MegaWatt - Svibanj 2011

SVIBANJ 2011.

EKSKLUZIVNO: MILIJUNI ZA OŽIVLJENJE ININIH NAFTNIH POLJA U OKOLICI IVANIĆGRADA

VODEĆI HRVATSKI ENERGETSKI MAGAZIN

UVENULA

VJETROENERGETIKA KAKO SU U RECESIJI PRESUŠILI POTICAJI ZA GRADNJU VJETROELEKTRANA

MILJENKO ŠUNIĆ: POLITIČARI, PREPUSTITE ENERGETIKU STRUČNJACIMA TORIJ*GEOTERMALNI KVIZ*5 ZELENIH PROJEKATA*MONGOLIJA*UGLJIKOVE KVOTE

Najviπi standardi u svim segmentima poslovanja

Naša poslovna filozofija je jednostavna. Od svih naših zaposlenika na svim razinama očekujemo, ali istovremeno i pružamo najviše standarde poslovne učinkovitosti.

Naša pozicija na tržištu, ali i očekivanja naših kupaca i poslovnih partnera obvezuju nas da svakodnevno ulažemo dodatne napore kako bismo u svim segmentima poslovanja bili - izvrsni.

INA - Industrija nafte, d.d. - jedina integrirana naftna kompanija u Hrvatskoj.

UVODNIK

Pravim investitorima ne trebaju ni poticaji, ni porezne olakšice, ni Vladina pomoć INA U IVANIĆ GRADU ULAŽE STOTINE MILIJUNA KUNA U PROJEKT OD KOJEG ĆE PROFITIRATI SVI, OD KOMPANIJE PREKO LOKALNE ZAJEDNICE DO DRŽAVE. POMOĆ VLADE IM NE TREBA, NO PROBLEM JE U TOME ŠTO IM JE NITKO NIJE NI PONUDIO

J

edan poznanik nedavno mi je pričao zanimljivu zgodu o poduzetniku iz okolice Zagreba kojeg su jednog dana iznenada nazvali iz Ureda premijerke i obavijestili da bi premijerka željela doći na svečano otvorenje novog pogona njegove tvrtke vrijednog 20 milijuna kuna.

“Ali ja nisam planirao svečano otvorenje”, rekao im je poduzetnik, samo da bi ga službenica s druge strane žice prekorila: “Pa valjda ćete ga organizirati ako premijerka dolazi.” Ukratko, ova priča ilustrira grozničavu potragu čelnih ljudi u državi za bilo kakvim investicijama kojima bi u javnosti pokušali pokazati da je Hrvatska na putu oporavka iz krize. Svoje mjesto u tome ima i energetika, pa smo, kao i puno puta u prošlosti, svjedoci megalomanskih najava projekata koji bi se i u najuređenijim državama svijeta realizirali za pet do sedam godina, a u Hrvatskoj neće vjerojatno nikad.

Utoliko mi je bilo poprilično senzacionalno otkriće

4

MEGAWATT Svibanj 2011.

da nacionalna naftna kompanija Ina u okolici Ivanić Grada provodi projekt vrijedan više stotina milijuna kuna, a da o njemu šira javnost uopće ništa ne zna.

Iznenađenje je bilo još i veće kad sam saznao detalje o projektu. Ukratko, Ina će investirati milijune svog novca da bi povećala proizvodnju nafte iz svojih starih polja. Veći dio novca završit će u džepovima lokalnih kooperanata, a zbog povećane količine proizvedene nafte lokalna samouprava će na temelju koncesijskih naknada zabilježiti znatan porast proračunskih prihoda.

NAPISAO GLAVNI Po istoj, poreznoj, osnovi zaraUREDNIK MARKO dit će i državni proračun, a BIOČINA povećanjem proizvodnje nafte iz domaćih izvora izravno će se smanjiti uvoz, pa će samim time i tradicionalno velik hrvatski vanjskotrgovinski deficit biti smanjen. Na kraju, zbog metodologije kojom Inini stručnjaci misle povećati prinos nafte, cijeli projekt ima i ekološku dimenziju goleme količine ugljikova dioksida umjesto u atmosferi, završit će u podzemlju. Sve to Ina će učiniti bez ijedne kune državnog poticaja, ijednog postotka porezne olakšice i bilo kakve pomoći u rješavanju birokratskih problema. Ako svake godine građani ove države kroz cijenu električne energije izdvajaju stotine milijuna kuna za poticanje obnovljivih izvora energije - jer oni pridonose energetskoj neovisnosti i smanjenju ugljikovih emisija - zašto država isti odnos nema prema Ininu projektu, koji u jednakoj mjeri zastupa oba cilja. Kad u hrvatskoj vladi shvate da projekte treba vrednovati prema njihovim objektivnim vrijednostima, a ne prema subjektivnom dojmu nastalom u okviru trenutačnog političkog trenutka, onda više neće morati sami sebe pozivati na svečana otvorenja.

SADRŽAJ 6 FOKUS SHELLOVO PLINSKO

30

ČUDOVIŠTE

NAFTNI PREPOROD KAKO INA ULAŽE MILIJUNE U MOSLAVAČKA POLJA

8 CARSTVO UGLJENA ZAŠTO ZAPAD I KINA DOLAZE U MONGOLIJU 9 KREĆE PLINSKI RAT TKO ĆE ZAVLADATI HRVATSKIM TRŽIŠTEM UNP-a 10 ENERGETIKA

36

AUTOMOBILA GDJE NESTAJU KUNE IZ

TORIJ ENERGIJA BUDUĆNOSTI IZ MALJA BOGA GROMA

SPREMNIKA 13 INFOGRAFIKA KAKO OSVIJETLITI CRNI KONTINENT? 17 RECESIJSKI UDAR PRESUŠILE SUBVENCIJE ZA OBNOVLJIVE IZVORE

48

22 INTERVJU VLADIMIR JELAVIĆ:

VELIKI MEGAWATTOV KVIZ O GEOTERMALNOJ ENERGIJI

UVOZIMO 30 POSTO ENERGIJE 53 APEL PLINSKOG

44 PET MODELA ZA ENERGETSKU EFIKASNOST I EKOLOŠKI PROFIT

STRUČNJAKA: POLITIČARI, PREPUSTITE ENERGETIKU STRUČNJACIMA KOLUMNISTI 39 IGOR DEKANIĆ

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA ◗ DIREKTORICA LINDA BADRIĆ ◗ VODITELJICA IZDANJA KSENIJA BORŠĆAK ◗ TEL. 01/5555-008 ◗ oglasi@nacional.hr

IMPRESSUM

◗ GLAVNI UREDNIK MARKO BIOČINA ◗ ART DIREKTOR VEDRAN DUHAČEK ◗ NOVINAR MARTINA ČIZMIĆ ◗ FOTOGRAF IGOR ŠOBAN

Zagreb, Vlaška 40, tel. 5555-000, 5555-050, faks: 4814-393 IZDAVAČ NCL Media Grupa

◗ REDAKTORI DUBRAVKO GRBEŠIĆ, IVONA BEČEIĆ ◗ PREDSJEDNIK UPRAVE MORITZ VON SEEFRIED ◗ DIREKTOR PROIZVODNJE IVICA HORVAT

ILUSTRACIJA NA NASLOVNICI: SABINA REŠIĆ

MEGAWATT Svibanj 2011.

5

6

MEGAWATT Svibanj 2011.

FOKUS DONESENA ODLUKA O GRADNJI NAJVEĆEG PLUTAJUĆEG LNG POSTROJENJA U POVIJESTI

Shellovo plinsko čudovište

B

4 6700 90

NAPISALA: MARTINA ČIZMIĆ SNIMKE: SHELL PRESS PHOTO

ritansko-nizozemska energetska kompanija Shell predstavila je planove za gradnju golemog plutajućeg postrojenja za vađenje i obradu ukapljenog naftnog plina. Plutajuće postrojenje trebalo bi biti usidreno oko 200 kilometara od australske obale gdje će crpiti plin iz podmorskog plinskog polja Prelude, koje se nalazi na dubini od oko 250 metara.

Plutajuće postrojenje biti će dugo 488 i široko 78 metara, a težit će oko 600.000 tona. Postrojenje će objediniti LNG terminal, postrojenje za vađenje i obradu plina i skladišta u koja će se plin skadištiti od otpreme. Dizajniran je da izdrži najjače oluje, a u osmišljavanju i izradi projekta vrijednog 1,2 milijarde dolara bilo je uključeno 600 inženjera koji su potrošili 1,6 milijuna radnih sati. Planirano je da postrojenje bude trajno usidreno na plinskom polju Prelude otprilike 25 godina, a nakon toga trebalo bi biti preseljeno na druga područja gdje Shell crpi plin.

NOGOMETNA IGRALIŠTA stala bi na širinu postrojenja, a 175 olimpijskih bazena je kapacitet plutajućeg skladišta ukapljenog plina

GOLEMO PLUTAJUĆE POSTROJENJE ZA EKSPLOATACIJU I UKAPLJIVANJE PRIRODNOG PLINA KOŠTAT ĆE 1,2 MILIJARDE DOLARA

KONJSKIH SNAGA je jačina potisnika kojima će se upravljati plutajućim LNG postrojenjem, koji bi plovilo trebali učiniti otpornim i na najveće oluje

POSTO godišnje potražnje energije Hong Konga jednako je godišnjoj proizvodnji LNG-a na ovom plutajućem LNG postrojenju koji bi trebao raditi MW 25 godina

MEGAWATT Svibanj 2011.

7

FOKUS U MONGOLSKE RUDNIKE NAJVIŠE ULAŽE SUSJEDNA KINA, PA SE PRETPOSTAVLJA KAKO BI ZAHVALJUJUĆI TOM NOVCU MONGOLIJA USKORO MOGLČA POSTATI NAJVEĆA SVJETSKA IZVOZNICA UGLJENA

Azijsko carstvo ugljena na meti globalnih divova MONGOLIJA JE ZBOG GOLEMIH ZALIHA UGLJENA SVE ČEŠĆE POPRIŠTE ULAGANJA KINESKIH I AMERIČKIH KOMPANIJA

S

vjetska potražnja za fosilnim gorivima, naftom, plinom i ugljenom, iz godine u godinu raste. Industrija, najveći potrošač tih goriva, diktira povećanje potrošnje. No u posljednje vrijeme neke se stvari mijenjaju.

Kina koja je do prije deset godina bila jedan od najvećih svjetskih izvoznika ugljena, posljednjih godina uvozi sve veće količine tog vrijednog goriva. Njena domaća proizvodnja više jednostavno ne može zadovoljiti povećanu potražnju. U prošloj godini samo je kinesko gospodarstvo potrošilo oko 2,8 milijardi tona ugljena, a predviđa se kako bi u sljedećih pet godina ta potrošnja mogla porasti za dodatnih milijardu tona.

Najveći potrošač ugljena u Kini je energetska industrija, i to zbog veoma jednostavnog razloga. Naime, Kina ima mnogo ugljena, ali joj nedostaje prirodnog plina. Stoga Kinezi masovno grade termoelektrane za za-

8

MEGAWATT Svibanj 2011.

dovoljavanje sve veće potražnje za električnom energijom. Dovoljno je istaknuti da se potražnja za ugljenom u posljednjih deset godina u Kini utrostručila upravo zbog povećane potražnje za električnom energijom.

Naravno, Kina bi se mogla okrenuti

PROBLEM MONGOLSKIH RUDNIKA JE IZNIMNO LOŠ TEHNOLOŠKI STANDARD

i nekim alternativnim izvorima energije. Hidroelektrane su jedna od opcija zbog bogatih kineskih rijeka, a već je poznato kako se kineska vlada okrenula i planiranju izgradnje nuklearnih elektrana. No poznato je da

za gradnju nuklearnih elektrana treba nekoliko godina, stoga će se potrošnja ugljena još neko vrijeme povećavati.

Predviđa se kako će samo Kina i Indija biti odgovorne za 80-postotno povećanje potražnje za ugljenom u svijetu u sljedećih 20 godina.

Upravo zbog povećane potrošnje i uvoza ugljena, Kina je morala pronaći sigurnog dobavljača. I okrenula se svom prvom susjedu - Mongoliji.

Ta relativno nezamijećena azijska zemlja prostire se na gotovo milijun kvadratnih kilometara, a u njoj živi samo tri milijuna stanovnika. No važnije je ono što se nalazi ispod njene površine. Mongolija je posjeduje čak 10 posto svjetskih rezervi ugljena. To je dvostruko više nego što su rezerve ugljena u Indoneziji, najvećoj svjetskoj izvoznici tog goriva. Prema nekim procjenama ispod Mongolije se nalazi oko 125 milijardi tona ugljena, a trenutačna godišnja proizvodnja iznosi samo 10 milijuna tona.

I 64 posto te proizvodnje izvozi se upravo u Kinu. Za obje zemlje to je situacija u kojoj ne gube ništa. Kina ima rezerve ugljena nadohvat ruke, a Mongolija profitira od kineskog novca. Najveći mongolski rudnik Ovoot Tolgoi nalazi se samo 40 kilometara od kineske luke Ceke. Ugljen se tako prevozi željeznicom do luke, a potom brodovima do krajnjeg odredišta. Budući da rudnik Ovoot Tolgoi godišnje proizvodi samo 4 milijuna tona ugljena, ne iznenađuje plan njegova vlasnika SouthGobi Energy, da zbog povećane potražnje u sljedeće dvije godine tu proizvodnju poveća na 14 milijuna tona, više nego što je trenutačno ukupna proizvodnja zemlje.

Prema svemu sudeći Mongolija bi, zahvaljujući kineskoj potražnji i novcu, uskoro mogla postati najveća svjetska izvoznica ugljena. (M. Č.) MW

FOK US

Počinje tržišni rat za kontrolu domaćeg tržišta UNP-a DAMIR BEGOVIĆ, DIREKTOR CRODUX PLINA, NEDAVNO JE OBJAVIO KAKO NJEGOVA TVRTKA IMA INVESTICIJSKE PLANOVE VRIJEDNE 100 MILIJUNA EURA

N

ajave Damira Begovića, direktora tvrtke Crodux plina, inače u vlasništvu umirovljenog generala Ivana Čermaka, kako planiraju gradnju terminala za ukapljeni naftni plin na jadranskoj obali, može se smatrati još jednom naznakom golemog tržišnog rata koji bi uskoro trebao eksalirati na hrvatskom tržištu tog naftnog derivata. Naime, tijekom posljednjh godinu i pol dana više domaćih i s stranih tvrtki poduzelo je preuzimanja i investicije radi povećanja svog tržišnog udjela. Prvi takav potez poduzeo je upravo Crodux plin, izgradivši veliki skladišno-prodajni terminal u Sv. Križu Začretju. Ambicija tvrtke bila je da taj terminal postane najveći objekt takve vrste u jugoistočnoj Europi, a da Crodux plin preuzme značajan udjel na tržištu. gdje je godinama praktički monopolističku poziciju imao Inin Proplin. Ti planovi dijelom su se i ostvarili, tvrtka je tijekom prošle godine navodno prodala oko 25 tisuća tona UNP-a, no za jači tržišni iskorak prepreka za Crodux plin pokazala se činjenica da nije raspolagala nužnom maloprodajnom i veleprodajnom infrastrukturom, kao ni skladišnim kapacitetima na jadranskoj obali, koji bi joj omogućili konkurentnije cijene. Taj problem, izgleda, odlučili su riješiti gadnjom terminala na jadranskoj obali, a idealna lokacija za takav objekt je Bakarski zaljev, koji zbog svoje dubine može primiti velike brodove, a istovremeno je iznimno dobro prometno povezan. Također, prema

PLANOVI TVRTKE CRODUX PLINA O GRADNJI OBALNOG TERMINALA ZA UKAPLJENI NAFTNI PLIN NAJAVA SU ESKALACIJE TRŽIŠNE BORBE Begoviću, u Crodux plinu planiraju gradnju manjeg distributivnog centra u Kukuljanovu iznad Bakra, zatim u Osijeku, a nedavno su kupili i jednog lokalnog distributera plina u Zadru.

Ipak, kao oštar konkurent Čermakovoj tvrtki morao bi se pokazati slovenski Petrol koji već dugo radi na širenju svog UNP biznisa u Hrvatskoj. Tako je tvrtka prošle godine preuzela tvrtku Jadran plin iz Drniša. Petrol je preuzimanjem Jadran plina stekao infrastrukturu potrebnu za efikasnu veleprodaju UNP-a. Drniška tvrtka posjeduje tisuću prostornih metara skladišnog prostora za UNP na više lokacija, od čega najviše u Unešiću, 300 m3, a u prošlosti je prodavala i do 200 tona UNP-a mjesečno. Osim toga, tvrtka posjeduje i punionicu plinskih boca, kapaciteta 2 tisuće boca dnevno, a skladište u Unešiću priključeno je

na željezničku mrežu. To je iznimno važno jer se željezničkim transportom značajno smanjuju troškovi prijevoza. Osim toga, Petrol je pregovarao o preuzimanju zadarske tvrtke Kepol, čijim bi preuzimanjem stekao značajne kapacitete za skladištenje naftnih derivata u zadarskoj luci Gaženica. Jasno, cilj svih tih poslovnih poteza je da se omogući što manji logistiki troškovi pri uvozu i distribuciji UNP-a u hrvatskoj. Naime, s obzirom da će Ina nakon dovršetka modernizacije svojih rafinerija proizvoditi goleme količine UNP-a, jedini način da mu u Hrvatskoj druge tvrtke konkuriraju uvoznim plinom jest da uz bolju kvaliutetu i uslugu, imaju i konkurentnu cijenu, a to je moguće jedino uz vrlo niske troškove distribucije. Jadranski terminali ključan su element postizanja tog cilja. (M. B.) MW

MEGAWATT Svibanj 2011.

9

FOKUS

M

nogi svjetski energetski stručnjaci smatraju da je povećanje energetske efikasnosti jedini način da se u budućnosti osiguraju dovoljne količine energije.

Posljednjih desetljeća milijarde eura uložene su u razne vrste takvih tehnologija, no vjerojatno nitko u tome nije bio aktivniji od automobilske industrije.

Suočeni s problemom da izravno ovise o iznimno volatilnim kretanjima svjetske cijene nafte, šefovi velikih svjetskih kompanija koje se bave proizvodnjom automobila i druggih motornih vozila shvatili su kako je ulaganje u smanjenje potrošnje jedini način da ostvare dugoročni opstanask. Oni koji to na vrijeme nisu prepoznali, poput amričkog General Motorsa, našli su se u velikim problemima. Rezultat takvih golemih ulaganja danas su neki inovativni uređaji, koji bi u budućnosti mogli znatno smanjiti energetske potrebe svjetskih prometala.

Ključni princip na kojem se baziraju ovi uređaji, poput regenerativnih amortizera i kočnica, jest taj da se energija reciklira, odnosno da se iskorisit kinetičko kretanje automobila kako bi se napajala neka druga funkcija u njemu. Budući da se na kočenju i radu motora troši više od dvije trećine energije u automobilu, prvi su takvi uređaji implementirani upravo na tim dijelovima. Ipak, ova analiza koju donosi Megawatt može poslužiti i kao dobar orijentir za sve one koji žele svojim stilom vožnje donekle ublažiti potrošnju goriva u svom automobilu, pa samim time i uštedjeti.

Očiti savjet za takve jest da što češće izbjegavaju oštra kočenja i smanje mirovanje vozila s upaljenim motorom. Na taj način potrošnju bi mogli smanjiti i do 7 posto, a to uz današnje cijene nafte - koje bi uskoro mogle još i narasti - čini sasvim pristojnu uštedu, uz dobar osjećaj zbog toga što se istovremno i čuva okoliš. (M.B.) MW

10

MEGAWATT Svibanj 2011.

Gdje nestaju skup KAKO SE TROŠI ENERGIJA IZ GORIVA U VAŠEM VOZILU

U ERI SKUPE NAFTE ENERGETSKA E IZ DANA U DAN INŽENJERI OTKRI V

GUBICI PRI MIROVANJU VOZILA

REGENERATIVNI AMORTIZERI

17,2%

Teoretski se ugradnjom ovih uređaja potrošnja goriva može smanjiti za

10% KORIŠTENJE OTPADNE TOPLINE MOTORA

Teoretski se na ovaj način potrošnja goriva može smanjiti za

10-30% GUBICI U MOTORU

62,4%

pe litre iz spremnika

FOK US

KORIŠTENJE UREĐAJA U KABINI

2,2%

GUBICI PRI KOČENJU

Izvor: www.energystar.gov i www.informationweek.com

A EFIKASNOST MOTORNIH VOZILA POSTALA JE VAŽNIJA NEGO IKAD PRIJE. RI VAJU NOVE NAČINE KAKO DA AUTOMOBILE UČINE ŠTEDLJIVIJIMA. REGENERATIVNE KOČNICE

5,8% Teoretski se ovom tehnologijom potrošnja goriva može smanjiti za

30%

GUBICI NA OSOVINI

OTPOR PRI KRETANJU KOTAČA

OTPOR ZRAKA

5,6%

4,2%

2,6% MEGAWATT Svibanj 2011.

11

FOKUS

K

onferencija održana u Dubrovniku od 6. do 8. travnja okupila je brojne stručnjake koji su razmijenili iskustva o oenergetskoj efikasnosti u projektima obnove kulturne baštine.

U Dubrovniku je od 5. do 7. travnja u organizaciji Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP Hrvatska) te suradnji s Gradom Dubrovnikom i Dubrovačkom razvojnom agencijom održan Tjedan energetske efikasnosti. Prva je od aktivnosti školski sat Misli na sutra.

Održan je za učenike OŠ Marina Getaldića, prilikom kojeg su se predsjednik RH Ivo Josipović i koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj Louisa Vinton, pridružili učenicima u školskim klupama. Nakon projekcije desetominutnog crtanog filma, s učenicima su razgovarali o važnosti odgovornog ponašanja s energijom te su zajedno obišli EE-mobil s izloženim tehnološkim rješenjima za korištenje obnovljivih izvora energije.

U Gradskoj vijećnici je 6. travnja održana stručna radionica Sustavno gospodarenje energijom u Gradu Dubrovniku za ravnatelje gradskih institucija, te su održana i predavanja o energetskoj efikasnosti kao pokretaču održivog razvoja tržišta kao i mogućnostima financiranja provedbe ee mjera odnosno korištenja obnovljivih izvora energije putem Zelenih kredita Zagrebačke banke. U međuvremenu, Dubrovčane su na Stradunu energetski savjetnici besplatno savjetovali o tome kako u svom domu uštedjeti energiju te su im demonstrirali proizvode ugrađene u EE mobil Grada Osijeka.

Aktivnosti EE tjedna bile su samo uvod u međunarodnu konferenciju Gospodarenje energijom u kulturnoj baštini, koja je u Dubrovniku okupila preko 300 domaćih i međunarodnih arhitekata, građevinara, inženjera, konzervatora i restauratora iz 22 zemlje širom svijeta, zajedno s predstavnicima gradova i županija Republike Hrvatske. Od 6. do 8. travnja sudionici konferencije su kroz 10 tematskih panela pokušali identificirati mogućnosti sinergije između zahtjeva za očuvanjem kulturne baštine i povećanja energetske efikasnosti zaštićenih objekata.

U Hrvatskoj je čak 38% zgrada u javnom

12

MEGAWATT Svibanj 2011.

ZA VRIJEME ENERGETSKOG TJEDNA U DUBROVNIKU JE ODRŽANO I NIZ PREZENTACIJA O ENERGETSKOJ EFIKANSOSTI

Kulturna baština može biti i energetski efikasna UNDP U DUBROVNIKU ORGANIZIRAO VELIKU KONFERENCIJU O GOSPODARENJU ENERGIJOM U KULTURNOJ BAŠTINI vlasništvu na popisu zaštićenih spomenika kulture ili su dio zaštićenih gradskih jezgara (na svjetskoj razini ovaj udio kreće se oko 25%). Glavni cilj konferencije bila je razmjena znanja i iskustava stečenih na pilot-projektima u Hrvatskoj, EU i u svijetu te predstavljanje postignuća i novih mogućnosti na području energetske efikasnosti i gospodarenja energijom u objektima kulturne baštine.

Dvodnevni program konferencije je kroz 50 predavanja i 11 panel diskusija sadržajem obuhvatio energetsku efikasnost u zgradama, gospodarenje energijom u starim gradskim jezgrama, zakonodavni okvir te modele financiranja. Predstavljeni su mnogi primjeri povećanja energetske efikasnosti prilikom rekonstrukcije i obnove zgrada zaštićenih gradskih jezgara koji su dokazali kako je primjenom modernih tehnologija i inovativnih rješenja moguće ostvariti značajne uštede, uz potpuno očuvanje kulturne vrijednosti objekata. Uspješni primjeri sinergije zaštite kulturne baštine i povećanja energetske efikasnosti: na 49 stambenih zgrada unutar UNESCOve zaštićene jezgre u Edinburghu solarni kolektori su smješteni između krovova oblika slova „M“ te stoga nisu vidljivi s ulične strane, čime su zadovoljeni konzervatorski zahtjevi. Projekt 3ENCULT iz listopada 2010. u okviru programa FP7 okuplja 22 partnera iz Europe i obuhvaća 9 poka-

znih primjera objekata kulturne baštine, ali i aktivnosti usmjerene na prilagodbu zakonodavnog okvira. Ističe se primjer obnove kuće Ansitz Kofler u niskoenergetsku kuću s godišnjom potrošnjom toplinske energije ispod 30 kWh/m2 (prije 450 kWh/m2). Projekt obnove Francuskog paviljona u Zagrebu vođen načelima očuvanja kulturne baštine, ali i energetske efikasnosti, godišnju energiju za grijanje smanjit će za više od 320.000 kWh. Značajne energetske uštede moguće su i u zaštićenim gradskim jezgrama - npr. godišnji troškovi javne rasvjete u Dubrovniku će, nakon završene rekonstrukcije, biti niži za više od 400.000 kn.

U okviru konferencije organizirano je i predstavljanje vrhunskih tehnologija, proizvoda i usluga na području energetske efikasnosti, čime su obuhvaćeni: izolacijski materijali, energetski efikasna stolarija, sustavi grijanja/hlađenja, solarni sustavi, inteligentni upravljački sustavi, sustavi štednje vode te ESCO modeli financiranja projekata. Kao tvtrke-partneri na konferenciji su svoje proizvode izložila poduzeća koja su svojim tehnologijama i uslugama te kvalitetom lideri na tržištu ee proizvoda: Bosch toplinska tehnika, Daikin, HEP Esco, Knauf Insulation, Knx Hrvatska, LG, Profine, Rockwool i Viessmann, koji su ujedno sudionicima predstavili svoje uspješne projekte kroz tematska predaMW vanja.

STRATEGIJA

■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ ILUSTRACIJE VEDRAN DUHAČEK

Kako osvijetliti crni kontinent AFRIČKA ENERGETIKA PROTEKLIH GODINA DOŽIVLJAVA PROCVAT, ALI NJEZINI STANOVNICI I DALJE NEMAJU PRISTUP ELEKTRIČNOJ ENERGIJI. MOŽE LI SE TO PROMIJENITI A DA SE NE UGROZI STABILNOST GLOBALNOG SUSTAVA OPSKRBE ENERGIJOM? MEGAWATT Svibanj 2011.

13

STRATEGIJA

SIROMAŠTVO U IZOBILJU PREMDA NJIHOV KONTINENT OBILUJE FOSILNIM GORIVIMA I OSTALIM ENERGENTIMA, STOTINE MILIJUNA STANOVNIKA AFRIKE DANAS ŽIVI BEZ ELEKTRIČNOG SVJETLA

90%

U afričkom tlu nalazi se otprilike

18%

ukupnih svjetskih zaliha urana

U čak 11 afričkih država devet od deset stanovnika uopće nema pristup električnoj energiji

Dvije nuklearne elektrane u Južnoj Africi proizvode

5%

ukupnih količina energije na cijelom kontinentu

Afrika ima NAJMANJU potrošnju energije po glavi stanovnika od svih kontinenata U Burundiju, Čadu, Centralnoafričkoj republici, Liberiji, Ruandi i Sierra Leoneu samo 3-5% kućanstava ima stabilnu opskrbu električnom energijom

Svakog dana u New Yorku potroši se više energije nego u svim državama subsaharskoj Afrike zajedno, s iznimkom Južne Afrike

GLOBALNA PROIZVODNJA I POTROŠNJA EL. ENERGIJE STANOVNIŠTVO 0

300 MIL.

600 MIL.

900 MIL.

1,2 MLRD.

SJEDINJENE DRŽAVE KINA JAPAN INDIJA NJEMAČKA

79%

AFRIKA

posto stanovnika afričkih država Trećeg svijeta nema pristup električnoj energiji

BRAZIL UJEDINJENO KRALJEVSTVO

KWH 14

0

MEGAWATT Svibanj 2011.

1,000

2,000

3,000

4,000

U AFRICI SE NALAZI 10% UKUPNIH GLOBALNIH OTKRIVENIH REZERVI NAFTE

PROIZVODNJA ENERGIJE BEZ UGLJIKOVODIKA SOLARNA

TERMO

HIDRO

VJETAR

NUKLEARNA

GEOTERMALNA

PROJEKTI U PLANOVIMA NUKLEARNA

UKUPNA NACIONALNA PROIZVODNJA ENERGIJE U MLRD. KWH VJETAR MANJE OD 1

1-5

5-10

10-40

VIŠE OD 40

MEGAWATT Svibanj 2011.

15

PHOTO: SIEMENS PRESS PICTURE

STRATEGIJA

ELEKTRIČNO SVJETLO I DLAJE SE U NAJVEĆEM DIJELU AFRIKE SMATRA LUKSUZOM, IAKO JE KONTINENT BOGAT RAZNIM VRSTAMA ENERGENATA

R

ačunajući odnos potrošnje i proizvodnje energije po glavi stanovnika, vrlo je lako izračunati kako je Afrika danas temelj stabilne globalne energetske proizvodnje. I zapadni i istočni svijet danas u podjenakoj mjeri koriste goleme afričke energetske potencijale kako bi zadovoljili svoju sve veće potrebe. Na Afriku već danas otpada 10 posto ukupnih svjetskih otkrivenih zaliha nafte, predviđa se kako će u sljygeća dva desetljeća 90 posto svih novih otkrića zaliha ugljikovodika u svijetu biti u Africi. Ipak, bogata nalazišta ugljikovodika tek su manji dio energetskog bogatstva Afrike. Kontinent obiluje velikim rijekama, golemim vjetrovitim prostranstvima i, što je možda najvažnije, ogromnom količinom sunčane energije. S obzirom na to, očito je kako će se svjetske sile tijekom narednih desetljeća, s globalnom proizvodnjom nafte u opadanju, ali i brojnim drugim iscrpljenim izvorima, sve više okretati Africi kao mjestu gdje mogu proizvesti energiju koja im je potreban. Takva perspektiva u prvi se čas može činiti iznimno privlačnom milijunima siromašnih stanovnika afričkih država, kojima bi pojačani izvoz energije mogao donijeti prijeko potreban novac kojim će financirati razvoj svoga društva. Ipak, čini se kako je posrijedi još jedan globalni paradoks. Naime, rijetki

se pitaju što će se dogoditi kad životni standard stanovnika Afrike počne rasti, pa samim tim i njhov potrebe za energijom budu veće. Slično se posljednjih desetljeća događalo u Aziji, ali su tamošnje mnogoljudne države u realtivno kratkom vremenu, zahvaljujući gospodarskom rastu od neto izvoznika energije, postale ovisne o uvozu. Afrika je danas faktički posljednja velika svjetska regija koja je izvoznik energije, čije mogućnosti proizvodnje nadmašuju potrebe potrošnje. Zahvaljujući tome, delikatni balans svjetske energetske opskrbe se uspješno održava, no surova istina je da je cijena toga nerazvijenost afričkih država i siromaštvo ljudi koji u njima žive. Upravo zbog toga, tvorci svjetskih energetskih startegija morali bi se zapitati - što će se dogoditi kad svatko od milijardu stanovnika Afrike bude zahtijevao

USPOREDO SA ŽIVOTNIM STANDARDOM RAST ĆE I POTROŠNJA ENERGIJE U AFRICI. TAJ RAST PODJEDNAKO ĆE OSJETITI EUROPA, AMERIKA I AZIJA

16

MEGAWATT Svibanj 2011.

barem dio onih svakodnevnih životnih mogućnosti koje u ostatku svijeta smatraju normalnima, a to su električno svjetlo, grijanje, klimatizacija ili plinski štednjak. Moralna je obveza međunarodne zajednice da to žiteljima Afrike omogući, ali i golem tehnološki izazov kako to učinit a da se ne naruši osjetljivi balans svjetske opskrbe energijom.

MW

STRATEGIJA PROJEKTI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE U ZADNJIH DESET GODINA CVJETALI SU ZBOG VISOKIH POTICAJA, ALI TO VRIJEME PRIMIČE SE KRAJU

Energija koja je preskupa ■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ ILUSTRACIJA SABINA REŠIĆ

ZBOG NAJVEĆE EKONOMSKE KRIZE U PROTEKLIH 80 GODINA BROJNE EUROPSKE DRŽAVE POČELE SU SMANJIVATI POTICAJE ZA PROIZVODNJU ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA. KAKO ĆE SE INDUSTRIJA PRILAGODITI?

››

MEGAWATT Svibanj 2011.

17

STRATEGIJA

Č

ini se kako bi najveće žrtve recesije, barem što se energetike tiče, mogli biti obnovljivi izvori izvori energije. Nakon što je sredinom prošle godine Španjolska potpuno neočekivano najavila smanjenje poticajnih tarifa za energiju dobivenu iz vjetroelektrana i solarnih ćelija od onda je slične poteze najavilo ili provelo još nekoliko europskih zemalja, među kojima i ekonomski najrazvijenija država Europe – Njemačka. U takvim okolnostima, neizbježno je pitanje – jesu li obnovljivi izvori energije za Europu u recesiji jednostavno postali preskupi? Jednoznačan odgovor na to pitanje ne postoji, jer kao što Europska unija nije homogena zajednica, već konglomerat suverenih nacija s specifičnim interesima i idejama, tako su i njihove energetske potrrbe, te planovi koji na temelju tih potreba nastaju, značajno različiti. Ipak, ono što se može zaključiti jest da je recesija u znatnoj mjeri ukazala na sve nelogičnosti europskog sustava poticanja obnovljivih izvora energije, te kako bi ta činjenica u budućnosti dugročno mogla u znatnoj mjeri promijeniti odnose u sektoru koji je dugo vremena bio svojevrsni eldorado za ulagače.

Dakako, EU neće odustati od svog proklamiranog cilja da do 2020. Godina 20 posto svojih energetskih potreba zadovoljava iz obnovljivih izvora, no gotovo je izvjesno kako će pristup biti drugačije nego što je bio dosada. Problem je kao i uvijek u novcu. Europski sustav poticanja obnovljivih izvora energije, temeljio se na subvencioniranoj otkupnoj cijeni energije na garantirani vremenski rok. Takav model bio je odličan za investitore jer im je omogućavao vrlo jednostavnu i preciznu računicu isplativosti, preduvjet za podršku do strane financijskog sektora. Na krilima tih netržišno visokih cijena, sektor obnovljivih izvora energije u Europi je rastao značajnim stopama, a zajedno s njim i svi ostali vezani subjetki, kao primjerice cijena dionica kompanija koje se bave proizvodnjom energetske opreme. Ipak, rijetki su razmišljali što će se dogoditi ako države dođu u situaciju da si ne mogu priuštiti tako skupu energiju. Upravo to se dogodilo u Španjolskoj. Ta država godinama je bila jedan od predvodnika u razvoju takvih projekata, naročito vjetroelektrana, a industrija obnovljivih izvora energije u značajnoj je mjeri pridonosila i španjolskom gospodarskom rastu. Razvoj je bio toliki da je samo 2009. godine u toj državi u pogon puštene vjetroelektrane ukupne snage 2,5 GW, što je, za usporedbu, kom-

PREDVIĐENI GLOBALNI RAST PROIZVODNJE ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA DO 2050.

20.000 18.000 16.000 14.000

TWh/god.

››

12.000

10.000 8000 6000 4000 2000 0 2000.

MEGAWATT Svibanj 2011.

2010.

2015.

IZVOR: AT KEARNEY

binirana snaga dvije manje nuklearne elektrane. Ukupna instalirana snaga španjolskih vjetroelektrana iznosi oko 19 GW, što je 50 posto ukupnih proizvodnioh energetskih kapaciteta u toj državi. Svi ti projekti temeljlli su se na iznimno visokoj poticajnoj otkupnoj cijeni električne energije koju je španjolska vlada garantirala. Ipak, suočen s golemim proračunskim deficitom tamošnji premijer Jose Luis Zapatero odlučio je kako je to preveliko opterećenje za javne financije. Donesena je odluka o smanjenju subvencija, no kako se ona odnosila samo na buduće projekte, nikakvih financijskih efekata od nje nije bilo, jer je Španjolska i dlaje bila u situaciji da gotovo polovicu svoje potrošene električne energije mora plaćati po visokim cijenama. Upravo zbg toga, neki tamošnji vladini dužnosnici u medijima su počeli najavljivati kako bi se smanjenje subvencija moglo primjeniti i retroaktivno, dakle

NAJAVA ŠPANJOLSKE VLADE DA ĆE RETROAKTIVNO SMANJITI SUBVENCIJE ZA VJETROELEKTRANE IZAZVALA JE PANIKU MEĐU ULAGAČIMA 18

2005.

2020.

202

370 78% RAST/god.

54% PAD/god.

190

180

140 80 50 20

OSTALO 1982 1983

PLIMA I OSEKA

1984 1985 1986

1987 1988 1989

GEOTERMALNA 55% RAST/god.

10,7

BIOMASA I OTPAD KONCENTRIRANA SOLARNA ENERGIJA

11% PAD/god.

7,8 6,9

FOTOVOLTIKA 5,4

VJETAR

4,3

4,1 3,2

3,0

HIDROENERGIJA 00

2025.

2030.

2035.

2040.

2045.

2050.

na sve projekte. Takve najave izazvale su paniku među ulagačima, kojima bi na taj način umanjena računica o financijskoj isplativosti, a neki od njih našli bi se vjerojatno i u gubicima. Najavljene su velike skupne tužbe developera vjetroparkova u Španjolskoj, a kako su analitičari procjenjivali da bi takva mjera negativno utjecala na investicijsku konkurentnost cijele Europe, na kraju se u cijelu priču uključila i Europska komisija, pa je Španjolska, barem zasad, odustala od najavljene mjere. Ipak, događaji u Španjolskoj ostavili su traga na europskoj industriji obnovljivih izvora energije.

Prva posljedica je ta što se europsko tržište, bez obzira na različite potrebe i strategije pojedinih država, uvijek samoregulira prema kretanjima najvećih. Španjolska je godinama, naročito u vjetroenergetici, bila država koja je svojom visokom poticajnom tarifom nametala trendove, jer su druge države, ako su željele biti konkurentne i privući strane investicije u tom sektoru, morale onemogućiti barem slične uvjete. Utoliko je jasno da će oštro smanjenje subvencija u Španjolskoj, u bliskoj

00

ISPORUKE FOTOVOLTIČNE OPREME (MW)

ANALITIČARI UPOZORAVAJU NA MOGUĆNOST NASTANKA BALONA, KAO ŠTO SE DOGODILO U SAD-u 80-ih

NOVOINSTALIRANE VJETROELEKTRANE (MW)

450

1980. 1981. 1982. 1983.1984. 1985. 1986. 1987. 1988. 1989.

budućnosti rezultirati smanjenjem i u drugim državama.

Druga važna posljedica španjolske krize jest ta što bi ona mogla dugoročno promijeniti način na koji se promišlja o projektima proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. To naravano ne znači, da će se broj takvih projekata smanjiti, dapače on će prema predviđanjima stručnjaka i porasti, ali uz poslovni model koji bi takvu energiju učinio cjenovno konkurentnijom energiji iz konvencionalnih izvora.

Taj način jedina je dugoročno održiva mogućnost da se održi visoka stopa rasta na europskom tržištu obnovljivih izvora energije, te izbjegne mogućnost pucanja balona, koju su nedavno u svojoj studiji analizirali stručnjaci poznate svjetske konzultantske tvrtke ATKearney. Prema njihovu mišljenju, kako bi se osigurao budući razvoj takvog tržišta, napore u jednakoj mjeri moraju uložiti predstavnici industrije, kao i predstavnici javnog sektora, odnosno zakonodavci koji uz nove tehnologije moraju pronaći i nove institucionalne okvire koji će omogućiti povećanje konkurentosti obnovljivih izvora energije.

Koje bi to konretne mjere trebale biti, objašnjava Tomis- ››

MEGAWATT Svibanj 2011.

19

STRATEGIJA

TOMISLAV ČORAK, STRUČNJAK IZ AT KEARNEYA, TVRDI DA JE DEREGULACIJA ENERGETSKOG SUSTAVA KLJUĆNA ZA DUGOROČNI RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

›› lav Čorak, principal AT Kearneya u Hrvatskoj: “Rast proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora ovisi o četiri čimbenika. Stanje svakog od njih ocrtava koliko je zemlja spremna, tj. zrela za razvoj proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Prvi čimbenik je postavljanje strateškog cilja na nacionalnoj razini za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Drugi je vezan za smanjenje opće potrošnje električne energije kako bi elektroenergetski sustav održivo funkcionirao u budućnosti.

Treći je vezan uz deregulaciju elektroenergetskog sustava kako bi se omogućilo raznim proizvođačima da proizvode električnu energiju i upumpavaju je u sustav. Četvrti je čimbenik vezan uz promociju korištenja energije iz obnovljivih izvora kako bi se razvila potreba i svijest kod

razne tarifne modele, brine se o promociji korištenja zelenih izvora električne energije i naplaćuje energiju od svojih potrošača. Bi li to poskupilo električnu energiju?

Gotovo sigurno bi po jedinici kilovat-sata, ali s mjerama smanjenja opće potrošnje električne energije negativan bi se udarac povećanja cijene amortizirao." Ipak, dok se ne ostvae promjene o kojima Čorak govori, očito je da ulagače u pojedinim europskim državama očekuje smanjenje subvencija, pa samim tim i manji prihodi nego oni na koje su navikli. Osjetna rezanja svojih subvencija za pojedine vrste obnovljivih izvora energije već su uvele Njemačka i Italija, a vlada Velike Britanije je poput svojih španjolskih kolega razmatrala mogućnost retroaktivnog smanjenja subvencija, no na kraju je od toga odustala i veliku reviziju sustava poticaja najavila za 2013. godinu. Jedina velika europska država koja je zasad obećala ostaviti subvencije na visokoj razini jest Francuska, no tamo je tržište ionako ograničeno činjenicom da država najveći dio svojih energetskih potreba zadovoljava iz nukleranih elektrana, a planira se i novi investicijski ciklus u tom segmentu. Dapače, ako se zanemari Francuska, jedina europska država koja je prošle godine povećala otkupne tarife za obnovljivu energiju je Grčka. Ta golemim dugovima opterećena država, od prošle godine ima jednu od najvećih subvencija za energiju iz obnovljivih izvora u Europi, a jamči njezinu isplatu u sljedećih 20 godina. Na temelju tih brojki Grčka bi uistinu mogla postati nova meka za razočarane ulagače iz ostatka Europe, barem one među njima koji vjeruju da će Grčka imati novca da u budućnosti isplati ono što je obećala.

MW

JEDINA DRŽAVA U EUROPI KOJA JE U POSLJEDNJIH GODINU DANA POVEĆALA SUBVENCIJE JE GRČKA, NO RIJETKI VJERUJU DA ĆE IH MOĆI ISPLATITI krajnjih potrošača. Hrvatska se obvezala ispuniti strateški EU cilj da do 2020. troši 20 posto električne energije iz obnovljivih izvora i to je postao nacionalni strateški cilj. Međutim, realizacija ostalih čimbenika zaostaje.

Najveći je raskorak na deregulaciji elektro energetskog sektora bez koje neće biti dugoročno moguće proizvoditi električnu energiju iz obnovljivih izvora na ekonomski isplativ način. Elektroenergetski sustav treba razdvojiti na dijelove koji se bave svaki svojim dijelom elektroenergetskog sustava. Proizvodnja proizvodi električnu energiju i investira u proizvodne kapacitete. Prijenos, odnosno distribucija transportiraju proizvedenu električnu energiju do potrošača, a opskrba „pakira“ električnu energiju u

20

MEGAWATT Svibanj 2011.

FOTO: HRVOJE JELAVIĆ/PIXSELL

STRATEGIJA

'Energija vjetra je potencijal koji Hrvatska mora iskoristiti'

Č

NCL PROMO

ak i više nego u ostatku Europe, recesija je u Hrvatskoj znatno je usporila realizaciju brojnih najavljenih vjetroenergetskih projekata. Jedan od najupućenijih ljudi u kompleksnu situaciju DIREKTOR TVRTKE WPD ENERSYS, NAJUSPJEŠNIJEG DOMAĆEG DEVELOPERA koja u tom sektoru u Hrvatskoj trenutačno VJETROPARKOVA, GOVORI O STANJU U DOMAĆOJ VJETROENERGETICI vlada je Željko Samardžić, izvršni direktor hrvatske podružnice velike njemačke ŽELJKO tvrtke WPD, inače jednog od najvećih euSAMARDŽIĆ KAŽE DA HRVATSKA ropskih developera vjetroparkova. WPD je ZBOG BIROKRACIJE u Hrvatskoj dosad izgradio dva vjetroparSVE VIŠE ZAka, oba u okolici Šibenika, na lokacijama OSTAJE ZA SUSJEDTrtar-Krtolin i Orlice.

NIM DRŽAVAMA U PRIVLAČENJU INVESPrva je puštena u proizvodnju u lipnju TICIJA U RAZVOJU 2006. godine, ima 14 vjetroagregata ukupne VJETROELEKTRANA, snage 11,2 MW, godišnje proizvodi oko 30 IAKO IMA VEĆE VJETROPOTENCIJALE GWh električne energije, a gradnja je stajala oko 13 milijuna eura. Druga, na lokaciji Orlice, u rad je puštena u lipnju 2009. godine, ima 11 vjetroagregata snage 9,6 MW, lipnja, krećemo u realizaciju. Dakle, očito imaju realan potencijal, Samardžić kaže godišnje proizvodi oko 23 GWh, a koštala je da je administrativni okvir loš. Dodatni kako očekuje da će proći još godine dok je oko12,5 milijuna eura. Ta dva realizirana problem je što su prije izbijanja krize u sek- budu u cijelosti realizirani, te da bi prvi projekta čine WPD faktički liderom u tom tor ušli brojni spekulativni developeri ko- potez domaćih institucija, ako doista žele sektoru u Hrvatskoj, no Željko Samardžić jima to uopće nije temeljni biznis, nego su potaknuti investicije u tom sektoru, taj da se pojednostavni birokratska procedura: kaže kako je razvoj vjetroelektrana u Hr- tražili brzu zaradu.

Kad je došla recesija, novca je nestalo, “Kad se računici isplativosti projekta privatskoj posao koji iziskuje goleme količine pa je došlo i do velikog otrežnjenja, broje godine čekanja na dobivanje svih strpljenja: “Na žalost, birokratska procea najavljeni projekti jednostavno su potrebnih dozvola, rijetki će pravi investidura je takva da je razvoj projekata u Hrzaleđeni”.

Pritom stvaraju problem zatori naći interesa da tu ulažu, ako u puno vatskoj mukotrpan posao. Naša matična uzetosti mrežnih kapaciteta koje su olako kraćem vremenu mogu realizirati svoje tvrtka je specijalizirana za to i sigurno je da dobili i onemogućuju razvoj drugih proprojekte u susjednim državama. Hrvatsnam je bilo nešto lakše jer smo raspolagali jekata.

Samardžić također kaže kako je ka ima kvalitetne vjetropotencijale i to je odličnim znanjem i iskustvima koji su nam po njegovu mišljenju dio projekata u starresurs koji mora iskoristiti. Neke susjedne omogućavali da pravilno valoriziramo vritu nerealno valoririziran u smislu ispladržave u tome su znatno siromašnije od jednost projekata koje smo razvijali. Ipak, tivosti: "Na nas se recesija nije odrazila, Hrvatske, no rade puno intenzivnije da sva ta znanja i reference nisu nam previše dijelom zbog snage tvrtke, dijelom zbog iskoriste ono što imaju. U vrijeme kad značili kad smo bili suočeni s birokratskim pametne poslovne politike. Štoviše, čini je privlačenje stranih investicija jedna zastojima. Primjerice, projekt vjetroelese da smo u toj recesiji i profi tirali.

WPD od glavnih tema u Hrvatskoj, mislim da ktrane Ponikve kod Stona, a radi se o 16 u Hrvatskoj radi na još nekoliko projekau ovom sektoru ima puno mogućnosti da vjetroagregata ukupne snage 34 MW i inta.

Neki su u postupku ishođenja lokacikvalitetnijim pristupom privučemo investiciji vrijednoj 46 milijuna eura, razviMW jske dozvole, neki u procjeni SUO." Iako ozemne ulagače.” jamo punih 9 godina i tek sada, početkom

MEGAWATT Svibanj 2011.

21

INTERVJU ENERGIJA

VLADIMIR JELAVIĆ, SAVJETNIK U ENERGETSKOM INSTITUTU EKONERG, VEĆ GODINAMA JE ČLAN STRUČNIH PREGOVARAČKIH TIMOVA ZA POLITIKU KLIMATSKIH PROMJENA

Vladimir Jelavić

Neprihvatljivo je da 30 p 22

MEGAWATT Svibanj 2011.

■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE TOMISLAV ČUVELJAK, NCL ■ SNIMKE IGOR ŠOBAN, REUTERS ■

H

je rvatski energetski stručnjak dr.Vladimir Jelavić savjetnik je u tvrtki Ekonerg, radio na istraživačkim projektima i konzultantskim poslovima s područja energetike, nuklearne sigurnosti i zaštite okoliša.

Radio je neko vrijeme u Uredu Progama za razvitak UN-a u Zagrebu, bio je direktor u nuklearnoj elektrani Krško, član je stručnih pregovaračkih timova za politiku klimatskih promjena. U ekskluzivnom intervjuu za Megawatt govori o trenutačnom stanju hrvatske energetike, utjecaju globalnih i europskih direktiva o smanjenju emisija stakleničkih plinova na razvoj te grane u Hrvatskoj, te o ključnim izazovima s kojima će hrvatski energetski susatav biti suočen u sljedećem desetljeću.

MEGAWATT: Prateći događaje u hrvatskoj energetici stječe se dojam kako je recesija zaustavila i ono malo velikih projekata koji su se razvijali i planirali do 2009., a infrastruktura, bilo proizvodna, bilo distributivna, sve je starija. Prijeti li zbog manjka investicija hrvatskom energetskom sustavu dugoročna stagnacija, kao što neki stručnjaci upozoravaju?

Točno je da investicije u energetici zaostaju za potrebama. Zaostaju u smislu zadovoljenja naših vlastitih potreba za energijom, ali i u smislu propuštenih poslovnih mogućnosti.

Posebice zabrinjava visok uvoz električne energije, u nekim godinama i do 30 posto potrošnje, što nama energetičarima nije prihvatljivo.

U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske pokazano je od kolikog značenja može biti razvojni potencijal hrvatskog energetskog sektora. Uz moguće investicije od blizu 15 milijardi eura u idućih desetak godina, a uzimajući u obzir i multiplikativne učinke, energetski sektor može pridonositi godišnjem porastu BDP-a i do 2 postotna boda. Za tu razinu investicija nužna su inozemna ulaganja, ali i povećanje poslovne sposobnosti domaćih energetskih subjekata.

Temeljno je pri tome pitanje tržišnog formiranja cijene električne energije i prirodnog plina. Socijalni razlozi godinama su odgađali prijelaz od administrativnog formiranja cijene električne energije i prirodnog plina na tržišno formiranje cijena. Problem uistinu nije jednostavan i traži političku odlučnost kako bi se stvorile zakonske, materijalne i administrativne pret-

POZNATI ENERGETSKI STRUČNJAK VLADIMIR JELAVIĆ U EKSKLUZIVNOM INTERVJUU ZA MEGAWATT GOVORI O KLJUČNIM IZAZOVIMA HRVATSKE ENERGETIKE U SLJEDEĆEM DESETLJEĆU

››

posto energije UVOZIMO MEGAWATT Svibanj 2011.

23

INTERVJU ››

postavke. Socijalna pitanja u energetici trebaju se rješavati „izvan energetskog sektora“, kao dio politike socijalne skrbi. Energetska politika treba se „osloboditi“ netržišnih iskrivljavanja. Do toga uvijek dolazi kad se socijalna pitanja žele rješavati interveniranjem u tržišne tokove.

Vremena više nemamo. U energetici smo puno izgubili jer smo bili neodlučni.

MEGAWATT: Još 2009. donesena je Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, no odonda su se brojne stvari u Hrvatskoj, kao i u zemljama u okruženju promijenile. Smatrate li da je došlo vrijeme za reviziju te strategije?

Energetska strategija je postavila tri temeljna cilja: sigurnost opskrbe energijom, konkurentnost i održivost energetskog sektora.

Strategija slijedi temeljna strateška opredjeljenja Europske unije i postavlja ciljeve u skladu s direktivama iz klimatsko-energetskog paketa. Dakle, s gledišta općeg okvira, nema novih okolnosti.

Druga je stvar što mi s investicijama kasnimo, posebice u elektroenergetskom sektoru. Za razvoj energetskih infrastrukturalnih projekata potrebno je jako puno vremena. Ako pritom imamo i promjene strateških dokumenata i neusklađenosti u hijerarhijskom nizu, neki se projekti i ne mogu provesti. U današnje vrijeme, kada pitanja okoliša čine značajan element odluke, i kada javnost aktivno sudjeluje u svakom takvom projektu, priprema projekta traje godinama. Pogledajte što je sve potrebno za, recimo, jedan novi termoenergetski objekt. Odrediti lokaciju, provesti istraživanja na lokaciji, izraditi tehnička rješenja, proći kroz postupak procjene utjecaja na okoliš, rezervirati prostor u prostorno-planskoj dokumentaciji, provesti postupak objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, osigurati energetske suglasnosti, lokacijsku dozvolu, izbor ponuđača i dozvolu za gradnju. Sigurno sam nešto preskočio kad govorim ovako iz glave.

Tu se javlja još jedan problem, posebice prisutan u zadnje vrijeme. Javni natječaji često se poništavaju, dovoljno je da se netko žali i da investitor izgubi pola godine. Potrebno je tri do četiri godine da krenete s gradnjom, pa još tri do četiri godine gradnje, treba prilično vremena da se projekt ostvari.

MEGAWATT: Već duže od deset godina stalni ste član hrvatskog pregovaračkog tima za Kyoto protokol. Kako će se obveze koje je Hrvatska preuzela potpisivanjem tog dokumenta odraziti na razvoj hrvatske energetike?

Da, energetika čini oko 75 posto ukupne emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Službeno, Hrvatska ima tridesetak raznih mjera za smanjenje emisije koje se provode, a najveći potencijal smanjenja je u energetskoj učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije. Ono što je postignuto od pristupanja Kyoto protokolu od 2007. godine usporavanje je porasta emisije. Korelacijska veza između porasta bruto nacionalnog dohotka i emisije stakleničkih plinova slabi.To znači da nam ekonomija postaje sve manje ovisna o ugljiku. Ocjensko razdoblje za Kyoto je od 2008. do 2010. godine, to je tzv. prvo razdoblje

obveze. O obvezama u razdoblju nakon 2012. još se pregovara. S gledišta izvršenja obveza u prvom razdoblju pomažu okolnosti koje su nastupile ekonomskom krizom. U 2009. i 2010. godini imali smo, na žalost, negativne stope rasta bruto domaćeg proizvoda, smanjenje industrijske proizvodnje i energetske potrošnje i time smanjenje emisije stakleničkih plinova.

Imao sam prilike biti na svim svjetskim energetskim konferencijama, a u isto vrijeme i na konferencijama o okvirnoj konvenciji o promjeni klime. Ono što se događalo na tim najvećim godišnjim konferencijama bilo je dobar indikator stvarnog stanja. Godinama energetske konferencije nisu ozbiljno uvažavale ono što se događalo oko Kyotskog protokola, odnosno svjetski energetski biznis nekako se držao svog kursa. To se iz temelja promijenilo, nacionalne i globalna energetika postaju izravno u funkciji izvršenja obveza. No energetski biznis neprestano ponavlja, želimo iste tržišne uvjete, a to znači globalnu cijenu ugljika. Globalna cijena ugljika znači da bi troškovi i opterećenje zbog smanjenja emisije trebali bili jednaki za sve ekonomije svijeta, nešto kao globalna taksa na emisije.

MEGAWATT: Kako točno funkcionira sustav trgovanja ugljikovim kvotama?

Tu je bitno objasniti temeljne principe budućih obveza. Sustav EU sve izvore emisije dijeli na one koji su u sustavu trgovanja, takozvanom ETS sustavu, i one koji nisu u sustavu trgovanja, takozvanom ne-ETS. U trgovanju su postrojenja za proizvodnju električne energije i industrija s velikom energetskom potrošnjom.

Ovi izvori obično pokrivaju 40 do 60 posto nacionalne emisije. U ovom drugom, ne-ETS dijelu, su mali industrijski izvori, domaćinstva, ustanove, promet, poljoprivreda i otpad.

Dakle, EU propisuje kvote po državama, ali samo za taj ne-ETS sektor, dakle za malu energetiku, promet i ostalo.

Za velike izvore koji su u sustavu trgovanja nema nacionalnih ograničenja, postoji zajednička kvota na razini Europe, ta kvota ide na dražbu. Za investitora je s gledišta CO2 svejedno gdje će graditi, u Hrvatskoj ili Njemačkoj, naravno, kad uđemo u EU. Isto tako, za državu izgradnja elektrane na njezinom teritoriju nije dodatni "teret" jer se ETS ne računa u kvotu emisije države u sustavu obveza EU. .

MEGAWATT: U javnosti se često tvrdi kako Kyoto protokol, zbog toga što se kao bazna godina za izračun dopuštene količine emisija ugljika u atmosferu uzima 1990. godina, znatno otežava budući razvoj domaće industrije. Jesu li tvrdnje točne?

Hrvatska je imala problem oko bazne godine, jer ona nije bila adekvatna stvarnoj energetskoj potrošnji. Puno napora je uloženo da se to pitanje raspozna na međunarodnoj razini, što je rezultiralo i posebnom odlukom Konvencije o baznoj godini za Hrvatsku.

Neke države sada u okolnostima ekonomske krize i realnog stanja emisije, smatraju da je upitna konzumacija ove fleksibilnosti, kako Hrvatska ne bi možda i trgovala viškom.

HRVATSKA TREBA OZBILJNO RAZMOTRITI OPCIJU ZAJEDNIČKOG ULAGANJA U NOVI BLOK NE KRŠKO SA SLOVENIJOM

24

MEGAWATT Svibanj 2011.

ENERGETSKA STRATEGIJA EUROPSKE UNIJE DO 2020.

GODINE 20 posto smanjenje emisija stakleničkih plinova od razine iz 1990.

20 posto ukupne europske potrošnje energije zadovoljavat će se iz obnovljivih izvora 20 posto smanjenje energetske potrošnje zahvaljujući implementaciji tehnologija energetske efikasnosti

Ovdje je potrebno jedno objašnjenje. Za razdoblje nakon 2012. za Hrvatsku više nije mjerilo 1990. godina. Naime Europska unija određuje svoje interne ciljeve prema emisiji od 2005. do 2007. godina, odnosno za Hrvatsku kako je dogovorila pristupnim pregovorima. Jednom kad se prema metodologiji raspodjele obveza EU odredi cilj za 2020., on se samo kao relativna brojka iskazuje prema emisiji u baznoj 1990. godini iz Kyoto protokola.

Na globalnoj razini pregovori za provođenje Kyoto protokola nakon 2012. godine još su u tijeku. Ovaj dogovor nedvojbeno će utjecati na razvoj, ali ne samo u Hrvatskoj, svi se moraju prilagoditi novim uvjetima.

MEGAWATT: Nakon Kyota stvoren je i svjetski sustav trgovanja kvotama emisija ugljika, no proteklih godina bio je predmet brojnih financijskih manipulacija i zbog toga izvrgnut kritikama.

Služi li trgovanje kvotama ugljika danas svrsi za koju je smišljeno ili se radi samo o novom alatu financijskih špekulanata, kako često tvrde ekološki aktivisti?

Stvari nisu postavljene idealno, tako da su neki mogli ostvariti benefite, no to je ipak ostalo na marginalnim razinama. Radi se o vrlo složenom sustavu, počevši od same raspodjele kvota do mogućih mehanizama trgovanja. Ključno jest kako odrediti alokacijske kvote za pojedine sudionike, ali i kvote koje su dobile države. Neke države smatrale su da su ozbiljno oštećene u raspodjeli i vodile su sporove s Europskom komisijom oko svojih nacionalnih raspodjela kvota. Ovaj ključni nedostatak se sada uklanja, shema trgovanja EU za razdoblje nakon 2012. godine za velike energetske izvore ukida besplatne kvote, emisijske jedinice će svi kupovati na dražbama, i to svi postojeći i svi novi izvori. Neke industrije će ipak dobiti besplatno emisijske jedinice, ali samo ako su na tehnološkom vrhu u svom sektoru.

Smatra se da je ovo jedan pravedan sustav, jer su za svakog sudionika, bio on iz Hrvatske ili Njemačke, ista pravila igre, a cijena

JELAVIĆ SMATRA KAKO SU POTICAJI ZA OBNOVLJIVE IZVORE U HRVATSKOJ PRIVLAČNI, ALI DA JE BIROKRATSKI OKVIR KOMPLICIRAN

je onakva kakvu će odrediti tržište. Osim trgovanje na razini projekata i industrijskih izvora, Kyoto dopušta i trgovanje kvotama koje su dobile države. Neke države, zbog smanjenja industrijske proizvodnje i tranzicije. imaju emisije znatno manje od kvote propisane Kyoto protokolom, pa bi višak mogle prodati. To se u žargonu zvalo "hot air". U ovakvim aranžmanima trgovine među državama javio se jedan novi mehanizam, tzv. zelenih investicija.

Država koja kupuje emisijske jedinice uvjetuje da prodavatelj taj novac potroši u zaštitu okoliša. To su interni bilateralni dogovori država, čiji sadržaji nisu javno poznati. U razdoblju nakon 2012. godine ovakve trgovine bez pokrića u smanjenju emisije teško da se mogu dogoditi zbog strogih zahtjeva za sve države.

MEGAWATT: Kao jedna od metoda mogućeg smanjenja ugljikovih emesija često se navodi i “carbon capture”, metoda utiskivanja ugljika u podzemlje. Je li ta tehnologija rentabilna i pouzdana?

Tehnologija je u razvoju, u narednih deset godina treba iz faze pilot projekta prijeći na komercijalnu primjenu. Razvoj financijski snažno potiče Europska unija. Za to je EU uvela jedan inovativan način sufinanciranja projekata, tako što su za ovakve projekte rezervirane emisijske jedinice, u iznosu od 300 milijuna tona. To je deset puta više od ukupne hrvatske emisije stakleničkih plinova.

Cijena će se znati tek kad počne njihova prodaja na dražbi, nakon 2012. godine. Očekuje se da bi kroz pilot projekte do 2020. godine ova tehnologija mogla postati komercijalno dostupna, odnosno da bi po cijeni mogla biti konkurentna ostalim mjerama. Razvoj ove tehnologije od presudne je važnosti, jer prema današnjem stanju tehnologije neće biti moguće postići ciljeve bez CCS-a. Fosilno gorivo ostat će još dugi niz godina stožerni energent, a primjenom CCS-a to se može znatno produžiti. Ovakva postrojenja su investicijski vrlo skupa, a u pogonu traže puno energije. Recimo, na jednoj elektrani na ugljen, sav onaj napredak koji je postignut raz- ››

MEGAWATT Svibanj 2011.

25

INTERVJU ››

26

vojem novih tehnologija, čime se povećala učinkovitost suvremenih termoelektrana za 30 posto, morao bi se utrošiti za izdvajanje CO2. Regulativa EU zasada traži samo da se analizira izvodljivost primjene ovakve tehnologije u termoelektranama na ugljen preko 300 MW, i ako ima opravdanosti, da se onda predvidi prostor za buduću izgradnju postrojenja.

MEGAWATT: Godinama ste bili član uprave NE Krško. Kako gledate na događaje u Japanu?

Nezgoda na nuklearnoj elektrani u Japanu je veoma ozbiljna, ona je prema klasifikaciji Međunarodne atomske agencije za energiju svrstana u najviši oblik. To znači da je u nedostatku hlađenja došlo do djelomičnog ili potpunog taljenja jezgre, odnosno goriva reaktora.Također, da je došlo do ispuštanja dijela radioaktivnosti u okoliš te da hlađenje u nuždi ne funkcionira kako je projektirano. Što se dogodilo u Fukushimi, još se do detalja istražuje, no treba imati u vidu katastrofičnost situacije, prvo je bio snažan potres koji je elektrana izdržala, ali naselja u okolici doživjela su velike štete. Zatim je došao tsunami koji je u potpunosti uništio naselja u okolici, a to su bile kuće i domovi i onih koji su radili u elektrani.

Evakuacija stanovništva provedena je na vrijeme, vrlo organizirano i efikasno. Izvještaji pokazuju da je samo dvadeset osoba, operatera iz elektrane, primilo nešto povećane doze. Oni su primili doze koje su, recimo, 5 do 6 puta veće od onih koje su dopuštene za godišnje izlaganje radnog osoblja elektrane. Prema zadnjim mjerenjima, doze u okolici tek su malo iznad onih koje su inače prisutne kod populacije, počinje povratak u dijelove zona koje su evakuirane. Situacija na elektrani i dalje je u tehničkom smislu složena. Svaka nezgoda na nuklearnoj elektrani vrlo se pomno analizira i podaci se dostavljaju Međunarodnoj atomskoj agenciji.

Ova nezgoda u Japanu dodatno će unaprijediti zahtjeve za sigurnosne sustave elektrane i još podignuti opću sigurnosnu kulturu.

MEGAWATT: Mnogi smatraju da je razvoj nuklearne energetike jedini način da se dugoročno smanji emisija CO2 propisana Kyoto protokolom. Koji je vaš stav o tome i smatrate li da će Fukushima rezultirati novim zastojem gradnje nuklearnih elektrana u svijetu?

Ako želimo porast globalne temperature zadržati unutar 2 stupnja Celzija, razvijene države trebaju smanjiti emisije stakleničkih plinova za 25-40 posto do 2020. godine, a čak 80-95 posto do 2050. Od država u razvoju očekuje se da će napraviti otklon od svojih uobičajenih scenarija za 15 do 30 posto. Primjena obnovljivih izvora energije i energetska učinkovitost nisu dovoljne za postizanje potrebnog smanjenja emisije. Dvije tehnologije koje mogu teško zaobići jesu nuklearne elektrane i primjena hvatanja i skladištenja ugljika u podzemne geološke slojeve. Mnoge države u svojim planovima imaju izgradnju novih nuklearnih elektrana.

Događaji u Japanu mogli bi sigurno imati posljedica, no treba počekati, jer se još uvijek radi o prvim reakcijama. Prvi reakcije biznisa bile su munjevite, cijene ugljena odmah su porasle na međunarodnom tržištu.

MEGAWATT Svibanj 2011.

AKO ŽELIMO PORAST GLOBALNE TEMPERATURE ZADRŽATI UNUTAR 2 STUPNJA CELZIJA, RAZVIJENE DRŽAVE TREBAJU SMANJITI EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA ZA 25-40 POSTO DO 2020. GODINE, A ČAK 80-95 POSTO DO 2050. TO ĆE UTJECATI NA SVE, PA TAKO I NA HRVATSKU, KAŽE JELAVIĆ

MEGAWATT: U Sloveniji se već dugo raspravlja o gradnji novog bloka NE Krško, ali bez Hrvatske. Treba li Hrvatska sudjelovati u tom projektu?

Zbog sigurnosti opskrbe Hrvatska treba imati diversifikaciju različitih goriva. Mi smo i osjetili što znači kad nestane, recimo, plina u zimskim mjesecima. Energetska strategija poziva na održavanje nuklearne opcije i stvaranje institucionalne, kadrovske, zakonske i slične infrastrukture kako bi se moglo odlučivati o implementaciji nuklearne energije u energetske svrhe. O konačnoj izgradnji imamo vremena odlučiti, ali izgubljeno vrijeme je nemoguće nadoknaditi. Dakle, moramo i na tome području raditi, održavati kadrove, pripremiti se tako da se možemo upustiti u realizaciju ako i kada opća društvena klima sazrije. Opcija zajedničkog ulaganja sa Slovenijom, da. Mislim da Hrvatska treba razmotriti takvu opciju, to je logičan nastavak uspješne suradnje sa susjedima. Razumljivo, postavlja se pitanje tko bi sve bio investitor takvog projekta.

Nuklearna elektrana Krško kroz proces kontinuirane modernizacije priprema se za produženje životnog vijeka i to je projekt koji treba podržati. Nova elektrana uz postojeću nudi dodatne benefite.

Odabrati i pripremiti novu lokaciju u Hrvatskoj vrlo je zahtjevan posao, u Krškom lokalna zajednica je prihvatila taj projekt, kao što je prihvatila i odlagalište za nisko i srednje radioaktivni otpad.

MEGAWATT: U Hrvatskoj je još uvijek neriješeno pitanje skladištenja nuklearnog otpada. Stručnjaci su svojedobno odredili lokaciju na Trgovskoj gori kao idealnu za gradnju takvog objekta, ali je projekt stopiran nakon jakih protesta ekoloških udruga. Kako riješiti taj problem?

U početku svoje karijere radio sam na sigurnosnim analizama nuklearnih elektrana, u vezi s odlaganjem radioaktivnog otpada radio sam neko vrijeme u tvrtki Bechtel u njihovu sjedištu u San Franciscu. To je bilo prije 20 godina. Tamo smo kao tim iz Hrvatske, a za potrebe NE Krško, radili prvu sigurnosnu analizu za odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada. Studije su se odnosile na tunelski tip izvedbe i plitko odlaganje s mnogostrukim inženjerskim barijerama. Poslije sam sudjelovao u izradi studije o lociranju nuklearnog otpada, one koju je prihvatio Sabor i gdje je prvi put kao jedna od lokacija bila spomenuta i Trgovska gora. Temeljno kod

odlagališta je odabrati relativno stabilnu strukturu, što manje izloženu potresima i tektonskim pomicanjima, i izoliranu od vodonosnih slojeva. Mi u Hrvatskoj imamo dobre lokacije, za oba tipa odlaganja.

Takvo odlagalište treba nam i za odlaganje toksičnog industrijskog otpada, zbog čega je i osnivana Agencija za posebni otpad koja se ovim pitanjima sustavno bavi zadnjih dvadesetak godina.

Odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada nema potrebe za aktivnim sustavima zaštite. Objekt treba nadzirati nekoliko stoljeća, sve dok radioaktivnost ne bude dovoljno niska da više nisu potrebne restrikcije u pristupu otpadu. Konstrukcije odlagališta jamče potpunu sigurnost za okoliš i stanovništvo u bližoj i daljoj okolici. Lokalna zajednica može imati odličan prihod za proračun, uz potpunu sigurnost s gledišta utjecaja. Nije stoga čudno da se u Sloveniji na natječaj za izbor lokacije javilo nekoliko općina. Konačno je odabrana općina Krško. Neosporiva je činjenica da mi imamo obvezu sudjelovati u rješavanju pitanja otpada iz Krškog. Ili ćemo imati svoju lokaciju i zaposliti svoju operativu, ili ćemo skupo morati plaćati skladištenje drugima.

MEGAWATT: Unatoč dosta kvalitetnim uvjetima poticanja razvoja obnovljivih izvora energije, čini se da Hrvatska nije na putu da ostvari ciljeve iz Strategije energetskog razvoja. Što bi u budućnosti trebalo učiniti da se situcija popravi?

Za ostvarenje visokih ciljeva iz energetske strategije, kao što je udjel obnovljivih izvora od 20 posto u 2020. godini, potrebni su snažni poticaji. Poticaji postoje za proizvodnju električne energije, još nam nedostaju poticaji za proizvodnju toplinske energije iz obnovljivih izvora. Mnogobrojne su prepreke, odnose se na razvoj mreže i raspodjelu troškova u vezi s priključcima, pokrivanjem rezervne snage su sustavu za obnovljive izvore energije, relativno složen postupak ishođenja dozvola, probleme s prostorno-planskim aspektima na lokalnim razinama. Ministarstvo i Hrvatska energetska regulatorna agencija rade na uklanjaju ovih barijera, a provedba trećeg energetskog paketa u dijelu koji se odnosi na distribuciju i prijenos električne energije trebala bi pomoći u stvaranju boljeg poticajnog okvira. Zainteresiranih investitora ima jako mnogo, jer kako ste rekli, poticajne tarife su privlačne, posebice za vjetroelektrane.

Obnovljivi izvori energije imaju svoju cijenu, zasad su skupi, dakle sada, ako se želi uvesti poticaj za toplinsku energiju iz obnovljivih izvora, potrebno je naći sredstva. Svako povećanje cijene postojećim energentima vrlo je osjetljiva gospodarsko-sociološka tema, osobito u sadašnjoj situaciji krize. Dio sredstava može doći od budućeg sustava trgovanjem emisijom, od prodaje emisijskih jedinica na dražbi. Ono što se danas ubire od industrije preko takse na emisiju CO2 nije ni približno dovoljno.

MEGAWATT: Vlada je nedavno donijela Zaključak o utvrđivanju prioriteta u izgradnje elektroenergetskih građevina.

Hoće li to pokrenuti ciklus investicija i radi li institut Ekonerg, gdje ste zaposleni, na nekom od tih projekata za HEP? Kako sam već rekao, put od pripreme projekta i do dobivanja dozvola je dugotrajan, puno posla treba obaviti prije nego lopata dođe na gradilište. Nismo mi po tome specifični, pa u Europi se gotovo sve nove gradnje ostvaruju na postojećim lokacijama, gdje je postupak jednostavniji.

Ekonerg za potrebe HEP-a radi na studiji utjecaja na okoliš za zahvat TE Plomin C. Kako bi se provelo usklađivanje s najboljim raspoloživim tehnikama, potrebno je rekonstruirati i unaprijediti termoelektranu Plomin (TE Plomin). Pokazalo se da je najbolje ako stari blok termoelektrane - Plomin 1 - prestane s radom i zamijeni se suvremenom novom jedinicom. Osim toga, izgradili bi se i neki novi objekti koji će unaprijediti i postojeći blok 2 termoelektrane. Današnje stanje tehnike omogućava da se na istoj građevnoj parceli, bez proširenja, potpuno provedu navedeni zahvati. Može se ujedno povećati snaga postrojenja, a pri tom smanjiti utjecaj na okoliš u nizu aspekata, posebice s gledišta utjecaja na zrak, jer će emisije u zrak bile znatno manje nego što su danas.

Koristi imaju svi, na lokalnoj razini i šire.

MW

PRIMJENA OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE SAMA ZA SEBE NIJE DOVOLJNA ZA ŽELJENA SMANJENJA EMISIJE UGLJIKA

MEGAWATT Svibanj 2011.

27

KOMENTAR

Energetski paradoks – glavni izazov suvremene civilizacije

G

PIŠE: IGOR DEKANIĆ,

PROFESOR NA RUDARSKO-GEOLOŠKOospodarska infrasNAFTNOM FAKULTETU U ZAGREBU truktura suvremenog društva zasnovana je na jeftinoj energiji.

Do toga su nas dovele dvije tehnološke revolucije u dva protekla stoljeća, industrijska revolucija u XIX. stoljeću i revolucija prometa u XX. stoljeću. Obje su potaknule neograničene ambicije i utjecale na proširenje uvjerenja kako je materijalni napredak ljudske civilizacije neograničen.

Ipak, daljnji materijalni razvoj nije moguć bez aktiviranja znatnih novih izvora energije, a ni radikalno povećanje korištenja fosilnih ČOVJEČANSTVO NEMA energetskih izvora, zbog dva razloga. Prvi DUGOROČNOG je taj što se najdostupniji i najjeftiniji dio RJEŠENJA ZA fosilnih izvora, korištenje konvencionalne nafte, bliži svojim granicama i po ukupnim SIGURNU OPSKRBU količinama raspoložive pogodne energije ENERGIJOM, A ONO i u geopolitičkom smislu. Drugi je taj što se ŠTO IMA ZBOG SVOJE moguća alternativa u intenzivnijem prelasku na prirodni plin zapravo samo odgađa za OGRANIČENOSTI sljedećih dvadesetak godina. Obnovljivi izMOŽE POSTATI SVE vori energije čine se dugoročnim izlazom, ČEŠĆIM RAZLOGOM ali zasad njihova cijena ne može konkurirati cijeni energije iz fluidnih ugljikovodika.

SUKOBA ILI RATOVA Kako se intenzivira korištenje energije, tako se množe i pitanja realne mogućnosti za uklanjanje štetnih posljedica. No, s druge strane, zaustavljanje gospodarskog rasta podjednako je nerealno, pa čak može biti i opasno.

Naime, kako uvjeriti mnoge zemlje u razvoju koje su se upravo okrenule ubrzanoj industrijalizaciji po modelu sada razvijenih zemalja da odustanu od toga modela? Tko će to učiniti i kojim sredstvima? Odgovor na ta pitanja može tek otvoriti Pandorinu kutiju prijepora i sukoba s nesagledivim posljedicama. Čovječanstvo zapravo nema dugoročno riješenu stalnu, sigurnu Igor Dekanić i relativno jeftinu opskrbu energijom. Naime, energije za sadašnji način i modele korištenja nestat GEOPOLITIKA će u roku od približno pola stoljeća. Znanstveno ENERGIJE poznate i moguće alternative još nisu tehnološki, a Uloga energije u suvremenom kamoli komercijalno pogodne za sigurno korištenje. globaliziranom gospodarstvu U takvim okolnostima, kako se klasični fosilni izvori

Golden marketing-Tehnička knjiga

budu iscrpljivali, tako će sve više dobivati na značenju njihov geopolitički raspored i sve će više dolaziti do sukoba oko preostalih najprofitabilnijih rezervi i proizvodnje fluidnih ugljikovodika. To je geopolitička strana energetskog paradoksa. Naime, čovječanstvo nema dugoročnog rješenja za obilnu i sigurnu opskrbu energijom, a ono što ima, zbog svoje ograničenosti može postati sve češćim razlogom sukoba ili ratova za resurse, u prvom redu za naftu, a kasnije i za druge izvore energije.

Drugi razlog ograničenja daljnjeg intenziviranja korištenja fosilnih goriva proizlazi iz ekoloških zapreka. Planet Zemlja i njegova ekološka ograničenja zapreka su daljnjem eksponencijalnom korištenju izvora energije zasnovanih na ugljiku, pri čemu su nepovoljne klimatske promjene poput globalnog zatopljenja i pojave efekta staklenika samo očita upozorenja prirodnih ograničenja za daljnje intenzivno povećanje korištenja fosilnih goriva. Tako se intenziviranje korištenja postojećih izvora energije čini kao put bez povratka, a zbog gospodarskih i civilizacijskih pogodnosti kao da ne postoji globalna volja za pronalaskom realnih i ostvarivih alternativnih rješenja. To su izazovi koje pred čovječanstvo postavlja upotreba energije.

Međutim, ljudsko je društvo čudesna mješavina dvojbi koje pred njim stoje u budućnosti i bezbrižnosti svakodnevnog života, a takav je spoj uz ostalo omogućilo i obilje energije. Dokad će to obilje trajati, ne zabrinjava milijune ljudi kad svakodnevno rade i putuju koristeći se svim prednostima obilja zasnovanog na masovnom korištenju energije. Svakodnevni život ide dalje i globalni prosperitet, omogućen dostupnom i jeftinom energijom, uz manje potrese prouzročene povremenim ekonomskim ili političkim poremećajima, traje i dalje. To je također jedno od obilježja energetskog paradoksa - da izgleda kao da on zapravo i ne postoji. Stoga je energetski paradoks doista glavni izazov suvremene civilizacije, a u idućim desetljećima sve izraženiju ulogu imat će energetska geopolitika. Sve dok čovječanstvo ne riješi problem trajne opskrbe energijom iz obnovljivih izvora, fosilna će goriva imati veliku ulogu, a odnosi u energetskoj geopolitici bit će sve MW izraženiji.

ULAGANJA DUBRAVKO NOVOSEL, DIREKTOR ININOG OKRUGA POSAVINA, NA LOKACIJI PROVEDBE EOR PROJEKTA GDJE ĆE SLJEDEĆE TRI GODINE BITI ULOŽENO 500 MILIJUNA KUNA, A KOJI ĆE REZULTIRATI ZNATNIM POVEĆANJEM PROIZVODNJE NAFTE NA POLJIMA IVANIĆ I ŽUTICA

OŽIVLJENO

Inino moslavačko naftno b

30

MEGAWATT Svibanj 2011.

NAKON GODINA ISTRAŽIVANJA INA KREĆE S PROJEKTOM POBOLJŠANOG CRPLJENJA NAFTE NA SVOJIM POLJIMA U OKOLICI IVANIĆ GRADA ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE IGOR ŠOBAN, INA ■

o bogatstvo

››

MEGAWATT Svibanj 2011.

31

ULAGANJA ››

H

rvatska naftna kompanija Ina u sljedeće tri godine uložit će 500 milijuna kuna u projekt nazvan EOR na svojim naftnim poljima u okolici Ivanić Grada. Kratica EOR potječe od engleskog termina Enhanced oil recovery, skupnog naziva za metode i tehnologije kojima se povećava iscrpak iz naftnih ležišta. Implementacija EOR metoda na Ininim naftnim poljima, s obzirom na njihovu kompleksnost i veličinu, značajan je projekt ne samo u Hrvatskoj, nego i u naftnoj industriji cijele regije, odnosno jugoistočne Europe. Pojednostavnjeno rečeno, Ina će sljedećih godina u svoja naftna ležišta utiskivati ugljični dioksid i vodu radi povećanja iscrpka nafte na starijim naftnim poljima.

Nakon što planirani radovi budu dovršeni, količina proizvedene nafte na tim nalazištima mogla bi biti znatno povećana, što će rezultirati i ekonomskim koristima za državu, kao i za lokalnu zajednicu.

Osim toga, ovaj projekt ima i važnu ekološku dimenziju. Stotine tisuća tona ugljikova dioksida, umjesto da budu ispuštene u atmosferu, bit će utisnute u

LABORATORIJSKE PRIPREME ZA PROJEKT POČELE SU JOŠ DAVNE 1978., A PILOT PROJEKT 2001.

GODINE

podzemlje. Kako kaže direktor Inina Okruga Posavina Dubravko Novosel, ono što će uslijediti sljedećih godina samo je kruna višegodišnjih istraživanja i testova koje su provodili Inini inženjeri: “Laboratorijska ispitivanja i pripreme za moguću primjenu EOR metoda i tehnologija INA je započela još 1978. godine.

U razdoblju od 1978. do 1990. na uzorcima ležišnih stijena, tzv. jezgri s 14 najvećih naftnih polja u Hrvatskoj, provedena su ispitivanja i analize primjenjivosti EOR metoda. Nakon toga provedena je numerička simulacija povećanja iscrpka nafte iz ležišta naftnih polja Ivanić i Žutica, koja su na temelju laboratorijskih ispitivanja ocijenjena najpogodnijima za ovakav

32

MEGAWATT Svibanj 2011.

PILOT PROJEKT POČEO JE 2001. POSTAVLJANJEM TANKOVA (SLIKA NA VRHU) KOJI SU BILI PUNJENI UGLJIKOVIM DIOKSIDOM (SLIKA GORE) KAKO BI TAJ PLIN POMIJEŠAN S VODOM BIO UTISKIVAN U NAFTNO LEŽIŠTE

PRI PROLASKU UGLJIKOVA DIOKSIDA KROZ CIJEVI ONE SE SMRZAVAJU PA JE TAKO BILO I ZA VIRJEME PILOT PROJEKTA U IVANIĆU

projekt. Radi se o ideji, a sada i o projektu koji traje već dugo i na kojem su radile generacije Ininih stručnjaka, no u konkretnu realizaciju krenuli smo tek 2001. kad je cijena nafte postala dovoljno visoka. Jedan od glavnih uvjeta za isplativost EOR metoda na starijim naftnim poljima je povoljna cijena nafte na svjetskom tržištu.

Ona varira ovisno o specifičnosti svakog pojedinačnog projekta, no smatra se kako je granica isplativosti ovih projekata između 30 i 35 dolara. Kad je cijena nafte dosegnula tu razinu, mi smo krenuli s pilot projektom na ograničenom dijelu ležišta naftnog polja Ivanić.

Od 2001. do 2003. godine utiskivali smo vodu u svrhu povećanja tlaka u naftnom ležištu do postizanja tzv. tlaka miješanja fluida u ležištu koji je utvrđen laboratorijskim ispitivanjima. Nakon toga od 2003. do 2006. godine u ležište se naizmjence u ciklusima od po šest mjeseci utiskivao ugljični dioksid i voda te su se mjerili rezultati. Rezultati su bili vrlo dobri, čak i bolji nego što smo očekivali, tako da je donesena odluka da se krene u investicijski projekt.”

Ovaj Inin projekt prvi je primjer tercijarnih metoda iskorištavanja rezervi nafte u Hrvatskoj, pa je zbog toga i iznimno važan, naročito u kontekstu sve iscrpljenijih domaćih rezervi. Zanimljivo je da će se ove tercijarne metode povećanja iscrpka nafte primijeniti na naftnim poljima u okolici Ivanić Grada, odnosno u Moslavini, koja je kolijevka naftnog rudarstva u Hrvatskoj. Ekonomski značajne količine ugljikovodika otkrivene su u pješčenjacima ispod Ivanić Grada tijekom 1963. godine. Proizvodnja nafte i plina na tom naftnom polju započela je u studenom 1963.godine sa samo 5 proizvodnih bušotina. Najveća proizvodnja nafte ostvarena je u primarnoj fazi iskorištavanja tijekom 1966. godine, a zbog nepovoljnih okolnosti u ležištu, odnosno velike prisutnosti otopljenog plina na kraju je zabilježen znatno manji iscrpak nafte nego što je inicijalno bilo zamišljeno. On je trebao iznositi 18 posto, a iscrpljeno je samo 9,2 posto. Zbog toga se pristupilo sekundarnim metodama povećanja iscrpka nafte. Taj proces započet je 1972. godine utiskivanjem vode u naftna ležišta i traje još i danas. Posljedica toga bila je maksimalna proizvodnja nafte 1977. godine.

Od tada je proizvodnja nafte u stalnom padu. Upravo zato i želimo primijeniti tercijarne metode povećanja

CIJELI PROJEKT IMA I EKOLOŠKU DIMENZIJU JER ĆE GOLEME KOLIČINE UGLJIKOVA DIOKSIDA BITI UTISNUTE U TLO

iscrpka nafte (EOR metode). Pojednostavnjeno rečeno, fizikalni mehanizmi za istiskivanje nafte iz ležišta zbog utiskivanja ugljičnog dioksida u ležištu su takvi da se on vrlo dobro miješa s naftom, poboljšava njenu viskoznost, izaziva bubrenje nafte i na taj način dovodi do bolje protočnosti nafte iz ležišta do proizvodnih bušotina. Dubravko Novosel kaže da su proteklih godina Inini stručnjaci, radeći na pilot projektu, stekli niz praktičnih znanja i iskustava koja su vrijedna i u svjetskim okvirima: “Trenutačno u svijetu postoji oko 350 EOR projekata, no svaki od tih projekata po nečemu je specifičan. Ovaj naš svakako je po svom razmjeru i načinu na koji se provodi iznimno zanimljiv, što je i

MEGAWATT Svibanj 2011.

››

33

ULAGANJA ››

predstavljeno na velikim svjetskim naftnim skupovima i konferencijama, Činjenica je da smo radeći na ovom projektu stekli know-how koji se može pokazati vrlo korisnim na nekim drugim projektima, isto kao što smo i mi u određenim trenucima koristili savjete kolega iz MOL-a koji slične projekte već realiziraju u svojoj državi”. Kako kaže Novosel, jedan od ključnih elemenata za uspjeh ovog projekta je činjenica da Ina raspolaže vlastitim količinama ugljičnog dioksida koji će se utiskivati u bušotine, za razliku od mnogih drugih svjetskih kompanija. Primjerice, velika nalazišta nafte i plina u Sjevernom moru mogla bi biti iznimno povoljna za primjenu ovih metoda, no problem je što su troškovi transporta ugljičnog dioksida do lokacija naftnih platformi vrlo veliki. To sve i unatoč visokoj cijeni nafte na svjetskom tržištu dovodi u sadašnjem trenutku do neisplativosti tih projekata u uvjetima Sjevernog mora.

Plan Ininih stručnjaka je da se u EOR projektu koristi ugljični dioksid koji se zajedno s plinom proizvodi na plinskim poljima (Molve, Kalinovac) u Podravini.

Ugljični dioksid mora se izdvojiti iz prirodnog plina prije nego što se plin utisne u transportnu mrežu Hrvatske. Dosad se taj ugljični dioksid ispuštao u atmos-

INA PLANIRA U EOR PROJEKT TIJEKOM SLIJEDEĆE TRI GODINE ULOŽITI OKO 500 MILIJUNA KUNA feru. Sad će takva ekološki štetna praksa biti potpuno izokrenuta, pa će ugljikov dioksid, umjesto u atmosferi, završiti u naftnim ležištima polja Ivanić i Žutica.

U Ini računaju kako će na taj način dati značajan doprinos globalnim normama smanjenja stakleničkih plinova na koje se i Hrvatska obvezala, a oko kojega i Europska unija ima dosta čvrsta pravila. Upravo zato najveći dio od planiranih 500 milijuna kuna ulaganja bit će potrošen na opremanje bušotina za utiskivanje ugljičnog dioksida i vode, odnosno na potrebnu infrastrukturu. Nakon što se CO2 utisne u naftna ležišta, manji dio bit će ponovno proizveden zajedno s naftom.

Tu količinu biti će potrebno izdvojiti, što će biti uloga

34

MEGAWATT Svibanj 2011.

PILOT PROJEKT PROVODIO SE NA OGRANIČENOM DIJELU LEŽIŠTA KAKO BI STRUČNJACI MOGLI STEĆI ISKUSTVA O FIZIKALNIM KARAKTERISTIKAMA GEOLOŠKIH STRUKTURA NAKON UTISKIVANJA UGLJIKOVA DIOKSIDA. REZULTATI SU BILI VRLO DOBRI.

KOJIM SE METODAMA POVEĆAVA PROIZVODNJA NAFTE PLINSKA INJEKCIJA Plinsko ubrizgavanje je trenutačno najuobičajeniji pristup u primjeni za poboljšano crpljenje nafte. U dodatku za djelotvorne efekte tlaka ova metoda olakšava crpljenje smanjujući viskozitet sirove nafte kad se plin počne s njom miješati.

Plinovi su ranije obuhvaćali CO2, prirodni plin ili nitrogen. Zrak se ne može upotrebljavati za ponovno stavljanje spremnika pod pritisak, jer bi se nafta ubrzo zapalila.

Zamjenjivanje nafte ubrizgavanjem ugljičnog dioksida oslanja se na fazu ponašanja mješavine tog plina i sirovine, koji su strogo ovisni o temperaturi spremnika, tlaku i sastavu sirove nafte.

Ti mehanizmi variraju od veće količine crpljene nafte i smanjenja viskoziteta nakon ubrizgavanja nepomiješanih tekućina (na niskim tlakovima) do potpuno miješanog zamjenjivanja pri primjeni pri visokom tlaku. U tim primjenama, više od polovine do dvije trećine ubrizganog CO2 vraća se s proizvedenom naftom i često se ponovo ubrizgava u spremnik kako bi se smanjili proizvodni troškovi. Ostatak ostaje u naftnom spremniku zbog različitih razloga.

ININA NALAZIŠTA U OKOLICI IVANIĆ GRADA OTRKIVENA SU 1963. GODINE, A MAKSIMALNA PROIZVODNJA NAFTE ZABILJEŽENA JE 1978.

GODINE. NAKON EOR PROJEKTA PROIZVODNJA ĆE SE ZNATNO POVEĆATI

membranskih separatora. Po riječima Dubravka Novosela i njegovih kolega, razmatra se ideja ponovnog utiskivanja tog ugljičnog dioksida u ležište. Na taj će se način maksimalno eliminirati emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Realizacija ovog projekta trebala bi rezultirati znatnim pozitivnim efektima na lokalno gospodarstvo, a posebno s obzirom na to da će lokalna zajednica na temelju većih prihoda od koncesija za proizvodnju ugljikovodika znatno povećati svoje financijske mogućnosti. Utoliko se može zaključiti kako je Inin EOR projekt početak naftne revitalizacije iscrpljenih naftnih ležišta u Hrvatskoj. MW

KEMIJSKA INJEKCIJA Ubrizgavanje različitih kemikalija, obično razrijeđenih otopina, upotrebljavalo se kako bi se poboljšalo crpljenje nafte. Ubrizgavanje lužnatih ili nagrizajućih otopina u spremnike s naftom u kojoj se prirodno nalaze organske kiseline rezultirat će proizvodnjom sapuna što će dovoljno smanjiti međupovršinsku napetost i povećati proizvodnju. Ubrizgavanje razrijeđenih otopina u vodi topivih polimera kako bi se povećao viskozitet nafte, može u nekim slučajevima povećati količinu nafte koju je moguće iscrpsti. Razrijeđene otopine tenzida kao na primjer naftnih sulfonata ili površinskih aktivnih tvari sintetiziranih od živih stanica kao što su rhamnolipidi, mogu biti ubrizgani kako bi smanjili površinsku napetost ili kapilarni tlak koji sprječava kretanje uljnih kapljica u spremniku.

Posebni pripravci ulja, vode i tenzida, mikroemulzije, naročito su korišteni u te svrhe. Primjena određene metode obično je određena cijenom kemikalija i njihovom apsorpcijom i gubitkom na stijeni otkud se crpi nafta.

MIKROBIOLOŠKA INJEKCIJA Mikrobiološko ubrizgavanje je dio obogaćene mikrobiološke tehnike crpljenja nafte i trenutačno se rijetko koristi, što zbog visoke cijene postupka, što zbog toga što je razvoj ove tehnike tek nedavan. Deformacije mikroba su otkrivene i razvijene (koristeći gensku mutaciju) i funkcioniraju djelomičnim rastvaranjem dugih ugljikovodikovih molekula, stvarajući površinske aktivne tvari sintetizirane od živih stanica ili ispuštajući ugljikov dioksid (koji onda ima funkciju kao u primjeru plinske injekcije).

Tri pristupa se koriste u tehnici mikrobiološke injekcije. U prvom, bakterijske kulture se miješaju s izvorom hrane (ugljikohidrati kao na primjer melasa, koriste se najčešće) i ubrizgavaju se u naftno polje.

Drugi način, koji se koristi od 1985. godine, temelji se na ubrizgavanju hranjivih tvari u podzemlje kako bi se tamo nahranila postojeća mikrobiološka tijela; te hranjive tvari potiču bakterije da povećaju stvaranje prirodnih tenzida koji služe bakterijama da metaboliziraju sirovu naftu u podzemlju. Nakon što se hranjive tvari prerade, mikrobi postaju hidrofilni i prelaze u naftno-vodeni međuprostor, gdje potiču naftne kapljice da se izdvoje iz većih nakupina, što povećava šanse da krenu prema bušotini. Treći pristup koristi se za problem parafinskog sastava sirove nafte, koji ima tendenciju odvajanja od sirovine i puta prema površini. Zemljina površina je znatno hladnija od temperature koja prevladava u naslagama nafte ispod zemlje, viša točka taljenja nafte uzrokuje njeno očvršćivanje dok se ona hladi na svom putu prema površini. Bakterije koje su sposobne rastvarati naftne spojeve u manje lance (i uzrokuju lakše crpljenje) ubrizgavaju se u bušotine, bilo blizu područja gdje su uočeni prvi problemi, začepljenja ili očvršćivanje sirovine, bilo direktno u sloj stijena.

TERMALNE METODE U ovom pristupu koriste se različite metode kako bi se zagrijala sirova nafta u tvorevini i smanjio viskozitet i/ili ispario dio nafte. Metode obuhvaćaju kružno ubrizgavanje pare, parni pogon i sagorijevanje na mjestu. Ove metode poboljšavaju čišću proizvodnju i transport sirovine. Ubrizgavanje pare koristi se komercijalno na naftnim poljima u Kaliforniji od 60-ih godina prošlog stoljeća.

MEGAWATT Svibanj 2011.

35

ENERGIJA INOVACIJA

TORIJ energija iz malja boga groma ■ NAPISALA MARTINA ČIZMIĆ SNIMKE NCL, REUTERS ■

K

atastrofa u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima koja je danima držala svijet na rubu panike, ponovno je povukla pitanje alternativnih izvora energije. Prije svega, izvora koji bi mogli proizvoditi jednaku količinu električne energije kao što to trenutno čine nuklearne elektrane, a istovremeno biti manje opasni za zdravlje i živote ljudi i okoliša. Kao logičan smjer nameće se napuštanje nuklearne energije pogonjene uranom i okretanje “čistoj” energiji sunca i vjetra.

No u Kini su odlučili zadržati nuklearnu energiju kao izvor električne energije, ali su promijenili pogonsko gorivo. Umjesto urana, koji ima više negativnih nego pozitivnih osobina, svoju su pažnju usmjerili na torij - manje poznat, ali puno iskoristiviji kemijski element.

Torij je srebrno bijeli metal kojeg je 1828. otkrio švedski kemičar Jons Jakob Berzlius i nazvao ga po nordijskom bogu Thoru. Za razliku od urana, kojeg ima veoma malo i čije iskorištavanje u nuklearnoj tehnologiji rezultira nuklearnim otpadom koji se može iskoristiti za prljave bombe, torij je triput učestaliji u prirodi i proizvodi 250 puta više energije nego uran. Znanstvenici procjenjuju da Zemljina kora sadrži dovoljno urana za sljedećih 80 godina. S druge strane, torij je gotovo jednako učestao u prirodi kao olovo.

Amerika leži na tonama tog metala, Velika Britanija također.

Norveška ga ima toliko da već planiraju njegovo iskorištavanje nakon što presuše svjetske zalihe nafte. Indija, ispod koje leži oko četvrtina ukupnih svjetskih rezervi torija, već je planirala prelaz svog nuklearnog programa s urana na torij.

36

MEGAWATT Svibanj 2011.

Dakle, torij je lako dostupan i za razliku od urana, kod kojeg se koristi samo 0,7 posto rude za pogonsko gorivo u nuklearnim reaktorima, torij je gotovo u potpunosti iskoristiv. Također, za razliku od urana, njegov nusproizvod nije toliko radioaktivan. Uranov produkt plutonij ostaje radioaktivan tisućama godinama i može se koristiti za izradu prljavih bombi. Torijev produkt višestruko je puta manje radioaktivan. Tako nusproizvod nije plutonij, već je moguće iskoristiti već akumuliran plutonij i opasan otpad u kombinaciji s torijem i tako se riješiti velikog ekološkog i zdravstvenog problema u svijetu. Torij prilikom izgaranja stvara značajno manje radioaktivan otpad nego uran. Umjesto tisućama, njegova radioaktivnost traje tek stotinjak godina i značajno je niža. Dodatan plus je činjenica da se u reaktorima na torij mogu spaljivati plutonij i opasan otpad i na taj način riješiti još jedan ekološki problem.

No za iskorištavanje torija potrebna je nova generacija reaktora.

Znanstvenici su otkrili da je za pokretanje nuklearne reakcije u toriju potreban akcelerator. Jedna od mogućnosti je korištenje protonske zrake kao vanjskog akceleratora. Snažnu protonsku zraku usmjerava se u rastaljenu olovnu jezgru koja proizvodi velik broj neutrona koji potom ulaze u torijsku omotnicu i pokreću nuklearnu reakciju. Prednost takvog načina iniciranja nuklerane rekacije u reaktoru je u njegovoj sigurnosti. Dovoljno je prekinuti protonsku zraku, olovo se hladi i cijeli proces prestaje. Taj “sustav pokretan akceleratorom” osmislio je Nobelovac Carlo Rubbio u CERN-u.

No nakon što je Europska unija u dva navrata odbila odobriti 500 milijuna dolara za financiranje daljnjeg razvoja i prototipa torijskog reaktora pokretanog akceleratorom, Rubbio se okrenuo Sunčevoj energiji.To ipak nije značilo kraj u razvoju torijskog reaktora. Rubbijev projekt nastavio je profesor Egil Lillestol sa sveučilišta u Bergenu koji i dalje zagovara korištenje torijevog reaktora i pokušava osigurati financiranje izrade prototipa reaktora i dokazati njegovu iskoristivost.

Na drugoj strani svijeta, kineska Akademija znanosti objavila je da je odabrala sustav reaktora koji se, umjesto na rastaljenom ›› TORIJA U PRIRODI IMA TRIPUT VIŠE NEGO URANA, A PROIZVODI 250 PUTA VIŠE ENERGIJE

KEMIJSKI ELEMENT NAZVAN PO NORDIJSKOM BOGU THORU MOGAO BI BITI GORIVO ZA SIGURNIJE NUKLEARNE ELEKTRANE BUDUĆNOSTI. KINA I INDIJA VEĆ SU DALEKO ODMAKLE U ISTRAŽIVANJIMA, A OSTATAK SVIJETA SVE VIŠE ZAOSTAJE

MEGAWATT Svibanj 2011.

37

KONTROLNE POLUGE

INOVACIJA PROČIŠĆENA SOL

SOL ZA HLAĐENJE

REAKTOR

GENERATOR

ELEKTRIČNA ENERGIJA

TURBINA

OTPADNA TOPLINA

PUMPA

IZMJENJIVAČ TOPLINE1

PROCESNE KEMIKALIJE

KOMPRESOR

INTERVENTNI ČEP

ODVOD TOPLINE

PUMPA

HLADILO

ODVOD TOPLINE

KOMPRESOR SPREMNICI ZA SLUČAJ NUŽDE

IZMJENJIVAČ TOPLINE 2

KAKO FUNKCIONIRA TORIJSKI REAKTOR 1. TORIJ I URAN 233 SE RASPADAJU U OTOPLJENOJ SOLI LITIJ-FLORIDA. NASTAJE TOPLINA, A SLOBODNI NEUTRONI ATOME TORIJA PRETVARAJU U URAN 233

2. TOPLINA IZ REAKTORA SE PREBACUJE U DRUGI KOTAO S RASTOPLJENOM SOLI, NO ON NE SADRŽI RADIOAKTIVNI MATERIJAL

3. TOPLINA ZAGRIJAVA TANK S HELIJEM KOJI PAK POKREĆE TURBINE SPOJENE NA GENERATORE ELEKTRIČNE ENERGIJE

›› olovu, temelji na toriju i rastaljenoj soli. Tu je tehnologiju osmislio američki fizičar Alvin Weinberg 1960. godine, no SAD je nikada nije prihvatio. Riječ je o kombinaciji litijske i berilijumske soli koje imaju veoma nisku sposobnost apsorpcije neutrona, izvrsno podnose visoke temperature te su izuzetno stabilne u uvjetima visoke radijacije. Stručnjaci ističu da je ta tehnologija začuđujuće jednostavna i sigurna. Naime, torij se rastapa u rastaljenoj soli, što aktivira nuklearnu reakciju. U američkom dizajnu reaktora, malena količina torija stavlja se u cijev u koju se ulijeva kombinacija tekuće soli. Smjesa se tijekom reakcije zagrijava. Ako se počne pregrijavati, maleni sigurnosni čep se zbog povećane temperature u reaktoru otopi i rastopljena sol iscuri u rezervnu posudu u kojoj se može ohladiti. Nema potrebe za kompliciranim računalnim sustavima ili sustavima hlađenja koji mogu zakazati.

Takav način iskorištavanja torija ne samo da je sigurniji od aktualnih reaktora pogonjenih uranom, već je i oko 50 posto efikasniji. Kada bi se, primjerice, svi nuklearni reaktori na uran u SAD-u zamijenili onima na torij, SAD bi zahvaljujući svojim zalihama torija mogla imati dovoljno goriva za proizvodnju električne energije sljedećih tisuću godina.

Kritičari kao najveću manu reaktora na torij i rastaljene soli ističu činjenicu da je takva smjesa izuzetno korozivna te je potrebno osmisliti spremnike koji bi mogli izdržati godine upotrebe bez da ih

38

MEGAWATT Svibanj 2011.

4. RADI SIGURNOSTI U SLUČAJU DA TEMPERATURA U REAKTORU POSTANE PREVISOKA, OTOPI SE ČEP NA CIJEVI I RADIOAKTIVNA MASA PADA U ZAŠTIĆENE SPREMNIKE

5. BUDUĆI DA JE SOL U REAKTORU TEKUĆA, MOŽE SE ČISTITI DOK REAKTOR RADI, ŠTO NIJE MOGUĆE KOD REAKTORA S ČVRSTOM JEZGROM

sol uništi. Jedno od potencijalnih rješenja je premazivanje spremnika antikorozivnim sredstvima i njihova izrada od grafita na koji sol nema korozivni učinak. No nitko sa sigurnošću ne može procijeniti bi li takav spremnik izdržao godine kontinuirane upotrebe.

Upravo zbog činjenice da je torijev reaktor još uvijek relativno nerazvijena tehnologija, američki nuklearni fizičar Alvin Radkowsky osmislio je “prijelaznu fazu” s urana na torij. Rekator koji je on nazvao “seed and blanket” koristi kombinaciju urana i torija. Sama se jezgra sastoji od uranom obogaćenih šipki koje su okružene šipkama od torijevog oksida pomiješanog s uranovim oksidom.

Takva kombinacija omogućava sigurnije iskorištavanje nuklearne energije od čistog uranova reaktora. Također proizvodi manje nuklearnog otpada, a i lakše ju je primjeniti na postojeće reaktore.

No iako bi takva kombinacija mogla biti komercijalno isplativa, u prijelaznom periodu, dugoročno gledano, čovječanstvo će morati potražiti alternativu uranu.

Ako Kinezi nastave s razvojem torijevih reaktora, za desetak godina, koliko se predviđa da će im biti potrebno da usavrše tehnologiju i izgrade i testiraju prve reaktore, mogli bi preuzeti primat u području energetike u svijetu. Na zadovoljstvo cijelog čovječanstva, koje su posljednji nesretni događaji u japanskim nuklearkama dovoljno prestrašili da počne razmišljati o alternaMW tivnim izvorima energije.

RAZVOJ

H

LNG RV tehnologija učinkovito i ekološki prihvatljivo rješenje za dobavu prirodnog plina bi bila prikladna za postavljanje postrojenja. Odabir ove lokacije temelji se na povoljnim batimetrijskim, geološkim i drugim karakteristikama, kao i na blizini plinskoga transportnog sustava. Naime, plin koji se preuzima s priključka za LNG RV na otoku Krku, na kopno bi se otpremao novim plinovodom Kukuljanovo-Omišalj te zatim plinskim transportnim sustavom Republike Hrvatske prema potrošačima, podzemnim skladištima i/ili susjednim zemljama.

Stoga je, u skladu s odobrenim „konceptom migracije“, Plinacro predvidio razvoj projekta LNG u fazama. Prva faza sastojala bi se od izgradnje instalacije za prihvat broda za uplinjavanje LNG-a, tzv. LNG RV i povezivanja te instalacije s plinskim transportnim sustavom Republike Hrvatske. Zatim bi slijedila druga faza koja bi obuhvaćala izgradnju postrojenja za uplinjavanje na kopnu, dok bi se postojeći privez iz prve faze koristio za prihvat klasičnih LNG-brodova, namijenjenih prihvatu i skladištenju LNG-a.

Naposljetku je predviđena i treća faza: uz postojeće postrojenje za uplinjavanje,

izgradili bi se klasični kopneni spremnici za LNG. Isto tako, „konceptom migracije“ predviđenaje i fazna izgradnja kopnenih, u ovom trenutku nedostajućih dijelova hrvatskoga plinskog transportnog sustava odgovarajućeg kapaciteta, a koji bi odgovarali kapacitetu uplinjavanja LNG-terminala u pojedinim fazama izgradnje. Iako je ovaj projekt zasad još samo u razvojnoj fazi, nominiran je Radnoj grupi za plin interkonekcije Sjever-Jug koja djeluje pod ingerencijom DG Energy EC. Budući da su ga, kao i svi ostale Plinacrove razvojne projekte, stručne službe DG Energyja pozitivno ocijenile, očekuje se njegovo konačno uključivanje u završni dokument Radne grupe. Također, Plinacro je pri WBIF-u (Western Balkans Investment Framework) aplicirao za ishođenje bespovratnih financijskih sredstva koja su namijenjena izgradnji plinske transportne infrastrukture u funkciji ili od interesa za Europsku uniju te se, uspješno završivši administrativne i financijske preglede projekta, već početkom lipnja ove godine nada pozitivnom odgovMW oru.

MEGAWATT Svibanj 2011.

NCL PROMO

rvatska se, uz zasad još respektabilnu vlastitu proizvodnju prirodnog plina te uvoz iz ruskih, odnosno talijanskih izvora, treba usmjeriti prema novim izvorima i diverzificirati pravce dobave tog energenta.

Međutim, za stvarnu diverzifikaciju izvora dobave i sigurnosti opskrbe plinom hrvatskih, ali i europskih potrošača svakako je najvažniji projekt izgradnje LNG terminala. Budući da je razvoj projekta Adria LNG očito usporen, a da je Planom razvoja 2010.-2014. predviđena izgradnja plinovoda Kukuljanovo-Omišalj, Plinacro intenzivno radi na razvoju projekta LNG RV (Regasification Vessels), to jest izgradnje objekta za prihvat LNG brodova s postrojenjem za uplinjavanje i njegovo povezivanje s plinskim transportnim sustavom RH. Taj je projekt ponajprije zamišljen kao mogućnost premoštenja opskrbe prirodnim plinom do trenutka završetka izgradnje i puštanja u rad klasičnog LNG-terminala kakav bi se trebao raditi u Omišlju na Krku.

Skraćenica LNG RV (eng. Liquefied natural gas regassification vessel) označava plovilo na kojem se uplinjava ukapljeni prirodni plin (skr. UPP) i predaje u plinski transportni sustav. Ukapljeni prirodni plin dovozi se do mjesta isporuke plina samim LNG RV ili drugim plovilima za prijevoz UPP-a, koja pristaju uz usidreni LNGRV na mjestu isporuke i koja su zapravo plutajući terminal za UPP. Primjena LNG RV tehnologije osigurava novi dobavni pravac plina zemlji u kojoj se nalazi, otvara mogućnost tranzita plina, a može služiti i za osiguranje dodatnih količina plina pri vršnoj potrošnji budući da LNG RV obično raspolažu spremnicima za UPP. Prednost korištenja LNG RV tehnologije nad konvencionalnim terminalom za ukapljeni prirodni plin jest brža i jeftinija realizacija projekta te manji utjecaj na okoliš. Naime, povezivanje postrojenja za prihvat LNG RV i plinovodnog sustava izvodi se ili na pučini, korištenjem podmorskog priključka ili na gatu, korištenjem obalnog priključka.

Inicijalna istraživanja mogućnosti korištenja LNG RV tehnologije na plinskom transportnom sustavu Republike Hrvatske upućuju na Omišalj na otoku Krku kao lokaciju koja

39

INTERVJU ENERGIJA

MILJENKO ŠUNIĆ, DUGOGODIŠNJI ČELNIK HRVATSKE STRUČNE UDRUGE ZA PLIN I STRUČNJAK S ČETIRI DESETLJEĆA ISKUSTVA RADA U ENERGETICI, ZA MEGAWATT GOVORI O STANJU U DOMAĆEM PLINSKOM SUSTAVU ■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ SNIMKE IGOR ŠOBAN

40

Apel vodećeg hrvatskog plinskog eksperta:

POLITIČARI,

PREPUSTITE ENERGETIKU STRUČNJACIMA

I

nvesticije u hrvatski plinski sustav proteklih su godina nadmašile ulaganja u bilo koji drugi energetski sektor u zemlji. Takav rast plinskog sustava uvelike se temeljio na velikom državnom projektu plinofikacije Like i Dalmacije, no zla je sreća što je uslijed njegove realizacije Hrvatsku pogodila teška ekonomska kriza i znatno umanjila moguće pozitivne efekte tog velikog infrastrukturnog iskoraka. Ipak, kriza neće trajati zauvijek, a kako prirodni plin mnogi smatraju energentom budućnosti, ključno je pitanje što Hrvatska može učiniti da ustroji uspješan i održiv plinski sustav te ostvari sve ekonomske i društvene koristi koje posjedovanje takvog sustava donosi. O tome u intervjuu za Megawatt govori vodeći hrvatski plinski stručnjak i čelni čovjek Hrvatske stručne udruge za plin Miljenko Šunić.

MEGAWATT: Kako ocjenjujete trenutačno stanje hrvatskog plinskog sustava?

Stanje hrvatskog plinskog sustava ocjenjujem vrlo uzornim, bez obzira na to što ima određenih nedostataka koji u odnosu na nedostatke drugih energetskih sustava u Hrvatskoj nisu tako izraženi.

Naime, neosporna je činjenica da se proizvodnja plina iz domaćih izvora stalno povećava, vrše se barem donekle stalna nova istraživanja, razrada i privođenje proizvodnje, a izgrađuje se stalno dio

po dio transportnog sustava. Nadalje, dograđuje se kapacitet postojećeg skladišta Okoli i priprema izgradnja novog vršnog skladišta plina Grubišno polje, izgrađuju se i pripremaju interkonekcijski plinovodi prema susjednim zemljama, što je i zahtjev od EU-komisija, pa je raspoloživost plina potrošačima i u najtežim meterološkim uvjetima zadovoljavajuća. Problem je što se malo sporije izgrađuju distributivni plinski sustavi, tako da se od 45 tisuća novih potrošača godišnje priključi oko 15 tisuća potrošača, a ni tržište plina nije liberalizirano. Cijene plina su povećane, ali nije dobar odnos između cijena za industriju i domaćinstva, problematična je još uvijek socijalna kategorija potrošnje koja nije rješena, ali nije najbolje uspostavljen odnos cijena svih sudionika u plinskom lancu. Nažalost, recesija u gospodarstvu bitno utječe na dijelove plinskog distributivnog sustava, ali i na količinu potrošnje plina koja je ista već dugo godina.

MEGAWATT: U tijeku je plinifikacija Like i Dalmacije. Što je potrebno učiniti kako bi se izbjegao scenarij Karlovca, gdje je plin dostupan već godinama, ali lokalna mreža gotovo da uopće nije razvijena?

Lokalna mreža u gradu Karlovcu dosta je dobro razvijena, ali nije postignuta dovoljna razina priključenosti široke potrošnje, dok je priključenost industrije na plin vrlo zadovoljavajuća.

Razlog tome je što je industrija koristila tekuća goriva koja su bila puno skuplja od plina te je industrija vrlo brzo našla svoj interes u smanjenju troškova energije u proizvodnji. Što se tiče široke potrošnje, ona nije bila spremna na investiranje u kućne plinske instalacije i uređaje radi velike gospodarske recesije te su potrošači pribjegavali decentraliziranoj opskrbi drvetom koja ne daje komoditet plina, ali ne zahtjeva ni bitna ulaganja.

MEGAWATT: Neki stručnjaci upozoravaju da su planirani kapaciteti plinovoda za Liku i Dalmaciju precijenjeni, odnosno da zbog deindustrijalizacije nema dovoljno velikih potrošača da bi se ››

'POLITIKA JE PUNO POMOGLA KOD RAZVOJA PLINSKOG SUSTAVA, ALI JE PUNO I ODMOGLA NA LOKALNIM RAZINAMA'

MEGAWATT Svibanj 2011.

41

ENERGIJA INTERVJU ››

zadovoljila projecirana veličina potrošnje. Što vi mislite o tome?

Planirani kapacitet plinovoda za Dalmaciju nije precijenjen jer on nije samo opskrbni, već i tranzitini, odnosno dobro se uklapa u europske tokove. U Dalmaciji nema velikih industrijskih potrošača, ali zato ima velikih turističkih i hotelskih kompleksa koji za rad uglavnom koriste tekuća goriva, mazut i lož ulje, koja su skuplja i ekološki neprihvatljiva. Osim toga, naše rafinerije neće više proizvoditi crne, već bijele derivate. Moguće je da se ta goriva dobavljaju izvana, s velikim sadržajem sumpora, što mi se čini da se već i radi.

Turizam i hotelski kompleksi će morati raditi i zimi, kao što je bio slučaj i za vrijeme socijalizma. Dalmacija je uglavnom bila orjentirana na električne energiju koja je vrlo skupa, a i nju će najvećim dijelom supstituirati plin. Poznato je da neka mjesta u Dalmaciji, kao što su Vodice, usred ljetne sezone ostanu bez električne energije, i to po nekoliko dana. Turistička mjesta ne mogu počivati na jednom centraliziranom elektroenergetskom sustavu, već moraju imati i plinski sustav koji preuzima sve toplinske svrhe pa i proizvodnju električne energije u malim uređajima te čak i potrebne rashladne energije.

Poznato je da su sve mediteranske turističke zemlje plinificirane, iako nemaju svoj plin, a puno su kasnije krenule od nas.

MEGAWATT: Trebaju li država i lokalna samouprava donijeti neki službeni akt kojim bi se obvezalo velike javne ustanove poput škola i bolnica da u što kraćem roku uvedu plinske instalacije?

Neke lokalne zajednice već su poduzele važne aktivnosti oko plinifikacije svojih sredina.

Neki industrijski potrošači već su prebačeni s tekućih goriva na butan propan plin, kao što je tvronica alufolija u Drnišu i tvornica autodijelova u Benkovcu. Neki upravo projektiraju sportske dvorane na plin od tekućih goriva, neki hoteli također već troše butan propan, poput Solarisa u Šibeniku.

Pojedini gradovi već odavno imaju cijela naselja na butan-propan, recimo Zadar, Šibenik i drugi. Mnogi manji potrošači već koriste rezervoare butan propana te je njih sve skupa vrlo lagano moguće prispojiti na prirodni plin. Poznato je da se samo u Dalmaciji butan propana koristi oko 10.000 tona godišnje, što bi bio neki ekvivalent od oko 10 milijuna prostornih metara prirodnog plina. Što se tiče ustanova od općeg društvenog značenja na cijelom priobalju, kao što su bolnice, škole, vrtići, fakulteti, muzeji, crkve i drugi objekti, trebali bi se putem sredstava Fonda za energetsku učinkovitost i ekologiju sustavno usmjeriti na plin. Nešto se na tome radi, ali mislim da nije dovoljno jer ne možemo čekati da to riješi koncesionar, već mi svi zajedno. Posebno bih želio istaknuti bolnice, kojih uz obalu nije malo te rade 365 dana 24 sata, a trebaju toplinsku, rashladnu i električnu energiju koja se može proizvoditi na vrlo efikasnim uređajima trigeneracije, tzv. distribuirana proizvodnja

DINO STANIN/PIXSELL

energije koja može dopunjavati električnu mrežu s energijom koju ne može potrošiti.

MEGAWATT: Poznat je Vaš generalni stav da je model izračuna cijene plina u Hrvatskoj loš, jer favorizira kućanstva nauštrb velikih potrošača. Ipak, postoji li opasnost da bi viša cijena plina za građane usporila proces plinifikacije Like i Dalmacije, s obzirom na financijsku isplativost financiranja uvođenja plinskih instalacija u regiji gdje sezona grijanja traje vrlo kratko?

Ne favoriziram nikoga, ali industrijski potrošači plina prodaju svoje proizvode na tržištu, a domaćinstva imaju vrlo nisku cijenu plina koja je bliža socijalnoj cijeni već duže od 45 godina.

Ustvari, priključenost na plin ima oko 54 posto građanstva, dok drugi koriste vrlo skupu električnu energiju u odnosu na plin i tekuće gorivo koje je također skupo.

Tim načinom radimo vrlo veliku nepravdu među građanstvom, a posebno među socijalnom kategorijom jer ove druge građane subvencioniramo s niskom cijenom plina, a posebno one kojima to nije potrebno. Preniska cijena plina utječe na njegovu neracionalnu potrošnju. Niska temperatura vanjskog zraka ne određuje kratkoću sezone grijanja, već je utjecaj brzine i smjera vjetra vrlo visok. Puno istih tih građana danas ima centralno na lož ulje ili butan propan. Neko usporenje plinifikacije moguće je samo za vrijeme recesije, a što iza toga?

MEGAWATT: Tijekom posljednjih mjeseci najavljen je niz novih projekata za gradnju plinovoda i ostale plinske infrastrukture, no s druge strane odbijen je i zahtjev Plinacra za povećanje tarife, pa sad mnogi strahuju da bi zbog nedostataka sredstava realizacija nekih od njih mogla biti odgođena.

Koji bi od najavljenih projekata po vama trebali biti prioritetni?

Nije mi poznat slučaj odgode izgradnje dijelova plinovoda, osim

BOLNICE U DALMACIJI BI KORIŠTENJEM TRIGENERACIJSKIH UREĐAJA MOGLE POSTATI PROIZVOĐAČI ENERGIJE

42

MEGAWATT Svibanj 2011.

MILJENKO ŠUNIĆ SMATRA DA PLANIRANI KAPACITET NOVOIZGRAĐENIH PLINOVODA ZA DALMACIJU NIJE PRECIJENJEN, KAKO NEKI STRUČNJACI TVRDE, ALI DA SE VIŠE TRUDA MORA ULOŽITI U RAZVOJ LOKALNIH MREŽA

za dio od Šibenika do Splita koji je pomaknut operativno sa 2011. na 2012. godinu. Tarifa transporta plina u Hrvatskoj je srednja veličina od zemalja EU, ali je dogovoreno da se ona bitno ne mijenja na više, već da se ta tarifa koristi za investiranje, a dio se uzima iz međunarodnih kredita za izgradnju plinovoda. Važno je znati da iznos transportne tarife nije mijenjan već nekoliko godina, ali nažalost nije mijenjana ni količina plina koja se transportira. Svako povećanje transportne ili tranzitne količine plina bitno povećava raspoloživost novca za investiranje. Povećanje količine plina koju će trošiti potrošači u Hrvatskoj je bitno i očekuje se već ove i idućih godina, i to posebno Rafinerija Rijeka do 500 milijuna prostornih metara, Rafinerija Sisak do 240 milijuna prostornih metara te termoelektrana u Sisku koja bi mogla biti već iduće godine, a trošila bi oko 340 milijuna prostornih metara, što je sve zajedno povećanje skoro preko milijarde kubika. Prioritet za mene bi bio sve velike potrošače tekućeg goriva u objektima priobalja od Umaga do Dubrovnika preusmjeriti na plin, a posebno objekte od općeg društvenog vlasništva.

MEGAWATT: Tijekom ove godine mogla bi biti donesena konačna odluka o gradnji LNG terminala u Omišlju. Ako od tog projekta odustanu velike europske tvrtke kao što su OMV, E.ON Ruhrgas i Total, koje imaju višegodišnje iskustvo, dobavljače i potrošače, je li realno očekivati da bi takav projekt mogao biti isplativ za hrvatske tvrtke koje u takvom poslu iskustva nemaju?

Nije problem izgraditi lng-terminal bilo kojeg tehnološkog rješenja ili kapaciteta, ali je danas vrlo teško osigurati tržište za taj plin, cjenovno biti konkurentan.

Hrvatske tvrtke mogle bi izgraditi LNG terminal manjeg kapaciteta i osigurati tržište za te manje količine, ali je pitanje koja bi bila cijena tog plina i konkurentnost u najezdi velikih cjevovoda sa svih strana, ali isto i raznih LNG-terminala.

Budući da smo zbog aljkavosti potrošili vrijeme i izgubili šansu izgradnje LNG-terminala na otoku Krku, možda još uvijek nije kasno putem zemalja EU oblikovati plinsku mrežu Europe na bazi našeg LNG-terminala na Krku i takvog terminala na obali

Baltičkog mora od strane Poljske. Ako se hoće povećati energetska neovisnost zemlje, a time i plina, onda je za nas dovoljan mali terminal za samo vršno pokrivanje potrošnje u zimsko vrijeme kada cijena plina nije toliko upitna.

MEGAWATT: Kad očekujete da bi mogla početi plinifikacija BiH i podržavate li planove Plinacra da gradi tri spoja prema toj državi?

Plinifikacija BiH bi mogla početi već iduće godine i mislim da interkonektor od Hrvatske prema BiH podržava EU i da za to osigurava određenu količinu financijskih sredstava.

Interkonektor s južne strane prema Mostaru ići će kasnije i strogo je povezan s tvornicom aluminija u Mostaru, pa će imati smisla kada se operativno dogovore i ugovore sve aktivnosti.

Treći interkonektor sa zapadne strane stvar je dužeg vremena.

Važno je znati da je u EU povezivanje infrastrukture vrlo važno zbog sigurnosti rada sustava, ali isto tako svaka količina plina koju bi mogla trošiti BiH bila bi za nas ne samo čisti tranzit i zarada, već i nešto drugo, puno veće i dugoročnije.

MEGAWATT: Koliko je za Hrvatsku važan projekt gradnje plinskog skladišta Grubišno polje?

Izgradnja skladišta Grubišno polje vrlo je važna zbog efikasnijeg rada većeg skladišta Okoli, ali i pouzdanosti opskrbe u najvećoj zimskoj potrošnji plina. Osim Grubišnog Polja, u budućnosti će trebati razmišljati i o većem skladištu kao što su Beničanci. Treba voditi računa o liberalizaciji tržišta i nastanku novih dobavljača plina na naše tržište. Posebno je važno ako su na plinskom sustavu neke karakteristične točke koje nisu u potpunosti riješene te to dobavljači mogu vrlo lagano koristiti i međusobno se dogovoriti posebno u kriznim situacijama. Zar se često ponuđači izvođenja radova ili prodaje neke količine robe na javne natječaje međusobno ne dogovaraju?

MEGAWATT: Logična je pretpostavka da će najavljena gradnja niza plinovodnih spojeva prema susjednim državama u konačnici rezultirati povećanjem Plinacrove tarife. S druge strane, tarife lokalnih distributera već godinama ili su iste ili se smanjuju. Kako komentirate mišljenja da bi situacija trebala biti obrnuta, odnosno da bi trenutačno bilo oportunije da se kroz povećanje tarifa lokalnih distributera potiče razvoj lokalnih distributivnih mreža i na taj način povećava tržište, a tek onda kreće u povećanje uvoznih i transportnih kapaciteta?

Interkonektori s drugim zemljama mogu povećati, ali i smanjiti tarifu Plinacra, ovisno o količini plina koji se šalje u tranzit.

Već sam ranije rekao da odnosi cijena u cijelom plinskom lancu nisu korektni, pa čak ni prihvatljivi. Problem je bio ranije što je lokalna distribucija plina bila i komunalna usluga, gdje su novci odlazili u druge dijelove komunala te se plinska mreža nije mogla kvalitetno održavati, ali ni voditi. Tehnička razina, ali i kadrovska struktura, kod većine distributera nije još uvijek spremna za promjene koje slijede i moraju biti.

Politika je puno pomogla kod razvoja plinskog sustava, ali je i puno toga lošeg učinila na lokalnim razinama. Utoliko je moja poruka svim političarima, bez obzira iz koje stranke dolazili, sljedeća: “Krajnje je vrijeme da struku prepustite kvalitetnim stručnjacima, moralnim i odgovornim ljudima MW ove zemlje!’’

MEGAWATT Svibanj 2011.

43

ENERGIJA EKOLOGIJA

5 MODELA za zeleni profit 1. NADOPUNA sustava električnog grijanja i pripreme potrošne tople vode sa solarnim

UZ POMOĆ UNDP-a I RAIFFEISEN BANKE MEGAWATT DONOSI PET KONKRETNIH PRIJEDLOGA KAKO DA VEĆ SUTRA SVOJ DOM UČINITE ENERGETSKI EFIKASNIJIM, POMOGNETE ZAŠTITI OKOLIŠA, A PRITOM I ZARADITE TISUĆE KUNA ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, REUTERS ■

G

odinama je glavna prepreka većoj ekspanziji tehnologija povećanja energetske efikasnosti u Hrvatskoj bila njihova visoka cijena inicijalne ugradnje. Iako je svakome bilo jasno kako ugradnja takvih uređaja znači zaradu na dugi rok, rijetki su bili u mogućnosti izdvojiti značajnu količinu novca u startu, te tako krenuti putem energetske efikasnosti. Ipak, situacija se promijenila pojavom zelenih kredita. koji su svojom kamatnom stopom, ali i ostalim uvjetima prilagođeni projektima povećanja energetske efikasnosti u kućanstvima. Pojavom takvih financijskih instrumenata na tržištu hrvatski građani napokon imaju mogućnost da krenu u isplativo ulaganje, bez potrebe da imaju startni kapital.

Dapače, temljem izračuna UNDP-a i kreditne ponude Flexi zelenih kredita Raiffeisen banke Megawatt je osmislio pet konkretnih modela za implementaciju određenih energetski učinkovitijih tehnologija za koje gotovo uopće nije potrrebno uložiti vlastiti novac. Dapače, uštede koje se na taj način postižu na mjesečnoj razini potpuno ili u najvećoj mjeri pokrivaju mjesečne anuitete kredita pomoću kojeg je financirano njihovo postavljanje.AmeriMW kanci bi rekli: besplatan novac za one koji ga žele uzeti

44

MEGAWATT Svibanj 2011.

sustavom uz upotrebu električne energije za dogrijavanje

S

olarni sustav s električnim grijačem za dogrijavanje, ugrađen je u obiteljsku kuću od 150 četvornih metara u kojoj žive 4 člana obitelji kao nadopuna postojećem sustavu električnog grijanja i pripreme potrošne tople vode.

Solarni sustav je optimiziran da pokriva 20-30 posto toplinskih potreba u sezoni grijanja, kako bi se izbjeglo pretjerano pregrijavanje (temperatura spremnika veće od 800 stupnjeva Celzijevih ) sustava u ljetnim mjesecima. Godišnji toplinski gubici kuće od 150 kvadrata procijenjeni su na 100-200 kWh/m2 u Zagrebui Splitu za izoliranu kuću i 50 kWh/m2 za jako dobro izoliranu kuću i 300 kWh/m2 za neizoliranu kuću. Ušteda se očituje u razlici ukupnih troškova za grijanje i toplu vodu kod sustava s bojlerom na električnu energiju naspram troškova tog sustava nadopunjenog solarnim sustavom.

Investicija: 63.340 kn (Zagreb) 53.740 kn (Split) Životni vijek: 25 godina Mjesečna ušteda: 390 kn (Zagreb), 565 kn (Split) Flexi zeleni kredit: 60.000 kn (Zagreb), 55.700 kn (Split) Rok otplate: 15 godina Mjesečna rata: 514.45 kn (Zagreb), 477.58 kn (Split) Ukupna ušteda tijekom životnog vijeka investicije: 24.399 kn (Zagreb), 83.536 kn (Split)

››

2. IZOLACIJA stropa i vanjskog zida obiteljske kuće

K

ada bi u skladu s važećim propisom prilikom adaptacije kuće od 143 kvadratna metra u Zagrebu, građene od blok opeke debele 30 centimetara, postavili 10 cm izolacije na vanjski zid i 20 cm izolacije na strop iznad potkrovlja, godišnja potreba za energijom bila bi 9480 kWh (66 kWh/ m2), a godišnji troškovi za grijanje prostora u ovisnosti o energentu iznosili bi oko 6381 kn za lož ulje, 2448 kn za plin ili 5034 kn za električnu energiju. Dok je za isti neizolirani objekt godišnja potreba za energijom 26.026

kWh (182 kWh/m2), a godišnji troškovi za grijanje prostora ovisno o energentu iznose oko 17.486 kn za lož ulje, 7606 kn za plin ili 15.638 kn za električnu energiju. Uz investiciju od 55.700 kn za izolaciju vanjskih zidova i stropa iznad potkrovlja objekta, vaša kuća godišnje može uštedjeti 64 posto (16.546 kWh) potrebne energije za grijanje, odnosno godišnje uštede za troškove grijanja prostora ovisno o energentu tada bi iznosile oko 11.105 kn za lož ulje, 4830 kn za plin ili 9930 kn za električnu energiju.

Investicija: 55.700 kna Životni vijek: 50 godina Mjesečna ušteda: 1457 kn (lož ulje), 1303 kn (el.energija), 633 kn (plin) Flexi zeleni kredit: 55.700 kn Rok otplate: 10 godina Mjesečna rata: 625,40 kn Ukupna ušteda tijekom životnog vijeka investicije: 799.000 kn (lož ulje), 706.000 kn (el. energija), 304.800 kn (plin) ›› MEGAWATT Svibanj 2011.

45

ENERGIJA ››

3. ZAMJENA kotla na lož ulje starog 20 godina novim kotlom na biomasu

Z

a obiteljsku kuću u Zagrebu i Splitu, površine 300 četvornih metara, toplinski izoliranu u skladu s propisom iz 1987. godine, izračunati su potrebni toplinski učini koji iznose 14,1 kW i 9,6 kW kod projektne temperature vanjskog zraka -15 i -4 stupnjeva Celzija.

Simulacijom dobivene godišnje potrošnje toplinske energije za grijanje iznose 47700 kWh i 25300 kWh, a za pripremu potrošne tople vode za osmeročlanu obitelj 9500 kWh (dnevna potrošnja 80 l tople vode temperature 45oC po osobi). Ukupna potrošnja toplinske energije iznosi 57.208 kWh (Zg) i 34.820 kWh (St). S cijenom lož ulja od 5,63 kn/l, godišnji troškovi grijanja i pripreme potrošne tople vode dosežu 41.070 kn i 26.314 kn. Iako učinkovitost kotla na biomasu nije veća u odnosu na kotao na lož ulje, radi se o energentu čija cijena za 1 kWh topline sadržane u gorivu iznosi oko 0,216 kn, dok je kod lož ulja ta cijena 0, 475 kn, dakle 2,2 puta veća.

4. UGRADNJA individualnih obračunskih vodomjera Investicija: 75.000 kn (3700 kn po stanu) Životni vijek: 10 godina Mjesečna ušteda: 1168 kn (61 kn po stanu) Flexi zeleni kredit: 75.000 kn Rok otplate: 5 godina Mjesečna rata: 1458 kn (76 kn po stanu) Ukupna ušteda tijekom životnog vijeka investicije: 52.680 kn (2772 kn po stanu)

V Investicija: 60.000 kn Životni vijek: 15 godina Mjesečna ušteda: 1004 kn (Zagreb), 623 kn (Split) Flexi zeleni kredit: 60.000 kn Rok otplate: 10 godina Mjesečna rata: 673,68 kn Ukupna ušteda tijekom životnog vijeka investicije: 99.960 kn (Zagreb), 31.380 kn (Split)

46

MEGAWATT Svibanj 2011.

odomjeri se ugrađuju u stanove u već postojećim i izgrađenim zgradama na svaku vertikalu dovoda tople i hladne vode u kuhinjama i kupaonicama.

Za stanove u zgradama koji se opskrbljuju vodom iz “dovodnih” vertikala u prosjeku je potrebno ugraditi 3 do 5 vodomjera. Prema pilot projektima koji se trenutačno provode u Republici Hrvatskoj pri ugradnji individualnih obračunskih vodomjera, govori se o uštedama na vodi oko 20% - 40% u odnosu na ranije registriranu potrošnju. Za ovaj izračun uzima se prosječna potrošnja od 150 l po osobi na dan i prosječno tri člana kućanstva.

Računamo da obračunske vodomjere ugradi cijela zgrada s 19 stanova. To je investicija na razini zgrade od 75 tisuća kuna, a kredit kroz povećanu pričuvu vraćaju stanari u roku od 5 godina.

5. ZAMJENA električnog bojlera za pripremu potrošnje tople vode solarnim sustavom uz upotrebu električne energije za dogrijavanje

S

olarni sustav koji se sastoji od 3 kolektora (ukupne efektivne površine 5,4 m2), spremnika od 300 litara te električnog grijača u spremniku za dogrijavanje i automatiku, ugrađen je u obiteljsku kuću u kojoj žive 4 člana obitelji kao zamjena za stari električni bojler koji je zagrijavao potrošnu toplu vodu (PTV). Solarni sustav je optimiziran da pokriva 100 potreba za potrošnom toplom vodom u ljetnim mjesecima. Pretpostavka je da kućanstvo koristi jednotarifno brojilo.

Potrošnja tople vode je 60 litara po osobi.

Investicija: 40.000 kn Životni vijek: 25 godina Mjesečna ušteda: 253 kn (Zagreb), 364 kn (Split) Flexi zeleni kredit: 40.000 kn Rok otplate: 15 godina Mjesečna rata: 342,97 kn Ukupna ušteda tijekom životnog vijeka investicije: 14.166 kn (Zagreb), 23.236 kn (Split)

Mi smo prvaci među gorivima!

POSEBNO ADITIRANA PETROL GORIVA POBOLJŠAVAJU PERFORMANSE I SMANJUJU POTROŠNJU VAŠEG VOZILA

U

Petrolu ulažemo mnogo u kvalitetu goriva koja vam nudimo na svojim benzinskim postajama.

Zajedno s priznatom britanskom tvrtkom Afton Chemical razvili smo prošle godine novu generaciju posebno aditiranih goriva koja vašem motornom vozilu poboljšavaju performanse i istovremeno smanjuju potrošnju goriva. Goriva posebno dorađena modernim višenamjenskim aditivima koja nadmašuju standarde najviše EURO 5 emisijske norme prodajemo na svim svojim benzinskim postajama, a u Hrvatskoj ih Petrol grupa trenutno ima 80. Kvaliteta naših goriva ne oscilira po postajama, i to nam je posebno bitno. Uz zakonski određen nadzor, kvalitetu goriva redovito i sustavno provjeravamo u Petrolovom laboratoriju. Sva naša goriva u prodaji podvrgavaju se najmanje trima potpunim ciklusima nadzora te najmanje dvjema slučajnim provjerama.

Zbog značajnih skladišnih kapaciteta koje posjeduje, Petrol je neovisan o ponudi naftnih derivata na domaćem tržištu pa za svoje kup-

ce u svakom trenutku može odabrati samo najbolje gorivo, čiju kvalitetu u potpunosti nadziremo. Našu posvećenost kvaliteti goriva u sve većoj mjeri prepoznaju i domaći kupci, pa i u ovim kriznim godinama promet na našim benzinskim postajama konstantno raste.

Razlog je jednostavan – posebno aditirano gorivo koje nudimo jamči veću iskoristivost i zaštitu motora, uz istovremenu poboljšanu ekonomičnost, manju potrošnju te značajno niže emisije štetnih tvari u okoliš. Kod nas dobivate više za svoj novac jer sa rezervoarom punim Petrol gorivom uvijek stižete dalje! MW

MEGAWATT Svibanj 2011.

47

TEHNOLOGIJA STRATEGIJA

VELIKI

GEOTERMALNI

KVIZ ■ PRIPREMIO IVAN IVANUŠ

48

MEGAWATT Svibanj 2011.

T TOPLINA IZ UTROBE ZEMLJE JEDAN JE O OD KLJUČNIH RAZLOGA ŠTO JE ŽIVOT NA OV OVOM PLANETU UOPĆE MOGUĆ, NO ČO ČOVJEK JU JE TEK NEDAVNO POČEO ZNAČ ZNAČAJNIJE EKSPLOATIRATI. RIJEŠITE KVIZ U MEGAWATTU I PROVJERITE SVOJE ZNANJE M O GEOTERMALNOJ ENERGIJI.

1 Koliko duboko se ispod Zemljine površne nalazi njena jezgra? a) 5 823 km b)) 6 437 km c) 7 035 km u m 2 Kolika je temperatura Zemljinoj jezgri? a) 2 665 ºC b) 3 027 ºC c) 4 204 ºC

3 Uzrok dijela topline unutar Zemlje je još uvijek nezavršeni proces stvaranja planeta. Od čega još nastaje toplina ispod Zemlje? a) od raspada radioaktivnih izotopa b) od aktivnosti tektonskih ploča c) od stvaranja rastopljenih stijena 4 Što je magma? a) najtoplija supstanca u jezgri Zemlje b) rastaljena stijena c) geotermalno grijana voda koju ponekad vidimo u obliku lave iz vulkana

5 Koju funkciju od ovih ima magma? a) pokreće tektonske ploče stvarajući potrese b) zagrijava stijene i vodu u svojoj blizini c) nema svrhe, ona je višak geotermalno grijane vode koji vidimo u obliku lave iz vulkana 6 Što se dešava s vodom ispod Zemlje? a) izvire iz Zemlje u obliku izvora, gejzira i vrućih izvora b) zagrijava se i rastaljuje stijene stvarajući još magme c) pomiče stijene, od čega nastaju potresi 7 Na koji način funkcionira geotermalna elektrana? a) ispod zemlje izvire para – tjera rezerve vode neposredno ispod površine na površinu – voda okreće generator koji okreće turbine b) voda se upumpava u zemlju na vruće stijene – nastaje para koja se diže prema tlu i okreće turbinu, koja je spojena na generator c) vruća voda izvire – okreće turbinu koja je povezana s generatorom

8 Geotermalne vode imaju prosječnu temperaturu: a) između 100 i 267 Celzijevih stupnjeva b) između 250 i 360 Celzijevih stupnjeva c) između 400 i 500 Celzijevih stupnjeva 9 Nedostatak geotermalnih elektrana je to što mogu raditi samo 14 sati na dan? a) točno b) netočno c) mogu raditi 21 sat na dan zbog obaveznog remonta i nadgledavanja 10 Geotermalna energija je čišća i efikasnija od one iz fosilnih goriva, ali nije jeftinija? a) točno b) netočno c) i točno i netočno 11 Geotermalne toplinske pumpe mogu zagrijavati domove zimi, a hladiti ih ljeti? a) točno b) netočno c) ništa od navedenog

13 Koliko će se nakon ugradnje sustava u kućanstvo smanjiti račun za električnu struju i zemni plin? a) 20 do 30% b) 30 do 40% c) 40 do 50% 14 Koja prirodna katastrofa može biti potaknuta upotrebom, odnosno crpljenjem geotermalne energije? a) potres b) vulkan c) pijavica 15 Primjera radi, koji postotak ukupne proizvedene električne energije u SAD-u je iz geotermalnih elektrana? a) 0.5% b) 4% c) 11% 16 Koji od ovih gradova se u potpunosti grije od vrućih i geotermalnih izvora? a) Malmo, Švedska b) Skien, Grenland c) Reykjavik, Island

Koliko košta geotermalna 12 pumpa za kućanstvo? a) 30 000 $ b) 40 000 $ c) 50 000 $

›› ›› MEGAWATT Svibanj 2011.

49

TEHNOLOGIJA

TOČNI ODGOVORI NA PITANJA IZ KVIZA

››

1

Točan odgovor je 6.437 kilometara.

2

Točan odgovor je 4.204 Celzijevih stupnjeva.

PREDNOST GEOTERMALNIH SUSTAVA JE U TOME ŠTO SU AUTONOMAN I NEPREKIDAN IZVOR ENERGIJE, NO PROBLEM JE ŠTO SU JOŠ UVIJEK PRESKUPI

Toplina iz zemljine utrobe nastaje od raspada radioaktivnih izotopa, koji se neprestano raspadaju stvarajući ogromne temperature.

3

4

Magma je rastaljena stijena.

5

Magma zagrijava stijene i vodu u svojoj blizini.

Voda izvire iz Zemlje u obliku izvora, gejzira i vrućih izvora, a ostatak vode ostaje ispod površine kao geotermalne rezerve.

6

7

Točni odgovori su b) i c). Upumpavanjem hladne vode na vruće stijene nastaje para koja onda pokreće klasični parni generator

8

Točan odgovor je b).

9

Točan odgovor je b). Elektrane rade non-stop, cijeloga dana i cijele godine.

10

Točan odgovor je c). Instalacija sustava je skupa, ali dugoročno gledano, isplativija je.

11

Pumpe mogu dovoditi toplinu, ali i vratiti je u dubinu.

12

Odgovor je 30.000 dolara.

13

Odgovor je 30 do 40 posto. Sustav se isplati nakon razdoblja od pet do deset godina.

Točan odgovor je a). Geotermalne regije nalaze se na trusnom području, tako da ispitivanja i bušenja mogu samo pogoršati stanje.

14 15

Odgovor je Reykjavik. Oko 95 posto kućanstava grije se geotermalnom energijom u jednom od najčišćih gradova na svijetu. Oko 19 posto ukupne električne energije na Islandu proizvede se u geotermalnim elektranama, oko 87 posto kućanstava grije se iz geotermalnih izvora.

16

GEOTERMALNA ENERGETIKA NAJRAZVIJENIJA JE U DRŽAVAMA KOJE ZA TO IMAJU NAJBOLJE GEOLOŠKE KARAKTERISTIKE, KAO ŠTO JE ISLAND

50

MEGAWATT Svibanj 2011.

Točan odgovor je a).