Ratova

Pošto su bila još maloljetna, državni zakoni ih nisu mogli ograničavati, i ona su mogla nesmetano da govore. {VB 298.4}

Pokret se širionaročito među nižim staležima. U skromnim stanovima radnika sakupljao se narod da čuje opomene. Djecapropovjednici i sama su bila većinom stanovnici kućeraka. Neka od njih nisu bila starija od šest do osam godina, i dok je njihov život dokazivao da ljube Spasitelja i da žele da budu poslušni svetim Božjim propisima, njihov je opći izgled dokazivao samo običan razum djece njihovog uzrasta, i ništa više od običnih dječjih sposobnosti. Ali kad su stajala pred ljudima bilo je očigledno da su bila pokretana utjecajem koji je nadvisivao njihove prirodne sposobnosti. Njihov glas i cijelo njihovo biće se promijenilo, i sa svečanom silom objavljivali su vijest o sudu, služeći se pri tome tačno riječima Svetoga pisma: „Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda nje-gova.” Korila su grijehe naroda, osuđujući ne samo razvrat i poroke nego i želju, za svjetskim životom i nevjerstvo, i opominjala su svoje slušaoce da se pokaju da bi izbjegli budući gnjev. {VB 299.1}

Narod ih je dršćući slušao. Božji Duh govorio je njihovim srcima. Mnogi su bili pokrenuti da sa novom i dubljom revnošću proučavaju Sveto pismo-, Neumjereni i nemoralni su otpočeli nov život; drugi su se odrekli svojih nečasnih navika, i izvršeno je tako neobično djelo da su i sami propovjednici državne crkve morali priznati da je sa ovim pokretom Božja ruka. {VB 299.2}

Božja je volja bila da se glas o Spasiteljevom dolasku proširi u Skandinavskim zemljama, a kada su njegove sluge bile ušutkane, Bog je izlio svoga Duha na djecu da bi se djelo dovršilo. Kad se Isus, praćen od radosnog naroda, koji mu je radosnim uzvicima i mašući palmovim granama klicao kao sinu Davidovu, približavao Jeruzalemu, zavidljivi farizeji su tražili da zapovjedi narodu da šuti, Ali Isus im je odgovorio da je sve to ispunjenje proročanstva, i ako oni ušute, kamenje će progovoriti. Narod zaplašen prijetnjama svećenika i starješina, prestao je da iskazuje svoju radost kada je Isus prolazio kroz vrata Jeruzalema, ali djeca su u predvorju hrama nastavila da kliču i pjevaju mašući palmovim granama:

„Hosana sinu Davidovu!” Kada su mu farizeji gnjevno rekli: „Čuješ li šta ona govore?” Isus je odgovorio: „Da, zar niste nikad čitali: Iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?” (Matej 21, 8-16.) Kao što je Bog u vrijeme prvog Kristovog dolaska radio preko djece, tako se isto njima poslužio da objavi vijest o drugom Kristovom dolasku. Božja riječ da će vijest o Spasiteljevom dolasku biti objavljena narodima, plemenima i jezicima, ispunila se. {VB 299.3}

Vilijamu Mileru i njegovim suradnicima bio je dat zadatak da propovijedaju adventnu vijest u Americi. Ova zemlja postala je središte velikog adventnog pokreta. Ovdje se proročanstvo O prvoj anđeoskoj vijesti neposredno ispunilo. Milerov! spisi I spisi njegovih suradnika bili su odnijeti u najudaljenije zemlje. Gdje god su došli misionari, bila je objavljena i radosna vijest o skorom Kristovom dolasku. Na sve strane širila se vijest vječnoga evanđelja: „Bojte se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova.” {VB 300.1}

Svjedočanstvo proročanstva koje je upućivalo, kako je tada izgledalo, na Kristov dolazak u proljeće 1844. godine učinilo je dubok utisak na savremenike. Kako se vijest širila iz države u državu, tako je svuda nastajalo veliko probuđenje. Mnogi su bili osvjedočeni da su dokazi, zasnovani na proročkom računanju vremena ispravni i, napuštajući svoja lična mišljenja, radosno su prihvatali istinu. Neki propovjednici odbacili su svoje uskogrudne poglede i osjećanja, odrekli su se svojih plata i svojih crkava i sjedinili su se u objavljivanju Isusovog ponovnog dolaska. Ali bilo je srazmjerno malo propovjednika koji su prihvatili ovu vijest, zato je ona većim dijelom bila povjerena poniznim laicima. Zemljoradnici su napuštali svoja polja, zanatlije svoje radionice, trgovci svoju robu, činovnici svoje -položaje; ipak je broj radnika bio nedovoljan u odnosu prema djelu koje je trebalo da se izvrši. Stanje u kome se nalazila bezbožna crkva, u svijetu utonulom u zlu, tištalo je duše vjernih stražara, i oni su dragovoljno podnosili nevolje, patnje i oskudicu da bi mogli pozvati ljude na pokajanje i spasenje., Iako im se sotona protivio, djelo je ipak stalno napredovalo, a istinu o Kristovom ponovnom dolasku prihvatile su mnoge hiljade. {VB 300.2}

Svuda se objavljivala ozbiljna vijest koja je opominjala grešnike, svjetske ljude kao i članove raznih crkava da izbjegnu budući gnjev. Kao Ivan Krstitelj, Kristov preteča, propovjednici su položili sjekiru na korijen drvetu, tražeći od svih da donesu prave plodove pokajanja. Njihovi dirljivi pozivi bili su upadljiva suprotnost prema uvjeravanjima o miru i sigurnosti koja su se čula sa propovjedaonica zvaničnih crkava. Gdje god se vijest propovijedala, narod se bio pokrenuo. Jednostavno i neposredno svjedočanstvo Svetoga pisma, praćeno silom Svetoga Duha, bilo je tako silno da je malo tko mogao da mu se usprotivi. Kršćani po imenu bili su pokrenuti iz svoje lažne sigurnosti. Uvidjeli su svoj otpad od vjere, svoju ljubav prema svijetu i nevjerstvo, svoju ohohlost i sebičnost. Mnogi su tražili Gospoda sa pokajanjem i poniznošću. Sklonost koju su pokazivali prema zemaljskim stvarima, sada su upravili ka nebu. Na njima je počivao Božji Duh, i smjerna i ponizna srca sjedinila su se u pokliku: „Bojt,e se Boga i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova!” {VB 300.3}

Grešnici su plačući pitali: „Šta nam valja činiti da se spasimo?” Oni čiji život nije bio pošten nastojali su da poprave svoju nepravdu. Svi koji su u Kristu našli mir, čeznuli su za tim da i druge vide kao dionike svojih blagoslova. Srca roditelja obraćala su se djeci, a srca djece svojim roditeljima. Ograde oholosti i nepristupačnosti bile su uklonjene. Čula su se iskrena priznanja, a članovi obitelji trudili su se oko spasenja onih koji su im bili najbliži i najmiliji. Često su se čule ozbiljne molitve za druge. Svuda su se duše u velikom strahu borile sa Bogom, Mnogi su se molili cijelu noć za osvjedočenje da su im grijesi oprošteni, ili za obraćenje svojih rođaka i susjeda. {VB 301.1}

Ljudi svih slojeva hrlili su na skupove adventista., Bogati i siromašni, veliki i mali htjeli su iz raznih uzroka da čuju nauku o Kristovom dolasku. Gospod je obuzdavao duh otpora kada su njegove sluge iznosile osnove svoje vjere. Često je oruđe bilo slabo, ali je Duh Božji davao istini silu. Na ovim skupovima osjećala se prisutnost svetih anđela, i svakog dana su se mnogi priključivali vjernima. Kada su bili ponavljani dokazi o skorom Kristovom dolasku, veliko mnoštvoje slušalo, mirno i bez daha, svečane riječi. Izgledalo je da su se nebo i zemlja približili. Božju moć osjećali su mladi i stari, i oni srednjih godina. Ljudi su se vraćali kući sa pjesmom hvale na usnama, i radostan glas odzvanjao je kroz tihi noćni zrak. Nitko od onih koji su prisustvovali ovim skupovima ne može zaboraviti one tako značajne prizore. {VB 301.2}

Objavljivanje određenog vremena Kristovog dolaska izazvalo je veliki otpor mnogih iz svih staleža, počevši od propovjednika sa propovjedaonice, pa sve do najokorjelijeg grešnika. Ispunile su se riječi proročanstva: „I ovo znajte najprije da će u posljednje dane doći rugači koji će živjeti po svojim željama, i govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci pomriješe, sve stoji tako od početka stvorenja .” (2. Petrova 3, 3. 4.) Mnogi koji su tvrdili da ljube svoga Spasitelja izjavili su da nemaju nikakvog prigovora nauci o njegovom drugom dolasku, nego da su samo protiv određenog vremena. Ali Božje oko, koje sve vidi, vidjelo je što je u nijhovim srcima. Oni nisu željeli ništa čuti o tome da će Krist doći da sudi svijetu po pravdi. Oni su bili nevjerne sluge. Njihova djela ne bi mogla podnijeti Božji pogled koji ispituje srca, i zato su se bojali da se susretnu sa svojim Gospodom. Kao i Jevreji u vrijeme prvog Kristovog dolaska, ni oni nisu bili spremni da pozdrave Krista. Nisu samo odbijali da slušaju jasne dokaze iz Pisma nego su se i rugali onima koji su čekali Gospoda. Sotona i njegovi anđeli klicali su od veselja i rugali su se Kristu i svetim anđelima što narod koji se smatra njegovim ima prema Njemu tako malo ljubavi i ne želi njegov dolazak. {VB 301.3}

„A o danu tome i času nitko ne zna”, glasio je najčešće isticani dokaz protivnika adventne vijesti. Ovo mjesto glasi: „A o danu tome i o času nitko ne zna, ni anđeli nebeski, do Otac moj sam.” Matej 24, 36. Oni koji su čekali svoga Gospoda iznijeli su razumljivo i tačno tumačenje ovoga mjesta u Bibliji, tako da se očevidno odmah pokazalo kakoprotivnici iskrivljuju taj stih. Ove je riječi Krist izgovorio u onom važnom razgovoru sa svojim učenicima na Maslinskoj gori kada je posljednji put izašao iz hrama. Učenici su ga pitali:

„Kakav je znak tvojega dolaska i posljetka vijeka?” Isus im je naveo izvjesne znakove i rekao: „Tako vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.” Matej 24, 3. 33. Jedna Spasiteljeva izjava ne smije biti tako prikazana da pobija drugu. Iako nitko ne zna dan ni čas njegovog dolaska, ipak se od nas traži da znamo kada je dolazak blizu. Isus zatim kaže da će hotimično zanemarivanje njegovih opomena o vremenu njegovog skorog dolaska biti isto tako kobno kao što je bilo neznanje prepotopnog svijeta o dolasku potopa. Kristova priča u istoj glavi, koja pokazuje razliku između vjernog sluge i nevjernog, te iznosi osudu nad onim koji je u svome srcu rekao: „Neće moj gospodar još za dugo doći”, ističe kako će

Vjetrovi Ratova

Krist, kad bude došao, suditi svima i platiti onima koji straže i objavljuju njegov dolazak, a kako onima koji ga poriču. „Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako.” Matej 24, 42-51. „Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i nećeš čuti u koji ću čas doći na tebe.” Otkrivenje 3, 3. {VB 302.1}

Pavao govori o onim ljudima kojima će dolazak Gospodnji biti neočekivan. „Jer sami znate jamačno da će dan Gospodnji doći kao lupež po noći. Jer kad reku: mir je i nema se šta bojati, onda će iznenada napasti na nih pogibao... i neće uteći.” A za one koji su cijenili Gospodnju opomenu, dodaje: „Ali, vi, braćo, niste u tami da vas dan kao lupež zastane. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nismo noći niti tame.” 1. Solunjanima 5, 2-5. {VB 303.1}

Iz ovoga se jasno vidi da Biblija ne opravdava da čovjek ostaje u neznanju u pogledu blizine Kristovog dolaska. Ali oni koji samo traže izgovor da bi odbacili istinu zatvorili su uši ovom razjašnjenju, i drski rugači, kao i tobožnji propovjednici Isusa Krista, nastavljaju da ponavljaju: „A o danu teme času nitko ne zna.” Kada se narod probudio i počeo da traži put spasenja, vjerski učitelji stali su između njega i istine, pokušavajući da njegovo strahovanje umire lažnim tumačenjima Božje riječi. Nevjerni stražari priključili su se djelu velikog varalice i vikali su: „Mir! Mir!” kad Bog nije govorio: Mir! Kao i farizeji u danima Krista, mnogi su odbijali da uđu u nebesko carstvo i spriječavali su onima koji su htjeli ući. Iz njihovih ruku tražit će se krv ovih duša. {VB 303.2}

Najponizniji i najpobožniji članovi crkava bili su obično prvi koji su primili vijest. Oni koji su lično proučavali Bibliju morali su neminovno vidjeti koliko je uobičajeno mišljenje o proročanstvima bilo protivno Pismu. Gdje god narod nije bio zaveden utjecajem svećenstva, i gdje je sam za sebe istraživao Božju riječ, bilo je dovoljno samo usporediti adventnu nauku sa Svetim pismom da bi se vidjelo njeno božansko porijeklo. {VB 303.3}

Mnogi su bili prognani od svoje nevjerne braće. Neki su odlučili da ne priznaju javno svoju nadu da bi zadržali svoj položaj u crkvi; drugi su, međutim, osjećali da im vjernost prema Bogu ne dopušta da sakrivaju istinu koju im je Bog povjerio. Mnogi su bili isključeni iz crkve samo zato što su izrazili svoju vjeru u Spasiteljev dolazak. Onima koji su podnijeli kušanje svoje vjere, bile su dragocjene prorokove riječi: „Braća vaša, koja mrze na vas i izgone vas imena mojega radi, govore: Neka se pokaže slava Gospodnja. I pokazat će se na vašu radost, a oni će se posramiti.” Izaija 66, 5. {VB 303.4}

Božji anđeli pratili su sa najvećim interesiranjem uspjeh opomene. Kada su crkve odbacile vijest, anđeli su se od njih tužno okrenuli. Ali bilo j,e još mnogo pojedinaca koji nisu bili iskušani u pogledu vjere u Kristov dolazak. Mnogi, zavedeni od supruge ili supruga, od roditelja ili djece, vjerovali su da je grijeh i slušati takvu „heretičku” nauku, koju propovijedaju andventisti. Anđelima je naređeno da brižno paze na te duše; jer je trebalo da nova svjetlost sa Božjeg prijestola obasja njihovu stazu. {VB 303.5}