. Stoga i ne začuđuje veliki interes koji prema europskom području posljednjih 18 mjeseci iskazuju brojne energetske kompanije, među kojima prednjače ExxonMobil, ConocoPhillips, Shell i OMV. PLINSKO BOGATSTVO NEDALEKO OD BEČA Kompanija ExxonMobil tako je već počela s preliminarnim radovima na nekoliko lokacija u Njemačkoj i Mađarskoj, dok su u Poljskoj, gdje je prije nekoliko mjeseci pronađeno rekordnih 1,36 milijardi kubičnih metara ovog plina, najavljene skorašnje bušotine. Dugoročne ambicije ove kampanje pritom su vidljive i iz nekih drugih primjera. Naime, nedavno je ExxonMobil pokrenuo reklamnu kampanju u europskim zemljama, u kojoj među ostalim poručuju kako će vađenjem plina iz škriljavca u dogledno vrijeme "pomoći rješavanju problema energetske sigurnosti s kojim se brojne europske države svake godine suočavaju". Njihov primjer slijedi i američka energetska korporacija ConocoPhillips, koja je obećavajućim ocijenila nalazište nedaleko od Baltičkog mora, gdje s drugim tvrtkama već nekoliko mjeseci provodi istraživanja. Ipak, budući da se u većini slučajeva radi o preliminarnoj fazi istraživanja i dobivanja koncesija za zemljišta bogata ovim plinom, zasad se ni jedna od prisutnih korporacija nije detaljnije oglasila o svojim poslovima. Nedavno su tako austrijski mediji pokušali doznati više o OMVovim istraživanjima na navodno velikom nalazištu škriljnog plina, koji se nalazi nedaleko od Beča. Ipak, ta kompanija odbila je zasad iznijeti bilo kakve informacije, premda upućeni analitičari pretpostavljaju da bi se moglo raditi o nalazištu od 420 milijardi kubičnih metara plina koji se nalazi u debelim naslagama stijena od škriljavca, na dubini od 4 kilometra. Interes austrijske javnosti za nove plinske izvore nikoga ne iznenađuje previše. Austrija spada u europske zemlje koje zbog deﬁcita u vlastitim skladištima i nalazištima ponajviše ovise o uvozu plina iz drugih zemalja. Upravo se stoga države poput Austrije nalaze na ruti koja je najatraktivnija za zemlje izvoznice koje su bogate plinskim resursima, zbog čega su u posljednjih nekoliko godina ta područja postala poprištem najžešćih

geopolitičkih obračuna svjetskih gospodarskih sila. S jedne strane Bruxelles i Washington već više godina nastoje smanjiti energetsku ovisnost europskog Zapada o Moskvi, a jedan od projekata je i cjevovod Nabucco, čiji je cilj da se plin iz kaspijske regije, zaobilazeći Rusiju, dovede do Europe. Na taj projekt Rusija je odgovorila Južnim tokom, plinovodom koji je omogućio da taj energent i dalje putuje iz kaspijske regije preko Rusije u srednju Europu, čime Rusija nastoji zadržati patronat nad kaspijskom regijom, ali i primat nad opskrbom Europe, koja pola svojih godišnjih potreba za plinom pokriva iz te zemlja. Dio toga cilja ostvaren je i krajem travnja, kad je Rusija s Austrijom potpisala sporazum o gradnji plinovoda Južni tok, koji će toj državi omogućiti godišnji dotok od 63 milijarde kubičnih metara plina. Potpisujući ugovor s Rusima, Austrija je došla u znatno zahvalniji položaj što se tiče energetske sigurnosti. Ipak, dugoročno gledajući, analitičari smatraju da bi komercijalizaci-

PREMA DOSADAŠNJIM ISTRAŽIVANJIMA, ISPOD EUROPE NALAZI SE 15 BILIJUNA PROSTORNIH METARA PLINA IZ ŠKRILJAVCA, ŠTO JE ZNATNO VIŠE OD KONVENCIONALNIH ZALIHA PLINA

jom škriljnog plina ova zemlja mogla stvoriti plinske zalihe koje bi bile dostatne da na minimum svedu aktualnu ovisnost o tom energentu. Što se tiče ovisnosti o inozemnim dobavljačima, države istočne Europe u još su goroj situaciji. To je posebice vidljivo na primjeru Poljske. Riječ je o državi u kojoj se industrija tek prije nekoliko godina počela polagano kretati prema EU standardima, zbog čega su očekivano najveći troškovi napravljeni zbog kupnje energenata. S obzirom na navedene okolnosti i veliku plinsku ovisnost o Rusiji, valja očekivati kako će Varšava u dogledno vrijeme, radi nužnog povećanje gospodarskog rasta, početi investirati u razvoj vlastitog energetskog parka. Stoga i ne iznenađuje brzina kojom spomenuto nalazište škriljnog plina u Poljskoj postaje poprištem prvih većih bušenja u Europi. Naime, korporacija Conoco Phillips objavila je da će uskoro napraviti prve bušotine u blizini Gdanjska, a njima bi se trebao pridružiti i Exxon Mobil. Podatak da u Poljskoj između stijena škriljavca prema svemu sudeći postoji malo manje od pola sadašnjih plinskih zaliha Eu-

MEGAWATT Lipanj 2010.

INOVACIJA rope, dovoljno govori o energetskim mogućnostima koje bi ta zemlja u budućnosti mogla imati. EKOLOŠKI PROBLEMI PREPREKA VEĆOJ EKSPLOATACIJI U međuvremenu su i ruske kompanije postale svjesne moguće ugroženosti njihove aktualne pozicije ključnog plinskog opskrbljivača u Europi. Prije nepuna dva mjeseca Gazprom je najavio kupnju jedne od američkih kompanija koja se specijalizirala za vađenje ovog energenta, što je bio jasan znak da se i Rusija nastoji od početka operativno priključiti počecima eksploatacije

MEGAWATT Lipanj 2010.

dosad neiskorištenih plinskih izvora u ovom dijelu svijeta. Mjesec dana prije toga, ruski ministar za prirodna dobra Jurij Trutnjev otvoreno je priznao da ‘rast eksploatacije škriljnog plina predstavlja problem za Gazprom, kao i Rusiju u cjelini’, dodajući da rukovodstvo ‘Gazproma’ dijeli s njim zabrinutost zbog situacije na svjetskom tržištu plina.Ipak, cjelokupnu priču oko komercijalizacije škriljnog plina u Europi može se gledati jedino u kontekstu dugoročnijeg razvoja te industrije, čiji bi se preliminarni rezultati prema većini procjena mogli pokazati tek za nekoliko godina. Razloga za takve zaključke ima mnogo. Iz Oksfordskog instituta za energetska istraživanja nedavno su tako poručili da će za razvoj ove industrije u Europi biti potrebno najmanje 10 godina, obrazlažući takav zaključak prevelikom naseljenošću i postojanjem niza birokratskih prepreka na koje kompanije u SADu nikada nisu nailazile. Među ostalim, u Europi je mnogo teže dobiti sve potrebne dozvole za bušenje, kao i licencije za preliminarna istraživanja na područjima koja su bogata ovim plinom. Nadalje, unatoč činjenici što u Europi postoji vrhunska infrastruktura za transport plina, nedostatak je vidljiv u nepostojanju eﬁkasnog uslužnog sektora, koji je u SAD-u imao ključnu ulogu tijekom širenja industrije nekonvencionalnog plina. Uz to, revolucionarna američka tehnologija koja je kroz samo dvije godine dovela SAD na u društvo svjetskih zemalja sa najvećim plinskim rezervama, u Europi bi koštala oko četiri puta više, među ostalim i zbog nedostatka poreznih olakšica na ovu industrijsku djelatnost, ali i zbog radne snage, koja je skuplja u odnosu na SAD. Samim time, i cijena škriljnog plina bila bi znatno veća od konvencionalnih oblika ovoga energenta, gotovo dvostruka od današnje cijene na europskom tržištu. Dodatni problem koji će se u Europi sigurno pojaviti odnosi se na ekološki dvojbenu tehnologiju koja se koristi prilikom izvlačenja plina iz škriljevca. Naime, zbog činjenice da se kompanije koriste hidrauličkim sustavom, čiji su sastavni dio razne kemikalije, pojavila se konsternacija da bi izvlačenje plina moglo uzrokovati zagađenje podzemnih voda. Ispostavi li se međutim da ekoloških posljedica neprihvatljivih razmjera nema, to bi osim brojnih europskih zemalja omogućilo eksploataciju rezervi plina u drugim dijelovim svijeta, poput Australije, Indije i MW Južne Afrike.

KOMENTAR

Cijena plina ne smije biti u funkciji nečijih političkih ciljeva

ijena plina u HrvatPIŠE: MILJENKO ŠUNIĆ, HRVATSKA STRUČNA UDRUGA ZA PLIN skoj nije ni socijalna ni tržišna jer već dugi niz godina svojom razinom ne zadovoljava ni jednu kategoriju potrošača. U zadnje vrijeme ta cijena bi najviše mogla biti politička (za tarifne kupce - široka potrošnja, a ranije i za industrijske kupce, danas povlaštene) jer je stalno u funkciji političkih događanja i nužnosti pobjeđivanja na izborima i zadržavanja vlasti nakon završetka mandata. Socijalnoj kategoriji korisnika nužna je socijalna cijena energenata, pa i plina, i KOLIKO SU o takvoj cijeni se u svijetu umnogome HRVATSKO PLINSKO već razmišlja. U mnogim zemljama se to rješava raznim socijalnim davanjima GOSPODARSTVO I izvan energetskih tvrtki, tj. opskrbljivača INFRASTRUKTURNE energijom, pa i plinom. TVRTKE IZGUBILI Vrlo je teško izračunati koliko su u takvom dugoročnom razdoblju enerVIŠEGODIŠNJIM getske tvrtke već izgubile financijskih SVRSTAVANJEM sredstava zbog takvih političkih cijena, PLINA U SOCIJALNU ali zasigurno se radi o vrlo velikim, tj. enormnim iznosima. Kako se u ovom KATEGORIJU? slučaju razmatra plin, nužno je znati da je cijena plina u odnosu na druge energente (loživo ulje, električnu energiju i tekuća goriva) uvijek bila znatno niža te se plinski sustav morao razvijati na račun tekućih goriva (destilata nafte koji su gotovo uvijek bili nekako izvan dometa “političke ruke”). U nekim slučajevima, kao što su nalazišta plina u sjevernom Jadranu, trebalo je uzeti financijskog partnera iz inozemstva i s njime podijeliti troškove zajedničke proizvodnje plina. Razumljivo je da smo sami investirali u nalazišta plina u sjevernom Jadranu te da bismo svoje potrebe za plinom većinu vremena mogli samostalno zadovoljiti. Preuzimanje financijskih sredstava od tekućih goriva stvaran je problem razvoja tog dijela gospodarstva, tj. bitno je smanjena proizvodnja nafte u Hrvatskoj, ali kasnilo se i s rekonstrukcijama petrokemijskih postrojenja (rad u rafinerijama u Rijeci i Sisku). Nedostatak tih financijskih srestava, posebno u plinskom sektoru, nije mogao razviti nove izvore plina, kao što su bile Molve i sjeverni Jadran. U Molvama je proizvodnja plina bitno smanjena, a uskoro će se isto dogoditi i

FOTO: PATRIK MACEK/VECERNJI LIST

u sjevernom Jadranu. Osim toga, danas je potpuno jasno da našem plinskom sustavu nedostaje skladište plina većeg kapaciteta, tj. u zimsko vrijeme nužno je uvoziti veće količine plina sa znatno većom cijenom. Danas, u vrijeme liberalizacije, na našim granicama čekaju uređeni i vrlo snažni plinski sustavi s velikim potrošačem plina, razvijenim transportnim, skladišnim i distributivnim sustavima te razvijenim tržištem plina i pripremljenim korisnicima plina na tržišne razine cijene. Pripremom za ulazak u EU mi moramo staviti naše korisnike plina u uvjete rada otvorenog tržišta, a što se sve nakon toga može dogoditi teško je predvidjeti. Moguće je, zasigurno, kao što je slučaj dodjele koncesije na području Dalmacije (Zadar, Šibenik i Split), da ona bude dodijeljena jednom strancu, a ni jednom od naših tridesetak distributera jer nemaju ﬁnancijsku spremnost za sudjelovanje u natječaju. Daljnja problematika plinskog sustava leži u činjenici što i ta politička cijena plina nije pravilno raspoređena na sve karike plinskog lanca - proizvođač - transporter - skladište - distributer - korisnik plina. Razina korištenih tehnologija u svim karikama lanca nije jednaka te je kod distributera plina, koji danas imaju najveće tehničke i ﬁnancijske probleme, vrlo teško uspostaviti potpunu informatizaciju daljinskim mjerenjem, upravljanjem, fakturiranjem, te vrlo teškom i nepotpunom naplatom plina. Cijena energenata, a time i plina, osnova je kvalitetnog dugoročnog gospodarskog razvoja, zapošljavanja, standarda življenja, konkurentnosti na tržištu ekološki prihvatljivih proizvoda, energetske neovisnosti, zadovoljstva socijalnih i tržišnih korisnika. Nije prihvatljivo s ni jednog stajališta to što smo za uvozne energente uvijek spremni platiti više (električna energija i plin) u odnosu na energente iz domaće proizvodnje, čime iz temelja mijenjamo vrijednosne zakonitosti. Još je manje prihvatljivo da energetsko gospodarstvo ovisi o mandatu političke stranke na vlasti od četiri godine, a energetski objekti se rade i koriste MW za vrijeme do pedeset godina.

ENERGIJA

ĐURO POPIJAČ OČEKUJE DA ENERGETIKA BUDE POKRETAČ RAZVOJA U CJELOKUPNOM HRVATSKOM GOSPODARSTVU

Đuro Popijač

Nuklearna energija 40

MEGAWATT Lipanj 2010.

■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE TOMISLAV ČUVELJAK, NCL ■

edugo nakon što je u studenome prošle godine imenovan ministrom gospodarstva Đuro Popijač predstavio je ambiciozan plan ulaganja u velike energetske infrastrukturne projekte u Hrvatskoj. Prema Popijačevoj zamisli, upravo bi energetika i investicije u tom sektoru trebale biti temelj novog ciklusa gospodarskog rasta u Hrvatskoj. Taj plan ima smisla, s obzirom na to da je energetika jedan od rijetkih segmenata hrvatske privrede za koji postoji značajan interes stranih ulagača. S druge strane, hrvatski energetski sustav godinama je bio zapostavljen u političkim strategijama i planovima hrvatskih vlada, tako da su za osiguravanje njegove dugoročne stabilnosti potrebna golema ulaganja u gradnju novih objekata za proizvodnju, transport i skladištenje energije. Utoliko bi se jak ciklus stranih investicija u domaću energetiku mogao pokazati kao ključ njegova razvoja, ali i značajna šansa za brojne hrvatske kompanije da osvoje unosne poslove i tako prežive teško stanje u kojem se trenutačno nalazi domaća privreda. S druge strane, Popijačev plan može se smatrati naznakom značajne promjene u strategijama i razmišljanjima vladajućih elita u Hrvatskoj, na temelju koje će energetika napokon postati strateška grana hrvatskoga gospodarstva i sektor na kojem će se graditi preduvjeti za budući uspjeh ostatka gospodarstva i blagostanje stanovnika Hrvatske.

HRVATSKI MINISTAR GOSPODARSTVA GOVORI O VELIKOM INVESTICIJSKOM CIKLUSU U ENERGETICI VRIJEDNOM 15 MILIJARDI EURA KOJI ĆE VLADA USKORO POKRENUTI?

AKTIVNOSTI U ENERGETSKOM SEKTORU MEGAWATT: Najavili ste veliki investicijski ciklus u energetici tijekom idućih godina. O koliko se novca radi i koje projekte smatrate prioritetnima? Da, novi investicijski ciklus u energetici je nužnost. Uvozimo više od 50 posto energije, i to ne samo ener-

››

a je NEMINOVNOST MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA ››

gente poput nafte i plina nego i električnu energiju. Upravo električnu energiju možemo sami konkurentno proizvoditi s obzirom na prednosti pomorske zemlje i dobre lokacije za izgradnju elektroenergetskih objekata svih vrsta. Strategija energetskog razvoja RH je procijenjena na 15 milijarda eura do 2020. u svim segmentima, a elektroenergetski sektor najviše je zastupljen s 9 milijardi eura. Upravo ćemo ulaganjem u iskorištavanje preostalog vodnog potencijala i proizvodnjom električne energije u takozvanim konvencionalnim obnovljivim izvorima najučinkovitije doseći ciljeve EU 20-20-20 koje smo transponirali i u našu novu energetsku strategiju. To se također odnosi na suproizvodna postrojenja koja u zajedničkom ciklusu proizvode električnu i toplinsku energiju. MEGAWATT: Hoće li se investicijski ciklus temeljiti na Strategiji energetskog razvoja Hrvatske, s obzirom na to da je ona u više navrata bila izložena kritikama pojedinih stručnjaka, osobito zbog planova gradnje dviju termoelektrana na ugljen? Sve aktivnosti u energetskom sektoru temeljit će se na novoj Energetskoj strategiji koju je Hrvatski sabor usvojio 16. listopada 2009. Strategija je prvi dokument kreiran u skladu s EU metodologijom, o kojem je provedena javna rasprava, i koji nam je kao takav pomogao da zatvorimo poglavlje 15 Energetika. Da bi se razumjela Strategija, nije dovoljno je pročitati. Potrebno je imati puno tehničkih predznanja iz energetike, ali i europske energetske politike. Strategija ima tri osnovna cilja - i slijedi ih kroz sva svoja poglavlja: konkurentnost, sigurnost opskrbe i održivi razvoj. Konkurentnost i otvorenost tržišta su preduvjeti pouzdane isporuke energije. Konkurentnost se ogleda u mogućnosti proizvodnje energije na ekonomski, ali i ekološki učinkovit način, s obzirom na to da su danas već na snazi penali za emisiju CO2 , koji se moraju uračunavati u cijenu. Zbog toga je već danas proizvodnja električne energije iz određenih elektrana u RH nerentabilna. S druge strane, jedino konkurentna proizvodnja električne energije iz temeljnih objekata može dopustiti veće uključivanje nekonvencionalnih obnovljivih izvora energije (OIE). Napominjem kako se proizvodnja iz tih izvora potiče preko dijela cijene koji plaćaju krajnji kupci. Taj dio će biti sve veći proporcionalno tome kako će biti veći udio OIE iz vjetra, sunca, malih HE, biomase i ostalih nekonvencionalnih izvora. Postavlja se pitanje zašto je EU strategija - čija je Zelena knjiga iz 2007., a javna rasprava je za razdoblje 2010. - 2020. upravo završena - akcent dala na ove izvore. Odgovor je jednostavan ovisnost EU o uvozu energenata na jednakoj je razini kao

i ovisnost RH i povećavat će se. Uvoz fosilnih goriva će biti potreban, ali on ne zapošljava domaću radnu snagu. OIE su odgovor kako se kroz poticanje potrošnje energije iz ovih izvora mogu otvoriti radna mjesta u proizvodnji opreme za njihovo korištenje, odnosno kako ostvariti održivi razvoj. MEGAWATT: Strategijom su bile nezadovoljne i ekološke udruge. Što se tiče takozvanih ekoloških udruga, ni jedna od njih nije prepoznala ovu bit obnovljivih izvora nego su se žalili kako ima premalo sunca ili vjetra. I što će se dogoditi? Isto što i davnih osamdesetih, kad su se u Hrvatskoj proizvodili i postavljali toplinski kolektori - dakle prije nego u EU. Međutim, nije se dogodio održivi razvoj. U hotele koji su tada građeni uvedeni su kotlovi na loživo ulje, a proizvodnja je ugašena. Tržište dakle mora prepoznati OIE. Za to je potrebno razraditi mehanizme kojima će se postići ciljevi. Naglašavam kako za jedan nepredvidljivi izvor poput vjetra nije dovoljno uložiti u vjetroelektranu, već je potrebno i dodatno investirati u prijenosni sustav i u temeljne objekte. Koliko su neke stvari apsurdne govori i činjenica nakon što smo dobili vjetroelektranu vlastite proizvodnje čuju se glasovi kako ona nije dobra jer je premale jedinične snage?! Naravno veće snage mogu proizvoditi samo određene tvrtke, koje mogu izraditi veće propelere - dakle nije pitanje što je osnovna proizvodnja Končara. Također, važan aspekt koji obrađuje Strategija je potrošnja fosilnih goriva u sektoru prometa. Mjere koje ovdje treba poduzeti su maksimalno smanjenje fosilnih goriva tako da se intenzivira transport robe željeznicom, a u gradskom prijevozu korištenje ekoloških čišćih fosilnih goriva. MEGAWATT: Je li uopće moguće nadoknaditi elektrane koje proizvode oko 1100 MW struje, koje prestaju s radom do 2020. godine, a da se kao energent ne koristi ugljen, koji je široko dostupan i cjenovno stabilan? Danas je konkurentna proizvodnja električne energije osim iz velikih hidroelektrana i iz termoelektrana na ugljen i nuklearnih elektrana. Plinske elektrane koje imaju suproizvodnju toplinske energije, poput TE TO Zagreb blokovi K i L, nalaze svoje opravdanje tek u konzumnim centrima. Stoga se bez termoelektrana na ugljen ili nuklearne elektrane ne može razvijati konkurentan elektroenergetski sustav. MEGAWATT: Koji je vaš stav o gradnji nuklearne elektrane u Hrvatskoj i ima li kakvih planova u vezi s time? Korištenje nuklearne energije u proizvodnji električne

'NI JEDNA OD TAKOZVANIH HRVATSKIH EKOLOŠKIH UDRUGA NE PREPOZNAJE BIT OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE'

MEGAWATT Lipanj 2010.

PLAN ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE DO 2020. GODINE 1200 MW instalirane snage u vjetroelektranama, 85 MW instalirane snage u elektranama na biomasu, 25-30 MW instalirane snage u elektranama na bioplin (ekvivalent 2,6 PJ) približno 20 MW instalirane snage u geotermalnim elektranama, 45 MW instalirane snage u Sunčevim elektranama, 100 MW instaliranih u malim hidroelektranama.

energije, oslobođene CO2, ali i vodika kao goriva budućnosti, jest neminovnost. Pitanje korištenja nuklearne energije nije samo želja i odluka neke zemlje, nego je povezano s nizom sigurnosnih, ﬁnancijskih i političkih pitanja. RH ima bogatu povijest vezanu uz korištenje nuklearnih tehnologija u mirnodopske svrhe te reference na izgradnji pogona i održavanje NE Krško. To se ne smije zanemariti. Činjenica je da se o nuklearnoj energetici malo govori, a kada se govori, provociraju se negativni konteksti stoga se ona često smatra tabu temom. To se treba promijeniti. O prednostima i manama nuklearne energetike se treba otvoreno govoriti, jednako kao što se to radi sa svim ostalim tehnologijama, znači objektivno bez veličanja i lobiranja, ali i bez zabrana. Nuklearni programi prije svega moraju biti vjerodostojni, a Strategija je naredila da izgradimo regulatorni okvir koji će to omogućiti. Stoga smo obvezni pokrenuti Hrvatski nuklearni energetski program (CRONEP) koji ne prejudicira odluku o gradnji elektrane, ali će stvoriti pretpostavke da se o takvoj odluci poslije 2012. odlučuje na Hrvatskom saboru. MEGAWATT: Postoji li mogućnost da Hrvatska uz Sloveniju gradi novi blok u nuklearnoj elektrani Krško? Ako bude postavljena takva mogućnost, potrebno je voditi računa o više stvari jer obveze sudjelovanja u takvom projektu zahtijevaju niz ﬁnancijskih, tehničkih pa i političkih predradnji. Kako bi se bolje sagledala problematika takve odluke, navest ću primjere vezane uz sigurnost opskrbe, davanja i ugroženost potencijalnom havarijom. Nuklearna elektrana Pakš u Mađarskoj ima zalihe nuklearnog goriva za pogon elektrane dvije godine, što je propisano mađarskim zakonom. Inače proizvodnja te elektrane pokriva 40 posto ukupne potrošnje električne

SOLARNIM ELEKTRANAMA DODIJELJENI SU SKROMNI KAPACITETI U BUDUĆNOSTI

energije u Mađarskoj. Iz NE Krško sva davanja pripadaju Republici Sloveniji na lokalnoj i državnoj razini. Krško je puno bliže Zagrebu nego Ljubljani i nizvodno na Savi. Ipak podaci o zračenju se u skladu s pravilima bilježe i prate u okviru te države. Dakle da mi ne razvijamo vlastite sustave praćenja i nemamo potrebna znanja, ne bismo imali informacije. S obzirom na to da je HEP vlasnik polovine elektrane, situacija o informiranju i institucionalnim kapacitetima je bolja, a na temelju Međudržavnog ugovora sva pitanja su kvalitetno riješena. Zbog svega se čini da ako u RH postoje adekvatne lokacije za izgradnju elektrane, treba im dati prednost spram ulaganja u treće zemlje. Istraživanje lokacija jedna je od zadaća koju treba napraviti u okviru CRONREP-a, a prije odlučivanja na Hrvatskom saboru. Naravno ostaje i obveza zbrinjavanja radioaktivnog otpada. MEGAWATT: Kako će Hrvatska riješiti taj problem? Ovdje treba razlučiti visokoradioaktivni otpad od onog nisko i srednje radioaktivnog, koji je na razini ostalih nuklearnih aplikacija u medicini ili industriji. Za taj otpad ćemo morati graditi odlagalište u RH prema međunarodnoj konvenciji pa ni prihvat našeg dijela NSRAO otpada iz Krškog u takvom odlagalištu nije isključen. Sve te aktivnosti se odvijaju pod okriljem Međunarodne agencije za atomsku energiju. MEGAWATT: Snažno podržavate gradnju terminala za ukapljeni plin u Omišlju, kako taj projekt napreduje? INA, HEP i Plinacro su trebali osnovati tvrtku LNG Hrvatska - koja bi u okviru konzorcija sudjelovala u udjelu od 25 posto. Promijenjenom odlukom hrvatske tvrtke INA, HEP i Plinacro će i dalje imati mogućnost sudjelovanja u udjelu od 25 posto, i to tako da će INA

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA ››

ući s udjelom od 14 posto, a HEP i Plinacro su osnovali tvrtku LNG Hrvatska, koja će ući s udjelom od 11 posto. Prema tome i dalje su iste tvrtke zastupljene s udjelom od 25 posto u istom konzorciju i njima nitko ne brani da u okviru konzorcija surađuju. MEGAWATT: Početkom ove godine Hrvatska je potpisala pismo namjere o pridruživanju projektu Južni tok, no od onda je bilo vrlo malo vijesti o mogućim datumima kad bi realizacija tog projekta trebala početi. Hrvatska vlada je sklopila međudržavni ugovor o izgradnji zajedničkog plinovodnog sustava na hrvatskom teritoriju s Ruskom Federacijom. Na temelju tog ugovora tvrtka Plinacro s tvrtkom Gazprom radi studiju isplativosti. Studija treba biti završena do kraja ove godine i ona će predstavljati bazu za donošenje svih budućih odluka o izgradnji. Prošli tjedan Vlada RH je na svojoj sjednici donijela Zakon o objavi predmetnog ugovora i na temelju toga Ugovor će biti upućen u Sabor na ratifikaciju. Tu istu proceduru, ali na malo drukčiji način, provele su i sve susjedne države i države u okruženju, Slovenija, Mađarska, Austrija i Bugarska, koje su zainteresirane za izgradnju Južnog toka.Razlika je samo u tome što su u tim državama uglavnom kompanije sklopile sporazume o gradnji, a onda su te sporazume potvrdile i odobrile vlade putem međudržavnog ugovora. MEGAWATT: Hoće li Hrvatska uz Južni tok sudjelovati i u eventualnim ostalim regionalnim plinovodima, kao što je plinovod Nabucco? Što se tiče Nabucca, moram reći da Hrvatska podržava taj projekt, ali da se hrvatska vlada u njega ne može uključiti kao u Južni tok. Eventualno bi se neka hrvatska tvrtka mogla uključiti, kao na primjer RWE. Znači Vlada ga može samo podržavati jer taj plinovod ne podrazumijeva prolaz kroz hrvatski teritorij. Nabucco ima točno definiranu trasu od koje se ne odstupa, a Hrvatska može iz Nabucca dobivati plin putem interkontora sa susjednim zemljama. MEGAWATT: Krajem godine istječe odgoda koju je Vlada dogovorila s MOL-om za izdvajanje plinskog biznisa iz Ine. Jesu li počele pripreme za tu transakciju i koliko predviđate da bi ona mogla vrijediti? Potrebno je točno definirati što znači izdvajanje plinskog biznisa iz INA-e. De facto, plinski biznis je izdvo-

MEGAWATT Lipanj 2010.

HRVATSKA PROIZVODI VJETROGENERATORE, A POPIJAČ TVRDI KAKO VLADA POTIČE PROIZVODNJU OPREME ZA OBNOVLJIVE IZVORE ENERGIJE

jen u tvrtku kćer Prirodni plin d.o.o. Zadatak države je omogućiti razvoj konkurencije. Razvojem konkurencije, razvija se tržište te se postiže povećanje kvalitete usluge, snižavanje cijena i veće zadovoljstvo potrošača zbog mogućnosti odabira opskrbljivača. Uskoro ćemo provesti završne konzultacije i dogovore vezano za vlasništvo i pozicioniranje tvrtke Prirodni plin na hrvatskom tržištu. MEGAWATT: U Plinacru već mjesecima zagovaraju gradnju novog vršnog podzemnog skladišta plina u Grubišnom Polju. Ipak, za taj projekt treba vam pristanak INA-e. Očekujete li da će se to realizirati? INA je nositelj eksploatacijskog polja Grubišno Polje, te je dužna pokrenuti aktivnosti vezane za proizvodnju prirodnog plina iz tog polja. Eksploatacijsko polje prirodnog plina - Grubišno Polje uneseno je u prostorni plan i sada su stvoreni svi preduvjeti za razvoj tog projekta. Potrebno je napraviti studiju utjecaja na okoliš koja je osnova za dobivanje lokacijske dozvole. Još u veljači ove godine Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pokrenulo je razgovore između INA-e i Plinacra, u smjeru zajedničkih aktivnosti na razvoju projekta. Uskoro bi INA trebala donijeti odluku hoće li i kako sudjelovati u projektu. MEGAWATT: Hoćete li mijenjati tarifni sustav naplate plina s obzirom na to da se gospodarstvenici sve češće žale kako je proizvodnja uz sadašnje cijene neodrživa i da nije normalno da cijena plina bude socijalna kategorija? U okviru Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva radimo na prijedlogu cjenovnog usklađenja

između svih energenata te također na usklađivanju cijena za svaki energent po kategorijama potrošnje. Teško je preko noći postaviti sustav, i to u godini zahvaćenoj općom gospodarskom krizom. Narušeni paritet cijena postoji već posljednjih 10 godina. Sada naravno kulminira jer je dodatno situacija opterećena krizom i problemima u gospodarstvu. Nažalost, kao i svagdje na liberaliziranim tržištima, krajnji korisnici kategorije, kućanstva, trebali bi plaćati najvišu cijenu svih energenata. Mi smo toga u ministarstvu svjesni i radimo na rješavanju toga problema. Pri tome ćemo naravno voditi računa o najugroženijim socijalnim kategorijama, a vezano za rješavanje tog problema očekujemo veliku pomoć od implementacije OIB-a. MEGAWATT: Najavljivali ste kako ćete investicijski ciklus u energetici pokrenuti uz pomoć stranih ulagača. Postoji li interes za takve investicije i kako na njega utječe svjetska kriza? Interes inozemnih investitora za investicije u energetici je vrlo velik. Na energetske investicije svjetska kriza bitno ne utječe, možda ih samo malo usporava. Jedino što je sigurno u budućnosti - energije će uvijek trebati, i to za razvoj cjelokupnoga gospodarstva i svakog sektora, posebno turizma i poljoprivrede, a što bi u svakom slučaju trebala biti naša osnova jer imamo sve preduvjete za to. U području obnovljivih izvora energije očekuju se značajna ulaganja u izgradnju postrojenja koja iskorištavaju naše domaće prirodne resurse. Međutim, ne pravimo razliku između domaćih i stranih ulagača. Sve su to trgovačka društva registrirana u našoj zemlji, različite vrste kompanija i strukture vlasničkih odnosa u koje ne ulazimo. No zamjetno je kako u kategoriji investitora prednjače banke i druge ﬁnancijske institucije kao i velike međunarodno renomirane tvrtke s raznih krajeva svijeta Amerike, Njemačke, Španjolske, Britanije. U kategoriji developera prevladavaju domaći - mali i srednji poduzetnici.Zbog svjetske ﬁnancijske krize došlo je do zastoja u investicijskom ciklusu ulaganja generalno, pa tako i u energetici. Unatoč tome, postoji velik interes stranih ulagača koji se nakon spomenute krize i povećao, jer se na projekte energetike gleda kao na sigurna dugoročna ulaganja, a koja su u području obnovljivih izvora energije dodatno osigurana sistemima poticaja. Stoga postoje velike mogućnosti za investicijski ciklus u energetici pokrenut stranim ulaganjima. MEGAWATT: Koji je vaš stav o privatizaciji velikih državnih energetskih poduzeća kao što su HEP, Plinacro ili Janaf? Te tri tvrtke se ne mogu uspoređivati niti jedinstveno komentirati što se tiče privatizacije. Janaf je dioničko

društvo, kotira na burzi. Plinacro je izdvojen iz INA-e kao TSO, odnosno operator transportnog sustava prirodnog plina i kao takav je regulirana energetska djelatnost u stopostotnom vlasništvu države. Zadatak Plinacra je izgradnja transportnih kapaciteta i novih interkonektora sa susjednim državama radi osiguranja opskrbe i razvoja tržišta uvođenjem konkurencije. Prvi interkonektor u nizu je ustvari plinovod koji će biti završen do sredine 2011. godine i predstavlja spoj s mađarskim transportnim sustavom. Taj interkonektor će omogućiti pravi razvoj konkurencije na tržištu prirodnog plina i dovest će sigurno nove dobavljače plina. Što se tiče HEP-a, prvo se mora reći da je HEP potrebno restrukturirati u slučaju daljnje privatizacije, ali i zbog direktiva EU. Potrebno je izdvajanje prijenosnog sustava iz HEP-a. Inače Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva naručilo je studiju o potrebnom restrukturiranju cjelokupnog energetskog sektora u svrhu usklađivanja s trećim paketom EU direktiva. Ta studija čiji će rezultati biti poznati tijekom jeseni ove godine dat će i odgovore o modelu restrukturiranja HEP-a. Trenutačno se o privatizaciji HEP-a ne razgovara. MEGAWATT: Kako komentirate kritike da se u Hrvatskoj u energetskim planovima premalo inzistira na obnovljivim izvorima energije, te da bi državni poticaji za ulaganje u taj sektor trebali biti veći? Hrvatska je u svojim energetskim planovima maksimalno implementirala udjel obnovljivih izvora energije, podržavajući EU cilj 20-20-20. Strategijom energetskog razvoja RH zacrtan je cilj od 20 posto udjela obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2020. Udio proizvodnje električne energije iz OIE (uključivo velike HE) u ukupnoj potrošnji zadržat će se na razini 35 posto unatoč očekivanom značajnom porastu potrošnje. U provedbi postojećeg sustava poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora uočene su mogućnosti pojednostavnjenja i poboljšanja administrativnih procedura, a osobito razdvajanje postupaka za tzv. mikroelektrane i postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije veće snage. Analizirat će se postojeći sustav te ponuditi podloge za sveobuhvatnu reviziju. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva će na temelju tih podloga pripremiti izmjene zakonskih propisa koje će omogućiti bržu i jednostavniju realizaciju još većeg broja projekata obnovljivih izvora energije, te konačno i dostizanje ciljeva zacrtanih Strategijom energetskog razvitka Republike Hrvatske. Općeniti zaključak revizije je da za planirane ciljeva nisu potrebni dodatni poticaji nego pojednostavnjenje procedura. MW

'U BUDUĆNOSTI BI KUĆANSTVA TREBALA PLAĆATI NAJVIŠU CIJENU ENERGIJE, NO TEŠKO JE SUSTAV PROMIJENITI PREKO NOĆI'

MEGAWATT Lipanj 2010.

TEHNOLOGIJA

Ugljen koji ne zagađuje

■ NAPISAO: BORIS BILAS SNIMKE: NCL, SIEMENS PRESS PHOTO■

TEHNOLOGIJOM 'HVATANJA UGLJIKA' ZAGAĐIVANJE ATMOSFERE IZGARANJEM UGLJENA MOŽE BITI SVEDENO NA MINIMUM. ›› POSTAJE LI UGLJEN OPET SVJETSKI ENERGENT BROJ JEDAN? MEGAWATT Lipanj 2010.

TEHNOLOGIJA ››

gljen, fosilna rudača koja je kao pogonsko gorivo parnog stroja bila temelj industrijske revolucije, ali i glavni faktor u golemom zagađenju atmosfere tijekom protekla dva stoljeća, vrlo lako bi u sljedećih desetak godina ponovo mogao postati ključni svjetski energent. Dapače, razvojem tehnologije nazvane Carbon capture and storage (CCS) ugljen bi suprotno svom pomalo zlosutnom imidžu mogao prerasti u dominantno globalno ekološko gorivo budućnosti. Pomoću CCS-a bi se nakon procesa izgaranja ugljena ugljični dioksid izdvajao i transformirao u tekućem stanju. Nakon toga bi se utiskivao duboko ispod zemlje, u naftna polja, duboke formacije soli ili duboko ispod površine oceana u Zemljinu koru koja već tisućama godina čuva metan, ugljen i naftu. Na taj način bile bi znatno umanjene ili potpuno eliminirane štetne emisije ugljičnog dioksida u atmosferi. U CCS tehnologiju tijekom proteklih godina diljem svijeta uložene su milijarde dolara.Takav scenarij poprilično je logičan, s obzirom na predviđanja o golemom porastu svjetskih potreba za energijom u sljedećih 25 godina. Pretpostavlja se kako će u tom razdoblju, kao posljedica jakog gospodarskog razvoja država kao što su Kina, Indija, Brazil ili Indonezija, potražnja za energijom u svjetskim razmjerima porasti za čak 45 posto. POTRAŽNJA ZA UGLJENOM KONSTANTNO RASTE Taj efekt već je vidljiv u Kini, gdje je prije 30 godina bez električne energije bilo čak 600 milijuna ljudi, a tek jedna od pet osoba je imala pristup telefonu. Danas je Kina treća najveća svjetska ekonomija iza SAD-a i Japana, a pristup električnoj energiji dobili su gotovo svi od spomenutih 600 milijuna stanovnika. Ekonomski i društveni uzlet Kine uvelike se temeljio na ugljenu, jednom od rijetkih energenata koje ta država sama posjeduje u dovoljnim količinama. Dapače, unatoč tome što se u široj javnosti ugljen smatra neprihvatljivo velikim zagađivačem, potrošnja te rude u svijetu raste iz godine u godinu, a samo u posljednjih pola desetljeća u svjetskim razmjerima narasla je za više od 1,5 milijardi tona. Dapače, unatoč svim pozivima na smanjenje ugljičnih emisija, trenutačno se u svijetu grade elektrane na ugljen ukupnog instaliranog kapaciteta većeg od 200 gigavata, čijom će izgradnjom potrošnja ugljena na globalnoj razini biti povećana za još 700 milijuna tona. To je posljedica činjenice da sve više svjetskih država traži sigurnost u opskrbi energijom, a ugljen u tom kontekstu ima cijeli niz prednosti.Većina ostalih izvora ima svoje limite, nafte ima sve manje, a 60 posto svjetskih zaliha prirodnog plina nalazi se u Rusiji, Venezueli i Iranu. Solarna i energija iz vjetroelektrana, s druge strane, previše ovise o vremenskim uvjetima i ne proizvode dovoljnu količinu energije. Ugljena, za razliku od nafte i prirodnog plina, ima u velikim količinama i prostorno je ravnomjernije raspoređen po planetu. Cijena ugljena UGLJEN VEĆ DESETLJEĆIMA UŽIVA IMIDŽ PRLJAVOG ENERGENTA, NO RAZVOJEM TEHNOLOGIJE TO ĆE SE PROMIJENITI

MEGAWATT Lipanj 2010.

po energetskoj jedinici je niža od cijene nafte ili prirodnog plina. Najveći izvoznici ugljena su Australija, Južnoafrička Republika i Kina, no značajna nalazišta te rude postoje u više od 50 država, na svim kontinentima. Na kraju, za razliku od nafte i plina, opskrba ugljenom ne ovisi o tehnološki kompliciranim i osjetljivim naftovodima i plinovodima. No ugljen ima jedan veliki problem, a to je pretjerana emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Upravo zato, logičan je zaključak da bi smanjenjem štetnih emisija ugljena taj energent mogao postati najbolje rješenje budućih svjestskih energetskih potreba. Dapače, pomoću CCS tehnologije termoelektrane bi od velikih zagađivača okoliša postale jedan, ekološki prihvatljiv izvor energije, a ugljen bi od crnog mogao prijeći u skupinu tzv. zelenih izvora energije. Upravo zbog toga ta tehnologija je tijekom proteklih godina u isto vrijeme stekla golemi broj poklonika, ali i znatnu količinu onih koji tvrde kako izdvajanje ugljika na komer-

MLADEN ZELJKO VODITELJ ODJELA ZA PROIZVODNJU I TRANSFORMACIJU ENERGIJE PRI INSTITUTU HRVOJE POŽAR KAŽE KAKO JE JOŠ NEJASNO KOJA ĆE TEHNOLOGIJA IZDVAJANJA UGLJIČNOG DIOKSIDA BITI NAJBOLJA

TEK NEKOLIKO SVJETSKIH KOMPANIJA POSJEDUJE TEHNOLOGIJU ZA KOMERCIJALNU PRIMJENU 'HVATANJA UGLJIKA'

ENERGETSKI OBJEKTI ZA REDUKCIJU UGLJIKA, POPUT OVOG SIEMENSOVA, RAZVIJAJU SE NA VIŠE LOKACIJA DILJEM SVIJETA

cijalnoj osnovi nije moguće. Među poznatim pobornicima CCS-a su poznati ekološki aktivist i nobelovac Al Gore, te bivši britanski premijer Tony Blair koji je svojedobno izjavio kako “razvoj CCS tehnologije nije jedna od opcija, već apsolutna nužnost”. Dapače, nedavno je i američki predsjednik Barack Obama izjavio kako očekuje puno od CCS-a. “Tehnologijom ‘čistog’ ugljena možemo stvoriti energetski sustav koji će biti potpuno neovisan. Ako smo nakon samo deset godina istraživanja poslali čovjeka na Mjesec, onda možemo i shvatiti kako da se sigurno i bez utjecaja na okoliš spaljuje ugljen”, poručio je Obama. S druge strane, za razliku od političara, znanstvenici su puno suzdržaniji. Tako Mladen Zeljko, voditelj Odjela za proizvodnju i transformaciju energije u Energetskom institutu Hrvoje Požar, smatra kako je CCS tehnologija još prilično daleko od svoje komercijalne primjene u praksi: “Prema mojim saznanjima ta je tehnologija tek u ranoj fazi razvoja i pitanje je kada će se početi primjenjivati. Troškovi razvijanja i primjene jedne takve nove tehnologije izrazito su visoki i pitanje je koliko bi njena široka primjena bila prihvatljiva u

ovom trenutku.” Zbog tako visoke cijene tek je nekoliko svjetskih država krenulo u praktičnu primjenu CCS tehnologije na svojim energetskim objektima. To je prije svega Kina koja bi uskoro trebala pokrenuti rad u svojoj 650 megavata snažnoj elektrani GreenGen. Radi se o najvećoj svjetskoj komercijalnoj elektrani u kojoj su emisije ugljika smanjene za gotovo 90 posto. U Australiji je vlada uložila oko 100 milijuna tamošnjih dolara u osnivanje državnog instituta koji bi se u budućnosti trebao baviti razvojem takvih projekata u suradnji s tvrtkama iz privatnog sektora. U SAD-u je

SVJETSKI LIDER U KOMERCIJALNOJ PRIMJENI TEHNOLOGIJE HVATANJA UGLJIKA JE KINA KOJA JE POKRENULA GRADNJU NIZA TAKVIH ELEKTRANA također formiran konzorcij tvrtki koje planiraju kroz sljedećih nekoliko godina izgraditi prototip elektrane na ugljen uz implementiranu CCS tehnologiju. U takvim okolnostima nameće se pitanje je li moguć razvoj te tehnologije i u Hrvatskoj i kakav bi ona efekt izazvala na domaće energetske objekte.

MEGAWATT Lipanj 2010.

››

TEHNOLOGIJA ››

RASPRŠENI UGLJIKOV DIOKSID U ZRAKU

HVATANJE I RAZDVAJANJE UGLJIKA IZ ISPUŠNIH PLINOVA ELEKTRANE

UGLJIKOV DIOKSID NA KRAJU IZ TLA CRPE ŠUME ILI PLANTAŽE KULTURA KOJE SE KORISTE ZA BIOMASU, A KOJIMA JE TAJ PLIN PRIKLADAN ZA BRŽI RAST

UTISKIVANJEM UGLJIKA SE MOŽE OPLEMENITI TLO ZA POJEDINE VRSTE BOTANIKE JEZERO S BAKTERIJAMA CJEVOVOD

ZALIHE METANA U LEŽIŠTU UGLJENA ISCRPLJENA LEŽIŠTA NAFTE ČVRSTE GEOLOŠKE FORMACIJE IZNAD NALAZIŠTA VODE

U Hrvatskoj na ugljen trenutačno rade dvije termoelektrane, Plomin 1 i 2, a u planu je i izgradnja treće. Za razliku od Amerikanaca i Kineza koji svoju elektroenergetiku dobrim dijelom zasnivaju na ugljenu, jasno je da Hrvatska to ne može kopirati. Više je razloga za to. Najprije, početna pozicija je različita. Hrvatska je u prošlosti najveći dio potrošnje električne energije podmirivala iz hidroenergije. S druge strane, obveze Hrvatske u sklopu Kyoto protokola ne ostavljaju velik prostor za značajniji udjel termoelektrana na ugljen. UGLJEN JE ENERGETSKA BUDUĆNOST, ALI NE SAMO ON “Ove dvije termoelektrane u Plominu podmiruju oko 8 posto godišnje potrošnje električne energije u Hrvatskoj. Oko 30 posto energije dobivamo iz hidroelektrana, a oko 30 posto uvozimo”, rekao je Zeljko koji smatra kako će se unatoč dosta visokim troškovima uvođenja i u Hrvatskoj uskoro početi razmišljati o tehnologijama poput CCS-a. To će u prvom redu ovisiti o novoj globalnoj strategiji smanjenja emisija stakleničkih plinova, odnosno stavu EU o obvezatnosti uvođenja takvih tehnologija. “Da me ne bi netko krivo shvatio i pomislio da sam protiv CCS-a i sličnih tehnologija, smatram da je u budućnosti nužno smanjenje emisije CO2 u atmosferu, na što upozorava i direktiva Europske unije po kojoj se od 2015. više neće smjeti graditi elektrane

MEGAWATT Lipanj 2010.

SHEMATSKI PRIKAZ JEDNE OD METODE HVATANJA UGLJIKA ŠTETNI PLIN SE IZDVAJA IZ DIMA ELEKTRANE, A POTOM UTISKUJE U TLO, TE PODZEMNA LEŽIŠTA UGLJENA ILI NAFTE KAKO BI SE POBOLJŠAO TLAK NUŽAN ZA NJIHOVU EKSPLOATACIJU

bez nekog sustava koji smanjuje emisiju CO2. Dakle, nije pitanje za ili protiv CCS-a, već kada, kako i s kolikim troškovima”, kaže Zeljko i nastavlja: “Pitanje je koja će se tehnologija za izdvajanje CO2 pokazati kao najprihvatljivija, jer postoje različiti postupci izdvajanja i hvatanja CO2. Na primjer, postoje tehnologije u kojima se CO2 izdvaja prije procesa izgaranja, zatim postoje one koje predviđaju hvatanje i odvajanje CO2 izgaranjem u struji kisika, te na koncu tehnologija hvatanja i izdvajanja CO2 nakon izgaranja.” Za razliku od onih koji tvrde da je budućnost svjetske energetike u ugljenu, Zeljko smatra kako bi možda bilo bolje reći da je budućnost svjetske energetika i u ugljenu, jer je ugljen samo jedan od energenata, koji će, bez obzira na sve, još dugi niz godina ostati jedan od temelja energetskog sektora mnogih zemalja svijeta. “Ne bih rekao da je samo u ugljenu budućnost. Smatram da će u skoroj budućnosti ugljen imati važnu ulogu kao i prirodni plin, nuklearna energija i obnovljivi izvori energije. Ovisi o kojem dijelu svijeta govorimo, prije svega o standardu, kupovnoj moći građana, zatim o geografskom položaju određene zemlje, odnosno klimatskim uvjetima. U Hrvatskoj na primjer iz vjetroelektrana, zasad, dobivamo oko 0,3 posto električne energije u odnosu na ukupnu potrošnju, dok na primjer Danci iz vjetra dobivaju nešto više od 20 posto električne energije”, rekao je Zeljko. MW

Nova generacija plina Crodux plin d.o.o. s tržišta Europske unije u vaša vozila, domove i radna mjesta donosi plin odlične kvalitete kojeg karaktereziraju visok udio propana, razlika u miješanju UNP-a ovisno o godišnjem dobu te ekološka prihvatljivost. Neka Crodux plin postane sastavni dio vašeg života!

plin u bocama - veća kalorijska vrijednost plina znači manju potrošnju za kuhanje

auto plin - štiti motor i intalacije - produzuje vijek trajanja motora - manje sumpora smanjuje emisiju štetnih tvari

plin u spremnicima - štiti plinske instalacije - veća efikasnost - manje sumpora smanjuje emisiju štetnih tvari

Crodux plin d.o.o.

Ivana Lučića 2a, Zagreb, T: 01 6052 177, 4590 590, F: 01 6052 171, 4590 591, info@crodux-plin.hr

Prodaja plina:

Terminal UNP, Sv. Križ Začretje, T: 049 354 310, F: 049 354 320

www.crodux-plin.hr

TEHNOLOGIJA ENERGIJA

■ NAPISAO: MARKO BIOČINA

Pometeno brdo SNIMKE: JOSIP REGOVIĆ, KONČAR ■

TVORNICA 52

MEGAWATT Lipanj 2010.

ZAGREBAČKI KONČAR GRADNJOM 28 MILIJUNA EURA VRIJEDNOG VJETROPARKA POSTAJE REGIONALNI TEHNOLOŠKI LIDER U VJETROENERGETICI

AUSTRUJE ZALEĐU SPLITA MEGAWATT Lipanj 2010.

›› 53

TEHNOLOGIJA ››

akon višegodišnjih mjerenja i testiranja zagrebačka kompanija Končar započela je realizaciju projekta gradnje vjetroelektrane na lokaciji Pometeno brdo, u općini Klis u zaleđu Splita. Do kraja sljedeće godine na tome mjestu trebalo bi biti instalirano 16 vjetroagregata ukupne snage 17,5 MW. Vrijednost cijelog projekta procjenjuje se na oko 28 milijuna eura, a njegova realizacija jedan je od najvećih događaja u domaćoj energetici u posljednjih desetak godina. Naime, vjetroelektrana Pometeno brdo prvi je takav objekt u Hrvatskoj koji će biti izgrađen koristeći isključivo tehnologiju razvijenu u domaćim tvrtkama i uz znanje hrvatskih stručnjaka. Predvodnik razvoja tog segmenta energetike u Hrvatskoj je upravo Končar. Ta velika kompanija je prije nekoliko godina predstavila ambiciozan plan da razvije vlastitu tehnologiju proizvodnje vjetroagregata, a vjetroelektrana Pometeno brdo može se smatrati konačnom fazom u razvoju te nove Končarove tehnologije. DOMAĆA REFERENCA ZA OSVAJANJE STRANIH TRŽIŠTA Naime, kako bi certificirali svoj prototip vjetroagregata snage 1 MW, u Končaru su morali pronaći lokaciju na kojoj će taj vjetroagregat moći nesmetano raditi barem godinu dana. Nakon što je odabrana lokacija u zaleđu Splita, instaliran vjetroagregat i uspješno završen proces certifikacije, u kompaniji su odlučili na istom mjestu podići još 14 takvih vjetroagregata, te prototip svog novog jačeg modela, snage 2,5 MW. Tako bi vjetroelektrana Pometeno brdo trebala biti referentni objekt koji će Končaru poslužiti pri osvajanju novih tržišta, dok će, s druge strane, kompanija ostvariti i značajan profit od njegova rada tijekom idućih 20 godina. Upravo zato vjetroelektrana Pometeno brdo može se smatrati zadnjom fazom razvoja Končarove tehnologije za proizvodnju opreme za vjetroelektrane, ali i prvom fazom novog poslovnog ciklusa u kojem kompanija namjerava postati vodeći proizvođač takve opreme u jugoistočnoj Europi. Davor Mladina, član Uprave Končara, kaže kako je odluka o investiciji na Pometenom brdu donesena nakon temeljitih analiza: “Riječ je o značajnoj investiciji i prije nego što smo donijeli konačnu odluku željeli smo biti sigurni kako je projekt financijski opravdan. Naše analize pokazivale su kako je to tako, ali smo angažirali i stručnjake iz Instituta Hrvoje Požar koji su također ustvrdili rentabilnost projekta. Za Končar je vjetroelektrana na Pometenom brdu važna iz više razloga. Osim očite činjenice da će nam poslužiti za certifikaciju našeg novog, jačeg, vjetroagregata i kao glavna referenca za sve poslove u budućnosti, vrijednost ovog projekta je i u tome što nam omogućava da zapošljavamo

cca

20.000 VJETROGENERATORA

ĆE SE U SLJEDEĆIH DESET GODINA PRODATI SAMO U RUMUNJSKOJ, BUGARSKOJ, TURSKOJ I SRBIJI, PA JE JASNO GDJE U KONČARU VIDE SVOJU TRŽIŠNU ŠANSU

RUMUNJSKA BUGARSKA TURSKA SRBIJA

MEGAWATT Lipanj 2010.

2020. 3500 MW 3000 MW 20000 MW 1300 MW

vlastite kapacitete u trenucima kad je tržište još uvijek pogođeno posljedicama recesije. Naime, od ukupno 20 različitih tvrtki unutar Končara, njih 14 je uključeno u proizvodnju vjetroagregata. S druge strane, ovaj projekt omogućit će nam da uspostavimo serijsku proizvodnju i u konačnici da steknemo imidž “zelene kompanije”. Nema nikakve sumnje kako je ovaj projekt temelj poslovnog razvoja kompanije u idućem razdoblju”. Končarove vjetroelektrane značajan su proizvod i u kontekstu cjelokupne hr-

AKO KONČAR OSVOJI SAMO 1 PROMIL SVJETSKOG TRŽIŠTA VJETROELEKTRANA, POPUNIT ĆE SVOJE PROIZVODNE KAPACITETE TIJEKOM IDUĆEG DESETLJEĆA 54

DANAS 14 MW 200 MW 800 MW 0 MW

KONČAROVA VJETROELEKTRANA U POTPUNOSTI JE RAZVIJENA UNUTAR HRVATSKE TVRTKE, A SASTAVLJENA JE OD 80 POSTO KOMPONENTI PROIZVEDENIH U HRVATSKOM GOSPODARSTVU

vatske privrede. Naime, radi se o novom visokotehnološkom izvoznom proizvodu, kakvih u Hrvatskoj nema puno. U kompaniji posebno naglašavaju činjenicu da u njihovoj proizvodnji sudjeluje još deset domaćih tvrtki, te da je udjel hrvatske komponente u vjetroagregatu 80 posto, što znači da su iz inozemstva uvezeni tek oni dijelovi vjetroagregata koje je bilo nemoguće nabaviti u Hrvatskoj. Zbog toga Mladina tvrdi kako se Končarov vjetroagregat može smatrati još jednim simbolom uspješne Končarove poslovne politike kojoj je temeljni cilj razvijanje vlastitih tehnoloških rješenja: “Kad smo najavili da ćemo početi s razvojem vlastitog vjetroagregata, mnogi su tvrdili kako je to pogrešno i kako bi trebali surađivati s velikim i aﬁrmiranim svjetskim proizvođačima. Slično je bilo i kad je Končar pokrenuo projekt niskopodnog tramvaja i nedavno kad smo krenuli u razvoj prototipa niskopodnog elektromotornog vlaka. Dakle, mi vjerujemo kako u našoj kompaniji imamo dovoljno stručnih kapaciteta da sami razvijamo visokotehnološke proizvode i smatramo da je takva poslovna politika, iako teža, jedina ispravna. Moj stav je da, ako želi preživjeti i rasti u budućnosti, Končar mora raspolagati vlastitom tehnologijom. Tako je i s vjetroelektranama. Mi ionako službenih ponuda da s nekim surađujemo nismo ni imali, a procijenili smo kako će svjetsko tržište, pa tako i hrvatsko, značajno rasti u budućnosti. Zašto bismo taj dio kolača prepustili drugima kad možemo sami napraviti konkurentan proizvod?” Očito je da u Končaru računaju i na značajan udjel u domaćim projektima razvoja vjetroelektrana. Ipak, taj razvoj zasad nije onakav kao što su pojedini stručnjaci predviđali. U HRVATSKOJ RADE ČETIRI VJETROELEKTRANE Naime, kad je HEP prije nekoliko godina objavio kako će do 2010. odobriti uključenje vjetroelektrana snage 360 MW u svoju mrežu, u stručnim krugovima tvrdilo se kako to neće biti dovoljno da se zadovolji interes potencijalnih ulagača. Ipak, čini se da je globalna gospodarska recesija znatno smanjila taj interes pa je sad očito da se do kraja ove godine neće popuniti ni polovica odobrene kvote.Tako u Hrvatskoj trenutačno uredno rade tek

DAVOR MLADINA, ČLAN UPRAVE KONČARA, KAŽE KAKO ĆE GRADNJA VJETROPARKA TVRTKI OMOGUĆITI DA STEKNE IMIDŽ ZELENE KOMPANIJE, ŠTO IM JE JEDAN OD STRATEŠKIH CILJEVA

četiri vjetroelektrane, dvije na lokaciji iznad Šibenika, jedna na Pagu i Končarov prototip na Pometenom brdu. Doduše, uskoro bi trebala s radom i službeno početi vjetroelektrana od 42 MW na lokaciji Vrataruša kod Senja, no očito je da su do danas hrvatski energetski vjetropotencijali nedovoljno iskorišteni. Mladina kaže kako je tarifni sustav koji potiče proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora trenutačno dovoljno atraktivan da bi potaknuo ulaganja: “Naš tarifni sustav kojim HEP garantira otkup proizvedene električne energije po povlaštenoj cijeni tijekom 12 godina je dobar i lako je izračunati da on ostavlja prostor za proﬁt. Problem za investitore je komplicirana birokratska procedura i nemogućnost kvalitetnog ﬁnanciranja, barem što se tiče domaćih banaka. Naime, većina hrvatskih banaka kod kredita za ovakve investicije inzistira na roku povrata od 5 godina. To je s vjetroelektranama nemoguće ostvariti, povrat investicije dolazi u razdoblju od desetak godina, i teško je shvatiti zašto se banke tome ne prilagode. Također, po mom mišljenju, bilo bi dobro kad bi se korištenje povlaštene

MEGAWATT Lipanj 2010.

TEHNOLOGIJA cijene vezalo uz obvezu da se PROTOTIP na realizaciji projekta koriste KONČAROVE domaća oprema i usluge. Sadašnji VJETROELEKTRANE POSTAVLJEN JE NA sustav pomalo je nelogičan jer POMETENOM BRDU JOŠ se povlaštena cijena ﬁnancira iz PRIJE GODINU DANA I fonda koji je organiziran pri HrOD ONDA PROIZVODI vatskom operatoru tržišta energije ELEKTRIČNU ENERGIJU (HROTE) koji se puni tako da u njega novac uplaćuju svi potrošači električne energije u Hrvatskoj, a onda se taj novac preko realizacije projekata praktički odlijeva u inozemstvo. Ipak, ključna je kvaliteta i cijena, a mi u Končaru vjerujemo kako ćemo po omjeru tih dvaju faktora u budućnosti moći zadovoljiti sve potrebe kako domaćih, tako i stranih investitora. U tom kontekstu, mislim da je važno napomenuti kako gradnjom vjetroelektrane ne želimo doći u sukob interesa s ostalim developerima. Končar se u budućnosti neće baviti prodajom električne energije, naš je temeljni posao proizvodnja opreme za takve objekte, a ovaj projekt se može smatrati samo korakom u toj poslovnoj strategiji. Uostalom, ako dođe dobra ponuda, moguće je da vjetroelektranu u budućnosti i prodamo.” GOLEMI POTENCIJALI ZA KONČAR U REGIJI Iako Hrvatsku vide kao bazično tržište za svoje vjetroelektrane, u Končaru velika očekivanja polažu i u tržišta država jugoistočne Europe, a to su u prvom redu Rumunjska, Bugarska, Turska, Srbija i BiH, države koje imaju znatne potencijale za proizvodnju električne energije iz vjetra, ali i jako slabo razvijenu infrastrukturu. Tako primjerice Rumunjska ima tek 14 MW instaliranih vjetroelektrana, a očekuje se da bi zbog iznimno povoljne legislature koju tamošnja vlada priprema do 2020. godine kapacitet rumunjskih vjetroelektrana mogao porasti i do 3500 MW. Situacija je malo bolja u Bugarskoj. Tamo već rade vjetroelektrane snage 200 MW, još toliko se razvija, a bugarska vlada ima namjeru do 2020. dostići razinu snage vjetroelektrana od 3000 MW. Najveće potencijalno tržište je Turska. Ta država je u proteklih nekoliko godina učetverostručila svoju proizvodnju električne energije iz vjetra, koja sad ima kapacitet od 800 MW. Ipak, plan turske vlade je da se do 2023. godine ta proizvodnja dovede na razinu od 20.000 MW, čime bi na taj način bila zadovoljena petina turskih energetskih potreba. Na kraju, značajno tržište moglo bi se otvoriti i u Srbiji, s obzirom na to da se pretpostavlja kako tamošnja energetska mreža ima potencijala za implementaciju vjetroelektrana ukupne snage oko 1300 MW. Dakle, ispada da će samo u te četiri države u sljedećih desetak godina nastati potražnja

MEGAWATT Lipanj 2010.

za barem petnaestak tisuća vjetroagregata kakve proizvodi Končar, pa je jasno da bi i mali udio u tome bio dovoljan za značajne proﬁte hrvatske kompanije u budućnosti. Upravo na golemi rast potražnje za vjetroelektranama u svijetu računa i Davor Mladina: “Prema konzervativnijim procjenama u svijetu će u idućih deset godina biti instalirano oko 1500 GW vjetroelektrana, a krajem 2010. se očekuje da će ukupno instalirana snaga biti 200 GW. Ako bi Končar u istom razdoblju proizveo otprilike 1000 MW, a to je vrlo ambiciozan cilj, u svjetskim okvirima bi sudjelovao s manje od jednog promila. Smatram kako to nije nerealno s obzirom na rezultate i tržišne udjele koje držimo u drugim sektorima naše proizvodnje, pa sam stoga i uvjeren kako će vjetroagregati u budućnosti biti jak oslonac poslovnog rasta Končara.” MW

VodeÊi opskrbljivaË prirodnim plinom u Republici Hrvatskoj

DANAS

450.000.000 m3/god isporuËenog plina

S VIŠE OD:

260.000 kupaca

950.000 kg/god prodanog stlaËenog prirodnog plina (SPP) 13.000 umjerenih mjerila protoka plina

Zadržati poziciju vodeÊeg opskrbljivaËa prirodnim plinom u RH te proširiti podruËje opskrbe Unaprijediti poslovanje jaËanjem i pozicioniranjem djelatnosti prodaje stlaËenog prirodnog plina za pogon motornih vozila kao i usluga laboratorija za umjeravanje protoka plina

SUTRA GRADSKA PLINARA ZAGREB - OPSKRBA d.o.o. RadniËka cesta 1, 10000 ZAGREB tel: 01/6302-333, fax: 01/6302-660 e-mail: info@plinara-zagreb.hr www.gpz-opskrba.hr

ENERGIJA

PAKT BOLIVIJE i Kine za energetsku dominaciju ■ NAPISAO: BORIS BILAS SNIMKE: REUTERS ■

BOLIVIJA DRŽI KLJUČNE SVJETSKE ZALIHE LITIJA, TEMELJNE KOMPONENTE BATERIJA. KINA IH ŽELI KUPITI I NE PITA ZA CIJENU. NJIHOVA SURADNJA MOŽE PARALIZIRATI SVJETSKU TEHNOLOŠKU INDUSTRIJU

ako bolivijski predsjednik Evo Morales često tvrdi kako će proizvodnju koke učiniti najjačim segmentom gospodarstva te južnoameričke industrije, mnogo realnije je očekivati da bi tijekom idućeg desetljeća ključni sektor bolivijske ekonomije mogli postati rudnici litija. Dapače, vrlo skoro bi svjetska industrija baterija i akumulatora, čiji je litij ključni sastojak, mogla u potpunosti ovisiti o Boliviji, koja posjeduje oko pola ukupnih svjetskih rezervi tog metala. S obzirom na to da su litij-ionske baterije koje su pak sastavni dio svakog prijenosnog računala, ali i većine elektroničkih uređaja na svijetu, pa i vozila pogonjenih na električnu energiju, ››

MEGAWATT Lipanj 2010.

BOLIVIJSKI PREDSJEDNIK EVO MORALES (LIJEVO) SA ŠEFOM KINESKE SVEMIRSKE AGENCIJE WANG LIQINOM TIJEKOM MORALESOVA POSJETA PEKINGU

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA jasno je da Evo Morales trenutačno u svojim rukama drži desetke milijardi dolara potencijalnih prihoda, ali i cjelokupnu budućnost svjetske tehnološke industrije. BOLIVIJSKE ZALIHE LITIJA POTPUNO NEDIRNUTE Za razliku od susjednog Čilea, Bolivija još uopće nije započela s eksploatacijom svog rudnog bogatstva, a Evo Morales uvjeren je kako njegova država, inače jedna od najsiromašnijih zemalja Južne Amerike, može na eksploataciji litija temeljiti svoj budući ekonomski uzlet. Taj plan sasvim je logičan s obzirom na to da se tijekom idućih godina predviđa veliki porast proizvodnje električnih automobila koji koriste litij-ionske baterije, pa čileanske zalihe litija neće biti dovoljne za svjetsku industriju koja će se okrenuti prema Boliviji. Prema podacima US Geological Surveyja iz 2009. godine zalihe litija na kojima leži Bolivija su ogromne. Ispod područja Salar de Uyuni leži otprilike 5,4 milijuna kubnih tona litija ili polovina ukupne svjetske zalihe. Iza Bolivije slijedi Čile koji ima rezervu od 3 milijuna kubnih tona, a tek na trećem mjestu je

Kina s 1,1 milijun kubnih tona litija. Ako Bolivija ne bude u mogućnosti iskoristiti svoje zalihe litija, doći će do povećanja cijena ionako skupih litij-ionskih baterija. Samim time i cijena električnih automobila mogla bi porasti, što bi dovelo do stagnacije u prodaji tih tipova automobila koji se ionako teško probijaju na svjetska tržišta. “Litij je nada ne samo za Boliviju, nego i za sve ljude na planetu”, već je u nekoliko navrata rekao Morales, no problem je što on u tom poslu ne želi dopustiti ulaganja stranih i privatnih kompanija te planira razvoj državne infrastrukture za vađenje litija. Za taj plan izgradnje rudnika Moralesu treba milijarda dolara, no nitko ne zna odakle bi Bolivija trebala stvoriti taj novac. Posve je izvjesno da će takav stav u budućnosti izazvati negodovanje SAD-a i ostalih razvijenih zapadnih država, no pravi problem mogao bi se dogoditi ako se u ulozi ulagača u bolivijske rudnike litija pojavi Kina. Ta država već godinama njeguje dobre odnose i pomaže ljevičarski režim bolivijskog predsjednika Moralesa i analitičari očekuju kako će pokušati tu poziciju iskorisiti da bi se domogla što veće količine litija u

MORALES TVRDI KAKO ĆE BOLIVIJA SAMA POKRENUTI EKSPLOATACIJU LITIJA, NO ZA TO MU TREBA MILIJARDU DOLARA KOJE NEMA

OD DOLASKA NA VLAST MORALES JE POKRENUO CIKLUS NACIONALIZACIJA ENERGETSKIH OBJEKATA U VLASNIŠTVU ZAPADNIH KOMPANIJA

MEGAWATT Lipanj 2010.

KINESKI I BOLIVIJSKI RUDARI RADE ZA IZNIMNO NISKU PLAĆU, BEZ OBZIRA NA TO ZAPOŠLJAVAJU LI IH STRANE ILI DOMAĆE KOMPANIJE. IPAK, I TO BI SE USKORO MOGLO PROMIJENITI

budućnosti. Kina sličnu politiku već provodi u trgovini fosilnim gorivima gdje državama daje milijarde dolara pozajmica kako bi one razvile nalazišta i dug vratile u nafti i plinu. S druge strane, takav scenarij uklapa se u postojeću kinesku strategiju koju ta država provodi pri eksploataciji i trgovini rijetkim metalima, skupinom vrlo važnih ruda koje proizvodi praktički jedina na svijetu. To su terbij, disprozij, itrij, tulij, lutecij i neodimij, metali koji su nužni pri izradi elektromotora i elektroničkih sklopova. KINA VEĆ KONTROLIRA PROIZVODNJU RIJETKIH METALA Problem za velike svjetske proizvođače je to što se 95 posto svjetskih zaliha rijetkih metala nalazi u kineskim rukama. Kinezi većinu rijetkih metala eksploatiraju u rudnicima središnje Mongolije, a kinesko je ministarstvo industrije i informatičke

tehnologije potkraj prošle godine odlučilo potpuno zabraniti izvoz metala poput terbija, disprozija i itrija, dok je izvoz drugih, kao što su neodimij, europij i lantan, odlučilo ograničiti na 35 tisuća tona godišnje, što je daleko ispod svjetskih potreba. Velik udar za hibridne automobile kao što su Prius, Honda Insight i Ford Focus bila bi nestašica neodimija, ključne komponente slitine koja se upotrebljava za izradu magneta u elektromotoru. Uz bok neodimiju su terbij i disprozij, metali koji u istoj slitini sudjeluju u malim količinama kako bi pri visokim temperaturama održali magnetska svojstva neodimija. Sljedeći vrlo važan metal je lantan, sastavni dio baterije hibridnih automobila. Zanimljivo je kako jedan automobil Toyota Prius koristi oko 11 kilograma rijetkih metala, pa neka istraživanja pokazuju kako Prius troši više rijetkih metala nego svi ostali proizvodi zajedno.

BEZ KINE I BOLIVIJE NEMA NI ŠTEDNIH ŽARULJA NI BATERIJA SVJETSKE REZERVE RIJETKIH METALA

SVJETSKE REZERVE LITIJA

BOLIVIJA 5.400.000

91%

ČILE 3.000.000

SAD

OSTALI

KINA 1.100.000

Vrijednosti su metričkim tonama

KINA

OSTALI 1.900.000

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA

KINESKI PREDSJEDNIK HU JINTAO (GORE) VEĆ JE EVU MORALESU PONUDIO GOSPODARSKU SURADNJU I MILIJARDE DOLARA VRIJEDNA ULAGANJA U BOLIVIJU

S obzirom na to da se električni i hibridni automobili nameću kao vozila budućnosti, situacija bi mogla postati zabrinjavajuća. Procjenjuje se kako će svjetska potražnja za rijetkim metalima (njih 15 iz periodnog sustava elemenata) u sljedećih nekoliko godina nadmašiti ponudu za 40.000 tona na godišnjoj razini ako se ne pronađu novi izvori. Jedan obećavajući bi se mogao ponovo otvoriti u Kaliforniji 2012. godine, a postoje i oni na sjeveru Kanade te u Vijetnamu. No trebat će godine da iz tih izvora rijetki metali stignu na svjetsko tržište jer je njihov pronalazak i eksploatacija vrlo dugotrajan i težak posao. KINA VEĆ OGRANIČILA IZVOZ RIJETKIH METALA Koliko svjetsko tržište rijetkih metala ovisi o Kini može se pokazati i na primjeru terbija koji je sastavni dio štedljivih žarulja i čija je cijena oko 800 tisuća dolara za tonu. U Kini se nalazi gotovo 100 posto svjetskih zaliha tog rijetkog metala, a s obzirom na to da su se u toj zemlji odlučili za potpuni prelazak sa starih žarulja na štedljive, za to su im potrebni svi proizvodni kapaciteti terbija. Samim time uskoro bi ostatak svijeta mogla pogoditi nestašica terbija i štedljivih žarulja. Kinezi su svoju odluku, među ostalim, pravdali i željom da rijetke metale preusmjere u vlastitu proizvodnju turbina za vjetroelektrane, ali su pod pritiskom svjetske javnosti odluku

MEGAWATT Lipanj 2010.

ipak ublažili. Tako će Kinezi svake godine smanjivati izvoz rijetkih metala za 12 posto kako bi išli na ruku domaćim proizvođačima. Prvi rezultati takve odluke već su vidljivi jer su neki američki proizvođači turbina za vjetroelektrane, poput General Electrica, svoju proizvodnju prebacili u Kinu, a zbog ovakvog razvoja situacije čini se kako će rijetki metali u 21. stoljeću MW lomiti koplja baš kao i nafta u dvadesetom.

IAKO POLITIČARI TVRDE KAKO ĆE RUDARSTVO BITI KRALJEŽNICA NOVE EKONOMIJE AFGANISTANA, TEŠKO JE VJEROVATI DA ĆE GRAĐANI OSJETITI POZITIVNE EFEKTE TOGA

Litijsko bogatstvo u zemlji krvoprolića

meričkim geolozima nije dugo trebalo da pronađu novi izvor litija koji bi, za razliku od bolivijskih nalazišta, mogao biti potpuno pod njihovom kontrolom. New York Times objavio je proteklog tjedna kako su geolozi u Afganistanu otkrili ogromne rezerve minerala, među kojima bakra i litija, procijenjene na nekoliko milijarda dolara. Ta nalazišta, koja uključuju i željezo, zlato, niobij i kobalt, bila bi dovoljna da od zemlje poharane ratom naprave jednog od najvećih svjetskih izvoznika ruda, ocijenili su dužnosnici američke administracije koji kažu kako bi se rezerve litija u Afganistanu mogle usporediti s bolivijskima, koje su najveće na svijetu. Afganistan bi tako mogao postati “Saudijska Arabija litija”, navodi se u internoj zabilješci Pentagona koju citira New York Times. Isto bi tako rezerve željeza i bakra mogle od Afganistana učiniti jednog od glavnih svjetskih proizvođača tih elemenata. “Ovo otkriće moglo bi postati kralježnica nove afganistanske ekonomije”, rekao je Jalil Jumriany, savjetnik u tamošnjem ministarstvu rudarstva. Međutim, novo otkriće, do kojeg je došla mala skupina geologa i dužnosnika Pentagona oslanjajući se na karte i podatke rudarskih stručnjaka tijekom sovjetske okupacije

te zemlje osamdesetih godina, moglo bi imati i negativne posljedice na američke napore u Afganistanu. OTKRIĆE NALAZIŠTA NOVI MOTIV TALIBANIMA Naime, pretpostavlja se kako će pronalazak novih zaliha vrijednih metala još više motivirati talibane u njihovoj borbi za povratak na vlast. Otkriće bi moglo povećati ionako visoku razinu korupcije u vrhu afganistanske vlade. Kao primjer navodi se ministar rudarstva kojeg su Amerikanci optužili da je

GEOLOZI SU NEDAVNO OTKRILI RUDNA BOGATSTVA U AFGANISTANU. UMJESTO PROSPERITETA TO OTKRIĆE MOGLO BI IZAZVATI NOVU ESKALACIJU NASILJA od Kineza primio 30 milijuna dolara mita za prava na razvoj rudnika bakra. Iako je taj ministar smijenjen, korupcija ostaje veliki problem uAfganistanu.Amerikanci najviše strahuju upravo od kineske prisutnosti u Afganistanu. Kina je gladna prirodnih resursa i otkriće u Afganistanu neće proći bez njihova upletanja, pogotovo ako se zna kako su već vlasnici nekolio rudnika u provinciji Logar. No američki stručnjaci predviđaju da Kina neće stati samo na nekoliko rudnika bakra, nego će pokušati širiti svoj utjecaj, što se nikako ne sviđa Amerikancima koji su uložili milijarde dolara u tu zemlju. MW

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA

■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMIO JOSIP REGOVIĆ ■

CARSTVO SUNCA U SRCU ISTRE

pitoreskonom istarskom gradiću Novigradu nalazi se tvrtka Solaris, najuspješnija hrvatska tvrtka za proizvodnju solarnih panela. U samo deset godina postojanja Solaris je izrastao u najvećeg prozvođača solarne energetske opreme u regiji, ali i jednu od najbrže rastućih hrvatskih

MEGAWATT Lipanj 2010.

kompanija uopće. Tijekom proteklih pet godina tvrtki je stalno rastao prihod po stopi od 30 posto godišnje, a još je impresivnije to što se Solarisov uspjeh temelji gotovo isključivo na izvozu, budući da tvrtka gotovo cjelokupne svoje proizvedene kapacitete prodaje na razvijenim tržištima zapadne Europe. Štoviše, prije nekoliko tjedana Solarisu je dodijeljena nagrada Zlatni ključ za najuspješnijeg hrvatskog izvoznika u segmentu srednje velikih poduzeća. Ta je nagrada svojevrsna ››

NOVIGRADSKA TVRTKA SOLARIS NAJVEĆI JE PROIZVOĐAČ SOLARNIH PANELA U REGIJI I JEDNA OD NAJBRŽE RASTUĆIH HRVATSKIH KOMPANIJA UOPĆE. CJELOKUPNU SVOJU PROIZVODNJU IZVOZE. U ČEMU JE TAJNA NJIHOVA USPJEHA?

BRANKO HANŽEK ČELNI ČOVJEK USPJEŠNE NOVIGRADSKE TVRTKE

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA ››

kruna desetogodišnjeg razvoja Solarisa i njegova ambicioznog poslovnog modela koji pokazuje kako je u Hrvatskoj, uz adekvatno znanje i ulaganje, moguće stvoriti uspješnu proizvodnju visokotehnoloških energetskih proizvoda koja ravnopravno konkurira sličnim proizvodima iz razvijenih svjetskih zemalja. Utoliko je Solarisov uspjeh snažan argument onim hrvatskim energetskim stručnjacima koji tvrde da obnovljive izvora energije ne treba gledati samo u kontekstu ekološki prihvatljive mogućnosti proizvodnje energije, nego i kao industriju koja bi mogla biti značajna komponenta novog gospodarskog i industrijskog uzleta Hrvatske. U to vjeruju i u Solarisu, dapače, vjeruju da će svjetsko tržište za njihove proizvode u bliskoj budućnosti značajno rasti, pa bi tvrtkini prihodi od 128 milijuna kuna iz 2009. već ove godine trebali biti znatno veći. Kako kaže direktor tvrtke Branko Hanžek, to je posljedica jakog investicijskog ciklusa koji je Solaris pokrenuo još prije tri godine kako bi bio spreman za budući tržišni razvoj: “Do kraja ove godine trebali bismo povećati svoje proizvodne kapacitete za 50 posto, a budući da praktički 100 posto proizvedenoga izvozimo, lako je zaključiti da će nam se izvoz također povećati za 50 posto. Ukupno se radi o ulaganju od 8 milijuna eura. To nije mali novac ni za koga, pa tako ni za nas, no imamo razloga vjerovati da će povrat investicije biti jako dobar. Stalna potražnja već JE godinama generator razvoja tvrtke, a vjerujem da će tako biti i ubudućne. S obzirom na situaciju na svjetskom energetskom tržištu i približavanje Hrvatske EU realno je očekivati da će tvrtka rasti barem na istoj razini kao dosad. Budući da EU za svoje članice planira da do 2020. godine 20 posto izvora energetskih potreba potječe iz obnovljivih izvora energije, realno je očekivati da će to i nadalje utjecati na potražnju za našim proizvodima.” Kad je prije deset godina osnovan, Solaris je bio tek mala lokalna ispostava talijanskih tvrtki za sklapanje fotonaponskih modula. Četiri radnika sklapala su 400 modula mjesečno u prostorijama na 240 četvornih metara. Ipak, već godinu dana kasnije proizvodnja je udvostručena i modernizirana pomoću novih strojeva.

KAPACITETI PROIZVODNJE

80 MW

30 MW 15 MW 9 MW 3,5 MW

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

PRIHODI (MIL. EURA) 23,5

14,1

17,5

10,2 6,9

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

STRELOVIT DESETOGODIŠNJI RAST ZBOG IZVOZA Uslijedio je strelovit poslovni rast. U pet godina proizvodni kapaciteti tvrtke su udeseterostručeni, pa je tako Solaris krajem 2005. godine proizvodio oko 4 tisuće solarnih panela mjesečno. Te godine tvrtka se preselila u novu, modernu zgradu u Novigradu, a u slijedeće dvije godine proizvodne kapacitete povećala je za daljnjih 20 posto, te je mjesečno proizvodila 50 tisuća modula ukupne snage od oko 9 MW. Te 2007. uprava Solarisa donijela je stratešku odluku da počne proizvodnja velikih modula koji se koriste za umrežene sustave. Radi se o solarnim panelima velikih dimenzija, kojih se stotine povezuju i postavljaju na jednoj lokaciji. Pojednostavnjeno, umjesto da oprema pojedinačna kućanstva, Solaris je počeo proizvoditi opremu za velike solarne elektrane, tzv. solarne parkove, kakvi se danas sve više grade u zapadnoj Europi. To se pokazalo kao izvrstan potez, pa je zbog velike potražnje tvrtka prije dvije godine pokrenula investiciju u gradnju nove proizvodne linije kapaciteta 50 megavata solarnih panela. Gradnja je dovršena početkom prošle godine, a ove je donesena odluka o gradnji treće proizvodne linije, tako da bi krajem 2010. Solaris trebao imati proizvodni kapacitet od 80 megavata solarnih panela godišnje. Tvrtka danas zapošljava SOLARIS DANAS ZAPOŠLJAVA 135 OSOBA, A USKORO BI SE TAJ BROJ TREBAO POVEĆATI ZBOG RASTA KAPACITETA PROIZVODNJE

MEGAWATT Lipanj 2010.

135 ljudi, prosječne dobi od 28 godina i visokog stupnja izobrazbe. Proizvodnja je u velikoj mjeri automatizirana, a Branko Hanžek kaže da je ključ uspjeha upravo u implementaciji najviših svjetskih normi kvalitete u proizvodnji: “Naše glavno tržište je Italija, djelomice zbog toga što je Solaris u talijanskom suvlasništvu, no uglavnom zbog toga što ta država znatno ulaže u razvoj solarne energetike. Upravo zbog toga danas svi jači prozvođači žele ući na talijansko tržište, što znači da ondje vlada jaka konkurencija. Jedini način kako Solaris u Italiji može biti uspješan jest da nudimo najbolji omjer cijene i kvalitete. Upravo zbog toga godinama smo se trudili da što više moderniziramo svoju proizvodnu liniju, jer se upravo automatizacijom proizvodnje postiže visok stupanj kvalitete. Primejrice, mi danas imamo takav sustav da svaki panel koji proizvedemo ima svoju jedinstvenu šifru, putem koje u slučaju

SOLARNI PANELI KOJE PROIZVODI SOLARIS NAMIJENJENI SU VELIKIM SOLARNIM PARKOVIMA KAKVI SE GRADE U ITALIJI

PROIZVODNJA U NOVIGRADU POTPUNO JE AUTOMATIZIRANA, OD SPAJANJA SOLARNIH ĆELIJA DO LAMINACIJE PANELA. RADNICI SAMO KONTROLIRAJU PROCESE I ISPRAVLJAJU EVENTUALNE GREŠKE

bilo kakvog problema ili kvara možemo utvrditi koji su materijali ugrađeni u njega i koji su radnici radili na njegovoj proizvodnji. Takav sustav upravljanja kvalitetom jedan je od naših aduta. Mi nikad nećemo biti sposobni po cijeni konkurirati kineskim tvrtkama, ali naša je prednost to što smo blizu naručiteljima i

UVOZ / IZVOZ 2% UVOZ

98% IZVOZ

pružamo im stalnu tehničku potporu. Takav odnos s klijentima i sustav trajnog praćenja kvalitete Kinezi nemaju.” Na tim temeljima u Solarisu u sljedeće dvije godine planiraju širenje svog poslovanja na nova tržišta, među kojima je vrhu kompanije posebno zanimljiva Kanadu. Dakako, potencijal tržišta u pojedinoj zemlji ovisi ponajviše o odnosu države prema razvoju obnovljivih izvora energije. Upravo to je glavni razlog zašto u Hrvatskoj, usprkos vrlo povoljnim prirodnim obilježjima, dosad nije bilo značajnijih ulaganja u razvoj solarnih energetskih objekata. HRVATSKA PROIZVODI SOLARNE PANELE, ALI IH NE KORISTI Na taj način stvorena je pomalo bizarna situacija: Hrvatska ima razvijenu proizvodnju fotonaponskih modula, ali ih u cijelosti izvozi u susjedne države. Hanžek smatra da će se situacija u budućnosti ipak promijeniti nabolje i da će dio Solarisovih kapaciteta biti iskorišten i na domaćem tržištu: “Činjenica je da dosad nismo gotovo uopće poslovali na hrvatskom tržištu,

MEGAWATT Lipanj 2010.

ENERGIJA ››

što je velika šteta. Za razliku od Italije, gdje država znatno ulaže u razvoj solarne energije, kod nas je situacija poprilično nedeﬁnirana. Jer neosporno je da bez neke vrste državnih poticaja solarna energija ne može biti cjenovno konkurentna energiji iz fosilnih goriva. Ipak, cijena nije jedini faktor na temelju kojeg bi trebalo donositi odluke u energetici. Osim što imaju očit ekološki aspekt, solarni parkovi jamče pouzdanu i neprekinutu opskrbu energijom. Mi značajnijih nalazišta fosilnih goriva nemamo, dok povoljnih lokaliteta za razvoj solarnih parkova imamo napretek. Ipak, posao je države da odluči je li joj interes poticati ulaganja u taj segment. Primjerice, Italija znatno ulaže u iskorištenje sunčeve energije, dok Danska zbog svojih klimatskih prilika kudikamo više ulaže u vjetroelektrane. Kod nas se svi obnovljivi izvori tretiraju jednako, što je potpuno nerealno. Država tu ne mora izravno plaćati subvencije, nego samo omogućiti okvir za rentabilno poslovanje Siguran sam

UPRAVNA ZGRADA SOLARISA U NOVIGRADU IZGRAĐENA JE 2005. GODINE I ODONDA VIŠE PUTA PROŠIRIVANA RADI POVEĆANJA PROIZVODNJE

izradu svojih proizvoda uvozi, a tvrde da bi uz adekvatnu cijenu i kvalitetu voljeli, kad bi mogli, nabavljati od domaćih proizvođača. To se posebno odnosi na fotonaponske ćelije, ključni dio solarnih panela. Radi se o pločicama izrađenim od silicija, koje su izgrađene od dva sloja, pozitivnog i negativnog. Na površini solarne ćelije fotoni iz sunčevih zraka prenose svoju energiju panelu i tako izbijaju negativno nabijene elektrone iz atoma. Ti elektroni potom se kreću prema negativno nabijenoj strani panela i tako nastaje razlika potencijala, odnosno stvara se električna energija. U Solarisu su svojedobno sami izrađivali ćelije za proizvodnju panela, ali od toga su odustali jer su procijenili da nema smisla istodobno ulagati u modernizacija dviju potpuno različitih tehnologija. Odlučili su se za proizvodnju panela, a potrebne ćelije uvoze. Ipak, ako bi neko hrvatski proizvođač bio spreman uložiti u modernu proizvodnju ćelija, postoji mogućnost da bi u Solarisu imao stalnog kupca za znatan dio svoje proizvodnje. Branko Hanžek pak kaže kako bi se tehnologija solarne energetike u bliskoj budućnosti mogla značajno promijeniti i kako tvrtka čini sve da taj tehnološki iskorak dočeka spremna: “Bilo bi naivno očekivati da će ova ista tehnologija ostati dominantna zauvijek. Vjerujem da će vrlo skoro doći do velikog iskoraka, odnosno da će tehnologija evoluirati. U takvim okolnostima nema smisla ulagati u daljnji razvoj postojeće tehnologije. Sljedećih godina koncentrirat ćemo se na akumulaciju kapitala, kako bismo taj budući tehnološki iskorak dočekali spremni i sposobni da uložimo u modernizaciju proizvodnje. Vjerujem da je to ključni MW uvjet za uspješnu budućnost Solarisa.”

SOLARIS JE PROŠLE GODINE OSTVARIO PRIHOD OD 128 MILIJUNA KUNA, A U UPRAVI TVRTKE OČEKUJU DA SE TA BROJKA VEĆ NAGODINU UDVOSTRUČI da bi uz pristojnu zajamčenu cijenu otkupa električne energije iz solarnih izvora deseci stranih investitora bili spremni u vrlo kratkom roku uložiti milijune u gradnju solarnih parkova. Mi smo već imali niz takvih upita od naših stranih partnera, ali, nažalost, investicijska klima u Hrvatskoj u ovom trenutku nije baš najbolja za takve pothvate.” Ipak, ako je zbog takvog nejasnog stanja u državnoj energetskoj strategiji zasad malo vjerojatno da će u bliskoj budućnosti biti značajnijih ulaganja u gradnju solarnih energetskih potencijala u Hrvatskoj, ostaje mogućnost da Solarisov uspjeh potakne daljnja ulaganja u proizvodnju solarnih panela. Iako ovog trenutka u Hrvatskoj postoji još nekoliko tvrtki koje se time bave, ni jedna nije postigla ni približan opseg proizvodnje ili tržišni uspjeh poput Solarisa. U novigradskoj tvrtki tvrde da su spremni svojim iskustvom pomoći drugim kolegama iz branše, ali da zasad takvih ozbiljnijih molbi nisu dobili. S druge strane, značajan gospodarski ciklus mogao bi se razviti oko samog Solarisova poslovanja. Tvrtka danas većinu komponenata i materijala za

MEGAWATT Lipanj 2010.

TRANSPORT

BATERIJE NA TESLI OMOGUĆUJU DA OVIM AUTOMOBILOM PRIJEĐETE OKO 160.000 KILOMETARA, A POŽELITE LI NOVE BATERIJE, ZA NJIH ĆETE MORATI IZDVOJITI NEŠTO VIŠE OD 10.000 EURA

ELEKTRIČNI AUTOMOBILI VIŠE NISU RUŽNI, DOSADNI I SPORI KAO NEKADA, NO, JE LI TO DOVOLJNO DA SE NAPOKON VIŠE NAMETNU NA SVJETSKOM TRŽIŠTU? 70

MEGAWATT Lipanj 2010.

ATRAKTIVNI, brzi i pokreće ih struja ■ NAPISAO ANTE MIHIĆ SNIMKE NCL ARHIVA ■

ijene goriva na tržištu u posljednjih nekoliko godina nezaustavljivo rastu, svijest za čišćim okolišem prisutna je u svim sferama društva, pa stoga ne čudi da je i autoindustrija pritisnuta željama modernog društva počela proizvoditi automobile na alternativna goriva i alternativne pogone. I dok je priča o hibridnim automobilma i njihova prodaja na tržištu već zahvatila opsežne razmjere, jedna nova vrsta automobila, onih pokretanih na struju uskoro bi mogla dobiti značajno mjesto na automobilskom tržištu. Bez ikakvih dvojbi sve je veći broj vodećih proizvođača automobila koji predstavljaju svoje modele s alternativnim pogonskim rješenjima, a teško bi bilo spomenuti sve modele koji se danas nalaze na tržištu, koncepte koji bi tek trebali dočekati svoju serijsku proizvodnju ili automobile koje mnogi smatraju realnim rješenjima za budućnost. Povijest o automobilima na struju seže

MEGAWATT Lipanj 2010.

››

TRANSPORT daleko jer čim su se počeli proizvoditi automobili odmah se razmatrala opcija da im pogon bude struja, ali benzinski motori ubrzo su prevladali. Prvi električni automobil navodno je napravio Thomas Edison, a jedan od najzanimljivijih modela iz tog razdoblja je Baker Electric napravljen 1899. Maksimalna brzina bila mu je oko 23 km/h, te je mogao prijeći oko 80 km, a cijena mu je bila 2300 dolara. VELIKE UŠTEDE Rasprave o emisiji štetnih plinova i sve manjim zalihama nafte potaknuli su autoindustriju da '60-ih ponovo počne razmatrati električnu opciju automobila. Ipak, o struji kao glavnom pokretaču automobila poznate kompanije počele su razmišljati tek '90-ih. Hibridni auti, koji uz benzinski agregat koriste i neki drugi alternativni pogon, prvi su se probili na tržište, a tek slijedi era potpuno električnih automobila. Razvoj tehnologije punjivih baterija bio je presudan za poboljšanje performansi električnih vozila. Unatoč krizi autoindustrija mora odgovoriti zahtjevima modernog tržišta i željama kupaca, pa je tako sve više onih koji svoju budućnost vide upravo u automobilima pogonjenim na struju. Jedan od takvih sigurno je i Chevrolet Volt, automobil General Motorsa. Chevrolet Volt je električno vozilo s produženim dosegom i prednjim pogonom, predviđen za četvero putnika, a struju koristi kao primarni izvor te ben-

zin kao sekundarni izvor energije. Energija je pohranjena u samom vozilu, u litij-ionskoj bateriji u obliku slova „T“ od 16 kWh. Baterija napaja električni pogonski sustav koji daje uobičajenu brzinu i ubrzanje tijekom 64 kilometra bez ijedne kapi benzina. Za dulja putovanja koristi se Voltov ugrađeni motor za produženje dosega koji pokreće električni generator kada se baterija isprazni. Produživač dosega, koji može pogoniti benzin ili E85 etanol, može generirati dodatnu električnu energiju za pokretanje automobila dodatnih dvjesto-tristo kilometara. Volt ne koristi benzin te ne emitira nikakve ispušne plinove tijekom dnevne vožnje u okviru 64 km, čime štedi otprilike 1892 litre benzina godišnje. GM procjenjuje da će vozači koji prevaljuju 96 km dnevno ili više od 33.800 km godišnje uštedjeti oko 2081 litru benzina godišnje. Većina Voltova punit će se navečer ili preko noći kada je potrošnja manja, čime se potencijalno dodatno smanjuju troškovi ponovnog punjenja, a za punjenje Volta otprilike jednom dnevno potrošit će se godišnje manje električne energije nego za rad kućnog hladnjaka. Uz cijenu od oko 80 centi dnevno za kompletno punjenje koje će dati maksimalno 64 kilometra vožnje na struju, za većinu korisnika Volt će biti jeftiniji od dnevne šalice omiljene kave. Nissan puno očekuje od modela Leaf, svog prvog automobila bez štetnih emisija s povoljnom cijenom. Nissan Leaf kompaktan je obiteljski automobil za petero putnika, bez

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE DUŽINA : 4404 MM ŠIRINA : 1798 MM VISINA : 1430 MM ELEKTROMOTOR : 111 KW OKR. MOMENT : 273 NM MAKS. BRZINA : 161 OD 0 DO 100 KM/H : 8,5 PUNJENJE BATERIJE : 4 H AUTONOMIJA : OKO 400 KM ENERGIJA ZA POKRETANJE VOLTA POHRANJENA JE U SAMOM VOZILU U LITIJIONSKOJ BATERIJI U OBLIKU SLOVA "T" OD 16 KWH

VOLT JE PREDVODNIK DOBA ELEKTRIFIKACIJE AUTOMOBILA JER OTVARA NOVU KATEGORIJU VOZILA POZNATIH KAO E-REV - EXTENDEDRANGE ELECTRIC VEHICLE ILI ELEKTRIČNO VOZILO S PRODUŽENIM DOSEGOM

MEGAWATT Lipanj 2010.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE DUŽINA : 4445 MM ŠIRINA : 1770 MM VISINA : 1550 MM ELEKTROMOTOR : 80 KW

LEAFOV ELEKTROMOTOR NAPAJA NISSANOV LAMINIRANI LITIJ - IONSKI AKUMULATOR SNAGE VEĆE OD 90 KW. AKUMULATOR S 48 MODULA NALAZI SE ISPOD SJEDALA I PODNICE LEAFA. ENERGIJA KOJA SE OBNAVLJA, PROIZIŠLA IZ KOČENJA I VOŽNJE, ODLAZI IZRAVNO U AKUMULATOR KAKO BI SE OSIGURAO ŠTO MANJI GUBITAK ENERGIJE

OKR. MOMENT : 280 NM MAKS. BRZINA : 150 KM/H OD 0 DO 100 KM/H : 10 SEK PUNJENJE BATERIJE : 8 H AUTONOMIJA : 160 KM BRZIM PUNJAČEM OD 50 KW, 80% KAPACITETA AKUMULATORA MOŽE SE NAPUNITI ZA MANJE OD 30 MINUTA, A DOK SE NE POJAVE POSTAJE ZA BRZO PUNJENJE, OČEKUJE SE DA ĆE VEĆINA KORISNIKA VOZILA PUNITI KOD KUĆE

štetnih emisija i s vrhunskom opremom poput klima-uređaja, satelitske navigacije, parkirne kamere, utičnice za brzo punjenje i inovativnog povezivanja s pametnim mobitelima. Leaf je opremljen kompaktnim pločastim častim litij-ionskim akumulatorima koji razvijaju više od 90 kW, a pokreće ga elektromotor koji razvija 80 kW i 280 Nm. Za razliku od automobila koji pokreće motor s unutarnjim izgaranjem, zbog činjenice da nema ispušnu nu cijev jasno je da Leaf nema nikakvih emisije CO2. O2. Kombinacija njegova regenerativnog kočionog nog sustava i litij-ionskih akumulatora ora omogućuje Leafu da pomoću jednog punjenja prijeđe 160 kilometara. Nissan Leaf će na većini početnih europskih tržišta stajati manje od 30.000 eura nakon poticaja, otprilike isto kao podjednako opremljen dizelski ili hibridni automobil. BMW je razvio električnu verziju Minija pod nazivom Mini E. Posebno osebno simpatično je da ovaj automobil izgleda kao Mini Cooper a pogon su mu litij-ion baterije. Ovaj automobil postiže maksimalnu brzinu od 150 km/h, a od 0 do 100 km mu treba 8,5 sekundi. S potpuno punom baterijom Mini E može prijeći oko 250 kilometra. SURADNJA S NAJBOLJIMA Automobil Tesla Roadster napravljen je u suradnji s poznatom britanskom markom automobila Lotus koji im je ponudio tehnološke savjete u vezi izrade vanjske karoserije i dizajna. Karoserija automobila se izrađuje u Norveškoj, a kočnice i zračni jastuci u njemačkom Siemensu. Tesla Road-

ster je 3946 milimetra dugačak, 1220 kilograma težak, aluminijski, sportski automobil na električni pogon nulte emisije štetnih plinova. Ovaj automobil od 0 do 100 km/h ubrzava za nešto više od 4 sekunde, postiže maksimalnu brzinu od 210 km/h te jednim punjenjem litijevih baterija punjen može prijeći 320 kilometara. kilometara. MW

TEHNIČKE KAR KARAKTERISTIKE DUŽINA : 3714 MM DUŽI ŠIRINA : 1683 MM ŠIRIN VISINA : 1407 MM VISIN ELEKTROMOTOR : 152 KW ELEKT OKR. MOTOR : 220 NM BMW JE RAZVIO MINI E AUTOMOBIL KOJI JE IZGLEDOM IDENTIČAN MINI COOPERU, A S POTPUNO PUNOM BATERIJOM OVAJ AUTOMOBIL MOŽE PRIJEĆI OKO 250 KILOMETARA

MAKS. BRZINA : 150 KM/H MAKS OD 0 DO D 100 KM/H : 8,5 SEK PUNJENJE BAT. : OKO 3 SATA PUNJE AUTONOMIJA : 250 KM/H TEHNOLOGIJA UGRAĐENA U MINI E SASTOJI SE OD LITIJ - IONSKE BATERIJE, 204 KS SNAŽNOG ELEKTRIČNOG MOTORA I 'MJENJAČA' S JEDNOM BRZINOM. TAKO OPREMLJEN MINI RAZVIJA 220 NM OKRETNOG MOMENTA I UBRZAVA DO 97 KM/H ZA MANJE OD 8.5 SEKUNDI

MEGAWATT Lipanj 2010.

KOMENTAR

Hrvatske energetske kompanije trebale bi osvojiti tržište BiH

vedska državna energetPIŠE: DAMIR NOVOTNY, EKONOMSKI ANALITIČAR ska kompanija, koja proizvodi i isporučuje toplinsku i električnu energiju u nekoliko europskih zemalja, nedavno je prodala jednu od svojih njemačkih ﬁlijala regionalnom komunalnom poduzeću. Istovremeno je ta korporacija objavila svoju strategiju rasta i širenja poslovanja na međunarodnom tržištu. U isto vrijeme je visokonaponska prijenosna mreža u istočnim njemačkim pokrajinama prodana belgijskoj kompaniji, čiji je većinski dioničar australski državni investicijski fond, koji investira kapital iz nacionalnih miDJELOMIČNA rovinskih fondova u energetske kompanije. Unatoč ekonomskoj krizi (ili možda upravo PRIVATIZACIJA I zbog nje) koja je u proteklih godinu dana ŠIRENJE NA TRŽIŠTA tektonski promijenila globalne ekonomSUSJEDNIH DRŽAVA ske odnose, na europskom elektroenergetskom tržištu događaju se velike transakcije JEDINI SU NAČINI i promjene. Procjene govore da će potražnja NA KOJI HRVATSKE za električnom energijom, posebno u srednENERGETSKE TVRTKE joj i istočnoj Europi, idućih desetljeća rasti po dvoznamenkastim stopama, što mobilizira MOGU PRIVUĆI globalni kapital i pokreće nove velike proPOTREBNA STRANA jekte. Međunarodno energetsko tržište i tržište ULAGANJA komunalnih usluga ubrzano se globalizira i oblikuje u potpuno nove, vrlo kompleksne strukture. Istovremeno se u Hrvatskoj vode beskonačne rasprave, u kojima se mistiﬁciraju energetska pitanja, a razvoj toga sektora nastoji zadržati pod političkom kontrolom. Pitanje transformacije HEP-a i ostalih komunalnih poduzeća u suvremene, tržišno orijentirane korporacije potpuno je nestalo s Vladina dnevnog reda. Zadržavanje postojećeg stanja navodno je zaštita nacionalnih interesa i osiguravanje energetske samodostatnosti, što zagovara dio akademske javnosti i većina političke elite. Radi se, naravno, o posve anakronom akademskom razumijevanju položaja energetskog sektora u nacionalnoj ekonomiji, ali i nastojanju da se kroz energetska i komunalna pitanja provode socijalne politike.Aktualne istrage o zloupotrebama u HEP-u ukazuju i na mogući scenarij da je zadržavanje toga sektora pod političkom kontrolom (što treba razlikovati od javnog interesa) interes političkih klijentelističkih grupa. Hrvatska nacionalna energetska korporacija već godinama ne investira u nove energetske projekte. Ni približno nije iskorišten energetski potencijal rijeka, ali ni alternativnih iz-

vora energije od koji su najznačajniji šumska biomasa i sunčeva energija. Španjolska vlada u novije je vrijeme, primjerice, poticala ulaganja domaćih i međunarodnih energetskih kompanija u solarne termoelektrane znatne instalirane snage. Hrvatska ima slične klimatološke uvjete te ima velike pretpostavke za proizvodnju električne energije iz solarnih izvora. Za takve velike i dugoročno značajne projekte zasigurno bi bili zainteresirani i međunarodni investitori, a mogli bi biti značajan pokretač rasta domaćih proizvođača energetskih postrojenja. Preduvjet za pokretanje novog ciklusa ulaganja u energetskom i komunalnom sektoru je liberalizacija tržišta, te razdvajanje proizvodnje i distribucije. Privatna poduzeća sve češće postaju partneri javnom sektoru, te na taj način svoju upravljačku efikasnost prenose u državna poduzeća, ali, s druge strane, povećavaju svoju vjerodostojnost na međunarodnom financijskom tržištu. Za razliku od velikog vala stranih ulaganja početkom ovog desetljeća, uglavnom u bankarskom i telekomunikacijskom sektoru, koji je te sektore potpuno osuvremenio, novi investicijski ciklus mora biti usmjeren u industrijski sektor i sektor usluga s visokom dodanom vrijednošću. Partnerstvom s međunarodnim kompanijama ili privatnim financijskim kapitalom Vlada može snažno utjecati na raspoloženje investitora i pojačati njihov interes za ulaganja na hrvatskom tržištu. Ako smo već propustili priliku da dosadašnjom privatizacijom domaća poduzeća postanu regionalni lideri, kao što je to učinila mađarska naftna kompanija ili austrijska državna pošta, ne postoje valjani argumenti zbog čega neizbježnom privatizacijom to ne bi postala preostala hrvatska javna poduzeća. Unatoč izrazito lošem vođenju proteklih godina, uz preduvjet transformacije u tržišno orijentirana poduzeća ne samo HEP-a nego i Zagrebačkog holdinga, Janafa i Plinacra te njihova širenja na tržište BiH, energetski i komunalni sektor mogu privući znatna izravna strana ulaganja. Državni interes ne može biti u pružanju tih usluga nego se mora usredotočiti na regulatornu ulogu i partnerstvo s privatnim sektorom. Javni je interes, međutim, ne da se cijene energije zadržavaju na niskoj razini, nego da uz podršku međunarodnog kapitala domaća poduzeća sačuvaju kvalitetna radna mjesta i MW otvaraju nova.