Vjetrovi Ratova

tog vremena. (Danijel 12, 4.) Uostalom, sa ovim Spasitelj nije htio reći da približavanje vremena neće biti poznato, nego da određeni „dan” i „čas” nitko ne zna. On kaže da ce se dosta znati po znacima vremena, da bi nas podstrekao da se pripremimo za njegov dolazak, kao što je Noje pripremio kovčeg.” 266 {VB 293.3}

O uobičajenom tumačenju i izvrtanju Svetoga pisma, Volf je pisao: „Veći dio kršćanske crkve udaljio se od jasnog smisla Svetoga pisma i okrenuo se varkama budističke nauke, koja uči da će se buduća sreća ljudskog roda sastojati u neprekidnom kretanju tamo amo u zraku. Oni misle kad čitaju riječ Jevreji, da pod tim treba razumjeti neznabošce; a kad čitaju Jeruzalem, to znači crkva; kad piše zemlja, to znači nebo; a da pod Gospodnjim dolaskom treba razumjeti napredak misionarskih društava; a ići na goru Gospodnju, kući Boga Jakovljeva, da to znači ići na neki veliki sabor metodista.”267 {VB 294.1}

U toku dvadeset i četiri godine, od 1821. do 1845. godine Volf je putovao po svijetu. U Africi je posjetio Egipat i Etio,piju; u Aziji je proputovao Palestinu, Siriju, Perziju, Buha.ru i Indiju. Posjetio je i Sjedinjene Države, pošto je prethodno na putu za Ameriku propovijedao na otoku Sv. Jeleni. U kolovozu 1837. godine stigao je u Njujork; nakon što je govorio u ovom gradu, propovijedao je u Filadelfiji i Baltimoru, a onda je oti-šao u Vašington. „Ovdje mi je”, kaže, „na prijedlog bivšeg predsjednika Džona Kvinsi Adamsa jednoglasno stavljena na raspoloženje kongresna sala za jedno predavanje koje sam održao jedne subote počašćen posjetom svih članova kongresa, episkopa iz Virdžinije, kao i svećenstva i građana Vašingtona. Ista čast ukazana mi je i od članova vlade u Nju Džersiju i Pensilvaniji, u čijoj sam prisutnosti držao predavanja o svojim istraživanjima u Aziji i o ličnoj vladavini Isusa Krista.”268 {VB 294.2}

Dr. Volf je putovao po neciviliziranim zemljama, bez zaštite bilo koje evropske vlasti, i tamo je pretrpio mnoge nevolje i bio okružen bezbrojnim opasnostima. Dobivao je batine po tabanima, trpio je glad, prodavan je kao’ rob i tri puta osuđivan na smrt. Bio je napadan od razbojnika, i više puta je skoro umro od žeđi. Jednom mu je opljačkano sve što je imao, i morao je pješke da putuje stotine kilometara kroz planine, dok ga je snijeg šibao po licu, a gole noge postale su neosjetljive zbog hodanja po smrznutoj zemlji. {VB 294.3}

Kada su mu savjetovali da ne ide bez oružja među divlja i neprijateljska plemena, odgovorio je da je naoružan dobrim oružjem: „molitvom, revnovanjem za Krista i pouzdanjem u njegovu pomoć”. „Ja sam”, reče, „naoružan u srcu ljubavlju prema Bogu i bližnjima, a u svojoj ruci imam Bibliju.” Sa bobom je uvijek nosio Bibliju na jevrejskom i engleskom jeziku. O jednom svom kasnijem putu rekao je: „U svojoj ruci držao sam otvorenu Bibliju... Osjećao sam da se moja snaga nalazi u toj knjizi, i da će me njena sila sačuvati.” Na taj način održao se u svom radu sve dok vijest o sudu nije bila objavljena velikom dijelu zemaljske kugle. Među Jevrejima, Turcima, Perzijancima, Hindusima i mnogim drugim narodima i plemenima širio je Božju riječ na ovim raznim jezicima, i svuda je objavljivao Mesijino carstvo koje dolazi. {VB 295.1}

Vjetrovi Ratova

Na svojim putovanjima u Buhari našao je nauku o dolasku Gospodnjem usred jednog udaljenog i usamljenog naroda. On kaže: „Arapi u Jemenu imaju knjigu zvanu „Seera”, koja sadrži vijest o Kristovom dolasku i njegovom carstvu u slavi, i oni očekuju da će se 1840. godine desiti veliki događaji.” „U Jemenu... sam bio šest dana sa sinovima Rahabovim. Oni n,e piju vino, ne sade vinograde, ne siju žito, stanuju u šatorima i opominju se riječi Jonadaba, sina Rehabova. (Jeremija 35, 6-7) Kod njih se nalaze i djeca Izraelova iz plemena Danova... koji zajedno sa sinovima Rehabovim očekuju dolazak Mesije na oblacima nebeskim.” {VB 295.2}

Sličnu vjeru našao je i jedan drugi misionar u Tatarskoj. Jedan tatarski svećenik upitao je jednog misionara kada će Kris; po drugi put doći. Kada je misionar odgovorio da o tome ništa ne zna, svećenik se vrlo začudio takvom neznanju čovjeka koji tvrdi da je učitelj Biblije, i rekao je da će po njegovom ličnom vjerovanju, zasnovanom na proročanstvu, Krist doći oko 1844. godine. {VB 295.3}

U Engleskoj se već 1826. godine počela propovijedati ad,ventna vijest. Ovdje pokret nije dobio tako određen oblik kao u Americi. Tačno vrijeme Kristovog dolaska nije bilo tako općenito propovijedano, ali je objavljivana velika istina o Kristovom dolasku u sili i slavi, i to ne samo među desidentima i nonkonformistima. Mourant Brok, jedan engleski književnik, tvrdi da je oko sedam stotina propovjednika anglikanske crkve objaljivalo ovu vijest evanđelja o carstvu. Vijest koja j.s upućivala na godinu 1844. kao na vrijeme Kristovog dolaska objavljivala se u Velikoj Britaniji. Štampani spisi o adventnom pokretu širili su se iz Sjedinjenih Država na sve strane. U Engleskoj su preštampavane knjige i časopisi, a godine 1842. Robert Vinter, dođeni Englez, koji je adventnu nadu prihvatio u Americi, vratio se u svoj zavičaj da objavljuje dolazak Gospodnji. Mnogi su se sjedinili s njime u ovome djelu, i vijest O sudu se objavljivala u raznim dijelovima Engleske. {VB 295.4}

U južnoj Americi našao je Lakunca, španjolski jezuita, usred neznanja i prijevare svećenstva, put do Svetoga pisma, I tako je primio istinu o skorom Kristovom dolasku. Podstreknut da saopći istinu, a želeći da izbjegne crkvene kazne, objavljivao je svoje poglede pod imenom „Rabi Ben Ezra”, pred-stavljajući se kao obraćeni Jevrejin. Lakunca je živio u osamnaestom vijeku, ali tek oko 1825. godine njegova knjiga, pošto je dospjela u London, prevedena je na engleski jezik. Njeno izdavanje poslužilo je da u Engleskoj poveća probuđeno interesiranje za dolazak Gospodnji. {VB 296.1}

Ovu nauku propovijedao je u Njemačkoj u osamnaestom vijeku Bengel, biskup luteranske crkve i čuveni biblijski naučenjak i kritičar. Poslije svog školovanja, Bengel se posvetio studiju teologije, kojoj ga je privlačio njegov po prirodi pobožan duh, produbljen njegovim obrazovanjem i disciplinom u ranoj mladosti. Kao i drugi ozbiljni mladi ljudi prije i poslije njega, i on je morao da se bori protiv sumnji i teškoća religiozne prirode. U svojim spisima spominje, sa puno osjećanja, „mnoge strijele koje su probadale njegovo’ srce i činile njegovu mladost teško podnošljivom.” Kad je postao član crkvenog vijeća u Virtembergu, borio se za stvar vjerske slobode. „Mada je crkvi priznavao sva prava i preimućstva, tražio je da se dozvoli da istupe iz državne crkve svi oni koji iz razloga savjesti to žele. Dobre posljedice ovoga postupka i danas se još osjećaju u njegovoj domovini. {VB 296.2}

Kad je jednom spremao propovijed za adventnu nedjelju iz Otkrivenja 21. glave, iznenada mu je zasijala svjetlost o drugom Kristovom dolasku. Proročanstva iz Otkrivenja postala su mu jasnija nego ikada ranije. Saznanje o ogromnoj važnosti i neizmjernoj slavi prizora koje su proroci opisali, toliko ga je uzbudilo da je bio prinuđen da za neko vrijeme prekine proučavanje ovoga predmeta. Ali na propovjedaonici mu se opet pojavila ista slika u svoj svojoj sili i jasnoći. Od toga vremena posvetio se proučavanju proročanstava, osobito onih u Otkrivenju, i uskoro se uvjerio da ona upućuju na Kristov dolazak koji nije daleko. Datum koji je on ustanovio kao vrijeme drugog Kristovog dolaska razlikovao se samo za nekoliko godina od onoga koji je kasnije prihvatio Miler. {VB 296.3}

Bengel ovi spisi su se proširili po cijelom kršćanskom svijetu. U njegovoj državi, Virtembergu, a donekle i u drugim dijelovima Njemačke, bili su već prilično prihvaćeni njegovi pogledi o proročanstvima. Pokret se poslije njegove smrti i dalje širio, i adventna vijest se čula u Njemačkoj u isto vrijeme kad je i u drugim zemljama skrenula na sebe pažnju. Još ranije su neki vjerni otišli u Rusiju, i ondje osnovali kolonije, i vjera u skori Kristov dolazak još uvijek se čuva u njemačkim crkvama ove zemlje. {VB 297.1}

U Francuskoj i Švicarskoj je takođe zasjalo vidjelo. U Zenevi, gdje su Farel i Kalvin raširili istinu reformacije, propovijedao je Gosen vijest o drugom Kristovom dolasku. Dok je još studirao na univerzitetu, na Gosena je utjecao duh raci,onalizma, koji je u drugoj polovini osamnaestog i u početku devetnaestog vijeka vladao u cijeloj Evropi, i kad je stupio u propovjedničku službu bio je ne samo neupućen u pravu vjeru nego je i naginjao sumnji. U svojoj mladosti rado je studirao proročanstva. Čitajući Rolenovu „Historiju staroga vijeka”, nj,egova je pažnja bila skrenuta na drugu glavu Danijelovu. Bio je iznenađen čudnovatom tačnošću kojom su se proročanstva ispunila, kako se to vidjelo iz prikaza ovog historičara. Tu se nalazilo svjedočanstvo o božanskom nadahnuću Svetoga pisma, koje mu je u raznim opasnostima kasnijih godina služilo kao lenger. Više se nije mogao zadovoljiti naukom racionalizma i, proučavajući Bibliju i tražeći jasnije vidjelo, stekao je poslije nekog vremena čvrstu vjeru. {VB 297.2}

Kad je nastavio da proučava proročanstva, uvjerio se da je dolazak Gospodnji blizu. Pod utiskom svečanosti i važnosti ove velike istine, želio je da je iznese pred narod. Ali vjerovanje, rašireno u narodu, da su Danijelova proročanstva tajna, i da se ne mogu razumjeti, bilo je velika smetnja u ostvareni u njegove namjere. Napokon je odlučio — kao što je prije njega učinio Farel kada je Zenevi donio evanđelje — da počne sa djecom preko koje se nadao da će privući i roditelje. {VB 297.3}