Durek 2015 16

Đurđevac

Osnovne škole Grgura Karlovčana

Časopis za stvaralački rad, pouku i igru učenika i učitelja

broj 11 lipanj 2016.

ISSN: 1845-545X

Dani

4

Razno

5

Intervjui s našim umirovljenicima

8

Razno

10

Tema broja:

11

Stvaraonica

18

Iz knjižnice

31

Grgur Karlovčan

34

Hippo

38

Područne škole

39

Strip

46

2

Dragi naši čitatelji i čitateljice, pred Vama je novi, jedanaesti broj našeg i vašeg“Đureka“!

Kao i svake godine, donosimo Vam pregled aktivnosti, projekata i uspjeha učenika naše škole.

Osim toga, tradicionalno, u časopisu ćete moći pročitati i pregledati iznimne književne i likovne učeničke radove.

Potaknuti novim trendovima u tehnologiji i komunikaciji, a osobito među mladima, za ovogodišnju temu broja odabrali smo „moderne ovisnosti“. O utjecaju modernih ovisnosti na učenje i ponašanje mladih pročitajte u članku naše psihologinje Marije Sladoljev, a istu temu iz perspektive učenika obradila je i naša novinarska grupa.

Donosimo i stranice posvećene područnim školama, terenskoj nastavi, učiteljima koje smo ispratili u mirovinu, te stranice o radu naše školske knjižnice.

Nadamo se da ćete s veseljem i radošću čitati „Đurek“ i nešto novo saznati i naučiti.

Do idućeg broja – lijep pozdrav!

Uredništvo: Novinarska grupa: Lea Jakupčić, 7. c, Valentina Patačko, 7. d, Ana Rakitničan, 7. d, Ema Patačko, 5. c, Marina Jendrašić, 5. c, Adela Čižmešinkin, 5. c, Tomislav Bednaić, 5. c.

IMPRESSUM Đurek-časopis za stvaralački rad, pouku i igru učenika i učitelja OŠ Grgura Karlovčana Đurđevac Školski list OŠ Grgura Karlovčana Đurđevac pod nazivom Sunčanim stazama izlazio od 1975. do 2004.

Izlazi jedanput tijekom školske godine Đurđevac, lipanj 2016., broj 11; Izlazi jednom godišnje Izdavač: OŠ Grgura Karlovčana Đurđevac Đ. Basaričeka 5 d, tel/fax: 048/812- 414 Web stranica: http://www.os-gkarlovcana-djurdjevac.skole.hr e – mail: Za izdavača: Marijan Vinković, ravnatelj Odgovorni urednik: Antonela Carek, prof.

Urednica: Lea Jakupčić, 7.c

Uredništvo: Nataša Švaco, dipl. bibl., Zoran Vidaković, učitelj - voditelj likovne grupe, Kristina Peršić, učiteljica – voditeljica Novinarske grupe.

Novinarska grupa: Lea Jakupčić, 7. c, Valentina Patačko, 7. d, Ana Rakitničan, 7. d, Ema Patačko, 5. c, Marina Jendrašić, 5. c, Adela Čižmešinkin, 5. c, Tomislav Bednaić, 5. c.

Grafičko oblikovanje: Davorka Hrženjak, dipl. inf., Karlo Grgičin, 7.c, Luka Rogoz, 7.c, Mato Vidaković, 6.b, Laura Kandučar Valent, 6.d, Karlo Maričić, 6.d Rukopisi i ilustracije: učenici i učitelji Fotografije: Učitelj Danijel Domišljanović, učitelji, učenici OŠ Grgura Karlovčana Đurđevac

3

DAN BORBE PROTIV NASILJA

Dan ružičastih majica U našoj je školi 24. veljače obilježen Dan ružičastih majica. To je dan borbe protiv nasilja među djecom.

Program je otvorio dječji zbor Osnovne škole Grgura Karlovčana pjesmom „Kad se male ruke slože“ koja govori o slozi među vršnjacima. Programu su pridonijele pjesme i plakati koje su izradili učenici naše škole.

Učenici su se informirali o nasilju i slušali predavanje gosta policajca koji se svakodnevno suočava s nasiljem. Saznali su zašto dolazi do nasilja te kako nasilje spriječiti i riješiti. Nadamo se da su učenici nešto iz predavanja naučili i da više neće dolaziti do nasilja.

PORUKA: Sve se rješava mirne ruke, bez nasilja i tuče.

Ne nanosi bol drugom, drugi ne nanosi tebi, budi miran,staložen i sve će biti dobro.

Novinarska grupa

Štand 2.a na Danima voća

Obilježavanje Dana ružičastih majica

Dani voća

I ove školske godine učenici 2.a razreda predstavili su se na Danima voća održanim u našem gradu. Na štandu koji su sami uredili, prodavali su svoje uratke, a zarađeni novac će iskoristiti za razredno putovanje u Ogulin na kraju školske godine.

Učenici 2.a razreda i učiteljica Željka Mihočka

Domaćinstvo

Učenici na domaćinstvu

U školskoj godini 2015./2016. uvedena je po prvi put izvannastavna aktivnost Domaćinstvo. Voditeljica je učiteljica razredne nastave Bojana Bionda, a polaznici su učenici 1. c razreda te jedan učenik iz drugog razreda. Učenici su izuzetno motivirani i zainteresirani za različite aktivnosti s kojima se svakodnevno susreću.

S nestrpljenjem iščekuju sljedeći sat domaćinstva te s radošću stečeno znanje u školi primjenjuju kod kuće kroz kućanske poslove kako bi pomogli svojim roditeljima. Neke od aktivnosti koje su učenici s voljom i upornošću uvježbali su: pravilno postavljanje stola i bonton za stolom, izrada kiflica od tijesta, pletenje različitih vrsta pletenica (ugostili smo Doriana Rupčića koji nam je pokazao kako nastaju prekrasne frizure), osnove čišćenja- brisanje prašine, metenje i pranje poda, pranje prozora, upoznavanje sredstava za čišćenje, pravilno slaganje majica i hlača, čišćenje i glancanje cipela i čizmica, ples i osnove bečkog valcera, korištenje igle i konca te šivanje gumba.

Još je mnogo aktivnosti koje očekuju učenike do kraja školske godine. učiteljica Bojana Bionda

4

Slušaonica radioigara za djecu s Nives Madunić Barišić Ove je školske godine u školskoj knjižnici organizirana slušaonica radioigara za djecu. Našu je školu posjetila književnica Nives Madunić Barišić u pratnji ton majstora koji su učenicima naše škole organizirali program putem kojeg smo se zabavili i puno toga naučili.

Poslušali smo dvije radijske emisije: Sretni princ O. Wildea i Tajna opasnog psa Hrvoja Kovačevića.

Na početku susreta gosti su se predstavili publici i opisali svoj posao i kako to oni rade. Nives je dramaturginja. Ona piše radio drame za radio. Kada dramatizira, odnosno kada dobiveni tekst pretvara u dramu, tekst putuje do urednika, od urednika do redatelja, a od redatelja do glumaca. Glumci snimaju dramu u tonskome studiju. Glavna Slušaonica radioigara za djecu u školskoj knjižnici osoba zadužena za zvuk je ton majstor. On se najviše brine kako glumci zvuče na snimci. Glumci samo snimaju glas i zato ne moraju znati tekst na pamet. Postoji više tonskih studija, a neki od njih su Gluhi studio i Kupaonica studio.

Ponekad se snimanje odvija i vani zbog podloga na kojima glumci hodaju ili nekih drugh zvukova iz prirode, poput vjetra. Ton majstor sve snima iz druge prostorije, tonske režije, koja je prozorom odvojena od tonskoga studija. Na slušaonici radioigara za djecu poslušali smo "Sretni princ" O. Wildea i "Tajna opasnog psa" Hrvoja Kovačevića.To je ono što sam naučila o snimanju radio-dramskih emisija na ovom zanimljivom, zabavnom i pomalo smješnom susretu s Nives Madunić Barišić i tonskim majstorom. Na kraju slušanja snimili smo kratku radio-dramu pomoću samo jednog laptopa, a koja je bila vrlo uspješna.

Ema Patačko, 5. c

Likovne radionice Povodom svečane proslave Dana škole održane su tri kreativne radionice za učenike.

Dana 25.5. 2015. keramičku radionicu za učenike viših razreda vodila je poznata đurđevačka keramičarka Ivana Hadžija. Na radionici učenici su od gline tehnikom građenja izrađivali posude i anđele.

Drugi dan, 26.5. 2015., održane su dvije radionice.

Jedna za učenike četvrtih razreda, a druga za učenike od petog do osmog razreda.

Voditeljica radionice za učenike nižih razreda bila je Višnja Cik. Učenici su slikali livadu suhim pastelom.

Likovna radionica Voditelj radionice za učenike viših razreda bio je Petar Petrović. Motiv koji su učenici crtali bile su stare podravske kleti i kuće.

Ovom prilikom zahvaljujemo se đurđevačkim slikarima Petru Petroviću i Višnji Cik te keramičarki Ivani Hadžija na odazivu i sudjelovanju na likovnim radionicama povodom Dana škole.

5

Sakupljanje starih baterija Već pet godina za redom naša škola sudjeluje u sakupljanju starih otpadnih baterija u suradnji sa poduzećem Friš iz Križevaca koje svojom donacijom omogućuje nagrađivanje učenika u odgoju za održivi razvoj. Učenici 6.b, 6.a. i 6.c. razreda u listopadu 2015. posjetili su bazene Cerine i kino u Koprivnici kao nagradu i poticaj u ekološkim akcijama naše škole za sakupljanje baterija, ali i ostalih vrsta otpada.

Cilj je posjeta, kao i ekoloških projekata, razvoj ekološkog odgoja učenika, solidarnosti te potaknuti učenike na promišljanje za očuvanje planeta Zemlje i istraživačkog načina razmišljanja.

U kinu Velebit učenici su pogledali češUčenici 6. razreda ispred kina Velebit ki film Mama, volim te koji je dobitnik nagrade Generation Kplus za najbolji film za djecu prikazan na filmskom festivalu u Berlinu 2015. godine. Nakon projekcije učenici su uživali na Bazenima Cerine u Koprivnici. Učiteljice u pratnji bile su Bernarda Žibreg, Antonela Carek i Martina Lovrak Ivanov. učiteljica prirode Martina Lovrak Ivanov

Spring alive U utorak, 13. listopada 2015. u 13:15 sati održano je predavanje Spring alive udruge Biom iz Zagreba u učionici prirode.

Predavanje o pticama bilo je prvenstveno namijenjeno ekolozima, ali su ga mogli poslušati i oni učenici koji pokazuju interes i ljubav prema pticama.

Projekt Spring alive je projekt svjetskih razmjera u kojem se djeca u dobi od 8 do 12 godina potiču raznim načinima na sudjelovanje u promatranju ptica selica koje pristižu u proljeće na gniježđenje. Preko 30 partnerskih udruga Birdlife-a sudjeluje Predavanje mag. Biologije Paule Pocanić Vovk u Spring Alive događanjima diljem Europe, promovirajući zaštitu prirode i ptica među najmlađima. Kampanjom se želi potaknuti cijele obitelji na izlete u prirodu uz promatranje ptica kao primjer zanimljive i privlačne zabave na otvorenom.

Djeca se potiču na korištenje posebno namijenjene internet stranice na kojoj mogu unijeti svoja opažanja ptica selica, pregledavati rezultate opažanja i dijeliti svoja iskustva s drugima na www.springalive.net sa kojom su već nekoliko godina upoznati i naši učenici petih i šestih razreda.

Predstavnica udruge Biom iz Zagreba, mag. biologije Paula Pocanić Vovk u pratnji volontera Vojina Kopuzaje svojim je vrlo zanimljivim predavanjem i ljubaznim odnosom zainteresirala naše ekologe na daljnja istraživanja i zaštitu ptica. Želite li više saznati o projektu ili upoznati neke od ptica sa našeg predavanja posjetite stranicu: http://www.springalive.net/hr-hr.

Ovim smo predavanjem pokrenuli lijepu suradnju sa udrugom Biom koja će se nastaviti i dalje. učiteljica prirode Martina Lovrak Ivanov

6

Sakupljanje plastičnih čepova Učenici naše škole s njihovim učiteljima, u organizaciji ekologa naše škole, uključili su se u akciju sakupljanja plastičnih čepova kako bi oboljelim od leukemije i limfoma pomogli u kupnji lijekova.

Sakupljanje će se provoditi cijele školske godine te se svi zainteresirani mogu pridružiti ovoj humanitarnoj akciji. Nakon sakupljene određene količine čepova šaljemo ih u sjedište udruge u Čakovec. voditeljica ekološke družine Martina Lovrak Ivanov

Istraživanje čovječe ribice Ekolozi naše škole dogovorili su putujuću izložbu o čovječjoj ribici i podzemlju koju organizira Hrvatsko herpetološko društvo-Hyla (http:// www.hhdhyla.hr/) u sklopu projekta Istraživanje čovječje ribice kojeg financira švicarska fondacija MAVA (http://en.mavafoundation.org/).

Inače ova izložba je putujuća izložba po školama Republike Hrvatske, a u našoj je školi gostovala od 22. do 30. travnja 2015. godine.

Izložba se sastoji od 10 pingvin plakata (200 cm visina, 85 cm širina) - svaki pingvin plakat ima svoj zasebni stalak na kojem samostalno stoji.

Teme svakog plakata su bile: 1. O projektu (koliko traje, koje su aktivnosti i ciljevi) 2. Što je krš? (općenito) 3. Podzemne vode u kršu (kako voda dolazi u podzemlje) 4. Istraživanje podzemlja (o speleologiji i speleoronjenju) 5. Čudesne životinje podzemlja 6. Čovječja ribica - najveći stanovnik podzemlja 7. Rasprostranjenost čovječe ribice u Hrvatskoj (karta i opis lokaliteta) 8. Istarska/Dinarska (priča o dvije vrste ) 9. Ugrožavanje čovječe ribice (utjecaj čovjeka, zagađenja, invazivne vrste ...itd) 10. Čovječja ribica među nama (zanimljivosti, kako možemo pomoći, edukacija...)

Čovječja ribica

U svim rsu azredima prezentaciju o čovječjoj ribici prezentirali vrijedni ekolozi naše škole. Među njima se nalaze Sara Kucel, Gabriela Barberic, Maja Blažok, Anamarija Đuričić, Matea Kovačev, Larica Međimurec, Valentin Derežić, Valentina Patačko te Lara Vuković. voditeljica ekološke družine Martina Lovrak Ivanov

7

KRATKI INTERVJU S NAŠIM UMIROVLJENICIMA

I DA DANAS TREBAMO BIRATI-OPET BISMO BILI UČITELJI

Učitelji Mira Budaj, Marija Dautanec i Josip Kosnica ove su nastavne godine otišli u zasluženu mirovinu.

Zašto ste odabrali zanimanje učitelja?

Marija: Zbog ljubavi prema djeci. Odmalena sam željela samo to zanimanje. Što vas je najviše veselilo u radu s djecom?

Marija: Uvijek sam najviše voljela raditi u prvome razredu. Veselilo me početno čitanje i pisanje.

Ispričajte nam neku zanimljivu anegdotu iz svojega radnoga vijeka!

Marija: Učenica prvog razreda je za vrijeme nastave željela van. Upitala sam je može li izdržati još malo jer će zvoniti za odmor za pet minuta. Ona je rekla da može. U taj tren ugledala sam mlaz koji teče s njezine stolice na pod. Odmah sam požalila što sam je zadržala. No taj mlaz imao je izuzetno ugodan miris koji se širio učionicom. Naime, moja prvašica je na putu do škole nabrala kruške i stavila ih u torbu. Budući da je torba bila iza nje na stolici, kruške su se zgnječile, a sok je laMarija Dautanec gano istjecao iz torbe.

Nedostaje li Vam učiteljski posao?

Marija: Ne nedostaje jer imam učenike koji su učenici naše škole. Zahvaljujući njima, učiteljski posao odrađujem kod kuće.

Imate li svoju omiljenu generaciju učenika? Po čemu je bila posebna?

Marija: To je bila moja posljednja generacija. Bili su izuzetno dobri, poslušni, aktivni, empatični i složni.

Koja je razlika između učenika nekad i učenika danas?

Marija: U razrednoj nastavi nema neke velike razlike. Mislim da su više opterećeni nego prije. Moram napomenuti da bez obzira na današnji razvoj tehnike i informatizacije u nastavi, djeca će emocionalno uvijek biti djeca koja trebaju ljubav i pažnju.

Nakon mnogo godina iskustva – što mislite da je najvažnije u školi naučiti?

Marija: Sve ono što će im u životu trebati. Za mene je na prvome mjestu pravilno pisati i govoriti hrvatskim jezikom.

Koji je vaš životni moto?

Marija: Moj moto – uvijek slijedi ono što voliš, jer dok voliš, bit ćeš i sretan.

Zašto ste odabrali zanimanje učitelja?

Josip: Učiteljsko zanimanje odabrao sam vrlo rano, još u osnovnoj školi kada sam maštao da ću i ja jednog dana postati učitelj. Ta mi se želja i ostvarila jer sam se nakon završene gimnazije upisao na Pedagošku akademiju Čakovec gdje sam studirao hrvatski jezik i ruski jezik. Što Vas je najviše veselilo u radu s djecom?

Josip: Najviše sam se veselio uspjehu svojih učenika, kako onih najboljih, tako i onih koji su teže savladavali gradivo. Divio sam se kreativnim sposobnostima nekih učenika koji su ostvarili zapažene uspjehe na brojnim literarnim i recitatorskim susretima i natjecanjima.

Nedostaje li Vam učiteljski posao?

Josip: Često se sjetim rada u školi sa svojim učenicima pa mi je malo žao što je tako brzo prošlo (44 godine), ali to ne potraje dugo jer i sada, u mirovini, imam mnogo različitih aktivnosti kojima se svakodnevno bavim.

Imate li svoju omiljenu generaciju učenika? Po čemu je bila posebna?

Josip Kosnica Josip: Teško mi je izdvojiti neku među tolikim dobrim generacijama. Možda su to učenici 8. a koji su završili 2015. godine jer mi se čini da sam s tim učenicima postigao vrlo lijepe rezultate u svim nastavnim područjima hrvatskoga jezika.

Koja je razlika između učenika nekad i učenika danas?

Josip:Svakako da postoji. Današnja djeca žive u vrijeme modernih tehnologija koje sve više zaokupljaju njihovu pažnju, stoga je potrebno promijeniti načine motivacije i metode rada u odnosu na nekadašnje učenike.

Nakon mnogo godina iskustva – što mislite da je najvažnije u školi naučiti?

Josip: Mislim da je najvažnije steći dobre navike i naučiti kako uspješno učiti jer je to temelj za daljnje školovanje. Također je važno učiti djecu voljeti i poštivati sve glavne vrednote koje trebamo čuvati u našoj domovini.

Koji je vaš životni moto?

Josip: Moj je moto – Budi svoj!

8

Mira Budaj

Zašto ste odabrali zanimanje učitelja?

Mira: Oduvijek sam obožavala djecu. U Osijeku nije bilo škole za odgajatelje pa sam odabrala zanimanje koje je najbliže zvanju odgajatelja. Nikada nisam požalila. Kada bih ponovno birala, opet bih bila učiteljica. Što Vas je najviše veselilo u radu s djecom?

Mira: Najviše su me veselila dječja sretna i nasmijana lica, iskrenost, radoznalost, želja za uspjehom, međusobno pomaganje i uvažavanje. Veselili su me i požrtvovni roditelji koji su uvijek bili potpora i djeci i meni.

Ispričajte neku zanimljivu anegdotu iz svog radnog vijeka!

Mira: Na natjecanju iz matematike na kraju četvrtog razreda Bruno upita: “Učiteljice, koliko zec ima nogu?” “Četiri”,odgovorim mu. “Pa zar nema dvije noge i dvije šape”, upita Bruno u nevjerici.Slatko sam se nasmijala jer je on zadatak riješio sa zecom kao dvonožnom životinjom.

Nedostaje li Vam učiteljski posao?

Mira: Biti učitelj znači veseliti se svakom novom susretu sa svojim učenicima koji vam se u četiri godine, htjeli vi to ili ne, zavuku pod kožu i jednostavno postanu vaša djeca koju želite što bolje pripremiti za iskušenja koja ih očekuju u životu.

To mi nedostaje.

Imate li svoju omiljenu generaciju učenika? Po čemu je bila posebna?

Mira: To je kao da pitate mamu koje dijete voli najviše. Svaka generacija je posebna na svoj način. Generaciju čine djeca čijim se uspjesima raduješ kao svojim vlastitim jer si svjestan da si i ti djelić toga uspjeha.

Koja je razlika između učenika nekad i učenika danas?

Mira: Djeca danas su puno samopouzdanija nego nekad. Imaju definitivno više znanja zahvaljujući medijima kojih nekada nije bilo u tolikoj mjeri i nisu bila dostupna svima. Otvorenija su i samostalnija i komunikativnija.

Nakon mnogo godina iskustva – što mislite da je najvažnije u školi naučiti?

Mira: Uloga škole je naučiti djecu da budu tolerantna, empatična, da vole ljude bez obzira na spol, vjeru, nacionalnost, da se međusobno poštuju i uvažavaju.

Koji je Vaš životni moto?

Mira: Pružite priliku svakom danu da bude najljepši u vašem životu.

Oproštaj od naših umirovljenika

9

UČENICI DODATNE NASTAVE IZ ENGLESKOG JEZIKA

Terenska nastava u Zagrebu Dana 11. studenoga 2015. godine, učenici polaznici dodatne nastave iz engleskoga jezika,u pratnji učiteljice engleskoga jezika Arijane Lenardić, uputili su se u glavni grad Zagreb.

Neizmjerno topao i sunčan dan za to doba godine omogućio nam je ugodno razgledavanje grada prije samog posjeta British Councilu – međunarodnoj organizaciji Ujedinjenog Kraljevstva za kulturne veze i obrazovne mogućnosti. Tamo nas je dočekao direktor, dr.

Conor Snowden koji nas je upoznao s radom British Councila te održao zanimljivo predavanje o zemljama Ujedinjenog Kraljevstva.

Učenici su imali prilike čuti izvornog govornika engleskoga jezika te su i sami prakticirali svoje poznavanje engleskog jezika i kulture.

Gospodinu Conoru poklonili smo mali znak zahvale – razglednicu Đurđevca koju smo sami osmislili.

Uputili smo se i na zagrebački Velesajam Učenici dodatne nastave iz engleskog jezika u Zagrebu gdje smo posjetili Interliber - međunarodni sajam knjiga i učila. Učenici su prolazili paviljonima u potrazi za literaturom na engleskom jeziku. Na kraju obilaska, izmijenili smo informacije i zaključili koji nakladnici imaju najbolju ponudu.

Nakon kratkog odmora u shopping centru Arena, posjetili smo Teatar Exit gdje smo pogledali predstavu SHAKEspeare na EXit u kojoj su nam tri glumca prikazali likove i događaje iz 37 Shakespearovih komada u nešto manje od 2 sata i to na zanimljiv i smiješan način.

Na kraju dana, puni pozitivnih dojmova i novih informacija, vratili smo se svojim kućama. učiteljica Arijana Lenardić

DVIJE SKUPINE POTENCIJALNO DAROVITIH UČENIKA NAŠE ŠKOLE

Rad s darovitim učenicima

Rad s darovitim učenicima je izazov za svakog stručnjaka. Daroviti učenici su individue i na takav način im je potrebno i pristupati. Radom u skupini, u vođenim aktivnostima ne realiziraju se ravnomjerno svi njihovi potencijali. Potrebno je balansirati individualizirani pristup radu i grupno vođene aktivnosti kako bi interesi darovitih učenika bili zadovoljeni.

U našoj školi djeluju dvije skupine potencijalno darovitih učenika – učenici četvrtog i sedmog razreda. Identificirani su u trećem razredu i od tada sudjeluju u radionicama koje provodi psihologinja škole. Cilj radionica je poticanje kreativnog mišljenja, emocionalne inteligencije, pozitivne slike o sebi, kreativnog pisanja, moralnog razvoja. Uz pomoć učitelja likovne kulture Zorana Vidakovića učenici su naučili kako izrađivati origami. Tijekom cijelog polugodišta učenici četvrtih razreda radili su na projektu Mozak u sklopu kojeg su naučili o anatomiji i funkciji mozga, pamćenju i perceptivnim iluzijama. Starija skupina radi individualizirano, u skladu sa svojim interesima. Daroviti učenici će svoj rad prezentirati i kroz publikaciju koju namjeravamo izdati, a koju sami sadržajno i grafički oblikuju. psihologinja Marija Sladoljev

10

MLADI I INTERNET

Može li komunikacija putem interneta zamijeniti komunikaciju uživo?

Općepoznato je da mladi puno koriste modernu tehnologiju i internet. Rasli su uz računala i ne poznaju svijet bez njih. Komunikacija putem interneta za većinu je njih sasvim uobičajena, svakodnevna.

Marija Sladoljev

Razmišljajući kome namijeniti ovaj tekst odlučila sam se prije svega usmjeriti na naše najstarije učenike. Učenike koji su jednom ili već objema nogama zagazili u razvojno razdoblje adolescencije. Adolescencija je po mnogočemu specifično razdoblje. Mladi se više okreću vršnjacima, preispituju autoritete, ponašaju se buntovno, češće ulaze u rizična ponašanja – kako u stvarnom, tako i u virtualnom svijetu. Općepoznato je da mladi puno koriste modernu tehnologiju i internet. Rasli su uz računala i ne poznaju svijet bez njih. Komunikacija putem interneta za većinu je njih sasvim uobičajena, svakodnevna. Reći će da je tako lakše, brže... A je li baš uvijek učinkovitija?

Sasvim sigurno da komunikacija putem interneta ima niz prednosti, no svi koji je koriste to već znaju.

Namjera ovog teksta je upozoriti na moguće negativne utjecaje komuniciranja putem interneta.

Komunikacija je vrlo kompleksan proces. Ono što je rečeno prenosi

samo mali dio poruke (oko 7 %), a ostatak otpada na govor tijela (oko 55 %) i intonaciju glasa (oko 38%). Dakle, neverbalni znakovi prilikom komuniciranja su vrlo značajni. Neki od neverbalnih znakova su: izraz lica, geste, položaj tijela, dodir. Činjenica je da je komunikacija putem interneta osiromašena – nema neverbalnih znakova već primatelj ima samo poruku koja mu je napisana. Zamisli situaciju da si tužan te da možeš birati hoće li te prijatelj utješiti razgovorom uživo ili dopisivanjem putem interneta. Prilikom dopisivanja se ne vidi tvoj izraz lica, ne čuje se ton tvojega glasa, ne vidi se da si na rubu plača, prijatelj te ne može zagrliti. Pretpostavljam da bi većina izabrala susret s prijateljem umjesto dopisivanja putem interneta. Što se događa s odnosima koje održavamo komunikacijom putem interneta? Ako je to odnos s prijateljem s kojim se vidiš svaki dan u školi, razgovarate često i još komunicirate putem interneta onda komunikacija putem interneta može poboljšati i nadograditi odnos, no ukoliko nema komunikacije uživo već samo putem interneta odnos postaje površan i može se lako prekinuti.

Usmjerimo se na još neke specifičnosti komunikacije putem interneta. U komunikaciji putem interneta vrlo često imamo mogućnost anonimnog pisanja poruke i to nam daje nerealan osjećaj moći. Često se usudimo napisati ono što inače ne bismo rekli nekome u komunikaciji licem u lice. To je često jedan od razloga zašto u komunikaciji putem interneta ima toliko vrijeđanja ili čak zlostavljanja, poznatog i kao cyberbullyng.

Poruke koje su poslane putem interneta mogu se širiti velikom brzinom, svi ih mogu komentirati,

11

vidjeti i iznova čitati i ako je usmjerena na vrijeđanje nekoga to može imati vrlo dalekosežne posljedice. Osim poruka to mogu biti i fotografije. Navest ću jedan primjer. Tijekom ljubavne veze djevojka može poslati fotografiju svojem dečku ne razmišljajući da ta fotografija može biti zloupotrijebljena (nakon svađe ili prekida ljubavne veze).

Osim toga, sadržaji na internetu mogu imati loš utjecaj na samopoštovanje. Naime, mladi vrlo često prate statuse i internet stranice omiljenih pjevača, glumaca, manekenki koji često objavljuju fotografije koje su uredili u nekom od programa za uređivanje fotografija kako bi izgledali ljepše, boljeg tena, mršavije... Mladi tada mogu pokušati težiti njihovom životnom stilu, izgledu ili navikama što najčešće nije realno. Zbog toga što ne izgledaju kao oni ili ne posjeduju stvari poput njih mladi se mogu osjećati razočarano i manje vrijedno.

U komunikaciji putem interneta bismo trebali biti oprezni i promišljeni. Važno je zadržati dio svoje privatnosti i intimnosti za sebe i svoje najbliže, a ne ih dijeliti s cijelom internet zajednicom. Sjetite se da to što pišete može vidjeti puno ljudi te da to može doći u krive ruke. Važno je znati da komuniciranje s nepoznatim osobama nosi niz rizika i da zapravo ne možete znati s kime se dopisujete. Predlažem da kad god imate mogućnost izbora prednost date komunikaciji uživo te da razgovarate s ljudima oko sebe na staromodan način :) Marija Sladoljev, prof.psihologije

Moderne ovisnosti Ove smo se školske godine odlučili pozabaviti modernim ovisnostima koje pogađaju djecu i mlade. Koncentirali smo se na četiri vrste ovisnosti koje nisu strane gotovo niti jednom učeniku: ovisnost o mobitelu, internetu, televiziji i video – igricama. Ovom bismo vas temom željeli potaknuti da razmislite o svojim navikama i možda ih pokušate promijeniti. Jer svaka od tih četiriju stvari može biti dobar sluga, ali i loš gospodar.

Ovisnost o televiziji Svi znaju što je televizija. Većina djece već od najmlađe dobi gleda televiziju. Mala djeca na televiziji gledaju većinom animirane filmove i edukativne emisije. Kako odrastaju, djeca sve više gledaju televiziju i postaju ovisna. Ovisnost o televiziji može biti štetna na više načina. Očito je da previše gledanja televizije utječe na zdravlje, s obzirom većina ljudi samo sjedi kad gleda televiziju. Televizija je također veliki krivac za pretilost. Kada gledamo televiziju za vrijeme obroka, naš se mozak fokusira na televiziju, a manje na činjenicu jesmo li siti. Posebno opasno je to što neka djeca gledaju televiziju bez nadzora.

Kada su zauzeti, neki roditelji djeci kažu neka gledaju televiziju, a to je vrlo opasno. Naravno, na televiziji ima mnogo edukativnih sadržaja, ali ima i puno neprimjerenih sadržaja. Naprimjer, ako dijete gleda puno nasilnih sadržaja, i samo može postati nasilno i nasilje smatra normalnim. Umjesto gledanja televizije, djeca bi trebala svoje slobodno vrijeme provoditi u kvalitetnom druženju s obitelji i prijateljima.

Marina Jendrašić, 5. C

Zanimljivosti iz svijeta televizije....

Prvi koji je smislio riječ „televizija“ bio je ruski znanstvenik Konstantin Perskyl, a prijevod na hrvatski glasio bi „dalekovidnica“.

Prvi daljinski upravljač napravljen je 1950. godine i bio je povezan žicom do samog televizora.

Prvi televizori su prikazivali slike u crno-bijeloj tehnici.

Danas gotovo svaki dom posjeduje televizor.

Prvi televizori su zauzimali puno više prostora.

12

Ovisnost o internetu U današnje vrijeme gotovo nema djeteta koje nema računalo, a gotovo su sva računala spojena s internetom. Računalo, kao i internet, ima svoje dobre i loše strane. Djeca internet koriste na različite korisne načine: za stjecanje novih znanja, komunikaciju s vršnjacima, provođenje slobodnog vremena i za zabavu.

Stalna uporaba interneta kroz neko vrijeme može rezultirati stvaranjem ovisnosti, a tu su adolescenti posebna rizična skupina. Ovisnost o internetu je prekomjerno korištenje interneta, a ono može uzrokovati teškoće u svakodnevnom životu. To je posebno vidljivo kada govorimo o društvenim mrežama (Facebook, Twitter, Instagram). Tada virtualni svijet može poslužiti kao zamjena za stvarne društvene kontakte i druženja. Često se dogodi da djeca sjede doma za računalom i razgovaraju putem chata, a da se u stvarnosti uopće kvalitetno ne druže.Ovisnost o internetu počinje predstavljati problem kada osoba počne zanemarivati ljude oko sebe i svoje obaveze.

Umjesto da su stalno na društvenim mrežama, djeca bi mogla čitati knjige i tako razbistriti svoj um i shvatiti kako je i stvarni svijet lijep.

Lea Jakupčić, 7.d

Zanimljivosti iz svijeta interneta:  Kevin Mackenzie kreirao je 1979. emotikon =) koji je smatran previše jednostavnim, a tri godine kasnije Scott Fahlman je stvorio poznati :-)  Jean Armour Polly je 1992. prva upotrijebila pojam surfanje internetom  internetu je trebalo samo četiri godine kako bi privukao 50 milijuna korisnika dok je radiju za to trebalo 38, a televiziji 13 godina  dnevno se na Facebooku uploada 350 milijuna slika, pošalje 10 bilijuna poruka te se 4.5 bilijun puta pritisne „like“

Koje pozitivne i negativne strane interneta vide učenici naše škole?

Pozitivne strane: Internet nam pomaže jer pomoću njega pronalazimo potrebne i zanimljive informacije. (Amalija Štrkalj, 7. d) Pozitivna strana interneta je to što je dostupan svakome i u bilo koje vrijeme. (Tina Ferenčić, 7. d) Internet je dobar jer putem njega možemo komunicirati i zabaviti se. (Jurica Švraka, 5. d) Putem interneta možemo upoznavati nove ljude. (Paula Fuček, 7. d) Negativne strane: Informacije koje na internetu pronalazimo ponekad nisu točne. (Erik Penzar, 7. d) Internet može biti opasan jer možemo postati žrtvom nasilja. (Antonio Plavščak, 7. d) Na interentu se može naići na neprimjerene sadržaje za nečiju dob. (Tomislav Čižmešija, 7. c) Preko interneta možemo „pokupiti“ neki virus. (Laura Čeko, 5. d)

13

Ovisnost o video-igricama U prošlosti su djeca i tinejdžeri svoje slobodno vrijeme provodili vani i u društvu svojih prijatelja igrajući društvene igre, baveći se sportom ili jednostavno razgovarajući. Nasuprot tome, današnji tinejdžeri svoje vrijeme često provode igrajući video igrice. One se mogu igrati putem interneta, mobitela ili nekih igračih konzola poput poznatog Play stationa. U video igricama stvarni se svijet zamjenjuje virtualnim i tu je najveća opasnost igranja video-igrica. Poznati su slučajevi kako su se neki igrači video-igrica znali danima ili tjednima zatvarati u svoje sobe ne radeći ništa osim igranja igrica. Problem kod igranja video-igrica nastaje kada igrači prestanu redovito jesti, uredno spavati i kada pate njihovi odnosi s obitelji i prijateljima te kad počnu zanemarivati svoje svakodnevne obaveze.

Ana Rakitničan, 7. d

I naši su učenici svjesni pozitivnih i negativnih strana video – igrica Negativne strane: Kad igramo video-igrice, možemo izgubiti pojam o vremenu. (Marija Bedković, 5. c) Video-igrice mogu nam pokvariti vid. (Tea Vedriš, 5. c) Neke video-igre mogu poticati agresiju. (Ela Živko, 7. d) Video-igre stvaraju ovisnost, a stvarni svijet možemo zamijeniti virtualnim (Tina Ferenčić, 7.d) Pozitivne strane: Putem video-igrica možemo vježbati određene vještine i reflekse (Marina Jendrašić, 5. c) Postoje video-igrice koje su edukativnog karaktera i mogu nam pomoći u učenju (Margareta Mežnarić, 5. c) Video igrice služe nam za zabavu i opuštanje od školskih obaveza (Paula Fuček, 7. d)

14

Ovisnost o mobitelu U današnje vrijeme gotovo da nema čovjeka koji ne posjeduje mobitel. Procjenjuje se da mobitel koristi oko 90% populacije. To je brojka koja zaista može šokirati.

Mladi ljudi najčešće koriste takozvani „smartphone“, koji nema samo ulogu primanja poziva, već sadrži mnogo više opcija. On je ujedno i telefon, glazbeni uređaj, fotoaparat i internetska tražilica. Mobitelom možemo činiti mnogo toga: koristimo ga da vidimo što se u svijetu događa, za pregledavanje društvenih mreža (Instagram, Facebook, Snapchat), za igranje igrica i dopisivanje s prijateljima. Tako su nam mobiteli postali i zamjena za stvarne društvene kontakte, što je velik problem. Umjesto da svoje vrijeme provode s vršnjacima, mladi vrijeme provode gledajući u ekran, najčešće se dopisujući i pregledavajući društvene stranice. Zanimljivo je da mladi najrjeđe mobitel koriste za ono čemu je namijenjen – obavljanju poziva. Koliko nam god mobiteli olakšali život, oni postaju i nezdrava okupacija, osobito za mlade generacije.

Valentina Patačko, 7. d

Što o korištenju mobitela kažu učenici naše škole....

Pozitivne strane…

Mobitel je vrlo koristan ako u hitnim situacijama treba nekoga nazvati. (Tomislav Čižmešija, 7. c) Mobitel je dobar jer možemo nazvati prijatelje iz razreda i pitati što smo imali za zadaću. (Mislav Kovačić, 5. c)

KVIZ: Saznaj jesi li ovisan/ovisna o mobitelu!

Negativne strane...

Ponekad roditelji misle da u sobi učimo, a zapravo smo na mobitelu. Zbog toga u školi možemo dobiti lošu ocjenu. (Marko Fuček, 5. d) Moguća negativna strana mobitela je zračenje za koje nije poznato kako utječe na zdravlje. (Nikola Novak, 7. c) Negativna strana mobitela je to što su ljudi njime ponekad previše zaokupirani i ne rade ništa korisno. (Tamara Šokec, 5. d) U nekim grupama za dopisivanje možemo postati i žrtvom nasilja među mladima. (Lea Jakupčić, 7. c)

Mobitel može biti dobar sluga, ali i loš gospodar. Ovaj kviz pomoći će ti saznati jesi li ovisan/ovisna o mobitelu ili ga ipak razumno koristiš!

Pročitaj sljedeće tvrdnje i razmisli odnose li se one na tebe! U skladu s time zaokruži odgovor da ili ne.

(Napomena: Kviz je samo za zabavu, ali može biti i poticaj za promjenu!)

1. Prva stvar za kojom ujutro posegnem je mobitel. DA NE 2. Da na putu do škole shvatim da sam ostavio mobitel kod kuće, okrenuo/okrenula bih se i vratio/vratila po njega. DA NE 3. Često koristim mobitel kad mi je dosadno. DA NE 4. Ponekad se pretvaram da razgovaram na mobitel da izbjegnem neugodne društvene situacije. DA NE 5. Primjećujem da sve više i više vremena provodim na mobitelu. DA NE 6. Provodim više vremena na mobitelu nego što bih trebao/trebala. DA NE 7. Postanem nervozan/nervozna kad mobitel nije pokraj mene. DA NE 8. Počinjem paničariti kad pomislim da sam izgubio/izgubila mobitel. DA NE 9. Roditelji i prijatelji govore mi da previše vremena provodim nad mobitelom.

DA NE 10.Koristim mobitel i kad hodam ili vozim bicikl. DA NE 11.Smatram da trebam smanjiti korištenje mobitela, ali se bojim to učiniti. DA NE 12. S prijateljima najčešće komuniciram putem mobitela. DA NE Objašnjenje rezultata kviza pogledaj na drugoj strani.

15

Rezultati: Sada izbroji sva pitanja na koja si odgovorio „da“ i provjeri rezultat!

8 ili višeodgovora „da“ Vjerojatno si ovisan/ovisna o mobitelu i predlažemo da potražiš pomoć roditelja ili učitelja. Sjeti se da postoji svijet koji je puno zanimljiviji i zabavniji od mobitela!

5-7 odgovora „da“ Prešao si granicu razumne uporabe mobitela i postoji velika šansa da postaneš ovisan/ovisna. Krajnje je vrijeme da nešto poduzmeš!

3-4 odgovora „da“ Tvoje korištenje mobitela u granicama je normale, no ipak bi trebao/trebala razmisliti kako mobitel utječe na tvoj život. Nemoj dopustiti da ti mobitel oduzima previše pozornosti!

0-2 odgovora „da“ Čestitamo! Mobitelom se služiš razumno te nisi u opasnosti da postaneš ovisan/ovisna.

Novinarska grupa

Facebook – da ili ne?

Facebook je najpopularnija društvena mreža koja danas ima više od 1 230 000 000 aktivnih korisnika. Mnogi se roditelji žale da njihova djeca po cijele dane samo „bulje“ u računala, mobitele, tablete i ostala čuda tehnike preko kojih putem Facebooka izmjenjuju poruke, objavljuju slike i slično. Mislim da se svi slažemo kako u svemu postoji granica pa tako i u broju sati provedenih na Facebooku.

Djeca bi često, umjesto „fejsanja“, trebala slobodno vrijeme provoditi na druge načine, na igralištu, na treningu itd., što je uglavnom želja svih roditelja. Ipak, upravo su oni ti koji su omogućili djeci računala i mobitele, priključili internet i uopće im dopustili da otvore svoj Facebook profil. Ali, je li Facebook zaista toliko štetan ako na njemu provedemo umjerenu količinu vremena na dan? Osim za razonodu i zabavu, putem njega se možemo čuti s rodbinom ili prijateljima koje rijetko viđamo, možemo podijeliti fotografije nekih lijepih i značajnih trenutaka… Dakako, uz dobre strane, Facebook ima i one loše ako smo suviše nepažljivi i nepromišljeni koristeći se njime. Ponekad možda prihvatimo nekoga koga ne poznajemo jer nam se čini simpatičan i drag, no to ne mora baš uvijek biti tako. Neki ljudi imaju loše i ružne ciljeve pa se djeci često predstavljaju kao netko njihovih godina. Na taj način vrlo lako mogu doći do raznih informacija o nama, kao što je adresa, broj telefona, e-mail adresa, datum rođenja i ostalo pa to iskoristiti na različite, za nas nepoželjne, načine. Kako se takve stvari ne bi događale, moramo biti oprezni i poštivati pravila što vrijedi, ne samo za Facebook, već i za sve ostale društvene mreže. A vi, roditelji, pokušajte svojoj djeci na lijep način objasniti da se vrijeme koje provode na Facebooku može iskoristiti i drugačije, posvetite im malo svoga vremena, zabavite se s njima… Dopustite im da vam pokažu kako Facebook funkcionira, možda se i vama svidi i shvatite da to i nije tako loša društvena mreža kakvom ju vi često smatrate.

Mihaela Pintar, 8.a

16

ANKETA

Prijedlozi za kvalitetno provođenje slobodnoga vremena

Mogli bismo se baviti sportom i više vremena provoditi u prirodi.

Dolores Martinčić, 8. b

Ana Mesec, 8.a

Mogli bismo se baviti nekim hobijem, poput sličica, salveta ili markica Ana Mesec, 8. a

Antun Čorba, 7.a

Ema Patačko, 5.c

Tea Pleško, 7.a

Adela Čižmešinkin, 5.c

Svoje slobodno vrijeme mogli bismo pokloniti nekome drugome – možemo se učlaniti u neku volontersku udrugu i pomagati drugima.

Tomislav Bednaić, 5.c

Tomislav Bednaić, 5.c

Mogli bismo učiti nove stvari i vještine, poput vrtlarenja.

17

Mogli bismo više kvalitetnog vremena provoditi s obitelji i prijateljima.

Lana Jančijev, 8. a

Marina Jendrašić, 5.c

Valentina Patačko, 7.d

Ema Patačko, 5.c

U svoje slobodno vrijeme trebali bismo se baviti izvanškolskim aktinvostima ili sportom.

Adela Čižmešinkin, 5.c

Više bismo vremena mogli provoditi s prijateljima razgovarajući ili igrajući društvene igre.

Antun Čorba,7. a

Moj prijedlog je slušanje glazbe ili radija te nešto kreativno poput crtanja.

Tea Pleško, 7.a

Ana Marija Đuričić, 7. b

Mogli bismo učiti i pisati zadaće kako bismo na kraju školske godine imali dobre ocjene.

Marina Jendrašić, 5.c

Trebali bismo pomagati obitelji i roditeljima u obavljanju kućanskih poslova.

Lana Jančijev, 8.a

Ana Marija Đuričić, 7.b

Moj je prijedlog čitanje knjiga izvan popisa lektire.

Anina Vrabec, 6. d

Anina Vrabec, 6.d

Dolores Martinčić, 8.b

Upitali smo učenike naše škole za prijedlog o kvalitetnom provođenju slobodnoga vremena. Što bismo korisnije, zabavnije i kvalitetnije mogli činiti u slobodno vrijeme umjesto sjedenja pred računalom, televizijom ili mobitelom?

Slobodno vrijeme dobro je iskoristiti u vožnji biciklom i šetnji s kućnim ljubimcima.

Valentina Patačko, 7.d

BOŽIČ PRI MOJE IŽE

Čkomite...Čkomite...Ide,ide...Što bo vužgal svečo? Tišina! Ide deda i nosi Božiča v ižo. Došel je,evo ide z svečom i slamicom. Deda je donesel Božiča: „Dej vam Bog teličov, praščokov, piščokov, goščičov, puričov, a najviše Božjega blagoslova i mir iže ove.“ Pozdravili smo ga z Očenašom, pesmom, križom na stolu, šenicom kojo smo posejali na Sveto Lucijo, kunami, lukom i žitaricami. Kak i ovo leto tak i sakoje, dvajsčetrtoga prosinca deda donese Božiča v ižo. Posle blagoslova i kopitanja v slame si skupa večeramo ladletino. Z lepe božične pesmami kitimo bora, a mi deca navek slažemo štalico.

Vujec okiti celo stanje z lampicami,kak znutra tak i zvuna. Cela iža diši po Sara Martinčić ,1.c kolači i friško pečenomu kruvu. Celo smo večer si skupa i prelepo nam je, menimo se, gledimo Sam u kući i čekamo polnočko. Na polnočki navek z veroučitelom pripravimo božično priredbo Isusovoga rođenja kaj bodo župnik i župa zadovolni i kaj nam bode čim lepše i zanimliveše pri meši. Saki pot se napuni cela cirkva i onda se sašče naspreja z drugačkvem sprejem pa se pol cirkve zruši. Nekojima se pak spi pak odremljo celo mešo, al glavno da na kraju dobe Božjega blagoslova od kojega smo si bolši. Mama veli da to pri mene ne deluje, a ja ne razmem zakaj kad sem navek bila zlatno dete. Posle polnočke sašče sakomu čestita Božiča i to je lepo, al bilo bi još lepše da te nekoji ne morajo druzgati i kušuvati pri čestitanju. Posle polnočke več su si pospani idemo spat i nemremo dočekati ranje da vidimo kaj nam je mali Isusek donesel. To smo normalno i zaslužili posle zornic na koje smo se saki den v zoro četiri tjena dizali i budili. Na ranje se zbudimo okrej sedem, a inače bi spali do meše, da vidimo kaj bomo našli pod borom. Sašče nekaj dobi i si smo veseli. A kak smo tek veseli dok sneg opane jer je beli Božič najlepši! V jedenajst si skupa idemo k meši. Na Božič so si pobožni i ido k meši,a pol njih do Vuzma ni ne vidi cirkvo. Tak dva pot na leto ido k meši pak si misle da so si na lepo z Bogom. Posle meše ide malo bolši obed. Ondar idemo na konak k familije i tam se pak sčestitamo, pomenimo i najemo pa obidemo i drugo familijo i tam pak se isto. Pri nam je obavezno saki Božič se ze semi sposečivati jer prek leta baš i ne stignemo. Dok se vrnemo z pohodov celo smo večer skupa. Drugi den na Štefanje pak idemo k meši i taj den posečivamo kume i pajdaše. V to vreme ido velečasni i domeštranti z križicom pa nam velečasni posveti ižo i slobodi nas si nevolj. Z Štefanjem božično vreme polako ide kraju. Na Sveta tri kralja otkičivamo bora pa tak i završava božično vreme i si smo nekak žalosni jer moramo nazaj v školo. Al bote vidli, ni jokom trepnoti nebote stigli jer za čas pak dojde Božič i nove radosti ž njim.

Angelika Marija Pejić, 8. b Prvo mjesto na Županijskoj smotri LIDRANO 2015./16.

ZIMA Zima je kao bijeli pokrivač u mome kraju. Ona je put u neki drugačiji svijet. To je svijet zabave, igranja i grudanja. Tamo je kao u raju i sve je dozvoljeno. I kada legneš na snijeg, zatvoriš oči i utoneš u san. Sve je tako maštovito. Skakućeš, radiš snježne anđele, grudaš se i radiš snjegovića. Pa se probudiš I nekako ti je sve čudno. Onda shvatiš da je to samo bio san. Dođu ti prijatelji i ideš se igrati. Na kraju dođe sunce i snijeg se otopi i sva zabava propadne, ali sjetiš se da će doći i druga zima.

Lucija Belec 3. a

LJUBAV JE… Prijateljska ljubav je kada se prijatelji vole, kada si pomažu, kada čuvaju tajne i kada dijele stvari. Za mene je ljubav kada se roditelji vole, kada se cura i dečko vole. Moj prijatelj Marko i ja smo najbolji prijatelji, igramo se zajedno i volimo se.

Karol Stanešić, 2. c

Patricia Pleško 2. b

18

Ana Zlatec 1 b.

Rječnik riječi na kajkavskome narječju (uz tekst BOŽIČ PRI MOJE IŽE): čkomite - šutite v ižo – u kuću piščokov - pilića kopitanje – valjanje, bacanje ladletino – tradicionalno jelo koje se priprema za Božić, kuhano meso u tekućini koja se ohladi i stisne navek - uvijek vujec – ujak zvuna - izvana drugačkvem - drugačijem zruši – padne u nesvijest mešo – Sveta misa bolši - bolji zakaj - zašto sašče - svatko druzgati - grliti kušuvati - ljubiti na ranje - ujutro opane – padne (snijeg) pomenimo - popričamo vrnemo - vratimo z pohodov – iz posjeta pajdaše - prijatelje domeštranti - ministranti z križicom – posveta domova i obitelji koju obavljaju svećenici odmah poslije Božića jokom - okom Ana Pintarić, Antonija Milinković, 8. r

LEPA MOJA PODRAVINA Gde so ravnice i sončece tu je mirno moje srčece.

Gde se vino lije tu mi je najmilije.

Takvoga mesta v svetu ni gde so ravni pašnjaki.

Polek nje Drava teče gde je zeleno drveće.

V nje so gibanice i pogačice debele rukice moje mamice.

V jesen se grozdje bralo dok se v leto na potoku pralo.

To mesto se zove Podravina navek mome srcu mila.

Poveč te celom svetu svi kaj moje srce voli.

Lea Franković, 6. c

David Kuzmić 4.d

Emanuel Škofić 2.d

MOJE NAJVEĆE BRIGE Svatko ima svoje brige. Odrasli imaju velike brige, ali ih ponekad imaju i djeca. Moje najveće brige vezane su za školu. Najveća mi je briga da uvijek imam napisanu domaću zadaću. Kada zadaću pišem u zadnji tren briga mi postaje još veća. Uvijek treba imati napisanu, urednu i točnu domaću zadaću. Moja druga najveća briga je učiti. Najviše učim za ispite. Učenje može biti zabavno uz igru i kvizove. Učenje se ne smije izostaviti. Učenje se nagrađuje dobrim ocjenama. Moja treća najveća briga je da na vrijeme pišem lektiru i ispunjavam zadatke koje nam zadaje učiteljica. Svoje dužnosti moramo izvršavati, a ako ih izvršavamo kako treba i briga tada nema. Ostaju nam samo slatke brige o igranju, druženju s prijateljima, gledanju omiljene emisije i slično. Zato brinimo da nemamo velike brige, a male slatke brige lako ćemo riješiti. Đuro Bušić, 4. b

19

LUTALICA ŠAPICA Jednog lijepog sunčanog podneva tijekom igre loptom,stigao je on.

Bio je to mali psić svijetlo smeđe boje,vrlo malih bijelih šapica. Nazvali smo ga Šapica. No jednoga dana dogodilo se ono najgore. Šapica je otišao i nije se vratio. Prošlo je puno dana potrage. Jedno ga dana kad smo razmišljali da mu ne nešto loše dogodilo, vratio se. No nije bio sam. Uz njega je bio mali psić istog izgleda kao on. Od toga događaja Šapica i psić kojega smo nazvali Campi više nisu odlazili od kuće.

Ivan Kuzmić 3. c

Nika Kopričanec 2. c POŠTOVANJE Poštovati nekoga znači da ga cijeniš. Svi vole da ih drugi ljudi poštuju, jer se tada dobro osjećaju. Poštujemo druge kad kažemo hvala i molim.

Poštovanje trebamo zaslužiti. Djeca u školi se međusobno poštuju, a posebno cijene učenike koji su primjer ostalim učenicima, jer su dobri u učenju i vladanju ili se ističu u nekim aktivnostima. Ja poštujem svoje roditelje i sestre, jer me vole i brinu se o meni. Moji roditelji mene poštuju jer uvijek imaju strpljenja i razumijevanja za mene. Uvijek mi govore da se prema drugima odnosim onako kako bi željela da se drugi odnose prema meni. Poštovati možemo i prirodu tako da je ne zagađujemo. Sebe poštujem kada ne dozvolim da se drugi prema meni ponašaju nepristojno.

Poštovati i uvažavati se trebamo svi svaki dan.

Petra Pintarić, 4. a

Luka Rogoz 7. c

LIJEPO JE ŽIVJETI U MIRU Jedne večeri mama me upitala kako bi izgledao svijet u kojem bi svi živjeli u miru. Odgovorio sam joj da bi to bilo jako lijepo, ali ona je htjela da joj ja to opišem. Rekao sam da bi u tom svijetu ovce s vukom pile vodu iz korita, a lije ne bi jele kokoši, nego bi s njima kokodakale. Ne bi bilo ratovanja kao što je bilo u Vukovaru. U svijetu bi vladao mir, sloga i zajedništvo. Svi bi se zajedno igrali. Vidre se zbog krzna ne bi lovile. U cijelom svijetu bi vladala ljubav. Simpatije bi se rađale već u 1. razredu, čak i prije. Ljudi ne bi znali za svađu. Tako sam joj to objasnio svojim riječima. Mama me zapanjeno, otvorenih usta gledala i upitala odakle mi tolike ideje. Pohvalila me i pomilovala po glavi.

Andrija Hrženjak, 4. b

20

Ana Gavrić, 2. r PŠ Sirova Katalena

Tamara Gašparić 6. a

Marija Karlović 2.r PŠ Budrovac

LUTALICA BETI Jednoga dana na trgu su se igrala dva dječaka.

Na trg je dotrčala lutalica. Dječaci su se počeli svađati čiji će biti pas. Odlučili su da će Beti živjeti kod prvoga dječaka. Beti je postala ljubimica djece I odraslih.

Jednoga dana Beti je nestala. Dječaci su bili tužni.

Tražili su je cijeli dan. Nisu mogli spavati od tuge.

Beti je bila isto jako tužna. Našli su je šest dana poslije.

Edi Kovačić 3. c

3. a Lisa List

Matej Štefanov 3. c

ŽIVJETI U MIRU Kad je rat nema mira. Ostavljamo svoje domove da bi spasili svoje živote. Tugujemo za umrlima, a to su najčešće naše majke, naši tate, braća i sestre, bake i djedovi. Zato želimo mir. Mir nam u životu pruža našu obitelj s kojom provodimo najviše vremena. Mir je nešto jedinstveno što nam treba u životu. Mir je najveće bogatstvo koje želimo da vlada zauvijek u Hrvatskoj i svijetu. Kada mir vlada nema straha. Možemo se zajedno igrati, družiti, šetati, vježbati, pecati…Mir je ono što neki ljudi nemaju u srcu, a trebali bi imati, jer tada ne bi bilo nemira.

Antun Marić, 4. a

ŠETNJA PODRAVINOM Šećem po vulici I se si mislim vu svoji glavici Kam da krenem Kam da pojdem I najempot mi sine v glavi Idem se prošetati po podravski trav

Sednem ja v prikolico Na malo klupico Idem i ja na Dravo Da ja vidim tu ribo pravo

Dojdem ja na livado i gle čuda Čez livado potok vrluda A vu potoku male ribice A puno cvetja vu travice

Sedim ja na klupici I gledim se te lepote Zelene šume i plodne mekote

Pojdem ja dalje v vinograd Malo grozdja nabrat

Uživam v krajoliko I mislim si na mojo lepo Podravino

Se je krasno kak ti v bajke Idem dalje i sretnem na bicikle tri majke Kam so krenole,pitam ja majkice Vele one meni da ido v gorice Po potu ide traktor A vu njemu stari majstor Krenol je na Dravo Morti vlovi ribo pravo

5. d Franka Blažok

Vanda Skendrović, 8. b

21

PONOSNA KOKA ROSITA U svom dvorištu imam jednu posebnu koku, zove se Rosita. Ona je posebna po mnogočemu.Nese jako ukusna jaja.Ima samo jednog prijatelja, pijetla koji je povremeno posjeti. Ima veliku privilegiju, smije hodati po cijelom dvorištu, pase travu i jede hranu koliko može. Moja Rosita ponekad kljuca mrvice kruha i šeperi se po dvorištu. Druge koke nemaju ta prava. Bila je jako vrijedna. Prošle godine izlegla je jako puno malih pilića. Od Rosite ima velike koristi. Ona nije kao druge koke. Brižna je majka. Čuva svoje male piliće dok ne narastu. Rosita je već nanesla dosta jaja i očekujem još prinova od nje. Jako je svi volimo i uživamo u njoj.

Mateo Kopić 2. b Marija Bosorić, 6.r PŠ za djecu s teškoćama u razvoju LJUBAV JE… Ljubav je kada se odrasli ljudi ili djeca vole.

Volim Niku, Luciju, Kiaru, Rebeku i sve svoje prijatelje iz razreda.

Svakodnevno se s njima igram i družim.

Pozivam ih na rođendan i zezam se s njima.

Pomažem im ako im je potrebna pomoć pri pisanju zadaće.

Ponekad se i posvađamo, ali se brzo pomirimo.

Una Dujmović, 2. a Lucija Jančijev, 2. a PODRAVINA Krase jo, lepe šume.

Krase jo i livade zelene.

Povdož reke Drave, ona se rasteže.

Uz njo lepa Podravina se veže.

Potok mali, žubori i teče.

Pripovedal on mene, o moje Podravine zelene.

GRADSKE ULICE Prolazim gradskim ulicama Svugdje tišina,poneki auto prođe Svjetiljke žarko svijetle, a nigdje nikoga.

Padale su sitne točkice, prozirne kapljice sa neba.

Prolazim gradskim ulicama, kiša je već oprala crteže od krede.

Prolazeći ulicama grada, nosim kišobran u ruci.

Vraćam se putem kući.

Volim ići mokrim gradskim ulicama kada svijetle svjetiljke jer to je moj grad u kojem živim, jer - to je moja Podravina.

Sara Jeftimov, 8.a

Vu srcu mom, ona navek bu moj dom.

Nigdar jo nebom zabila, jer sem jo vu srve prišila.

Lucija Vukres, 3.b ZDENI VETER Po noči čez granje šumi, nuz oblok fort zavija.

Anina Vrabec, 6. d Patricia Fuček, 4.c

Iza žleba jako dumi, z kantami vu hižu nabija.

Pak nam kante na vulico hiče, kak da ih sused Miškina riče.

Fran Ferderber, 3. d

22

MOJE ZAGONETNO PUTOVANJE Jednog vrućeg ljetnog dana tata i mama su mene i brata odveli na putovanje trajektom.

Bilo je to veliko iznenađenje za mene. Čekali smo u luci da trajekt pristane. Bio je jako velik. Otvorio je ulaz za prijevozna sredstva i putnike. Podsjetio me na veliki trapez s pravokutnikom na vrhu. Sjeo sam na terasu i trajekt je krenuo. Motor je jako bučao i more se pjenilo. Vozili smo se do otoka Drvenik. Bilo mi je to najljepše putovanje.

Petar Štefanov 2. b

Grupni rad 5. razreda JAPOK Luka Konjarek, 4.a

Zlatno se klasje v ravnice žoti, Dok stari japok po međaj hodi.

Misli japok kak je negdar bilo, Dok se žito za kruv i zlevanko mlelo.

Poleg klasja kukuruzi stoje, Ko naštrčeni dečki v nebo glede.

Poprek na brešku gorice stoje, Oko njih drobne ptice lete.

Na livadi lepe kravice se šečo, I selskoga zraka v dušo si vlečo.

Podravina je japi navek bila draga, Tu se je rodil on i njegova draga.

Lana Jančijev, 8.a

ZALJUBLJENI MAČAK PAVO Mačić se zaljubio u mačkicu malu.

Gledao ju i gledao te joj pusu dao.

Skakali su skupa po grebalici i po sobi, njemu se čini da ona njega voli.

JAPICA

Zatim se zaljubio u vrećicu iz Konzuma, zavukao se u nju i namotao kao guma.

Bio je u njoj sve dok ga ljubav nije prošla, a sada skače po kauču jer je nova ljubav došla.

Ema Minić, 3. b

Naš japica šulca nosi i po rose travu kosi.

Niš mu nije delat žmeko makar ga i na stran vleklo.

Dok japica rakiju pije, navek vu štale krave bije.

Majkica na njega zijajo i stalno se za glavo primajo.

Tomislav Čukljaš, 6.d

Japica so visok ober plota i navek mu se nekakva glupost po glave mota.

Navek ide kesno spat i v lavor noge prat.

Marko Kolar, 4. c

Marija Bedeković, 5.c

23

MONOLOG SREĆE Zovem se Filip. Živim u sretnoj i dobroj obitelji. Moja sreća je moja mama Maja i tata Sanibor. Svaki put, kada negdje sviram violinu, oni mi donesu sreću da odsviram bez greške. Na svaku moju utakmicu me dolaze gledati i ja te utakmice dobro odigram. Da bi bio sretan pomažem svojoj obitelji i svojim prijateljima. Volim svoje roditelje iznenaditi raznim poklonima i izvesti ih na kavu i sok. Mislim da je moja obitelj jako sretna, pa sam tako i ja.

Filip Koprolčec, 4. a Leonarda Hrženjak 1. a ŠETNJA PODRAVINOM

Lea Gregurec 1.b

Kad bi mogel slavuj biti Naše ravne Podravine Obletel bi se mekote Sela, šume i se pote Ka bi mogel slavuj biti Naše lepe Bilogore Obletel bi se gorice Brege, klance, međašice

LISTOPAD

Kad bi mogel slavuj biti Lepe nam Hrvacke Obletel bi nebo, more Se ravnice i se gore

Kap po kap Pada sve tiše, Lokva se stvara i Oblaka je sve više.

Kad bi mogel slavuj biti Obletel bi cel tvoj kraj Pesmo bi ti zapopeval Naj se čuje te naš kaj.

Ivan Tomić, 6. c

Blato se stvara U školu žuri mara, Na sebi ima kabanicu novu, A u ruci drži crvenu jabučicu.

Na drveću se listići igraju, Kruške, jabuke, šljive Na zabavu pozivaju.

Ali one na zabavu ne mogu ići Jer u bakinu zimnicu moraju stići.

Dorotea Globan 8.e

Listopad je tu, baš tu U mome gradu, U voćnjacima i vinogradima.

Jesen je tu u mom zavičaju.

Jura Jaković 7.a

Lucija Vukres 3. b

24

MONOLOG SREĆE Ja sam sreća. Živim u vrtu na velikom cvijetu. Kad padne kiša, cvijet zatvori svoje latice. Tada me nitko ne vidi. Ljudi prolaze kraj mene, a ja sam jako tužna. Kad zasja sunce, cvijet otvori svoje divne latice. Ljudi se dive cvijetu i mirišu ga. Žele ga ubrati. Ja sam tada sretna jer će me odnijeti kući. Želim da zajedno s cvijetom razveselim sve ljude. Svi me ljudi jako žele u svome životu.

Luka Jančijev, 4. c

Nikolina Horvat, 2.

PŠ za djecu s teškoćama u razvoju

Mihael Zglavnik, 2. r PŠ Sirova Katalena.

LIJEPO JE ŽIVJETI U MIRU Lijepo je živjeti u miru! Vrlo sam sretna jer kada sam se ja rodila nije bilo rata, ni nikakve borbe. Ja živim u mirnoj Podravini. Moj grad je malen, ali ja ga jako volim i volim živjeti u njemu. Znam puno o povijesti svoga grada i slavnim pobjedama Picoka. Đurđevčani su se borili protiv strašnih Turaka i uspjeli su obraniti Stari grad. Sretna sam kako sada živim. Mene čeka još puno pustolovina. Zanima me hoće li moja budućnost biti lijepa i mirna kao i sadašnjost. Mislim da hoće. Stariji ljudi prepričavaju kako su mnogi stradali u ratovima i borbama.

Sada kada sam ja mala, sve je lijepo. Moje djetinjstvo je sretno. Slobodna sam, mogu se igrati na igralištu i na ulici ne bojeći se da će mi se nešto dogoditi. Želim i drugima sretno djetinjstvo i mirnu budućnost.

Nika Švaco, 4. b

VOLIM SVOJ HRVATSKI JEZIK Jedan dan Petar je došao u školu. Učiteljica je došla u učionicu i rekla: „ Guten Tag“. Petar ju je u čudu pogledao. Ustao se i rekao Luki: „ Što je ovo?“ Luka mu je rekao nešto njemu nerazumljivo. Svi su pričali njemački. Poslije škole Petar je ušao u malu šumicu da se odmori od njemačkog.

Ugledao je nešto crno i to ga je povuklo.

To je bio čovjek sa crnim odijelom. Pogledao je Petra i gurnuo ga. Petar je pao, a čovjek viknuo: „ Zarobi“. Uskoro se našao zavezan za drvo. „Pusti me, što to radiš!“ viknuo je Petar. Bio je tako ljut da se oslobodio i potrčao, a čovjek ga je moćima opet privukao. Odveo ga je u letjelicu, zarobio i rekao: „ Sretan put. Ideš kod mog šefa zaboraviti hrvatski“. Čovjek je stisnuo gumb. Letjelica je odletjela u crni krug. Petar se stvorio u Prevrto zemlji. Tamo nitko nije pričao svoj materinski jezik.

Letjelica je pala na planinu, a šef Prevrto zemlje zvan Prevrtač je izvukao Petra iz letjelice. Stigli su na rub planine. Kraj planine je bila lava. Prevrtač je viknuo:„Dođite“. Ljudi su se okupljali na planini. „Ne pričaj materinski jezik!“ viknuo je Prevrtač. Petra je zaboljela glava, zavrtilo mu se i počeo je padati prema lavi. Uhvatio se za dio planine i viknuo: „ Spasit ću hrvatski jezik“. Svi su se u čudu gledali jer moć nije uspjela. Petar je trebao pričati drugim jezikom. Popeo se na planinu. Prevrtač je viknuo: „Vatra“. Planina je počela gorjeti. Petar je viknuo: „Pričajmo materinski jezik“. Iz ruku mu je izletio bijeli dim. Svi su počeli pričati materinski jezik i zbog toga se Svijet počeo urušavati.

Prevrtač je gurnuo Petra s planine. Umjesto u lavu,Petar je pao u vodu. Petra je nešto povuklo i on se stvorio u školi gdje su svi pričali materinski jezik. Preporučam vam, dragi čitatelji, da i vi tako volite svoj materinski jezik.

Fran Vlahović, 4. d

25

Ivan Zvonimir Golub,3. a

Noah Islam, 2. r.

PŠ za djecu s teškoćama

LJUBAVNI GRAD U Ljubavnom Gradu svi su bili zaljubljeni. Psi su bili zaljubljeni u mačke,ptice u vjeverice i nikad se nisu svađali. Tjedan dana su slavili Valentinovo. To im je bio omiljeni praznik. Jedan dječak i djevojčica bili su u svađi. Postali su dvije polovice srca. Svatko od njih je tražio svoju ljubav. Nakon dvije godine,na Valentinovo,našli su se u parku i ponovno zaljubili. Više nisu bili dvije polovice srca,nego jedno srce zaljubljeno. Imali su još puno zajedničkih Valentinova.

Ljubavni Grad je bio poznat po njima. U tom gradu više nije bilo svađe. Svi su živjeli u sreći i ljubavi. Čak su i kuće bile u obliku srca. Cijeli je grad zračio ljubavlju.

MAMINI PRKAČI Prkačesem pekla, prežmeko, prežmeko.

Sukačasemvlekla, prežmeko, prežmeko.

Peć moram vužgati, prežmeko, prežmeko, a drva so v kolinjaku, prežmeko, prežmeko.

Dominik Patačko, 2. r, PŠ za djecu s teškoćama u razvoju

Morti v peći ima jogna, pa nebo prežmeko.

Lisa List,3. a

MOJOJ DOMOVINI Godine su prošle i dobre i loše.

Domovino moja, lijepa si k'o san, sretan ti tvoj rođendan!

Prošli smo zajedno mnogo lijepih stvari, jedan drugom puno smo dali.

Mateo Milošević, 3.r.

PŠ Sirova Katalena Domagoj Babec, 7. r PŠ za djecu s teškoćama

Andreja Horvat, 4.r PŠ za djecu s teškoćama

LJUBAV Ljubavi moja, gdje si ti?

Za tobom mi srce vri.

Sramim se tvojih, isto kao i ti mojih.

Da smo skupa ti i ja, ne bi me interesirala zadaća.

Ja sam kao kvačak, a ti k'o slatki mali mačak.

Zbog tebe moja mašta pretvara se u svašta.

Ivan Marjanović, 3.r. PŠ Sirova Katalena

PISMO SVETOM NIKOLI

Martin Flamaceta 8. b

Patrick Vinković, PŠ Čepelovac

26

Dragi sveti Nikola, ja se zovem David i idem u prvi razred. Bio sam jako dobar, puno sam učio i slušao mamu i tatu. Dođi! U prozoru te čeka moja čizmica. Molim te, stavi u nju lego kocke.

Nemoj dovesti Krampusa jer ga se bojim.

David Kožar, 1.razred, PŠ Budrovac

ŽUTA JESEN Žuto lišće, žuta trava, golo drvo tiho spava.

Kiša šušti, vjetar puše, magla pada na sve kuće.

Lišće pada na sve strane, pokrilo je ceste, staze.

Dino Kožar,3.razred, PŠ Budrovac

grupni rad perika 2

Mihael Oršuš, 2.r PŠ za djecu s teškoćama u razvoju

JESEN Došla je.

Lišće je obojila u žuto, crveno, zeleno i smeđe.

Toplo sunce i vruće dane zamijenila je hladna kiša.

Svuda raskoš i bogatstvo.

Slatko grožđe, crvene jabuke, slasne kruške i šljive, ukusni orasi i kesteni, a u polju zlate se zrna kukuruza.

Oblačim kabanicu i čizme.

Uživam u bojama, mirisima i okusima.

Anamarija Barberic, 3.razred, PŠ Budrovac

Dušan Levaković, odjel za djecu s teškoćama u razvoju

OBLAK Bok! Ja sam oblak! Znate kakvih sve oblaka ima? Kišnih, maglovitih, sunčanih i snjegovitih.Ima ih i u bojama. Navečer oni, od sunčevog zalaska, postaju ljubičasti, žućkasti,ružičasti i narančasti. Oblaci su meki kao zečje krzno, a slatki kao sladoled. Oni plove poput jedrilice po velikoj rijeci. Mogu se pretvarati u cvijet, srce, zvijezdu i leptira.

Ne možeš nas uhvatiti jer ti odmah pobjegnemo.

Paula Markić, 3.razred, PŠ Budrovac

Sara Zebec 2. r PŠ Budrovac

Keramičke jabuke, likovna grupa

5. b Iva Crnčić

8. c Sandra Horvat

Tamara Oršoš, 5. r PŠ za odjel za djecu s teškoćama u razvoju

27

Grupni rad, 1. odgojno obrazovna skupina, odjel za djecu s teškoćama u razvoju

MOJ ČAROBNI RAZRED

Moj razred je dugo vremena bio ružan i neuredan, a onda je jednog dana čarolija stigla u njega. Sve se promijenilo. Zidovi su bili sjajni i šareni, ploča je bila 3D, iz nje su izlazila slova i brojevi, a klupe su bile šarene sa svjetlećim zvjezdicama. Jedna zvjezdica je bila posebna jer je imala ulogu šaptača. Ona je šaptala učenicima kada nešto nisu znali. Učiteljičina klupa je bila obična i učiteljica nije znala da mi imamo šaptače. Učenici su bili sretni što su znali odgovore na sva učiteljičina pitanja. Jednog dana učiteljica je pitala gradivo koje još nismo učili i opet smo lako odgovarali na pitanja. Tada je učiteljica odlučila da zamijenimo uloge, da jedan učenik bude učiteljica, a ona učenica. Kada je sjela u klupu primijetila je da zvjezdica nešto šapuće. Od tada razred više nije čarobni jer je čarolija poništena od kada ju je učiteljica otkrila.

Tina Ferenčić, 7.d

Klara Đurišević, 3.d

Lea Smiljanec 3. d

PODRAVINA MOJA PUNA BOJA Od cvijeta do cvijeta Prelijeću leptiri A predivni miris Posvuda se širi.

Gradske ulice

Tamo žitno polje Ovdje šume hlad.

Po mom kraju šetat Uvijek imam rad.

Prolazim gradskim ulicama Svugdje tišina,poneki auto prođe Svjetiljke žarko svijetle, a nigdje nikoga.

Prvo vidim srnu Poslije malog zeca A tamo na rijeci Pospan ribič peca.

Padale su sitne točkice, prozirne kapljice sa neba.

Prolazim gradskim ulicama, kiša je već oprala crteže od krede.

Na traktoru seljak Njivu svoju ore.

Stalno vrijedno radi Još od rane zore.

Prolazeći ulicama grada, nosim kišobran u ruci.

Vraćam se putem kući.

Po plavome nebu Preletaju ptice A sunčana zraka Sija mi u lice.

Volim ići mokrim gradskim ulicama kada svijetle svjetiljke jer to je moj grad u kojem živim, jer - to je moja Podravina.

Nikola Matekov, 6.c

Sara Jeftimov, 8.a

28

Grupni rad, 7. r.

Josipa Kadežabek, 8.d

Matko Sobota, odjel za djecu s teškoćama u razvoju

Natalija Paro, 4.b Saša Škrinjar, 3.r PŠ Čepelovac Marija Leonora Račan, 7.b

Rad u paru, Dorotea Lukanec i Jelena Štefanov

Nika Hrvoić, 6.b Karolina Kicivoj, 6.c

grupni rad perika 1

Klara Vukres, 5.a

29

Mihaela Pintar, 8.a

Patrick Vinković, PŠ Čepelovac

Mihael Oršuš, 2.r PŠ za djecu s teškoćama u razvoju Sara Zebec 2. r PŠ Budrovac

Tamara Oršoš, 5. r PŠ za odjel za djecu s teškoćama u razvoju

Dušan Levaković, odjel za djecu s teškoćama u razvoju

Sandra Horvat, 8.c

Grupni rad, 1. odgojno obrazovna skupina, odjel za djecu s teškoćama u razvoju

grupni rad perika 2

Iva Crnčić, 5.b

Martin Flamaceta, 8.b

Keramičke jabuke, likovna grupa

30

ŽUPANIJSKO NATJECANJE U ZNANJU I KREATIVNOSTI

Čitanjem do zvijezda

Dana 22. veljače 2016. godine učenici naše škole sudjelovali su na županijskom natjecanju u znanju i kreativnosti „Čitanjem do zvijezda“ održanom u OŠ Ljudevita Modeca Križevci. Trebali su pročitati knjige: Suvišan u svemiru, Svašta u mojoj glavi, Poljubit ću je uskoro, možda i poznavati biografske podatke o Milivoju Matošecu, Miri Gavranu i Šimi Storiću.

Učenici su u timu:Luka Rogoz, 7. c, Karlo Grgičin, 7. c, Angelika Marija Pejić, 8. b osvojili 1. mjesto. U kategoriji izrade kreativnog uratka – plakata na temu Odrastanje, Karlo Grgičin osvojio je 1. mjesto. Učenici će predstavljati našu školu na državnom natjecanju koje će biti održano 6. svibnja 2016. g. u Čakovcu. Mentori naših učenika su: Antonela Carek, Kristina Školski tim Čitanjem do zvijezda sa mentorima u Križevcima Peršić, Nataša Švaco i Zoran Vidaković.

VIŠEGODIŠNJI NACIONALNI PROJEKT POTICANJA ČITANJA

Čitamo mi, u obitelji svi

Čitamo mi, u obitelji svi

Događanja u knjižnici Dana 19. 11. 2015. održan je književni susret sa Željkom Horvat-Vukelja. U suradnji sa Školskom knjigom, književnica je imala dva nastupa: za učenike prvih razreda matične škole i učenike područnih škola. Djeca i učitelji bili su oduševljeni.

Učenici su pjevali, pogađali zagonetke, slušali slikopriče na francuskom i engleskom jeziku, sudjelovali u kratkim igrokazima. „Kada dođem u ovu knjižnicu, najprije pogledam što ima novo na panoima, na zidovima i dakako – na policama. Baš se vidi da je ova knjižnica aktivna! Djeca su bila izvrsna, a osobito mi je bilo drago što su došla i djeca iz područnih škola. Do sljedećeg susreta svima hvala i svima lijep pozdrav!“ – rekla je Željka Horvat-Vukelja.

U knjižnici smo obilježili i Noć knjige, 22. 4. 2016. g. od 18:00 do 21:00. Grupa prijavljenih učenika različite dobi čitala je knjige na njemačkom i engleskom jeziku te izrađivala male knjižice dojmova o pročitanom.

31

Višegodišnji nacionalni projekt poticanja čitanja,Čitamo mi, u obitelji svi koji su pokrenuli knjižničari udruge Hrvatska mreža školskih knjižničara i ove godine provodimo u našoj školi u trećim razredima.Poticanje informacijske pismenosti provodi se unutar obitelji zajedničkim druženjem i provođenjem slobodnog vremenauz osam izabranih knjiga iz različitih područja, a na satu razrednika i u knjižnici učenici iznose svoje dojmove o pročitanom. Projekt je u našoj školi omogućio Grad Đurđevac.

U kategoriji prošlogodišnjih najoriginalnijih, najinspirativnijih i najboljih dojmova o projektu između 26 učeničkih dojmova Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije dojam Nike Švaco, učenice sadašnjeg 4. b razreda dijeli 1. mjesto s učenikom iz OŠ Braće Radić iz Koprivnice. U kategoriji najljepših pjesama o projektu između 44 pjesme Karlovačke, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske, Požeško-slavonske, Brodsko-posavske, Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke županije, pjesma Đure Bušića iz sadašnjeg 4. b razreda osvojila je treće mjesto, a pjesma Luke Jančijeva iz sadašnjeg 4. c razreda peto mjesto.

Ovim projektom poboljšavamo kvalitetu učenja i čitanja kod djece te kvalitetu usluga školske knjižnice. Knjiga dojmova služi za evaluaciju projekta i dokaz je za završno izvješće za namjenski dobivena i utrošena sredstva.

Nataša Švaco, dipl. knjižničar

Idem rano spavati / Mladen Kušec Izgubljeno more / Davor Jendrašić Borovnica / Darko Macan

Ideš mi na živce / Sanja Pilić Dnevnik Pauline P. / Sanja Polak Maša i bajke / Sanja Pilić

Pametniji ste nego što mislite / Thomas Armstrong Disciplina sa srcem / Barbara Coloroso Različiti mozgovi, različiti učenici / Eric Jensen

Priroda Moj planet Smib

Mjesečeva kći / Desa Muck Iluzije / Pike Aprilynne Marija Sladoljev

Luna / Robert Naprta

Martina Kokša Sanja Vlah Maznik

Elena Aušperger, 2. d - 49 knjiga izvan lektire Ana Marija Đuričić, 7. b, Barbara Kovačević, 1. b, Judita Maznik, 1. b - 23 knjige izvan lektire Leonarda Hrženjak, 1. a - 18 knjiga izvan lektire

32

ČITANJE NE POZNAJE GRANICE Pod pokroviteljstvom Hrvatske udruge školskih knjižničara, Hrvatskog knjižničarskog društva te Hrvatskog čitateljskog društva uključili smo se u međunacionalni projekt Čitanje ne poznaje granice / Branje ne pozna meja.

Projekt se provodi između slovenskih i hrvatskih osnovnih škola. Ciljevi projekta su poticanje čitanja nacionalnih književnosti, razvijanje svih vrsta pismenosti, ovladavanju istraživačkim metodama rada te vježbanju javnog nastupa. Upoznavanje povijesti, kulture i znamenitosti krajeva škola partnera. Škola partner naše škole je OŠ Vrhovci u Ljubljani.

Svaka škola u Hrvatskoj ima svoga partnera u Sloveniji. Ukupno sudjeluje 44 škole.

U Projekt se uključila i naša Osnovna škola Grgura Karlovčana Đurđevac s 4.b razredom (21 učenik) i učiteljicom Jelenom Jendrašic. Koordinatorica Projekta je knjižničarka Nataša Švaco. Naš partner u Sloveniji je Osnovna škola Vrhovci iz Ljubljane s knjižničarkom Bernardom Frass. Oni čitaju djela Ivane Brlić – Mažuranić, a mi djela Dese Muck.

Prvo polugodište učenici 4.b su u školskoj knjižnici čitali naglas djelo Dese Muck: Anica i zečić, a u drugom polugodištu čitamo Anicu i sportski dan. Učenici na satu Likovne kulture oslikavaju novu naslovnicu knjige Anica i sportski dan u kombiniranoj tehnici tuša i akvarela. Radove će uvezati u mapu u obliku slikovnice.

Jedan nastavni sat planiramo radionicu Upoznaj gradove Ljubljanu i Đurđevac kroz časopis Meridijani i promotivne materijale s interneta i turističkih agencija.U knjižnici će istraživati o kulturnim i povijesnim zanimljivostima Đurđevca i Ljubljane u časopisima Meridijani i Priroda, monografijama gradova, a koristit će i internetske izvore te će napravitiplakate i powerpoint prezentacije. Sa svojim kreativnim uradcima predstavit će našu školu i Đurđevac u Ljubljani.

Učenici su izuzetno zainteresirani za Projekt – od čitanja, izrade prezentacija i plakata do književnih i likovnih radionica.

Ovaj način i pristup obradi književnog djela te upoznavanje običaja i znamenitosti Republike Slovenije je poticajan, jer je učenicima pobudio interes za samostalna nova istraživanja. Odlaskom u zemlju partnera predstavit će sebe, našu školu, Grad i širu zajednicu i na taj način promiču europski identitet. Predstavljanjem svojih uradaka vježbaju javni nastup i timski rad te se upoznaju s određenim ciljevima programa Građanskog odgoja i obrazovanja.

Nataša Švaco, dipl. knjižničarka

Učenici 4.b, učiteljica Jelena Jendrašic i knjižničarka Nataša Švaco u posjeti OŠ Vrhovci u Ljubljani

33

O životu Grgura Karlovčana O Grguru Karlovčanu se govori mnogo, ali se o njegovom relativno kratkom životu još uvijek ne zna sve. Zahvaljujući posebnim recitalima i natječajima posvećenim liku i djelu Grgura Karlovčana – kakav je i onaj koji se održava u Osnovnoj školi u Đurđevcu koja nosi njegovo ime, a povodom obljetnice rođenja – mladi ljudi se rado se poistovjećuju s ovim „mladim“ piscem i učiteljem. Grgur Karlovčan je mladima u Podravini blizak i zbog porijekla i pjesničkih motiva jer se oni danas imaju prilike diviti istim žitnim poljima, plodnoj podravskoj ravnici, vijugavoj Dravi, gustim šumama kojima se divio i mladi Karlovčan za svojeg života u Kalinovcu.

Mnogi su već o Karlovčanu pisali i govorili kao piscu socijalne orijentacije koji je na stvaranje bio potaknut bijedom i socijalnom nepravdom Učitelj Nikola Cik (Zdravko Seleš) i nazvali ga pjesnikom poniženih i uvrijeđenih (Miroslav Dolenec Dravski). No, manje je poznato da bijeda s kojom se Grgur Karlovčan susretao u svojem djetinjstvu i mladosti nije potjecala samo iz teškog gospodarskog stanja podravskih seljaka tijekom i nakon Prvog svjetskog rata. Naime, bijeda Karlovčanovih je uz neimaštinu bila i posljedica nekoliko smrtnih slučajeva u obitelji tijekom Grgurovog djetinjstva.

Grgur Karlovčan rođen je u Kalinovcu 11. ožujka 1913. godine. Otac je bio Stjepan Karlovčan (rođen 1867.), a majka Kata Karlovčanrođ. Špoljar (rođena 1873.), a vjenčali su se u studenom 1891. godine. Grgur je bio njihovo treće i najmlađe dijete. Imao je stariju sestru Ceciliju koja je rođena 1892. godine koja se 1909. godine udala za Luku Sobotu iz Kalinovca koji je uskoro s trojicom svoje braće otišao u Ameriku i ondje umro 1938. godine. Cecilija Sobotarođ. Karlovčan umrla je još ranije uslijed upale potrbušnice, 10. prosinca 1922. godine u Legradu i ondje je pokapana, a iza nje je ostala kćerka Barbara (rođena 1911.). Pošto je starija Grgurova sestra Cecilija udajom otišla iz kuće kada se on još nije niti rodio, a umrla kada je imao 9 godina i to izvan Kalinovca, vjerojatno je se nije niti sjećao, no sigurno su se nesretni događaju u obitelji Sobota odrazili i na preostale članove Cecilijine obitelji Karlovčan.

Djed Mato Karlovčan umro je 24. srpnja 1915. godine od ostarjelosti u dobi od 78 godina, odnosno 2 godine nakon Grgurova rođenja. Dvije godine kasnije, 1. srpnja 1917. umrla je i Grgurova baka Bara Karlovčanrođ. Ivec u dobi od 76 godina. Uskoro je smrt ponovno pohodila kuću Karlovčanovih kada je u ljeto 1918. od srčane kapi umrla Grgurova tetka Katarina koja se nije udavala. Međutim, ujesen 1917. godine oženio se Grgurov stariji brat Vid koji je rođen 14. lipnja 1897. godine te 1918. i 1920. dobio kćerke Anu i Mariju. Sreća u obitelji nije dugo trajala jer je Vid Karlovčan umro 20. travnja 1922. godine od sušice ostavivši nedorasle kćerke i udovicu Dorica koja je 1925. godine bila prisiljena ponovno se udati za Ivana Topolovčana iz Kloštra koji je umro već 1929. godine i to niti godinu dana nakon rođenja sina Andrije.

Ono što je najviše pogodilo obitelj Karlovčan svakako je smrt Grgurovog oca Stjepana 18. studenog 1918. godine koji je umro od španjolske gripe. Ta je bolest u nekoliko mjeseci nakon Drugog svjetskog rata (na prijelazu 1918. i 1919. godine) pokosila dvostruko više žrtava negoli sam rat koji je trajao četiri godine.

Tada je Grgur imao tek pet godina. Smrt muža i hranitelja obitelji, a četiri godine kasnije i najstarijeg sina, prouzrokovalo je da se Grgurova majka Katarina 1924. godine preudala za Matiju Trezića iz Čepelovca.

U razdoblju od rođenja Grgura Karlovčana 1913. godine do kraja njegovog djetinjstva umrlo je ukupno šest osoba iz njegove najuže obitelji među kojima je najtraumatičnija vjerojatno bila smrt oca 1918. godine i starijeg brata 1922. godine čine je obitelj dva puta ostala bez hranitelja.Da su ti nesretni događaji utjecali na Grgura Karlovčana kao pisca socijalno ugroženih i povrijeđenih ljudi svjedoče mnoge njegove pjesme i novele u kojima progovara o umiranju i nevoljnom životu podravskih seljaka, misleći zasigurno na svoje pretke i rođake, a pogotovo na oca Stjepana koji je umro od španjolske gripe 1918. godine. O njemu progovara u tri svoje pjesme: „Portret oca“, „Epitaf ocu“ i „Povrnolsem se doma“. Mogli bismo zaključiti da u njegovim djelima ima autobiografskih elemenata i biografskih podataka o obitelji Grgura Karlovčana.

Nikola Cik Korištena literatura i izvori: Karlovčan, Grgur. „Sabrana djela“, urednici Ante Peroković, Miroslav Dolenec Dravski i Mato Kudumija. Đurđevac: OŠ „Grgur Karlovčan“ Đurđevac, SIZ za kulturu Općine Čapljina, SIZ za kulturu Općine Đurđevac, 1978. „Lirika đurđevačke Podravine“, priredio Zdravko Seleš. Đurđevac: Grafokom, Matica hrvatska Đurđevac, 2003.

Matične knjige Župe svetog evanđelista Luke u Kalinovcu. Župni ured Župe sv. Luke u Kalinovcu i Matični ured u Đurđevcu

34

OBILJEŽAVANJE 103. GODIŠNJICE ROĐENJA GRGURA KARLOVČANA

Lucija, Mihaela i Veronika najbolje pjesnikinje

Uz tradicionalno obilježavanje godišnjice rođenja Grgura Karlovčana i ove godine je raspisan Natječaj za mlade pjesnike – Šetnja Podravinom.U finalno natjecanje prošlo je 16 pjesama koje su sami autori krasnoslovili u natjecateljskom dijelu programa.

Učitelj Nikola Cik s učenicima Veronikom Pinta- Pobjednice natječaja: Veronika Pintarec, Mihaela Pintar i Lucija Smes rec i Draženom Oršošem iz 8. d razreda pripremio je zanimljivu prezentaciju o teškom djetinjstvu Grgura Karlovčana, Sara Jeftimov iz 8. a pročitala je Grgurovu Pjesmu ocu, a Matej Turbelija odsvirao je set pjesama o Podravini. Program su vodile Natalija Paro i Nika Švaco, učenice 4. b razreda.

Zavičajni književnici Božica Jelušić, Zdravko Seleš i Vladimir Miholek pročitali su svoje autorske pjesme prigodno napisane za našu školu povodom obljetnice.

Odluku o tri najbolje napisane dječje pjesme donijelo je stručno povjerenstvo: Božica Jelušić, Zdravko Seleš i Vladimir Miholek. Radovi su povjerenstvu poslani pod zaporkama.

Učenici koji su krasnoslovili svoje pjesme su: 1.

Podravina – Tomislav Čukljaš, 6. d 2. Šetnja Podravinom – Franka Blažok, 5. d 3.

Ej, Podravino! – Lucija Lenardić, 8. c 4.

Ljubavna – Marija Magdalena Božo, 5. a 5.

Više od riječi - Mihaela Pintar, 8. a 6.

Podravino moja – Veronika Pintarec, 8. d 7.

Podravski ftiček – Davor Đurišević, 7. b 8.

Moja Drava, moja Podravina – Lara Tišljar, 7. c 9.

Još i danas Grgur živi - Tea Pleško, 7. a 10.

Mome kraju – Tihana Kožar, 5. b 11.

Rijeka Dravo – Ela Živko, 7. d 12. Šetnja goricam – Tanita Mikulić, 6. c 13.

Picok grad – Ema Patačko, 5. c 14.

Samo uspomena - Angelika Marija Pejić, 8. b 15.

Grgur - Lucija Smes, 6. a 16.

Jeden podravski den – Niko Fusić, 6. b Njihovi mentori su učitelji hrvatskoga jezika: Antonela Carek, Ivana Baranašić, Kristina Peršić i Vjekoslav Čordašev.

U svečanost obilježavanja obljetnice uključili su se i učenici osmih razreda. Svojim likovnim radovima u zahtjevnoj tehnici linoreza ostvarili su izložbu pod nazivom "Šetnja Podravinom". Kao likovni poticaj poslužili su im zavičajni motivi: šuma, rijeka, livada, polje, vinograd. Njih je pripremao učitelj likovne kulture, Zoran Vidaković. Radove možete razgledati kasnije na otvorenoj izložbi za javnost u knjižnici osnovne škole Grgura Karlovčana Đurđevac.

Prema mišljenju stručnog povjerenstva najbolje pjesme su: pjesma Grgur koju je napisala učenica 6. a razreda Lucija Smes, pjesma Više od riječi autorice Mihaele Pintar iz 8. a razreda te pjesma Podravino moja učenice VeronikePintarec iz 8. d razreda.

Najviše glasova publike dobila je pjesma Podravina koju je napisao Tomislav Čukljaš, učenik 6. d razreda. Školska knjiga i škola osigurali su nagrade za sve sudionike programa. Tri najbolja autora škola je nagradila vrijednim nagradama – tabletima. Pjesma koju je odabrala publika nagrađena je vrijednom knjigom poznatog nobelovca u izdanju Školske knjige.

Ovakav način obilježavanja obljetnice pokupio je pozitivne kritike posjetioca koji su bili impresionirani dobrom organizacijom te su pohvalili ovaj projekt obilježavanja obljetnice književnika Grgura Karlovčana. Učenici na taj način proširuju svoja znanja o povijesnim činjenicama našeg kraja, njeguju zavičajni kajkavski govor te razvijaju kreativnost i inovativni način učenja.

35

Sudionici obilježavanja godišnjice rođenja Grgura Karlovčana

PODRAVINA

GRGUR Kak si lepa, kak si bogata, Podravino moja, kak da si od zlata.

Značenje imena Grgur je oprezan. Čovjek bi pomislio da je to netko prestrašen, Tužan i netko tko se svega plaši.

Ali… To s tobom nije tako, Ti si se rodio, izgledom seljaka, A dušom učitelja i pjesnika.

Na jedni strani Drava, žubori i skakuće, tam se vredni seljaki z gruntom muče.

Lucija Smes, 6.a

Ti si bio izvan svog vremena.

Tadašnji ljudi nisu te shvaćali.

Rodne gorice i veseli ljudi, Podravino krase i vole, kad im bude teško delati, dragomu Bogu se pomole.

Umro si u mukama, u logoru.

Tužno i osamljeno, jadno i poniženo, Ali vjerojatno si i sam znao Da si umro za nekoga.

Svud so se razišli, v daleki strani svet, al si saki poželi, v Podravini vmret.

Dok ja bum veliki, i zučil zanata, ostal bum vu Podravini, kak i moj tata.

Za nekoga u budućnosti.

Za neke nove generacije i nade.

Možda smo to baš mi Možda…

Da završimo tvoju zacrtanu misiju Koja se temelji na imenu Grgur.

Vu samomu srcu, grad Đurđevec stoji, z Picoke se diči i nikaj se ne boji.

Tomislav Čukljaš, 6.d

Lucija Smes, 6. a nagrada stručnog žirija

Tu su moji korjeni, tu su dobri ljudi, za tim dragim krajem, saki Podravec žudi.

Tomislav Čukljaš, 6. d, nagrada publike za najbolji krasnoslov

36

VIŠE OD RIJEČI Podravina, za mnoge samo riječ, ali, meni ipak nešto više znači.

Tu je moj dom, tu su moja polja, moje ravnice i šume, tuda teče moja Drava.

S prvim znacima zore kupa se u suncu.

Njive se zelene, polja se žute, livade cvjetaju. Što više poželjeti doli uživati u ljepoti trenutka? Što više poželjeti nego ostati ovdje zauvijek?

U mojoj Podravini.

Veronika Pintarec, 8.d

Ne tuguj, podravski čovječe!

Osjeti radost, oslobodi svoju dušu, oslobodi ono što nosiš u srcu.

PODRAVINO MOJA

Sjedi, i napiši stih.

Stavi u njega sve, sve što vidiš, sve što voliš.

Jer, što je ljepše nego ovaj tvoj dom, ova tvoja Podravina?

Tvoje ravnice, brda i nizine moj su pogled.

Tvoji vinogradi i njihovi plodovi

Mihaela Pintar, 8. a, nagrada stručnog žirija

moj su život.

Tvoje sunce i ljubav mene griju.

Tvoj mjesec i tvoje zvijezde mene vode.

Tvoji ljudi i njihova narav mene čine.

Podravino moja, bez tebe živjeti ne mogu.

Veronika Pintarec, 8. d nagrada stručnog žirija

Mihaela Pintar, 8.a

37

Međunarodno natjecanje iz engleskoga jezika HIPPO 2016.

U subotu, 5. ožujka 2016. godine, u našoj je školi po prvi puta održan preliminarni krug Međunarodnog natjecanja iz engleskoga jezika HIPPO 2016. u organizaciji Global Input – LCCI IQ Reps. HIPPO je jedino međunarodno natjecanje iz engleskoga jezika u Europi. Pravo sudjelovanja imaju svi učenici osnovnih i srednjih škola koji su svrstani u pet kategorija ovisno o dobi učenika (HIPPO 1 – HIPPO 5).

Ove godine prijavilo se oko 14 000 djece iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije, Bugarske i Italije te iz dvije gostujuće zemlje, Ukrajine i Rumunjske, a u Hrvatskoj je sudjelovalo 1600 djece iz 60 različitih osnovnih i srednjih škola te nekoliko škola stranih jezika. U prvom krugu natjecanja, našu školu predstavljalo je 50 učenika od 4. do 8. razreda. Ispit se sastojao od tri dijela: čitanja s razumijevanjem, slušanja i pisanja. Nakon prvog kruga natjecanja, uslijedilo je državno polufinale u Križevcima u Srednjoj školi Ivan Seljanec, Polufinalisti u Križevcima.

2. travnja 2016., za učenike središnje i sjeverozapadne Hrvatske na kojem je, između 150 učenika osnovnih i srednjih

škola, sudjelovalo i 7 učenika naše škole i to: Nika Švaco, Ema Lovrak, Marina Jendrašić, Nika Hrvoić, Romana Rusak, Angelika Marija Pejić i Jurica Kanić koji su provjeravali svoje znanje engleskoga jezika rješavajući test čitanja s razumijevanjem i test pisanja.

U super finale koje će se održati u Italiji u Lido di Jesolo, 14. i 15. svibnja 2016. plasirala se i naša Nika Hrvoić, 6.b i to u kategoriji HIPPO 2, pa ju tako očekuje besplatan vikend u Italiji u pratnji učiteljice Maje Mlinarić Horvat i prilika da pokaže svoje znanje u sve četiri vještine – čitanje s razumijevanjem, slušanje, pisanje i govorna produkcija te na taj način predstavi sebe, svoju školu i svoj grad na ovom međunarodnom natjecanju. Svi kandidati nagrađeni su HIPPO priznanjima za sudjelovanje, a svi finalisti koji uspješno polože ispit u Italiji dobit će međunarodno priznatu JETSET svjedodžbu iz engleskoga jezika, a pobjednici i ostale vrijedne nagrade kao što je ljetovanje u Engleskoj uz usavršavanje jezika.

Mentori učenicima bili su učitelji engleskoga jezika Ivan Grgec, Maja Mlinarić Horvat, Darija Car i Arijana Lenardić, koja je ujedno bila i koordinatorica natjecanja za našu školu. učitelji engleskoga jezika

Sudionici natjecanja iz naše škole

38

DANI...

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Majčin dan-Budrovac

39

Maškare u područnim školama

Budrovac

Čepelovac

Sirova Katalena

40

Pođimo zajedno stazama prijateljstva Pođimo zajedno stazama prijateljstva! Tom su se izrekom vodili učenici na svom sedmom po redu druženju učenika Područnih škola Budrovac, Čepelovac, Mičetinac i Sirova Katalena s učenicima Područne škole za djecu s teškoćama u razvoju te njihovih učiteljica koje je održano 9. lipnja 2015. u PŠ Budrovac, domaćinu ovog već tradicionalnog druženja. Integrirani nastavni dan započeli su upoznavanjem, pozdravnim govorom učiteljice Olge Lazar te prigodnom priredbom kojom su učenici PŠ Budrovac, Čepelovac, Mičetinac i Sirova Katalena zaželjeli dobrodošlicu učenicima Područne škole za djecu s teškoćama u razvoju i njihovim učiteljicama. Susretu je bio nazočan u ravnatelj škole Marijan Vinković. On je pohvalio ovakvu vrstu druženja te učenicima zaželio uspješan završetak nastavne godine i ugodne ljetne praznike. Slijedila je najava zajedničkih aktivnosti te podjela učenika u dvije skupine od kojih je jedna odšetala na Delke, dio Budrovca, gdje su uočili promjene u prirodi i rad ljudi na prijelazu iz proljeća u ljeto te posjetili imanje obitelji Šokec Jasmine. Ona im je pokazala svoje različite i brojne domaće životinje, a učenici su uživali u promatranju vijetnamskih svinja, prepelica, koze i kozlića, pataka i gusaka, kokica i pjetlića. Ljubazna i gostoljubiva domaćica svoje je male goste počastila domaćim klipićima nakon čega su se vratili u školu. Druga skupina starijih učenika ostala je u učionici i u grupnom radu radila plakat na temu Pođimo zajedno stazama prijateljstva!, ispisivali poruke o prijateljstvu te izradili cvjetove prijateljstva od čepova od boca. Poslije doručka i zasluženog odmora, slijedile su sportske igre. Učenici su se natjecali u skakanju u vrećama, potezanju užeta te u igri graničara uz navijanja, smijeh i skakanja od sreće. Nakon fotografiranja za uspomenu na zajedničko druženje, umorni ali i sretni, učenici su se uputili svojim kućama, a učiteljice su obećale ponovno druženje sljedeće godine u nekoj od drugih područnih škola. Veliko hvala svim roditeljima, baki Katici Zebec i obitelji Šokec na pomoći u realizaciji druženja učenika područnih škola.

Druženje - područne škole i područna škola za djecu s poteškoćama u razvoju

41

Božićni blagdani

Sirova Katelena – Božić

Budrovac – Sv. Nikola

Budrovac – Božić

42

Mala olimpijada učenika područnih škola Učenici Područnih škola Budrovac, Čepelovac, Mičetinac i Sirova Katalena sa svojim su učiteljicama Olgom Lazar, Karmelom Kralj i Majom Topolovčan i učiteljem Davorom Šokecom obilježili 17. rujna 2015., Hrvatski olimpijski dan kroz niz zajedničkih aktivnosti.

Okupili su se u Područnoj školi Čepelovac.

Učenici su se povedeni geslom olimpijskih igara:“ brže, više, jače“ tijekom osme po redu Male olimpijade učenika područnih škola, natjecali u tri sportske discipline i postigli sljedeće rezultate: Učenici prvog razreda natjecali su se u brzom hodanju do 20 metara. Prvo mjesto osvojili su Marija Elizabet Vedriš i Robert Tomrlin iz PŠ Čepelovac, drugo mjesto osvojili su Mia Pleško iz PŠ Čepelovac i Tino Mihočka iz PŠ Budrovac, a treće mjesto osvojili su Dora Kerovec iz PŠ Mičetinac i David Kožar iz PŠ Budrovac.

Učenici drugog razreda natjecali su se u disciplini vođenja lopte unutarnjom stranom stopala, udarac na vrata. Zlatnu medalju osvojili su Melani Vinković i David Tomašek iz PŠ Čepelovac, srebrnu medalju osvojili su Martina Megec iz PŠ Sirova Katalena i Matej Šokec iz PŠ Budrovac, a brončanu medalju osvojili su Marija Karlović iz PŠ Budrovac i Mihael Zglavnik iz PŠ Sirova Katalena.

Učenici trećeg razreda skakali su na jednoj nozi do obruča na udaljenosti od 10 metara. Najbrže su skakali i osvojili zlatnu medalju Paula Markić iz PŠ Budrovac i Saša Škrinjar iz PŠ Čepelovac, drugo mjesto i srebrnu medalju osvojio je Ivan Marjanović iz PŠ Sirova Katalena, a treće mjesto i brončanu medalju osvojio je Patrick Vinković iz PŠ Čepelovac.

Male olimpijce, uz roditelje, podržali su i gradonačelnik Željko Lacković, ravnatelj Marijan Vinković, pedagog Nikola Vuković, predsjednik gradske Zajednice sportskih udruga Đuro Tomrlin te predsjednik Mjesnog odbora Čepelovac Đuro Prelec kojima se zahvaljujemo što su svojim dolaskom uveličali i podržali aktivnosti područnih škola i tradicionalno održavanje Male olimpijade učenika područnih škola.

Mala olimpijada učenika područnih škola

43

Terenska nastava - područne škole

Zagreb - PŠ Budrovac, Čepelovac, Mičetinac, Sirova Katalena

Terenska—Krapina, Kumrovec-Budrovac

Posjet JVP—Budrovac

44

Dani ...

Dan kruha

PROJEKTNI DAN: Kako do kruha-Čepelovac

Susret sa Željkom Horvat-Vukelja

45

Ema Vlahović i Laura Šiptar, 8.b

46