Luka Tomrlin, 3.c
Stara mutna Drava polako kroz Podravinu teče. Dobra, stara Bilogora kao usnuli div leži. Na njenim obroncima leže vinogradi naši.
Zvijezda Spava zvijezda mala, klonula joj glava na dva jastuka plava.
Stari grad i dalje ponosno stoji i u daljinu gleda. Pijevac u dvorištu kukuriče i glavu u vis diže kao da kaže: „Ovo je naša dobra, stara mati Podravina.“
Dorotea Lončar, 1.a
Sja, sja, sja, sja Nikola Lenardić, 8.b sve do jutarnjeg svitanja. U ranu zoru spavat će poć a navečer se sprema sjat Nesretni tuš, jogurt, skupa majica i aparat za kavu za laku noć. i tople napitke Kad je ona spremna poć, i ti se spremi za laku noć Bio je to dan kao i svaki drugi. Lipanjsko jutro, Sara Kucel, 4.b petak, nulti sat... Vučem se po ulici u trenirci i teglim torbu. Kasnim u školu, imam dodatnu iz hrvatskog. Učiteljica se dere ko' navijena, cvili kredom po ploči, stalno me nešto ispituje, neprestano lupka štiklama po parketu. Zar baš mora raditi ono što mi ide na živce ?! Konačno je zvonilo. Svi smo izjurili iz razreda. Već sam se malo razbudila, ali ne posve. Zato ostavljam torbu u dvojki i jurim gore do automata za kavu. Naravno, gore je red do zbornice i svi se guraju. Taman kad sam bila treća u redu, nespretna se Jagoda iz 2.c spotaknula o kabao automata, pala kak' je dugačka i široka, a vruća joj je čokolada odletjela na moju novu, novcatu, najnovcatiju i skupu, skupcatu, najskupcatiju Benettonovu jednobojnu tuniku svjetloroze boje!! Koma, čovječe! Zatim sam joj opalila šamarčinu i pol, ali na njezinu najsretniju sretnost i na moju najnesretniju nesretnost u hodnik su uletjele moja i njezina razrednica. Ne želim se prisjećati što se dogodilo kasnije. Zvonilo je za likovni. Slikamo šešire, a to mi najbolje ide. Slikat ćemo tušem (likovnim, naravno). Ah, kako sam samo dobro započela... Vanda je bila gotova i išla je predati, ali je zaboravila da se ne hoda s tušem pa se spotaknula o moju torbu i prolila tuš po mojoj odjeći i klupi! Koma, čovječe! Kad je učiteljica vidjela tuš proliven po meni i stolu, od svoje kompliciranosti uopće nije skontala da je tuš prolila Vanda, a ne ja, iako joj je cijeli 5.b pokušao objasniti. Čak mi je i zbog toga spustila ocjenu iz mog nesretnog šeširčića. Dobro, zbog jedne četvorke neću propasti, ali ipak... O, moj Bože! Vode molim! Srce mi je u petama! Pravac kuhinja! Bljak! Luka iz 1.d je pomiješao jogurt i kečap. Nemam teka, uzet ću jogurt doma pa ću ga kasnije pojesti. Jogurt sam stavila ispod klupe i preživjela još tri sata. Gotova je nastava! Stavljam jogurt u torbu i pospremam knjige. Je li to bilo baš pametno, pokazat će se poslije. Idem na njemački kod Tante Ljerke. Otvaram torbu, a ono - preljev po knjigama i pernici. Zar se na knjige i pernicu stavlja preljev?! O, ne! Knjige sliče na tost s preljevom, a pernica na roladicu od voćnog jogurta. Oh, my God! Ostatak njemačkoga bio je čišćenje jogurta, a tek kad sam došla kući mamine reakcije bolje da se ne prisjećam. Angelika Marija Pejić, 5. b 1. mjesto –Županijski LIDRANO Literarni rad predložen za Državni LIDRANO
Bilo bi dobro da nitko ne gladuje i da se životu uvijek raduje. Bilo bi dobro da bomboni padaju s oblaka kao kiša pa da nahrani čak i miša.
Za dobar dan potreban je dobar san. Zato treba
na vrijeme poći na spavanje. Ujutro kad ustaneš, razbudi se umivanjem i operi zube. Za dobar početak dana najvažniji je zdrav doručak. Tako ćeš biti spreman za školske zadatke i druženje s prijateljima. Pažljivo slušaj učiteljicu, budi pristojan i veseli se novom znanju. Minja Banjac, 3. a
Da cvijeće cvate i jeseni i zimi, nema veze o hladnoj klimi.
Drava Zovem se Drava slično kao Sava. Rijeka sam plava i nisam umjetna već prava. Kraj mene je trava koja zimi spava. Proljeće se budi i oko mene šeću ljudi. Po meni plovi skela i vozi ljude iz cijeloga sela.
Ako pomažemo miru, u srcima dobrima uvijek će biti toplina.
Dremovec, visibaba i fijolica, veseli im se saka ftica. Popevaju ftići veselo i glasno, zajec je z brega zbežaj kesno. Vjeverica je vun zišla, najesti se je otišla. Jaglac žoti soncu se veseli: „Tralala, tralala, tralali, Dižem soncu čaše tri.!“ Dok Drava mirno teče, a prolet nam nekaj reče: „Došel je zimi kraj, Stigel je proletni raj!“ Luka Štefanić, 8.b
Moje putovanje na Sejšele
Lucija Rasinec, 6.a
Emilija Kremer, 6.c
Prolet je došla vu moj kraj, Podravino, v moj zavičaj. Sonce sve jakše i jakše greje, dete se igra i soncu smeje.
Moje putovanje počinje u ðurñevcu. Iz ðurñevca sam autom krenula do Zagreba. U Zagrebu sam otišla u zračnu luku i avionom odletjela do Splita. Tamo sam se ukrcala na trajekt. Trajektom sam plovila Jadranskim i Sredozemnim morem. Zaustavili smo se na otoku Cipru. Tamo smo prespavali jednu noć. Drugo sam jutro jedrilicom stigla do Izraela. U Izraelu sam posjetila Jeruzalem, glavni grad triju vjera. Iz Izraela sam ponovno na putovanje krenula trajektom. Plovili smo Sueskim kanalom i zaustavili se u Egiptu. Tamo sam vidjela velike piramide i poznatu Sfingu. Malim sam čamcem plovila rijekom Nil i njenim pritokom Bijelim Nilom. Završila sam u Viktorijinom jezeru i vidjela Viktorijine slapove. Od Viktorijinih sam slapova krenula biciklom do grada Mocambique. Odande sam, plivajući preko Mozambičkog kanala, stigla do Madagaskara. Tamo sam se zadržala nekoliko dana. Brodom sam konačno stigla do svog cilja – Sejšeli otoka. Prvo sam posjetila Cuisine – otok ptica, na kojemu živi veliki broj endemičnih vrsta ptica. Na tom sam otoku upoznala i njegova najstarijega stanovnika, kornjaču Georgea koji ima 151 godinu i oko 200 kilograma. Zatim sam otišla blizu otočića St. Pierre, gdje sam imala priliku vidjeti zaista svakakve ribice: minijaturne električno plave afričke ciklide, ribe klaunove, ribe papagaje i još štošta šarenoga. U plićacima prekrasnih plaža vidjela sam raže, morsku kornjaču, razne plosnate i duguljaste vrste riba te prekrasne koralje raznih oblika i boja. Potom sam otišla na plažu Anse Lazio. Ta plaža je po mnogima najljepša plaža na svijetu, a na njoj su snimane i mnoge TV reklame. Nakon mog dvotjednog boravka na Sejšelskim otocima, trajektom sam se uputila oko Afrike Atlanskim oceanom. Prošla sam kroz Gibraltarska vrata i Sredozemnim morem. Nakon dugog putovanja došla sam u Jadransko more i iskrcala se u Splitu odakle sam i krenula. Autom sam se vratila u ðurñevac. Nakon dugog i uzbudljivog putovanja, ponovno sam stajala ispred svoje kuće. Ana Pintarić, 6. a Moj zavičaj Moj zavičaj je Podravina. Ona je prekrasna. U njoj ima plodnih polja i vrijednih ljudi. Kud god krenem vidim polja, livade i šume. Vidim lijepe doline i plave potoke. I klijeti su lijepe. U njima Podravci uživaju. Iznad njih lete vesele i zaigrane ptice. Neka sunce uvijek obasjava moju Podravinu ! Dorian Milak, 2. b
Matija Balala, 6.d
Vrane divne u polju za kukuruzom ruju. Jastreb ponosno k'o neki drveni kralj visoko leti, a sjenica veselo po drveću skače.
Bilo bi dobro kada bi sva djeca mogla pojesti kojeg pereca.
Prolet Dobar dan
Tamara Gašparić, 3.a
Vjetar u mladoj pšenici kao more šumi, a slavuj se u staroj šumi čuje. Ševa na polju strastveno k'o diva pjeva.
Luka Konjarek, 1.a
Da sam zima sav grad bih u bijelo obukao. Bacio bih inje po granama, a po poljima prosuo bijele pokrivače. Šumske životinje bih poslao na spavanje. Prošao bih pokraj škole i djeci poklonio bijele pahulje. Naredio bih snijegu da bez prestanka pada, a djeca ne moraju ići u školu. Snjegovića bih naselio u svako dvorište i donio djeci zimPodravina ske radosti.
Patrik <kaić, 2.b
Arijana Slaviček, 7.b
Melita Imbriša, 1.c
Čaroban svijet
Anñelko Lončarić, 4.a
Moja se mama zove Nevenka. Jako me voli i sve mi kupuje. Ona ima smeñe oči i jako kovrčavu kosu. Visoka je. Pomaže mi oko zadaće i brine se za mene. Ja svoju mamu jako volim.
Da sam zima
Dominik Begić, 5.c
Moja mama
David Saraja, 5.d
Lucija Miklić, 2.c
Natalija Paro, 1.b
David Kuzmić, 1.d
Veljača Zimska pjesma Jeste li ikada upoznali koji mjesec? Niste li, pokušajte. Ja sam upoznao veljaču. Ispričala mi je sve o sebi. Nagle promjene radi jer joj je jako smiješno gledati ljude kada rade malo Zec traži hranu, ovo – malo ono. Veljača voli cvijeće, a pošto ne može imati neko egzotično, izmislila je svoA lija svoju mamu. Pekara na kraju ulice je. Meñu svim tim cvijećem najljepše su visibabe. Često se veljača maskira kao i svi ljudi U jednoj maloj ulici na kraju grada, nalazi se pekara. U njoj Vjetar jako puše, povodom maškara. Jako se boji zvončara pa kratko traje, jer čim ih netko spomene, dade ima različitih peciva i kruha. Noću pekar mijesi tijesta i peče Granje se njiše. se u trk. Veljača ima svoju ljubav, a to pokazuje na Valentinovo. Zaljubila se u travanj ih. Ujutro, kada se probudimo, čuje se miris svježeg kruha i (nemojte nikom reći da ste to čuli od mene). Sve svoje osjećaje pokazuje vremenom pa bi peciva koji budi cijelu ulicu. Svako jutro pekar stavlja svježa Ana malo kiše smo mogli reći da je razdražljiva. Trebali biste odabrati svoj mjesec, prepopeciva i kruh na policu. Putujući u školu, dječak i djevojčica LJUBAV JE … I nos stalno briše. ručam veljaču – svidjela se meni, a sigurno će se i vama. svaki dan prolaze pokraj pekare i osjete miris svježeg peciva. Došlo je Valentinovo. Svi se vole. Tata voli maJednog dana nisu mogli odoljeti, pa odluče posjetiti pekaru i mu. Djed voli baku. Ribe se vole. Nataša Oršuš 4. r. Karlo Grgičin, 4.c kupiti pecivo. Pecivo je bilo toliko ukusno i dobro da od toga Dečki se ne tuku. Cure vuku dečke za ruku. I ja Dorotea Biškup, 7.d dana svako jutro prije škole staju u pekari i kupuju topla i sam zaljubljen u jednu Vanesu. mirisna peciva. Padam s nogu kad je vidim. Čudno se osjećam Moja kuća iz snova Karlo Maričić, 3.c kada kraj mene prolazi. Zlata Ivanović, 7.r, PP Antonio Jušta 1. r. Moja je kuća velika i napravljena od korneta i sladoleda. SmještePŠ Mičetinac na je na obali. Kornet je krov, a sladoledne kugle su dio kuće. Sladoled je jako smrznut tako da ga sunce ne može otopiti. Kuća je U domovinu moju doñi visoka, a unutra su dva dnevna boravka, dvije kupaonice, dva hodnika, dvije djeŠto je ljubav? Ako poželiš pašnjake meke čje sobe, jedna spavaća soba, jedna kuhinja i dvije smočnice. Prvi je dnevni boravak velik, dugačak i s istočne je Razmišljanja učenika 1. d razreda. il' plave rijeke, strane svijeta, a drugi je malen, ali prostran. Ima još jedna velika igraonica. U toj igraonici ima svakakvih igara, igvisoke gore, račaka i jedan veliki vulkan, ali on nije pravi. Imamo dvije kupaonice koje su srednje veličine. Jedna ima bijeli WC, Puno je ljubavi: prema roditeljima, prema dečku, Love il' najčišće more, bijelu kadu i bijeli umivaonik. Druga ima sve isto, samo što je plava i ima perilicu rublja. Jedan hodnik je velik, a prema prijateljima… šume guste drugi malen. Veliki hodnik je s južne strane. Taj hodnik ima ormar za papuče i na tom ormaru su mobiteli i telefoni, Tamara Šimunic You are in this heart of mine il' putove puste, a drugi je sav od karamele. Jedna je dječja soba od čokolade, a druga od vanilije. U spavaćoj sobi su jastuci od čoand when I see you sela malena kolade, a krevet je od banana. Kuhinja je malena. Vrt je od lizalica, drveće od raznolike hrane, a vrata od bombona. Ljubav je u obitelji najveće blago. I believe I can touch the sky. il' polja šarena, Ima jedno igralište koje je napravljeno od duge. Cvjetići su bomboni i lizalice. Dimnjak je okrugao kao lopta. Iz tog Matea Ščuka u domovinu moju doñi. dimnjaka idu zvjezdice. Your eyes are shining Ema Juričić, 3. a Ljubav je kad se vole djed i baka. Tada se grle i Ako si pak ostavljen like diamonds two, kažu si JA TE VOLIM. Be my Valentine i tugom progonjen, your smile is pretty David Kuzmić dugo sam and cute too. Valentine's Day is the day when Cupid shoots his love arrows in the air. i odbačen, Ljubav je poput glazbe. Kad ti nekog voliš, a i on That day people fall in love and write love cards to each other. Other peou domovinu moju doñi. Ema Vlahović, 5.b tebe voli, nastaje prelijepa melodija. A kad se rodiple get my cards but you get my heart. You make me feel like I'm on fire Prijateljstvo U domovinu moju doñi telji jako vole, dobiju nas, djecu. because I fall in love the moment I think of you. So, please be my Valentine gdje svi dom imaju, Laura Kovačević because a life without you would be like having a hole in my heart. Prijateljstvo je jedan od nikog se ne skrivaju, Veronika Pintarec, 5.c lijepi dar. ničeg se ne boje Ljubav je kad nekog čuvaš, brineš se za njega i paTo je u životu I love you, baby jer život skupa kroje. Velik je onaj tko može oprostiti ziš na njega. Takav sam ja prema jednoj djevojčici jako važna stvar. Velik je onaj tko može oprostiti malu pogrešku, ali još je veći onaj tko može oprosiz razreda. U domovinu moju doñi I love you, baby titi veliku pogrešku. Fran Vlahović and I want to kiss you maybe. gdje mjesta ima za sve, Kad ti je najteže Kada mi mali nešto skrivamo od velikih, moramo znati da je priznanje opraštanje. pa tako i za tebe. i kad si u nevolji When you say goodbye Oprostiti svima oko sebe je isto kao da smo im rekli da ih volimo ili da smo im priKad se mama i tata vole i lijepo si govore, to je ljupomoći će ti I want to fly. jatelji. Veliki su svi koji mogu oprostiti. I mnogi roditelji oproste svojoj djeci pogIssabelle Novak Šimunić, 8.b bav. prijatelj najbolji. Your eyes are brown reške, pomognu im da to više ne rade, ali neki ne opraštaju. Ti roditelji ne razumiju Martin Miloš like chocolate svoje dijete. Zato im dijete pati u roditeljskom domu i ponavlja iste pogreške. RoPravo je bogatstvo and I want to put you ditelji bi trebali više biti sa svojom djecom i pomagati im. Ljubav je kad tata glasno kaže: „Volim te, Lucija!“ prijatelja imati. in my pocket! Pišući ovaj sastavak shvatila sam da oprostiti ponekad nije lako, ali je jako važno i Lucija Gucek Zato ga treba poštivati donosi osmjehe na lica. Zato svi opraštajte, a vi roditelji volite svoju djecu. Tako i zauvijek čuvati. ćemo svi biti sretni, i vi veliki i mi mali. Kad se u obitelji rodi dijete, to je velika ljubav. Gabrijela Barberic, 4.b Tin Treščec Tea Pleško, 4.a Lucija Lenardić, 5.c
Čaj kod Elizabete – Readinga. Kao i u bilo kojem tipičnom engleskom gradu nagledali smo se kuća bez fasada i crvenih autobusa na kat. Ostatak popodneva proveli smo šetajući parkom male crkvice čija nas je ljepota začarala svojom prirodnošću i čistoćom. Večer smo proveli u kinu u kojem kuma radi i nakon filma vratili se natrag u stan da odmorimo za sutrašnji dan. Tijekom sljedećeg dana, prvi put smo vidjeli London. Došavši do centra grada podzemnom željeznicom, uputili smo se na razgledavanje kojemu se činilo da nema kraja. Toliko znamenitosti, kulture i znanosti na jednom mjestu nisam nikad prije doživio. Prošli smo kroz City – financijsko središte Londona, Westminster Abbey, Madame Tussauds (u kojem smo se čak uspjeli fotkati i s „voštanim“ Hitlerom). Nakon toga pošli smo u Windsor Castle, kraljevsku rezidenciju. Dvorac je ispunjen stvarima iz dnevnog života Britanaca, ali i oružjem koja su bila korištena u britanskim pohodima. Posjetili smo i stadion Wembley, nezaobilazni Big Ben i London Eye s čijeg se vrha pruža neopisivo lijep pogled panorame Londona. Posjetili smo i Camden Town. Mislim da nijedan gradić na svijetu nema toliko šarenih boja i utjecaja brojnih kultura kao Camden. Nakon dobre piletine zaputili smo se na Piccadilly Circus, hipnotizirani svim tim reklama na velikim ekranima. Bilo je vrijeme za povratak u stan nakon cjelodnevnog izleta koji se i nije činio tako dug. Došla je i Stara godina. Zbog loših vremenskih uvjeta, prijepodne smo proveli u stanu. Uvečer nas je kuma razveselila viješću da ćemo Novu godinu dočekati u Londonu. Brzo smo navukli prvo što smo našli u ormaru i krenuli na vlak. Predvečer nas je kuma uspjela „prešvercati“ u otmjeni restoran gdje smo se obilno najeli. Došavši ponovo do London Eye-a, Big Ben otkucao je 12 sati. Zagrljeni i uzbuñeni promatrali smo veselu igru vatrometskih šarenih boja. Bio je to jedan od najsretnijih trenutaka u mojem životu. Otkucajem kazaljki Big Bena, bližio se i naš povratak. Obdareni prelijepim iskustvom i nezaboravnim uspomenama zaputili smo se prema zračnoj luci i vratili se kući. Postoji izreka: kako si proveo doček Nove godine, takva će ti biti cijela godina. Sudeći prema onome što sam doživio, ovo bi mogla biti najbolja i najsretnija godina u mome životu.
Zbogom, zimo, sad moraš otići, za nekoliko dana proljeće će stići.
Dječak po imenu Goran je zaspao. Sanjao je kako je u avionu. Naglo je otvorio vrata, obukao padobran i skočio. Vjetar ga je dizao gore – dolje. Što je bliže išao Zemlji počeo se tresti. Najedamput je zapeo na grani velikog drveta. Zvao je nekoga, ali ga nitko nije čuo. Čuo je nešto, pomislio je da je to mevjed. Ali to nije bio medvjed. To je bila grana. Grana je pukla, a Goran je pao u svoj topao krevet. Poslije je skužio da je to samo sanjao.
Gordan Pecikozić 2. d
Issabelle Novak Šimunić, 8.b
Moj tata On je dobar i voli me. Priča super viceve. Ima jako dobar mobitel. Često se igra sa mnom. Katarinana Hodić, 1. c
Za nekog je to sreća što druženjem postaje veća. Za nekog Božić bijeli il' sveti Niko koji darove dijeli. To može snijeg biti. On ne može radost skriti. Može biti ljubav koja grije. Uz koju nikad hladno nije. Ena Karan, 6.a
Dan kada dečki curama daruju ruže, tada i neka ljubav dopuže. Neke žene pravoga muškarca traže, na oglasu piše: tražim onoga tko uopće ne laže!
Dobro došla, visibabo
Onaj koga ljubav grije, sigurno sam nije.
Zima kad proñe, proljeće doñe, nešto malo, bijelo, proviri sneno.
Svima je sada jasno, da na taj dan netko „volim te“ viče glasno. Neki se žaloste kada je tom danu kraj, ali još uvijek postoji iduća godina, znaj.
Pogleda po brijegu i začudi se snijegu. Još se otopio nije, a sunce već grije.
Tina Ferenčić, 4.c
Volim knjigu
Pogleda oko sebe i ugleda pčele koje lete. sve joj se raduju, veselo je pozdravljaju.
Kad se primiš knjige više nema igre, ali imaš mnogo brige.
Latice svoje ona pazi da ih čovjek ne pogazi. Kad novo proljeće stigne, glavicu ponovno digne. Lorena Švaco, 8.b
Ne možeš se igrati, ali možeš čitati.
Marija Petrović, 8.d
Ja sam maleni oblak Oblačko. Želio bih ići k svojoj prijateljici Suzi. Ona živi iza velikih planina. Ali, kako da stignem do Suzi? Pozvao sam brzi vjetar da me nebom gura. Stigli smo do planina, a vjetar me snažno gurnuo i začas sam bio kod Suzi. Bili smo jako sretni. Ona me je zagrlila i zaplesala sa mnom. Od našeg plesa stvorile su se pahuljice koje su padale na zemlju.Obradovali smo djecu. Bili smo jako sretni. Vanesa Levačić 3. r. PŠ Mičetinac It was hot and sunny. Out there was the Easter Bunny. Children were singing and enjoying the play. It was a happy day. On Sunday the weather was good. On Sunday all people were in a good mood. Children were rolling the eggs down the hill. People were preparing meat on the grill. Mihael Šemiga, 6.d
Potoci bistri neka zauvijek teku čisti. Tvornici će djeca reći da bistra voda mora teći. Dječje duše ne žele da se šume ruše. Svako drvo sitno bit će veliko i bitno. More plavo i blistavo svakim valom šumi veselo. Djeca će školjke gledati i u mirisu mora uživati. Čuvajmo prirodu zato jer ona je naše zlato. Čuvari njeni djeca će biti I za budućnost zlato sačuvati.
Iris Švaco, 2..d Lea Dujmović, 7.a
Moj zavičaj
Moj zavičaj je vrlo raznolik. Zimi je pun snijega, leda i drugih radosti. U proljeće cvjeta i pupa i čuju se glasovi ptica. Ljeti su školske klupe prazne, djeca i roditelji su na ljetovanju, a sunce ih grije. U jesen djeca se žure u školu, puše hladan vjetar i odnosi lišće. Meni je moj zavičaj prekrasan u svako godišnje doba. Leonora Stankić, 3.c Martina Lacković, 8.c
OBLAK OBLAČKO
Livade cvjetne djecu čine sretne Putove i staze uske očistit će dječje ruke.
Marta Pintarić, 8.c Zlata Ivanović, 7.r PP
Ana Horvat, 8.r PP
Ima mnogo značenja. Za svakoga ponešto.
Neki misle da Valentinovo ništa nije, dok druge na taj dan ljubav i sreća grije.
Djeca – čuvari prirode
Moja baka, Anñelka Čukljaš, roñena ðeri, polazila je Područnu školu Budrovac. Bilo je to daleke 1951. godine. U školi je boravila cijeli dan. U podne je bila jednosatna pauza. Neka djeca, koja su bila blizu, odlazila su kući, a ona je bila daleko i ostala je u školi. Jelo je nosila od kuće, a kasnije, u višim razredima (sedmi i osmi), napravljena je kuhinja. Do trećeg razreda učiteljica joj je bila Ljubica ðukić, a kasnije Darinka Molvarec. U sedmom i osmom razredu u Budrovac dolaze i učenici iz Sirove Katalene i Čepelovca. Tada su bili učitelji Martin Stoprd, Franjo Mramor, Ivan Periša i Ivan Filjar. U osmom razredu učila je i strani jezik, njemački. U prvom i drugom razredu pisala je na pločici sa kamičkom, a kasnije u bilježnice. Djevojčice su uvijek imale haljine, a dječaci duge ili kratke hlače. Moja baka završila je osam razreda u Budrovcu i dalje nije nastavila školovanje. U školi je imala sve nastavne predmete kao i djeca danas. Put od kuće do škole bio je dug dva i pol kilometra, i to je uvijek, svaki dan propješačila. U sedmom razredu svi učenici iz škole išli su na izlet vlakom u Karlovac i Dugu Resu. Tamo su posjetili tvornicu u kojoj su ljudi radili na tkalačkim strojevima. Neki učenici su odlazili dalje na školovanje u gradove, a neki su ostali na poljoprivredi u svom selu. To su bili školski dani moje bake Anñelke. Tomislav Čukljaš, 3. razred, PŠ Budrovac
Zimska čarolija. Što je to?
I often read books when my mum cooks. That books are fantastic because they are romantic. I don't even know what to say just that I love to play!
Dječak i njegov san
Bakini školski dani
Zimske čarolije
Antonija Milinković, 6.a
Mihaela Pintar, 5.a
Petar Patačko, 8.b
Marin Hudelist, 6.a
Kada bih mogla čarobnim štapićem napraviti bajku od cijeloga svijeta, znam da bi svima tada bila puno ljepša ova planeta.
Valentinovo
Antonio Kolar, 1.c
Dani sve ljepši, poniklo cvijeće, već dolazi proljeće, a zima otići neće.
Danas Vukovar svijetli u svima nama da se nikada ne zaboravi i ne ponovi!
Kada bih mogla čarobnim štapićem zaustaviti ratove, smrt i bol, tad' jedni drugima nikada ne bi na bolnu ranu stavili sol.
Čitanje je igranje, igranje je čitanje. Knjige o voću, knjige o povrću, knjige o cvijeću, knjige o drveću. Knjiga za školu, knjiga za odmaranje, jedna knjiga za spavanje. Knjige velike, knjige male, knjiga ima na sve strane. Čitanje je igranje, igranje je čitanje. Zato u ruke uzmi knjigu ti, I možeš se igrati. Klara Vukres, 2. a
Šarena jesen Lišće žuti, lišće pada, lišće leti iznad grada. Kiša lije, sunce sije, žedna srna vodu pije. To je jesen, to je zrelo voće, plodovi su sočni, jede ih tko hoće. Tomislav Čukljaš, 3. r. PŠ Budrovac Karlo Grgičin, 4.c
Put u svemir Jednog vjetrovitog dana htio sam ići u svemir. Obukao sam odijelo i sjeo u vozilo koje je bilo okruglo i imalo je puno raketa za let. Vozilo je zabrundalo i poletjelo. Vidio sam Venereu, Zemlju, Mars i Mjesec. Vidio sam i neki rozni Klara Vukres, 2.a planet. Nisam znao kako se zove. Na tabli je pisalo planet Čarobnjak baci žvaku. Našao sam biljku mesožderku. Nije me htjela pojesti nego mi je iz svojih usta natočila gorivo. Planet je bio u obliku trokuta i sav ljepljiv. Jedan svemirac me je uplašio. Bio je mali i darovao mi je hranu koja se zove šumunin. Zahvalio sam biljki i svemircu. Sjeo sam u vozilo i vrtio se na Zemlju. Marko Fuček 2. d
Maris Popović, 2.d
Nekima lijepa, nekima ružna, sada odlazi pomalo tužna.
A danas?
Kada bih mogla čarobnim štapićem svoj gladnoj djeci dati hranu, tada bi sretni bili svi i ne bi jedni drugima tražili manu.
Emilija Marić, 1.c
Sara Kucel, 4.b
Seline Stankir, 8.a
Vukovar obasjan rafalom puške, suzama majke i jecajem djece.
Kada bih mogla čarobnim štapićem svim ljudima svijeta ljubav dati, ne bi bilo mržnje i boli i nitko ne bi morao plakati.
My life
Došla je tiho bez puno buke, donijela snijega i puno muke.
Vukovar, grad obasjan srećom, dječjim smijehom dobrotom ljudi. Bum!... Bum!... Bum!...
Čarobni svijet
Ilija končar, 8. c Putopisna reportaža – Županijski LIDRANO
Zbogom, zimo
Vukovar
Angelika Pejić, 5.b
Bio je to jedan prohladni dan u studenome. Sjećam se da je bilo vrlo kasno s obzirom na vrijeme u koje sam ja običavao ići u krevet, kada je mama svečano objavila da ove blagdane putujemo u London, u posjet mojoj kumi. Kad su se dojmovi malo slegli, počeli smo se pripremati za put, jer prosinac je bio pred vratima, a mi smo po običaju, uvijek sve radili u zadnji tren. To mi je takoñer bio i prvi put u Sloveniju, pa sam neumorno brisao staklo stražnjeg sjedala koje se uporno maglilo i promatrao ljepotu prirode prekrivenu snježnim omotačem. U Ljubljani su nas dočekali prijatelji, odveli u svoj stan da se malo ugrijemo i malo ispričamo o Ljubljani. Vrijeme je vrlo brzo odmicalo, pa smo odlučili ne tratiti vrijeme nego vidjeti što je više moguće u dva sata. Posebno me se dojmio Stari grad koji nas je sve začarao svojom veličinom i povijesti što me odmah podsjetilo na moj grad ðurñevac. Prolazili smo pored jedne od najvećih skakaona na svijetu i ed jednog malog, ljupkog restorana kojem nismo mogli odoljeti. Kako smo sve više uživali, vrijeme za odlazak na aerodrom se bližilo. Domaćini su nas odveli do aerodroma, zaželjeli nam sretan put i skori povratak u Sloveniju. Kad su oni otišli, počela me je loviti panika. Vremena da se ukrcamo nismo imali napretek. Bilo je toliko ljudi da sam mislio kako nećemo ni stati u jedan mali avion. Došli smo do kontrole. Svi smo prošli provjeru, jedino je tata morao skidati cipele i majicu da bi se na kraju ispostavilo da alarm aktivira njegov gumb na hlačama. Veseli što smo stigli na vrijeme, sjeli smo na obližnju klupu i čekali poziv za ukrcaj. Baš smo se načekali! Let je kasnio četiri sata. Dosadu smo proživljavali pražnjenjem vrećica čipsa i pričanjem priča koje smo već sto puta čuli. Jedva smo dočekali poziv za ukrcaj u avion za London. Veselo smo pohitali prema izlazu i u tren oka našli se u avionu. Dobio sam sjedalo točno pored prozora koji je gledao prema lijevom krilu aviona koje je bilo toliko veliko da sam se istog trena prepao. Svi kažu da je polijetanje i slijetanje najljepši dio vožnje, no meni baš i nije bilo svejedno kada se oglasio motor i avion pokrenuo. Nekako sam prebrodio to polijetanje i u nastavku leta promatrao reljef, koji je bio izuzetno minijaturan, pa i najveće planine iznad kojih smo prolazili. Bila je noć pa se mnogo toga nije vidjelo, jedino svijetla velegrada iznad kojih smo povremeno letjeli i čiju su sliku remetile poneke turbulencije. U London smo stigli kasno navečer. Na aerodromu nas je dočekala kuma. Kad smo se svi izljubili s njom, krenuli smo k njenom stanu. U taksiju je tata umalo doživio srčani udar kada je vidio da nam automobili dolaze s desne strane. Smirio se tek kad smo mu objasnili prometna pravila u Velikoj Britaniji. Prve noći se baš i ne sjećam jer sam se ušavši u stan odmah bacio u krevet i utonuo u san. Idući dan bio je rezerviran za razgledavanje gradića pored Londona u kojem je kuma stanovala