Mediji i prava djeteta

PraktiÄ?na uputstva za profesionalce u medijima

PressWise i UNICEF

Mediji i prava djeteta Sadržaj:

Zaposleni u medijima i prava djeteta................................................................3 Hendikepirana djeca.......................................................................................6 Djeca i diskriminacija......................................................................................8 Djeca i porodica............................................................................................10 Dječja radna snaga........................................................................................12 Djeca i oružani sukobi ..................................................................................14 Zdravstvena zaštita djece i socijalna pomoć...................................................16 Identitet djeteta..............................................................................................18 Dječje mišljenje i graĎanske slobode..............................................................20 Djeca pod zaštitom društva............................................................................22 Djeca i mediji.................................................................................................24 Djeca u medijima...........................................................................................26 Obrazovanje..................................................................................................28 Djeca i kriminal..............................................................................................30 Seksualno zlostavljanje i eksploatacija djece...................................................32 Odgovornost države………...................................................................………34

Dodaci

Konvencija o pravima djeteta.......................................................................36 Uputstva MeĎunarodne novinarske federacije...............................................42 Uputstva Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).......................................44

2

Ova brošura sadrži ideje i izazove za sve one koji rade u medijima, a u oblasti prava i zaštite djeteta.

Na inicijativu UNICEF-a , i na osnovu iskustva novinara, PressWise, udruženje za etiku medija Velike Britanije, osmislilo je ovu brošuru povodom proslave desetogodišnjice Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta.

Svrha ove brošure je odgovorno prikazivanje djece u medijima, i uticaja koji ponašanje i odluke odraslih imaju na njihov život, kao i podsticanje zaposlenih u medijima da razmotre kako najbolje zaštititi prava djeteta i pomoći djeci da odigraju svoju ulogu u sredstvima javnog informisanja

ZAPOSLENI U MEDIJIMA I PRAVA DJETETA Novinari su oči, uši i glas javnosti. Kao pobornici ljudskih prava, često rizikujući sopstveni život, novinari se posebno angažuju u borbi protiv nasilja, i u pronalaženju efikasnih načina da se vlade i drugi podstaknu na promjene koje će ljudima obezbijediti bolji život.

Novinari, foto-reporteri i urednici programa i emisija često prikazuju djecu u situacijama van njihove kontrole, djecu podvrgnutu zlostavljanju i eksploataciji od strane odraslih. MeĎutim, vrlo je važno da u konvencionalnim vijestima zaposleni u medijima osmotre stvari i iz “dječjeg ugla”. Dobar način da se provjeri povoljan učinak izmjene zakona ili fiskalne politike predstavlja i analiza koliko će djeca od toga imati koristi ili štete.

Prije svega, djecu treba poštovati kao individualne ličnosti. Mada zavise od drugih, djeca vjeruju ljudima i lako ih je eksploatisati ili zlostavljati. Omogućavanjem djeci da govore u svoje ime – o svojim nadama i strahovima, dostignućima i uticaju ponašanja odraslih na njihov život – mediji mogu mnogo bolje da ukažu javnosti na prava djeteta nego samo prikazivanjem djece kao nijemih "žrtava" ili slatkih "nevinašca".

Način na koji mediji predstavljaju ili ignorišu djecu može da utiče na odluke koje se donose u njihovo ime i na odnos ostatka društva prema njima.

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta posebno ukazuje šta vlade i pojedinci treba da čine u cilju promovisanja i zaštite neotuĎivih ljudskih prava sve djece.

Nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija jednoglasno usvojila Konvenciju 20. novembra 1989. , ratifikovale su je sve zemlje sem Somalije i Sjedinjenih Američkih Država.

Ratifikovanje podrazumijeva prihvatanje obaveze od strane vlade da djeci obezbijedi rast u bezbjednim uslovima, uz pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, kao i adekvatan životni standard.

To znači da su se vlade složile da zaštite djecu od diskriminacije, seksualne i komercijalne eksploatacije i nasilja, i da posebnu pažnju posvete djeci bez roditelja i mladim izbjeglicama.

To takoĎe podrazumijeva priznanje prava djece: 

da iskažu svoje mišljenje, posebno o odlukama koje se njih tiču;



na slobodu mišljenja, izražavanja, savjesti i religije;



na privatan život i pravo na igru;



da formiraju svoje klubove i organizacije;



da imaju pristup informacijama – kako državnim tako i medijskim;



da sami dolaze do ideja i informacija.

Konvencija odredjuje standarde po kojima je moguće ocijeniti napore svake vlade za poboljšanje života djece.

Svakih pet godina vlade su u obavezi da podnesu izvještaj Komitetu Ujedinjenih nacija o pravima djeteta.

Komitet razmatra postignut napredak, sastaje se sa predstavnicima vlada i razmatra stavove nevladinih organizacija (NVO-a), prije nego što predloži način na koji bi svaka zemlja mogla da poboljša svoje djelovanje.

ODGOVORNOSTI MEDIJA

Zaposleni u medijima su u poziciji da prate rad svih koji se bave Konvencijom i da osude one koji ne ispunjavaju njene zahtjeve.

Ova brošura sadrži teme vezane za odreĎene članove Konvencije, koje novinarima mogu biti od koristi u naporima da prava djeteta ostanu aktuelna tema. Brošura predlaže neke ideje za provjeru stepena integrisanosti zaštite i unaprjeĎenja prava djeteta u novinarstvu i medijskoj industriji. Članovi: 2, 3, 6, 12 & 23 Hendikepirana djeca



Proučite pravni i socijalni status hendikepirane djece. Da li im nedostaju podjednake mogućnosti zato što zakoni o njihovim pravima ne postoje, ili zbog predrasuda? Da li se dječji stavovovi i mogućnosti razlikuju u zavisnosti od hendikepa? Razgovarajte sa djecom o eventualnom porijeklu predrasuda.

Djeca mogu da razotkriju neke predrasude ili pogrešna shvatanja o ljudima koji su “drugačiji”, tako što će govoriti o svojim iskustvima.



Mnoga hendikepirana djeca ne ostvare svoje potencijale jer odrasli smatraju da ih ona ni nemaju. Da li im je pružena podrška i podstrek da u potpunosti učestvuju u graĎanskom društvu? Da li se konsultuju u vezi posebnih potreba, kao što je na primer prevoz, gradsko planiranje, pristup javnim zgradama, objektima za rekreaciju itd ? Kakvu podršku imaju kada je u pitanju diskriminacija?



Da li roditelji hendikepirane djece mogu da dobiju neke savjete, finansijsku i praktičnu pomoć? Da li je ta pomoć besplatna ili se odreĎuje na osnovu imovinskog stanja? Izvještavajte o samo-pomoći i o drugim organizacijama koje rade sa hendikepiranom djecom i njihovim porodicama.

5



Hendikepirana djeca se susreću sa praktičnim problemima jer dizajneri, graditelji i proizvoĎači zanemaruju posebne potrebe koje ta djeca imaju.

Izveštavajte o proizvodima i službama koje su

rezultat saradnje u procesu dizajniranja . Kako država poboljšava pristup javnim zgradama, prevozu itd 

Obavijestite o zlostavljanjima u institucijama za hendikepiranu djecu – posebno ako djeca nemaju nikoga ko bi govorio u njihovo ime. Ko upravlja sredstvima i na koji način se sredstva pronalaze ?

Izvještavajte o pozitivnim načinima ponašanja i zaštite. Šta djeca misle o tome ?

Članovi: 2, 3, 6, 12 & 23

KONTROLNA LISTA Hendikepirana djeca



Da li je vaša priča koncentrisana na hendikep ili se dijete stvarno tretira kao ljudsko biće? Na koji način se djeca mogu uključiti da sama pričaju o sebi?



Da li ste koristili pravilnu terminologiju u opisivanju hendikepa? Ako niste sigurni, konsultujte stručnjake – to mogu biti i sama hendikepirana djeca. Treba izbjegavati uopštene izraze, osim ako nije neophodno – da li govorite o “slijepom" ili “slabovidom" djetetu, ili o djetetu “oštećenog vida"?



Ako ste već pomenuli hendikep djeteta, razmislite da li je on relevantan za vašu priču. Da li ste pitali dijete da li i na koji način želi da se govori o njegovom hendikepu?

Na primer: ako se hendikepirana djeca bore za adekvatan pristup zgradi, njihovi hendikepi su relevantni. MeĎutim, to možda nije relevantno ako se vodi kampanja za očuvanje prirode ili za sakupljanja novca u neke druge svrhe.



Da li ste koristili iste termine koje biste koristili da govorite o zdravoj deci ili ste koristili neke "popularne" izraze ili “stereotipe” koji su možda uvredljivi ili bezosjećajni ? Ako sumnjate, provjerite način svog izražavanja kroz razgovor sa hendikepiranim osobama.



Da li ste o hendikepima govorili na negativan ili figurativan način koji može da dovede do pogrešnog tumačenja ili da podstakne predrasude?



Na primjer: figurativna upotreba uopštenih izraza kao što su “gluv", “slijep", "nijem", ili "bogalj" može da povrjedi hendikepirane osobe.

Članovi: 2, 22, 23, 27 & 30

6

Djeca i diskriminacija



Da li je diskriminacija u vašoj zemlji endemska? Proučite razloge i uticaje diskriminacije – posebno na djecu. Dajte priliku djeci koja su žrtve diskriminacije da javno kažu kako diskriminacija utiče na njih i kako se osjećaju.



Da li postoji agencija koja prikuplja i objavljuje podatke o djeci? Da li se podaci sakupljaju na način koji otkriva diskriminaciju izmeĎu dječaka i djevojčica, bogatih i siromašnih, seoske i gradske djece, zdrave i hendikepirane djece, etničkih grupa itd?



Da li se priznavanje jednakih prava za sve odnosi i na djevojčice i mlade žene, izbjeglice, ljude drugih nacionalnosti i imigrante? Kako se službe za obrazovanje, zdravstvo i zapošljavanje odnose prema djeci nacionalnih manjina?



Proučite prioritete države, ciljeve i programe konkretnih akcija za smanjenje diskriminacije. Na koji način i ko kontroliše te akcije? Izvještavajte o radu državnih agencija koje su odgovorne za primjenjivanje politike ne-diskriminacije i NVO-a koje rade na prevazilaženju predrasuda o manjinama.



Izvještavajte o mjerama koje je usvojila vaša vlada protiv diskriminacije u zakonu, politici i zapošljavanju, uključujući i strategije koje su usvojene za rješavanje odreĎenih problema koji se naknadno javljaju.



Izvještavajte o naporima države u pružanju pomoći ugroženoj i hendikepiranoj djeci - kao što su ona koja žive u uslovima siromaštva ili su oboljela od SIDE. Otkrijte da li djeca osjećaju promjene kao rezultat tih napora.

Članovi: 2, 22, 23, 27 & 30

KONTROLNA LISTA

Djeca i diskriminacija



Novinarstvo treba da govori o detaljima - ali se često oslanja na opšte stavove za koje ne postoje

dokazi. Da li ste i vi upali u ovu zamku, ili se iz vaših tvrdnji moglo shvatiti da su djeca neke odreĎene zajednice odgovorna za “talase nasilja’, ili uništavanje socijalne stabilnosti? Ovakvi stavovi često nisu validni i podstiču diskriminaciju manjina.

7



Ako ste pomenuli koje je rase dijete, kog etničkog porjekla, vjeroispovjesti ili koji je njegov hendikep, da li je to relevantno za priču?



Da li ste provjerili da izrazi koje ste koristili za pripadnike manjina, ili djevojčica i mladih žena nisu bespotrebno uvredljivi ili stereotipni?



Da li ste predpostavili kulturno, etničko ili vjersko porjeklo djeteta? Provjerite činjenice pijre nego što objavite priču.



Da li ste provjerili preciznost tvrdnji rasističkih i nacionalističkih grupa i da li ste saslušali i stavove onih koji su napadnuti - uključujući i djecu?



Da li ste provjerili neosnovane tvrdnje o Romima i romskoj djeci i da li ste ispitali njihova reagovanja i stavove ?



Da li je vaša priča o HIV-pozitivnoj ili djeci oboljeloj od SIDE medicinski tačna i potkrijepljena dokazima? Spekulativne i senzacionalističke priče mogu da podstaknu predrasude.

Članovi: 5, 9, 10, 11 & 18 Djeca i porodica 

Na koji način zakon u vašoj zemlji definiše porodicu? Da li u definiciju porodice ulazi šira ili samo najuža porodica? Da li se u porodičnom pravu i brakorazvodnim parnicama na prvo mjesto stavlja ono što je najbolje za dijete? Da li djeca moraju da govore o tome šta se dešava kada se sud ili socijalni radnici umješaju u njihov život?



Strategije za opstanak koje su usvojile porodice sa jednim roditeljem mogu da budu vrlo prihvatljive, pod uslovom da se pažljivo primjenjuju.

One su takoĎe i dobar barometar uspješnosti socijalne

politike, kao što je obezbjeĎivanje brige za dijete. PronaĎite načine da izvještavate o djeci koja su odrasla u nekonvencionalnom porodičnom okruženju, a da ih time ne ugrozite. Izvještavajte o grupama koje pokušavaju da promijene nešto. 

Istražujte o trudnoći i roditeljstvu tinejdžera. Kako se oni snalaze ? Kako su reagovale njihove porodice i roditelji ? Šta oni misle kako njihove godine utiču na njihovu djecu?



Da li se razmatra kakve će posljedice na djecu ostaviti odlazak roditelja u zatvor, pre nego što se donese takva odluka ? Da li majke koje su u zatvoru mogu da zadrže svoju djecu? Izvještavajte o

8

istraživanjima uticaja razdvajanja djece od roditelja njihovim odlaskom u zatvor, kao i o kampanjama usmerenim ka poboljšanju uslova. 

Kako država rješava zahtjeve porodica za ulazak ili za napuštanje zemlje? Izvještavajte o naporima porodica da ostanu zajedno kada su razdvojene sticajem okolnosti ili sudskom odlukom. Pitajte djecu o njihovim osjećanjima i iskustvima.

Članovi: 5, 9, 10, 11 & 18

KONTROLNA LISTA

Djeca i porodica



Da li vaša priča pomaže ljudima da shvate na koji način će nova vladina politika uticati na porodice ?

Da li raspolažete informacijama koje mogu da omoguće ličnostima iz javnog života da pomognu djeci kojoj je potrebna briga i zaštita, ili da doĎu do neophodne pomoći od države ili nevladinih tijela?



Da li vaša priča pomaže ljudima da shvate na koji način funkcioniše sistem porodičnog prava?

Na primjer: u toku brakorazvodne parnice u kojoj učestvuju i djeca, da li jasno govorite o pravima djeteta u toku odlučivanja o alimentaciji ili o tome kome će dijete da pripadne?



Da li je vaš izveštaj o raspravi oko starateljstva zasnovan na činjenicama i tačan? Da li ste izbjegli imenovanje djece i prikazivanje slika emocionalno eksploatisane djece? Ako ste pisali o burnom razvodu slavnih ličnosti, da li ste vodili računa o posljedicama koje to može da ostavi na dijete? Da li ste sve to razmotrili uz prisustvo roditelja i advokata?



Kada pišete o djeci koja se nalaze u dječjim domovima, internatima, starateljskim porodicama ili su usvojena – da li ste provjerili pravila o identifikaciji i da li mogu da viĎaju svoje roditelje, ako to žele?

Ako je moguće, da li ste razgovarali sa djecom i iznijeli njihove stavove?



Tamo gde djeca nisu u mogućnosti da slobodno govore, da li ste slijedili procedure potrebne za dobijanje odobrenja da razgovarate sa tom djecom ili mladima? Da li vlasti poštuju dječje pravo da izraze sopstveno mišljenje?

9

Članovi: 6, 19, 24, 27,28,31,32,34, & 36

Dječja radna snaga 

Pišite o naporima države – informativnim kampanjama, propisima i provjeravanjima radnih mjesta, obrazovanju i obuci – ili neuspjesima da se djeca zaštite od ekonomske eksploatacije. Da li je vaša zemlja ratifikovala Konvenciju 29 (1930) ili 138 (1973) MeĎunarodne organizacije za rad (ILO) o radu djece? Kakav je stav vaše zemlje o novoj Konvenciji donijetoj juna 1999., koja zahtjeva trenutne akcije u iskorjenjivanju najekstremnijih oblika eksploatacije, kao što su prinudni rad, ropstvo ili seksualna eksploatacija radi zarade ?



Provjerite porijeklo robe u velikim radnjama. Da li prodavnica zna kako i gdje je roba proizvedena?

Saznajte šta misle potrošači.



Potražite skrivene oblike esploatacije i dječjeg rada – tajne fabrike, dječja prostitucija, prinudni rad, djevojčice koje ne pohaĎaju školu jer moraju da pomažu u kući. Razgovarajte sa djecom koja rade – ali ne otkrivajte njihov identitet. Koliko i kada rade? Kako su plaćena? Da li rade po svom izboru i da li su slobodna da napuste posao kad hoće? Da li je neko od zvaničnika dolazio da provjeri njihove uslove rada? Šta rade njihovi sindikati?



Pravo djeteta na igru podrazumijeva slobodu djeteta da istražuje svoje ideje, koristi maštu, razvija talente i komunicira sa drugima. Da li djeca zaista imaju mogućnosti da uživaju u svom životu, ako se nalaze u siromaštvu ili su izolovana od porodice i prijatelja?



Članci i slike o djeci koja se igraju, njihovim talentima i kulturnim aktivnostima su zabavni i mogu biti inspirativni. Nesreće uzrokovane opasnim predmetima za igru su takoĎe "dobra priča" i ističu odgovornost javnosti za bezbjednu igru – isto se postiže i pričama o prodaji dječjih objekata za razvoj privatnog sektora u cilju prikupljanja sredstava za društveni sektor.

Članovi: 6, 19, 24, 27, 28, 31, 32, 34, 35 & 36

10

KONTROLNA LISTA

Dečja radna snaga



Da li ste razmišljali o tome koji je zvanični minimum godina za rad? Da li ste razmotrili kakve su trajne posljedice po dijete i društvo, ako se nekoj djeci uskrati mogućnost obrazovanja i ako se eksploatišu zbog svojih godina, pola, rasta ili vještina?



Da li ste objavili slučajeve kažnjavanja poslodavaca zbog ne poštovanja uslova rada za djecu? Da li ste potražili statističke podatke o povredama i smrtnosti djece na radu?



Da li ste pronašli bezbjedan način da uključite glas i stav djece- radnika u vašu priču?



Da li ste ukazali na najočiglednije oblike dječje radne snage – ulični prodavci, čistači cipela, perači kola, kuriri itd – i saznali zbog čega rade, za koga i kako su plaćeni? Da li su u vašoj priči naglašene opasnosti koje prijete djeci koja rade i da li ste identifikovali one koji su krivi za prisilan rad i eksploataciju djece?



Da li ste se konsultovali sa NVO (uključujući i radničke sindikate) kao izvorima priča o eksploataciji?

Oni mogu da vam pruže korisne meĎunarodne kontakte i teme za vaše priče.



Da li vaša priča ilustruje razliku izmeĎu dobrih (bezbjednih i maštovitih) i loših oblasti gde se djeca igraju i provode slobodno vreme? Da li ste uključili i preporuke za dobro održavanje i nadgledanje? Da li ste objasnili šta može da se desi ako se dijete povredi na mjestu koje je predviĎeno za igru?

Članovi: 6, 22, 37, 38 & 39 Djeca i oružani sukob 

Koncentrišite se na uticaje oružanog sukoba na djecu – direktna opasnost po život, lični razvoj i fizičko i psihičko zdravlje i posredni uticaji na službe za djecu i njihove porodice. Izvještavajte o negativnim posledicama po djecu (na primer zatvaranje škole na duži vremenski period ili traume usljed vazdušnih napada), ali pronaĎite i načine da im pomognete i da ih zaštitite – i da zabilježite njihovu hrabrost za vrijeme trajanja napada.

11



Značajan broj djece je ubijen ili osakaćen minama namijenjenim ubijanju ili ranjavanju ljudi. Ispitajte podatke koje ima vaša vlada i kakvi su njeni stavovi po pitanju proizvodnje i postavljanja nagaznih mina? Šta rade po pitanju uklanjanja mina i brige za one koji su povrijeĎeni ili traumatizirani?



Šta se radi da bi se otklonile posljedice koje je sukob ostavio na djecu – liječenje povreda i trauma; vraćanje u domovinu, ili ponovno sjedinjavanje porodica; obnavljanje sirotišta i škola? Da li se dovoljno sredstava odvaja za djecu? Dodajte političkom kontekstu stavove ljudi – razgovarajte sa djecom izbjeglicama i djecom koja su ostala siročići zbog sukoba; šta ona misle o svemu i kako vide budućnost? Kako na djecu utiču strategije obnove ili ekonomske sankcije?



Šta radi vaša vlada da bi obučila oružane snage, policiju i službe za vanredne situacije za zaštitu djece? Koliko se razmišlja o opasnostima po djecu od potencijalnih neprijatelja kada se sukob približava?



Istražite koje su obaveze vaše vlade u vrijeme rata po pitanju zaštite djece (Konvencija o pravima djeteta, IV ženevska konvencija i njeni protokoli, Pravila iz Kejp Tauna 1997. i noviji napori na sprječavanju regrutovanja djece uzrasta nižeg od 18 godina).

Članovi: 6, 22, 37, 38 & 39

KONTROLNA LISTA

Djeca i oružani sukob



Da li ste izvještavali šta vaša zemlja (ili zemlja iz koje izvještavate) radi da bi zaštitila djecu od uticaja rata i posljeratnih posljedica – uključujući i obezbjeĎivanje bolnica, sirotišta, škola i savjetovališta?



Da li ste bili objektivni i precizni u davanju informacija tokom sukoba? Ili ste i sami širili glasine koje se javljaju kada se čuje prvi pucanj?



Da li se vaš izvještaj zasniva na rekla-kazala – posebno o"djeci-vojnicima"? Da li ste provjerili da li su slike (naoružne) "djece-ubica" autentične ili konstruisane iz propagandnih razloga – zbog čega djeci kasnije prijeti opasnost?



Da li vaša priča govori o stvarnom iskustvu mlade osobe uključene u konflikt? Davanjem glasa djetetu uspostavlja se veza sa čitaocima / gledaocima / slušaocima, ali bezbjednost djeteta mora da bude na prvom mestu i treba dobro razmisliti o tome kako će se dijete identifikovati.

12



Obratite posebnu pažnju na slike djece u sukobu, da ne bi ugrozili njihovu bezbjednost. Ne otkrivajte identitet onih koji su svjedoci svireposti i onih čije je svjedočenje možda potrebno nakon rata.



Ako je moguće pokušajte da sačuvate dostojanstvo onih o čijim iskustvima govorite; ako je moguće otkrijte njihov identitet, ali poštujte i njihovu želju da ostanu anonimni. Izbegavajte da djecu pretvarate u slike patnje.

Članovi: 6, 24, 26 & 27

Zdravstvena zašita djece i socijalna pomoć 

Obratite pažnju na zvanične izvještaje i statističke podatke o zdravlju djece u vašoj zemlji – stopa smrtnosti novoroĎenčadi; smrtnost kod djece do 5 godina; prisutnost bolesti koje je moguće spriječiti, kao što su tuberkuloza i difterija. Potražite objašnjenje priznatih stručnjaka. Potražite modele diskriminacije u statističkim podacima.



Istražite dječje epidemije i njihove uzroke, uključujući i pitanja okoline i uticaja / adekvatnosti državnih zdravstvenih službi. Da li postoje masovni programi imunizacije? Na koji način država sprovodi zdravstvenu zaštitu djece? Uporedite sredstva koja se izdvajaju za tu svrhu sa sredstvima izdvojenim za druge javne službe.



Koristite članke o "ljudskom interesu" da biste ispitali pedijatrijske i službe za porodilje. Da li su problemi pri poroĎaju česta pojava? Koliko su bolničke službe za djecu efikasne i prijatelji djeteta?

Ispitajte kakve su mogućnosti savremenog liječenja djece, na primer presaĎivanja koštane srži kod leukemije. Da li se dugo čeka na neophodne operacije?



Na koji način se liječe i kako su smještena djeca bolesna od HIV-a ili SIDE? Kakvi sistemi podrške postoje? Ispitajte efikasnost kampanja zdravstvenog obrazovanja u pomoći djeci da donesu odluke o svom životu.



Istražite okolinu u kojoj djeca žive, uče i igraju se. Šta se radi (u školama na primer) da bi se povećala svijest o zdravom načinu života (dijete, droga, zagaĎenost, rekreacija, sigurnost na putu, seksualno ponašanje, pušenje, sport)?

Članovi: 6, 24, 26 & 27

13

KONTROLNA LISTA

Zdravstvena zaštita djece i socijalna pomoć



Da li je vaša priča potpuno provjerena i precizna? Priče o zdravstvenoj zaštiti koje nisu potkrepljene dokazima mogu da učine više štete nego koristi, podstičući neopravdano nepovjerenje medicinskih radnika – i medija, što može čak da dovede do panike u javnosti.



Da li ste primjenili preporuke Svjetske zdravstvene organizacije za novinare koji pišu o zdravstvu?

(Pogledajte Dodatak 3)



Da li vaša priča pomaže ljudima da shvate dječije bolesti, preventivne mjere i procese liječenja ? Da li ste imenovali izvore informacija i pomoći oko posebnih medicinskih izraza u vijestima?



Da li ste dobili dovoljno pouzdanih činjenica od vlasti? Da li vaša priča pomaže ljudima da razumiju izvještaje i statistike o dječjem zdravlju?



Ako pokušavate da povećate svijest mladih ljudi o HIV-u / SIDI da li ste uzeli u obzir odluke koje zavise od njih samih, kao i jasne informacije o “sigurnom seksu”, korišćenju sopstvenih igli i drugim preventivnim mjerama ?



Da li vaš materijal podstiče razumjevanje ili inicira predrasude o bolestima i stanjima (kao što je HIV/SIDA) ? Uravnoteženo i dobro informisano izvještavanje može da natjera vlasti da obezbjede najbolje moguće liječenje?

Članovi: 7, 8, 13, 14, 16, 17, 20, 21, 23, 28 & 30

Identitet djeteta 

Izveštavajte analitički o zakonima koji se tiču nacionalnosti u vašoj državi i njihovom uticaju na djecu.

Kako i kada djeca mogu da donesu samostalnu odluku o svojoj nacionalnosti? Kako dobijaju ime i šta ono znači? Kakvi zvanični podaci postoje o njihovim životima i imaju li djeca pristup takvim podacima?

Pod kojim uslovima mogu da isprave greške ili promjene ime?



Ispitajte sistem za usvajanje djece ili davanje djece hraniteljskim porodicama. Da li ove štite dijete ili postoji nacionalna, etnička ili vjerska diskriminacija? Ispitajte prava i probleme identiteta siročadi, raseljene, usvojene djece i djece u hraniteljskim porodicama. Da li djeca imaju pravo i na pristup svim

14

informacijama o svom porjeklu? Da li mogu da ustanove ko su im biološki roditelji genetskim testiranjem ili nekim drugim sredstvima? Da li mogu slobodno da govore u medijima? 

Do kog stepena djeca mogu da uživaju svoju kulturu, religiju, jezik? Da li država priznaje i finansira škole manjina? Kako one rade i po čemu se "razlikuju"? Da li djeca pohaĎaju te škole po svom izboru ili zbog pritiska zajednice? Da li mogu da prelaze iz zvaničnih škola u škole za manjine i obrnuto?



Izveštavajte objektivno o grupama koje se bave ponovnim uspostavljanjem identiteta kojima prijeti slabljenje ili nestanak. Kakav uticaj one imaju na djecu i koja je uloga djece u tim grupama?



Istražujte o stranim organizacijama koje žele da privuku ljude koji su daleko od lokalne kulture.

Članovi: 7, 8, 13, 14, 16, 17, 20, 21, 23, 28 & 30

KONTROLNA LISTA

Identitet djeteta



Da li ste u vašoj priči pomenuli identitet djeteta ? Da li ste provjerili sa djecom i njihovim roditeljima na koji način djeca žele da se o njima govori?



Da li ste bili objektivni prilikom izvještavanja o djeci ili njihovim roditeljima koji se bore sa državom po pitanju identiteta – na primjer, pravo da ispovjedaju veru koju žele ili da zaštite svoje kulturne vrijednosti?



Kada ste govorili o političkim namjerama kulturnih ili manjinskih grupa, da li ste uzeli u obzir stavove i motive svih koji su uključeni u to, a posebno uticaj rasprave na djecu? Pisanje ovih priča iz dječje perspektive može da otkrije neki novi način proučavanja ovih problematičnih pitanja.



Da li vaša priča može da podstakne diskriminaciju ili da probudi mržnju, ili dovodi do boljeg razumjevanja i pomirenja različitih etničkih, kulturnih ili vjerskih grupa? Da li se vaša priča bavi onim što je u najboljem interesu djeteta – njegovom sigurnošću? Da li je priča predstavljena na racionalan i uravnotežen način?



Kada stvarate materijal o djeci iz manjinskih grupa koje imaju svoj jezik, koliki se napor ulaže da ona shvate šta se govori o njima?

15



Na primer: prevodi / podnaslovi/ predstavljanje materijala u publikacijama na "maternjem jeziku".

Članovi: 12, 13, 14, 15, 17, 29, 30 & 31

Dečje mišljenje i graĎanska prava 

Uključite djecu i mlade kada istražujete mišljenja o lokalnoj i nacionalnoj politici vlade. Objavite njihove stavove, posebno o socijalnim / obrazovnim / infrastrukturnim projektima koji direktno utiču na njih i podstaknite ih da kažu šta misle o planovima za budućnost.



Ispitajte kakav pristup informacijama djeca imaju, uključujući i principe zbog kojih im je pristup odreĎenim materijalima ograničen. Kako djeca mogu najjednostavnije da doĎu do – filmova ili publikacija koji opisuju nasilje ili materijala koji otvoreno govore o seksu? Kada želja da zaštitimo djecu prerasta u neopravdanu cenzuru?



Na koji način djeca koriste svoje pravo da slobodno izražavaju svoje mišljenje – izdaju svoje publikacije; koriste Internet; vode dnevnike.



Ispitajte šta se dešava sa mladim ljudima koji odbiju da ispune svoju zakonsku obavezu i odbiju da idu u vojsku ili neki drugi oblik javne službe? Mogu li mladi ljudi ispod 18 godina da budu protivnici iz ubeĎenja?



Ispitajte dječje pravo na slobodu stvaranja udruženja i mirnih skupova i navedite primjere u kojima djeca imaju koristi od ovih prava. Uvjerite se da djeca mogu da govore slobodno.



Pišite članke o klubovima za mlade i drugim udruženjima za mlade ljude, posebno ako ih vode djeca.

Kako i zbog čega su osnovani? Kako oni rade i na kakve teškoće nailaze?

Članovi: 12, 13, 14, 15, 17, 29, 30 & 31

KONTROLNA LISTA

Dječje mišljenje i graĎanska prava



Da li vaše publikacije / programi pomažu djeci da izraze svoje mišljenje i doĎu u kontakt sa drugima koji imaju slične stavove, interesovanja i

16

želje?



Da li vaša priča koristi dječju ugroženost ili djeci nameće vrijednosti i stavove koje ona možda ne mogu da razumiju?



Da li ste u vašoj publikaciji / programu razmotrili načine ilustrovanja kulturnih razlika meĎu djecom – putem gostujućih novinara / voditelja, takmičenja ili sponzorisanih dogaĎaja, na primjer?



Da li vaša publikacija / program govori o onima (uključujući djecu i mlade ljude) koji promovišu prava i mišljenja djece?



Da li ste pisali o djeci koja sama organizuju neke dogaĎaje – uključujući školska savjetovanja, ulične dječje grupe, radničke sindikate i grupe za kampanje, kao i klubove koji su posvećeni umjetnosti, sportu i hobijima i firme (komercijalne / umjetničke)?



Kada izvještavate o dječijim protestima, da li ste se uvjerili da tu djecu ne izlažete opasnostima od hapšenja, nasilja ili nekih drugih oblika osvete?



Da li ste pisali o uticaju javnog obraćanja djece – na primer, vrstu podrške koju su dobili, šta su uspjeli da promijene, reagovanja javnih ličnosti?

Članovi: 9, 10, 18, 19, 20, 21, 24, 25 & 26 Djeca pod zaštitom društva 

Šta se radi da bi se poboljšali uslovi u institucijama u kojima djeca žive i uče? Da li se teži manjim, intimnijim mjestima za stanovanje? Kako se osoblje obučava i nadgleda? Da li je zabranjeno tjelesno kažnjavanje i da li se ova zabrana poštuje? Na koji način se sprječava i provjerava zlostavljanje djece u dečijim domovima? Da li djeca mogu da pokrenu ova pitanja i da iskažu svoje mišljenje o svim aspektima njihovog života na bezbjedan način? Da li postoje efikasni i nezavisni sistemi istrage?



Koliko djece se nalazi pod zaštitom društva i zbog čega? Koliko djece je usvojeno, dato u hraniteljske porodici ili pobjeglo? Šta se dešava kada odrastu (izgledi za posao i školovanje, životna očekivanja) ?

Razgovarajte sa onima koji su živjeli u dječjm domovima. Gdje su oni sada? Na koji način je njihovo iskustvo uticalo na njihov život? Šta oni misle, na koji način stvari mogu da se poboljšaju?



Na koji način se podstiče usvajanje i prihvatanje djece u hraniteljske porodice u zemlji? Da li se uzimaju u obzir stavovi i prava djeteta? Podaci o zajedničkom životu usvojene / hendikepirane / djece u hraniteljskim porodicama sa decom bez tjelesnih mana su malobrojni i nepouzdani. Mediji mogu da pomognu u poboljšavanju sistema i svijesti javnosti.

17



Da li je davanje djece na usvajanje u drugu zemlju regulisano ili kontrolisano? Kakvu mogućnost izbora imaju djeca? Na koji način su zaštićena od zlostavljanja i eksploatacije? Ako naiĎete na djecu koja su odvedena od kuće, saznajte da li žele da govore o svom novom životu. Razgovarajte sa roditeljima koji su dali svoje dijete na usvajanje. Da li žale zbog svoje odluke? Da li su bili prevareni na bilo koji način?

Da li su mogli da ostanu u kontaktu sa svojom decom?

Članovi: 9, 10, 18, 19, 20, 21, 24, 25 & 26

KONTROLNA LISTA

Djeca pod zaštitom društva



Da li vaša priča pomaže da se bolje razumije način rada sistema zbrinjavanja djece ? Da li je jasno kakva zakonska prava imaju djeca (i njihovi roditelji) da ospore taj i takav sistem?



Ako su djeca ostavljena i / ili uvučena u kriminal, ne znači da je to njihova krivica. Da li ste se dovoljno raspitali o tome kako djeca dolaze u domove za nezbrinutu djecu?



Da li ste govorili i o "pozitivnim" stranama da biste izbjegli otuĎivanje javnosti od teškoća koje napuštena djeca imaju i učvršćivanja negativnih stereotipa? Da li vaša priča obilježava ili tutoriše djecu kojoj prijeti opasnost i izlaže ih javnoj antipatiji?



Da li ste izvještavali o mogućnostima koje djeca u domovima imaju da se učlane u klubove i ostvare kontakt sa drugim mladim ljudima? Pozitivno izvještavanje o uslovima koje djeca u domovima imaju da se uključe u glavne tokove društva može da pomogne u smanjenju predrasuda i neobavještenosti.



Da li ste uradili sve što je bilo u vašoj moći da se djeci iz domova obezbjedi prisustvo i glas u medijima?



Da li ste obuhvatili i informacije o organizacijama koje mogu da pomognu mladim ljudima koji su suočeni sa problemima kod kuće ili u instituciji? Da li postoje organizacije koje su specijalizovane za pružanje pomoći djeci koja su odrasla bez bioloških roditelja ? Da li ste provjerili akreditive grupa koje tvrde da podržavaju one koji žele da utvrde svoje porijeklo?

Članovi: 12, 13, 14, 17 & 31

18

Djeca i mediji 

Organizujte posjete školama i klubovima za mlade prilikom kojih bi razgovarali sa djecom o vašem poslu – iskoristite priliku da čujete šta djeca imaju da kažu. Djeca mogu da budu odličan izvor novinarskog materijala i mogu da vam daju priču iz drugačijeg ugla, jer ona stvari vide različito od odraslih i mogu da pruže novi uvid u stvari koje direktno na njih utiču – obrazovanje, igra, maltretiranje i drugi oblici zlostavljanja itd. Pokušajte da razgovarate sa grupama djece koje su predstavnici društva.



Posmatrajte aktivnosti ministarstva koje je zaduženo za pitanja djece ili vladinog povjerenika za djecu, ako takav postoji u vašoj zemlji. Da li djeca misle da ih oni predstavljaju na pravi način? Stupite u kontakt sa NVO koje rade sa decom – one možda mogu da vas povežu sa djecom koja imaju da ispričaju zanimljive priče – ali ne zaboravite da svaka institucija ima sopstveni program rada koji promoviše.



Treba imati na umu šta su djeca iz cijelog svijeta rekla da im se ne dopada u načinu na koji su predstavljena u medijima:* 

Da ih predstavljaju kao šalu, da ih tjeraju da se ponašaju kao životinje u cirkusu ili da se

“prikazuju” kao neznalice; 

Korišćenje “slatkih” ili mučnih prikaza samo da bi se pobudile emocije;



Da ih tutorišu i omalovažavaju, da odrasli govore umesto njih kada sama djeca znaju više o toj

temi, da im se stavljaju reči u usta ili da ih prekidaju dok govore; 

Da ih tretiraju kao homogene "problematične" grupe. *IZVOR Intervjusianje djece: vodič za novinare i ostale Sarah McCrum & Lotte Hughes Spasite djecu Velika Britanija (Save the Children UK), II izdanje 1998.

ISBN 1 89920 71 8

Članovi: 12, 13, 14, 17 & 31

KONTROLNA LISTA

Djeca i mediji



Zaposleni u medijima imaju obavezu da poštuju dječja ljudska prava u svom načinu rada i predstavljanju djece. Da li bi vaš rad po ovom pitanju prošao kontrolu?

19



Da li ste u vašem pristupu priči unaprijed odredili kako želite da djeca reaguju ? Da li ste na pravi način prenjeli ono što su djeca rekla - da li će se prepoznati kada budu čitala vaš članak, ili ste njihove ideje interpretirali iz perspektive odraslih?





U toku intervjua sa decom da li ste: 

se uvjerili da je deci prijatno i da nisu pod pritiskom?



obezbjedili dovoljno vremena da im objasnite svoje namjere?



dobili dečju dozvolu da koristite njihova imena i da ih fotografišete i da objavite te slike?



se uvjerili da djeca znaju kako da vas kontaktiraju i da doĎu do svog primjerka?

Da li ste utvrdili koje su posljedice korišćenja pravih imena ili slika djece i da li ste o tome razgovarali sa djecom, njihovim roditeljima ili starateljima i sa kolegama izdavačima?



Da li ste koristili iste postupke proveravanja, kao što biste za odrasle ispitanike prije objavljivanja njihovih izjava i tvrdnji?



Da li je vaša publikacija ili program obezbjedila odgovarajuću (a gdje je potrebno i povjerljivu) podršku ili savjetovanje za djecu u vezi sa pitanjima koja se tiču zdravlja, psihičkog ili seksualnog zlostavljanja, eksploatacije radi zarade i drugih oblika kriminalnih aktivnosti?

Članovi: 12, 13, 14, 17 & 31

Djeca u medijima 

Sve više edukatora uviĎa značaj medijskog obrazovanja djece radi njihovog lakšeg shvatanja poruka kojima su svakodnevno obasuta. U nekim zemljama postoje klubovi za mlade novinare koji mogu da budu dobar izvor i obezbjede dobre medijske sadržaje i potencijalne nove medijske radnike. Što ranije krenu, to će prije postati obučeni da koriste tehnoligiju i primjenjuju novinarske tehnike.



Važno je pažljivo isplanirati učestvovanje djece u svim oblicima medijske proizvodnje, tako da svi razumiju šta djeca mogu da urade, a šta ne.



Ako je vaša organizacija ozbiljno opredjeljena da podstiče djecu da doprinesu medijskoj proizvodnji, onda najbolji početak predstavlja sastanak sa stručnim savjetnikom, dopisnikom ili dječijim urednikom da bi se ustanovila osnovna pravila. U to spada i usvajanje bezbjednih načina rada i sistema nadgledanja, obuka supervizora, uvoĎenje mladih novinara u rad i diskusije o uputsvima za ureĎivačku kontrolu.

20



Ako djeca treba da budu prisutna na radnom mjestu, organizacija mora da obezbjedi odgovarajući pismeni pristanak roditelja / staratelja i da ima adekvatne objekte za pratioce, prvu pomoć, periode odmora, osvježenje i prevoz od i do kuće.



Kada se mladi ljudi upoznaju sa osnovnim novinarskim tehnikama i pravilima koja utiču na medijsku proizvodnju, važno je da im se pruži dovoljno prostora da sami odluče o izdavačkoj politici i o temama kojima žele da se bave.

Članovi: 12, 13, 14, 17 & 31

KONTROLNA LISTA

Djeca u medijima



Da li ste vi ili vaša organizacija odredili procedure, uputstva i sisteme nadgledanja za zaštitu djece kada rade sa vama - pratioce, zdravstvene i sigurnosne mjere ? Da li ste razmotrili fizičke i psihičke opasnosti vezane za učestvovanje djece u medijskim projektima?



Da li ste sigurni da vaš projekat ne eksploatiše djecu u komercijalne



Da li je dovoljno vremena utrošeno na planiranje i obuku osoblja i djece, tako da svi razumiju šta djeca

svrhe?

mogu da urade, a šta ne ? Da li ste im objasnili pravila koja se odnose na vrstu medijske proizvodnje u koju su uključena? Da li imaju mentora od koga mogu da dobiju stručne savete?



Da li djeca znaju koliki je stepen njihove kontrole nad publikovanim materijalom? Da li ste sa djecom razmotrili već ranije utvrĎena osnovna pravila da bi se izbjeglo nezadovoljstvo i zbunjenost?



Da li su njihovi supervizori bili realni prilikom odreĎivanja šta djeca mogu da postignu i šta bi slijedeće mogla da urade - tako da nemaju pretjerana očekivanja?



Postoje li utvrĎeni sistemi ocenjivanja, tako da mladi ljudi mogu da dobiju povratnu informaciju o uspjehu u svom radu? Da li ste ih pitali šta oni misle i da li su informisani o reagovanju publike?

Članovi: 12, 13, 17, 28 & 29 Obrazovanje 

Ispitajte koliko zaista sva djeca imaju podjednake mogućnosti u sistemu obrazovanja - dječaci i djevojčice; djeca u ruralnim i urbanim sredinama; hendikepirana djeca i članovi manjinskih zajednica.

21



Da li učenici mogu da utiču na pravila i disciplinske mjere putem školskih savjeta? Da li djeca mogu da biraju koje će časove pohaĎati? Saznajte da li i na koji način roditelji mogu da utiču na gradivo i obrazovne službe. Koja je uloga roditelja u školskom menadžmentu?



Uporedite različite vrste školskih ustanova - predškolske, osnovne i srednje škole; državne i privatne.

Da li neka djeca ne idu u školu zato što je školarina u obrazovnim ustanovama suviše visoka?



Pogledajte kakav je odnos nastavnik / učenik. Kakav je utjecaj broja učenika u razredu na nastavni proces? Kakvi su izvori informacija dostupni nastavnicima – da li djeca imaju pristup savremenoj opremi? Ispitajte bezbjednost školskih zgrada.



Da li su dozvoljeni “alternativni” pristupi obrazovanju? Kakvi su nastavni metodi, prisutnost, disciplina i rezultati u odnosu na standardne škole?



Kako škole rješavaju problem “nevaljale” djece? Da li su kazne blage ili stroge? Da li nastavnici još uvek koriste fizičko kažnjavanje? Ako ih izbace iz škole, da li djeca imaju pravo da se žale? Na koji način se rješava problem maltretiranja u školama?

Da li postoji problem zlostavljanja od strane

nastavnika i ako postoji koji su uzroci? Članovi: 12, 13, 17, 28 & 29

KONTROLNA LISTA

Obrazovanje



Da li vaša medijska kuća ima stručnu obrazovnu jedinicu? Ko nabavlja materijale koji se objavljuju – stručni izvještači, edukatori, nastavnici? Na koji način se djeca i mladi podstiču da daju svoj doprinos?



Da li vam je poznato na koji način bi obrazovna služba u vašoj zemlji trebala da radi? Da li znate koji su trenutni problemi, promjene ili pozitivne inicijative u sistemima obrazovanja na osnovu posjeta obrazovnim institucijama?



Da li je u vašu priču uključeno misljenje učenika, kao i nastavnika i direktora? Da li ste dobili neke komentare od roditelja, školskih upravnika i nastavnika i njihovih udruženja?

22



Da li ste se uvjerili da djeca znaju da mogu da budu citirana i da li ste provjerili da im vaša priča neće prouzrokovati probleme o kojima nisu razmišljali?



Šta vi možete da uradite da pomognete djeci da razumiju ulogu medija u društvu? Da li je vaša medijska kompanija razmotrila načine plasiranja informacija koji su razumljivi djeci i koji čak mogu da pomognu nastavnicima u njihovom radu u učionici?



Na koji način vaša medijska organizacija koristi Internet? Da li je ispitala kakve prednosti djeca imaju prilikom korišćenja svjetske mreže (Internet)? Da li posjedujete materijale kojima bi djeca želela da pristupe elektronskim putem? Da li ste razmotrili pozitivne načine uvoĎenja mladih ljudi u vijesti, trenutne dogaĎaje i medijsku proizvodnju razvijanjem interaktivnih veza sa školama?

Članovi: 33, 37, 39 & 40

Djeca i kriminal 

Da li zakon tretira djecu i mlade drugačije od odraslih? Da li je veća vjerovatnoća da mladi ljudi budu žrtve ili počinioci zločina ? Kako se gleda na mlade žrtve zločina i kako se tretiraju? Da li su prava mladih prestupnika i osumnjičenih zaštićena i kontrolisana?



Kako djeca gledaju na policiju? Kako policija tretira djecu, posebno beskućnike i one koje uhapsi kao osumnjičene? Da li su sudije, advokati, policajci i čuvari u zatvorima dovoljno obučeni i na koji način dolaze na ta mesta? Da li znaju koja su dečja prava?



Ispitajte koja su ograničenja u novinarskom izveštavanju o djeci uhvaćenoj u pravnom sistemu – suĎenja, kazne i rehabilitacija? Da li su odgovarajući? Da li postoje zakoni koji zabranjuju otkrivanje imena djece koja su optužena za kršenje zakona?



Da li je pravni sistem koncentrisan na rehabilitaciju ili kaznu? Da li je fizičko kažnjavanje iskorijenjeno i kao osuda i kao kazna u institucijama? Saznajte broj djece koja se nalaze u svim oblicima pritvora u socijalnim i kaznenim sistemima i u kakvim uslovima žive. Da li se kaznene mjere koriste kao krajnje rešenje? Da li su uslovne i rehabilitacione službe za mlade adekvatne i efektne?



Ispitajte konzumiranje droge i duvanja ljepka meĎu djecom. Zašto uzimaju drogu? Da li su krivično gonjeni zbog toga ili im se pomaže kroz terapiju i rehabilitaciju? Da li su konsultovani o vrsti i sadržaju obrazovanja i rehabilitacionim službama koje se bave problemom droge?

Članovi: 33, 37, 39 & 40

23

KONTROLNA LISTA

Djeca i kriminal



Nasilno i nedruštveno ponašanje kod djece po pravilu ima korijene u nasilju odraslih i njihovim stavovima prema djeci. Da li vaša priča nagovještava da mladi prestupnici zaslužuju manje prava od ostalih?



Da li ste izbjegli bespotrebno korišćenje imena i slika mladih prestupnika? Bezrazložno identifikovanje može da predstavlja dodatnu opasnost, na primer smanjenje mogućnosti za rehabilitaciju, a uz to predstavlja i poricanje njihovih prava.



Da li ste provjerili da li djeca koju su javnost ili vlast optužile imaju priliku da odgovore. Nemojte da pretpostavljate da su djeca uključena u neke kriminalne aktivnosti samo zato što su beskućnici.



Da li ste do kraja pratili izveštaj o hapšenju ili kažnjavanju djece? Da li su bezbjedna? Ako su u pritvoru, kakvi su uslovi ? Da li se nalaze sa ostalom djecom ili odraslima? Da li im je dostupan pravni savjet ? Da li im se vjeruje više ili manje nego odraslima?



Da li je vaša priča o drogi i upotrebi droge precizna i potkrijepljena naučnim dokazima? Lažne i senzacionalističke tvrdnje ne pomažu u stvaranju razumnih strategija za pomoć ovisnicima i optuživanju dilera drogom. Da li ste ispitali one koji snabdijevaju djecu drogom? Mnogi članovi javnosti se oslanjaju na medije za osnovne informacije – da li ste razmišljali o tome da napišete članak u kome ćete roditeljima i djeci dati jasne činjenice o efektima različitih droga, na primer, ili procesima liječenja?

Članovi: 34, 35 & 36 Seksualno zlostavljanje i eksploatacija djece 

Izvještavajte o seksualnom obrazovanju i zakonima koji se bave seksualnim aktivnostima u koje su uključena djeca. Da li postoji granično godište ispod koga djeca ne mogu da pristanu na seksualni čin?



Ispitajte seksualno zlostavljanje i eksploataciju djece i tabue koji ih okružuju. Sastavite sliku o stepenu seksualnog zlostavljanja unutar porodice na osnovu dokaza iz drugih zemalja. Da li su vlasti sakupile i objavile tačne podatke? Da li sva djeca (uključujući hendikepiranu i zatvorenike) mogu bezbjedno da ulože žalbe o zlostavljanju u porodici, školi ili instituciji ? Kako su policija, nastavnici, socijalni i zdravstveni radnici obučeni u radu sa njima? Ima li diskrecije, podrške, zaštite i savjetovanja?

24



Da li je zločin stvaranje, širenje ili posjedovanje dječje pornografije? Ispitajte efikasnost mjera za sprječavanje zlostavljanja i prostitucije djece i njihove zaštite od pornografije, telefonskih “sex linija” i Internet pornografije.



Izvještavajte o pravnim postupcima koji su pokrenuti ovim žalbama. Da li djeca svjedoci imaju zaštitu i podršku; da li se tretiraju kao kriminalci, ili se povrjeĎuju u toku istrage? Da li državljani ili stanovnici vaše zemlje mogu da budu optuženi ili izručeni zbog zlostavljanja ili eksploatacije djece u drugim zemljama?



Ispitivanja seksualnog zlostavljanja djece treba da se vode uz odgovarajuću bezbjednost i profesionalnu podršku i za djecu i za novinare. U istragama o komercijalnoj eksploataciji djece, njihova bezbjednost jr na prvom mjestu.

Članovi: 34, 35 & 36

KONTROLNA LISTA

Seksualno zlostavljanje i eksploatacija djece



Da li je vaša priča o seksualnom zlostavljanju ili seksualnoj eksploataciji radi zarade potpuno tačna?

Da li je senzacionalnost prenaglašena - čak i ako razotkriva kriminalnu aktivnost ili zvaničnu zapostavljenost?



Da li ste zlostavljano ili eksploatisano dijete predstavili kao žrtvu, kriminalca ili ljudsko biće koje ima svoja prava i dostojanstvo? Da li je bilo moguće dati djetetu prostor da samo govori za sebe? Da li ste riječima, slikom ili nekim napomenama otkrili identitet zlostavljanog djeteta? Da li vaša priča daje informacije kako prići toj ugroženoj djeci?



Da li su djeca pristala da budu fotografisana? Da li je odrasla osoba koja je odgovorna za njih bila prisutna? Da li slike koje ste koristili kao ilustracije za priču seksualizuju djecu ili se stiče utisak da dijete dobrovoljno učestvuje u zlostavljanju ili eksploataciji? Na koji način se kontroliše neprihvatljiva upotreba dječijih slika?



Provjerite da vaša priča ne veliča ideju “seksualnog turizma”, pornografije ili bilo kog oblika eksploatacije djece ? Da li ste se uvjerili da se vaša priča ne pojavljuje u kontekstu materijalnog promovisanja seksualnih usluga?

25



Kako će publikacija najvjerovatnije delovati na djecu o kojoj govori? Da li su uspostavljeni sistemi podrške kako bi ih zaštitili? Da li postoje povjerljive linije za pomoć ljudima koji žele da prijave druge oblike zlostavljanja ili eksploatacije? Kakva podrška postoji za novinare koji su pogoĎeni pisanjem ovakvih priča?

Članovi: 4 & 42 – 54

Odgovornost države 

Dokle je stigla vaša vlada u ostvarivanju Konvencije o pravima djeteta? Da li je ispunila obavezu da informiše javnost o njenim principima i odredbama? Da li kasni sa podnošenjem izveštaja? Ako je tako, koji su razlozi? Da li je bilo javnih konsultacija?



Da li je dat bilo kakav publicitet reagovanju Komiteta o pravima djeteta? Koje su akcije planirane kao rezultat toga? Kada je planiran sljedeći izveštaj? Ispitajte rad Komiteta. Intervjuišite predstavnika za vašu zemlju.



Intervjuišite one koji su odgovorni za praćenje ostvarivanja Konvencije u vašoj zemlji. Ispitajte ih o (nedostacima) napretku.

Saznajte na koja pitanja djeca žele da se odgovori. Tražite zvanične

garancije o stavovima koji su u dječijem interesu ili aktivnostima vezanim za posebne probleme koji pogaĎaju djecu. 

Na koji način je vlada uključila nevladine organizacije u svoje napore za poboljšanje života djece? Da li su nevladine organizacije u vašoj zemlji iznjele svoje prijedloge Komitetu za prava djeteta? Koliko su tačni dokazi koje su sakupili i da li se suprotstavljaju tvrdnjama vlade?



Izvještavajte o kampanjama za poboljšanje života djece koje se vode u vašoj zemlji. Kako djeca gledaju na to?

Članovi: 4 & 42 – 54 KONTROLNA LISTA Odgovornost države



Da li vaše priče utiču da javnost bolje razumije prava djeteta – u vašoj i drugim zemljama – i ulogu vladine politike u njihovom promovisanju i zaštiti?



Novinari se nalaze u idelnom položaju da zatraže od države da preduzme odreĎene akcije u ispunjavanju svojih meĎunarodnih obaveza. Da li postoje kampanje koje mogu da pokrenu vaše publikacije / programi kako bi se i javnosti i političarima ukazalo na značaj Konvencije?

26



Da li ste razgovarali sa stručnjacima, aktivistima za dječja prava i samom djecom da biste se informisali o problemima sa kojima se suočavaju djeca u vašoj zemlji?



Da li ste tražili objašnjenja od lokalne i centralne vlasti za nedovoljan broj službi za djecu i zaštitu njihovih prava?



Najvažnije od svega je da li ste omogućili da glasove djece čuju vlada i graĎansko društvo?



Da li ste proverili tvrdnje NVO-a i da li ste ukazali na njihove uspjehe i nedostatke?



Da li ste razmotrili na koji način vaša medijska organizacija može, u saradnji sa nevladinim organizacijama, da obezbijedi materijal iz koga će zainteresovani članovi javnosti moći da dobiju odgovarajuću informaciju i savjet?

NOVINARSKI REZIME KONVENCIJE UJEDINJENIH NACIJA O PRAVIMA DJETETA Preambula podsjeća na osnovne principe Ujedinjenih nacija – naročito na duh mira, dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti – i na posebno obezbjeĎivanje sporazuma i proklamacija o relevantinim ljudskim pravima. Ona potvrĎuje da je djeci potrebna posebna pažnja i zaštita, i naročito naglašava elementarnu brigu i zaštitu za koje je odgovorna porodica; naglašava potrebu za zakonskim i drugim oblicima zaštite djece prije i poslije roĎenja, važnost poštovanja kulturnih vrednosti zajednice u kojoj dijete raste i bitnu ulogu meĎunarodne saradnje za zaštitu prava djeteta.

1. Definicija djeteta Sve osobe ispod 18 godina, osim ako zakonom nije odreĎeno mlaĎe godište.

2. Nediskriminacija Sva prava se odnose na svu djecu, bez izuzetaka, a država je obavezna da zaštiti dijete od svakog oblika diskriminacije. Država ne smije da prekrši nijedno pravo i mora da preduzme pozitivne akcije u cilju promovisanja svih prava.

3. U najboljem interesu djeteta Sve akcije koje se tiču djeteta moraju da uzmu u obzir šta je najbolje za njega. Država je dužna da obezbjedi adekvatnu brigu, ako roditelji ili drugi čija je to obaveza to ne učine.

4. Ostvarivanje prava Država je obavezna da prava iz Konvencije sprovede u stvarnost.

5. Roditeljsko vaspitanje i razvojne sposobnosti djeteta

27

Država ima obavezu da poštuje prava i odgovornosti roditelja ili šire porodice da obezbijede odgovarajuće vaspitanje djece za primjenu prava koja im pripadaju.

6. Opstanak i razvoj Dijete ima neotuĎivo pravo na život, a država mora da obezbjedi maksimalane uslove za opstanak i razvoj djeteta.

7. Ime i nacionalnost Svako dijete ima pravo na ime od roĎenja i na nacionalnost.

8. Čuvanje identiteta Država je obavezna da zaštiti i, ako je potrebno, ponovo ustanovi osnove identiteta djeteta (ime, nacionalnost, porodične veze).

9. Odvajanje od roditelja Djeca imaju pravo da žive sa svojim roditeljima, osim ako to nije u najboljem interesu za dijete; dijete ima pravo da održava kontakt sa oba roditelja ako je odvojeno od jednog ili od oba; i pravo da ga država informiše o stanju i mjestu boravišta roditelja, ako ga je država odvojila od roditelja.

10. Ponovno ujedinjenje porodice Djeca i njihovi roditelji imaju pravo da napuste svaku zemlju i da se vrate

u svoju da bi se ponovo

ujedinili ili ostvarili odnos dijete / roditelj.

11. Nezakonit premještaj i ne-vraćanje Država je obavezna da pokuša da spriječi i riješi kidnapovanje ili zadržavanje djece u drugoj zemlji od strane roditelja ili trećeg lica.

12. Dječje mišljenje Dijete ima pravo da izrazi svoje mišljenje i da se to mišljenje uzme u obzir u svakom slučaju ili procesu koji se tiče djeteta.

13. Sloboda izražavanja Djeca imaju pravo da dobiju i saopšte informacije i da izraze svoje stavove, ukoliko to ne ugrožava prava drugih.

14. Sloboda mišljenja, savjesti i religije Dijete ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije, u skladu sa

odgovarajućim vaspitanjem od

strane roditelja i zakonima države.

15. Sloboda druženja Dijete ima pravo da se sastaje sa drugima, da se učlanjuje ili osniva društva, ukoliko to ne ugrožava prava drugih.

16. Zaštita privatnosti Dijete ima pravo na zaštitu od miješanja u njegov privatan život, porodicu, dom i prepisku i na zaštitu od kleveta / uvreda.

17. Pristup odgovarajućim informacijama

28

Mediji imaju obavezu da djeci pruže informacije koje su za njih od socijalne, moralne, edukativne i kulturne koristi i koje poštuju njihovo kulturno porijeklo. Država treba da preduzme mjere za podsticanje publikovanja materijala od značaja za djecu i da djecu zaštiti od štetnih materijala.

18. Roditeljska odgovornost Odgovornost oba roditelja je da zajedno podignu svoju djecu, a država treba da ih u tome podrži.

19. Zaštita od zlostavljanja i zapostavljanja Država je obavezna da zaštiti djecu od svih oblika fizičkog i mentalnog nasilja od strane roditelja ili drugih koji su zaduženi za brigu o djeci, i da s tim u vezi organizuje programe prevencije i liječenja.

20. Zaštita djece bez porodica Država ima obavezu da obezbjedi posebnu zaštitu za djecu odvojenu od porodičnog okruženja i da im pronaĎe odgovarajuću alternativnu porodičnu brigu, ili da im omogući smještaj u ustanovama, vodeći računa o kulturnom porijeklu djeteta.

21. Usvajanje U zemljama gde je usvajanje priznato i / ili dozvoljeno, usvajanje se može sprovesti samo ako je to u najboljem interesu za dijete, uz poštovanje svih potrebnih zaštitnih mjera i uz dozvolu kompetentnih vlasti.

22. Djeca izbeglice Posebna zaštita treba da se obezbjedi za djecu koja su izbeglice ili traže izbjeglički status, i država je u obavezi da saraĎuje sa kompetentnim organizacijama koje pružaju ovakvu zaštitu i pomoć.

23. Hendikepirana djeca Hendikepirana djeca imaju pravo na posebnu njegu, obrazovanje i obuku, osmišljene na način da im pomognu da postignu najveći mogući stepen samo-ostvarenja i učestvovanja u potpunom i aktivnom životu u društvu.

24. Zdravstvena zaštita i zdravstvene službe Dijete ima pravo na najviši stepen zdravstvene zaštite i pristupa zdravstvenim i medicinskim službama, sa posebnim naglaskom na primarnu i preventivnu zdravstvenu zaštitu, javno zdravstveno obrazovanje i smanjenje smrtnosti novoroĎenčadi. Država je obavezna da radi na iskorenjivanju štetnih običaja.

Naglasak je stavljen na meĎunarodnu saradnju kako bi se pravo djece na zdravstvenu zaštitu i pravo pristupa zdravstvenim službama osiguralo.

25. Periodična provjera prebivališta Dijete kome je država našla smeštaj radi brige, zaštite ili liječenja ima pravo da se svi aspekti tog prebivališta redovno provjeravaju.

26. Socijalno osiguranje Djeca imaju pravo na pomoć od socijalnog osiguranja.

27. Životni standard Djeca imaju pravo na naknadu za adekvatan standard života. Osnovna dužnost roditelja je da obezbjede adekvatan standard života, a obaveza države je da utvrdi da li su roditelji u stanju da ovu

29

obavezu i ispune. Država može da obezbijedi materijalnu podršku, ako je to potrebno, i može da traži nadoknadu za troškove od odsutnih roditelja ili staratelja.

28. Obrazovanje Dijete ima pravo na obrazovanje, a dužnost države je da obezbjedi da bar osnovno obrazovanje bude besplatno i obavezno. Školska disciplina treba da bude odraz dječjeg ljudskog dostojanstva. Naglasak je stavljen na potrebu za meĎunarodnom saradnjom kako bi se ovo pravo obezbjedilo.

29. Ciljevi obrazovanja Država mora da prihvati da obrazovanje treba da bude usmjereno na razvijanje dečije ličnosti i talenata, da pripremi dijete za aktivan život kada odraste, uz poštovanje osnovnih ljudskih prava i kulturnih i nacionalnih vrijednosti djeteta i ostalih.

30. Djeca manjina i domaćeg stanovništva Djeca manjinskih i domaćih zajednica imaju pravo da uživaju svoju kulturu, ispovjedaju svoju religiju i govore svoj jezik.

31. Slobodno vrijeme, rekreacija i kulturne aktivnosti Djeca imaju pravo na slobodno vrijeme, igru i učestvovanje u kulturnim i umjetničkim aktivnostima.

32. Dječja radna snaga Država je obavezna da zaštiti djecu od rada koji predstavlja opasnost po njihovo zdravlje, obrazovanje ili razvoj, i da ustanovi najniže godište za početak zapošljavanja i da reguliše uslove zapošljavanja.

33. Uzimanje droge Dijete ima pravo na zaštitu od uzimanja narkotika i psihometrijskih lekova i od uključivanja u proizvodnju ili distribuciju istih.

34. Seksualna eksploatacija Dijete ima pravo na zaštitu od seksualne eksploatacije i zlostavljanja, uključujući prostituciju i bavljenje pornografijom.

35. Prodaja, trgovina i otmica Država je obavezna da na svaki način spriječi prodaju, trgovinu i otmicu djece.

36. Drugi oblici eksploatacije Dijete ima pravo na zaštitu od svih oblika eksploatacije koji nisu navedeni u članovima 32, 33, 34 i 35.

37. Mučenje i lišavanje slobode Zabrana mučenja, okrutnog ponašanja ili kazne, smrtne kazne i doživotne robije. Hapšenje i bilo koji drugi oblik oduzimanja slobode može da se upotrijebi samo kao krajnje rešenje i u najkraćem vremenskom periodu. Djeca imaju pravo na odgovarajući tretman, odvajanje od odraslih zatvorenika, kontakt sa porodicom i pristup pravnoj i drugoj pomoći.

38. Oružani sukobi Države imaju obavezu da poštuju humanitarni zakon jer se odnosi na djecu. Nijedno dijete ispod 15 godina ne smije direktno da učestvuje u neprijateljstvima ili da bude regrutovano u oružanu silu, a svoj djeci koja su pogoĎena oružanim sukobom mora da se obezbjedi zaštita i briga.

30

39. Rehabilitacija Država je obavezna da djetetu koje je pogoĎeno oružanim sukobom, mučenjem, zapostavljanjem, zlostavljanjem ili eksploatacijom pruži odgovarajuće liječenje za opravak i ponovnu integraciju u društvo.

40. Administracija suda za maloljetnike Djeca za koju se zna ili pretpostavlja da su počinila zločin imaju pravo na poštovanje njihovih ljudskih prava, posebno onih aspekata koji se tiču suĎenja, uključujući pravnu ili neku drugu vrstu pomoći u pripremanju i predstavljanju odbrane. Pokretanje sudskog postupka i smještanje u institucije treba izbjegavati kad god je to moguće.

41. Poštovanje postojećih standarda Ako su neki standardi u postojećem državnom zakonu ili drugim prihvaćenim meĎunarodnim dokumentima viši od onih u Konvenciji, primjenjuju se viši standardi.

42. 54. Informisanje javnosti i primjena Konvencije Država ima obavezu da informiše odrasle i djecu o pravima koja se nalaze u Konvenciji.

Države odreĎuju Komitet za prava djeteta, koji se sastoji od 10 stručnjaka, čiji je zadatak da razmatraju izvještaje koje prema Konvenciji podnose drzave dvije godine nakon ratifikacije, a zatim svakih pet godina. Ovi izveštaji moraju da budu dostupni široj javnosti.

Komitet može da predloži sprovoĎenje posebnih studija o pitanjima koja su vezana za prava djeteta i da svoje mišljenje predstavi državnoj organizaciji zaduženoj za to, kao i Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

U cilju prihvatanja Konvencije i podsticanja meĎunarodne saradnje, tijela kao što su MeĎunarodna organizacija za rad (ILO), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija (UNESCO) i Dječiji fond Ujedinjenih nacija (UNICEF) – se upućuju na savjetovanja sa Komitetom i mogu da prisustvuju njegovim sastancima, dostavljaju relevantne informacije Komitetu i daju savjete o optimalnim načinima sprovoĎenja Konvencije, zajedno sa ostalim kompetentnim tijelima – uključujući i druga tijela Ujedinjenih nacija i NVO-e koje imaju savjetodavni status u Ujedinjenim nacijama.

Dodatak 2 KRATKA UPUTSTVA I PRINCIPI MEĐUNARODNE NOVINARSKE FEDERACIJE ZA IZVJEŠTAVANJE O TEMAMA KOJE UKLJUČUJU DJECU

Svi novinari i zaposleni u medijima imaju obavezu da održe najviše etičke i profesionalne standarde i da šire informacije o MeĎunarodnoj konvenciji o pravima djeteta i njenim rezultatima u nezavisnom novinarstvu.

31

Medijske organizacije treba da se bave problemima narušavanja prava djece i pitanjima koja se odnose na bezbjednost djece, privatnost, sigurnost, obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu pomoć i svim oblicima eksploatacije kao važnim pitanjima za istraživanje i javne debate. Djeca imaju puno pravo na privatnost, a jedini izuzeci mogu da budu oni koji su iznijeti u ovim uputstvima.

Novinarske aktivnosti koje utiču na život i dobrobit djece treba uvijek da se sprovode uz poštovanje situacije u kojoj se djeca nalaze.

Novinari i medijske organizacije moraju da se trude da održe najviše etičke standarde prilikom izvještavanja o djeci, a posebno treba da:  se trude da dostignu perfekciju po pitanju tačnosti informacije kada izvještavaju o pitanjima koja se tiču djece;  izbegavaju montiranje i objavljivanje slika koje ugrožavaju medijski prostor djece informacijama koje su po njih štetne;  izbegavaju upotrebu stereotipova i senzacionalističkih prikaza da bi promovisali novinarski materijal u koji su uključena i djeca;  pažljivo razmotre posljedice objavljivanja svakog materijala koji se tiče djece i da štetne posledice svedu na minimum;  izbjegavaju vizuelno ili neko drugo identifikovanje djece, ukoliko to nije od posebnog značaja za javnost;  daju djeci, kada je to moguće, pravo na pristup medijima da bi slobodno izrazila svoje mišljenje;  obezbjede nezavisnu potvrdu informaciju od djece i da se uvjere da ih time ne ugrožavaju;  izbjegavaju seksualno prikazivanje djece;  koriste jasne, otvorene i direktne načine za dobijanje slika, ako je moguće uz pristanak i znanje djece ili staratelja i odraslih koji su odgovorni za njih;  provjere akreditive svih organizacija koje se pojavljuju kao zastupnici interesa djece;  ne plaćaju djeci za materijal koji uključuje dobrobit djece ili roditelja ili staratelja, sem ako je to od posebnog značaja za dijete.

Novinari treba kritički da provjere izvještaje i tvrdnje koje daje vlada u svakoj zemlji po pitanju primenjivanja Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima djeteta.

Mediji ne treba da izvještavaju o stanju djece samo kao o dogaĎaju, već treba kontinuirano da govore o procesu koji je doveo ili još uvek dovodi do pojave ovih dogaĎaja.

(Usvojeno u Recifeu, Brazil, 2. maja 1998.)

32

Dodatak 3 UPUTSTVA SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE ZA PREDSTAVNIKE MEDIJA KOJI IZVJEŠTAVAJU O ZDRAVSTVU

Uputstva za zaposlene u medijima koji se bave pitanjima zdravstva je sastavio PressWise, a usvojio Evropski ogranak Svjetske zdravstvene organizacije na Konvenciji u Moskvi 1998 godine.

1. Prvo, ne činite nikakvo zlo.

2. Radite onako kako treba. Provjerite činjenice, čak i ako zbog toga morate prekoračiti rokove.

3. Ne budite lažnu nadu.Budite posebno obazrivi kada izvještavate o “čudotvornim liječenjima”.

4. Vodite računa o mogućem interesu.Zapitajte se : “Ko ima koristi od ove priče?”.

5. Nikada ne otkrivajte izvore informacija date u povjerenju, ukoliko niste zakonom primorani da to učinite.

6. Prilikom rada sa bolesnim ili hendikepiranim osobama, posebno sa djecom, imajte na umu posljedice vaše priče. Oni moraju sa tim da žive i kada vi odete.

7. Nikada se ne mješajte u ličnu patnju.

8. Uvijek poštujte privatnost bolesnih, hendikepiranih i njihovih porodica.

9. Poštujte osjećanja ožalošćenih, posebno kada su u pitanju katastrofe. Kad god je moguće treba izbjegavati prikazivanje fotografija žrtava i njihovih porodica.

10. Ako u nešto niste sigurni, izostavite to.

33

34