MegaWatt - Listopad 2010 by nclmediagrupa

EKSKLUZIVNO: ZAŠTO SE VJETROELEKTRANE GRADE SVAGDJE OSIM U HRVATSKOJ

LISTOPAD 2010.

VODEĆI HRVATSKI ENERGETSKI MAGAZIN

REPORTAŽA ININO PODRAVSKO PLINSKO CARSTVO

JASMINKO UMIĆEVIĆ: HEP-ove ELEKTRANE TREBA PRIVATIZIRATI

izazova

ZA OBNOVLJIVU ENERGIJU

OTOK SAMSØ*TRANSFORMATORI*RUSKE NUKLEARKE*VODA*LED RASVJETA*IRAN

NOVA VELIKA EGIDA

UVODNIK

Kad bismo više štedjeli energiju, manje bismo morali ulagati u nove elektrane MILIJARDAMA KOJE ĆE SE POTROŠITI NA NOVE ENERGETSKE OBJEKTE ZAPRAVO SE PLAĆAJU DESETLJEĆA NEDISCIPLINIRANOG I NEODGOVORNOG ODNOSA PREMA ENERGIJI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU HRVATSKIH GRAĐANA

ako je kalendarski jesen, čini se da je za hrvatsku energetiku nastupilo proljeće. Tako bi se moglo zaključiti na temelju nedavno predstavljenih planova hrvatske vlade o golemom investicijskom ciklusu namijenjenom gradnji energetske infrastrukture. Gotovo 4 milijarde eura navodno će se u Hrvatskoj potrošiti na gradnju dviju novih termoelektrana, niza hidroelektrana, terminala za ukapljeni plin, naftnih i plinskih skladišta te transportne infrastrukture. Znatan dio toga novca trebao bi se namaknuti iz državnog proračuna, dakle ﬁnancirat će ih hrvatski građani, a taj golemi trošak stanovnici Hrvatske vjerojatno bi lakše podnijeli samo kad bi im netko mogao jamčiti da im ove zime ne prijeti smrzavanje i problemi zbog moguće nestašice plina, kao i već uobičajene ljetne redukcije električne energije na

MEGAWATT Listopad 2010.

nekim dijelovima jadranske obale. Dakako, kapitalna ulaganja u energetske objekte nužna su za uspostavu stabilnosti opskrbe energijom domaćeg tržišta, no njihova vrijednost uvelike ovisi o kvaliteti šire energetske strategije čiji su oni samo jedan dio. Hrvatska strategiju ima, no čini se da ozbiljnijih promišljanja o adekvatnim energetskim rješenjima u široj javnosti još uvijek nema dovoljno, pa tako ni svijesti o svim prednostima i manama pojedinih energetskih tehnologija. Novi broj Megawatta doNAPISAO GLAVNI UREDNIK MARKO nosi vam opširan članak o BIOČINA ozbiljnim tehnološkim izazovima koje će tvorci energetskih uređaja za obnovljive izvore morati riješiti kako bi se na taj način nadomjestio pad proizvodnje fosilnih goriva, koji brojni svjetski analitičari već dugo najavljuju. Imajući to na umu, ozbiljno je pitanje trebamo li svoje ﬁnancijske i stručne resurse bezrezervno ulagati u razvoj “zelene energije” ili razvijati nove resurse konvencionalne energije i pokušati povećati svoju katastrofalno lošu bilancu energetske učinkovitosti. Staro je bankarsko pravilo da oni koji štede i imaju. Ako taj princip počnemo primjenjivati i na svoj stav prema energetici, možda nam više neće prijetiti opasnost da u slučaju duge i hladne zime nemamo dovoljno plina, što opisuje naš redoviti stručni suradnik dr. Miljenko Šunić u svojoj najnovijoj kolumni. A najbolje je to što nam za to ne trebaju ni nove elektrane, ni novi plinovodi, ni ostale skupe investicije.

SADRŽAJ 6 FOKUS VIJESTI

AKTUALNA DOGAĐANJA IZ SVJETSKE ENERGETIKE

ZALATADRAVICA ININO PLINSKO CARSTVO U SREDIŠTU PODRAVINE

15 GLOBALNI NEDOSTATAK VODE TEKUĆA VALUTA BUDUĆNOSTI 26 INTERVJU ENERGETSKI STRUČNJAK JASMINKO UMIĆEVIĆ 31 RUSKI NUKLEARNI

IMPERIJALIZAM ZAŠTO RUSIJA POVOLJNO

9 IZAZOVA ZA BUDUĆNOST OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

PRODAJE REAKTORE 34 PLIN IZ ŠKRILJAVCA KRAJ RUSKE ENERGETSKE DOMINACIJE U EUROPI 46 ANALIZA ZAŠTO U HRVATSKOJ PROPADAJU PROJEKTI VJETROELEKTRANA

53 GORIVE ĆELIJE TVORCI ENERGIJE IZ

KONČAR TRANSFORMATORI HRVATSKI IZVOZNI LIDERI

VODIKA 60 LED RASVJETA SVJETLOSNA REVOLUCIJA

47 ZA STRUJU SPREMNI HEP PREDSTAVIO STANICU ZA PUNJENJE ELEKTROMOBILA

MARKETING ◗ DIREKTORICA LINDA BADRIĆ ◗ TEL. 01/5555-008 ◗ FAKS: 01/4814-394 ◗ oglasi@nacional.hr

IMPRESSUM

60 ZIMSKA UŠTEDA SAVJETI ZA ENERGETSKU EFIKASNOST KOLUMNIST 19 MILJENKO ŠUNIĆ Zagreb, Vlaška 40, tel. 5555-000, 5555-050, faks: 4814-393 IZDAVAČ NCL Media Grupa

◗ GLAVNI UREDNIK MARKO BIOČINA ◗ ART DIREKTOR VEDRAN DUHAČEK ◗ GRAFIKA TOMISLAV HARAMINČIĆ ◗ NOVINARI BORIS BILAS, MARTINA ČIZMIĆ, ANTE MIHIĆ, HRVOJE ŠIMIČEVIĆ ◗ FOTOGRAFI KRASNODAR PERŠUN, TOMISLAV ČUVELJAK, IGOR ŠOBAN ◗ LEKTORI DUBRAVKO GRBEŠIĆ, VIŠNJA GRGIĆ, IVONA BEČEIĆ

PREDSJEDNICA UPRAVE SANJA KONFORTA ◗ DIREKTORICA SVIH IZDANJA SINA KARLI ◗ DIREKTORICA IDA ŠAGOVAC ◗ DIREKTOR PROIZVODNJE IVICA HORVAT

SLIKA NA NASLOVNICI: RANDY MONTOYA

MEGAWATT Listopad 2010.

PROTOTIP UREĐAJA NAZVANOG CR5 NALAZI SE U GRADU ALBUQUERQUEU U AMERIČKOJ DRŽAVI NOVI MEKSIKO

MEGAWATT Listopad 2010.

FOKUS AMERIČKI ZNANSTVENICI RAZVIJAJU UREĐAJ KOJI KORISTI SOLARNU ENERGIJU ZA PROIZVODNJU VODIKA

Kako pretvoriti sunce u tekuće gorivo

NAPISAO: MARKO BIOČINA SNIMKE: RANDY MONTOYA

im stručnjaka američkog instituta Sandia iz grada Albuquerquea počeo je raditi na revolucionarnom uređaju koji bi koristio Sunčevu energiju za proces kemijskog pretvaranja ugljičnog dioksida u ugljični monoksid. Taj plin potom bi se mogao koristiti za proizvodnju vodika ili kao baza za sintetiziranje nekih vrsta tekućih zapaljivih goriva, kao što je metanol, a postoji mogućnost da bi na taj način mogli biti proizvedeni benzin, dizel i mlazno gorivo. Idejni začetnik uređaja, koji zasad nosi kodno ime CR5, američki znanstvenik Rich Diver rekao je kako je njegova prvotna zamisao bila da se koncentrirana Sunčeva energija koristi za razbijanje molekula vode na kisik i vodik, da bi vodik kasnije bio korišten kao pogonsko gorivo. Ipak, u ranoj fazi istraživanja otkriveno je kako bi princip mogao biti primijenjen i na ugljikov dioksid. Iako se već dugo smatra kako je teoretski moguće reciklirati ugljikov dioksid, Diverov izum prvi je konkretni pokušaj izrade prototipa uređaja koji bi mogao to raditi pod tržišno i ﬁnancijski održivim uvjetima.

25 500

GODINA minimalno će trajati razvoj tehnologije, testiranja, pravni poslovi oko registracije, te organizacija proizvodnog procesa prije nego što uređaj bude spreman za komercijalnu proizvodnju i tržišnu eksploataciju. MILIJUNA DOLARA procijenjeni su troškovi razvoja ove tehnologije u prvih deset godina istraživanja. Ipak, taj iznos zanemariv je u usporedbi s potencijalnim zaradama zbog smanjenja stakleničkih plinova koji se od njega očekuju kad bude dovršen.

MILIJUNA DOLARA stajao je eksperimentalni prototip kojim će se testirati osnovne mogućnosti utjecaja svjetlosti na transformaciju ugljikova diMW oksida.

MEGAWATT Listopad 2010.

FOKUS NIKOLAJ IVČIKOV NAJAVIO JE KAKO ĆE OD IDUĆE GODINE CROBENZ BITI POTPUNO INTEGRIRAN U LUKOILOVU PRODAJNU MREŽU

> Završena najočekivanija energetska transakcija godine LUKOIL OKONČAO PROCES PREUZIMANJA CROBENZA I NAJAVIO RAST KONKURENCIJE NA HRVATSKOM TRŽIŠTU NAFTE

rošlog tjedna napokon je dovršeno Lukoilovo preuzimanja Crobenza, što se može smatrati i energetskom transakcijom godine u Hrvatskoj. Budući da je istovremeno intenzivno ulagao u razvoj vlastite prodajne mreže, Lukoil je kupnjom Inine tvrtke napravio značajan korak prema ostvarenju svog temeljnog poslovnog cilja, mreži od 100 benzinskih postaja diljem Hrvatske. Glavni direktor Lukoil Hrvatske Nikolaj Ivčikov ekskluzivno za Megawatt otkriva buduću poslovnu startegiju. MEGAWATT: Jeste li zadovoljni ﬁnaliziranjem preuzimanja Crobenza? - Da, u načelu smo zadovoljni ﬁnaliza-

MEGAWATT Listopad 2010.

cijom akvizicije Crobenza. Transakcija je prošla relativno glatko. Dobili smo potvrdu od Agencije (AZTN). Suradnja između Ine i Lukoil Hrvatske bila je eﬁkasna. MEGAWATT: Kakvi su vaši planovi s Crobenzom? Hoćete li ga integrirati u vašu postojeću prodajnu mrežu ili će nas-

taviti poslovanje kao samostalan brand? - Sljedeće godine planiramo dovršiti integraciju tvrtke i benzinskih postaja u Lukoil brand. Naša strategija je razvoj vlastitog branda na hrvatskom tržištu. MEGAWATT: Znamo da je vaš cilj imati mrežu od 100 benzinskih postaja u Hrvatskoj. U kojem roku kanite ostvariti taj plan i planirate li nove akvizicije? Lukoil Hrvatska prati korporativnu strategiju koju je odobrio nadzorni odbor Lukoila. Zasad ispunjavamo tu strategiju. Unatoč makroekonomskoj recesiji i drugim okolnostima na lokalnom tržištu uspjeli smo naučiti kako učiniti korak dalje u poslu. Naš održivi razvoj stvorit će dodatne pogodnosti ne samo za dioničare tvrtke nego će se otvoriti i nova radna mjesta na lokalnom tržištu koje trenutačno izgleda jedinstveno. Kao što smo i obećali, nismo obustavili svoje investicije. Naša strategija u budućnosti bit će orijentirana na najeﬁkasnija rješenja uz posebnu pozornost najboljem omjeru cijene i eﬁkasnosti. Posebno smo ponosni na to što smo uspjeli demantirati pojedine osobe u Hrvatskoj koje su tvrdile da rast nećemo moći ostvariti bez njihove pomoći i utjecaja. MEGAWATT: Kako općenito ocjenjujete poslovnu klimu u Hrvatskoj i trenutačno stanje naftnog tržišta? Općenito, jasno je da postoji pad u potražnji zbog smanjene solventnosti. Najviše nas zabrinjava to što srednje velike tvrtke pate zbog smanjene likvidnosti, a to se održava na opću potražnju za gorivom. No vidimo neke pozitivne pokušaje poboljšanja trenutaćne situacije u hrvatskom gospodarstvu i stvaranja boljih uvjeta za investitore. Cijenimo takve pokušaje i nadamo se da će se opća poslovna klima poboljšati te da će pokrenuti MW hrvatsko gospodarstvo.

USPOREDO S PREUZIMANJEM CROBENZA LUKOIL JE RAZVIJAO I VLASTITU MALOPRODAJNU MREŽU, A NEDAVNO JE PREDSTAVIO NOVE POSTAJE U SPLITU

FOK US

akon godina rada u sektoru telekomunikacija bivši hrvatski ministar pomorstva, prometa i veza Roland Žuvanić u budućnosti će se baviti energetikom. Nedavno je imenovan čelnim čovjekom tvrtke Hydro SE. Prema podacima objavljenima na internetskoj stranici te kompanije, ona je podružnica velike strane kompanije Hydro Corp., dijela velike Union D. Grupe, jedne od prvih zapadnoeuropskih kompanija koje su razvijale energetske projekte u Rusiji i Turskoj. Hydro SE namjerava ulagati u razvoj hidroenergetskih projekata u državama srednje i istočne Europe, pa je i logično da je sjedište kompanije u Hrvatskoj jer je hrvatska vlada nedavno najavila plan gradnje šest novih hidroelektrana. Teško je vjerovati da Hrvatska elektroprivreda ima dovoljno ﬁnancijskih sredstava da samostalno realizira sve te projekte pa se može pretpostaviti da će se otvoriti mogućnosti za strane privatne investitore. Slična je situacija i u okolnim državama. Tako su predstavnici kineske kompanije China Guodian Corporation nedavno posjetili BiH i Srbiju. Ta tvrtka spada među pet najvećih proizvođača električne energije u Kini s instaliranim kapacitetima od 60 tisuća MW. Njen lanjski promet vrijedan je 18,7 milijardi eura, ostvarena dobit iznosi oko milijardu eura, a zanimljivo je i da tvrtka posjeduje najveću termoe-

> Stranci žele graditi hrvatske hidroelektrane DESETAK STRANIH KOMPANIJA PRIPREMA SE ZA INVESTICIJE U HIDROENERGETIKU U HRVATSKOJ, A MEĐU NJIMA JE I TVRTKA HYDRO SE KOJU VODI BIVŠI MINISTAR ROLAND ŽUVANIĆ ROLAND ŽUVANIĆ, NEKADAŠNJI MINISTAR MORA, PROMETA I VEZA, BAVIT ĆE SE GRADNJOM HIDROELEKTRANA

lektranu u Kini instalirane snage 7000 MW i jednu od najvećih hidroelektrana, kapaciteta 3600 MW. Kinezi su u Srbiji zainteresirani za gradnju hidroelektrana Đerdap 3 i Bistrica, dok u Bosni i Hercegovini, naročito na teritori-

HRVATSKA PREMIJERKA JADRANKA KOSOR NAJAVILA JE GRADNJU ŠEST DO OSAM NOVIH HIDROELEKTRANA

ju RS-a, predlažu i niz drugih projekata. Ta dva slučaja mogu se smatrati samo nagovještajem sve većeg interesa stranih investitora za ulagnje u energetiku na području jugoistočne Europe. Budući da je broj projekata ograničen, može se očekivati ozbiljna konkurencija. U tom kontekstu razumljivo je da investitori pokušavaju angažirati lokalne stručnjake s iskustvom u razvoju novih projekata. Takav je i Žuvanić, pa je to i objašnjenje njegova novog angažmana u energetici.MW

MEGAWATT Listopad 2010.

FOKUS

ogući napad izraelske vojske na Iran, o kojem se spekulira u zapadnim medijima, vrlo lako mogao bi rezultirati novim golemim rastom cijene nafte na svjetskim tržištima. Unatoč svojoj relativno nerazvijenoj infrastrukturi Iran trenutačno proizvodi 3,8 milijuna barela nafte dnevno, što je nešto manje od 5 posto ukupne svjetske proizvodnje. Nadalje, ta država posjeduje treće najveće naftne rezerve na svijetu, uz goleme

Napad na Ira

Najveći uvoznici iranske nafte

(u tisućama barela dnevno)

UKUPNI IZVOZ 2,458 NIZOZEMSKA 93 FRANCUSKA 131 ITALIJA 197 MOGUĆI NAPAD IZRAELA NA IRAN IZAZVAO BI RAST

GRČKA 113

NAPETOSTI NA BLISKOM

ŠPANJOLSKA 79

ISTOKU I PROBLEME U OPSKRBI NAFTOM VELIKIH AZIJSKIH DRŽAVA. TAKAV VELIKI POREMEĆAJ U OPSKRBI SVJETSKIH TRŽIŠTA MOGAO BI REZULTIRATI NOVOM

IRANSKI PREDSJEDNIK MAHMUD AHMADINEDŽAD ČESTO JE U SUKOBU S ČELNICIMA DRŽAVA EU I SAD-a

rezerve prirodnog plina. Utoliko je jasno da bi napad na Iran značio i prekid isporuka, a u kombinaciji s porastom nestabilnosti na cijelom Bliskom istoku realno je očekivati da bi cijena nafte počela strelovito rasti, pa možda i premašila povijesno rekordnu razinu od 147 dolara za barel iz 2008. godine. Takav scenarij ponajviše bi utjecao na opskrbu azijskih država, Japana, Kine, Južne Koreje i Indije, koje su glavni uvoznici iranske nafte, ali i veliki ulagači u tamošnju naftnu industriju. Proteklih godina niz azijskih i europskih kompanija uložio je milijarde eura u razvoj novih nalazišta i gradnju prerađivačkih postrojenja za naftu i plin u Iranu,

MEGAWATT Listopad 2010.

NAFTNOM KRIZOM I NOVIM PADOM GLOBALNOG GOSPODARSTVA

JUŽNOAFRIČKA REPUBLIKA 128

Proizvodnja nafte u zemljama OPEC-a (u milijunima barela dnevno) Otprilike

4,5% ukupne OPEC-ove proizvodnje

SAUDIJSKA ARABIJA 9,3 IRAN 3,8 UAE 2,6 KUVAJT 2,6 VENEZUELA 2,6

FOK US

ran - početak naftne krize Dokazane svjetske rezerve nafte (u milijardama barela)

SAUDIJSKA ARABIJA 264,2 JAPAN 523 KANADA 178,1

JUŽNA KOREJA 258 KINA 411 Otprilike

OSTALI 151

Ukupni iranski godišnje prihodi od izvoza nafte iznose otprilike

10 %

KUVAJT 101,5 S druge strane, na subvencije za proizvodnju nafte Iran troši

57mlrd.11%

IRAK 115

ukupnih svjetskih rezervi nafte

Nacionalna iranska tankerska kompanija posjeduje

29 svog BDP-a

naftnih tankera najveće klase VLCC,

što je najveća ﬂota brodova za transport nafte na Bliskom istoku

a taj iznos pokriva oko pola iranskih proračunskih prihoda

pa je teško očekivati da bi vlade tih država podržale bilo kakvu vojnu intervenciju u Iranu i tako ugrozile svoje investicije. Upravo u tom problemu sadržana je sva kompleksnost odnosa Irana i međunarodne zajednice. Budući da prihodi od iz-

voza nafte čine oko pola ukupnih iranskih proračunskih prihoda, nije teško pretpostaviti kako bi globalne sankcije na uvoz iranske nafte mogle biti najbolje i najjednostavnije sredstvo pritiska na tamošnji režim. Ipak, takvu mjeru, osim SAD-a i možda

IZVOR WWW.NGOILGAS.COM

INDIJA 374

IRAN 136,2

Velike Britanije, u ovom trenutku ne bi bila spremna podržati vjerojatno ni jedna od stalnih članica Vijeća sigurnosti, a također ni jedna od država s brzorastućom privredom poput Indije i Brazila. MW

MEGAWATT Listopad 2010.

FOKUS

anski otok Samsø jedinstven je primjer štednje energije i održivog razvoja u svijetu. Na tom otoku proizvodi se dovoljno energije iz obnovljivih izvora da se zadovolje sve potrebe industrije i građana. Samsø svoju energiju više ne dobiva od klasičnih elektrana nego iz elektrana na biomasu, vjetroelektrana i solarnih ploča. Prelazak na potpuno korištenje energije od obnovljivih izvora dio je planiranog projekta koji je počeo 1997. godine kad je Samsø pobijedio na državnom natječaju na kojem će biti iskušane mogućnosti za korištenja takvih izvora energije, i to u vremenu od deset godina. Ovaj otočić površine 114 km2, s nešto više od 4000 stanovnika, pobijedio je jer je ponudio zanimljiv plan prelaska s tradicionalnih energenata nafte i ugljena, koji su dopremani iz kopnenog dijela Danske, na čiste izvore energije koje pruža sam otok. U to vrijeme Samsø je bio u krizi jer je jedna od glavnih grana industrije, klaonica koja je zapošljavala 100 radnika, morala biti zatvorena. Danski inženjer Ole Johnsson napravio je studiju energetske samoodrživosti izračunavši broj sunčanih i vjetrovitih dana i istraživši kako iskoristiti ostale resurse otoka. Do danas je izgrađena 21 vjetroelektrana - 10 ih je na obali, a 11 raspoređeno na više kopnenih lokacija po otoku. Pojedinačna vjetroelektrana proizvodi električnu energiju za 630 kuća, a višak energije prenosi se u kopneni dio Danske. Zanimljiv je podatak da 11 vjetroelektrana na kopnu proizvodi 28.000 MWh, što je više struje nego STANOVNICI SAMSA ZARAĐUJU I DO 3000 EURA DNEVNO OD VJETRENJAČA KOJE SU IZGRADILI NA SVOJIM FARMAMA

MEGAWATT Listopad 2010.

SAMSØ, otok kojem tuđa energija nije potrebna >> ŽITELJI SAMSØA PROTEKLIH SU GODINA IZGRADILI NIZ MANJIH ENERGETSKIH OBJEKATA, PA JE DANAS ON PRVI ENERGETSKI NEOVISAN OTOK NA SVIJETU

što potroši cijeli otok i ekvivalent 2,6 milijuna litara nafte. Za grijanje kuća na Samsøu napravljene su i tri toplane koje se oslanjaju na peći u kojima se na visokoj temperaturi spaljuju piljevina i slama. Na otoku, u poljima, postavljeno je i 2500 m2 solarnih ploča. Da su stručnjaci mislili kako iskoristiti i najmanji izvor energije, pokazuje i to što i krave pomažu da se utječe na klimu. Tjelesna temperatura krave je 38,5 stupnjeva, a mlijeko koje prodaju farmeri mora biti ohlađeno na temperaturu od 3 stupnja. Većina farmera na Samsøu ima izmjenjivače energije, koji izgledaju poput hladnjaka, u koje se stavlja mlijeko i koji prikupljaju toplinu od hlađenja mlijeka, koja se

FOK US PRIKAZ ENEGETIKE NA SAMSØU Kako je mali otok postao energetski neovisan od ostatka svijeta 11 VJETROELEKTRANA NA KOPNU 1 vjetroelektrana proizvodi dovoljno energije za opskrbu 630 kuća.

3 ELEKTRANE NA SLAMU Tranebjerg Grije 263 kućanstava Ballen Grije 232 kućanstva Onsbjerg Grije 76 kućanstava

Kad je proizvodnja veća od potreba otoka, struja se šalje na kopno.

OSNOVNI PODACI Površina: 114 km2 Stanovništvo: 4000 Investicije: 368 milijuna DKK

SOLARNA ELEKTRANA Jedna od solarnih elektrana za grijanje sastoji se od 2500 četvornih metara solarnih ćelija

VIŠKOVI ENERGIJE VJETROELEKTRANE NA MORU Ima ih 10, izgrađene su 2003. a proizvode više energije nego što cijeli otok potroši za transport

IZVOR WWW.NGPOWEREU.COM

Novac od prodaje viškova energije koristi se za razvoj novih projekata

11 vjetroelektrana snage od 1 MW godišnje generira 28 tisuća MWh, što je ekvivalent 690 tisuća barela nafte

potom iskorištava za grijanje kuća. Postavljanje ekološki prihvatljive tehnologije na otoku otvorilo je i brojna radna mjesta jer je lokalno stanovništvo radilo sve građevinske radove, a brojni obrtnici specijalizirali su se za uvođenje takve tehnologije u domove te su radili diljem zemlje. Također se potiče građane da voze automobile na biodizel, a u budućnosti električne automobile. Danska država malo je novca uložila u zelene izvore energije na Samsøu, osim kroz poticaje, jer su gradnju vjetroelektrana ﬁnancirali sami otočani. Neke od vjetroelektrana u vlasništvu su skupine građana koji na taj način kupuju energiju iz tog izvora. Veći proizvođači, uglavnom

poljoprivrednici, vlasnici su cijele vjetroelektrane. Osim što je to ekološki, radi se i o vrlo isplativom poslu. Evo kako. Jørgen Tranberg ima 150 krava pasmine holstein, jedan je od najvećih farmera na otoku. Tranberg je podignuo kredit od 2,5 milijuna eura, koliko stoji gradnja jedne vjetroelektrane, i napravio vjetroelektranu na jednom od brdašaca na svom posjedu. On ima udjele u još nekim vjetroelektranama na otoku, što mu donosi povrat novca od 3000 eura bruto dnevno. Usporedbe radi, na kravama zaradi 1000 eura dnevno. To je moguće jer država nije dopustila da vlasnici vjetroelektrana postanu velike kompanije i jer je u Danskoj cijena energije

nastale od vjetra znatno skuplja od troškova njene proizvodnje. Tranberg je svoj kredit otplatio za četiri godine. Pretvoriti Samsø u ekološki otok uspjeli su sami njegovi građani. Ipak, iako u mnogim dijelovima svijeta postoji potencijal da se na istom principu prijeđe na “zelenu” energiju, stručnjaci smatraju da to neće ići jednostavno. Pogotovo zato što je Samsø relativno mala i zatvorena zajednica. Iako skandinavske zemlje prednjače u uvođenju obnovljivih izvora, stručnjaci raspravljaju o tome kakve prirodne resurse treba imati pojedina zemlja da bi takvo što bilo isplativo te kolika sredstva treba uložiti u infrastrukturu. MW

MEGAWATT Listopad 2010.

FOKUS PREMA PODACIMA NASA-e U ZEMLJINOJ ORBITI SU POTENCIJALI SUNČEVE ENERGIJE OD OSAM DO DESET PUTA VEĆI NEGO NA ZEMLJI

1 GOLEMI SATELIT SA SOLARNIM PANELIMA BEZ PRESTANKA PRIKUPLJA SUNČEVU ENERGIJU

2 ENERGIJA SE EMITIRA NA ZEMLJU U OBLIKU MIKROVALOVA

4 TRANSFORMATOR ELEKTRIČNU ENERGIJU ŠALJE U VISOKONAPONSKU MREŽU

3 ZEMALJSKI PRIJAMNICI RAZDVAJAJU ENERGETSKU KOMPONENTU MIKROVALOVA OD SVJETLOSNE

> Kalifornijski satelit za solarnu energiju iz svemira PLAN AMERIČKE KOMPANIJE PACIFIC GAS & ELECTRIC DA 2016. U SVEMIR LANSIRA SATELIT ZA PRIKUPLJANJE SUNČEVE ENERGIJE PODSJEĆA NA ZAPLETE IZ STARIH FILMOVA O JAMES BONDU

nergetske tvrtke diljem svijeta sve više pažnje posvećuju proizvodnji električne energije iz alternativnih i obnovljivih izvora. Dijelom je za to zaslužna sve viša cijena tradicionalnih goriva, a dijelom i sve veća briga za okoliš. Kalifornijska tvrtka Paciﬁc Gas & Electric već godinama iskorištava sunčevu energiju za proizvodnju

MEGAWATT Listopad 2010.

struje koju prodaje svojim korisnicima. No mana je solarne energije što se noću ona ne može iskorištavati. Stoga su odlučili napraviti korak naprijed i osmislili iskorištavanje sunčeve energije tijekom sva 24 sata, bez obzira na vremenske uvjete na Zemlji. Njihov projekt solarnih satelita predviđa prikupljanje sunčeve energije u Zemljinoj orbiti pomoću solarnih ploča. Satelit bi potom energiju pretvarao u električnu energiju i radiovalovima slao natrag na Zemlju, gdje bi ona bila distribuirana putem tradicionalne električne mreže. NASA je svojom studijom potvrdila kako je sunčeva energija dostupna u svemiru osam do deset puta veća od one koja se prikuplja na Zemlji. Osim toga, takvo prikupljanje energije zahtijeva i manje prostora, jer je dovoljna samo prihvatna stanica i dalekovodi do potrošača. PG&E već je obavio određene testove i dokazao da je takvo iskorištavanje sunčeve energije moguće, ali i skuplje od tradicionalnih izvora, barem zasad. Planiraju završiti pokuse i osigurati svemirsku solarnu energiju za 250 tisuća kućanstava do 2016. godine. Da nisu samo Amerikanci okrenuti iskorištavanju solarne energije dostupne u svemiru, pokazuju i vijesti iz Japana. Japanska vlada objavila je nedavno da također planira izraditi i u svemir poslati satelit koji bi prikupljao solarnu energiju i slao ju na Zemlju. Za razliku od kalifornijske tvrtke, Japanci planiraju svoj projekt dovršiti do 2015. godine. MW

OSIM AMERIČKE KOMPANIJE ZA SOLARNU ENERGIJU IZ SVEMIRA ZAINTERESIRANA JE I JAPANSKA VLADA

STRATEGIJA

Tekuća valuta budućnosti

■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ ILUSTRACIJE VEDRAN DUHAČEK

ZBOG GOLEMOG RASTA POTROŠNJE VODA BI USKORO MOGLA POSTATI NAJTRAŽENIJA TRGOVAČKA ROBA NA SVIJETU. KAKO OSIGURATI TRAJNU DOSTUPNOST TOG RESURSA KLJUČNOG ZA RAZVOJ INDUSTRIJE, ENERGETIKE I POLJOPRIVREDE? MEGAWATT Listopad 2010.

STRATEGIJA

GLOBALNA POTROŠNJA VODE POJAM 'VODENI OTISAK' OZNAČAVA KOLIČINU VODE DOSTATNU ZA PROIZVODNJU ROBA I USLUGA KOJE KONZUMIRAJU STANOVNICI NEKE DRŽAVE

UKUPNE SVJETSKE REZERVE VODE

DOSTUPNE REZERVE SLATKE VODE SLATKOVODNE REZERVE U POLARNOM LEDU SLANA VODA

DRŽAVE KOJE

A MALT

NAJVIŠE OVISE O

87%

UVOZU VODE

EIN BAHR

80%

AJT KUV

87%

DRŽAVE S NAJVEĆIM OTISKOM

KA ZEMS NIZO

82%

VODE PO GLAVI STANOVNIKA

2,389

A GIJ BEL

% 80

m³ godišnje

2,483 m³ godišnje

35%

vode uvoze

2,344 m³ godišnje

SAD

MALEZIJA

19%

28%

vode uvoze 16

2,322

GRČKA

MEGAWATT Listopad 2010.

vode uvoze

m³ godišnje

ITALIJA

51%

vode uvoze

2,223 m³ godišnje

TAJLAND

vode uvoze

Vodeni otisak po glavi stanovnika (u kubnim metrima po godini) 600 - 1000 1000 - 1200 1200 - 1300 1240 m³ je globalni prosjek 1300 - 1500 1500 - 1800 1800 - 2100 2100 - 2500

KOLIKO SE VODE TROŠI ZA PROIZVODNJU HRANE?

24,000 24 000 litara li 15,500 15 500 litara li 1kg čokolade

1 kg teletine

4,400 4 400 litara li 1 kg maslina

1,500 1 500 lilitara 140 lilitara 1 kg šećera

1 šalica kavee

DRŽAVE S NAJVEĆIM OBNOVLJIVIM REZERVAMA VODE Indonezija

2,838 Gm³ godišnje

Kina

2,896 Gm³ godišnje

SAD

3,069 Gm³ godišnje

Rusija

4,507 Gm³ godišnje

8,233 Gm³ godišnje

Brazil

VIŠE OD 2,8 MILIJARDI LJUDI U 48 DRŽAVA BIT ĆE

70% POSTOJEĆIH SVJETSKIH SLATKOVODNIH REZERVI KORISTI SE U POLJOPRIVREDI ZA NAVODNJAVANJE USJEVA

SUOČENO S PROBLEMIMA U OPSKRBI VODOM DO 2025. GODINE. DO 2050. TA BROJKA IZNOSIT ĆE GOTOVO 7 MILIJARDI.

MEGAWATT Listopad 2010.

STRATEGIJA SUSTAV ZA PROČIŠĆAVANJE VODE ZRAK BAKTERIJE

DUŠIK

TANK ZA ZRAČENJE KRUPNO SITO

DENITRIFIKACIJA

KOMORA ZA TRENJE

PIJESAK

SEKUNDARNI SPREMNIK ZA TALOG

PRIMARNI SPREMNIK ZA TALOG

GLAVNI DIGESTOR REAKTOR GRUŠANJA

natoč golemom porastu globalne potrošnje energije tijekom posljednjeg desetljeća, najtraženiji svjetski resurs uskoro će postati voda. Dapače, prema nedavnoj studiji američke kompanije Grail Research do 2025. godine Kina, Indija i cijeli niz europskih i afričkih država bit će suočen s ozbiljnim manjkom vode, a procjenjuje se da bi do tada po najgorem scenariju oko 3 milijarde ljudi moglo ispod razine normalne vodoopskrbe. Buduća globalna nestašica vode temelji se na dva faktora, povećanoj potrošnji i sve većem zagađenju slatkovodnih rezervi. Tako se procjenjuje da će se do 2050. godine dostupnost vode po glavi stanovnika u Indiji smanjiti za 44 posto, upravo zbog golemog rasta potražnje, ali i povećanja zagađenja na temelju razvoja teške industrije. Ipak, nedostatak vode nije problem samo velikih azijskih država i zemalja trećeg svijeta, nego i naprednih država Europe i SAD-a. Dostupnost vode u pojedinoj državi mjeri se Indeksom korištenja vode (IKV), koji odražava postotak potrošnje vode u odnosu na nacionalne obnovljive vodne rezerve. Smatra se da je granična vrijednost IKV-a koja nagovještava nedostatak vode 20 posto. Veći IKV od 20 posto u Europi ima devet država, Belgija, Bugarska, Cipar, Njemačka, Italija, Makedonija, Malta, Španjolska i Ujedinjeno kraljevstvo. Zbog toga su brojne europske države

već odavno pokrenule skupe programe racionalizacije potrošnje vode, a posljedica toga je da prosječni Europljanin danas dnevno troši između 150 i 300 litara vode, dok građani SAD-a u prosjeku troše oko 580 litara. Za usporedbu, u Kini prosječna potrošnja vode po čovjeku iznosi 90 litara dnevno, pa nije teško izračunati da bi porast potrošnje u Kini rezultirao potrebama koje ta država ne može zadovoljiti iz vlastitih rezervi. Stoga je jasno da će voda već u bliskoj budućnosti postati najvažniji svjetski resurs i najtraženija trgovačka roba. Također, može se predvidjeti da će se intenzivirati ulganja u nove tehnologije pročišćavanja i desalinizacije otpadnih voda i mora, kako bi se na taj način pokušao dijelom obogatiti globalni fond pitke vode. Hrvatska raspolaže značajnim vodnim bogatstvima, naročito u kontekstu svoje veličine i relativno malog broja stanovnika. Svaka strategija razvoja, pa i ona kratkoročna,

DEVET DRŽAVA EU VEĆ IMA OZBILJNIH PROBLEMA S OPSKRBOM VODOM, A U SAD-U JE SITUACIJA JOŠ I GORA JER JE POTROŠNJA DVOSTRUKO VEĆA

MEGAWATT Listopad 2010.

ne bi smjela zanemariti razvoj hrvatskih vodoprivrednih resursa, bilo u kontekstu bazičnog resursa, bilo u kontekstu proizvodnog sredstva u energetici i industriji. Dobar primjer takvog odnosa je Švicarska, država koja desetljećima kontinuirano ulaže u razvoj vodne infrastrukture čija se vrijednost danas procjenjuje na 100 milijardi švicarskih franaka. MW

IZVOR: WWW.I2BF.COM

ORGANSKI OTPAD

KOMENTAR

Zimska nestašica plina prijeti nam samo u slučaju ekstremnih hladnoća

rikazat ćemo važne čimbenike koji utječu na pouzdanost opskrbe i raspoloživost plina za iduću sezonu u Republici Hrvatskoj i njihove promjene nastale od prošlog zimskog razdoblja. Čimbenik van RH koji umnogome pridonosi pouzdanosti opskrbe je daleko veća raspoloživost plina u Europi i skladištima u zemljama okruženja nego prethodnih godina, uslijed manje potrošnje izavane recesijom u gospodarstvu. S druge strane, veća raspoloživost plina je posljedica poboljšanja političkih i gospodarskih odnosa između Rusije i Ukrajine, čime se umnogome omogućuje bolje korištenje transportnog plinskog sustava kroz Ukrajinu. Na kraju, dovršetkom izgradnje interkonektora preko Mađarske početkom 2011. godine otvara se mogućnost dobave većih količina plina, ali i ulaza na naše tržište novih dobavljača. Ipak, gotovo da nije moguće ovim plinovodom postići potpunu liberalizaciju i stvarna tržišna takmičenja, ali je moguće postići raspoloživost većih količina plina. Važno je znati koji su čimbenici u našoj zemlji poboljšani u odnosu na prošlu zimu: • BITNO JE POVEĆANA DOMAĆA proizvodnja iz sjevernog Jadrana • POVEĆAN JE I KORISNI (operativni) volumen skladišta Okoli • POBOLJŠAN JE i režim korištenja skladišta plina Okoli

FOTO: PATRIK MACEK/VECERNJI LIST

PIŠE: MILJENKO ŠUNIĆ, HRVATSKA STRUČNA UDRUGA ZA PLIN

KLJUČNI NEDOSTATAK HRVATSKOG PLINSKOG GOSPODARSTVA JE NEDOSTATAK SKLADIŠNIH PROSTORA S MINIMALNIM KAPACITETOM OD MILIJARDU KUBNIH METARA PLINA

Plin će se zasigurno manje koristiti zbog gospodarske recesije, ali i zbog povećanja cijena plina tijekom 2010. godine, kako za industriju, tako i za široku potrošnju. Ipak, ne smije se zanemariti da je prošle godine priključeno nešto više od 20.000 novih potrošača plina koji će još više povećati vršnu potrošnju. Prošlogodišnja maksimalna satna potrošnja plina je bila do 800.000 m3, a očekuje se njen rast već iduće godine na oko 1.000.000 m3/h. Međutim, dobro je znati da je došlo do usuglašenja stavova između INE i PLINACRA o nužnosti pripreme izgradnje manjeg vršnog skladišta Grubišno polje, uz prethodno iskorištenje postojećeg plina u pripadajućim bušotinama. Ipak, najveći nedostatak plinskog gospodarstva RH je što ne posjeduje vlastiti skladišni prostor za plin s minimalnim kapacitetom od milijardu kubnih metara plina.

ZAKLJUČAK: I pored toga što nemamo dovoljno skladišnog prostora, iduće zimske sezone može se očekivati uredna opskrba plinom, uz uvjet da Tvornica umjetnih gnojiva u Kutini ide u remont (30 dana) kao što je to bilo prošlih godina. Tako se Hrvatska elektroprivreda (HEP) postupno treba preusmjeravati na tekuća goriva umjesto plina, što i je bila praksa do sada, ali ne uvijek u pravo vrijeme. Eventualni problem bi mogao nastupiti samo u slučaju vrlo oštre zime s temperaturom vanjskog zraka nižom od -20°C, u trajanju dužem od tri do četiri tjedna. Osim toga, i neki veći kvar nekog vitalnog uređaja u plinskom sustavu bi mogao MW izazvati neki veći poremećaj.

ENERGIJA ENERGIJA

Inino plinsko carstvo u središtu Podravine INA JE TIJEKOM 2009. POTROŠILA VIŠE OD 3 MILIJARDE KUNA U SEGMENTU ISTRAŽIVANJA I PROIZVODNJE NAFTE I PLINA. TE INVESTICIJE KLJUČNE SU ZA BUDUĆU STABILNU OPSKRBU HRVATSKE ENERGIJOM, ALI I POKRETANJE NOVOG CIKLUSA GOSPODARSKOG RASTA. PLINSKO POLJE DRAVICA PRIMJER JE TAKVOG ULAGANJA. ■ NAPISAO BORIS BILAS SNIMKE KRASNODAR PERŠUN, REUTERS ■

D ŽELIMIR ŠIKONJA, DIREKTOR ININOG SEKTORA ISTRAŽIVANJA NAFTE I PLINA ZA JUGOISTOČNU EUROPU, KAŽE DA JE PROJEKT ZALATA-DRAVICA INICIRAN JOŠ 2004. GODINE

MEGAWATT Listopad 2010.

ravska potolina, sjeverni dio Hrvatske smješten uz samu granicu s Mađarskom, ključna hrvatska regija za proizvodnju plina, obogaćena je novim plinskim nalazištem. Hrvatska naftna kompanija Ina tamo je tijekom proteklih nekoliko godina radila na razvoju nekoliko potencijalno vrlo uspješnih projekata, a posljednje otkriće zabilježeno je na polju Dravica-Zalata. Suradnja Ine i mađarskog MOL-a vidljiva je kroz mnoge projekte, a jedan od značajnijih su istraživanja na području Dravske potoline koja su rezultirala potvrđenim nalazištem u istraživačkom području Zalata-Podravska Slatina. Slijedom uspješnih istraživačkih aktivnosti Ine i MOL-a u pograničnom području Dravske potoline, koje su 2007. i 2008. ››

PLINSKO POLJE ZALATADRAVICA NALAZI SE NA RAZMEĐI HRVATSKE I MAĐARSKE, PA SU GA INA I MOL RAZVIJALI ZAJEDNIČKIM SNAGAMA

›› MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ››

DA BI PRONAŠLI NALAZIŠTA PLINA, HRVATSKI I MAĐARSKI STRUČNJACI U PODRAVINI SU OBAVILI SEIZMIČKA 3D SNIMANJA NA PODRUČJU OD 215 ČETVORNIH KILOMETARA

rezultirale otkrićem plinsko-kondenzatnog polja Zalata-Dravica, INA i MOL su 31. kolovoza 2009. produžili istraživački period za sljedećih pet godina. Više o otkriću na polju Zalata-Dravica za Megawat su govorili Želimir Šikonja, direktor Ininog Sektora istraživanja nafte i zemnog plina za jugoistočnu Europu i Lilit Cota, direktorica Službe istražnih projekata ovog sektora. “Mi u Ini smo Hrvatsku podijelili na tri istraživačka bazena što se tiče pronalska nafte i zemnog plina. To su Jadran, područje Dinarida i ovaj sjeverni ili panonski dio u kojem se nalazi i nalazište Zalata-Dravica. Što se tiče plina, u ovom trenutku proizvodimo više od 60 posto potreba za hrvatsko tržište”, rekao nam je Želimir Šikonja koji dodaje da su se istraživanja u panonskom bazenu ponovno intenzivirala posljednjih nekoliko godina, što je i rezultiralo otkrićem polja Zalata-Dravica na samoj granici s Mađarskom. MOL I INA DVIJE GODINE PRIPREMALI PROJEKT “Projekt Zalata-Dravica iniciran je 2004. godine u suradnji s MOL-om. Tada smo počeli s objedinjavanjem baze podataka s obje strane granice, što je u to vrijeme bila jedna nova kvaliteta u tom području. Bazu podataka s MOL-om razmjenjivali smo temeljem Sporazuma o razmjeni podataka s obje strane granice, prvi smo put imali detaljan uvid u sve geološke i geoﬁzičke podatke s obje strane rijeke Drave”, kazala je Lilit Cota koja napominje da su nakon razmjene podataka s MOL-om odabrali Zalata-Dravicu kao prvo područje od užeg interesa uz rijeku Dravu. “U periodu od 2004. do 2005. smo radili pripremu cijelog projekta. Radili smo na bazi podataka, na kvaliteti te baze te smo krenuli u zajedničke geološke i geoﬁzičke interpretacije. Na temelju toga smo izdvojili potencijalno plinsko ležište, u ovom slučaju područje Zalata-Dravica”, priča Lilit Cota i dodaje da je slijedom toga 2006. godine s MOL-om potpisan ugovor o zajedničkom operaterstvu i sudjelovanju na projektu ZalataDravica. Suradnja dvije tvrtke rezultirala je 2007. godine prvom bušotinom na mađarskoj strani granice koja je nazvana Zalata-1.

MEGAWATT Listopad 2010.

ZAJEDNIČKI STRUČNI TIM INE I MOL-a KOJI JE VODIO PROJEKT RAZVOJA NALAZIŠTA DRAVICA

BUŠOTINA DRAVICA-1 ZAVRŠENA JE NA BOŽIĆ 2008. GODINE, A ININI STRUČNJACI BUŠILI SU DO DUBINE OD 3500 METARA GDJE SU OTKRIVENE SREDNJE VELIKE REZERVE PLINA I KONDENZATA

Na toj bušotini bušilo se do dubine od 3500 metara te su već tijekom samog bušenja uočeni pozitivni rezultati koji su ispitivanjem bušotine pokazali povoljna davanja plina i nešto kondenzata. Nakon pozitivnih rezultata na bušotini s mađarske strane Drave, Ina i MOL su odmah krenuli u pripreme za istražnu bušotinu s hrvatske strane te se ubrzo s bušenjem krenulo na Dravici-1. “Bušotina Dravica-1 je završena na Božić 2008. i vijesti koje su stigle iz Slavonije su bile vrlo dobre jer smo tada testirali samo jedan sloj, a dobili smo vrlo dobar dotok plina. Rezultate ispitivanja bušotine dobili smo ove godine te smo u lipnju završili testiranje i ostvareni proizvodni rezultati su također bili vrlo dobri”, kaže Lilit Cota i dodaje da su ti rezultati pokazali da je nivo produktivnosti ležišta usporediv s najboljim ležištima u području Dravske potoline koja je i inače poznata kao plinska regija. “Treba napomenuti da iako je produktivnost ležišta vrlo dobra, rezerve plina koje se nalaze na ovom ležištu tek treba utvrditi i one, nažalost, neće biti na razini ležišta u Molvama, ali će prema našim očekivanjima biti rezerve na razini jednog srednjeg plin-

skog polja”, kaže Želimir Šikonja te dodaje da će za procjenu točne količine rezervi trebati pričekati još neko vrijeme. TOČNA VELIČINA REZERVI JOŠ NIJE UTVRĐENA Nakon što su stručnjaci iz Ine i MOL-a dobili pozitivne rezultate s ovog plinskog nalazišta, tijekom ove godine izvršena su 3D seizmička mjerenja na širem prostoru ležišta. Taj posao snimanja s obje strane granice završen je početkom ožujka ove godine i ukupno su snimljena 353 četvorna kilometra 3D seizmike, od

PLIN PROIZVEDEN NA POLJU ZALATADRAVICA U BUDUĆNOSTI ĆE BITI PODIJELJEN IZMEĐU HRVATSKE I MAĐARSKE STRANE čega je 137 kilometara na mađarskoj strani, a 215 na hrvatskoj strani područja. Nakon snimanja podaci su obrađeni i trenutačno se radi na njihovoj interpretaciji da bi se mogao utvrditi stvarni potencijal ležišta. Prvi rezultati procjene rezervi ležišta bit će poznati uskoro. “Nakon što se točno utvrde rezerve, slijedi

MEGAWATT Listopad 2010.

››

ENERGIJA izrada tzv. razradnog plana. Znači, računa se koliko će točno biti potrebno razradno - proizvodnih bušotina te se koncipira sabirno - transportni sustav. Procjenjuje se da razdoblje od trenutka kada se rezerve potvrde pa do početka proizvodnje traje između tri do pet godina”, kaže Šikonja i napominje da to razdoblje uvelike ovisi o vremenu koje je potrebno za ishođenje svih potrebnih dozvola. Iz Ine napominju da je ovdje riječ o dugotrajnom procesu pri čemu od samog početka projekta 2004. pa do početka proizvodnje može proći i više od deset godina. Ističu i zadovoljstvo suradnjom s MOL-om za koju kažu da je na ovom projektu bila izuzetno dobra i uspješna. “Riječ je o vrlo delikatnom projektu, budući da su na njemu radila dva ravnopravna partnera u dvije države istovremeno, a u konačnici će se raditi o podjeli proizvodnje između nas i mađarske strane. U cijeli projekt su, naravno, uključena i nadležna ministarstva i trenutačno se radi na međudržavnom sporazumu koji bi regulirao te odnose”, kaže Lilit Cota. U ugovoru između dvije strane već je dogovorena i podjela plina koji će biti proizveden na polju Zalata-Dravica, pa će tako hrvatska i mađarska strana dobiti podjednake količine plina bez obzira na čijoj strani granice plin bude pronađen. “U osnovi su i ulaganja i podjela proizvodnje na pedeset postotnoj osnovi, ali treba napomenuti da je ipak bitno utvrditi kolike su rezerve i s jedne i s druge strane granice”, kaže Cota. ININA PROIZVODNJA NAFTE I PLINA RASTE Iz Ine na kraju kažu da je riječ o vrlo skupom i dugotrajnom projektu u koji su do sada uloženi milijuni eura, no do početka proizvodnje ta će suma zasigurno biti još veća. Koliko će točno sredstava biti uloženo u projekt, bit će poznato otprilike do kraja iduće godine kada će se razraditi smjernice proizvodnog koncepta polja Zalata-Dravica. Ipak, iako je nalazište Zalata-Dravica tek jedan od projekata u koji u ovom trenutku ulaže hrvatska naftna kompanija Ina, ono zapravo može poslužiti kao primjer uspješnog investicijskog ciklusa u energetici i koristi koje takve investicije nose na razini cjelokupne hrvatske ekonomije. Ina tijekom proteklih godina intenzivno ulaže u razvoj svojih raﬁnerijskih kapaciteta, a ulaganja u istraživanje i razvoj novih nalazišta se namjeravaju intenzivirati u nadolazećim godinama. Samo prošle godine kompanijina ulaganja iznosila su oko 4,5 milijardi kuna, a u Ini najavljuju da će se u daljnjem poslovanju fokusirati na nekoliko područja poput povećanja domaće proizvodnje i osiguranja stabilnosti opskrbe u državi, kao i razvijanja nekih novih mogućnosti poput iskorištavanja nekonvencionalnih i obnovljivih izvora. Prve posljedice takve poslovne orijentacije vidljivi su bili još od prošle godine.Tako je Ina u segmentu djelatnosti Istraživanje i proizvodnja nafte i plina za 2009. investirala nešto više od 3,03 milijarde kuna, što je povećanje od 307 milijuna kuna u odnosu na godinu ranije. Posljedica takvih dugoročnih investicija je i značajan porast proizvodnje, pa je tako prosječna dnevna proizvodnja ugljikovodika u razdoblju od siječnja do lipnja 2010. iznosila

MEGAWATT Listopad 2010.

VREMENSKO RAZDOBLJE IZMEĐU PRONALASKA I KOMERCIJALNE PROIZVODNJE PLINA ČESTO JE DUŽE OD 10 GODINA

64,406 boe, što je 16,2 posto više nego u istom razdoblju 2009. jer je doprinos ključnih razvojnih projekata više nego nadoknadio pad proizvodnje na starijim poljima. Nadalje, INA-in udio u proizvodnji plina s polja u sjevernom Jadranu u prvih šest mjeseci povećan je 57,1 posto u usporedbi s prvim polugodištem 2009., a porast proizvodnje plina od 57,2 posto zabilježen je i u inozemstvu, prvenstveno zbog puštanja u rad plinske i naftne stanice Jihar u Siriji. Sve u svemu, može se zaključiti da je Ina svojim ulaganjima i povećanjem proizvodnje tijekom posljedn-

SAMO TIJEKOM PROŠLE GODINE UKUPNE ININE INVESTICIJE IZNOSILE SU OKO 4,5 MILIJARDI KUNA, A GLAVNINA TOGA POTROŠENA JE NA ISTRAŽIVANJA I MODERNIZACIJU

MOL JE PET PUTA U PROTEKLIH SEDAM GODINA IZABRAN ZA NAJBOLJU EUROPSKU KOMPANIJU PO REZULTATIMA U ISTRAŽIVANJU I PROIZVODNJI PLINA I NAFTE

jih godinu i pol dana značajno utjecala na porast sigurnosti opskrbe domaćeg energetskog tržišta te pritom ostvarila i iznimno pozitivne ekonomske efekte. Takva poslovna strategija uvelike je povezana i s generalnom strategijom njezina strateškog partnera MOL-a. Naime, prema listi najboljih naftnih kompanija prema ostvarenim rezultatima u istraživanju i proizvodnji, koju svake godine objavljuje američka tvrtka John S. Herold Inc. i Harrison Lovegrove & Company, MOL je trenutačno najuspješnija naftna

ULAGANJE U NOVA NALAZIŠTA SASTAVNI JE DIO POSLOVNE STRATEGIJE INE

kompanija u Europi i 17. na svijetu. Mađarska kompanija prvi put je na tu prestižnu listu uvrštena 2003. godine, kad je i započela strateško partnerstvo s Inom, a otada je već pet puta proglašena najboljom u Europi. Kontinuirana visoka pozicija MOL-a među svjetskim kompanijama koje ulažu u istraživanje i razvoj novih nalazišta svojevrsna je garancija da će i Ina takvu poslovnu politiku nastaviti u budućnosti. Za Hrvatsku ta je činjenica iznimno važna iz nekoliko razloga. Kao prvo, s obzirom na značajan udjel uvoza u ukupnoj domaćoj potrošnji nafte i plina te sve veću iscrpljenost starih polja, nameće se nužnost otkrivanja i razvoja što više novih domaćih nalazišta. U suprotnom, Hrvatska ovisnost o uvozu energije mogla bi se i dodatno povećati, a to bi neosporno povećalo i rizik od mogućih obustava isporuka, odnosno nestašice ključnih energenata u trenucima kriza. S druge strane, osim tog energetskog argumenta, Inina ulaganja u razvoj proizvodnje ugljikovodika za Hrvatsku danas predstavljaju i važan ekonomski poticaj. LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA - PRILIKA ZA INVESTICIJE Skora najavljena liberalizacija hrvatskog energetskog tržišta, dijelom nametnuta i od strane Europske unije, otvorit će mogućnosti za značajan investicijski ciklus u domaćoj energetici, kako od strane hrvatskih kompanija kao što je Ina, tako i od strane stranih investitora. Ipak, da bi se taj potencijal ostvario, hrvatska vlada morat će uvesti niz promjena, od uklanjanja brojnih birokratskih prepreka koje investitorima otežavaju početak poslovanja, preko reformi u regulativi, značajnih ulaganja u razvoj i modernizaciju infrastrukture do uvođenja tržišnih cijena energije, transparentnog poreznog sustava i feksibilnog tržišta rada. Ulaganja u energetici mogla bi postati ključni pokretač novog ciklusa gospodarskog rasta u Hrvatskoj, no tu vlada velika konkurencija u regiji.Tko će ih na kraju privući i realizirati, ovisit će prvenstveno o tome koja će država uspješnije zadovoljiti već ranije opisane zahtjeve i potrebe investitora. Bude li to Hrvatska, za vjerovati je da će bogatih novih nalazišta kao što je Dravica tijekom narednih godina biti sve više. MW

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA INTERVJU JASMINKO UMIĆEVIĆ JEDAN JE OD VODEĆIH HRVATSKIH ENERGETSKIH STRUČNJAKA

Jasminko Umićević

HEP bi elektrane tr e 26

MEGAWATT Listopad 2010.

■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ SNIMKE TOMISLAV ČUVELJAK, NCL

E ENERGETSKI STRUČNJAK I DIREKTOR LONDONSKE TVRTKE OIL&GAS CONSULTING ZA MEGAWATT GOVORI O TRENUTAČNOM STANJU ENERGETIKE U HRVATSKOJ

nergetika je nakon mnogo godina ponovno u središtu pažnje hrvatske vlade. Nakon što je nedavno objavljen Vladin plan gospodarskog oporavka koji se temelji na velikim infrastrutkurnim investicijama, od kojih je znatan broj povezan s energetikom, čini se da bi Hrvatska nakon više desetljeća mogla početi ozbiljno ulagati u razvoj svog energetskog sustava. Ipak, takav ambiciozna ulagački ciklus u energetiku Vlada neće moći realizirati sama. Značajan dio investicija morat će doći od privatnih stranih ulagača, a Hrvatska dosad nije bila najpovoljnije okruženje za realizaciju takvih projekata. Utoliko je jasno da će hrvatska vlada u bliskoj budućnosti morati intenzivno stvarati pozitivno okruženje za investicije. Kako to postići, postoji li interes stranaca za ulaganje u hrvatsku energetiku, koji su projekti za Hrvatsku od strateškog značenja i kako oblikovati dugoročno stabilnu i održivu energetsku strategiju, u ekskluzivnom intervjuu za Megawatt otkriva jedan od vodećih hrvatskih energetskih konzultanata Jasminko Umićević. MEGAWATT: Hrvatska vlada najavila je golemi ciklus investicija u energetskom sektoru. Na koje bi se sektore Hrvatska po vama trebala orijentirati? Najavljeni ciklus investicija u energetiku odnosi se na projekte povećanja kapaciteta termoelektrana u Plominu i Sisku, projekte obnove i izgradnje novih hidroelektrana, kao i četiri elektrane na rijeci Savi na području Zagreba, zatim na izgradnju podzemnog skladišta plina Grubišno polje radi uravnoteženja plinoopskrbnog sustava, te izgradnju skladišne infrastrukture za naftu i naftne derivate na nekoliko lokacija radi formiranja obveznih 90-dnevnih zaliha nafte i naftnih proizvoda sukladno zahtjevima EU. Realizacija navedenih ulaganja pridonijet će energetskoj stabilnosti RH, ali treba znati da velik dio svojih energetskih potreba RH podmiruje i dalje će podmirivati iz uvoza, kako uvozom nafte i tekućih goriva, prirodnog plina, ugljena, tako i sve većim uvozom električne energije. Ulaganje u energetske objekte, posebno u hidroelektrane kao najisplativiji način proizvodnje električne energije, opravdano je, posebno ako se na taj način reguliraju riječni tokovi i smanjuje opasnost od pop-

››

ebao PRIVATIZIRATI MEGAWATT Listopad 2010.

INTERVJU ››

lava, čiji smo svjedoci u zadnje vrijeme. Za planirana ulaganja u energetiku od preko 3,8 milijardi eura trebalo bi privući strane investitore koji će biti spremni uložiti svoj kapital, a za to je potrebno stvoriti povoljno okruženje. MEGAWATT: Prošle godine usvojena je državna strategija energetskog razvoja Hrvatske, no odonda je više puta bila izložena kritikama pojedinih stručnjaka i ekoloških udruga. Koje je vaše mišljenje o njoj, koje su njene prednosti, a koji nedostaci? Strategija energetskog razvitka je temeljni akt kojim se dugoročno sagledava potreba i usmjerava način razvitka energetskog sektora, odnosno kojim se utvrđuje energetska politika i planira energetski razvitak Republike Hrvatske. Moje je mišljenje da je donesena strategija sveobuhvatna i općenito se može reći da je vrlo dobra. Ona polazi od preuzetih međunarodnih obveza RH i cilj joj je izgradnja energetskog sustava koji će osigurati kvalitetnu i sigurnu opskrbu energijom, što je preduvjet gospodarskog i socijalnog napretka RH. Gledajući iz sadašnje perspektive, možda je projekcija rasta energetske potrošnje nerealno velika, što je posljedica duboke recesije koju proživljavamo, a koja se u to vrijeme nije mogla predvidjeti, barem ne u tolikoj mjeri, ali to ne znači da se u konkretnim planovima izgradnje energetskog sustava ne mogu donositi najbolja rješenja koja najviše odgovaraju trenutačnim potrebama RH.

Ugovor s Gazpromom iznimno je značajan za Hrvatsku, a prema informacijama kojima raspolažem on bi se trebao sklopiti u najskorije vrijeme. Za Hrvatsku je važno da sigurnost opskrbe plinskog sustava temelji na ugovoru s velikim proizvođačima plina kao što je Gazprom, koji može osigurati sigurnu i kvalitetnu opskrbu plinom. Ugovor s trgovcima plinom kao što je EON može dodatno povećati sigurnost opskrbe zbog diverziﬁkacije izvora plina. Prisutnost više dobavljača plina na tržištu je dobra radi konkurencije koja najbolje i najeﬁkasnije regulira odnose na tržištu. MEGAWATT: Često se u domaćoj javnosti raspravlja o cijeni plina. Kolika bi ta cijena trebala biti da osigura ulaganja u razvoj plinskog sektora, ali i bude prihvatljiva za potrošače? Cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj je regulirana i u ovom trenutku je znatno niža nego cijena za industriju. U EU nije tako, zapravo, situacija je obrnuta. Posljedica takvog stanja je da sad industrija plaća plin po cijenama koje su među najvišima u EU, dok kućanstva plaćaju cijenu plina koja je među najnižima. Razloge takvog stanja treba tražiti u socijalnoj osjetljivosti Vlade RH kada s potrošači plina u pitanju. Međutim, to dugoročno nije održivo, prvenstveno stoga što ne osigurava razvoj plinskodistribucijskog sustava. Potrošači trebaju plaćati tržišnu cijenu jer samo tako mogu očekivati da će u budućnosti opskrba plinom biti kvalitetna, u skladu s njihovim očekivanjima.

'HRVATSKA STRANIM INVESTITORIMA NIJE ATRAKTIVNA ZA ULAGANJA U ISTRAŽIVANJE I PROIZVODNJU NAFTE I PLINA'

MEGAWATT: Uvozimo oko 50 posto energije, od čega najveći dio otpada na naftu i na plin. Može li se najavljenim infrastrukturnim projektima osigurati dugoročna stabilna opskrba tim energentima? Izgradnjom skladišta za naftu i naftne derivate sukladno zahtjevima EU osigurat će se preduvjeti za čuvanje zaliha nafte i tekućih goriva dovoljnih za opskrbu tržišta u razdoblju od 90 dana, a time će se otkloniti mogući poremećaji u opskrbi tržišta u kriznim situacijama te će se povećati sigurnost opskrbe. Dugoročno stabilnu opskrbu RH može povećati izgradnjom infrastrukturnih objekata kao što su naftovod DružbAdria, plinovod Južni tok te spajanjem na plinski sustav EU preko Mađarske koristeći svoj geografski položaj za tranzit nafte i plina preko svog teritorija. Na taj način RH može povećati sigurnost opskrbe naftom i prirodnim plinom.

MEGAWATT: U zadnje vrijeme pojavljuje se sve više zainteresiranih za opskrbu domaćeg tržišta plinom, dok Hrvatska još uvijek nije potpisala novi ugovor s ruskim Gazpromom. Koje bi rješenje bilo optimalno za Hrvatsku?

MEGAWATT Listopad 2010.

MEGAWATT: Kako procjenjujete budućnost LNG projekta na Krku? Smatram da je prava prilika za izgradnju LNG terminala propuštena 2008., i to prvenstveno iz birokratskih razloga. Sada zbog opće recesije, pada potrošnje u RH te posebno nakon priključka hrvatskog plinovodnog sustava na mađarski, teško da će se naći interes za ulaganje više od milijarde USD u izgradnju LNG terminala. Odluka konzorcija ulagača da zamrzne aktivnosti do 2014. znak je da se radi na izlaznoj strategiji MEGAWATT: Može li država naći način da potiče razvoj novih naftnih i plinskih nalazišta na teritoriju Hrvatske? Hrvatska nije atraktivna stranim kompanijama za ulaganja u istraživanje i proizvodnju nafte i plina. Dok Mađarska s nešto većom proizvodnjom od Hrvatske ima11 kompanija koje se bave istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, a Rumunjska još puno više, Hrvatska osim off-shore projekata u Jadranu, koji su počeli prije više od deset godina,

STRATEGIJOM HRVATSKE VLADE PREDVIĐA SE GRADNJA NOVIH NAFTNIH SKLADIŠTA

nema ni jednu. Danas, kad je energetska sigurnost jedna od primarnih potreba svake države, s jedne strane, i kad se otvaraju mogućnosti da se ona poveća nekonvencionalnim istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, odnosno iskorištavanjem i obnovom starih naftnih polja, s druge strane, Hrvatska stoji u cijelosti po strani, za razliku od drugih država u široj regiji, u koju spadaju Poljska, Ukrajina i Bugarska. Koje su zapreke? U prvom redu regulativa koja nije prilagođena za investicije u istraživanje nafte i plina. Investitor koji dobije koncesiju za istraživanje, dakle najrizičniji dio eksploatacije nafte, mora se ponovo natjecati za dobivanje koncesije za proizvodnju nafte i plina na istoj lokaciji ako istraživanje bude uspješno, što automatski čini neisplativim svako istraživanje. Nadalje, sporost administracije u ishođenju dozvola, kao i nedostatak podzakonskih propisa koje reguliraju pitanja prijenosa koncesije, čine daljnju prepreku za investicije te prirode u Hrvatskoj. Dodatne poteškoće su nepostojanje dostupne

U HRVATSKOJ SU SVE KONCESIJE ZA NAFTU I PLIN U RUKAMA INE

geološke baze podataka koja bi bila ishodišna točka za odluku pojedinom stranom investitoru. Činjenica da su sve koncesije u rukama jedne kompanije - Ine, također nije povoljna okolnost. Ona je bila opravdana dok je Ina bila nacionalna kompanija, ali ona je sad privatna, a sa svojevrsnim monopolom kao i nekoć. MEGAWATT: Kriza cijena nafte sredinom 2008. izazvala je brojne šokove i gubitke za domaće energetske kompanije, a ponajviše Inu. Kako predviđate kretanje cijene nafte u slijedećoj godini i kako se tomu mogu prilagoditi hrvatske energetske kompanije? Šokovi i gubici bili su posljedica naglog pada cijena nafte onim kompanijama koje nisu koristile alate zaštite od rizika promjene cijena, tzv. hedging. Opće je poznato je da je u to vrijeme, u zadnjem kvartalu 2008. god. INA ostvarila rekordne gubitke od kojih se još nije oporavila. Teško da se tako ekstremne promjene cijena mogu ponoviti u sljedećoj godini. Cijena nafte u ovoj godini kretala se uglavnom između 70 i 80 USD po barelu. Slažem se s prognozama da će u narednoj godini doći do određenog rasta cijena nafte koja bi se krajem god mogla približiti razini od 90 USD. Ova prognoza temelji se na prognozama rasta svjetskog gospodarstva za sljedeću godinu i ne uzima u obzir eventualne krizne situacije, u kojima su moguće znatno veće promjene cijena. MEGAWATT: Ina će ove godine završiti prvu fazu modernizacije raﬁnerija. Kako će se to odraziti na hrvatsko tržište nafte? Točnije, ove godine će nakon puštanja u pogon novog postrojenja za hidrokreking i desulfurizaciju biti ››

MEGAWATT Listopad 2010.

INTERVJU ››

završena prva faza modernizacije Rafinerije Rijeka. Modernizacija Rafinerije Rijeka bit će potpuno završena nakon izgradnje postrojenje za obradu teških ostataka (kojemu se jako protivi Zelena akcija Kvarnera). U Rafineriji Sisak završava se postrojenje za izomerizaciju koje će biti pušteno u pogon do kraja ove godine, ali još nije ni započet projekt izgradnje postrojenja za hidrodesulfurizaciju i blagi hidrokreking bez kojeg modernizacija Rafinerije Sisak neće biti završena. U takvoj situaciji može se očekivati da će u sljedećoj godini Ina povećati proizvodnju goriva Euro V kvalitete, ali da će još uvijek znatan dio asortimana biti niže razine kvalitete. U idućoj godini povećat će se mogućnosti Ine da opskrbljuje domaće tržište proizvodima EU kvalitete, ali tek nakon završetka rekonstrukcije obiju rafinerija stvorit će se preduvjeti za značajniji povratak Ine na tržišta susjednih zemalja, naročito slovensko tržište koje je vrlo blizu Rafinerije Rijeka. MEGAWATT: U medijima se najavljuje realizacija projekta DružbAdrije. Je li to realno i koje koristi od njega može imati Hrvatska? Ako se poštuju najviši standardi izgradnje, te ako se prema najvišim standardima riješi problem balastnih voda, projekt DužbAdria bih ocijenio korisnim. Korist koju može imati Hrvatska od tog projekta prvenstveno je korist od tranzita nafte koji se plaća po ugovorenoj tarifi, te korist radi povećanja sigurnosti opskrbe naftom budući da će značajne količine nafte biti uskladištene na teritoriju RH, ali, što je također važno, izgradnjom partnerskih odnosa s Rusijom Hrvatska bi poboljšala svoj položaj u nabavi drugog važnog energenta, prirodnog plina. MEGAWATT: Očekujete li porast konkurencije na regionalnom tržištu nafte zbog razvoja kompanija u susjednim državama? Najveći regionalni konkurent Ini je NIS, čije rafinerije ruski vlasnici planiraju modernizirati i uložiti oko milijardu eura. Međutim, kašnjenjem modernizacije svojih rafinerija Ina je ostavila prostor za razvoj Rafinerije Bosanski Brod, koja s obzirom na svoju poziciju u budućnosti može biti najveći konkurent Ini. Iako Rafinerija Bosanski Brod još nije modernizirana, preuzela je od Ine više od 30 posto tržišta Bosne i Hercegovine, koje je jedno od strateških Ininih tržišta. Završetkom modernizacije

MEGAWATT Listopad 2010.

HEP-ove ELEKTRANE, POPUT ONE U PLOMINU, PO UMIĆEVIĆEVU MIŠLJENJU, TREBALO BI PRIVATIZIRATI

stvorit će se pretpostavke za povećanje prerade i daljnje širenje Rafinerije Bosanski Brod u regiji, te će značajan dio proizvoda iz te rafinerije završiti na hrvatskom tržištu. U takvoj situaciji Ina će nakon modernizacije svojih rafinerija morati tražiti prostor za prodaju svojih proizvoda na tržištu Slovenije. MEGAWATT: U kojoj mjeri bi Hrvatska trebala otvoriti mogućnost investiranja u energetiku stranim kompanijama? Energetski infrastrukturni objekti povezani s prijenosom električne energije, transportom nafte i plina imaju državni značaj te bi država morala u tvrtkama koje upravljaju tim objektima imati kontrolni paket. U odgovarajućoj mjeri te tvrtke bi se mogle privatizirati kako bi se prikupila sredstva potrebna za njihov daljnji razvoj. Proizvodnju električne energije nakon provedenog odgovarajućeg restrukturiranja HEP-a bilo bi dobro kompletno privatizirati i tu vidim mogućnost investiranja stranih kompanija u energetiku. MEGAWATT: Kako komentirate kritike da se u Hrvatskoj u energetskim planovima premalo inzistira na obnovljivim izvorima energije, te da bi državni poticaji za ulaganje u taj sektor trebali biti veći? U principu se slažem s kritikama. Iako bi se u prvi mah moglo reći kako su obnovljivi izvori energije dovoljno zastupljeni u energetskim planovima, prema postojećim tržišnim uvjetima u Hrvatskoj sumnjam da će zadani ciljevi biti ostvareni. Poticaji, koji bi uključivali veću poticajnu cijenu otkupa primjenjivu u dužem roku te sistem poreznih olakšica, privukli bi strani novac u Hrvatsku koji je neophodan za izgradnju postrojenja za obnovljive izvore energije. Nitko u Hrvatskoj sam ne može iznijeti teret realizacije velikog takvog projekta. Riječ je o kapitalno intenzivnim pothvatima koje je, prvenstveno zbog cijena njihove tehnologije, potrebno poticati. U Hrvatskoj još uvijek prevladava mišljenje - u društvu, a mislim i među političarima - kako jedinu korist od takvih projekata imaju strani investitori, što nije točno. MW

ENERGIJA

RUSKI PREMIJER VLADIMIR PUTIN U POSJETU NOVOIZGRAĐENOJ RUSKOJ NUKLEARNOJ ELEKTRANI U GRADU VOLGODONSKU

Ruski nuklearni kolonijalizam

■ NAPISALA MARTINA ČIZMIĆ SNIMKE NCL, REUTERS ■

RUSIJA POVOLJNO PRODAJE NUKLEARNE REAKTORE NIZU DRŽAVA U RAZVOJU, A, S DRUGE STRANE, KUPUJE ZALIHE URANA U ›› AFRICI. JE LI TO NOVA STRATEGIJA RAZVOJA RUSKOG GLOBALNOG GEOPOLITIČKOG UTJECAJA? MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ››

otovo 25 godina nakon černobilske katastrofe ruska nuklearna energetika doživljava novi procvat. Posljednjih godina ta je zemlja dogovorila gradnju dvadesetak novih nuklearnih reaktora druge generacije sa zemljama u razvoju diljem svijeta. Rusija je tim državama ponudila znatno povoljnije ﬁnancijske i logističke uvjete nego zapadne kompanije. Istovremeno je ruska državna tvrtka za vađenje urana Atomredmetzolto počela diljem svijeta kupovati razne rudarske tvrtke i područja na kojima su pronađena bogata nalazišta urana. Čelnik Atomredmetzolota Vadim Živov taj je potez objasnio željom da se izbjegne nova kriza s nuklearnim gorivom, odnosno da se osigura kontinuirana opskrba tim resursom i za budućnost. Prema tome, jasno je da Rusija namjerava značajno povećati svoj utjecaj na globalnom tržištu nuklearne opreme i goriva, koji je u znatnom dijelu izgubila nakon raspada Sovjetskog Saveza. Takav plan sigurno je dijelom utemeljen na geopolitičkim razlozima, jer širenjem ruske nuklearne tehnologije neosporno raste i utjecaj Rusije, no on ima i ekonomsku podlogu, jer unatoč znatnom svjetskom tehnološkom razvoju civilna nuklearna tehnologija danas je još uvijek povlastica rijetkih država i kompanija. S obzirom na realnu pretpostavku da će u budućnosti potražnja za nuklearnom energijom rasti, jasno je da je to značajan resurs ruske ekonomije. Utoliko se može zaključiti kako bi u budućnosti razvoj civilnog nuklearnog programa opet mogao postati jedan od glavnih stupova ruskog tehnološkog razvoja. Zbog povećane potražnje za električnom energijom Rusija planira do 2030. u pogon staviti reaktore ukupne snage od čak 43,3 GW. Među njima je i drugi reaktor u NE Volgodonsk, čija komercijalna upotreba počinje u listopadu ove godine. Izgradnja trećeg reaktora te nuklearke već je započela, a predviđa se da bi u komercijalnu upotrebu trebao krenuti 2013. U planu je gradnja još dvaju reaktora u toj nuklearki do 2030. Zanimljivo je da je u lipnju ove godine Rusija započela i s razvojem kontroverzne ploveće nuklearne elektrane u brodogradilištu Baltijski kraj Sankt Peterburga. Prema najavama iz Rosatoma, ploveća nuklearka trebala bi biti dovršena do 2012., a imat će snagu od 80 MW. Vlada u Moskvi već je odabrala šest lokacija na kojima će nuklearka biti testirana, a možda i naposljetku usidrena. INDIJA U ožujku ove godine Indija i Rusija potpisale su ugovor o gradnji četiriju novih reaktora s vodenim hlađenjem, VVER1000 do 2017. godine. Dva reaktora trebala bi se graditi

IZVOZ RUSKE NUKLEARNE TEHNOLOGIJE MNOGI ZAPADNI ANALITIČARI SMATRAJU DIJELOM NOVE VANJSKOPOLITIČKE STRATEGIJE TAMOŠNJEG PREMIJERA VLADIMIRA PUTINA

u Kudankulamu, u pokrajini Tamil Nadu, a dva u Haripuru u Zapadnom Bengalu. Rusija već gradi dva reaktora u Kudankulamu, od kojih bi jedan trebao krenuti u pokusni rad do kraja godine, a drugi do sredine sljedeće godine. Dogovor koji je postignut u ožujku također predviđa da će Indija izgraditi još reaktora, dok će Rusija osigurati komponente i opremu. ARGENTINA U travnju su mediji objavili kako je ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev izjavio da će Rosatomov ulazak na argentinsko tržište rezultirati investicijama vrijednima nekoliko milijardi dolara, koje će biti usmjerene na razvoj nuklearnih reaktora i popratne infrastrukture. Ta je izjava posebice zanimljiva ako se uzme u obzir da Argentina ima dvije nuklearke. Trenutačno se gradi drugi reaktor u NE Atucha, a argentinska vlada ozbiljno razmatra gradnju i trećeg.

TRENUTAČNO NAJBOLJA RUSKA MUŠTERIJA JE VIJETNAM. TA DRŽAVA DO 2030. GODINE ŽELI IZGRADITI 13 NUKLEARNIH ELEKTRANA S RUSKOM TEHNOLOGIJOM 32

MEGAWATT Listopad 2010.

VENEZUELA Sastanak ruskog predsjednika Dmitrija Medvjedeva i njegova venezuelanskog kolege Huga Cháveza u svibnju ove godine rezultirao je načelnim dogovorom prema kojem će Rusija pomoći toj južnoameričkoj državi razviti planove za izgradnju prve nuklearne elektrane. KINA Ruska tvrtka Atomstrojeksport i njen kineski partner Jiangsu Nuclear Power dogovorili su zajedničku gradnju dvaju nuklearnih reaktora tipa VVER-1000 u Tianwanu. Rusi su na tom mjestu već napravili dva reaktora 2007. Prema dogovoru iz ove godien, ruski će partner biti zadužen za kompletan dizajn i opremanje reaktora, kao i za obučavanje kineskih radnika koji će raditi u toj nuklearnoj elektrani.

JEDAN OD GLAVNIH TEHNOLOŠKIH PROJEKATA ŠTO IH JE POKRENUO VLADIMIR PUTIN GRADNJA JE PLUTAJUĆE HIDROELEKTRANE 'AKADEMIK LOMONOSOV' KOJA ĆE USKORO BITI OPERATIVNA (DOLJE)

SIRIJA Sirija je posljednje dvije godine pod povećalom međunarodne nuklearne javnosti jer Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) pokušava potvrditi američke sumnje da Sirija u nuklearnom kompleksu u pustinji Gobi proizvodi nuklearno oružje s osiromašenim plutonijem. Kako to dosad nije uspjelo, Rusija je objavila da planira pomoći toj zemlji u izgradnji nuklearne elektrane kako bi zadovoljila njene potrebe za električnom energijom. Siriji trenutačno nedostaje nešto više od 30 posto električne energije, a potrebe stanovništva stalno rastu. BANGLADEŠ Zemlja u kojoj su nalazišta ugljena neiskorištena, a plin polako ide svome kraju, potražila je pomoć ruske tvrtke Rosatom kako bi izgradila dva nuklearna reaktora jačine 1000 MW u elektrani Rooppur, oko 200 kilometara od glavnog grada Dhaka. Reaktori vrijedni gotovo 2 milijarde dolara trebali bi biti gotovi do 2015., a Rusi su se obvezali ne samo pomoći u izgradnji i održavanju nuklearke, nego će dopremati i nuklearno gorivo, odvoziti potrošeno, pobrinuti se za nuklearni otpad te obučiti lokalne zaposlenike za rad u nuklearki. VIJETNAM Nedavno objavljen ambiciozan plan vijetnamske vlade za gradnju čak 13 novih nuklearnih reaktora ukupne snage 15 GW do 2030. u Rusiji je dočekan s veseljem. Vijetnamska državna tvrtka još je u prosincu prošle godine potpisala ugovor s Rosatomom o isporuci opreme za prvu nuklearnu elektranu u pokrajini Ninh Thuan. Rusi su se obvezali i da će obučiti vijetnamske radnike za upravljanje i održavanje elektrana.

UKRAJINA Veze između Rusije i Ukrajine sežu daleko u prošlost, a u lipnju ove godine dvije su države potpisale ugovor o završetku dvaju reaktora u NE Hmeljnicki. Prema informacijama u ruskim medijima, projekt bi trebao biti završen u roku od pet godina, a vrijednost mu se penje na 5 do 6 milijardi dolara. Izgradnja NE Hmeljnicki započela je još 1985., no zbog nedostatka novca rad na trećem i četvrtom reaktoru zaustavljen je 1990. Inače, u Ukrajini je u pogonu 15 nuklearnih reaktora i svi su ruske proizvodnje. ARMENIJA/BUGARSKA Rosatom je u lipnju kupio 50-postotni udio u reaktoru koji bi se trebao graditi u Metsamoru u Armeniji. Radovi na izgradnji reaktora snage 1060 MW trebali bi započeti sljedeće godine i trajat će do 2017. Projekt je vrijedan 4 milijarde dolara, a iz ruske tvrtke poručili su kako su u sličnim pregovorima i s Bugarskom. Rosatom bi s bugarskom vladom dogovorio gradnju, ali i 50-postotno vlasništvo nad NE Belene koja bi se tek trebala graditi. W M

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA STRATEGIJA

MEGAWATT Listopad 2010.

IZDRŽLJIVOST BATERIJE AMERIČKI ZNANSTVENIK PETER ROTH PRI POKUSU TESTIRANJA PERFORMANSI BATERIJA, KLJUČNOG UVJETA ZA RAZVOJ OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE NEĆE MOĆI U ZNAČAJNIJOJ MJERI NADOMJESTITI FOSILNA GORIVA DOK SE NE PRONAĐE RJEŠENJE ZA NIZ OZBILJNIH TEHNOLOŠKIH PROBLEMA

■ NAPISAO MARKO BIOČINA ■ SNIMKE NCL, INA, REUTERS

‘V

izazova za obnovljivu energiju

iše energije, manje stakleničkih plinova’ - tako glasi naizgled vrlo jednostavna temeljna maksima dugoročnog održivog razvoja svijeta, pa tako i europske energetske strategije nazvane “20-20-20”. U tom dokumentu države Europske unije obvezale su se kako će do 2020. godine smanjiti svoje emisije stakleničkih plinova za 20 posto, za 20 posto povećati energetsku učinkovitost i 20 posto svoje ukupne energetske potrošnje zadovoljavati iz obnovljivih izvora. Ipak, iza te naizgled banalne formule krije se golema “zelena revolucija”, skupi i komplicirani tehnološki i ekonomski proces u kojem bi Europa, pa i cijeli svijet trebali prekinuti svoju ovisnost o fosilnim gorivima, dominantnom energetskom izvoru tijekom protekla dva stoljeća. O tome koliko će taj proces biti kompleksan najbolje svjedoče brojke. Danas se nešto više od 70 posto svjetske električne energije dobiva od fosilnih goriva, a samo 9 posto otpada na obnovljive izvore. Od tih 9 posto, 98 posto energije dobiva se iz konvencionalnih hidroelektrana, a samo mali segment na globalnoj razini otpada na energiju vjetra, sunca i biomasu. Dominantna pozicija fosilnih goriva još je izraženija kad se analiziraju pojedini segmenti potrošnje, kao što su promet i industrijska potrošnja, pa tako ispada da ››

ŠTEDLJIVE ŽARULJE ENERGETSKI SU VRLO EFIKASNE, ALI IH JE NEMOGUĆE PROIZVODITI BEZ ODREĐENIH VRLO RIJETKIH METALA I MATERIJALA

›› MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA

IZVOR: KS AKJASB DKJA BSDKAJBSD

ISLAND 29.8 KANADA 3.3

RUSIJA 0.7

DANSKA 28.7

SAD 4.3

PORTUGAL 21.6

KINA 3.1

NEMA PODATAKA

INDIJA 3.6

BRAZIL 7.9

NEMA PODATAKA

30 % SNAGE

KAKO ĆE PORTUGAL U 20 GODINA TRANSFORMIRATI SVOJU ENERGETIKU

NAFTA 1.2% 2009. 48,451 GWh

UGLJEN

21.4% 26.9%

VELIKE HIDROELEKTRANE VJETAR OSTALO 6.4%

PLIN 38.6%

18.0%

17.1%

15.2% 34.0%

17.4%

51.4% 2025. 0.2% 3.6% 58,413 GWh ›› se u ta dva sektora troši oko 50 posto svjetske energije i kako je to gotovo u potpunosti energija dobivena od fosilnih goriva. Dapače, 95 posto energije potrošene u transportu dolazi iz nafte, 91 posto energije u industriji od ugljena, nafte i prirodnog plina, a polovina svjetske električne energije i dalje se dobiva od ugljena. Stoga je jasno kako obnovljivi izvori neće značajnije utjecati na globalnu ekeonomiju dok se ne realiziraju tri ključna uvjeta: mora

MEGAWATT Listopad 2010.

PORTUGALSKI MODEL POKAZUJE KAKO JE IPAK MOGUĆE POVEĆATI UKUPNU POTROŠNJU ENERGIJE UZ SMANJENJE KORIŠTENJA FOSILNIH GORIVA

se smanjiti potrošnja nafte u transportu i industriji, te upotreba ugljena u proizvodnji električne energije. To neće biti nimalo lako. Fosilna goriva su nastala tako da su razni oblici organskih materijala, biomase, djelovanjem prirode u razdoblju od više milijuna godina pretvoreni u goleme rezervoare energenata visoke relativne gustoće. Za njihovu upotrebu trebalo je razviti samo tehnologiju eksploatacije i eﬁkasnog korištenja. S

SVJETSKA SLIKA EUROPA LIDER PO KORIŠTENJU OBNOVLJIVIH IZVORA

AUSTRALIJA 2,8

NOVI ZELAND 2,8

I letimičan pogled na statističku mapu udjela obnovljivih izvora u nacionalnim energetskim sustavima dovoljan je da se primijeti dominacija Europe. Ipak, najbrži razvoj u tome segmentu ne bilježe skandinavske države, kao što bi se moglo očekivati, nego Portugal. Ta država namjerava do 2020. godine iz obnovljivih izvora zadovoljavati oko 60 posto svoje ukupne potrošnje električne energije. Zasad taj razvoj napreduje po planu, pa Portugal može poslužiti i kao model za druge države.

proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, no nipošto se ne smije zanemariti ni cijeli niz tehnoloških i logističkih problema koji će se pojavljivati u pokušajima da se fosilna goriva u što većoj mjeri zamijene čistom energijom. Takva “zelena revolucija”, kakvu danas zazivaju brojni ekološki aktivisti diljem svijeta, neće se dogoditi dok se ne pronađu adekvatna rješenja za sljedećih devet problema. 1. KOLIČINSKA I VREMENSKA PRILAGODLJIVOST Ključna postavka za uspjeh bilo kojeg energenta na tržištu, pa tako i obnovljivih izvora, jest to da ga se može isporučiti u potrebnoj količini, po razumnoj cijeni, u željenom roku. Mnoge forme alternativnih energenata, kao što su dizel iz algi, celulozni etanol ili biobutanol, u razvojnom procesu pokazale su se iznimno uspješnima, no zasad se ne može predvidjeti mogu li zadovoljiti uvjete masovne proizvodnje. Za razliku od fosilnih goriva gdje je najvažniji dio proizvodnje ustvari eksploatacija iz zemlje, alternativna energija ovisi o gradnji novih visokotehnoloških postrojenja, a to značajno opterećuje cijeli proces. Zbog toga je pitanje imaju li takvi energenti potencijal da, poput nafte i ugljena, zadovolje nagla povećanja globalne potražnje koja su posljedica ciklusa ekonomskog rasta, ali i pada proizvodnje iz fosilnih goriva. Primjerice, SAD je 2007. godine u svojoj energetskoj strategiji planirao da do 2022. dosegnu razinu proizvodnje od 136 milijardi litara etanola godišnje. Ta količina je ekvivalent dnevne potrošnje 890 tisuća barela nafte dnevno. Ipak, već sljedeće godine je američko ministarstvo energije objavilo prognozu po kojoj će potrošnja benzina u SAD-u do 2022. porasti za 890 tisuća barela dnevno. Iz toga proizlazi da se golemim porastom proizvodnje etanola u SAD-u neće moći pokriti ni budući rast potražnje za naftom, a kamoli smanjiti udjel nafte u američkoj energetskoj potrošnji. Ključno je pitanje stoga mogu li postojeće tehnologije za alternativnu energiju postići razinu proizvodnje koja će zadovoljiti rastuću potražnju za energijom na tržištu.

obnovljivom energijom situacija je potpuno suprotna. Korištenje tih izvora je visokotehnološki proces, sa specijalnom opremom i infrastrukturom potrebnom kako bi se organizirao proizvodni proces. Integracija takve proizvodnje u postojeći svjetski energetski sustav, izgrađen na temelju dva stoljeća kontinuiranog korištenja fosilnih goriva, bit će dug, kompliciran i iznimno skup proces. Takve go- 2. KOMERCIJALIZACIJA leme investicije, posebno u vrijeme kad je kapital sve manje dos- Drugo ključno pitanje vezano za razvoj alternativnih izvora tupan, moraju biti uključene u sva promišljanja o budućem razvoju energije odnosi se na razdoblje koje je potrebno da bi neka teh- ››

PET NAJVEĆIH EUROPSKIH PROIZVOĐAČA ENERGIJE IZ OBNOVLJIVIH IZVORA 2009.

2025.

Island

29.8%

31.5%

Danska

28.7%

57.7%

Portugal

21.6%

51.4%

Španjolska

16.1%

40.5%

Finska

12.6%

24.1%

UZ PORTUGAL, U OBNOVLJIVE IZVORE NAJVIŠE ULAŽE DANSKA, NO PORTUGAL RASPOLAŽE I VELIKIM HIDROELEKTRANAMA KOJE SE ČESTO NE UBRAJAJU U OIE

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA Procijenjeni EROI faktor za alternativne energente 35:1

MEGAWATT Listopad 2010.

Biodizel od soje

Vjetroelektrane

EROI = 1:1

Ugljenova tekuća goriva

0:1

EROI = 5:1, minimalna razina za opstanak industrijskog društva?

Solarne fotovoltžane ćelije

5:1

Sirova nafta iz SAD-a

10:1

Sirova nafta s Bliskog istoka

15:1

Celulozni etanol

20:1

EROI faktori često variraju ovisno o korištenim tehnologijama i načinu mjerenja, no u tablici se koriste okvirni prosjeci više relevantnih istraživanja

3. KOMPLEMENTARNOST Nažalost, teško je očekivati da se alternativni energenti mogu uklopiti u naš postojeći energetski sustav, kao zamjena za konvencionalne energente, bez značajnih infrastrukturnih promjena. Primjer toga je uvođenje električne energije kao pogonskog goriva u prijevoz. Tu energiju moguće je dobiti od vjetra ili sunca, no da bi je se koristilo, energetski sustav mora proći značajne promjene. To zahtijeva promjene u proizvodnom procesu samih tvornica vozila, golemo povećanje proizvodnih kapaciteta baterija i implementaciju uređaja za punjenje baterija na postojećoj mreži benzinskih postaja. Nadalje, treba razviti servisnu mrežu za elektroautomobile, obrazovati ljude koji će u njima raditi i osigurati redovnu opskrbu rezervnim dijelovima. Uz to, može se pretpostaviti kako bi masovna upotreba elektroautomobila na globalnoj razini izazvala značajan rast potražnje za električnom energijom, pa stoga i gradnju novih elektrana. Slično je i s razvojem vjetroelektrana i solarnih elektrana. One ovise o povoljnoj lokaciji, a kako su te lokacije često udaljene od naseljenih područja, njihov razvoj zahtijeva golema ulaganja u distributivnu mrežu. Etanol, primjerice, može služiti kao dodatak ili nadomjestak benzinu, no zbog visokog udjela kisika u njegovu sastavu ima korozivna svojstva. Zato ga se ne može transportirati konvencionalnim naftovodnim sustavima, te bi njegovo masovno korištenje zahtijevalo izgradnju potpuno novog distributivnog sustava. Svi ti dodatni troškovi moraju se razmotriti prilikom procjene o isplativosti pojedinog alternativnog izvora energije.

Kanadski naftni pijesak

25:1

Pšenični etanol

30:1 EROI faktor

›› nologija od eksperimenta prerasla u komercijalnu proizvodnju. Mediji često izvještavaju o zanimljivim znanstvenim otkrićima koja bi se mogla pokazati rješenjem za svjetske energetske probleme, no smatra se kako od laboratorijskih testiranja do prave komercijalne proizvodnje treba proteći minimalno 20 do 25 godina. U tom razdoblju moraju se razviti i optimizirati procesi, razviti potrebni patenti, provesti cijeli niz studija, od ekonomskih, preko ﬁnancijskih do studija utjecaja na okoliš. Potom se moraju obaviti demonstracijski eksperimenti, konstruirati pilot-postrojenja i njihov rad analizirati više godina. Sve u svemu, može se pretpostaviti kako bi svako novo otkriće danas na tržište moglo utjecati tek nakon 2030. godine. U tom kontekstu, jasno je kako je tako dugi razvojni ciklus značajno opterećenje za stvaranje bilo kakvih razvojnih strategija, na temelju kojih bi se poticala upotreba obnovljivih izvora energije. Političke vlasti često su nesklone planirati poteze dulje od svog izbornog mandata, a rijetke su države koje rade strategije koje bi obuhvatile razdoblje od tri desetljeća.

4. DOSTUPNOST POTREBNIH SIROVINA I ENERGIJE Iako se u javnosti često smatra kako je ključni resurs za razvoj alternativnih izvora energije novac, to nije točno. Zapravo, novac je samo sredstvo za pribavljanje materijala potrebnih za razvoj takvih tehnologija, a čiji su izvori uvelike ograničeni.To je posebno vidljivo u tehnologijama u čijoj se proizvodnji koriste rijetki metali. Tako je nemoguće proizvoditi gorive ćelije platine i paladija, solarna tehnologija temelji se na galiju i indiju, kao i LED rasvjeta, a ključni sastojak naprednih formi baterija je litij. Problem je u tome što bi snažan razvoj takvih tehnologija u budućnosti značajno nadmašio kapacitete proizvodnje cijelog niza rijetkih elemenata. Primjerice, procjenjuje se kako će do 2030. svjetska potražnja za indijem biti 3 puta veća, a potražnja za galijem 6 puta veća od današnje ukupne svjetske proizvodnje. U takvoj situaciji jasno je kako je teško očekivati masovni razvoj pojedinih tehnologija a da nije osigurana dugoročna opskrba materijalima potrebnim za njihovu proizvodnju. Dodatni problem je i činjenica da nalazišta tih metala nisu ravnomjerno raspoređena na zemaljskoj kugli, pa tako Kina proizvodi 95 posto neodimija, ključne sirovine za proizvodnju hibridnih metala i turbina za vjetroelektrane, i najavila je zabranu izvoza tog metala. S druge strane, osim o speciﬁčnim sirovinama, proizvodnja alternativne energije ovisi i o znatnim količinama energije iz fosilnih goriva. Pojednostavnjeno rečeno, energija potrebna za eksploataciju potrebnih ruda, građevinu i transport, ključne segmente proizvodnog procesa, uglavnom se dobiva od nafte i ugljena.Trenutačno ne postoji proces proizvodnje alternativne energije koji je samodostatan, koji može funkcionirati i razvijati se bez korištenja fosilnih goriva.Takva ovisnost također bi se u budućnosti mogla pokazati kao problem.

DUGO RAZDOBLJE IZMEĐU OTKRIĆA I POČETKA KOMERCIJALNE PROIZVODNJE TAKOĐER JE VAŽAN FAKTOR PRI PROCJENJIVANJU POTENCIJALA OBNOVLJIVIH IZVORA. SMATRA SE KAKO TAJ CIKLUS U PRAVILU TRAJE OKO 25 GODINA I TEŠKO GA JE PLANIRATI

Globalna potražnja za sirovinama potrebnim za proizvodnju tehnologija obnovljivih izvora Kemijski element Galij Neodimij Indij Germanij Skandij Platina Tantal Srebro Kositar Kobalt Paladij Titan Bakar Selen Niobij Rutenij Itrij Antimon Krom

Udjel u današnjoj ukupnoj proizvodnji 2006. 0,28 0.55 0.40 0.31 Nizak Nizak 0,39 0,26 0,62 0,19 0,10 0,08 0,09 Nizak 0,01 0,00 Nizak Nizak Nizak

2030. 6,09 3,82 3,29 2,44 2,28 1,56 1,01 0,78 0,77 0,40 0,34 0,29 0,24 0,11 0,03 0,03 0,01 Nizak Nizak

Nove tehnologije Tanki fotovoltični filmovi, integrirani el. sklopovi Trajni magneti, laseri Ekrani, tanki fotovoltični filmovi Optički kabeli, infracrvena optika Gorive ćelije, aluminijske slitine Gorive ćelije, katalizatori Mikroodbojnici, medicinska tehnologija Radiofrekvencijska tehnologija Prozirne elektrode Litij-ionske baterije, umjetna goriva Katalizatori, destilacija morske vode Destilacija morske vode Električni motori Tanki fotovoltični filmovi Feroliza Osjetljive solarne ćelije Supervodiči, laseri Mikroodbojnici Destilacija morske vode

Izvor: Gerhard Angerer et al., “Raw Materials for Emerging Technologies”

5. ODNOS PROIZVODNJE I POTRAŽNJE Suvremeni svijet temelji se na konstantnoj dostupnosti energije. Struja, plin, toplina, tekuće gorivo - svi ti energenti su, barem stanovnicima razvijenih država, na raspolaganju kad god ih požele koristiti. Taj sustav temelji se na golemim rezervama fosilnih goriva, zapravo golemim rezervoarima uvijek dostupne energije. Alternativni energenti, poput sunca i vjetra, energiju proizvode s prekidima, samo onda kad sja sunce ili puše vjetar. Čak i proizvodnja energije iz biomase ovisi o sezoni žetve usjeva. Utoliko je jasno kako će implementacija takvih izvora energije u današnji energetski sustav izazvati probleme oko uravnoteženja dostupnosti i potražnje. Primjer toga u segmentu proizvodnje električne energije je faktor kapaciteta, odnosno prosječna količina vremena u godini kad elektrana radi punim kapacitetom. Tako istraživanja pokazuju kako solarni sustavi u punom kapacitetu rade između 12 i 20 posto vremena, vjetroelektrane otprilike 30 posto, dok za uspored- ››

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ›› bu termoelektrane na ugljen bilježe faktor kapaciteta između 70 i 90 posto, a nuklearne elektrane i više od 90 posto. Jedini način da se taj problem dugoročno riješi jest razvoj skladišnih kapaciteta, gdje bi se pohranjivala energija proizvedena za vrijeme povoljnih uvjeta, jakog vjetra ili sunca, i onda koristila kasnije. Cijeli niz različitih tehnologija pohranjivanja energije testiran je proteklih desetljeća, od stlačenog zraka, preko baterija, do upotrebe rastopljene soli kod solarnih sustava. Zasad se ni jedna od tih tehnologija nije pokazala odgovarajućom za upotrebu u većem opsegu, prije svega zbog prevelikih gubitaka u transferu energije, te slabe energetske gustoće. 6. ENERGETSKA GUSTOĆA Energetska gustoća pojam je koji određuje količinu energije koja je sadržana u jedinici mase ili jedinici volumena. Primjerice, velika ekspanzija ugljena kao dominantnog svjetskog energenta u 17. i 18. stoljeću temeljila se na činjenici da je imao dvostruko veću energetsku gustoću od drva, što znači da se za istu masu od ugljena moglo dobiti dvostruko više energije. Iz istih razloga, nafta je zamijenila ugljen početkom 20. stoljeća. Unatoč svim svojim nedostacima, nafta je iznimno energetski gusta sirovina. Kilogram benzina, otprilike 6 šalica, dovoljan je da motor s unutarnjim sagorijevanjem pokreće 1500 kilograma težak automobil otprilike 20 kilometara. Problem s alternativnim izvorima energije je to što u pravilu imaju znatno manju energetsku gustoću od nafte. Primjerice, litij-ionske baterije, temelj razvoja elektroautomobila, sadrže samo 0,5 MJ po kilogramu, za razliku od benzina koji na istu masu sadrži 46 MJ energije. Tako Tesla Roadster, vjerojatno tehnološki najnapredniji elektroautomobil na svijetu, sadrži bateriju tešku oko 450 kilograma koja ima 190 MJ energije. Da bi taj automobil imao rezervu energije koja je ekvivalent standardnom rezervoaru benzina, ta baterija bi morala biti teška oko 2,5 tona, koliko za usporedbu teži i najveći model američkog džipa Hummer. Također, faktor energetske gustoće utječe na količinu prostora koji je potreban za proizvodnju energije. Termoelektrana na ugljen snage 1000 megavata zahtijeva između 1 i 4 četvorna kilometra zemlje, ne računajući prostor rudnika. Za istu količinu energije proizvedene iz energije sunca potrebno je između 20 i 50 četvornih kilometara, za vjetroelektrane između 50 i 150 četvornih kilometara, a za biomasu između 4 i 6 tisuća kilometara četvornih. Za usporedbu površina Los Angelesa iznosi 1200 kilometara četvornih. 7. POTROŠNJA VODE Voda se generalno smatra ključnim prirodnim resursom budućnosti, pa se zbog toga u razmišljanja o energetskim izvorima budućnosti mora uključiti i aspekt njegove potrošnje. Ta potrošnja osobito je visoka u tehnologijama proizvodnje energije iz biomase. U proizvodnom procesu biodizela i etanola od većine dominantnih poljoprivrednih kultura troši se i tisuću puta veća količina vode nego u procesu obrade nafte. Primjerice, za proizvodnju litre biodizela od soje mora se potrošiti oko 14 tisuća litara vode. Ta činjenica nije problem u

MEGAWATT Listopad 2010.

regijama koje su klimatski povoljne, bogate kišom ili podzemnim izvorima vode, no u regijama sa suhom klimom, potrošnja vode za proizvodnju energije mogla bi rezultirati nedostacima vode za druge namjene, kao što je primjerice poljoprivreda. Taj problem mogao bi biti sve naglašeniji s vremenom, zbog sve jačih efekata globalnog zatopljenja. 8. DUGOROČNO STABILNA CIJENA PROIZVODNJE U javnosti se često navodi stav kako je ključ razvoja alternativnih izvora energije izjednačavanje njezine cijene s cijenom energije dobivene od fosilnih goriva. Ipak, ta računica temelji se na pretpostavki kako se paralelno s rastom cijene nafte i ugljena neće dogoditi i rast cijene proizvodnje energije iz alternativnih izvora. Ipak, to nije posve izvjesno, prije svega zato što su cijene energenata međusobno povezane. Poskupljenje nafte gotovo uvijek izaziva poskupljenje ugljena i plina, a to se onda odrazi i na cijenu proizvodnog procesa u drugim tehnologijama. Primjerice, cijena etanola proteklih godina je pratila rast cijene nafte. Dva su ključna faktora u cijeni proizvodnje etanola, procesno gorivo (najčešće prirodni plin) i sirovina (najčešće kukuruz). S obzirom na to da je cijena plina vezana s cijenom nafte, plin je poskupio paralelno s naftom, dok su se, s druge strane, zbog skupe nafte povećali i troškovi poljoprivrednika, odnosno cijena kukuruza. Također, na cijenu kukuruza je utjecao i porast globalne potražnje, a sve je rezultiralo situaci-

Uobičajeni faktori kapaciteta pri proizvodnji električne energije Tehnologija Fotovoltične ćelije Solarne termo ćelije Solarne termo ćelije sa spremnikom Vjetroelektrane Hidroelektrane Geotermalne elektrane Nuklearne elektrane Combo postrojenja na prirodni plin Termoelektrana na ugljen

Faktor kapaciteta 12 - 19% ~15% 70-75% 20-40% 30-80% 70-90% 60-100% ~60% 70-90%

Izvor: Renewable Energy Research Laboratory, University of Massachusetts, Amherst

jom da je za vrijeme rekordno visokih cijena nafte sredinom 2008. cijeli niz proizvođača etanola poslovao s gubitkom, jer su im troškovi proizvodnje bili preveliki. Utoliko je jasno kako je danas praktički nemoguće izraditi uvjerljivu prognozu ﬁnancijske isplativosti proizvodnje energije iz alternativnih izvora u budućnosti.

ZBOG NISKE ENERGETSKE GUSTOĆE ENERGETSKA POSTROJENJA ZA OBNOVLJIVE IZVORE MORAJU BITI IZGRAĐENA NA ZNATNO VEĆIM POVRŠINAMA NEGO KONVENCIONALNI ENERGETSKI OBJEKTI JEDNAKE SNAGE I KAPACITETA

U RAČUNICU O MASOVNOJ IMPLEMENTACIJI OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE TREBA URAČUNATI I TROŠKOVE PRILAGODBE POSTOJEĆE INFRASTRUKTURE, KAO ŠTO SU AUTOMOBILSKE TVORNICE KOJE BI TREBALE RADITI ELEKTROAUTOMOBILE

9. ENERGETSKI POVRAT NA ULOŽENO Odnos uloženog i dobivenog u procesu proizvodnje energije ključan je faktor održive globalne energetske opskrbe. Naime, zakoni fizike nalažu kako energija ne može biti proizvedena a da pritom ne bude i potrošena, no omjeri u kojima se to događa ključni su indikator efikasnosti procesa u kojem se proizvodnja događa. Faktor energetskog povrata uloženog zove se EROI faktor i može biti vrlo visok ili vrlo nizak. Primjerice, kod sirove nafte s Bliskog istoka zbog obilnih i jednostavnih nalazišta on iznosi 25:1, što znači da se za svaku uloženu jedinicu energije u proizvodnji dobije 25 novih jedinica energije. Za usporedbu, kod kanadskog naftnog pijeska EROI je tek 3:1. Problem kod većine obnovljivih izvora je taj što je njihov EROI i manji od toga, dok je, s druge strane, prema nekim studijama minimalni EROI potreban za održavanje sadašnje razine industrijskog društva 5:1. Taj uvjet zadovoljavaju vjetroelektrane i neke vrste solarnih fotonaponskih ćelija, no te tehnologije imaju neke druge nedostatke koje treba riješiti. Iz svega navedenog vidljivo je kako postoje ozbiljni izazovi pri značajnijoj globalnoj ekspanziji proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Ipak, na te izazove ne smije se gledati kao na nepremostive prepreke za razvoj alternativnih energetskih izazova, nego kao na poticaj za još jači razvoj strategije nadomještavanja fosilnih goriva kojih je na svijetu sve manje. Također, osim u razvoj alternativnih tehnologija, čini se kako će u budućnosti biti jednako nužno ulagati i u tehnologije koje će omogućiti efikasnije iskorištenje postojećih izvora fosilnih goriva, te na taj način omogućiti potrebno vrijeme za pronalazak dugoročnog rješenja za MW sve veće svjetske potrebe za energijom.

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ENERGIJA

Transformatori

HRVATSKI

KONČAROVI TRANSFORMATORI INSTALIRANI NA LOKACIJI U AUSTRALIJI GDJE HRVATSKA KOMPANIJA TRADICIONALNO DOBRO POSLUJE MEGAWATT Listopad 2010. 42

S IZNIMKOM BRODOVA, ELEKTRIČNI TRANSFORMATORI ZAGREBAČKE TVRTKE KONČAR JEDINI SU HRVATSKI VISOKOTEHNOLOŠKI PROIZVOD KOJI ZAUZIMA ZNAČAJNIJI DIO GLOBALNOG TRŽIŠTA ■ NAPISALA: SANDRA ŽUPANIĆ ■ SNIMKE: KRASNODAR PERŠUN, KONČAR

IZVOZNI PROIZVOD No. 1 ›› MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ››

uprotno uvriježenom mišljenju, najuspješniji hrvatski izvozni proizvod nisu ni brodovi ni Vegeta, nego transformatori kompanije Končar. Grupa Končar zauzima važno mjesto u svjetskoj proizvodnji transformatora, a za svoj proizvod ova kompanija je dobila brojne domaće i inozemne nagrade. Procjene o svjetskoj proizvodnji transformatora govore da je riječ o tržištu ukupne vrijednosti oko 15 milijardi eura, a Končar zauzima važno mjesto u tom segmentu. Samo protekle godine ukupni prihod od proizvodnje energetskih, distributivnih, specijalnih i mjernih transformatora u društvima Grupe Končar dosegnuo je iznos od 290 milijuna eura, od čega oko 85 posto otpada na izvoz. Udio Končara u svjetskoj proizvodnji na razini je 2 posto ukupne proizvodnje. “Dugogodišnjom tradicijom, kvalitetom proizvoda zasnovanom na znanju te stalnim ulaganjem u nove tehnologije i obrazovane mlade ljude, Končarovi transformatori postali su prepoznatljiv brand u brojnim zemljama diljem svijeta”, rekao je Miroslav Poljak, član Uprave Končarova Instituta za elektrotehniku. PRIHOD PO RADNIKU VEĆI OD 2 MILIJUNA KUNA “Transformatori su dio energetskih sustava čija je stabilnost i sigurnost bitna za odvijanje normalnog života i rada, a svim zemljama svijeta bitno je da su ti sustavi pouzdani i zato oprema mora biti sigurna i kvalitetna. Dokaz da je naš proizvod kvalitetan je činjenica da naše transformatore kupuju najrazvijenije zemlje svijeta koje imaju novca za kupiti bilo što. Najvažnija je kvaliteta, a mi to imamo, što dokazuju i mnoge reference. Od Islanda, Švedske i Aljaske do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Nigerije i Južnoafričke Republike, u svim klimatskim uvjetima naši transformatori već godinama odlično funkcioniraju i najbolja su preporuka za nove poslove. U odnosu na našu konkurenciju ubrajamo se u manje, ali širom svijeta dobro poznate proizvođače i stalno vodimo računa o zadovoljstvu i potrebama kupaca da bi nas tretirali kao ozbiljne i pouzdane partnere. Mnoge zemlje naši su tradicionalni kupci, neki i 40 i više godina. Isto tako, krug naših kupaca se stalno širi. Što se tiče ovog sektora, brojnim kupcima cijena često nije najvažniji kriterij, nego je to kvaliteta. Osim tehničkih i tehnoloških standarda, naši transformatori zadovoljavaju i najviše ekološke standarde, što je vrlo važno u mnogim zemljama u koje izvozimo. I na taj način Končar je potaknut na stalno ugrađivanje najmodernijih tehnologija kako bismo poštovali ekološke zahtjeve razvijenih zemalja“, objasnila je Renata Godek, direktorica marketinga i informiranja u Končar Elektroindustriji. “Mi smo prepoznati kao centar izvrsnosti za transformatore na svjetskom nivou”, objasnio je Poljak i nastavio: “Sve tri tvor-

cca

2 posto SVJETSKOG TRŽIŠTA

ELEKTRIČNIH TRANSFORMATORA KONČAR ZADOVOLJAVA SVOJOM PROIZVODNJOM, A ZAHVALJUJUĆI DOBRIM TRŽIŠNIM REZULTATIMA, TVRTKA NI U KRIZI NIJE OTPUŠTALA, VEĆ JE ZAPOŠLJAVALA RADNIKE

nice transformatora grupe Končar / Končar - Energetski transformatori (joint venture sa Siemensom), Končar - Distributivni i specijalni transformatori, Končar - Mjerni transformatori / većinu svojih proizvoda izvoze. Prošle godine udio izvoza energetskih transformatora iznosio je 80 posto. Zanimljivo je da na proizvodnji transformatora radi 1100 ljudi, a uzmemo li u obzir da je prihod svih podružnica koje rade transformatore 290 milijuna eura, svaki radnik uprihodi oko dva milijuna kuna godišnje. Na temelju toga i broj zaposlenih se kontinuirano povećava, što nije baš česta pojava u današnje vrijeme (2008. je radilo 1066 zaposlenih, a do polovice ove godine 1101 samo u tvornicama transformatora, čemu treba dodati i druge tvornice unutar Končara koje proizvode dijelove i komponente za transformatore, kao i proizvođače izvan Končara). HRVATSKI TRANSFORMATORI U VIŠE OD 100 ZEMALJA “Naš izvoz je u više od 100 zemlja među kojima su Francuska, Njemačka, Švedska, Slovenija, Češka, Bugarska, Južnoafrička Republika, Ujedinjeni Arapski Emirati, SAD, Australija i mnoge druge. Mjerni transformatori su najviše disperzirani, a u jednom mjesecu transformatori odu i u 18 zemalja. Končarevi su transformatori zasnovani na vlastitom znanju i razvoju u tvornicama i Končar - Institutu za elektrotehniku, ali i u suradnji s akademskom zajednicom - oni su dobar spoj tradicije, znanja, iskustva, kontinuiteta. Unatoč recesiji prodajni rezultati su odlični. Smatram da je to zbog toga što izvozimo u mnoge zemlje pa je rizik disperziran, a potrebe za ulaganjem u energetski sektor su u stalnom porastu. Brojke pokazuju da je od 2008. proizvodnja transformatora porasla za oko 20 posto. U prvih šest mjeseci prihodi su veći nego u istom razdoblju lani. To je rezultat konkurentnosti naših proizvoda koja je zasnovana na tehničkoj kompetentnosti naših djelatnika iznimnim tržišnim aktivnostima, kvaliteti proizvoda i dobrom planiranju vodstva tvornica iako je konkurencija jaka i čine ju svjetski poznate kompanije. Naznake su da će i u budućnosti proizvodnja transformatora u Končaru ići dobro te planiramo ulagati u razvoj i samo razvoj”, istaknuo je Poljak. Mnogi transformatori zaslužuju da ih se istakne zbog raznih karakteristika i speciﬁčnosti, kao na primjer jedan od najtežih transformatora koji je isporučen za

OD PROIZVODNJE TRANSFORMATORA KONČAR GODIŠNJE UPRIHODI OKO 290 MILIJUNA KUNA OD ČEGA JE 85 POSTO IZVOZ 44

MEGAWATT Listopad 2010.

KONČAROV TRANSFORMATOR ISPORUČEN NARUČITELJU U JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI (LIJEVO) I PROCES ISPITIVANJA POSTROJENJA U ABU DHABIJU

Dubai Electricity and Water Authority, težak 430 tona jer su njegov sastavni dio i veliki hladnjaci ugrađeni zbog visokih temperatura kojima će biti izložen. Potražnja za transformatorima u svijetu stalno raste. Jednom zbog novih velikih proizvodnih tržišta, a drugi put zbog potrebe zamjene starih, koji su dugo u upotrebi. Danas se bez velikih pretenzija može reći da je transformator globalni proizvod i predstavlja vitalnu elektroenergetsku vezu čija pouzdanost pogona diktira kvalitetu opskrbe električne energije. Važna pozicija na tržištu održavati će se ulaganjem u proizvodnju transformatora viših napona, transformatora za istosmjerni prijenos, kao i stalnim prilagođavanjem speciﬁčnim potrebama pojedinih kupaca. U svim segmentima svog poslovanja Končar surađuje sa visokoškolskim i znanstvenim institucijama u Hrvatskoj jer se smatra da je ulaganje u obrazovanje i stručnost mladih ljudi važan potencijal za svaku veliku kompaniju. Zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva svoje studente već tijekom studija praktično obučava u Končaru, a brojni studenti i nakon studija ostaju u ovoj kompaniji. Profesor na FER-u Željko Štih surađuje s Končarovim timom, a voditelj je međunarodnog Poslijediplomskog specijalističkog studija transformatora na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. SVJETSKI CENTAR IZVRSNOSTI KOD TRANSFORMATORA “Hrvatska ima dovoljno stručnjaka koji mogu raditi u ovakvoj vrsti industrije. Ključ uspjeha industrije u našoj zemlji je suradnja komapnija poput Končara sa sveučilištem jer se mladi ljudi specijaliziraju u tvornicama već tijekom fakulteta. Prelazak s fakulteta na posao zato teče glatko. Bez kvalitetnih ljudi nema ničega. Mladi ljudi su svjesni uspjeha Končara i rado odlaze tamo raditi, a Končar to prepoznaje i potiče stalno proširenje suradnje. Poslijediplomski specijalistički studij transformatora je međunarodni specijalistički studij koji obučava mlade ljude u ovom segmentu. Sad već imamo drugu generaciju studenata od kojih polovica nije iz naše zemlje već dolaze iz Njemačke, Austrije, Albanije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Slovenije i drugih zemalja. To je dokaz

MIROSLAV POLJAK (LIJEVO) ČLAN UPRAVE KONČAREVA INSTITUTA ZA ELEKTRONIKU I ŽELJKO ŠTIH, PROFESOR NA ZAGREBAČKOM FAKULTETU RAČUNARSTVA I ELEKTROTEHNIKE SURAĐUJU NA MEĐUNARODNOM POSTIDIPLOMSKOM STUDIJU ZA TRANSFORMATORE KOJI POSTOJI U ZAGREBU

da smo mi u području transformatora kompetentni i da ljudi iz inozemstva dolaze kod nas u Hrvatsku učiti nešto što ne postoji u sklopu standardnog nastavnog programa koji su svugdje u svijetu slični. Takav studij ne postoji nigdje u svijetu i studenti o njemu saznaju putem interneta te od proizvođača”, objasnio je Štih. Prošle godine u studenom je u Hrvatskoj održan prvi međunarodni kolokvij na temu “Istraživanje i gospodarenje transformatorima“ u organizaciji Centra izvrsnosti za transformatore, Fakulteta elektrotehnike i računarstva te HRO CIGRÉ, uz potporu ogranka A2 - Transformatori CIGRÉ, Međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave. Međunarodni kolokviji ovog tipa u stručnom pogledu produbljuju znanja iz područja i predstavljaju burzu ideja koja omogućava diskusiju u direktnoj komunikaciji. S obzirom na to da je Končar bio Zlatni sponzor, ovo je svakako bila dobra prilika za jačanje vlastitog branda i MW poboljšanje dobre pozicije u transformatorskoj branši.

MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA ENERGIJA

Treba li nam nova strategija razvoja vjetroenergetike? DOK U SUSJEDNIM DRŽAVAMA STRANI INVESTITORI ULAŽU GOLEMA SREDSTVA U GRADNJU VJETROELEKTRANA, U HRVATSKOJ DOSAD NIJE IZGRAĐENA NI ČETVRTINA PLANIRANIH VJETROPARKOVA. U ČEMU JE PROBLEM? ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, REUTERS ■

eđu državama srednje i jugoistočne Europe već nekoliko godina postoji snažna konkurencija oko privlačenja investicija u obnovljive izvore energije. Najveći dio tih investicija otpada na razvoj vjetroelektrana, a Hrvatska zasad nije uspjela realizirati značajniju količinu takvih projekata. Dapače, od niza projekata ukupne snage od 5 tisuća megavata (MW) proteklih godina, danas u Hrvatskoj postoji jedva 70 megavata vjetrokapaciteta spojenih na prijenosnu mrežu. S druge strane, posljednjih godina energija vjetra u Europskoj uniji doživjela je dramatičan rast, pa su se instalirani kapaciteti u vjetroelektranama povećavali prosječno 25 posto godišnje. U 2007. čak je pet država - Danska, Španjolska, Portugal, Irska i Njemačka - zadovoljavalo više od 5 posto vlastite potražnje za električnom energijom iz vjetra. Iste godine osam je država Njemačka, Španjolska, Danska, Italija, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Portugal i Nizozemska - imalo više od 1000 MW instaliranih vjetrokapaciteta.Takav nesrazmjer razvoja vjetroenergetike

MEGAWATT Listopad 2010.

u Hrvatskoj i EU, ali i slabiji rezultati Hrvatske čak i u usporedbi sa susjednim državama mogu se smatrati pokazateljem kako investicijska klima i uvjeti ulaganja u energiju vjetra u Hrvatskoj nisu konkurentni. Stoga je nužno ponovo razmotriti nacionalnu politiku poticanja razvoja obnovljivih izvora energije (OIE), osobito s obzirom na to da osim zaštite okoliša u vidu smanjivanja emisije stakleničkih plinova, te energetske sigurnosti kroz smanjenje ovisnosti o uvozu energenata, odnosno električne energije, OIE potiču i brojne poslovne mogućnosti. Primjerice smatra se kako 1 MW instalirane snage u vjetroelektrani omogućuje otvaranje 15 do 19 izravnih ili neizravnih radnih mjesta. Utoliko je jasno kako u trenutačnim gospodarskim okolnostima Vlada mora intenzivirati svoje napore na razvoju takvih projekata. A da je razvoj obnovljivih izvora bio usporen svjedoči i činjenica da je Hrvatska planirala do kraja 2010. proizvoditi 5,8 posto električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno cca. 1.140 gigavatsati (GWh). No kada se zna da je u 2009. godini samo 70 GWh proizvedeno iz ovakvih postrojenja, što ne predstavlja ni 10 posto planirane proizvodnje, očito je kako ovaj cilj neće biti dostignut. Mnogi će krivca tražiti isključivo u recesiji, no istina je kako ››

GRADNJA VJETROELEKTRANE U HRVATSKOJ ZAHTIJEVA IZDAVANJE 60 RAZLIČITIH DOZVOLA, UVJERENJA I SLIČNIH BIROKRATSKIH DOKUMENATA, A TO ČESTO ODBIJA INVESTITORE

›› MEGAWATT Listopad 2010.

ENERGIJA

UZ POSTOJEĆU HRVATSKU REGULATIVU GOTOVO JE NEMOGUĆE ULAGATI U VJETROPARKOVE SMJEŠTENE NA OTVORENOM MORU

›› gospodarska klima u Hrvatskoj ne pogoduje razvoju velikih projekata, u koje se deﬁnitivno ubrajaju i vjetroelektrane s okvirnim troškovima gradnje otprilike 1.500.000 eura/MW. Situacija je još teža za projekte koji ovise i o ažurnosti državnih institucija u svim fazama njihova razvoja, a vjetroelektrane se ubrajaju i u ove. LOŠA GOSPODARSKA KLIMA Izgradnja postrojenja koje koristi energiju vjetra za proizvodnju električne energije kapitalno je intenzivan projekt s visokim investicijskim troškovima gdje otprilike 80 posto otpada na “upfront” troškove kao što su nabava vjetroagregata, temeljenje, električne instalacije, te priključak na prijenosnu mrežu. Zahvaljujući

INVESTITORI TRAŽE DA SE RAZDOBLJE POVLAŠTENOG OTKUPA ENERGIJE IZ VJETROELEKTRANA POVEĆA S 12 NA 20 GODINA PO UZORU NA VEĆINU DRŽAVA EUROPSKE UNIJE

MEGAWATT Listopad 2010.

tehnološkom napretku u proizvodnji opreme, troškovi izgradnje vjetroelektrane kontinuirano se smanjuju, no i dalje je potrebno poticati izgradnju takvih postrojenja. Najčešći oblik stimulacije je osiguranje povlaštenih cijena otkupa električne energije proizvedene u vjetroelektrani, tzv. feed-in tarifa, na određeno vrijeme definirano ugovorom o otkupu električne energije. Drugi najčešći oblik stimuliranja su zeleni certifikati koji predstavljaju 1 MWh električne energije proizvedene iz OIE a kojima se trguje na specijalno formiranim burzama po cijenama koje su propisane zakonom. Takav oblik stimuliranja funkcionira samo ako su kazne za neispunjenje OIE kvote jasno definirane i implementirane. Hrvatska se opredijelila za sustav feed-in tarife koji je propisan 2007. godine za OIE postrojenja čije je stimuliranje određeno zakonom, te se godišnje korigira za indeks cijena na malo. Tarifa se također korigira ovisno o udjelu domaće komponente u ukupnom projektu; za primanje pune tarife domaća komponenta mora biti više od 60 posto projekta. Feed-in tarifa isplaćuje se u kunskoj protuvrijednosti u trajanju od 12 godina od trenutka ulaska OIE postrojenja u pogon. Što se događa nakon 12. godine zakonom nije definirano, no pretpostavka je kako se proizvedena električna energija plaća prema tarifnom sustavu za proizvodnju iz konvencionalnih izvora. Feed-in tarifa za vjetroelektrane instalirane snage više od 1 MW u Hrvatskoj u 2009. je iznosila cca. 96 eura/MWh. Budući da 75 posto troška ulaganja u vjetroelektranu čine vjetroagregati, a kako konkurentne proizvodnje, s iznimkom Končara, u Hrvatskoj nema, uvjet o domaćoj komponenti uglavnom ne može biti zadovoljen te se na tarifu primjenjuje propisani korekcijski faktor čime se ona spušta na otprilike 89 eura/MWh. Dodatni problem je činjenica da

samo

70 GWh ELEKTRIČNE ENERGIJE

PROIZVEDENO JE U 2009. IZ VJETROELEKTRANA U HRVATSKOJ, A RAZLOG TOME JE RELATIVNO NEPOVOLJNA ULAGAČKA KLIMA U ODNOSU NA DRUGE DRŽAVE U OKRUŽENJU, ŠTO JE PRIKAZANO U TABLICI ISPOD

ZEMLJA HRVATSKA MAĐARSKA SRBIJA BOSNA I HERCEGOVINA CRNA GORA ITALIJA SLOVENIJA AUSTRIJA MAKEDONIJA BUGARSKA RUMUNJSKA POLJSKA

bi primjena korekcijskog faktora trebala biti definirana posebnim pravilnikom na koji se čeka još od 2007 godine. Među investitorima pak vlada mišljenje kako ta praksa nikada neće niti zaživjeti, jer je favoriziranje domaćih proizvođača suprotno pravilima tržišnog natjecanja u EU. Također, nedostak takvog modela je i to što sve projekte gradnje vjetroelektrana tretira kao da su istovjetni, a oni to nisu. Naime, visina investicije ne ovisi samo o veličini planiranog projekta i kvaliteti vjetra nego i karakteristikama terena na kojem se planira izgradnja. Nije isto graditi pristupne putove i temelje za vjetroagregate u dalmatinskom kršu, ličkom gorju i slavonskoj ravnici. Kada bi i postojali, financijski uvjeti u Hrvatskoj ne potiču njihov razvoj. Zapravo, većina investitora tvrdi kako je puna feed-in tarifa nekorigirana za domaću komponentu na granici isplativosti jer u 12 godina koliko vrijedi jedva pokrije osnovne financijske zahtjeve investitora, te da bi poticana otkupna cijena trebala biti garantirana na dulji rok. Naime, u većini zemalja EU, ugovor o otkupu se potpisuje na 20 godina budući da je to prosječni životni vijek vjetroelektrane. U zemljama regije, samo Hrvatska i Srbija potpisuju ugovor o otkupu na 12 godina, dok je u Makedoniji, Mađarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj jednak životnom vijeku postrojenja te prestaje vrijediti nakon prestanka rada OIE postrojenja. Uvjeti za ulaganje u tu industriju ne ovise samo o visini tarife i duljini ugovora o otkupu električne energije, nego i veličini tržišta električne energije, te poreznom sustavu. Uz poprilično visoku stopu poreza na dobit od 20 posto (odmah iza Italije, Slovenije i Austrije), Hrvatska ne omogućuje nikakve druge porezne olakšice prilikom realizacije takvih projekata. Čak i kada se radi o dovoljno velikoj investiciji i otvaranju novih radnih mjesta, proizvodnja električne energije ne smatra se proizvodnom djelatnošću koja, u okviru Zakona o poticanju ulaganja, može primati porezne povlastice. Usporedbe radi, Slovenija nudi niže kamatne stope na kredite vezane za realizaciju OIE projekata, Bugarska sudjeluje u troškovima priključka na prijenosnu mrežu, a Rumunjska omogućuje ubrzanu amortizaciju, 3 godine oslobođenja od poreza prilikom usmjeravanja profita u razvoj novih OIE, te 50 posto snižene troškove ishođenja dozvola. Uzimajući u obzir četiri faktora koja čine neku

FIT/ZC (€/MWH)

UGOVOR O OTKUPU EE

POREZ NA DOBIT

GODIŠNJA 2 PROIZVODNJA EE (GWH)

96 (893) 73 - 94 95 u izradi u izradi 1301 44 75,5 89 80 - 90 551 701

12 godina životni vijek 12 godina u izradi u izradi 15 godina 15 godina 10 + 2 godine životni vijek 15 godina životni vijek životni vijek

20% 16% 10% 10% 9% 31,4% 21% 25% 12% 10% 16% 19%

12.015 32.860 41.122 14.561 2.679 325.536 15.043 65.070 6.232 45.340 56.690 150.913

MEGAWATT Listopad 2010.

››

ENERGIJA ››

ODRŽAVANJE VJETROELEKTRANA KOMPLEKSAN JE POSAO KOJI OTVARA MOGUĆNOST ZNATNOG BROJA RADNIH MJESTA ZA LOKALNU ZAJEDNICU

zemlju privlačnom investitorima u energiju vjetra - otkupna cijena, ugovor o otkupu, veličina tržišta, te porez na dobit - Hrvatska se nalazi na pretposljednjem mjestu, odmah iznad Slovenije. Iznad nas su redom, od boljih k lošijima: Bugarska, Srbija, Italija, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Makedonija te Austrija. Bosna i Hercegovina, te Crna Gora nisu uključene u analizu budući da su relevantni zakonodavni okviri još u procesu donošenja, no sudeći prema nacrtima bit će znatno povoljniji od hrvatskih. DUGA ADMINISTRATIVNA PROCEDURA Izgradnja vjetroelektrane veliki je projekt koji iziskuje vremena i planiranja - osim postavljanja vjetroagregata potrebno je izgraditi pristupne putove, radne platoe, unutrašnju energetsku mrežu, priključak na prijenosnu elektroenergetsku mrežu. Za sve te aktivnosti potrebno je ishoditi dozvole koje zahtijevaju više vremena od izgradnje samog postrojenja, što često investitore dovodi do

SPEKULATIVNI INVESTITORI POSLUJU TAKO DA PRVO ISHODE LOKACIJSKU DOZVOLU, A TEK POTOM TESTIRAJU VJETAR, NO TAKO SE USPORAVAJU OZBILJNI ULAGAČI

MEGAWATT Listopad 2010.

očaja. Zakonodavnim okvirom iz 2007. godine, Republika Hrvatska usuglasila je svoju energetsku regulativu s onom Europske unije te, iako jasno definirajući ciljeve i put razvoja projekata OIE, uspjela ih efektivno i zakočiti. Postojeća procedura iziskuje ishođenje više od 60 raznih dozvola, suglasnosti, mišljenja i odluka od više ministarstava, agencija, državnih tvrtki te lokalne uprave. Sve dozvole dolaze s rokovima ispunjenja, a koji se često premašuju zbog dugog čekanja na izdavanje ostale potrebne papirologije. Administrativna procedura okvirno se može podijeliti na građevinski i energetski dio; u prvom glavnu ulogu igra Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i gradnje, a u drugom HEP. Cijela procedura pak počinje ishođenjem prethodnog energetskog odobrenja (PEO) od Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva koje dopušta ispitivanje potencijala vjetra na određenoj lokaciji za koju je dodijeljeno te rješavanje imovinsko-pravnih odnosa. Nakon PEO slijedi ishođenje ostalih dozvola - lokacijska, elektroenergetska suglasnost, građevinska itd. - svaka sa specifičnim zahtjevima. U hrvatskoj proceduri ključni koraci su ishođenje lokacijske dozvole i elektroenergetske suglasnosti. Za lokacijsku dozvolu potrebno je niz predradnji - direktnih i indirektnih - od kojih su najznačajnije idejni projekt i izrada studije utjecaja na okoliš. Pretpostavka za izradu i projekta i studije je mikrolociranje vjetroagregata u prostoru, a koje ima smisla raditi tek nakon poznavanja karakteristika vjetra na lokaciji (brzina, smjer). Lokacijska dozvola zamišljena je kao mehanizam probijanja kroz projekte koji bi rezultirao daljnjim razvojem samo onih projekata koji kvalitativno imaju smisla. Nažalost, ona često ima upravo suprotan učinak. Dok će se ozbiljni investitori posvetiti preciznom definiranju kvalitete vjetra i potencijalnom utjecaju na okoliš, uključujući i cjelogodišnje promatranje ptica i šišmiša u okruženju lokacije, u svrhu realizacije što boljeg projekta, spekulativni investitori često prvo ishode lokacijske dozvole. Minimalni rok prije podnošenja zahtjeva za lokacijskom dozvolom ne postoji, što znači da nitko u mjerodavnim tijelima ne provjerava kvalitetu projekta kojem se tom dozvolom daje zeleno svjetlo za realizaciju. Nakon ishođenja građevinske dozvole ona se smatra konzumiranom s početkom građenja - rok za izgradnju ne postoji te je moguće odugovlačiti dok to investitoru odgovara. S aspekta gradnje, to nije veliki problem ostalim investitorima. No s aspekta priključka na mrežu, taj propust u zakonima može dovesti do velikih problema. Naime, usporedo s ishođenjem lokacijske i građevinske dozvole, ishodi se i elektroenergetska suglasnost od HEP-a kao ključni korak u osiguranju priključka vjetroelektrane na prijenosnu mrežu, odnosno dobivanju poticajne cijene otkupa električne energije. Elektroenergetska suglasnost dolazi s rokom trajanja tijekom kojeg postrojenje mora biti izgrađeno i priključeno na mrežu, barem u testnoj fazi. U protivnom, suglasnost bi se trebala povući te tako osloboditi mjesto na mreži nekom novom, perspektivnijem projektu. Zbog neusklađenosti zakona iz područja gradnje i energetike, gdje su ovi iz područja gradnje višeg reda, svi projekti s konzumiranom ili produženom građevinskom dozvolom automatski dobivaju i

NAJVEĆI HRVATSKI VJETROENERGETSKI PROJEKT SPREMA SE U UDBINI

produženje dozvole za priključak na mrežu. Time se kapaciteti priključka na mrežu u teoriji pune, dok je u praksi mreža neiskorištena jer se projekti zapravo ne izgrađuju. Manji problem je i činjenica da je procedura ishođenja dozvola jednaka za sva postrojenja, neovisno o njihovu tipu ili veličini, osim za postrojenja do 30 kW kada nije potrebno ishođenje prethodne elektroenergetske VJETROPARK U suglasnosti. Time se usporava UDBINI TREBAO BI IMATI realizacija projekata, kako INSTALIRANI KAPACITET OD 120 MW, A CJELOKUPNA manjih koji moraju proći sve VRIJEDNOST PROJEKTA potrebne i nepotrebne adminPROCJENJUJE SE NA 180 istrativne korake, tako i vjetroMILIJUNA EURA elektrana koje moraju čekati dok se, formalnosti radi, zahtjevi manjih projekata ne riješe. ožda najveći vjetroenergetski projekt koji se trenutačno U praksi postoji i niz primjera nekoorrazvija u Hrvatskoj jest onaj u Udbini. Početak gradnje tog diniranosti rada mjerodavnih institucija, vjetroparka na površini od 50 četvornih kilometara, s izmjerpa je tako nedavno za isto zemljište jedenom prosječnom brzinom vjetra više od 6 metara po sekunnoj pravnoj osobi izdana dozvola za izdi planiran je za 2012. godinu, ukupna vrijednost projekta gradnju vjetroelektrane, a jednoj ﬁzičkoj procjenjuje se na 180 milijuna eura, a kad bude završen, vjetropark bi trebao osobi za bavljenje stočarstvom. imati instaliranu snagu od 120 MW. Nositelj tog zahtjevnog projekta je tvrtka

Lika-Feniks iz Udbine, u suradnji sa zagrebačkom konzultantskom tvrtkom Adriatic EnergijaVjetra i jednim američkim fondom koji već dulje vrijeme ulaže u slične projekte u regiji, pa tako u Rumunjskoj gradi najveći kopneni vjetropark u Europi. Planirani kapacitet od 120 MW svrstava vjetropark Udbina u sam vrh planiranih projekata u Hrvatskoj, gdje prosječna veličina vjetroparka iznosi od 30 do 60 MW. Iako još uvijek nije deﬁniran tip vjetroagregata koji će biti postavljen, planira se koristiti agregate nazivne snage 2 MW, što bi značilo postavljanje 60 turbina. “Odabir turbine”, kažu u projektnom timu, “direktno utječe na količinu proizvodnje električne energije, a svaka turbina nije za svaki vjetar - stoga ćemo pričekati s konačnom odlukom do prolaska jesenskih vjetrova. Tko zna, možda se odlučimo za postavljanje 3 MW turbine ili pak za povećanje planiranog kapaciteta vjetroparka. Sve ovisi o vjetru.” Zbog toga ključnu ulogu ima točno mikro pozicioniranje vjetroagregata za koje je potrebno dobro poznavati smjer i brzinu vjetra na odabranoj lokaciji. Kako je riječ o velikoj površini od gotovo 60 km2, ništa se nije prepuštalo slučaju, te su postavljena tri 50-metarska mjerna stupa s preciznom mjernom opremom za mjerenje vjetra postavljenom na tri visine. Na projektu se koristi i sodar - lako prenosivi sonarni mjerač smjera i brzine vjetra - najnovija tehnologija mjerenja koju su razvili stručnjaci iz Sjedinjenih Američkih Država. U međuvremenu, priprema se natječaj za prikupljanje ponuda za izradu idejnog projekta, kao i dokumentacija potrebna za ishođenje prethodne elektroenergetske suglasnosti. Studija priključka na mrežu, ključni dokument za ishođenje prethodne suglasnosti, već je povjerena Institutu za energetiku i elektroprivredu iz Zagreba te će se njena izrada nastaviti odmah po odabiru turbina. Dobar vjetar, adekvatan prostorni plan, pozitivni preliminarni nalazi vezani za zaštitu okoliša, te potpora lokalne zajednice mnoge bi investitore natjerali na brzanje s izradom dokumentacije i ishođenjem dozvola. U projektnom timu kažu kako su se odlučili za drukčiji pristup jer bolje je “sve prepreke iz administrativne procedure preskočiti malo sporije, ali iz prve”, nego riskirati realizaciju cijelog projekta zbog požurivanja.

PROPUSTI MINISTARSTVA Jedan od svježijih primjera je i izdavanje koncesije. Postoje i primjeri gdje je Ministarstvo gospodarstva izdalo prethodna energetska odobrenja za lokacije koje se u cijelosti ili djelomično nalaze u nacionalnom parku, odnosno parku prirode, iako je u sklopu prijave za PEO potrebno priložiti i prostorne koordinate lokacije i kartografski izvadak iz relevantnog prostornog plana. Iako i investitori snose dio krivice, na mjerodavnim je institucijama, prije svega relevantnim ministarstvima, da eliminiraju takve propuste. Imajući sve navedeno na umu, teško je vjerovati kako će bez pojednostavnjenja administrativnih procedura, duljih ugovora o otkupu električne energije i poreznih olakšica razvoj vjetroenergetike u Hrvatskoj dosegnuti planirane razmjere, odnosno da će Hrvatska u potpunosti iskoristiti svoje strateške prednosti, kao što je dobar geopolitički položaj, te privući nasušno potrebne velike projekte i kapitalna ulaganja u segmentu obnovljivih izvora energije. MW

MEGAWATT Listopad 2010.

TEHNOLOGIJA PHOTO: BASF

Tvorci energije iz vodika ■ NAPISAO BORIS BILAS ■ SNIMKE NCL, BASF

POKRETAČKA SNAGA VEĆINE DANAŠNJIH EKOLOŠKI PRIHVATLJIVIH STROJEVA SU GORIVE ĆELIJE. RAZVOJ TE TEHNOLOGIJE SMATRA ›› SE KLJUČNIM ZA BUDUĆNOST SVIJETA BEZ FOSILNIH GORIVA. MEGAWATT Listopad 2010.

TEHNOLOGIJA ››

ada bi vas netko upitao koja je poveznica između automobila, space shuttlea, energetskih postrojenja malih snaga te aparata s prirodnim plinom za kućnu proizvodnju električne struje i topline, većina bi nakon kratkog razmišljanja vjerojatno priznala da ne zna odgovor, a mali broj ljudi rekao bi kako sve navedene stvari

povezuju gorive ćelije. U današnje vrijeme ekološka svijest postaje jednim od važnih čimbenika suvremenog života. Ogleda se u jačanju raznih pokreta kojima je svrha ekološka zaštita, ali i donošenju brojnih međunarodnih i nacionalnih propisa kojima je svrha zaštita okoliša. U najveće zagađivače okoliša, osim industrijskih kompleksa, ubrajaju se vozila na motorni pogon (automobili, poljoprivredni i građevinski strojevi i vojna vozila) koja svojim radom proizvode štetne plinove, poput ugljičnog monoksida (CO), ugljikovodika (HC) i dušikova oksida (NOx) te čestice čađe. Uz to, na čovjeka negativan utjecaj imaju buka i vibracije koje se javljaju pri radu vozila na motorni pogon. No što su zapravo gorive ćelije? Gorive ćelije ili gorivi članci (eng. fuel cell) elektrokemijski su pretvarači energije koji iz kemijske energije goriva izravno, bez pokretnih dijelova i izgaranja, proizvode električnu (i toplinsku) energiju. Sam naziv “gorive” pri tome pomalo zavarava jer u njima ništa ne gori. Po svome su načelu rada gorive ćelije slične baterijama, ali za razliku od njih gorive ćelije zahtijevaju stalan dovod goriva i kisika. Pri tome gorivo može biti vodik, sintetski plin (smjesa vodika i ugljičnog dioksida), prirodni plin ili metanol, a produkti njihove reakcije s kisikom su voda, električna struja i toplina, pri čemu je cijeli proces, zapravo, suprotan procesu elektrolize vode. Goriva ćelija sastoji se od dvije elektrode između kojih je elektrolit. Vodik prolazi duž jedne elektrode (anode) a kisik duž druge (katode). Na anodi se posredstvom djelovanja katalizatora vrši električko razdvajanje atoma vodika. Slobodni elektroni tada putuju električnim vodičem preko trošila do katode, a pozitivna jezgra atoma vodika kroz elektrolit također do katode. Na samoj katodi vrši se regeneracija atoma vodika te spajanje s molekulama kisika zbog čega se stvaraju vodena para i toplinska energija. U prosjeku nominalni napon na krajevima elektroda je 0,7 volti te se spajanjem više ćelija u seriju taj napon povećava. Ovisno o izvedbi, odnosno o primijenjenom elektrolitu, postoji više vrsta gorivih ćelija. KLJUČNA PRIMJENA U ELEKTROAUTOMOBILIMA Alkalijske gorive ćelije kao elektrolit koriste kalijev hidroksid, sumpornu kiselinu ili membranu na osnovi ionske zamjene i za svoj rad zahtijevaju posve čist vodik i kisik. Zbog toga se i koriste samo u svemirskom programu, ali nakon nekoliko problema s letjelicama NASA ozbiljno razmatra njihovu zamjenu suvremenijima - gorivim ćelijama s polimernom membranom. Zbog vrlo povoljnog omjera postignute snage i mase one su vrlo zanimljive za primjenu u automobilima i u stacionarnim energetskim postrojenjima malih snaga (od 200 do 250 kW). Gorive ćelije s fosfornom kiselinom također su već komercijalizirane i najčešće se koriste

MEGAWATT Listopad 2010.

PET VODEĆIH SVJETSKIH KOMPANIJA ZA RAZVOJ GORIVIH ĆELIJA SFC ENERGY SFC je lider u proizvodnji gorivih ćelija koje se koriste za slobodno vrijeme, industrijske i vojne primjene. Jedan od pionira njemačke tehnologije, SFC je dobio brojne nagrade za inovaciju. SFC surađuje s vodećim tvrtkama u nekoliko različitih industrija. Za razliku od većine ostalih gorivih ćelija tvrtki koje su još uvijek u fazi razvoja, SFC uspješno prodaje svoje gorive ćelije industrijskim i maloprodajnim kupcima već više od šest godina. BLOOM ENERGY “Bloom Energy mijenja način na koji svijet proizvodi i troši energiju”, moto je ove kompanije koja proizvodi gorive ćelije nove generacije s korijenima u NASA-inu programu Mars. Njihovi poslužitelji energije su među najučinkovitijim generatorima energije na planetu, koji znatno smanjuju troškove električne energije i emisije stakleničkih plinova. UTC POWER Kompanija koja je dio korporacije United Technologies iz Connecticuta jedna je od vodećih u razvijanju i proizvodnji gorivih ćelija koje stvaraju energiju za zgrade, ali prednjače u tehnologiji koja se koristi u obrambenim i svemirskim sustavima.

BALLARD POWER SYSTEMS Ballard Power Systems razvija i proizvodi čistu energiju baziranu na vodikovim gorivim ćelijama već gotovo 20 godina. Osnovana je 1979., a već od 1983. počinju s proizvodnjom gorivih ćelija PEM koje pokreće vodik. Danas je Ballard priznat kao jedan od svjetskih lidera u proizvodnji vodikovih gorivih ćelija.

RELION ReliOn je svjetski lider u razvoju i marketingu tehnologije gorivih ćelija. Trenutačno im je glavni proizvod stacionarna goriva ćelija za hitnu i rezervnu proizvodnju energije koja bi u budućnosti mogla u potpunosti zamijeniti agregate. Njihove gorive ćelije PEM koriste velike telekomunikacijske tvrtke, razne vladine agencije u SAD-u, ali i mnoge privatne energetske kompanije.

u kontejnerskim energetskim postrojenjima u kojima kao gorivo služi prirodni plin. Zbog visokih se pogonskih temperatura gorive ćelije s rastopljenim karbonatom i krutim oksidom nazivaju visokotemperaturnima i još su u fazi razvoja, iako je izvedeno nekoliko pokusnih postrojenja (snage i do 2 MW). U glavne prednosti gorivih ćelija ubrajaju se visoki stupnjevi djelovanja (teoretski i do 90 posto, a stvarni oko 50 posto), pretvorba energije bez pokretnih dijelova, mala razina buke te nikakve ili vrlo male količine štetnih ispušnih plinova. Zbog tih razloga gorive ćelije privlače sve veću pozornost za primjenu u vozilima i za proizvodnju električne energije. Upravo zato mnoge su automobilske tvrtke najavile sljedeći korak razvijanja tzv. ekoautomobila. Svi vodeći svjetski proizvođači automobila već dugo rade na usavršavanju vozila pokretanih gorivim ćelijama. No prije masovne proizvodnje trebat će udovoljiti nekim osnovnim zahtjevima koje mora zadovoljavati svaki automobil. MERCEDES PRIHVATIO TEHNOLOGIJU JOŠ 2003. Ti zahtjevi svode se na to da vozilo može prijeći barem 250 km bez potrebe za punjenjem, a drugi važan zahtjev je da takvo vozilo bude u stanju postići brzinu od 160 km/h do 200 km/h ovisno o veličini vozila, a trebat će se riješiti i problemi kao što su skladištenje vodika, težina automobila i naravno cijena. Iako još nije napravljen automobil koji bi odgovarao svim tehničkim i sigurnosnim standardima koje zahtijeva autoindustrija, iz nekih autokompanija dolaze dobre vijesti. Brojni konceptni automobili već godinama kruže europskim cestama, a još 2003. Mercedes je Madridu kao prvom od predviđenih deset gradova u Europi isporučio svoje autobuse na gorive ćelije. Autobusi FC (Fuel Cell) Citaro vozili su dvije godine i u tome razdoblju pružili značajne informacije o ponašanju vozila u stvarnim uvjetima. Domet FC Citara je simboličnih 200 km, što je više nego dovoljno za gradski promet, jednako kao i najveća brzina od 80 km/h. Brojni proizvođači automobila već uvelike obavljaju testiranja svojih automobila koja bi u bliskoj budućnosti mogla biti pogonjena vodikom. Najdalje u tome otišli su stručnjaci u Mazdi, Toyoti, BMW-u, Audiju, Fordu, General Motorsu, ali i SPECIFIČNOST GORIVIH mnogim drugim kompanijama. Učinak većine ĆELIJA JE TO ŠTO SE TA TEHNOLOGIJA DANAS takvih osobnih automobila još je ograničen PODJEDNAKO INTENZIVNO i dosta će ovisiti o razvoju ove tehnologije i RAZVIJA U KOMPANIJAMA njenoj masovnoj upotrebi. Međutim, napredak DILJEM SVIJETA, TE STOGA je već postignut jer npr. Opel Hydra Gen 3 NJEZINA IMPLEMENTACIJA NIJE GEOGRAFSKI OGRANIČENA juri brzinom od 150 km/h i s jednim punjen- ››

MEGAWATT Listopad 2010.

TEHNOLOGIJA ››

PRIKAZ RADA GORIVE ĆELIJE VODENA PARA

MEMBRANE OD POLIMERA

VODIK

ELEKTRIČNA ENERGIJA

KISIK

jem spremnika ima doseg od 400 km. No osim u automobilima, značajnija primjena gorivih ćelija je moguća u obliku kombiniranih kogeneracijskih aparata s prirodnim plinom za kućnu proizvodnju električne struje i topline koji bi u budućnosti opskrbljivali toplinom i strujom jednu ili više obitelji. Tvrtka Vaillant u laboratorijskim pokusima ispituje praktičnu upotrebljivost uređaja s gorivim ćelijama za stambene zgrade. Švicarska tvrtka Sulzer Hexis otišla je korak dalje i njezin model HXS 1000 već se proizvodi u malim serijama. Uređaj je velik kao kotao za grijanje i prikladan je za svaku stambenu zgradu. PRIMJENE U MINI ELEKTRANAMA I TURBINAMA Minigorivu ćeliju kao prijenosnu električnu centralu mnogi smatraju uspjehom tehnike koji najviše obećava. Tako je kanadska tvrtka Ballard Power sa svojim Nexa Power Moduleom - snaga 1,2 kw - počela proizvoditi prvi izvor električne energije u većim količinama. Uređaj je velik kao štruca kruha, a gorivo je uskladišteno u sićušnim kutijicama i s njim se - neovisno o električnoj mreži, baterijama ili punjivim akumulatorima mogu neograničeno upotrebljavati prijenosna računala, televizori ili pokretni telefoni. Gorive ćelije se intenzivno ispituju, a istraživanja su dobila novi poticaj zbog zaoštravanja svjetske energetske krize. Međutim, za sada ne postoje tehnička rješenja gorivih ćelija koja bi udovoljavala svim zahtjevima za visoku speciﬁčnu snagu, pouzdanost i ekonomičnost i koja bi u tome mo-

GLAVNI PROBLEM TEHNOLOGIJE GORIVIH ĆELIJA ZASAD SU SKUPI MATERIJALI ZA IZRADU, TE NEDOVOLJNA TRAJNOST I POUZDANOST RADA

MEGAWATT Listopad 2010.

gla konkurirati procesima s neposrednim izgaranjem goriva kao što su kotlovi s parnim turbinama, motori s unutrašnjim sagorijevanjem, plinske turbine itd. Opravdanost upotrebe gorivih ćelija u budućnosti temelji se na dva faktora: visoki stupanj djelotvornosti i mali negativni utjecaj na okoliš. Stupanj djelotvornosti znatno je viši nego u svim do sada upotrebljavanim termičkim procesima za proizvodnju električne energije, a količina otpadne topline iz gorivih ćelija manja je nego iz konvencionalnih postrojenja, dok produkti izgaranja ne sadrže štetne sastojke. Sastav produkata koji napuštaju gorivu ćeliju, kada u gorivu ima ugljika, ovisi o postignutoj potpunosti izgaranja, a gorive ćelije osim toga rade gotovo bešumno. No prije široke primjene gorivih ćelija, osim niza manjih teškoća, treba riješiti dva ključna problema. Prvi je zamjena plemenitih metala, platine i platini srodnih metala kao materijala elektroda drugim, jeftinijim i pristupačnijim materijalima, dok je drugi problem trajnost i pouzdanost gorivih ćelija.Ako se uspješno riješe spomenute teškoće, najvjerojatnije će gorive ćelije biti jedan od izvora energije budućnosti pogotovo ako se zna da već sada postoje planovi upotrebe gorivih ćelija s vodikom MW kao gorivom za stabilna postrojenja velike snage.

Hrvatska je spremna za elektromobile ■ NAPISAO: ANTE MIHIĆ

PHOTO: PATRIK MAČEK/PIXSELL

SNIMKE: PIXSELL, KRASNODAR PERŠUN■

HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA PREDSTAVILA JE SUSTAV MOBILNOG PUNJENJA AUTOMOBILA NA STRUJU KOJI BI DO 2020. GODINE TREBALI ZAUZIMATI 20 POSTO SVJETSKOG AUTOMOBILSKOG TRŽIŠTA

››

MEGAWATT Listopad 2010.

››

rema nekim predviđanjima, 2020. godine električni automobili zauzimat će 20 posto svjetskog tržišta automobila. Sukladno s tim predviđanjima, ali i očekivanjima, dolaskom električnih automobila na tržište porast će i potražnja za električnom energijom u Europi. To znači da će cijela Europa, pa tako i Hrvatska, morati povećati svoje proizvodne kapacitete električne energije. Budući da je uvođenje elektromobila u komercijalnu uporabu jedan od prioriteta energetske politike Europske unije te je brzo širenje njegove primjene izvjesno, i Hrvatska elektroprivreda priprema se za pokretanje infrastrukturnog projekta izgradnje mreže stanica za punjenje električnih automobila, kao i druge tehničke podrške koja bi omogućavala komercijalnu uporabu takvih cestovnih vozila. U kojoj je fazi projekt i koliko HEP spremno dočekuje ekspanziju elektroautomobila, razgovarali smo s Velimirom Rajkovićem, članom Uprave HEP-a za održivi razvoj i kvalitetu. “Nedavno je u Zagrebu, u sklopu turneje Tesla, čiji je za cilj bio promovirati budućnost električnih automobila na europskim cestama, svečano predstavljena i prva mobilna stanica za punjenje električnih automobila. Želja nam je bila da javnosti prezentiramo HEP-ovu namjeru da uđe na to područje. Sve je ovo još u eksperimentalnoj fazi, jer je i tržište elektroautomobila svojevrstan eksperiment. Ova faza razvoja i istraživanja trajat će oko dvije godine, a tada će i cjelokupna slika o pojavi elektroautomobila na tržištu biti puno jasnija”, rekao je Rajković. HEP-u su zanimljive dvije faze koje se vežu uz pojavu elektroautomobila na tržištu, a to su napajanje stanica električnom energijom i infrastuktura koja bi bila vezana uz poslovanje i usluge HEP-a. Rajković smatra da će se pojavom elektroautomobila bitno promijeniti i ponašanje potrošača i uvjeti uporabe električne energije. Također naglašava da tek treba postaviti standarde i zakonsku regulativu za funkcioniranje cjelokupnog sustava, prvo u Europskoj uniji, a onda i u Hrvatskoj. HEP je svog partnera pronašao u njemačkoj tvrtki REW, energetskoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom, distribucijom, prodajom i opskrbom električnom energijom i plinom. “HEP i RWE potpisali su Memorandum o razumijevanju koji se odnosi na budući razvoj e-mobilnosti u Hrvatskoj. RWE je već počeo postavljati infrastrukturu za punjenje električnih automobila u europskim gradovima i dosad je postavio oko 1000 takvih stanica diljem Europe. RWE Tesla turneja bila je dobra prilika da pružimo uslugu punjenja automobila, ali i obavijestimo hrvatske građane što ih očekuje u vremenima koja dolaze”, rekao je Rajković. Iako još nema zakonske regulative koja bi točno odredila ne samo način nego i primjenu stanica za punjenje, Rajković je dao smjernice na koji način bi sve trebalo funkcionirati i gdje možemo očekivati mrežu stanica u Hrvatskoj. “Sustav bi funkcionirao tako da bi svaki automobil imao svoj identiﬁkacijski broj koji bi bio pohranjen u bazu podataka i

MEGAWATT Listopad 2010.

PHOTO: PATRIK MAČEK/PIXSELL

TEHNOLOGIJA

koji bi se automatski očitavao prilikom spajanja na stanicu. Nakon kontrole vidjelo bi se o kojem se automobilu radi, postoji li njegov ugovor s HEP-om i tek nakon svih sigurnosnih provjera moglo bi početi punjenje. Na taj način zaštitili bi se sami vlasnici tih vozila, ali i stanice, neovisno o tome nalaze li se na javnom mjestu ili na privatnom posjedu. Stanice bi se po uzoru na Europu mogle nalaziti na velikim prakiralištima shopping centara, uz autoceste ili na nekim odmaralištima, ali i u garažama pojedinaca. Plaćalo bi se putem ugovora ili prepaid bonovima, pa čak i putem mobitela, ali sve je to još neistraženo područje i potrebno je još puno rada da cjelokupan sustav uspješno profunkcionira”, rekao je Rajković. SUBVENCIJA VLADE Još jedan od razloga zašto se HEP intezivno priprema za ovaj projekt jest i to što bi za desetak godina električni automobili mogli biti znatno isplativiji vozačima od sadašnjih automobila, a i podatak da mnoge europske zemlje već sada subvencioniraju svoje građane pri kupnji ovakvih automobila dovoljan je razlog da se očekuje razvoj elektroautomobila. “Elektroautomobili su izrazito zanimljivi prije svega zbog toga što ih pokreće baterija i što je nemjerljiva njihova potrošnja

VELIMIR RAJKOVIĆ, ČLAN UPRAVE HEP-a ZA ODRŽIVI RAZVOJ I KVALITETU, VJERUJE DA HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA IMA KVALITETAN PROGRAM I JASNU VIZIJU RAZVOJA PROJEKTA DOLASKA ELEKTROMOBILA NA HRVATSKO TRŽIŠTE

NA PLATOU MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI HEP JE PREDSTAVIO MOBILNI SUSTAV ELEKTRIČNOG PUNJENJA AUTOMOBILA. PRVO VOZILO KOJE JE PRIKLJUČENO NA UREĐAJ BIO JE ELEKTROMOBIL TESLA POSTOJE DVA OBLIKA PUNJENJA ELKTROMOBILA, SPORO KOJE TRAJE 6 SATI I BRZO KOJE BATERIJU AUTOMOBILA NAPUNI ZA 2 SATA

CO2 u odnosu na današnje automobile. Njihovo održavanje je puno jeftnije, puno su tiši nego drugi automobili, a i njihove mogućnosti se sve više izjednačavaju s klasičnim vozilima, pa će sigurno biti sve traženiji. Želja nam je ove eksperimente raditi i sa stvarnim automobilima, da sve ne ostane samo na projektu, pa smo s tvrtkom DOK-ING dogovorili suradnju. Možda bi nam oni mogli ustupiti svoje automobile da isprobamo stanice koje su nam na raspolaganju, ali i kako bismo razvijali cijeli sustav. DOK-ING smo povezali i s tvrtkom RWE, ali i Daimlerom koji u Berlinu ima nekoliko Smart vozila što ih pokreće baterija punjena strujom. Kad bih najjednostavnije opisivao funkcioniranje ovog sustava, usporedio bih ga s roamingom na mobitelima, jer tri stanice koje imamo na raspolaganju u Hrvatskoj roamingom su povezane s centralom u Berlinu. Kako bismo razvijali ovaj projekt, imamo potrebu centralnu stanicu napraviti i u Hrvatskoj, jer bismo tada imali konkretne podatke, ali i brojke o tome kako stanice funkcioniraju. Kad govorimo o samom

punjenju, postoje dvije vrste, sporo koje traje šest sati i brzo koje traje dva sata. Ipak, kad se sve to razvije, vjerujem da će se 80 posto kapaciteta baterije u automobilu moći napuniti za 15-ak minuta”, kaže Rajković. Iako još uvijek nije bilo nikakvog kontakta i suradnje HEP-a i hrvatske vlade o tom pitanju, barem ne u vezi s pogodnošću ili reguliranjem cijena za kupce elektroautomobila, Rajković je uvjeren da ovakav projekt može doni-

JEDAN OD RAZLOGA ZAŠTO SE HEP INTEZIVNO PRIPREMA ZA OVAJ PROJEKT JEST I TO ŠTO BI ZA DESET GODINA ELEKTRIČNI AUTOMOBILI MOGLI BITI ZNATNO ISPLATIVIJI OD SADAŠNJIH VOZILA jeti puno dobroga i Vladi i HEP-u, ali i samim vozačima, jer, prema nekim predviđanjima, cijena i vožnja u elektroautomobilima bili bi na razini vožnje na plin, a struja za njihove motore znatno jeftinija nego dizelska i benzinska MW goriva.

MEGAWATT Listopad 2010.

TEHNOLOGIJA STRATEGIJA

LED RASVJETA? DOBRA IDEJA! ■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, INA, REUTERS ■

dok je u Hrvatskoj u punom zamahu projekt prelaska s analognog TV signala na digitalni, u Europskoj uniji već su otišli korak dalje i polako počinju s prelaskom na tzv. 'digitalnu' svjetlost. U rujnu 2009. godine Europska unija je, naime, zabranila prodaju neefikasnih sijalica sa žarnom niti, koje su u najvećoj mjeri zamijenile LED (light-emitting diode) žarulje, jer su dugotrajnije i troše puno manje energije. Upravo zbog velike uštede energije, a samim time i manjim troškovima, analitičari predviđaju da će do kraja desetljeća LED žarulje dominirati tržištem rasvjetnih tijela. Prelazak s klasičnih žarulja na novu tehnologiju uvjetovan je velikim nedostatkom žarulja sa žarnom niti - one zapravo i nisu rasvjetna tijela, već grijači jer gotovo 95 posto energije koju dobije žarulja pretvori u toplinu, a samo pet

MEGAWATT Listopad 2010.

posto u svjetlost. Žarulje sa žarnom niti su najrapoznatiji izvor svjetlosprostranjenije i svima najpoznatiji u svjetlost i postoje u sti, proizvode toplu i jarku a. Primjenjuju se u svim oblicima i veličinama. h tijela - od malih mnogim vrstama rasvjetnih o golemih refleknoćnih svjetiljki pa sve do tarnju i vanjsku tora. Pogodne su i za unutarnju rasvjetu, ali i za svjetiljke koje se koriste za privlačenje insekata. Odlikuju se velikom ŽARULJE potrošnjom električne TEMELJENE NA energije, kratkim životLIGHT EMMITING nim vijekom od svega DIOD (LED) TEHNOLOGIJI 1000 sati, a postoji veTRAJU DUŽE lika vjerojatnost da će I TROŠE 80 zakazati ako se često POSTO MANJE pale i gase te nisu poENERGIJE NEGO KLASIČNE godne za korištenje pri

vrlo niskim temperaturama. U skupinu žarulja sa žarnom niti ubrajaju se i halogene žarulje čiji je životni vijek zahvaljujući halogenim plinova kojim su ispunjene nekoliko puta duži. Osim klasičnih žarulja, posljednjih godina na tržištu su popularne i fluokompaktne žarulje koje su kod nas poznatije pod imenom “štedne žarulje” i odlikuju se nešto skupljom cijenom od žarulja sa žarnom niti, ali istovremeno je trošak njihova rada znatno manji. U principu, radi se o istoj tehnologiji koja se primjenjuje u fluorescentnim žaruljama, s tom razlikom da je ovdje grlo žarulje prilagođeno standardnim navojima koji se primjenjuju kod klasičnih žarulja. Ipak, za razliku od žarulja sa žarnom niti, njihov je životni vijek čak do 10 tisuća sati, što je značajno više u usporedbi s klasičnim žaruljama, dok je potrošnja električne energije za istu razinu osvijetljenosti kao kod klasičnih žarulja i do nekoliko puta niža. Ova vrsta žarulja također sadrži manje količine žive, ali ne u količinama za koje bi bile iznad onih koje bi predstavljale rizik za zdravlje. Ipak, i njih je u Hrvatskoj potrebno tretirati kao elektronički otpad te ih nije uputno odlagati s ostalim smećem. I na kraju dolazimo do LED žarulja k koje imaju neusporedivo duži vijek trajanja od klasičnih žaru žarulja, pa čak i znatno duži šted od fluokompaktnih žarulja (tzv. štednih žarulja). Osim toga, kon ova vrsta žarulja je zbog svoje konstrukcije vrlo izdržljiva što se tiče mehaničkih oštećenja, ne sadrže živu te se odlikuju izrazito niskom električnom sn snagom od svega 2 do 10 vata uz svjetlosnu iskoristivost od 1 140 lumena po vatu, što je u nekim slučajevima trostruko manja snaga (a samim žaru Početna investicija u time i potrošnja) od štednih žarulja. LED žarulje značajno je viša ččak i od fluokompaktnih žarulja, no uzme li se u ob obzir značajno duži vijek trajanja te niža potrošnja eelektrične energije, visoki početni troškovi na kra kraju su opravdani niskim troškovima rada tijekom čitavog životnog vijeka ovih žarulja. Tehnologija LED žarul žarulja znatno je napredovat žarulje izrazito sjajne, la, tako da su danas te dugotrajne i troše iiznimno malo energije. ža Budući da su LED žarulje po nekim elemenčipovim nego standardnim sitima sličnije čipovima indu jalicama, cijela industrija mogla bi se promijeniti. Trenutačno tri tvrtke dominiraju ovim tržištem, vrijednim 100 milijardi dolara: američki Ge General Electric, njemački OSRAM i nizozemski Philips. U proizvodnj LED žarulja mogle proizvodnju bi se sada ubaciti i tvrtke koje se ››

NOVA TEHNOLOGIJA IZRADE ŽARULJA ĆE U POTPUNOSTI PROMIJENITI GLOBALNU INDUSTRIJU RASVJETE VRIJEDNU VIŠE OD 100 MILIJARDI DOLARA GODIŠNJE, ALI I ZNATNO SMANJITI KOLIČINU ENERGIJE KOJU SVIJET TROŠI ZA PROIZVODNJU SVJETLOSTI

›› MEGAWATT Listopad 2010.

TEHNOLOGIJA ›› bave čipovima, primjerice Samsung, RUDY PROVOOST LG i Panasonic. ČELNI ČOVJEK PHILLIPS Danas prodaja LED žarulja čini samo LIGHTINGA SMATRA pet posto cjelokupnog tržišta žaruDA ĆE USKORO LED ŽARULJE STEĆI TRŽIŠNI lja, ali prvi čovjek Philips Lightinga UDJEL OD 90 POSTO Rudy Provoost smatra da će u buNA SVJETSKOM TRŽIŠTU dućnosti ta brojka rasti iz godine u RASVJETNIH TIJELA godinu. "Kakvo će biti tržište žarulja za desetak godina? Vjerojatno će LED žarulje potpuno dominirati te će s današnjih pet posto udjela u tržištu ta brojka skočiti čak i do 90 posto. Smatramo da će udio LED žarulja rasti vrlo, vrlo brzo", izjavio je Provoost za magazin Fortune. No, kako zapravo rade LED žarulje? Princip se zasniva na svjetlosnoj diodi - poluvodiču koji pretvara električnu

EUROPSKA UNIJA JE JOŠ PROŠLE GODINE UVELA ZABRANU PRODAJE NEEFIKASNIH ŽARULJA SA ŽARNOM NITI, NO DO GLOBALNE ZABRANE NEĆE DOĆI SVE DOK CIJENA LED ŽARULJA NE POSTANE ZNATNO NIŽA

nskoj struju u svjetlost. Poluvodič je na slikonskoj pozibazi i upotrebljava se da stvori p-n (pozituju tivno-negativno) čvorište. Elektroni putuju vne od pozitivne strane, anode, do negativne eru. strane, katode, ali ne i u suprotnom smjeru. njuje Kada prolaze kroz p-n čvorište, smanjuje zvode im se energetska razina, pri čemu proizvode foton svjetlosti. Boja te svjetlosti ovisi o tome č, a LED koji materijal se koristi za poluvodič, va i bijela. svjetlost može biti crvena, zelena, plava Zanimljivo da je prva komercijalna upotreba ne kada je LED svjetlosti zabilježena 1972. godine HP izbacio svoj legendarni kalkulator HP-35. Cijena tog kalkulatora bila je tada vrlo visokih 395 dolara i to upravo zbog crvenog LED svjetla na

MEGAWATT Listopad 2010.

svom malom ekranu. U međuvremenu se tehnologija razvila i danas LED rasvjetna tijela u prosjeku traju i dvadesetak godina, čak ako ih koristimo i do 3 sata na dan, što je dvadeset do dvadeset pet puta više od običnih žarulja. Također, LED-ice su deset puta energetski učinkovitije od standardnih žarulja i oko dvaput štedljivije od fluorescentnih žarulja. Isprva su LED žarulje bile slabašne, ali ta tehnologija neprekidno napreduje; prema Haitzovom zakonu (sličnom Mooreovom zakonu, a nazvanom po inženjeru Rolandu Haitzu) količina svjetlosti koju proizvodi LED žarulja poveća se 20 puta svakih 10 godina, a cijena joj pada 10 puta u tom istom periodu. Prema procjenama, taj bi zakon mogao funkcionirati još dva desetljeća, što bi značilo da će LED rasv rasvjetna tijela postati iznimno jeftina i učinkovit učinkovita. Danas npr. Osram Sylvania, čija prodaja počinj ove jeseni, ima predviđeni životni počinje vijek od 25.000 sati, tj. 12 puta duže od klasi klasičnih žarulja. Sličan životni vijek ima i LED žarulja Royal Philips Electronics, a ona u prodaju dolazi u četvrtom kvartalu g ove godine. Osim njih, ovih dana je sličnu žarulju predstavila i Lighting Science Group. KLJUČNI Cijena ovih žarulja NEDOSTATAK NEDOSTATA je još uvijek neKLASIČNIH ŽARULJA JE poznata, no LED TO ŠTO SE 90 POSTO žarulja Lemnis LiNJIHOVE ENERGIJE EN TROŠI NA TOPLINSKU, TO ghtinga koja daje A NE NA SVJETLOSNU SV svjetla u rangu 40 ENERGIJU wattne klasične ža-

rulje, u SAD-u košta nešto manje od 40 dolara, što je još uvijek znatno više od klasičnih štednih žarulja. Međutim, očekuje se da će do kraja godine cijena takvih žarulja pasti do 30 dolara po komadu, odnosno kroz pet godina bi cijena takvih žarulja trebala biti oko 10 dolara. Upravo zbog toga mnoge svjetske kompanije i vladine agencije već imaju programe za prelazak na LED rasvjetu, primjerice Toronto je na gradskoj razini pokrenuo program edukacije stanovništva o prednostima LED žarulja, a zbog trenutačno viskoh cijena, priča se i o subvencijama LED žarulja. Drugi primjer dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država gdje je Ministarstvo energetike raspisalo natječaj kojem je cilj pronaći način kako uspješno zamijeniti oko milijardu klasičnih žarulja u toj zemlji. Nažalost, u nas su LED žarulje prilično rijetka pojava, no budući da nam se bliži ulazak u Europsku uniju, odbacivanje neučinkovitih žarulja i prelazak na LED čeka i nas, samo je pitanje hoćemo li to napraviti prije ili kasnije. Međutim, velik je posao i ispred ostalih zemalja jer stanovnici prvo trebaju prihvatiti novu tehnologiju. Podaci iz SAD-a govore da ni stanovnici te zemlje još nisu prihvatili LED žarulje. "Svaka prodaja ovih žarulja je kao malo slavlje. Poprilično su skupe i ljudima treba objasniti da im na duge staze ova žarulja donosi uštedu. Riječ je o maloj revoluciji na ovom tržištu, a da revolucija uspije, potrebno je i malo vremena",

POSLJEDICA RAZVOJA LED TEHNOLOGIJE U INDUSTRIJI RASVJETE JE TO DA SAD ŽARULJE MOGU PROIZVODITI SVE ONE TVRTKE KOJE IMAJU RAZVIJENU PROIZVODNJU KOMPJUTERSKIH ČIPOVA

riječi su jednog od vlasnika dućana u okolici San Francisca. Zbog toga je za svaku pohvalu incijativa koja je pokrenuta u Osijeku. Potaknuti financijskim problemima krenuli su u projekt štednje energije ulaganjem u štedljive žarulje, no to je ipak rijedak primjer u našoj zemlji. Većina hrvatskih gradova na prekomjerne troškove rasvjeta odgovorila je jednostavnim gašenjem dijela rasvjete. MW

TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U RASVJETI NAKON VIŠE OD STOLJEĆA Zbog LED-a će izumrijeti žarulja sa žarnom niti od tungstena, koju je Thomas Alva Edison patentirao još 1906. godine ŽARNA NIT

Staklena stijenka

Žarna nit od tungstena Olovna žica Stakleni spoj dijelova

LED

NAPRAVLJENA OD STAKLA KOJE JE ISPUNJENO INERTNIM PLINOM. PLIN SPRIJEČAVA DA ŽARNA NIT ODMAH IZGORI.

NAPRAVLJENA OD PLASTIKE KOJA USMJERAVA SVJETLO. NEMA ŽARNE NITI PA JE I POTROŠNJA ENERGIJE MANJA

SVIJETLI KAD SE ŽARNA NIT OD TUNGSTENA UGRIJE. GOTOVO 90 POSTO ENERGIJE PRETVARA SE U TOPLINU I NA TAJ NAČIN PROPADA

ELEKTRIČNA STRUJA SE KROZ POLUVODIČ IZRAVNO PRETVARA U FOTONE BEZ GRIJANJA, PA JE ZATO LED DO 80 POSTO EFIKASNIJI

NISKA CIJENA I DALJE JE GLAVNI ADUT KLASIČNIH ŽARULJA, NO SVE VIŠE DRŽAVA GASI NJIHOVU PROIZVODNJU

SKUPI MATERIJALI ZASAD SU PREPREKA POTPUNOJ GLOBALNOJ EKSPANZIJI LED TEHNOLOGIJE

Vanjska leća Žičani spoj Svjetlosna dioda

Toplinski odvodnik

Poluvodičev kalup

Kućište za leću od epoksidne smole

MEGAWATT Listopad 2010.

■ NAPISAO MARKO BIOČINA SNIMKE NCL, INA, REUTERS ■

JEDNOSTAVNI SAVJETI ZA ZIMSKE UŠTEDE

olaskom zime i početkom sezone grijanja većina se građana suočava i s visokim računima za grijanje. Bez obzira grijali se na plin, toplanu, struju ili neki četvrti način, činjenica je da su računi ovisno o jačini zime viši nego u ljetno doba. No, da za smanjenje troškova ne trebaju uvijek velika ulaganja najbolje znaju energetski savjetnici iz ureda za energetsku eﬁkasnost. Oni ističu kako je dovoljno smanjiti temperaturu u stanu za samo jedan stupanj i to će rezultirati uštedom od pet posto. Bez obzira na energent koji se koristi za grijanje, korištenjem jednostavnih savjeta potrošnja se može smanjiti za 20 do 30 posto. “Izuzetno je važno prepoznati svoje stvarne potrebe i koristiti onoliko resursa koliko je zaista potrebno”, upozoravaju energetski savjetnici i dodaju kako je na kraju najskuplji sustav grijanja onaj koji je neispravan. Kako bi se bolje i eﬁkasnije koristila toplinska energija nije potrebno mnogo. Dovoljno je iskušati nekoliko jednostavnih savjeta.

OBLAČITE SE U SKLADU S GODIŠNJIM DOBOM Kratki rukavi i lagana odjeća zasigurno ne odgovaraju hladnim zimskim danima i niskim temperaturama. Stoga se i u stanovima ENERGETSKI SAVJETNICI UNDP-A ADMIR PAJIĆ treba oblačiti sukladno godišnjem (LIJEVO) I MARIIO BANAY dobu.Kratke rukave treba zamiPREDLAŽU JEDNOSTAVNE jeniti dugima, a laganu odjeću MJERE ZA EFIKASNIJE GRIJANJE

UZ MALO NAPORA TIJEKOM ZIME POTROŠNJA ENERGIJE ZA GRIJANJE MOŽE SE SMANJITI I ZA 30 POSTO. toplijom. Već tom prilagodbom primjetiti ćete da možete sniziti tempreaturu barem za jedan stupanj. PRILAGODITE TEMPERATURU U PROSTORIJI - Zaista nije potrebno održavati jednaku temperaturu u prostoriji koju koristite tek za prolaz, poput hodnika, i u prostoriji u kojoj boravite cijelog dana. Primjerice, u hodniku je dovoljno da temperatura bude između 14 i 17 stupnjeva, dok je za spavaću sobu pogodnije da ona bude oko 17 stupnjeva. Sobe u kojima se boravi tijekom dana, poput radne i dnevne sobe trebalo bi zagrijati na temperaturu od 17-23 stupnjeva, dok je za kuhinju dovoljno da temperatura bude oko 20 stupnjeva. Jedina prostorija u stanu u kojoj je dozvoljena nešto viša temperatura je kupaonica, ali ni tamo temperatura ne bi trebala prelaziti 23 stupnja. Ne isključujte u potpunosti grijanje tijekom dana - Jednom kada se prostor u potpunosti ohladi potrebno je mnogo energije da bi se on ponovno zagrijao. Stoga se savjetuje da se tijekom dana, kada ne boravite u stanu grijanje ostane uključeno, ali da temperatura ne prelazi 17 stupnjeva. Na taj ćete način kasnije lakše ugrijati prostorije. REDOVITO PROZRAČUJTE PROSTORIJE - Mnogi griješe ostavljajući prozore i tijekom zime “na kipu” odnosno malo otvorene. Takav način prozračivanja zapravo samo šteti i uzrokuje velik gubitak toplinske energije. Bolje je nekoliko puta tijekom dana na kratko ( 3 -5 min ) provjetriti prostorije kako bi se izmijenio zrak u njima. - Ukoliko zračite prostorije isključite grijanje kako se ne bi nepotrebno grijalo i gubilo na toplini. UGRADITE TERMOSTAT I TERMOSTATSKE VENTILE - Ugradnja termostata i termostatskih ventila iziskuje određeno ulaganje, ali ćete nakon toga jednostavnije i lakše moći regulirati

MEGAWATT Listopad 2010.

SAMO JEDAN STUPANJ MANJE NA TERMOSTATU ZNAČI I PET POSTO MANJI RAČUNA ZA GRIJANJE. SLIČNO JE I S GRIJANJEM VODE U PLINSKIM BOJLERIMA

temperaturu u vlastitom domu. Termostatom ćete moći po potrebi progrmirano uključivati i pojačavati, odnosno smanjivati grijanje, dok ćete termostatskim ventilima moći regulirati temperaturu unutar svake prostorije.

nog zraka kroz procjepe između okova i okvira prozora. Takve procjepe najlakše je zatvoriti lijepljenjem izolacijske brtvene trake oko prozora i vrata kako biste smanjili gubitak topline. Takvi se problemi u načelu ne javljaju kod novije stolarije.

OSLOBODITE GRIJAĆA TIJELA NEPOTREBNIH PREPREKA - Dugi i gusti zastori preko radijatora, kao i nepotrebne prepreke smanjuju učinkovitost radijatora. Zatvaranje radijatora u dekorativne kutije možda na prvi pogled izgleda privlačno, ali značajno smanjuje količinu energije koju otpuštaju u prostoriju. Radije vodite računa o dizajnu radijatora prilikom ugradnje kako ih ne biste morali kasnije prekrivati.Također, zastori bi trebali završavati iznad radijatora ili biti izrađeni od tankog materijala kroz koji toplina može slobodno prolaziti. Na početku sezone grijanja odzračite sustav centralnog grijanja - Većina korisnika centralnog grijanja zna da radijatori slabije griju ukoliko se u njima nakupi zrak. U zgradama se tijekom ljeta sva voda iz sustava za grijanje ispušta kako bi stanari mogli obaviti bilo kakve popravke ili prepravke na radijatorima u svojim stanovima. Odrzračivanje posebnim ključevima ispustiti će zrak iz radijatora i na taj način poboljšati protočnost vode i grijanje prostorija.

IZOLIRAJTE SVOJE STANOVE I KUĆE - Dobrom vanjskom izolacijom kuće ili zgrade godišnje se može uštedjeti velika količina potrošene energije. Izolacija se sastoji od stiropora ili kamene vune u debljini od najmanje 10 centimetara, a koja se postavlja s vanjske strane građevine. Ukoliko to nije moguće, nešto je lošije rješenje izolacija unutarnjih zidova. Ukoliko izolacija nije kvalitetno postavljena, može rezultirati stvaranjem toplinskih mostova koji su odlično mjesto za kondenziranje vlage i razvoj gljivica i plijesni.

PROVJERITE DA LI SU VAM VRATA I PROZORI DOBRO ZABRTVLJENI - Stariji, drveni prozori, s godinama mogu izgubiti svoj originalni oblik i slabije prilijegati uz okove što može dovesti do ulaska hlad-

REGULACIJSKI VENTILI ZA RADIJATORE KOŠTAJU MALO, A ŠTEDE PUNO ENERGIJE

IZOLIRAJTE KUTIJE ZA ROLETE - Većina kuća i zgrada u kontinentalnom dijelu Hrvatske na prozorima ima rolete. No, kutije u koje se te rolete spremaju tijekom dana mogu biti loše izolirane pa će kroz njih toplina izlaziti iz prostorije, odnosno hladan zrak ulaziti u prostoriju. Jednostavnom izolacijom pomoću tankog sloja stiropora ne ometa se funkcija kutije, a stvara se toplinska izolacija. REDOVITO ODRŽAVAJTE SUSTAVE ZA GRIJANJE - Ukoliko posjedujete vlastiti sustav za centralno grijanje, bez obzira koji energent koristite, potrebno ga je barem jednom godišnje pregledati i očistiti. To se posebice odnosi na bojlere koji griju toplu vodu, a u kojima se na grijaču sakuplja kamenac. Ukoliko se kamenac nataloži na grijač, on će trebati više energije kako bi zagrijao vodu i na taj način trošiti više energenta. U održavanje sustava ulazi i redovni godišnji pregled dimnjaka koji treba obaviti ovlašteni dimnjačar, a koji će nakon toga izdati potvrdu da je dimnjak spreman za sezonu grijanja. NE PREPUNITI KAMINE - Ukoliko se koriste drva odnosno peleti za grijanje treba voditi računa da se peć odnosno kamin ne prepuni drvima kako bi vatra imala prostora za rasplamsavanje. Bolje je stavljati manje drva pa češće nego puno odjednom. Također, veoma je važno držati drva na suhome kako bi se lakše i brže zapalila. MW

MEGAWATT Listopad 2010.

RADOVI na interkonektoru ušli u završnu fazu USKORO ĆE PLINSKI DISTRIBUTIVNI SUSTAVI HRVATSKE I MAĐARSKE BITI POVEZANI DVOSMJERNIM PLINOVODOM, PA ĆE HRVATSKA DOBITI NOVI OPSKRBNI PRAVAC ZA PLIN

MEGAWATT Lipanj 2010.

NCL PROMO

z obavljanje svoje osnovne djelat- Interkonekcijski plinovod Hrvatska - Mađarska na hrvatskoj nosti transporta plina, Plinacro d.o.o. strani uključuje izgradnju plinovoda Slobodnica - Donji Mizadužen je i za provedbu Plana holjac i Donji Miholjac - Dravaszerdahely ukupne dužine 80,5 razvoja, izgradnje i modernizacije km, a na mađarskoj strani plinovode Dravaszerdahely - Bata plinskoga transportnog sustava Re- - Városfold ukupne dužine 210 km. Gradi se kao jedinstveni publike Hrvatske do 2011. godine, plinovod nazivnog promjera 800 mm, maksimalnoga radnog to jest za izgradnju infrastrukturnih tlaka 75 bara, kapaciteta 6,5 mlrd. m3 na godinu, snage 860.000 objekata - magistralnih i regionalnih m³/h i mogućnošću protoka plina u oba smjera pri jednakim plinovoda te mjerno-redukcijskih stanica (MRS), koji će osi- uvjetima. Nakon što je u ožujku 2009. godine između Plinacra gurati preduvjete za dugoročnu i stabilnu opskrbu prirodnim i mađarskog operatora plinskoga transportnog sustava - tvrtke FGSZ Natural Gas Transmission potpisan plinom. Tako Plinacro trenutačno investira u provedbu II. razvojno-ulagačkog ciklusa od 2007. do 2011. god- PLINACRO TRENUTAČNO obvezujući Ugovor o zajedničkoj realizaciji PROVODI 2. FAZU (JDA) interkonekcijskog plinovoda Slobodine, čija planirana vrijednost iznosi 380 milijuna eura. RAZVOJNO-ULAGAČKOG Nakon već dovršene plinoﬁkacije Istre, a uz nastavak CIKLUSA KOJI BI TREBAO BITI izgradnje plinovodnog sustava Like i Dalmacije, izZAVRŠEN 2011. GODINE gradnja interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske svakako je najvažniji Plinacrov projekt 2010. godine. Naime, njegovim će završetkom, nakon više od trideset godina postojeće i jedine interkonekcije sa Slovenijom, Republika Hrvatska steći drugi dobavni pravac prirodnog plina pa će se time osloboditi kapacitet na postojećem uvoznom pravcu preko Slovenije i Austrije te omogućiti i uvoz dodatnih količina plina iz najvećega plinskoga trgovačkog središta u centralnoj i jugoistočnoj Europi - austrijskog Baumgartena. Ujedno, upravo je projekt interkonekcijskog plinovoda između Hrvatske i Mađarske, odnosno izvjestan završetak njegove izgradnje do kraja 2010. godine i njegovo puštanje u rad početkom 2011. skrenulo pozornost ruskog Gazproma na hrvatski plinski transportni sustav i time potaknulo njihov interes za uključivanje nica - Donji Miholjac - Dravaszerdahely - Bata - Városfold, tiRepublike Hrvatske u Južni tok. Naime, kapacitet interkonek- jekom protekle godine završene su i sve pripremne aktivnosti cijskog plinovoda od 6,5 mlrd. m3 plina na godinu dugoročno tako da je izgradnja interkonekcijskog plinovoda počela već će zadovoljiti potrebe potrošača u Republici Hrvatskoj, a višak krajem 2009. godine. transportnih kapaciteta moći će se iskoristiti za tranzit plina Na obje hrvatske dionice izvođenje radova odvija se potpreko Hrvatske prema zapadu, Sloveniji ili Italiji. Također, raz- puno u skladu s usvojenim terminskim planovima te je vojnim planovima Plinacra predviđen je i nastavak tog pro- ušlo u završnu fazu: na 7,3 km dugačkoj dionici od Donjeg jekta izgradnjom jedne od strateški najvažnijih interkonekcija Miholjca do Dravaszerdahelya svi su radovi već završeni, s bosanskohercegovačkim plinskim transportnim sustavom, na a samo što nije gotovo prespajanje i rekonstrukcija čvora Donji Miholjac. pravcu Slavonski Brod - Bosanski Brod. MW