Vjetrovi Ratova

Zar se isti proces nije ponavljao skoro u svakoj crkvi koja se naziva protestantskom? Kad su umrli njeni osnivači, koji su bili prožeti pravim duhom reforme, došli su njihovi nasljednici, i sve je dobilo novi izgled. Držeći se slijepo vjerovanja svojih otaca i odbijajući da prihvate bilo koju novu istinu, djeca reformatora udaljila su se daleko od njihovog primjera u poniznosti, samoodricanju i odricanju od svijeta. Tako je „nestalo prve jednostavnosti”. Crkvu je poplavio svjetski val i donio „sa sobom svoje običaje, ceremonije i idole”. {VB 313.5}

O kako se sada među Kristovim sljedbenicima gajilo ona prijateljstvo sa svijetom koje je „neprijateljstvo Bogu”. Koliko* su se velike crkve širom kršćanskog svijeta udaljile od biblijske poniznosti, samoodricanja, jednostavnosti i pobožnosti! Džon Veslej, govoreći o pravoj upotrebi novca, rekao je: „Ne rasipajte ni jedan dio tako dragocjenog dara da biste zadovoljili želju za suvišnim i skupocjenim odijevanjem ili nepotrebnim ukrašavanjem! Ne rasipajte ništa od toga na vještačko ukrašavanje vaših domova, na suvišno i skupocjeno pokućstvo, skupocjene slike i ukrašavanje zlatom... Ne trošite ništa na sujetni život da biste privukli divljenje i pažnju ljudi... Dok ti je dobro, ljudi će o tebi dobro govoriti. Dok se odijevaš u purpur i skupocjene haljine, i živiš svaki dan u izobilju, mnogi će, bez sumnje, veličati tvoj ukus, darežljivost i gostoprimstvo. Ali ne plaćaj tako skupo njihovo odobravanje; bolje je da se zadovoljiš čašću koja dolazi od Boga.”275 Ali u mnogim crkvama našeg vremena nema ni traga takvom učenju. {VB 314.1}

Pripadati jednoj vjeroispovijesti postalo je u svijetu nešto uobičajeno. Vladari, političari, pravnici, liječnici, trgovci — svi postaju članovi crkve da bi ih društvo više poštovala i imalo povjerenja u njih, i da bi bili uspješniji u svojim poslovima. Ovako oni pokušavaju da svoje nepravedne poslove zaviju u plašt kršćanske vjeroispovijesti. Razne vjerske zajednice, ojačane bogatstvom i utjecajem ovih pokrštenih svjetskih ljudi, mogle su još više da steknu popularnost i veći broj pokrovitelja. U najljepšim ulicama podignute su veličanstvene crkve, raskošno ukrašene. Vjernici koji dolaze na bogosluženje oblače se po modi i u skupe haljine. Darovitim propovjednicima daje se velika plata da zabavljaju i privlače narod. Njihove propovijedi ne smiju žigosati narodne grijehe, nego moraju biti mile njihovim ušima i lijepo zvučati. Tako su ugledni grešnici upisivani i crkvene knjige, a fini grijesi prikrivani plaštom po-božnosti. {VB 314.2}

Jedne poznate novine, govoreći o sadašnjem odnosu američkih kršćana prema svijetu, pišu: „Crkva se neosjetno predala duhu vremena i prilagodila svoja bogosluženja suvremenim prohtjevima.” „Stvarno, crkva sada upotrebljava kao svoje oruđe sve što vjeru može učiniti privlačnom.” Jedan pisac piše u njujorškom listu „Independent” o današnjem metodizmu slijedeće: „Sve više se gubi granica kolja odvaja pobožne od bezbožnih, a revni ljudi sa obiju strana trude se da sasvim uklone razliku između načina njihovog postupanja i njihovih zabava.” Popularnost religije doprinijela je mnogo da se povećao broj onih koji hoće da uživaju njene blagoslove, ali ne da časno1 ispunjavaju svoje dužnosti.” {VB 314.3}

Vjetrovi Ratova

Hauard Krozbi veli: „Veoma nas zabrinjava što kršćanska crkva tako malo> ispunjava Gospodnje namjere. Kao što su se nekad Jevreji odvratili od Boga zbog prijateljskih veza sa idolopoklonicima... tako i današnja Kristova crkva napušta božanski način pravoga života zbog nedozvoljenih veza sa nevjernim svijetom.”276 {VB 315.1}

U ovoj poplavi svjetskog utjecaja i želja za uživanjem gotovo sasvim se izgubilo samoodricanje i samopožrtvovnost Krista radi. „Neki ljudi koji sada rade u našim crkvama bili su kao djeca poučavani da se žrtvuju da bi bili sposobni da nešto daju ili učine za Krista. Ali sada, u slučaju da nema sredstava, ni od koga se ne traži da nešto da. O ne! Priredite bazar, lutriju, šaljivo veče, banket ili bilo šta samo da se narod zabavlja.” {VB 315.2}

Guverner Vinskonsina Uošbern izjavio je u svom godišnjem proglasu 9. siječnja 1873.: „Izgleda da su neophodni zakoni da bi se ukinule škole koje stvaraju kockare. One se svuda nalaze. Čak i crkva (besumnje nesvijesno) ponekad vrši ovo sotonsko djelo. Priređuju se priredbe uz poklone, sa dobrotvornim lutrijama i raznim izvlačenjima, često u religiozne i dobro,tvome svrhe, ali vrlo malo korisne. Lutrije, prodaje paketa itd., postižu svrhu da se dođe do novca, a da se ne da protiv-vrijednost. Ništa nije opasnije za moral i otrovnije, naročito za omladinu, nego sticanje novca i imovine bez rada. Kad se ugledne osobe bave lutrijom, a njihova savjest umiruje time što taj novac ide u dobrotvorne svrhe, onda se nemojmo čuditi što se omladina odaje navikama koje se tako lako izazivaju uzbudljivim igranjem lutrije.” {VB 315.3}

Duh prilagođavanja svijetu prožima sve kršćanske crkve. Robert Ejtkins prikazao je u jednom predavanju, održanom u Londonu, tamnu sliku duhovnog opadaja koje se primjećuje u Engleskoj. On je rekao: „Pravih pravednika ima na zemlji sve manje, a na to nitko ne obraća pažnju. Današnje pristalice religije, u svakoj crkvi, ljube svijet, vladaju se prema njemu, vole ličnu udobnost i teže za ugledom. Oni su pozvani da trpe sa Kristom, ali se plaše svakog prijekora. Otpad, otpad, otpad napisano je na čelu svake crkve. Kada bi one to znale, i kada bi mogle to osjećati, još bi bilo nade; ali, jao! one viču: „Bogati smo, i obogatili smo se, i ništa ne potrebujemo.”277 {VB 315.4}

Veliki grijeh koji tereti Babilon jeste što’ „otrovnim vinom bluda svojega napoji sve narode”. Ovaj otrovni pehar koji on nudi svijetu predstavlja lažne nauke koje je crkva primila kao posljedicu svoje nedozvoljene veze sa velikanima na zemlji. Prijateljstvo sa svijetom pokvarilo je njenu vjeru, i ona vrši štetan utjecaj na svijet, šireći nauke koje su u suprotnosti sa jasnim učenjem Svetoga pisma. {VB 316.1}

Rim je narodu oduzeo Bibliju i tražio od svakoga da primi njegovu nauku mjesto nauke Svetog pisma. Zadatak reformacije je bio da čovječanstvu povrati Božju riječ. Ali zar nije istina da se u crkvama našega vremena propovijeda da čovjek svoju vjeru mora zasnivati više na vjeroispovijedanju i dogmama svoje crkve nego na Svetom pismu. Karlo Bičer nam veli o protestantskim crkvama: „One se plaše svake oštre riječi protiv njihovog vjeroispovijedanja sa istom osjetljivošću koju su pokazali i sveti oci zbog oštrih riječi protiv

Vjetrovi Ratova

poštovanja svetaca i mučenika koje su oni gajili... Protestantske evangelističke za-jednice tako su za vezale ruke jedna drugoj, a i same sebi, da kod njih nitko ne može biti propovjednik ako ne prihvati i po neku drugu knjigu osim Biblije... Nema pretjerivanja kad se kaže da zastupnici dogmi u protestantskim redovima počinju zabranjivati Bibliju kao što je to činio Rim, samo na mnogo lukaviji način.” {VB 316.2}

Kad vjerni učitelji tumače Božju riječ, tada se podižu učeni ljudi, propovjednici po zanimanju, koji tvrde da razumiju Sveto pismo, nazivaju zdravu nauku krivovjerstvom i na taj način odvraćaju od istine ljude koji je traže. Da svijet nije sasvim otrovan babilonskim vinom, mnogi bi se osvjedočili i obratili pomoću jasnih i određenih istina Božje riječi. Ali na području vjere je tolka zbrke i nesloge da narod više ne zna u šta da vjeruje kao istinu. Odgovornost za nepokajanost svijeta leži na crkvi. {VB 316.3}

Druga anđeoska vijest iz Otkrivenja 14. propovijedala se prvi put u ljeto 1844. godine, i naročito se odnosila na crkve Sjedinjenih Država, gdje se opomena o sudu najviše objavljivala i bila uglavnom odbačena, i gdje je opadanje crkve bilo najbrže. Ali vijest drugoga anđela nije se potpuno ispunila godine 1844. Tada su crkve koje su se protivile da prihvate vidjelo adventne vijesti, doživjele moralni pad, ali ipak taj pad nije bio. potpun. Pošto su one nastavile da odbacuju naročite istine određene za to vrijeme, padale su sve dublje i dublje. Ali ipak još se nije moglo reći: „Pade Babilon... jer otrovnim vinom bluda svojega napoji sve narode.” Tada Babilon još nije opio sve narede. Duh prilagođivanja svijetu i duh ravnodušnosti prema istinama za naše vrijeme postoji i proširio se u sve protestantske crkve: te crkve su obuhvaćene u svečanom i strašnom optuživanju drugoga anđela. Ali otpad još nije postigao svoj vrhunac. {VB 316.4}

Biblija nam kaže da će prije Gospodnjeg dolaska sotona raditi” „sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prijevarom nepravde”; i oni koji „ljubavi istine ne primiše da bi se spasli”, prihvatit će sve prijevare i vjerovat će laži. 2. Solunjanima 2. 9-11. Tek kada nastupi ovakvo stanje, i kad se u cijelom kršćanstvu ostvari ujedinjenje crkve sa svijetom, onda će pad Babilona biti potpun. Promjena će nastajati malo po malo, a potpuno ispunjenje Otkrivenja 14, 8. još je u budućnosti. {VB 317.1}

I pored duhovne tame i odstupanja od Boga u crkvama koje sačinjavaju Babilon, većina pravih Kristovih sljedbenika nalazi se još u tim vjerskim zajednicama. Među njima ima mnogo njih koji nikada nisu čuli o naročitim istinama za naše vrijeme. Mnogi su nezadovoljni sa svojim sadašnjim stanjem i čeznu za jasnijom svjetlošću. Oni uzalud traže Kristovo obličje u crkvama sa kojima su u vezi. Kako se ove vjerske zajednice sve više udaljuju od istine i sjedinjuju sa svijetom, razlika između ovih dviju grupa bivat će sve veća, napokon će doći do njihovog rastavljanja. Doći će vrijeme kad oni koji iznad svega ljube Boga neće moći dulje ostati u vezi sa onima „koji više mare za slasti nego za Boga; koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli”. 2. Timoteju 3, 4. 5. {VB 317.2}