Nova Svest - mart/2014 by Nova Svest

Broj 6 Mart 2014

elektronski magazin za razvoj svesti This is bilingual magazine. To read in English jump to page 40

ŽIVETI U SADAŠNJOSTI

PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE SNOVA

ČUDESNE MOĆI YOGIJA I SVETACA

DROGE I RAZVOJ SVESTI

PROSVETLJENJE: DA LI JE TO ZAISTA ONO ŠTO MISLIMO DA JESTE?

O ZAHVALNOSTI

ISTRAŽIVANJE DHARME – PRIRODNOG ZAKONA

UMESTO UVODNIKA

Posetite prvi srpski portal za razvoj svesti www.novasvest.com

Sadržaj

ONOSTRANO U NAMA

TRANSFORMACIJA SVESTI

VEČNE ISTINE

NEVIDLJIVI SVETOVI

RAZVOJ SVESTI

POGLED IZNUTRA

DAH INSPIRACIJE

UMESTO UVODNIKA

ŽIVETI U SADAŠNJOSTI

O ZAHVALNOSTI

ČUDESNE MOĆI YOGIJA I SVETACA

DROGE I RAZVOJ SVESTI

PROSVETLJENJE: DA LI JE TO ZAISTA ONO ŠTO MISLIMO DA JESTE?

PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE SNOVA

ISTRAŽIVANJE DHARME – PRIRODNOG ZAKONA ILUZORNO „JA”

UČITELJI GOVORE

O GOJAZNOSTI – TELA, UMA I INTELEKTA

MOJ POGLED NA SVET

KAKO NAJBOLJE ORGANIZOVATI SEBE

IMPRESUM Glavni i odgovorni urednik: Milan Bojić Art direktor: Bojana Vasiljević Saradnici: Marko Maoduš, Dr Mirjana Đurđević, Ivan Bavčević, Aleksandar Bilanović Izdavač: Samostalno izdanje Tiraž neograničen 3

Kontakt i oglašavanje: novasvestmagazin@gmail.com www.novasvest.com 3

UMESTO UVODNIKA

Živeti u s adašnjosti Izvor: BTW Newsletter South Africa Prevod: Milan Bojić Vigjana Bhairva Tantra je ključni spis Trika Kashmiri Shaivisma. To je konverzacija između Majke Parvati i Gospoda Šive. Majka Parvati pita Gospoda Šivu koje se metode mogu koristiti da bi se dostigla najviša realnost, poput stapanja sa Parabrahmanom (Bogom, Apsolutom). Šiva joj potom opisuje 112 meditacionih tehnika koje se mogu upotrebiti da bi se postiglo stapanje sa svešću Parabrahme. Ovo su neki od primera: posmatraj disanje; kada učiniš nekoga srećnim – posmatraj i budi centriran; kada si ti srećan – posmatraj i budi centriran; kada si tužan – posmatraj i budi centriran; kada nekoga naljutiš – posmatraj i budi centriran, itd... Svih ovih 112 meditacija mogu se opisati jednostavnim Mohanđijevim učenjem: “Živi u sadašnjosti. Deluj u sadašnjosti.”

tako da živimo, i kako to praktično da postignemo, teže se dolazi. Mohanđi je poznat kao veoma suptilan učitelj. On velikodušno daje dragocene informacije, ali ukoliko neko ne poseduje dovoljno svesnosti, veoma lako može propustiti važna učenja. Na njegovom blogu, u tekstu pod nazivom “Rođen iz vatre”, Mohanđi objašnjava: “Po tradiciji, pitanje ZAŠTO uvek označava nepovezanost sa svojim guruom i vodi ka ispadanju iz zlatne tradicije totalnog poništavanja ega. ZAŠTO uvek dolazi iz uma, intelekta i ega, a nikada iz posvećenosti i predaje.” Neko veoma lako može preći preko ovih reči, ali pri dubljoj analizi, ova izjava objašnjava sva pitanja povezana sa življenjem u sadašnjosti.

Život u sadašnjosti rezultira poništavanjem ega i vodi Iako se dosta govori o duhovnoj praksi življenja u životu u svesti gurua i Parabrahme. Živeti i delovati sadašnjosti, do informacija o tome zašto bi trebali u sadašnjosti omogućava da se funkcioniše sa nivoa 4

posvećenosti i predaje. Vaša svesnost se pomera od Jednom kada se odvojite od toga da za sve pitate uma, intelekta i ega, ka srčanoj čakri. To je benefit “zašto”, prestaćete da pridajete važnost ishodima življenja u sadašnjosti. situacija. Kako živeti u sadašnjosti? Da li samo zaboravimo sve iz prošlosti? Ne, zato što biste onda zaboravili i lekcije koje ste naučili. To takođe ne znači da treba da prestanemo sa brigom o svojoj budućnosti, ili da odustanemo od investicionih planova, ili štednje. Ne! Živeti u sadašnjosti znači da ne treba previše postavljati pitanje ZAŠTO. Treba uraditi sve što je u vašoj moći u svakoj situaciji, treba planirati i raditi u okviru svojih sposobnosti, ali nakon toga, o rezultatu se ne treba brinuti.

Prestati da za sve pitate “zašto”, znači prestati sa pridavanjem važnosti ishodima situacija, a to vodi ka emotivnoj i mentalnoj ravnoteži. Dakle, ovo je veoma praktičan način za život u sadašnjosti i oslobađanje sebe.

“Oslobođenost je stanje. Pod oslobođenjem mi podrazumevamo kraj ciklusa rađanja i smrti. Oslobađanje je proces. Vezivanje je lako. Nije vam potrebna namera da se zarobite. To se događa samo Treba prestati sa životnim stavom koji konstantno i preterano pita “zašto se ovo događa”, “zašto je moja od sebe. Ostati oslobođen zahteva ekstremnu svesnost, sestra to rekla”, “zašto mi nije rekao da sam dobar na opreznost i mir, kako u patnji tako i u zadovoljstvu, što poslu”, “zašto mi nije rekao da mu se dopada moja uključuje i fizičke i mentalne bolesti. Oslobođenje je put nova frizura”, itd... bez puta. “ ~ Mohanđi 5

TRANSFORMACIJA SVESTI

O ZAHVALNOSTI Autor: Ivan Bavčević www.centarsvijesti.com www.facebook.com/bavcevic Obrada sa hrvatskog na srpski: Milan Bojić

Dobro je nekada se staviti u stanje bez udobnosti i videti da možeš živeti bez puno toga. To je oslobođenje. Mi mislimo da smo slobodni ljudi, a svi smo zarobljeni. Toliko smo uslovljeni svakakvim stvarima, mestima, ljudima, navikama, poslovima. Nema slobode. Kada počneš da posmatraš svoj život vidiš koliko nisi slobodan, a mislio si da si slobodan. Nisi nezavisan, a mislio si da si nezavisan. Potpuna nezavisnost ne može postojati sve dok si u telu. I onda tek odatle proizlazi zahvalnost. Kada spoznaš koliko je tvoj život zavisan od milion drugih stvari koje postoje, ne samo na ovoj planeti već i u širem univerzumu, tek onda možeš osetiti zahvalnost. Do tada je to samo mentalni proces, a mentalna zahvalnost je tako okrnjena verzija istinske zahvalnosti srca. Na primer, neko se u autobusu pomeri da ti sedneš, pisati na nekom papiru, tek onda shvataš koliko i ti kažeš “O hvala što ste ustali.” Šta je to? To su smo daleko od sebe. Zabranjeno je krasti iz kuća programi. Neko tebi nešto pokloni, ti osećaš obavezu ljudi koje ne poznaješ, bez njihovog dopuštenja. da njemu nešto pokloniš nazad. To nije zahvalnost, Stvarno? Zar to nije logično, zar se ne rodiš s time? to je program, to je uljudnost. Mama i tata su ti rekli Nije u redu diskriminirati ljude po boji kože, vere, da kada ti neko nešto pokloni, ti reci “hvala”, a oni seksualnosti, bilo čega. Da, mi smo jako napredni, kažu “molim”. mi ne diskriminiramo, to je zabranjeno. Nismo jako napredni, nego smo jako nazadni. To nije zahvalnost, to je program. U jednom prekrasnom tekstu, u “Tao Te Chingu”, u jednoj pesmi Celokupno Zapadno društvo se ponosi zakonima koji piše: “Kada nestane ljubavi, pojavi se ljubaznost. su dokaz udaljenosti od ljubavi. A prvi korak da bi se Kad nestane ljubaznosti, pojave se pravila.” vratili prema ljubavi je ljubaznost, jer “kada nestane ljubaznosti, pojave se pravila”. Znači, ljubaznost nije I ako pogledate današnji svet sa ekspanzijom dokaz ljubavi. Ljubaznost je i dalje nešto okrnjeno. pravila, sa ekspanzijom direktiva, zakona, državnih Tako je i sa mentalnom zahvalnošću. Zahvalni ste uredbi, videćete koliko smo se udaljili od ljubavi. zato što ti je negde to neko rekao ili napisao, ili ste Eksponencijalni rast zakona i pravila po kojima se naučili u školi... treba ustati starijem kada uđe u svi moramo ponašati, pokazuje koliko smo se udaljili autobus. od ljubavi. I ako mislite da je civilizacijski domet to što imamo prekrasne zakone koji štite ljudska prava, Istinska zahvalnost je moć koja pokreće Univerzum. varate se - to je dokaz koliko smo zastranili. To što To je moć kojom majstor živi život, kojom stvara. To piše negde u zakonu da nije u redu i po zakonu je moć kojom Isus hoda po vodi, kojom diže mrtve ubiti nekoga, to uopšte nije dokaz našeg napretka, u žive, kojom stvara ribu u mreži i pretvara vodu u to je dokaz našeg nazadovanja. Jer ako to mora vino. Zahvalnost je moć kojom je Isus to radio. 6

Nije došao na obalu jezera i rekao “E tata slušaj, idem ja do onih ljudi i daj da se ne osramotim, da se sad utopim ovde, daj da ja pređem preko vode.” Ne, nije sigurno tako rekao. Išao je s punim uverenjem i s punim osećajem zahvalnosti što je to moguće. Kada je pretvarao vodu u vino, sigurno nije mislio “E molim te sada, nestalo nam je vina, pa nam ti sad nešto sredi.” Došao je do one bačve i osetio je istinsku zahvalnost u srcu što je unutra vino. Bez dvojbe, bez sumnje. I kada pristupiš sa takvim osećanjem, ne može a da ne bude. Nije bilo šanse da ne bude vino unutra nakon tog osećaja. I to osećanje je ono čemu trebamo prići, da ga doživimo i da u takvom osećanju onda hodamo po gradu. Ako budete istinski zahvalni i za ono što se još nije dogodilo, zahvalni ste unapred, pa će se dogoditi kako treba. Kada si u srcu istinski zahvalan, onda ćeš imati raj, prekrasno mesto. Već je prekrasno, samo ga treba otkriti, treba ovu prljavštinu maknuti iz vidokruga, treba ga očistiti. I videćeš onda dole zlato, a izgledalo je prašnjavo. I u vašim srcima je zlato, samo treba maknuti prašinu i paučinu.

Zahvalnost počinje uistinu sa tim mentalnim procesom, jer smo eto naučeni da budemo mentalni. Sve je jako mentalno i misaono, ali onda se spuštamo u srce. Svaki dan koji provedete zavisi od stotina nepoznatih ljudi koji žrtvuju svoje živote da biste danas vi ugodno živeli u gradu. Da biste mogli otići svaki dan u samoposlugu i zgrabiti nešto sa police, bez da se pitate otkud to na polici. To što si dao novac ne znači da shvataš šta sve iza toga stoji. Ko stoji iza čipi-čipsa na polici, kolike stotine ljudi, koliko rada na zemlji, poljoprivrednika, onih ljudi na bušotini koji vade naftu da bi kamion mogao doći do police, onih ljudi u fabrici koji su proizveli kamion da bi to moglo doći od radnje, onih radnika u samoposluzi koji crnče danonoćno da bi se ti samo mogao ušetati u samoposlugu i uzeti čipi-čips. E kada bi imao spoznaju koliki trud i rad i organizacija celokupne planete sudeluje u tome da tvoj život učini laganim, sa kakvom bi zahvalnošću hodao okolo? Spoznajte koliko čitav svet, celokupna kreacija, podržava vaš život, i koliko svaki vaš dah zavisi od svega oko vas. E to je zahvalnost, kada spoznaš veličinu sistema koji podržava tvoj život.

NEVIDLJIVI SVETOVI

Čudesne CVETOVI U svim vremenima i u svim civilizacijama, čuda prosvetljenih, samorealizovanih ljudi i svetaca su bila sveprisutna i sveokružujuća, kao vazduh koji udišemo ili voda koju pijemo, zemlja po kojoj hodamo ili sveprožimajuća vatra, koja nas spolja greje a iznutra podseća na večni božanski plam. U svim dobima, sadhui i tragači, mudraci i sveci, monasi i yogiji, prosvetljeni, Savršeni Učitelji i Avatari, činili su čuda da bi oči ogromne većine onih koji su oslepeli od pogleda u materiju, povratili ka Izvoru Svetlosti i okrenuli ih od zaborava, dugog kao večnost, da se prisete Sebe i svog božanskog porekla. Dok je Zapad zatvarao oči pred čudima svetih ljudi, ne mogavši u svojoj nadmenosti i taštini da prihvati da se čuda ne mogu intelektom dokučiti, na Istoku, gde se već odavno zna za mudrace i Savršene Učitelje, prihvatili su da se beskonačni i savršeni Bog, koji se ograničenim ljudskim umom ne može spoznati, ispoljava pred čovekom svojim moćima i čudima, isto tako nespoznatljivim i razumu stranim, da bi uneo u ljudska srca i umove malo od svoje beskonačnosti i pozvao ih u svoj zagrljaj. Yogananda u svojoj “Autobiografiji jednog yogija” opisuje čitavu lepezu svetaca i moći kojima su oni raspolagali, čineći čarobni deo mozaika u spiritualnim pejzažima Indije. Sadhui sa kojima se Yogananda sretao su primeri samo nižeg sloja spiritualne hijerarhije i nivoa moći, jer su raspolagali samo sa po jednom do dve

e moći yogija i svetaca I ISKUŠENJA POKRAJ STAZE Izvor: www.meherbabasrbija.com moći, i bili spremni da se razmeću njima i pokazuju ih kao na vašaru. Nasuprot tome, Savršeni Učitelji, koji se mogu nabrojati na prstima jedne ruke, i koji raspolažu ogromnim Izvorom beskonačnih božanskih moći, uvek ostaju skriveni i poznati samo nekolicini najbližih učenika.

On je to obilato zloupotrebljavao za krađe, zbog čega se posle mnogo godina isti onaj Učitelj koji mu je tu moć poklonio ponovo pojavio i oduzeo mu je, poslavši ga u Himalaje na doživotnu božansku meditaciju. Kada je Učitelj video Afzalovo iskreno pokajanje za zloupotrebu moći, dozvolio mu je da zadrži sposobnost da mu duh Hazrat, na zapovest, Swami Pranabananda je bio poznat kao svetac sa dva uvek stvori hranu i odeću u himalajskim pećinama. tela, jer je raspolagao sa moći bilokacije, odnosno Babađi, po legendi koju iznosi Yogananda - Avatar pojavljivanja na dva mesta istovremeno, što se ne večito inkarniran u fizičkom telu, jednom je prilikom može uvek objasniti savršeno uvežbanom astralnom materijalizovao prekrasnu palatu od dijamanata u projekcijom i sposobnošću materijalizacije astralnog golim planinskim vrletima Himalaja, radi inicijacije tela. velikog indijskog učitelja Lahiri Mahasaye. I sam Nagendra Nath Bhadurija su zvali “lebdeći svetac”, Lahiri, kao i njegov učenik Sri Yuktesvar, kasnije jer je u stanju intenzivne predanosti Bogu, kao i učitelj Yoganande, ponekad su izvodili moći bilokacije yogijskim disanjem, mogao svoje fizičko telo, koje i materijalizacije. je tada gubilo svoju grubu strukturu, da podigne u vazduh. Yogananda daje i naučno objašnjenje čuda i moći Gandha Babu je, nakon dvanaest godina vežbe, yogija, iako je to samo pokušaj objašnjenja onoga razvio moć proizvođenja različitih mirisa ni iz čega, i što je razumu nespoznatljivo: pošto prosvetljeni yogi zato dobio nadimak “mirisni svetac”. doživljava ceo Svemir kao iste svetlosne vibracije, on Rama Gopal Muzumdara su zvali “svecem bez sna”, može da barata atomima, elektronima i protonima, jer je neprekidno bio u budnoj i svesnoj ekstazi odnosno biotronima, po vlastitoj Volji (ujedinjenoj predanosti Bogu. sa božanskom Voljom), a pošto su, po Ajnštajnu, Pred kraj svog zemaljskog života, sredinom našeg masa i energija jednake i mogu da se pretvaraju veka, Yogananda je sreo i dve svetice koje uopšte ne jedna u drugu, mudrac koristi ovu beskrajnu energiju jedu, već se hrane sunčevom svetlošću - fotosintezom Univerzuma u božanske svrhe i stvara čuda. - bez koje bi uvenule, kao biljke. Jednu je posetio na Zapadu, bila je to nemačka stigmatičarka Tereza Po Yoganandi “U našem precizno udešenom Nojman, iz čijih rana na rukama i nogama je krv tekla u Univerzumu svaki je događaj u skladu sa zakonima, potocima, “niotkuda”. Drugu, Giri Balu, koja od svoje pa se tako može i objasniti. Zapravo se ni za šta ne dvanaeste godine pa do kraja dugog života ništa nije može reći da je “čudo”, osim u onom najdubljem ni pojela ni popila, je posetio u zabitima Indije. smislu u kojem je sve čudo. Svako od nas je zatvoren u složeno i organizovano telo i stavljen na Zemlju koja Sa čudesnom moći materijalizacije i dematerijalizacije, juri međuzvezdanim prostorom - ima li ičeg običnijeg? kako svog vlastitog tela tako i spoljnih predmeta, I ičeg čudesnijeg?” raspolagalo je više svetaca opisanih kod Yoganande. Muslimanski čudotvorac, fakir Afzal Khan, naučio je od jednog hinduskog sveca tehniku uz pomoć koje je za dvadeset godina razvio moć nestajanja predmeta na njegov dodir i njihovog ponovnog pojavljivanja, uz pomoć svog duha Hazrata.

Dragi čitaoci, Pozivamo Vas da pomognete objavljivanje magazina Nova Svest i za uzvrat dobijete sva naša PDF izdanja. Jednokratnom donacijom od 1.000

rsd, dobićete sva dosadašnja objavljena izdanja, kao i svako buduće izdanje. Gledajte na ovo kao na doživotnu pretplatu, jer ćete svaki novi broj redovno dobijati na svoju email adresu. Svoja PDF izdanja možete čitati offline gde god da se nalazite, možete ih nositi sa sobom na usb memoriji, ili čak odštampati ukoliko to želite. Pomozite nam da nastavimo sa širenjem informacija koje uzdižu svest i bude transformaciju!

Vaš Nova Svest tim Poručite PDF izdanja

POGLED IZNUTRA

Droge i razvoj svesti Autor: Aleksandar Bilanović, pisac, life coach www.latinoffroad.com Zašto sam se na prvom mestu opredelio da obradim škakljivu temu kao što je droga i njen uticaj na svest? Iz prostog razloga što sam samoproklamovani ekspert po tom pitanju. Ne, nisam završio medicinu niti psihologiju, već sam onako seljački istražio teren potpuno peške; većinu droga koje su u ponudi, bolje rečeno koje su bile na meniju u vreme mog istraživanja, sam konzumirao. Neke malo više, neke malo manje, na jednu supstancu sam bio opasno navučen, ono jako do bola, malo je nedostajalo da preteknem. Ali još sam među živima iz ko zna kog razloga, i zato želim izvesna saznanja i iskustva podeliti sa vama. Živeh šest godina u minskom polju zvanom London. O da, pravo minsko polje za nas radoznalce iz istočnih zemalja. A ja stara pacerčina nagazih baš na svaku minu u polju. Ozbiljan u nameri da proučim dejstva narkotika na telo i um, zavrnuh rukave, zarolah novčanicu, kupih rizle i prionuh na posao muški, što bi rekli stari naši - samopregorno. Uf, baš sam sagoreo!

Od psihoaktivnih legalnih i nelegalnih supstanci probao sam: hašiš, kanabis, kokain, heroin, ekstazi, ketamin, spid, LSD, valijum, alkohol i duvan.

Evo zašto objavljujem ove neslavne podatke; vodeći engleski stručnjaci iz oblasti opijata, dakle toksikolozi, psihijatri, doktori, policajci, su 2013. godine, posle višegodišnjeg istraživanja, napravili listu od dvadest najštetnijih supstanci po ljudsko telo i društvo uopšte. Došli su do zanimljivih i kontradiktornih zaključaka, toliko kontradiktornih da je britanska vlada odbila da ih ozvaniči. Lista je sastavljena po sledećem redosledu: dvadeseto mesto zauzima najmanje štetna supstanca i svaka sledeća je jača odnosno štetnija. Lista izgleda ovako: (u listi sam napomenuo supstance koje sam konzumirao i koje se pominju u tekstu, ostale opijate nisam pominjao jer ih nisam koristio i uglavnom se radi o lekovima i stimulansima koji se mogu kupiti u apotekama uz recept) Osamnaesto mesto zauzima ekstazi, zatim na četrnaestom mestu dolazi čuveni LSD, jedanaesto mesto zauzima kanabis, neočekivano visoko deveto mesto zauzima duvan, osmo mesto pripada spidu, sedmo mesto je okupirao valijum, šesto mesto zauzima ketamin, na petom mestu nalazi se najrasprostranjenija droga na planeti - alkohol, na četvrtom mestu ustoličio se metadon, i istinski oskarovci koji zauzimaju drugo, odnosno prvo mesto, su kokain i heroin. Duvan je u Britaniji direktno odgovoran za 114 000 smrtnih slučajeva godišnje i odnosi više života nego alkohol, sida, ubistva i saobraćajne nesreće zajedno. Duvan u proseku skraćuje životni vek za deset godina i jedan od pet stanovnika Britanije je probao duvan. Zanimljivo zar ne? 11

UMESTO UVODNIKA Skačemo odmah na peto mesto na kome se nalazi alkohol koji je po ovoj listi štetniji nego droge kao što su spid, LSD, ekstazi, ketamin. Alkohol je štetniji po društvo nego sve legalne i ilegalne droge na ovoj listi zajedno i neposredno je odgovoran za 40 000 hiljada smrtnih slučajeva u Britaniji, a konzumira ga oko 40 miliona stanovnika ovog kišnog i maglovitog ostrva. Eksperti koji su sastavljali listu složni su u jednoj konstataciji a to je da se alkohol kojim slučajem pojavio na tržištu pre neku godinu, sigurno bi zakonski drugačije bio regulisan. Ali kao što znamo, alkohol cirkuliše u ljudskoj krvi odavno i današnjim puritanskim, demokratskim vladama gigantski konglomerati za proizvodnju alkohola svojom finasijskom moći drže vezane ruke. O heroinu i kokainu ne treba pisati posebno jer smo dovoljno čuli, videli, osetili, posvedočili o njihovom dejstvu na ljudsku psihu i telo. Ko su najveći protivnici narkomanije? Debeli stričevi, brkate tetke, zadrigli rođaci, rumeni kumovi, ispred kojih na slavama, svadbama, rođendanima i sahranama stoje raskeženi mrtvi prasići, sarme, tulumbe, baklava, alkohol, duvan, belošećerne torte i peciva nastala ujedinjavanjem belog brašna, praška za pecivo, soli i kvasca. Ah, uvek to belo… Kako društvo gleda na one koji trguju nelegalnim drogama, a kako posmatra one koji diluju legalne gudre koje nanose štetu ljudima koji ih konzumiraju, ali i svima koji borave u prostorijama gde se puši i pije? Jedni su marginalci a drugi su hvaljeni kao uspešni menadžeri! Da li univerzalnu karmu zaista zanimaju zakoni pisani ljudskom rukom? Šta je sa kanabisom? Zašto se u poslednje vreme diže tolika frka oko legalizacije kanabisa? Moje lično mišljenje, koje sam izvukao iz petnaestogodišnjeg konzumiranja trave i njenih derivata, je da je cela priča kako je marihuana veoma beneficijalna po ljudsko zdravlje, prenaduvana i da se više radi o pobuni protiv sistema i zakonodavaca, nego o istinskoj potrebi čoveka za inhalacijom obogaćenog dima. Mit da kanabis ubija 98% kancerogenih ćelija, koji kruži netom i fejsbukom, 100% nije tačan. To je još jedna od niza neproverenih informacija koju u etar guraju dugogodišnji korisnici i interesne grupe koje bi prve da ulete na polje distribucije ako gandža bude legalizovana. 12

Kao bivši dugogodišnji korisnik smatram da kanabis nije lekovita biljka i da ima pogubne efekte na ljudsku psihu. Objašnjenje? Onima koji se bave energijama dobro je poznato da kod čoveka postoje latice inteligencije koje se nalaze poviše glave, i izgledaju kao hobotnica zalepljena na teme čoveka, čiji pipci pretražuju prostor u potrazi za hranom. Kao što samo ime govori, namirnica kojom se prehranjuju latice inteligencije je inteligencija, tako da se latice lepe na sve što kruži u etru a u sebi nosi nekakvu informaciju, odnosno inteligentnu formu. Pojedinci svoje latice napajaju čitanjem, meditacijom, muzikom, plesom, slikanjem, kreativnim radom, itd... dok drugi latice prehranjuju artificijalnim izvorima zabave, odnosno duvanjem, pijenjem, drogiranjem, koje se u većini slučajeva završava gledanjem fudbalskih prenosa, pijenjem piva, buljenjem u kompjuter, igranjem igrica, i u najboljem slučaju seksom. Energija droge je, jel tako, bestelesni inteligentni entitet koji u sebi sadrži pregršt informacija koje se u jednom trenutku mogu učiniti kao korisne, ali te golicljive informacije imaju samo jednu svrhu, a to je da zaustavljaju konzumente na putu ka višim nivoima svesti. Da li su one kao takve loše? Ne! Njihov zadatak u svekolikom postojanju je upravo taj; da ne dozvoljavaju prolaz ka višim nivoima svesti onima koji za to nisu spremni. Moramo se složiti sa činjenicom da nepripremljenima pojedine informacije i znanja nanose više štete nego koristi. Latice inteligencije, kojih kod intelektualno razvijenih ljudi ima dvadeset i jedna, izuzetno su oštre i pokretne, dok su kod konzumenata opijata otupljene i nema ih više od pet, šest. Kod onih koji konzumiraju bilo koju vrstu opijata svakodnevno, latice inteligencije izgledaju kao mrtva hobotnica čiji pipci beživotno visuljaju podno brade u predelu vrata. Lično poznajem i družim se sa velikim brojem uživalaca opijata, naročito sa ljubiteljima kanabisa ili njenih derivata, i ne moram biti Ajnštajn kako bih uočio promene u njihovoj motorici i brzini i lucidnosti razmišljanja, pre i posle inhaliranja magičnog dima. Želeo bih napomenuti kako alkohol i kanabis zaista na trenutke otklanjaju suvišne misli i saniraju probleme, ali veliko pitanje je gde odlaze te misli i problemi kada smo pijani i uduvani! Cilj celokupne priče oko podizanja svesti bazira se na umirivanju uma kojeg možemo slikovitije opisati kao divlju reku nadolazećih misli koja teče lobanjom.

UMESTO UVODNIKA Alkohol i marihuana zaista potiskuju misli i probleme, ali ispod bujice uma. Ovo pokazuje da misli i problemi nestaju dok traje dejstvo opijata, ali bujica uma nije pregažena, odnosno problemi nisu rešeni već samo potisnuti. Reku uma treba pregaziti i tako stići na onu drugu, ponekad se čini nedostižnu obalu, gde caruju sloboda, mir i tišina. Najefikasniji prevoz do tamo je splav meditacije. Dakle, suočavanje sa problemima i suvišnim mislima, čistog uma, u tišini i sklopljenih očiju. Put opijata i psihostimulansa čini se kao prečica do oslobođenja, jer se ne ulaže nikakav napor sem gutanja, šmrkanja, rolanja, ispijanja... Ali tu je skrivena zamka droge, jer se ubrzo javlja zavisnost, koju većina konzumenata poriče, tvrdeći da su samo rekreativci. Da li konzumiranje droga proširuje svest? Na početku da, ali to su zanemarljivi procenti u odnosu na to koliko droga konzumira ljudsko telo i psihu, jer da ponovim, jedini način podizanja svesti je umirivanje uma, a droge, opijati i alkohol, su najkaloričniji potpaljivači kotlarnice uma. Konzumenti marihuane, alkohola i duvana, često koriste i druge stimulanse kao što su kokain, LSD, ekstazi, heroin i kad dođu vremena lečenja, skidanja, čišćenja, u većini slučajeva nastupa period opasnih zabluda. Šema ovako glasi: Ostavio sam kokain, ali duvam i pijem. Moram jer ne mogu biti strejt. Ostavio sam duvku ali cirkam ko lud. Ostavio sam alkohol, ali duvam ko promaja. Brod koji je sa pet konopaca bio vezan za obalu i dalje će biti uz obalu ako odvežemo četiri čvora! Brod jeste najsigurniji u luci, ali brod nije dizajniran da bude u luci. Dok se ne oslobodimo svih adikcija, ne može se pričati o podizanju svesti. Alkohol ili kanabis? Ako mora da se bira između ove dve supstance, moj glas dajem kanabisu. Zašto? Alkohol podgreva nasilje, kanabis umiruje. Niko nikad nije video dva uduvana lika da se tuku, ali smo svedoci svakodnevih tuča, nasilja, ubistava koji su podgrejani alkoholnim isparenjima. Da li bih oteo špric iz ruke tipusu koji se bode na ulici? Ne! Da li bih slučajnom prolazniku ugasio cigaru kad ga vidim da puši? Ne! Da li bih rođenom bratu sklonio čašu rakije sa stola? Ne! 14

Da li bih uzeo zarolanu novčanicu baji u klonji, koji se nadvio nad plastičnom daskom toaleta, išaranoj belim linijama? Ne! Da li bih nekome preporučio put istraživanja svesti upotrebom psihostimulansa? - A šta su psihostimulansi? - odgovaram pitanjem. Da li je neophodno da psihostimulansi dolaze spolja? Da li je religijski post psihostimulans? Svakako! Da li je meditacija psihostimulans? Naravno! Da li je trpljenje telesnih bolova psihostimulans? Da! Da li je ples psihostimulans? Jeste! Da li je kreativan rad psihostimulans? Najbolji! Da li je LSD psihostimulans? Jeste, ali dolazi spolja i sintetički je! Da li je ekstazi psihostimulans? Jeste, ali dolazi spolja i sintetički je! Da li je heroin psihostimulans? Sigurno, 100%, ali konzumira psihu, telo, porodicu, društvo, i dolazi spolja! Da li je kokain psihostimulans? Jeste, ali konzumira psihu, telo, porodicu, društvo, doziva strah i dolazi spolja! Zašto je droga označena kao jedna od najvećih društvenih pošasti? Moje lično mišljenje je da je zato što se zloupotreba droga tretira kao kriminalni delikt, a ne kao zdravstveni problem. Kako kada su skoro svi narkomani delikventi? Ne, nisu narkomani delikventi, već oni inteligentni bestelesni entiteti lako zaposedaju tela izjedena drogom, i oni su ti koji pljačkaju, pucaju, bodu, kradu, čupaju kasetofone iz auta, lažu i pričaju gluposti. Opskurni nivoi svesti ispoljavaju svoju prirodu kroz napuštena tela posrnulih ljudskih bića. Da li su ti inteligentni bestelesni entiteti zli zato što su bespravno uselili ljudska tela? Nikako, entiteti samo obavljaju učiteljsku ulogu prikazujući jednu od mogućih mutacija svesti koristeći lutku ljudskog tela, i tako slikovito pokazuju poziciju u kojoj bi se mogao naći ako izaberem put droge! Bez živog primera tih nenaspavanih zombija, ja ne bih znao kako ne bih voleo da izgledam.

Svi mi koji smo otplesali dens sa drogama, alkoholom, i duvanom, trebali bi da se zapitamo da li smo zaista imali problem sa navedenim supstancama, ili smo imali problem sa telesnim senzacijama koje one izazivaju?

Mislim, ja zaista nisam imao problem sa čašom viskija dok je stajala na stolu, niti sa paklicom cigara u džepu, niti sa linijom belog praha dok je ležala razvučena na položenom ogledalu. Problemi su nastali kad su supstance došle u dodir sa mojim telom, odnosno umom, i napravile biohemijsku reakciju u mozgu koju sam ja ocenio kao prijatnu i zabavnu. Dakle, problem nije u psihoaktivnim supstancama već u konzumentu!

alkoholičari, pušači, koji bi po školama, univerzitetima, mesnim zajednicma, ili gde već, ispred karte ljudskog mozga, govorili o uticaju psihoaktivnih supstanci na mozak i centralni nervni sistem. Mislim da predavači ne trebaju biti zdravi, jedri, uredni doktori ili sociolozi, koji su znanja stekli proučavanjem knjiga, boravkom u laboratorijama, listanjem psihologije, već mislim da bi profesori u ovom slučaju morali biti dugogodišnji adikti koji su uspeli da se isčupaju iz kandži zavisnosti. Klinci treba da čuju nekog ko govori iz sopstvenog Svedoci smo veoma neuspešne politike suzbijanja iskustva, klinci moraju videti te žute beonjače, droga i ostalih psihoaktivnih supstanci, jer činjenice sa sarmaste podočnjake, polupane zube, izborana i terena jasno pokazuju da je droge na ulicama svake upijena lica, duvanske prste i drhtave ruke. godine sve više, da broj konzumenata vrtoglavo raste, i da prosečna starost uživaoca opijata rapidno Preventiva je u svim slučajevima efikasnija opada. Dakle sve je više klinaca koji konzumiraju od lečenja. drogu. Ali pošto ne živimo u perfektnom svetu, uvek je bilo i uvek će biti onih koji će se navući na legalne i nelegalne droge, i smatram da teške slučajeve adikcije ne treba lečiti upotrebom manje štetnih droga kako to trenutno radi medicina. Pa ljudi moji, eksperti i dan danas prepisuju heroinskim zavisnicima metadon, koji je lošija verzija heroina. To je isto kao da renovirate nameštaj na Titaniku, kako Kad bi mene pitali ne bi puno skitali, jer bih predložio je to slikovito opisao stari, proslavljeni, i nadasve da se organizuju predavanja koja će držati izlečeni, kvalitetni londonski džanki koji se očistio pre deset a potom obučeni za rad sa ljudima, narkomani, godina. Edukacija u osnovnim i srednjim školama u vezi droga praktično ne postoji, i većina roditelja/staratelja, škola, vaspitnih ustanova, služe se taktikom zastrašivanja i oslanjaju se da će strah stvoriti animozitet ka opijatima. Da li je moguće da strah ratuje protiv paranoje? Stativa total!

UMESTO UVODNIKA Postoje razni načini da se pomogne ljudskim bićima koja su duboko zaglibila u blato zavisnosti, a ja predlažam jedan nekonvencionalan program; prvih nedelju dana kaiš, stolica i okruženje ljudima koji znaju da vole. Ako je neophodno, dolazi u obzir i par šljaga koje izviru iz ljubavi. Prvih sedam dana su najgori, posle toga kriza znatno slabi, a onda na red dolazi čišćenje organizma posnom i presnom hranom, potom kreće lagana meditacija, zatim fizička aktivnost sa naglaskom na znojenje, najbolje joga. Najvažnije je prisustvo ljudi koji znaju da vole, preporučujem da to ne bude rodbina, već ljudi koji imaju Znanje o istinskoj Ljubavi. To je nova sorta ljudskih bića koju sve češće susrećem na putovanjima kroz Južnu Ameriku, ali o njima nekom drugom prilikom. Pretpostavljam da teorija zvuči kao utopija, ali ovaj metod nisam ja izmislio, već sam tokom jednog od mojih putovanja prošao kroz kamp u Amazonskoj džungli u kom sam otkrio ovu recepturu, i gde sam popričao sa nekolicinom bivših ovisnika koji su se izlečili. Posle su ostali u kampu da volontiraju…

Da li bih nekome preporučio da kuša ove psihoaktivne supstance? Šaman sa kojim sam radio ceremonije mi je zabranio da reklamiram Ayahuasku, ali ja onako iz srca zborim - Da! A-ha, pa i ove psihoaktivne supstance dolaze spolja, čujem glas. Ove psihoaktivne supstance se sa razlogom ne nazivaju droge već medicina; probao sam ih kao i u tekstu nabrojane ulične droge, i mogu potvrditi da se ne radi o drogama ili opijatima već o ulaznicama koje uvode u polja kvantne medicine, u kojima cvetaju neograničene mogućnosti i potencijali. U tim poljima beskonačnih mogućnosti, dakle moguće je sve, i to podrazumeva da konzument tokom ceremonije izleči samog sebe. Moramo povući crtu između efekata koje izazivaju, sa jedne strane, droge tipa kokain, heroin, marihuana, alkohol, duvan, i Ayahuaska i kaktusi sa druge strane. U prvoj grupi nabrojane su supstance koje ordiniraju po neurokorteksu i evo pokušaću da veoma složenu priču spustim u nekoliko rečenica.

Dakle, neurokorteks je najmlađi ali najsloženiji Da li je moguće izlečenje posle višegodišnje deo mozga, nalazi se u frontalnom delu lobanje (čelo) i zadužen je za složene funkcije kao što su zloupotrebe droga? Kod ekstremnih slučajeva gde je došlo do razmišljanje, govor, maštanje i kreativno stvaranje, permanentnih oštećenja mozga ne, ali kod većine, tako da ulične droge stvaraju vizije/halucinacije jer se mislim na 98% korisnika, moguće je potpuno zalečenje u umu korisnika mešaju mašta, snovi i želje. Dakle mozga i povratak vitalnih funcija tela u normalu. U imaginacija koja nema dodirnih tačaka sa Istinom. dugogodišnje upotrebe narkotika u fantastičnoj knjizi “Super mozak”, autori Dipak Čopra Posle i Rudolf Tanzi, pominju termin plastičnost mozga, neurokorteksu nastaju nove, drogom hranjene koji označava neverovatnu pokretljivost, savitljivost, neuronske konekcije, koje postaju zavisne od elastičnost, prilagodljivost mozga na uslove kojima sintetičkih izvora hrane, tako da nagli prestanak dotoka stimulansa, dovodi do teških kriza i agonija. ga “korisnik” izlaže. Ne bih se dodatno uplitao u mogućnosti mozga, jer Droge potpaljuju igru uma koja se odvija u astralnom on je i pored sofisticirane tehnologije ostao velika svetu, kome ne treba pridavati poseban značaj na nepoznanica za medicinu, ali moram pomenuti spiritualnom traganju. prelepu definiciju kojom su autori knjige “Super mozak” opisali ovaj tajanstveni organ: Univerzum od Za razliku od uličnih droga, Ayahuaska i kaktus San Pedro ne pospešuju rad neurokorteksa, već direktno kilo ipo. I evo konačno dolazimo do psihoaktivnih supstanci o upadaju u “centralu”, odnosno pinealnu žlezdu, koja luči spiritualni molekul DMT, kako su ga naučnici kojima se u zadnje vreme dosta piše i diskutuje. To je Ayahuaska koja se upotrebljava u šamanskim nazvali, i tokom ceremonije dolazi do “gašenja” ritualima u Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji a ista stvar pet poznatih telesnih čula, te se aktiviraju novi, je u Brazilu toliko rasprostranjena da je čak dobila i sofisticiraniji instrumenti za opserviranje Stvarnosti. ogranak pod okriljem Katoličke crkve i zove se Santo Svaki opis Stvarnosti je nemoguć jer je stvarna Stvarnost van domašaja reči zbog toga što se nalazi Daime (Sveti Daj-Mi). Druga interesantna psihoaktivna supstanca južnog u “vanumnom” znanju. kontinenta je kaktus San Pedro (Sveti Petar) koji se može pronaći u Boliviji, Peruu, Ekvadoru, Kolumbiji Ayahuaska je sve samo ne prijatno telesno iskustvo, i severnim delovima Argentine, i koji se takođe jer tokom ceremonije ima dosta povraćanja, suza, može konzumirati u Centralnoj Americi pod nazivom znojenja, neretko i proliva, tako da se mali broj korisnika odlučuje za drugu ceremoniju. Peyote. 16

Lično sam prisustvovao na sedam ceremonija u zadnjih devet godina, na dve sam bio prevodilac, a na ostalih pet sam uzimao medicinu. Kaktus San Pedro ima blaže dejstvo i najbliži opis je osećaj Jedinstva sa celokupnim postojanjem, slično osećaju koji se javlja pri upotrebi LSD-a, s’tim što treba napomenuti da je LSD sintetički stimulans, dok je kaktus prirodan. Kako sam trenutno pozicioniran u odnosu na gore navedene supstance, tvari, droge, medicine? Prema kokainu osećam veliku ljubav iz prostog razloga što sam spoznao da i on dolazi iz Izvora iz kog izviru i sve ostale pojavne manifestacije, i zato što me je naučio na jako bolan način pojedinim lekcijama koje ne bih nigde drugde mogao da savladam. Istinska ljubav ne znači dodirivanje!

Da li mi je žao što sam proveo sedam godina za istim stolom sa Koksom, Vutricom, Pljugicom i Viskozicom? Ne! Da nije bilo njih nikada ne bih otkrio da postoji tako tamna strana mog bića. Suma sumarum, korišćenje raznih psihoaktivnih supstanci donosi uvide i rezultate, ali ne donosi slobodu jer stvara vezanost. ISKRENA molitva/meditacija donosi nevezanost i slobodu!

Želim napomenuti da je ovaj tekst inspirisan mojom ličnom tragalačakom putanjom tokom koje su me mnogi osuđivali, nekolicina se divila, a većina se smejala u neverici šta živ čovek uradi od sebe. Ni ja tokom puta nisam gajio simpatije prema Nikada neću pljuvati, omalovažavati, ili govoriti loše o umerenjacima koji su znali da popiju pivo - dva, ili drogama, iz jednog razloga: Naime, tokom poslednje povuku linijicu – dve, i odu kući na spavanje. Sad seanse između moje otelotvorene inteligencije i mi je savršeno jasno da je moja nekompetentnost bestelesnih inteligentnih entiteta kokaina, duvana, stvorila animozitet ka tim inteligentnim likovima koji alkohola, marihuane, oni me u rani jutarnji sat onako su imali kontrolu nad sobom. izmrcvarene upitaše - Pa što si bre toliki dripac i pljuješ po nama i pričaš kako smo otrovi, govna, I kratka priča za kraj. đubrad, i kako ti život umalo nismo uništile? Pa tolike Kao klinac oduševljeno sam posmatrao kućne smo sate zajedno proveli, a ti udario po nama iz svog električne aparate, telefone, lampe, miksere, itd… raspoloživog oružja. I uvideh da na svima njima postoji prekidač na kome se nalaze dve pozicije - on i off. I baš mi bilo smešno - Ja nijednom nisam sam ušao u zarolanu novčanicu i da ni na jednom aparatu nisam pronašao poziciju potom uleteo u tvoj nos! - reče Koks. između off i on. - Ja se nijednom nisam sama zarolala i inhalirala u Kasnije u životu, nošen tom spoznajom, smislih tvoja pluća? - reče Vutrica. mudrost po kojoj sam se vodio u Londonu: If the - Ja se nikada sama nisam upalila? - reče Pljuga. life is to live On, then live On, if not, then fuck Off. - Ja se nikada nisam sam nasuo u čašu? - reče Viskoza. - Zar nisi ti taj koji je nas noćima maltretirao?! Ali evo, tek nedavno skapirah da je On u stvari Off… Momenat kad sam postao prijatelj sa mojim demonima je trenutak kad su prestali da me progone!

Poklon najbržem čitaocu! Magazin Nova Svest i izdavačka kuća “Esotheria” poklanjaju knjigu Povezivanje sa unutrašnjim bićem - Silvija Braun Prvi mejl sa kontakt podacima koji stigne 18. marta u 12h, na adresu novasvestmagazin@gmail.com biće nagrađen ovom divnom knjigom. Pišite nam, čitajte nas, razvijajte se!

DAH INSPIRACIJE

Prosvetljenje: Da li je to zaista ono što mislimo da jeste?

Autor: Elina St-Onge Preveo: Marko Maoduš Možda izgleda da je “prosvetljenje” neko veoma udaljeno mesto koje od nas zahteva da se borimo i patimo da bi uopšte mogli da mu priđemo. Možda izgleda da, kako bismo ozbiljno krenuli putem prosvetljenja, moramo da nosimo pravu odeću, kupujemo prave kristale, nosimo prave amajlije, plaćamo prave kurseve i sledimo prava učenja.

One ne moraju da “rade” ili uopšte misle o tome – to je tako prirodno. Pa zašto onda i mi ne bismo? Zašto se uznemiravati “pokušavanjem” da budemo ono što VEĆ JESMO?

Ako želite da znate “prečicu do prosvetljenja” (sarkazam), najvažnja stvar je: prestanite da Prosvetljenje je postalo nova „obećana pokušavate da stignete do prosvetljenja. Prestanite zemlja“ duhovnosti, stanje koje garantuje mir, sreću, da “ubijate” svoj ego. I prestanite da pokušavate radost i ispunjenje svih želja. Često je prikazano kao da budete toliko “duhovni”. Ne pokušavam da se život „gurua“, onoga koga će ljudi tražiti i smatrati ponašam zaštitnički, ali mi već jesmo duhovna bića za „boljeg“ i „mudrijeg“ od njih. Da pojednostavim, – onaj koji “pokušava da bude duhovni” je samo prosvetljenje može postati ozbiljna prepreka na putu zaboravio. Umesto da se opiremo našem egu zato što ka prosvetljenju. bi “trebalo da budemo duhovni”, budimo prostor koji opaža i ego i ideju “bivanja duhovnim”. Taj prostor Zašto? Zato što prosvetljenje nema nikakve veze sa koji opaža je ono što smo mi. dodavanjem ičega sebi kako bismo postali veći i bolji, Zar se ne čini prirodnijim da jednostavno već je to u stvari proces oduzimanja. Oduzimanjem svih budemo ono što smo u svakom trenutku? Čak i ako priča o značenju „duhovnosti“, „prosvetljenosti“, „boljeg“ i ma kog drugog šljaštećeg identiteta “nismo još stigli”, nije stvar u tome da postavimo koji vam pada na um, je put kojim dolazite do veliko crveno X na mapi i fokusiramo se na cilj. Jednim okom promatrati cilj nije različito od promatranja puta prosvetljenog stanja. Sama reč prosvetljenje može dovesti do zabune, jer se jednim okom. Borba, akcija, pokušavanje, guranje, često interpretira kao najviše stanje postojanja i zvuči žurba... Kada sve to pustimo i nekoliko puta duboko toliko nedostižno za “prosečnu” osobu. Ali, istina je udahnemo, shvatimo da te unutrašnje bitke jesu da prosvetljenje nije ništa više nego prirodno stanje. mentalna buka koja prikriva dve očigledne istine: Ono se nalazi u svima nama. Ono je mi. Pitanje koje 1. Već ste ono što tražite treba da postavimo sebi nije kako da postanemo bolji, veći, i mudriji više nego što prirodno jesmo, nego za 2. Ovde smo da bismo uživali u putovanju, a ne u cilju koje identitete, priče i ideje se grčevito držimo tako Istina je, već dobijamo sve ono što nam je potrebno da nam one postaju prepreke da budemo ono što za evoluciju. Nema potrebe da pokušavamo da prirodno jesmo. kontrolišemo naš put – lekcije koje su nam potrebne Da li ima smisla “pokušati” i “ponašati se” prirodno? će nastaviti da dolaze, naš unutrašnji kompas će Pokušati i ponašati se, su forme pretvaranja koje u stvari predstavljaju kontradikciju istinskog značenja nastaviti da radi. Naš posao je da prosto opažamo, prirodno. Da li zečevi pokušavaju da se “ponašaju” budemo u trenutku i uživamo u vožnji. O da, i još jedan kao zečevi? Da li ptice “pokušavaju” da budu ptice? podsetnik za kraj... Ne treba da pokušavate i radite Ne... One prosto jesu. ove stvari. One se već dešavaju. Samo primetite. 18

ONOSTRANO U NAMA

PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE SNOVA Autor: Dr Mirjana Đurđević, analitičar snova www.alteraintegrativa.com Jedan od značajnijih problema sa kojim se svaki analitičar snova susreće u praksi je pojava da mnogi ljudi, zapravo, uopšte ne sanjaju, ili tvrde da sanjaju vrlo retko, u fragmentima, te nikako ne mogu sastaviti celinu sna kako bi se moglo obaviti tumačenje. Ova pojava se nekada nameće kao veliki problem, jer klijent je veoma zainteresovan da savlada tehniku analize snova i da sam razume njihov „jezik“, ali s obzirom da gotovo uopšte ne sanja, rad na snovima izgleda besmisleno. Odmah se mora razjasniti da ne postoje ljudi koji ne sanjaju, i da je fiziološkim ispitivanjima utvrđeno da se snovi javljaju u tzv. REM fazi spavanja, koja je prema moždanim talasima koji se mogu utvrditi EEG snimanjem, najpribližnija budnom stanju. Kasnije, dublje faze spavanja, kojih po nekim autorima ima još 3, a po nekima još 4, karakterišu se sporijim moždanim talasima koji se sve više razlikuju od talasa u budnom stanju, i te faze spavanja su karakteristične po tome što osoba koja spava u njima gotovo da i ne sanja, i teže ju je probuditi. Ako osobu pokušamo da probudimo tokom REM faze spavanja, ona će se probuditi mnogo lakše i uglavnom će se sećati sadržaja sna tokom kog je upravo probuđena. Prema tome, u fiziološkom smislu, svaki čovek sanja, te se nameće zaključak da postoje psihološki razlozi za zaboravljanje snova, po buđenju. 20

Najčešći razlog za zaboravljanje snova, koji je i najlakše rešiv u praksi, je pojava da osoba uopšte nije obraćala pažnju na snove, nikada o njima nije razmišljala pa se nije ni trudila da ih zapamti. Kada se ovi ljudi, sticajem okolnosti - najčešće gledanjem neke naučne emisije u medijima ili čitanjem nekog stručnog članka, zainteresuju za snove, obično se dešava da počnu bolje da ih pamte. Eventualnim uključivanjem u rad grupe za analizu snova, ili posećivanjem predavanja i seminara, te čitanjem udžbenika o analizi snova, nekada se dešava pravi preokret pa ovi ljudi postaju veoma dobri snevači koji pamte snove skoro posle svakog spavanja. Još jedan način koji će vas podstaći da bolje pamtite sanjane sadržaje je uredno vođenje dnevnika snova. Možemo reći da je apsolutno neophodno snove uvek beležiti, čak i onda kada nam se po buđenju, zbog upečatljivog sadržaja, čini da ćemo neki san pamtiti čitavog života. Međutim, ti „životni“ snovi su veoma retki, većinu snova zaboravimo ili odmah po buđenju ili posle nekoliko dana. Osobe koje uredno vode dnevnik snova nekada budu iznenađene kada ga posle nekoliko meseci pročitaju, čudeći se da su neke snove uopšte sanjali, jer su ih u potpunosti zaboravili. Dnevnik snova je najbolje voditi u svesci koja treba da bude što bliže uzglavlju, odnosno krevetu u kome spavamo. Po buđenju, najbolje je izvesno vreme ostati u krevetu, i ležeći zatvorenih očiju pokušati sa ponavljanjem i povezivanjem sanjanih sadržaja, a zatim ih odmah po ustajanju zapisati u svesku, brzo,

bez vođenja računa o interpunkciji i gramatici. Poželjno je da u svesci postoji margina koja će pomoći da odmah pored nje dopišete i neku asocijaciju koja vam prvo padne na pamet. Zbog brzine, san se može i nacrtati ili skicirati, a kasnije, u toku dana, kada se ima vremena, ispod crteža možete zapisati svoj san. U novije vreme, neki ljudi koriste diktafon jer im za pričanje sna treba manje vremena nego za pisanje. Međutim, iskustvo kroz rad sa članovima grupa za analizu snova pokazalo je da je ovaj način vođenja dnevnika manje kvalitetan, da često nedostaju pojedini fragmenti sna i da pojedine rečenice kasnije ni samoj osobi nisu razumljive. Ukoliko po buđenju nemate vremena za bilo koji vid zapisivanja snova, uputno je da tokom obavljanja uobičajenih jutarnjih radnji, u mislima ponavljate san što više puta, sve do trenutka kada će se u toku dana ukazati prilika da san zapišete. Podrazumeva se da ćete vodeći svoj dnevnik zapisati datum kada ste sanjali san, kao i okolnosti koje su tih dana postojale u vašem realnom životu. Neki događaj, susret, problem ili preokupiranost nekim razmišljanjem, može biti „okidač“ za nastanak sna i zapisivanje tog podatka veoma je značajno, jer je san reakcija nesvesne psihe na neku svesnu, realnu situaciju. Sanjani sadržaj se i tumači tako što ga upoređujemo sa trenutnom životnom situacijom u

realnosti. Poželjno je da dok zapisujete svoj san, date naziv toj maloj priči koju je upravo napisala vaša nesvesna psiha. Naravno, naziv sna treba dati bez mnogo razmišljanja, kroz prvo asociranje i prvu misao koja vam padne na pamet. Kasnije, prilikom analize sna, naslov može pružiti presudnu pomoć, jer često ukazuje na jezgro sna, tj. srž problema koji san obrađuje. S obzirom da je poznato da kroz snove u naš svesni deo ličnosti prodiru informacije iz nesvesnog, i da te informacije često ne odgovaraju našim svesnim stavovima, kao i da su često u tom životnom trenutku gotovo neprihvatljive za našu ličnost, razumljivo je da zaboravljanje snova može nastati kao posledica otpora koji naša svesna psiha ima protiv prihvatanja tih nesvesnih sadržaja. Ljudi koji celoga života malo sanjaju obično generalno teško prihvataju sadržaje svog nesvesnog dela ličnosti, tj. nemaju naviku da komuniciraju sa svojim nesvesnim, ali mudrijim delom ličnosti. Obrnuto, ljudi koji su dobri snevači, ujedno su i dobri sagovornici sa svojim nesvesnim delom psihe od kog mogu dobiti dragocene informacije koje će im korigovati mnoge pogrešne svesne stavove, i koje će im kao najmudriji savetnici pomoći da donesu pravu odluku u pravom trenutku. Ako osobe koje relativno često sanjaju, u jednom trenutku prestanu da pamte svoje snove,

UMESTO UVODNIKA najverovatnije je da su se našli u životnom periodu kada su nesvesni sadržaji za njih postali neprihvatljivi. Taj snažan otpor svesnog dela ličnosti počinje da „briše“ sanjano, jer je suviše uznemirujući za svesnu psihu. U ovakvim situacijama je presudna taktičnost profesionalnog analitičara snova kako bi otpor kod osobe popustio, i kako bi dragoceni uvidi iz nesvesnog, ma koliko bili neprijatni, postali osvešćeni. Takođe su poznate i tehnike, slične meditativnim, koje se mogu izvoditi pred spavanje i koje mogu kod nekih osoba biti delotvorne, te ne samo doprineti da se snovi upamte, već i da se dobije konkretan odgovor na aktuelan problem koji postoji u realnom životu. Te tehnike opisuje Patriša Garfild u knjizi „Kreativno sanjanje“ koja je prevedena i na naš jezik. Kod osoba koje su dobri snevači, razlog nastanka zaboravljanja snova može biti „zamor“ nesvesne psihe ukoliko je u prethodnom vremenskom periodu bilo više energetski snažnih snova, u psihološkom smislu, koji su doveli do značajnog individualnog skoka. Logično je da je sada nesvesnoj psihi potreban izvestan odmor, pa ona ne produkuje energetski snažne snove koji nose bitne poruke. Kod osoba koje su članovi grupa za analizu snova, razlog zaboravljanja sanjanih sadržaja može biti i lična netrpeljivost prema nekom od članova grupe. To se obično događa kada se grupi priključi novi član, a neki od starih članova upadljivo prestane da sanja u tom trenutku. Ovakva netrpeljivost bazirana je na mehanizmu projekcije, pa je potrebno otkriti koji su to psihički sadržaji, karakterne osobine ili postupci novog člana, koji izazivaju otpor kod starog člana grupe. Podaci o tim sadržajima govore da ih član koji je prestao da sanja ima u svojoj psihi, da ih ne prihvata i da ih zato projektuje na drugu, za to pogodnu osobu, koja se upravo pojavila u grupi. Slično otporu koji osoba može imati prema nekom od članova grupe pa zato prestati da sanja, otpor se može javiti i prema vođi grupe - analitičaru snova. Tada je potrebno otkriti uzrok kontratransfera (termin poznat u psihoterapeutskom radu), i druge podatke bitne za prepoznavanje dubinsko - psihološkog profila klijenta. I najzad, dešava se da posle nekog pogrešno protumačenog sna dođe do prestanka pamćenja snova. Međutim, po pravilu, ovaj problem traje kratko, nesvesna psiha veoma brzo počinje da šalje nove snove koji će, zbog svoje snage, upečatljivosti i jasnoće, brzo korigovati pogrešno tumačenje prethodnog sna i nastaviti dalji rad na snovima u željenom pravcu.

VEČNE ISTINE

Izvor: Vilijam Hart “Umetnost življenja” Priredio: Milan Bojić

Istraživanje Dharme – prirodnog zakona Svi želimo mir i harmoniju, jer to je ono što nam nedostaje u životu. Svi želimo da budemo srećni; smatramo da imamo pravo na to. To je cilj kome često težimo, ali retko uspevamo da ga ostvarimo. Povremeno svi osećamo nezadovoljstvo u životu – uznemirenost, razdraženost, nesklad, patnju. Ako ovog časa i ne osećamo takvo nezadovoljstvo, možemo se setiti takvih trenutaka u prošlosti i možemo predvideti da se tako nešto može ponovo dogoditi. U svakom slučaju svi se moramo suočiti sa patnjom koju donosi smrt. Nezadovoljstvo ne držimo u sebi; patnju delimo sa drugim ljudima. Atmosfera oko nesrećne osobe puna je napetosti, tako da svi koji se nađu u blizini postaju uznemireni i nesrećni. Na taj način individualne napetosti se udružuju i stvaraju napetost u društvu. Osnovni problem života je njegova nezadovoljavajuća priroda. Dešavaju se stvari koje ne želimo, a stvari koje želimo ne događaju se. I niko od nas ne zna kako i zašto se to dešava, isto kao što ne znamo svoj sopstveni početak i kraj. Pre dvadeset i pet vekova, u severnoj Indiji, jedan čovek odlučio je da istraži ovaj problem, problem ljudske patnje. Posle niza godina traženja i isprobavanja različitih metoda, otkrio je način da ostvari uvid u stvarnost svoje sopstvene prirode i doživi pravo oslobođenje od patnje. Ostvarivši najviši cilj oslobođenja, oslobodivši se patnje i sukoba, posvetio je ostatak života pomaganju drugih da urade to što je on uradio, pokazujući im način kako da to ostvare. Taj čovek – Siddhartha Gautama, poznat kao Buddha, kao “prosvetljen” – nikada nije izjavljivao da je bilo šta drugo nego čovek. Kao i svi veliki učitelji postao je predmet mnogih legendi. Bez obzira na veličanstvene priče o njegovim prošlim životima ili o čudesnoj moći, on nikada nije izjavljivao da je božanstvo ili da je nadahnut božanskim. Sve odlike koje je posedovao bile su pre svega ljudske odlike, samo dovedene do savršenstva. Prema tome, sve što je ostvario, dostupno je svakom ljudskom biću koje radi kao što je on radio. 24

Buddha nije podučavao bilo kakvu religiju, filozofiju ili sistem verovanja. Svoje učenje zvao je Dharma, što znači “zakon”, prirodni zakon. Nije bio zainteresovan za dogme ili jalove spekulacije. Umesto toga ponudio je univerzalno, praktično rešenje za univerzalan problem. “Sada kao i ranije”, govorio je, “ja podučavam o patnji i o ukidanju patnje.” Čak je odbijao da raspravlja o bilo čemu što ne vodi oslobođenju od patnje. Insistirao je na tome da ovo učenje nije nešto što je on pronašao ili što je njegov božanski dar. To je jednostavno istina, stvarnost koju je otkrio sopstvenim naporom, kao što su to uradili mnogi ljudi pre njega i kao što će mnogi ljudi posle njega to učiniti. Nije polagao isključivo pravo na istinu. Zbog poverenja koje su ljudi u njega imali i zbog vrlo logične prirode onoga što je podučavao, nije štitio posebnim autoritetom svoje učenje. Baš nasuprot, govorio je da je sumnja ispravna i da treba proveravati sve što je van našeg iskustva: “Ne prihvatajte jednostavno ono što vam se kaže, ili ono što je prenošeno kroz generacije, ili ono što važi kao opšteprihvaćeno, ili bilo šta o čemu pišu stare knjige. Ne prihvatajte nešto samo kao dedukciju ili zaključivanje, ili podrazumevajući spoljni izgled, ili delimično zbog određenog pogleda, ili zbog njegove verovatnosti ili zato što vam to vaš učitelj kaže. Ali kad sami neposredno znate, “ovi principi su nezdravi, sramni, zabranjeni od mudrih ljudi; kada se usvoje

i sprovode, štete nam i izazivaju patnju”, vi ćete ih odbaciti. A kada sami neposredno znate, “ovi principi su zdravi, nisu sramni, uvažavaju ih mudri ljudi; kada se usvoje i sprovode,vode u dobrobit i sreću”, onda ćete ih prihvatiti i primenjivati.” Najviši autoritet je naše sopstveno iskustvo istine. Ništa ne treba prihvatiti samo na osnovu verovanja. Treba da istražimo i vidimo da li je to logično, praktično i korisno. Da bi prihvatili jedno učenje nije dovoljno ispitati ga samo intelektualno, razumom. Ako ćemo imati koristi od neke istine, to treba neposredno da doživimo. Samo onda možemo znati da li je to zaista istina. Buddha je uvek naglašavao da on naukuje samo ono što je neposredno doživeo, i hrabri druge ljude da sami razviju isto takvo znanje, da budu sami svoji autoriteti: “Svako od vas neka bude sam svoje ostrvo, neka bude sopstveni oslonac.”

Smatrao je da je ličnost učitelja manje značajna od samog učenja. Cilj mu je bio da nauči ljude kako da se oslobode, a ne da ih pretvori u slepe obožavaoce. Sledbeniku, koji mu je ukazivao preterano poštovanje rekao je: “Šta dobijaš gledajući ovo telo podložno truljenju? Onaj ko vidi Dharmu, vidi mene; onaj ko vidi mene, vidi Dharmu.”

Obožavanje nekoga, ma koliki svetac on bio, nije dovoljno da bilo koga oslobodi. Ne može biti oslobođenja i spasenja bez neposrednog doživljaja stvarnosti. Zato istina ima primat, a ne onaj ko je govori. Svako poštovanje onom ko podučava istinu, ali najbolji način za ukazivanje tog poštovanja je rad na sopstvenom ostvarenju istine. Kada su mu pred kraj života ukazivali posebne počasti, Buddha je govorio: “To nije način kako se nekom ko je prosvetljen ispravno ukazuje čast, poštovanje, kako se obožava i uvažava. Međutim, ako monah ili monahinja, svetovni Jedini siguran oslonac u životu, jedino čvrsto tle na sledbenik muškarac ili žena, čvrsto korača putem koje možemo stati, jedini autoritet koji će nas ispravno Dharme, od prvog koraka do krajnjeg cilja, upražnjava voditi i štititi je istina, Dharma, prirodni zakon, koji Dharmu radeći na pravi način, taj ispravno ukazuje smo sami doživeli i proverili. Zato Buddha u svom čast, poštovanje, obožavanje i uvažavanje nekog učenju uvek pridaje najveći značaj neposrednom prosvetljenog na najviši mogući način.” doživljaju istine. Ono što je sam doživeo objašnjava što je moguće jasnije tako da drugi ljudi mogu imati Buddhino učenje je put koji može slediti svako ljudsko putokaz prema kome će raditi kako bi i sami došli do biće. On je taj put nazvao Plemenitim osmostrukim istine. Buddha je govorio: “Učenje koje izlažem nema putem, misleći na upražnjavanje osam međusobno odvojenu spoljnu i unutrašnju verziju. Učitelj ništa ne povezanih delova. Plemenit je u smislu da svako ko drži skriveno u šaci.” sledi taj put, mora postati sveta osoba, plemenitog On nije izlagao ezoteričnu doktrinu samo za nekoliko srca, oslobođena patnje. izabranih. Naprotiv, želeo je da prirodni zakon učini To je put uvida u prirodu stvarnosti, put ostvarenja što dostupnijim, tako da što više ljudi ima koristi od istine. Da bi rešili probleme, moramo sagledati svoju njega. situaciju kakva ona zaista jeste. Moramo naučiti da Buddha nije bio zainteresovan za uspostavljnje prepoznajemo površnu, očiglednu stvarnost i da sekte ili ličnog kulta u čijem centru bi se sam nalazio. prodiremo iza nje, tako da posmatramo finije istine,

Svaka žena zaslužuje podršku na porođaju. Dula je emotivna, fizička i psihološka podrška i pomoć ženi tokom porođaja. To je žena koja veruje u sposobnost svake žene da rodi bebu, žena koja zna vrednost rađanja u radosti, žena koja je sposobna da veruje u ženu koja rađa čak i kad ona sama i drugi oko nje sumnjaju u nju. Dula će pomoći ženi da zauzme položaj koji joj najviše prija, masiraće je da joj olakša trudove, stavljaće obloge, držati za ruku sa čvrstim uverenjem da ona to može. Ili, ukoliko to žena želi, samo će sedeti pored nje i biće tu za nju. Upoznajte dule Srbije na sajtu www.Dula.rs i saznajte nešto više o podršci koju svaka buduća majka treba da ima tokom trudnoće, porođaja i perioda posle rođenja bebe.

www.facebook.com/DuleSrbije www.Dula.rs

UMESTO UVODNIKA zatim krajnju istinu i konačno da iskusimo istinu oslobođenja od patnje. Kako ćemo nazvati tu istinu oslobođenja, nirvana, “nebo,” ili nekako drugačije, uopšte nije važno. Važno je samo doživeti je. Jedini način da neposredno doživimo istinu je da pogledamo unutra, da posmatramo sebe. Celog života bili smo naviknuti da gledamo napolje. Uvek nas je zanimalo šta se dešava spolja, šta drugi rade. Vrlo retko ili nikada nismo pokušali da istražimo sebe, sopstvenu mentalnu i fizičku strukturu, vlastite reakcije, osobnu stvarnost. Zato sebi ostajemo nepoznati. Ne shvatamo koliko je štetno to neznanje, koliko robujemo silama unutar nas kojih uopšte nismo svesni. Da bi došli do istine, ta unutrašnja tama mora se ukloniti. Moramo ostvariti uvid u svoju sopstvenu prirodu da bi razumeli prirodu postojanja. Zato je put koji je pokazao Buddha, put introspekcije, put samoposmatranja. On je rekao: “U okviru ovog nemerljivo dubokog tela, koje sadrži um sa svojim percepcijama, upoznajem univerzum, njegovo poreklo, njegovo nestajanje i put koji vodi ka njegovom nestajanju.” Ceo univerzum i prirodne zakone koji njime upravljaju treba doživeti u okviru sebe. Njih i možemo doživeti samo u okviru sebe. Taj put je takođe put pročišćenja. Istinu u okviru sebe ne istražujemo zbog jalove intelektualne znatiželje, već zbog određenog cilja. Posmatranjem sebe mi po prvi put postajemo svesni uslovljenih reakcija, predrasuda koje zamagljuju našu mentalnu viziju, skrivaju od nas stvarnost i izazivaju patnju. Prepoznajemo nagomilanu unutrašnju napetost zbog koje smo uznemireni, jadni i shvatamo da se ona može ukloniti. Postepeno učimo kako da razbijemo tu napetost i da naši umovi postanu čisti, mirni i srećni. Taj put je proces koji zahteva stalnu primenu. Može doći do iznenadnih proboja, ali oni su rezultat neprekidnih napora. Neophodno je raditi korak po korak. Istovremeno sa svakim korakom javljaju se dobrobiti. Ne sledimo put u nadi da ćemo ostvarene koristi uživati tek u budućnosti, da ćemo posle smrti doći u raj, o kome samo možemo nagađati. Koristi moraju biti konkretne, žive i doživljene sada i ovde. Pre svega, to je učenje koje treba primenjivati. Samo vera u Buddhu i njegovo učenje neće nam pomoći da se oslobodimo patnje. Neće nam pomoći ni intelektualno razumevanje puta. Obe stvari imaju vrednost samo ako će nas inspirisati da učenje primenimo u praksi.

Samo stvarna praksa onoga što je Buddha naukovao daće konkretne rezultate i promeniti naše živote na bolje. Buddha je rekao: “Neko može recitovati mnogo tekstova, ali ako to ne primenjuje, takav neozbiljan čovek liči na stočara koji samo broji krave drugih; on ne uživa kvalitet života pravog istražvača istine. Neko drugi je u stanju da recituje samo nekoliko reči iz nekog teksta, ali ako on živi Dharma život, koračajući putem od njegovog početka do kraja, taj uživa život pravog istraživača istine.” Put se mora slediti, učenje se mora primenjivati. Inače, to je besmislena vežba. Nije neophodno da se neko zove budista da bi upražnjavao ovo učenje. Nazivi nisu bitni. Patnja ne pravi razlike, već je zajednička svima. Zato i lek, da bi bio koristan, mora biti jednako primenjiv za sve. Praksa nije rezervisana samo za isposnike koji su se odrekli svetovnog života. Sigurno da moramo određeno vreme isključivo posvetiti učenju ove tehnike, ali kada smo to uradili, učenje se može primenjivati u svakodnevnom životu. Ako se neko odrekne kuće i svetovnih odgovornosti da bi sledio ovaj put, ima priliku da radi intenzivnije, da dublje usvoji učenje i zbog toga brže napreduje. S druge strane, onaj ko je uključen u svetovni život, sa mnogo različitih odgovornosti, može ovoj praksi posvetiti samo ograničeno vreme. Ali bez obzira da li je isposnik ili svetovni čovek, svaki pojedinac treba da primenjuje Dharmu. Samo primenjena Dharma daje rezultate. Pošto je ovo zaista put od patnje ka miru, kako napredujemo sa vežbom, postajemo srećniji u svakodnevnom životu, usklađeniji i sve više u miru sami sa sobom. U isto vreme naši odnosi sa drugima postaju mirniji i skladniji. Umesto da povećavamo napetost u društvu, bićemo u mogućnosti da damo pozitivan doprinos povećanju sreće i dobrobiti svih ljudi. Da bi sledili ovaj put, moramo živeti život Dharme, istine i čistote. To je ispravan način primene učenja. Dharma, ispravno primenjena, predstavlja umetnost življenja.

RAZVOJ SVESTI

ILUZORNO „JA” Izvor: “Nova Zemlja” Eckhart Tolle Priredio: Milan Bojić

Reč „ja” u sebi sadrži najveću grešku i najdublju istinu, zavisno od toga kako je upotrebljavate. U konvencionalnoj upotrebi, ne samo da je to jedna od najčešće korišćenih reči u svakom jeziku (zajedno sa srodnim rečima poput „meni”, „moje”, „mene” i „ja lično”) nego je i jedna od onih koje navode na pogrešno tumačenje. U normalnoj svakodnevnoj upotrebi, „ja” sadrži iskonsku grešku, pogrešnu percepciju onoga što vi jeste. Iluzorni doživljaj identiteta. To je ego. Taj iluzorni doživljaj o sebi je ono za šta je Albert Ajnštajn, osoba koja je imala uvid ne samo u stvarnost prostora i vremena nego i u ljudsku prirodu, koristio termin „optička iluzija svesti”. To iluzorno „ja” potom postaje osnov za sve ostale interpretacije ili, tačnije, za pogrešne interpretacije stvarnosti, svih procesa razmišljanja, interakcija i međusobnih odnosa. Vaša realnost postaje odraz prvobitne iluzije. Dobra vest je da ako prepoznate iluziju kao takvu, ona se razgradi. Prepoznavanje iluzije je istovremeno i njen kraj. Njen opstanak zavisi od vašeg pogrešnog verovanja da ona predstavlja stvarnost. Razumevanjem onoga što niste, vaša prava stvarnost izlazi na površinu. Dakle, kakva je priroda tog iluzornog „ja”? Ono na šta obično mislite kada kažete „ja” nije ono što vi zaista jeste. Monstruoznim činom redukovanja, beskonačna dubina onoga šta predstavljate, u vašem umu je pogrešno zamenjena zvukom koji proizvode glasne žice ili mišlju o „ja” i o svemu ostalom s čim se „ja” identifikovalo. Na šta se onda „ja” i srodne reči („meni”, „moje”, „mene”) zapravo odnose? Kada nauči da niz glasova koje proizvode glasne žice njegovih roditelja predstavljaju njegovo ili njeno ime, dete počinje da izjednačava tu reč, koja u umu postaje misao, s onim što je on ili ona. 28

U toj f a z i pojedina deca na sebe ukazuju u trećem licu. „Džoni je gladan.” Ubrzo nauče magičnu reč „ja” i izjednače je sa sopstvenim imenom, koje su pre toga izjednačili sa sobom. Potom i ostale misli dolaze i spajaju se s prvobitnom „ja-mišlju”. Sledeći korak su misli o „meni” i „mojem”, koje označavaju stvari koje su na određeni način sastavni deo „ja”. To predstavlja identifikovanje s objektima, što podrazumeva da dajete identitet stvarima, tj. mislima koje predstavljaju stvari, ispunjavate ih doživljajem sopstvenog „ja”, i na taj način uzimate njihov identitet. Kada se „moja” igračka polomi ili je neko uzme, pojavi se duboka patnja. Ne zbog očigledne vrednosti koju poseduje ta igračka - dete će ionako ubrzo izgubiti interesovanje za nju i zameniće je drugim igračkama, drugim objektima - nego zbog misli o „mojem”. Igračka je postala deo detetovog doživljaja sebe, deo detetovog „ja”. I kako dete raste, prvobitnoj ,,ja-misli” pridružuju se i druge misli; identifikuje se s polom, ličnim stvarima, telom doživljenim čulima, nacionalnošću, religijom, zanimanjem. Drugi pojmovi s kojima se „ja” poistovećuje su uloge: majka, otac, suprug, supruga itd, koje predstavljaju akumulirano znanje ili mišljenja, ono što nam se dopada i ne dopada, i stvari koje su se desile „meni” u prošlosti, sećanja o kojima su misli koje dalje definišu moj doživljaj o sebi u vidu „mene i moje priče”.

SADRŽAJ I STRUKTURA EGA Egoični um je u potpunosti uslovljen prošlošću. Njegovo uslovljavanje je dvostruko: sastoji se od sadržaja i strukture. U slučaju deteta koje vrišti od boli jer mu je igračka oduzeta, igračka predstavlja sadržaj. Ne može se zameniti nijednim drugim sadržajem, nijednom drugom igračkom ili objektom.

O v o su samo neke od stvari iz kojih ljudi izvlače svoj doživljaj identiteta. One ne predstavljaju ništa više do misli koje na okupu održava činjenica da su zaodenute doživljajem sopstvenog „ja”. Ono na šta obično mislite kada kažete „ja” jeste mentalna tvorevina. Ili preciznije: veći deo vremena niste vi taj koji govori kada kažete ili mislite „ja” - govori određeni deo te zamišljene tvorevine, egoično „ja”. Čak i kad bude došlo do buđenja, i dalje ćete koristiti „ja”, ali će ono dolaziti iz mnogo dubljeg mesta unutar vas. Većina ljudi se i dalje poistovećuje s neprestanim tokom uma, s nagonskim razmišljanjem od kojeg se većina ponavlja i koje je besmisleno. Ne postoji „ja” koje je razdvojeno od njihovih procesa razmišljanja i emocija koje ih prate. To znači biti duhovno nesvestan. Kada im se skrene pažnja na to da u njihovoj glavi postoji glas koji nikad ne prestaje da govori, oni upitaju: „Kakav glas?” ili ljutito poriču sve, što naravno i jeste glas, jeste onaj koji razmišlja, jeste neopaženi deo uma. Skoro da se na njega može gledati kao na entitet koji ih je opseo. Pojedini ljudi nikad ne zaborave trenutak kada su prvi put razdvojili sebe od svojih misli i time nakratko doživeli promenu identiteta, od onog momenta kad su bili sadržaj svog uma do onoga kad su postali svest u pozadini. Nekima se to dešava na tako suptilan način da jedva i primete, ili samo primete upliv radosti u njihov unutrašnji prostor, a da nisu svesni razloga.

Sadržaj s kojim se poistovećujete uslovljen je vašim okruženjem, odgojem i kulturom koja vas okružuje. Bez obzira na to da li je dete bogato ili siromašno, da li je igračka u obliku životinje napravljena od komada drveta ili je reč o nekoj sofisticiranoj elektronskoj napravi, ne postoji nikakva razlika sve dok je igračka povezana s patnjom koja je prouzrokovana njenim gubitkom. Razlog za tako intenzivnu patnju skriven je u reči „moja”, i on je strukturalan. Nesvestan nagon za tim da se ojača nečiji identitet putem povezivanja s objektom ugrađen je u samu strukturu egoičnog uma. Jedna od najvažnijih struktura uma pomoću koje ego izlazi na površinu je identifikacija. Reč „identifikacija” izvedena je od latinskih reči idem, što znači „isti” i facere, što znači „činiti”. Kada se identifikujem s nečim, ja to „činim istim”. Istim kao šta? Kao ja. Ispunjavam ga sopstvenim doživljajem koji imam o sebi i na taj način ono postaje deo mog „identiteta”. Jedan od najosnovnijih nivoa identifikovanja je identifikovanje sa stvarima: moja igračka kasnije postaje moj automobil, moja kuća, moja odeća itd. Pokušavam da se pronađem u stvarima, ali nikad ne uspevam u tome i završavam izgubljen u njima. To je sudbina ega. IDENTIFIKOVANJE SA STVARIMA Ljudi iz marketinških agencija dobro su upoznati s činjenicom da, ako žele da prodaju ljudima nešto što im nije zaista potrebno, moraju ih ubediti da će to doprineti načinu na koji se vide ili načinu na koji ih drugi vide, drugim rečima, moraju doprineti njihovom doživljaju njih samih. To postižu tako što, recimo, kažu da ćete se isticati u masi ako koristite određeni proizvod, što implicira da ćete tako postati potpunija osoba. Ili mogu da u vašem umu stvore vezu između proizvoda i poznate osobe, ili mlade, privlačne i naizgled srećne osobe. Čak i fotografije starih ili preminulih poznatih ličnosti iz vremena kad su bili na vrhuncu svoje slave dobro služe toj svrsi. Neizgovorena pretpostavka je da time što kupite taj proizvod, putem magičnog čina prilagođavanja, vi postajete kao oni ili bar nešto nalik njima. U velikom broju slučajeva ne kupujete proizvod nego „pojačivač identiteta”. Firmirani predmeti su 29

UMESTO UVODNIKA pre svega kolektivni identiteti koje prihvatate. Oni su skupi, te samim tim i „ekskluzivni”. Kad bi svako mogao da ih kupi, onda bi oni izgubili svoju psihološku vrednost i od njih bi ostala samo njihova materijalna vrednost, koja retko kad dostiže i deo cene koju ste platili za njih. Stvari s kojim se neko identifikuje variraju od osobe do osobe i zavise od godina, pola, primanja, društvene klase, mode, kulture koja ih okružuje itd. Ono s čim se vi identifikujete u vezi je sa sadržajem, dok je nesvesni nagon da se identifikujete s nečim strukturalan. To je jedan od najosnovnijih načina na koje egoični um funkcioniše.

Paradoksalno, ono što produžuje život takozvanom potrošačkom društvu jeste činjenica da pokušaji da se ljudi pronađu u stvarima ne daju rezultate. Zadovoljenje ega je kratkog veka i vi nastavljate da tražite više, kupujete više, trošite više. Naravno, u fizičkoj dimenziji u kojoj naše površno „ja” obitava, stvari su neophodan i neizbežan deo naših života. Potreban nam je prostor za življenje, odeća, nameštaj, alat, prevozno sredstvo. Takođe, u našem životu postoje i stvari koje cenimo zbog njihove lepote ili kvaliteta. Treba da odamo počast svetu stvari, ne da ga preziremo.

Svaka stvar se odlikuje Postojanjem, i predstavlja privremeni oblik koji svoje korene pronalazi unutar bezobličja jedinog Života, izvora svih stvari, svih tela, svih oblika. Kod većine starih kultura, ljudi su verovali da sve, čak i takozvani neživi objekti, poseduju duh u sebi, i u tom smislu bili su bliže istini nego što smo mi danas. Kada živite u svetu koji je otupeo od silnih mentalnih apstrakcija, više ne možete da osetite živost univerzuma. Većina ljudi ne živi u pravoj stvarnosti nego u zamišljenoj. Ali ne možemo odavati počast stvarima ako ih koristimo da bismo ojačali svoj doživljaj sebe, tj. ako pokušavamo da pronađemo sebe u njima. To je upravo ono što ego radi. Ego-identifikacija sa stvarima tera nas da se vežemo za stvari i postanemo opsednuti njima, što za uzvrat stvara potrošačko društvo i ekonomske strukture u kojima je jedina jedinica napretka još više. Nekontrolisana težnja ka posedovanju nečega u još većoj meri, težnja ka beskonačnom rastu, predstavlja disfunkcionalnost i bolest. To je ona ista vrsta disfunkcionalnosti koju manifestuje kancerogena ćelija, čiji je jedini cilj da se uveća, nesvesna činjenice da će time dovesti do sopstvenog uništenja jer uništava organizam čiji je deo. Pojedini ekonomisti su toliko privrženi terminu rasta da jednostavno ne mogu da se odvoje od te reči, pa čak i vreme recesije nazivaju „negativnim rastom”. Ogroman deo ljudskog života protraćen je na opsesivnu preokupiranost stvarima. Iz tog razloga, jedno od najvećih zala našeg vremena je proliferacija objekata. Kada više niste u stanju da osetite svoj život, velika je verovatnoća da ćete pokušati da ga ispunite stvarima. Kao duhovnu vežbu predlažem da preispitate svoju vezu sa svetom stvari putem samoposmatranja, i da posebno obratite pažnju na one koje oslovljavate s ,,moj/a”. Potrebno je da budete oprezni i u potpunosti iskreni ako želite da saznate, na primer, da li je vaš doživljaj sopstvene vrednosti povezan sa stvarima koje posedujete. Da li određene stvari izazivaju profinjeni osećaj važnosti ili superiornosti? Da li to što ih ne posedujete čini da se osećate inferiornim u odnosu na one koji imaju više od vas? Da li povremeno spominjete stvari koje posedujete ili ih pokazujete kako biste uvećali sopstveni osećaj vrednosti u nečijim očima, a samim tim i u svojim? Da li se osećate ogorčeno, besno ili poniženo ako neko drugi poseduje više od vas ili onda kada izgubite nešto veoma vredno?

Ekskluzivno! Prvi ketering presne hrane u Srbiji vam nudi izbor već dobro poznatih jela nacionalnih kuhinja iz celog sveta u okviru dnevnih menija: pice, falafel, takosi, suši, burgeri… kao i veoma zanimljive čorbe, salate, a o čarobnim tortama i kolačima da i ne govorimo, jer oni su posebna priča za sebe. “Prava sreća je učiniti druge ljude srećnima.” – reči su velikog duhovnog Učitelja. Ova izreka jeste naš moto – pripremajući hranu u posebnoj atmosferi sa velikom posvećenošću, radošću i začinjenoj ljubavlju, želimo da oplemenimo Vašu svakodnevicu, jer duboko verujemo da hrana upija energije i vibracije uz koje je pripremana. Probaje i uverite se da je presna hrana vrlo ukusna i da su predrasude da su to samo salate i voće! Svi koji su probali naša jela su oduševljeni i iznenađeni šta sve može da se pripremi uz vrlo prefinjene ukuse i bez kuvanja, prženja i pečenja. Sirova (živa, presna) hrana je po najnovijim naučnim istraživanjima najzdravija ishrana na svetu! Ono što jedemo 70% utiče na naše zdravlje! Živa hrana u kojoj su očuvani enzimi, vitamini, minerali daće Vam mnogo više energije, pročistiti Vas od toksina, uliti Vam novi entuzijazam, radost, užitak… Broj osoba koje se hrane presno u celom svetu je u najvećem porastu – budite u najzdravijem trendu današnjice, ali i povratku korenima čovečanstva! Dobrodošli u čudesni svet ukusa koji će raznežiti Vašu dušu i profiniti Vaša čula! www.soulfoodcatering.rs Za sms poručivanja: 069/789-759 Najbržem čitaocu magazina Nova Svest koji 18. marta u 13h pošalje mejl sa kontakt podacima na adresu novasvestmagazin@gmail.com, Soulfood Catering poklanja jedan dnevni meni!

UČITELJI GOVORE

O gojaznosti – tela, uma i intelekta Izvor: www.mohandji.wordpress.com Prevod i obrada: Biljana Vozarević Dragi svi, Još jednom, još povoda za razmišljanje. Odgovarao sam na neke zahteve tima našeg restorana Madhuban (veganski restoran u Gurgaonu u Indiji) o hrani. Mislio sam da treba da podelim sa vama suštinu našeg razgovora, što će možda i vas navesti na razmišljanje. Hrana koju konzumiramo svakog dana je uglavnom od Ako se emocije ne dešavaju same po sebi u životu, um će naći načine da ih stvori, da bi um opstao! tri vrste. hranimo svoj um s previše podataka, emocija, Hrana za telo, hrana za um i hrana za Ako osećaja i informacija, doći će do zakrčenja i desiće se ili intelekt. Sve što unesemo neminovno konstipacija (tmurna, depresivna raspoloženja, itd.) ili nedostak vladanja sobom (svakakvi ispadi). Osnovna ostavlja neki trag na nas. ishrana za um jesu emocije. Dakle, ako se emocije ne Dakle, ono što konzumiramo puno govori o tome šta dešavaju same po sebi u životu, um će naći načine da smo danas! ih stvori, da bi opstao! Možemo da vidimo spontane Opipljiva hrana je korisna da bi održavala telo. To joj svađe oko trivijalnih, beznačajnih stvari svuda oko nas. je svrha. Ali, kada hrana postane rekreacija, ili ako Možemo da vidimo ljude kako se “kače”, što dovodi jedemo iz dosade, nemira ili nesigurnosti, ili samo do stalnih emocionalnih ispada neko vreme. zato što nemamo ništa pametnije da radimo, dolazi do Isto se dešava i s intelektom. Ako pretrpamo gojaznosti. Pošto se sve što ulazi u naš sistem može intelekt znanjem, on postaje neaktivan. Takvi ljudi smatrati nekom vrstom hrane, gojaznost se dešava često postanu teoretičari ili postanu nepraktični na sva tri nivoa – tela, uma i intelekta. Objasniću ovo u regularnom svetu. Ponekad, što više sertifikata detaljnije. nakupite, to ste manje praktični. Što je veće Konzumiramo hranu svaki dan. I treba – da održimo nagomilavanje, manja je fleksibilnost. Gojazni um telo u životu. Telo je hram naše duše. Dakle, moramo i gojazni intelekt su mnogo štetniji za osobu nego da vodimo računa o svom telu. I kao što vrlo dobro gojazno telo. znamo, ima tri vrste hrane. Hrana za telo, hrana za um Telo ima inteligenciju. Ono sluša svoj sopstveni red i hrana za intelekt. Ako jedemo više nego što je telu i nema ništa sa svesnim umom. Telesne funkcije potrebno, to bi moglo da naruši ravnotežu u našem se obavljaju automatski upravljane podsvesnim sistemu. Moglo bi da dovede do zastoja u varenju i ako umom. Hvala Bogu! Svesni um obično samo stvara se konstantno prejedamo, doći će do nagomilavanja u probleme za telo, jer ne vodi računa šta u sebe unosi. telu i vidljiv znak tog nagomilavanja biće gojaznost. On ili postane preoprezan i izgladnjuje telo, ili jede 33

UMESTO UVODNIKA

emocionalno i zlostavlja telo. Telo ima svoj sistem za detoksikaciju. Ono razdvaja, vari, koristi ono najbitnije i odbacuje nepotrebne sastojke. Ono upravlja ovom mašinerijom besprekorno, samo ako se um ne meša. Svaka briga i svaki strah koji um doživljava takođe utiče i na naš sistem za varenje. To je van sposobnosti uma da to spreči. To su sporadične i neplanirane promene koje utiču na naš sistem. Kako može jadan, programiran podsvesni um to da spreči? Um ima i svoj sopstveni sistem za hlađenje. Spavanje je jedan. Totalno isključivanje je drugi. Neki ljudi se prosto slome i isključe kada su pretovareni emocijama. Um takođe skreće svoju pažnju na nešto što nije tako važno – samo da bi pobegao. Um voli eskapizam. Mrzi da se suoči s gorkim realnostima. Zato ljudi obično rade ono što “VOLE DA RADE” umesto onoga što “MORAJU DA RADE”. To je izazov koji svi koji žele da se duhovno oslobode moraju svesno da posmatraju. Da li radite ono što volite da radite, iz bilo kog razloga, ili ono što MORATE DA URADITE? Ako bi svako radio samo ono što mora da radi, život bi bio mnogo jednostavniji, svet bi bio bolji. Kada budemo radili samo ono što moramo, dopustićemo i drugima da rade ono što moraju. Situacija “živi i pusti druge da žive”! Prelepo! Ali – Avaj! Volimo da radimo ono što rade drugi a takođe radimo samo ono što volimo da radimo, čak i ako je to bežanje od naše neposredne realnosti. I, kada stvari krenu naopako zbog eskapizma, krivimo 34

druge i pokušavamo da bežimo još više. Kako možemo ovako? Odakle možemo da pobegnemo? Gojaznost u umu raste, i uskoro ćemo pasti.

Zaborav ili gubitak pamćenja je jedan od načina da se intelekt očisti od toksina. Zaborav ide čak i korak dalje; briše memoriju ili kontinuitet potpuno, ili ostavlja nedovoljno fragmenata koji nikada ne daju efekat ili intenzitet date teme. Možemo čak potpuno da zaboravimo emociju ili osećaj u vezi s događajem, osobu ili znanje. Čak i ako um i intelekt vidimo kao dve strane istog novčića, zaboravnost i gubici pamćenja se mogu videti van granica ili zidova te dve strane. Gojaznost nas čini nefleksibilnim. Čini nas teškim. Ograničava nam pokretljivost. Fizičku pokretljivost, mentalnu pokretljivost i intelektualnu pokretljivost. Na ova tri nivoa treba da budemo fleksibilni i pokretljivi. Ako o ovome dobro razmislite, fizička gojaznost verovatno nije toliko loša kao one druge dve.

Mentalna gojaznost i intelektualna gojaznost su stvarno problematične za zdrav život. Intelektualno ili mentalno nefleksibilna osoba će pasti mnogo puta u životu.

Koji god da su toksini koji intelekt i um čine gojaznim, treba ih pažljivo ukloniti. Fizička gojaznost je jedina koja je neposredno opipljiva i vidljiva čulima. Ali, mentalna i intelektualna gojaznost se odražava na naš karakter i u svakodnevnom životu. Kada je ego visok, mi smo teški. Ego nas čini težim.

diskriminiše je blagoslov ako se mudro koristi. Govori vam da nije dobro dirati vatru jer ćete se opeći. Govori vam da ne zadirkujete zmiju ili tigra. Takvo vođenje nam održava dobro zdravlje i formu. Ali, kada se sposobnost da diskriminišemo koristi za poređenje dvoje ljudi, ili da bi jedan bio nadmoćniji od drugog, Ponekad takođe vidimo ljude kako se kite pozajmljenim ili da bi varao ili ubijao drugog, to je znak bolesti. To je perjem. Baš kao vrana koja je zaglavila paunova pera nevidljiva gojaznost. Ubija. Nasilna je. Ubija i izopačuje preko svojih, pretvarala se da je paun i pala kasnije na karakter i sudbinu. Čini haos u našem životu. Zato pravom životnom testu, mnogi ljudi se pretvaraju da većina naših sapunica i filmova koji prikazuju lukave, su ono što u stvari nisu i pokušavaju da prođu s tim. To nasilne izdajnike i njihov karakter, služe kao otrov za je jasan izraz nesigurnosti ili emocionalne gojaznosti. naš um i odvraćaju gledaoce od čistote misli, reči i dela. Uništava našu unutrašnju nevinost i dobrotu. Lažno ponašanje je definitivno gojaznost uma. Sve što je neprirodno u karakteru dovodi do gojaznosti. Mislim da je to dovoljno povoda za razmišljanje za Znači da je takva osoba definitivno sklona bolesti sada. Možemo o ovome govoriti satima. Ali, sve se ili totalnom isključivanju. Ima mnogo ljudi koji nisu svodi na: Čuvajte se Gojaznosti. Naročito gojaznosti bogati, ali se pretvaraju da jesu, i kreću se u krugu uma i intelekta. To je veoma štetno za vaše postojanje. bogatih. A kada ne uspeju da žive u skladu sa svojim Vitko stanje uma i intelekta je biti jednostavan, imidžom, oni pozajmljuju da bi nastavili sa svojim neposredan i neizveštačen. Većina fizički gojaznih su pretvaranjem i pri tome i cela njihova porodica pati od dobri u srcu. Oni koji su fizički gojazni mogli bi da budu nefleksibilni, ali dobrog srca. Oni fizički gojazni mogu raznih nesreća. biti fizički nefleksibilni, ali nisu toliko skloni bolesti kao Sebičnost je takođe gojaznost uma. Bes, oni mentalno i intelektualno gojazni.

strah, mržnja, ljubomora, sebičnost, Treba da budemo pažljivi oko toga šta izdaja, prevara, nemilosrdnost, itd. su unosimo, na sva tri nivoa – tela, uma sve izrazi gojaznosti. intelekta. To znači, treba da delujemo Dakle, kao što sam rekao, gojazno telo je mnogo bolje iz sadašnjosti, sve vreme u sadašnjosti, od osakaćenog ili gojaznog uma ili intelekta. Fizička tokom svog budnog stanja. gojaznost bi se mogla smanjiti fizičkim treningom i

lekovima. Sa mentalnom i intelektualnom gojaznošću Treba da skupimo dovoljno snage da odbacimo je još i teže jer ne može da se vidi pred očima. Možete nekvalitetnu hranu na sva tri nivoa i prigrlimo zdravu samo da je osetite u karakteru. I razume se, ili je hranu. Smanjite nagonsko unošenje i ostanite zdravi. glorifikujemo ili je zanemarujemo kao beznačajnu. Prekomerna količina znanja čini ljude gojaznim Volim vas u intelektu. Rezultat je ego. Ego otuđuje. Čini ih rigidnijim i nefleksibilnim. Sposobnost mozga da M

MOJ POGLED NA SVET

Kako najbolje organizovati s Autor: Marko Maoduš Kako najbolje provesti vreme na ovoj planeti? Kako bismo ovaj čarobni dar zvani život iskoristili na što bolji način, važno je da poštujemo svaki trenutak. Ali, dok živimo potpuno nesvesni, ne shvatamo da je svaki sekund apsolutno poseban, dragocen i neponovljiv. Kada postanemo svesni toga, onda postajemo zahvalni i trudimo se da iskoristimo svoje talente zarad dobra čitavog Univerzuma. Ipak, pošto živimo u sredini koja od nas očekuje da konstantno budemo „uključeni“ ili dostupni, osećamo da nemamo vremena za život i da nam on promiče. Pre nekoliko dana sam oduševljeno gledao predsednika Urugvaja kako novinarima na pitanje zašto donira 90% svoje zarade, odgovara da ne želi da sakuplja suvišne stvari, da ih ima sasvim dovoljno, i da ovako ima mnogo više vremena da živi i radi ono što želi. 36

Taj čovek svojim načinom života meni predstavlja odličan primer, jer koristi svoj život. Možemo li i mi da se bolje organizujemo i da se radujemo svakom danu? Kako da obezbedimo vreme da se bavimo onim što najviše volimo? Možda želimo da imamo i materijalno i duhovno u životu? Kako da poslušamo mudrog Horacija i njegovo „Carpe diem“ (zgrabi dan)? Često mislimo da je vreme ono što treba organizovati. Ali, po tom pitanju ne možemo ništa učiniti, ono teče nezavisno od nas. Američki autor Stephen Covey na tu temu divno kaže: „Organizacija vremena je pogrešan naziv. Izazov je organizovati sebe.“ Dakle, kako optimalno organizovati sebe? Ono što nas često sputava da damo sve od sebe, mogli bismo da podelimo na unutrašnje i spoljašnje faktore. Unutrašnji faktori potiču od našeg uma koji je , kada je potpuno van kontrole, mnogo manje naš sluga, a mnogo više „zli gospodar“. U Zen budizmu se takav um naziva „majmunskim umom“ – jedna misao je okidač za drugu, druga za treću, ona za sledeću i

sebe veoma brzo se te misli pretvaraju u teretni voz koji je posle teško zaustaviti. Kako rešiti ovaj problem? Potrebno je obratiti pažnju na „okidače“, tj. primetiti koje misli, aktivnosti ili sredine izazivaju u nama ovakvo stanje i potom ih planski izbegavati, ili, kada primetimo da se već nalazimo u tom vozu misli, jednostavno ih svesno prekinuti i npr. zapisati u dnevnik, kako bismo sledeći put tu situaciju ranije prepoznali i bolje reagovali. Koji su to spoljašnji faktori? Svakog dana smo izloženi moru poziva, poruka, obaveštenja o porukama, vestima, itd… Naviknuti smo na taj način života. Iako to velikoj većini ljudi deluje nezamislivo, potrebno je sve to drastično smanjiti. Zašto? Jednostavno, zajednički činilac svemu tome je prekidanje naše pažnje. Tony Schwartz, američki autor, kaže da je “najveća moć ljudskog uma to što može da ostane koncentrisan na jednu stvar duže vreme”. Upravo je to ona prednost koju naš um ima u odnosu na životinjski. To je njegov prirodni kvalitet koji, današnjim načinom života, gubimo.

Radom u školi svakodnevno primećujem neverovatni nedostatak koncentracije kod dece, a roditeljima deluje da su pred tim problemom nemoćni. Na ovaj način dozvoljavamo drugima da gospodare našim vremenom, odričemo se odgovornosti i dozvoljavamo danu da zgrabi nas, umesto da bude obratno. Na trenutak zamislimo da se vozimo auto-putem i da na svakih nekoliko kilometara stajemo da sipamo po malo goriva? Koliko bi efikasna bila vožnja? To činimo kada na ovaj način koristimo naš um. Jedno naučno istraživanje je pokazalo da korišćenje mobilnog telefona sa svim uključenim obaveštenjima i alarmima, umanjuje koeficijent inteligencije mnogo više od pušenja marihuane. Današnje društvo nas podučava da je odlično da radimo više stvari istovremeno i stalno budemo u „multitasking“ modu, a sve je više naučnih dokaza da je ljudski mozak na taj način mnogo manje efikasan. Da li to znači da treba da prestanemo da koristimo telefone ili internet? Ne, to su divna dostignuća današnjice, ali, kako bismo ih koristili u svrhu 37

UMESTO UVODNIKA pomaganja, možemo da odredimo vreme kada ćemo ih koristiti. Dakle, iskreno sagledamo situaciju i odredimo dnevno vreme koje nam je neophodno za takve radnje (verovatno sat ili dva, a ako nam je potrebno više, verovatno se zavaravamo).

Sada, kada sve ovo znamo, kako to integrisati u naš dan?

Pošto imamo 99% istih misli kao dan ranije, potrebno je prihvatiti tu činjenicu i potom kreirati pozitivne navike. Upitajmo sebe šta je to što najviše volimo da Šta nam još oduzima fokus i energiju? Nedovršene radimo i onda, kroz vreme, naviknimo svoje telo da stvari na svim poljima. Na primer, na fizičkom planu te stvari radi iz dana u dan, u slično vreme. Kada sam jako lako se obavežemo da ćemo nešto uraditi, ali se prvi put čuo za ovu ideju, pomislio sam „Pa nisam ja često desi da to ne uspemo da dovršimo, posebno mašina!“ Ipak, vremenom sam prihvatio ove činjenice, ako zahteva duži napor. Ili, ako imamo neki konflikt otvorio um i video da tako zaista mogu da radim ono na emotivnom planu (npr. odbijamo da razgovaramo što najviše volim, pa mi cena koju plaćam što sam sa nekom nama bliskom i značajnom osobom jer smo srećan po navici više nije bila bitna. ljuti na nju), takođe ćemo gubiti energiju, sve dok to ne razrešimo. Sve te stvari se motaju po našem Za kraj, još jedna veoma zanimljiva karakteristika umu i zbog njih neminovno osećamo krivicu. Zato je ljudskog organizma koju možemo iskoristiti. neophodno to svesno urediti, okončati više započetih stvari i naučiti da se obavežemo na manje stvari, tj. na Naučnici su tokom 20-og veka uspeli da otkriju oko 300 prirodnih ritmova po kojima naše telo funkcioniše. one koje su nam zaista važne. Svi primećujemo „circadian“ (dan-noć) ritam, ili Sada kada znamo šta sve nije dobro za našu naše disanje. Ali, postoje i prirodni ritmovi koji nisu toliko očigledni, a jedan od njih je „ultradian“ ritam. organizaciju, šta je suprotno od toga? Posmatrajući ga, primećeno je da je čoveku posle 2 Tehnike koje nam predlaže jedan od najvećih eksperata sata aktivnosti, potreban odmor od oko 20-30 minuta na tu temu, Eben Pagan, jesu „jasan fokus“, „jasni kako bi se regenerisao. Kada sam prvi put čuo tu ideju i obratio pažnju na svoje telo, počeo sam da prekidi“ i „menjanje kanala“. primećujem i signale koje mi ono šalje. Uvideo sam da „Jasan fokus“ – Još jednom se vraćamo na moć su faze rasta i pada energije, zdrave i neophodne. koncentracije našeg uma. Ukoliko nemamo jasan Međutim, šta sam navikao da radim? Da kažem sebi fokus, naš um će biti mnogo manje efikasan. Jedna od da nisam umoran, da taj pad gledam kao neku vrstu mojih najomiljenijih metafora na ovu temu je ona sa slabosti, popijem neki napitak sa kofeinom i nastavim sijalicom i laserskim zrakom. Kada u jednu sijalicu, koja dalje. Umesto da telu koje mi je dalo 2 sata jasnog rasipa fotone u svim smerovima, dovedemo 100W fokusa i divne energije, dam priliku da se regeneriše, električne energije, možemo da osvetlimo sobu. Ali, biram da se vozim autoputem u drugoj brzini. Tako kada laserskom zraku damo istu količinu električne sam trošio mnogo više energije i bio mnogo manje energije, a on šalje fotone samo u jednu tačku, možemo efikasan. Kada sam to činio, ubijao sam koku koja nosi da presečemo veliki komad metala. To je snaga fokusa. zlatna jaja. U skladu sa tim, pojavila su se i istraživanja uspeha kod najboljih tenisera, koja su pokazala da „Jasni prekidi“ – Ova tehnika podrazumeva da ključna razlika nije u tehnici igre, već upravo u fazi aktivnost bude jedina kojom se bavimo u trenutku i oporavka. da po isteku planiranog vremena, odmah pređemo na sledeću. Tako izbegavamo postojanje tzv. „sive zone“, Sada mnogo više uvažavam sve ove stvari, pa moj u kojoj se sve nekako pomeša, a u njoj obično trošimo dan podrazumeva rad u blokovima vremena (2 sata aktivnosti, pola sata regeneracije). Kombinujem mnogo vremena i energije. različite energetske kanale, kako bih omogućio svom „Menjanje kanala“ – Misli se na balansirano bavljenje telu da se optimalno odmara, povećavam svoju logičkim, fizičkim, emotivnim i duhovnim aktivnostima. sposobnost fokusa iz dana u dan i mogu da obavim Ukoliko se bavimo intelektualnim radom bez prekida, mnogo više stvari za manje vremena, a telefon i mnogo ćemo se brže umoriti. Međutim, ako posle npr. internet smatram divnim čudima ovog doba, jer ih dva sata pisanja, odlučimo da prošetamo pola sata, a koristim kada to meni odgovara. potom pola sata provedemo u meditaciji, možemo da se vratimo intelektualnom radu potpuno regenerisani i orni, sa svežim idejama. 38

Joga centar

Ä&#x152;asovi joge na Karaburmi

e-mail: marija.hatha.joga@gmail.com telefon: 064/ 268 45 72 www.yogasavezsrbije.com Foto:Dalibor DaniloviÄ&#x2021; 39

UMESTO UVODNIKA

BREAKING DOWN THE EXPECTATIONS OF OUR EGO MIND

NEEDS VS. WANTS:WHY ALWAYS GETTING WHAT WE WANT IS NOT GIVING US WHAT WE NEED

HOW TO BYPASS YOUR REPTILIAN BRAIN AND RESTORE YOUR CREATIVE POWER

CUTTING THROUGH SPIRITUAL MATERIALISM INTERVIEW WITH DON MIGUEL RUIZ SR.

7 MIND BLOWING FACTS ABOUT YOUR BODY

49 53 56 41

UMESTO UVODNIKA

BREAKING DOWN THE EXPECTATIONS of our ego mind

WRITTEN BY: Jeff Roberts

Our ego-mind carries many expectations. These expectations range from something as simple as hoping for sunny weather, wanting to get to work on time, or fitting the gym into a busy day. Other expectations we hold relate to people and their actions.

Humans have a natural tendency to attach emotions to expectations, which most often breeds frustration. Our perception and expectation about a certain outcome is essentially the aspect of our mind which tries to control our experiences. When we try to control a specific outcome, there is a greater chance that we will be disappointed by the end result. Within relationships our expectations can be the highest. Even before we enter a relationship, when searching for a partner it is easy to become consumed with a list of wants and needs for that person. Once we have met someone who satisfies 42

these attributes at first glance, then commences a journey of hardships and struggles trying to assimilate two lives into one that is harmonious and pleasing to both partner’s expectations. Many conflicts within a relationship stem from expectations about how one should act. For example, a girl expects to be spoiled with love, attention and gifts on her birthday. If the other person does not supply the birthday girl with any of these, then the birthday girl’s expectations are not met and she becomes frustrated with her partner. Or perhaps the husband is coming home from a long day at work, excited to see his normally cheerful wife to help alleviate his bad mood. To his dismay, he comes home to find she is having a grumpy day, and with no patience on either side they both become irritated by each other.

When we place our joy and peace with something that is out of our control such as someone else’s actions or the course of a day, then we are essentially giving away our own power. If we learn to trust in the natural order/fate/destiny, and trust that the universe has our best interest at heart with every scenario that plays out in our lives, then we inevitably gain a new level of personal power, peace and freedom.

The human experience is about learning and expanding our experiential consciousness, and every challenge we go through happens so that we can do just that. This means that if our most favorable outcome about a situation doesn’t play out, rather than looking at it from the disappointment perspective, try observing the situation from a learning-experience perspective. This can be applied to any scenario It can be difficult to control our in life. expectations, especially within a In my experiences with the relationship. This is in part due to plant medicine ayahuasca, people’s tendency to project their lessons about expectation happiness onto other people or among the most events. This is where the problem were stems from. enlightening learned.

An ayahuasca retreat can be anywhere from a day to two weeks long, eveen longer in some cases. During this time a participant can drink the ayahuasca brew anywhere from 1-7 times. Someone’s first expeerience with the plant can be mind-blowing, leaving them in a state of euphoria. However, it is difficult not to hold a similar expectation from one evening to the next, and most shamans will discuss letting go of the expectation of how your evening will play out. When you are hoping for another life changing experience with the medicine, the mother spirit of the plant will teach you about expectation, providing an evening so gentle you are left wondering if the medicine has even affected you. You wonder if you’ve wasted your timme and money, and find it difficult to understand why there was no great

“breakthrough”. This is when you the expected result. Recognizing learn about the disappointment our daily expectations is the first expectation can create. step in releasing our emotional attachments. You would be It is the expectation that lets you surprised how many things we down, not the experience itself. “expect” in a day. From getting Creating a story of how something into our car and expecting it to run will play out is essentially a smoothly, or to finding something resistance of the natural fluidity to wear for an event, we expect a that life offers.This is not to negate lot more than we are consciously the idea of setting intention to aware of. This is especially true manifest what you desire. There of our relationship with others. It is a difference between the two is beneficial to remind ourselves ideas. When we set the intention that people are separate beings to achieve something, we are who are free to do and say as they making the effort to manifest please, and what is right for one something that we want without person may not be right for the the attachment to the end result. next. Our ego may try to react to However, expectation has either failed expectations about people success or failure attached to it. So or events, but at the soul level when we set an intention without there is no judgment, and learning the end result attachment, we to become aware of this will grant can pay more attention to our you a new freedom and power in efforts along the way, or the your daily life. journey, rather than focusing on

UMESTO UVODNIKA

NEEDS VS. WANTS: Why Always Getting What We Want Is Not Giving Us What We Need By Vanessa Petronelli

Our needs are the very qualities and characteristics that are required for us to fully function healthily and to feel connected to our innermost selves.

Trying to figure out, “what we want,” while remaining in various degrees of disconnect on a mental, emotional, physical and spiritual level can be a challenge. Inner conflict arises because we may be asking for things to come into our world that are based on societal timelines and other people’s projections and expectations. We buy into the belief that once these things we desire come into our reality, we will feel more fulfilled and have a greater sense of purpose and meaning in our lives. This is not always the case, however. We have at certain points all manifested exactly what we thought we wanted yet still experienced feelings of lack, disappointment and dis-satisfaction. When we create and manifest a life built by the beliefs and perceptions of the ego we may be missing a very critical component in our evolution; we may not be getting and giving ourselves what we truly need. We cannot find true fulfillment, purpose, bliss and satisfaction merely from getting what we want because our very basic needs are not always being met first. Our needs are the very qualities and characteristics that are required for us to fully function healthily and to feel connected to our innermost selves.

A need must be first met within ourselves before it is found in another person or experience. When we aren’t giving ourselves what we need we constantly search for it in the outside world. We spin our wheels when we operate in this fashion One of the most perplexing questions we ask blaming the outside world for not giving us the ourselves at one point or another during our lifetime very needs that we should first be developing is, “What do I want?” within ourselves. This can often lead to pain and As easy as it may sound to answer this question suffering. When we believe that what we want it can also cause a great deal of confusion, angst will fulfill our basic needs we set ourselves up for and fear. The confusion stems from being uncertain disappointment. It is always helpful to come back of what we want because there are so many to the idea that the external world is a constant options and choices available to us in this abundant reflection and source of feedback providing us the Universe. The angst resides in our feeling as though details of what we personally need to develop and we should decide sooner rather than later about work on. what we want as our time in physical form is limited and we want to make the most of our journeys. Take for example the person who constantly The fear slips in because we are afraid of making wants a relationship because they feel they what we perceive to be the, “wrong,” or incorrect need a relationship to feel loved, complete and choice (although there really is no such thing as a, fully accepted. They have built this belief that “wrong” choice, for on a soul level it completely once they have this relationship, those needs will serves us regardless of how the ego-mind judges it). automatically be met. These individuals will enter 44

into a relationship with the expectation that the person they are with will bring them that feeling of completion and love that they have been searching for. For some time these needs may in fact be met, but in the long run it usually never lasts. They may have indeed manifested what they wanted (the relationship) but in most cases they have not gotten what they needed (feeling fulfilled and complete satisfaction and love within themselves first). The basic needs of finding fulfillment, satisfaction and love within themselves wasnâ&#x20AC;&#x2122;t fully developed to the degree that a relationship they entered would reflect that back to them.

When we reach this point in our personal and spiritual development our needs and wants are much more congruent and in alignment with each other. We no longer solely create and manifest from a place of our ego but rather from our soul. When we create and manifest from this place we then choose to bring into our reality everything that is in our highest good and the highest good of all. As a result there is a natural and organic feeling of satisfaction, fulfillment, purpose and meaning that comes from a place of authenticity, integrity and love deep down in our bones. No longer are we confused, feeling full of angst and living in fear When we work on fulfilling our own needs, we trying to figure out what we want, all because we become more self-aware and in tune with our have developed and honed in on meeting our inner hearts true desires. most needs first.

UMESTO UVODNIKA

H O W T O BYPA S S YOU R REPT I L IA N B R A I N A N D R E S T OR E YO UR C R E AT I V E P OW E R

By Isabelle Beenen www.collective-evolution.com “If you don’t control your mind, someone else will.” John Allston

Your mind is a sophisticated broadcasting system. We emit and absorb frequencies according to the frequencies (thoughts and belief systems) that we hold in our mind. In order to reset our innate power of creation, we must get our mind right by consciously applying discernment to every frequency (thought or emotion) that we emit and absorb. In other words, choosing to accept or reject frequencies is the first step in re-setting your broadcast system (your mind). It is how we begin to attune ourselves to source energy, our higher self, our life’s purpose, happiness, love, our true potential, etc. Since the average individual’s mind broadcasts in the ballpark of 70 000 thoughts per day, we would drive ourselves absolutely mad trying to discern (monitor) every one of those thoughts. Especially since the vast majority of those are ingrained in the sub-conscious through belief systems that have deeply conditioned our habitual neurons’ pathways. The good news is that there is a shortcut to monitoring your thoughts and re-attuning yourself to your true manifestation potential. That shortcut is your emotions: your innate guidance system. This is a basic process that is fundamental to manifestation. Focus on feeling good! When your emotions are signalling that something (a frequency) doesn’t feel good, apply discernment and re-focus your vibration on anything that feels good (a higher frequency). Listen to the ‘whispers’ (aka frequencies) life is offering to you as Oprah would say. 46

Ok, now it’s time to elaborate on the implementation of discernment, here it is: Discernment Requires Detachment Detachment is the state of being OBJECTIVE. In order to discern (or filter if that makes more sense to you) a situation (frequency) that you have manifested into your current reality, you must be able to detach yourself from it before compulsively (reptilian brain response) reacting to it. Being ‘impulsive’ is to react without forethought. This will be a great challenge at first, I’m not gonna sugar coat it, I’ve found that this can stir up all kinds of change in your life. Because until recently in our history, we had been conditioned to operate and function mainly out of the reptilian brain. We had been operating/ manifesting out of the ‘survival’ mode section of the brain. Once you can understand this concerted mental oppression, you can begin to re-train your mind (free yourself from constant reptilian brain generated reaction) and re-set your innate human gift of creative power. This will be easier to apply if you can give yourself a minute to comprehend and really soak in the following aspects about the functioning of your brain. Humans have 3 independent yet interconnected sections in our brain: 1. 2. 3.

The Reptilian section The Limbic section The Neo-cortex section

Each section has it’s purpose. The Reptilian section (1) is the instant (no discernment) ‘survival mode’ response section of the brain. It is the oldest in terms of our human evolution, ‘The Old Brain’, The Reptilian Brain. The Limbic section (2) is the section of the brain that first emerged in Mammals. It generates our feelings and emotions in regard to our current reality. The Neo-cortex section (3) is the Neo-Mammalian section of the brain, the evolved section of higher order thinking. It has infinite abilities. It is the evolved conscious section of our brain which is most in line with source, with our higher self, our true unlimited potential. It generates creation, manifestation, imagination, awareness, development, logical thinking, objectivity, empathy and most importantly: consciousness.

response section of the brain in the masses, hence creating a de-evolution of a collectively manifested reality. Those who acquiesce to reptilian brain targeted triggers, perpetuate ‘survival’ mode for themselves and lose the innate gift we all hold to create a life of unlimited abundance.

You may find yourself asking ‘why?’ Why is our current reality based in low vibrational reptilian brain frequencies if the knowledge about the amazing creative power of the Limbic and NeoCortex sections of the brain is already out there? Well, had you heard about it until now? Were you taught this basic knowledge from Day 1 of your human experience here on Earth? Was it part of the imposed curriculum when you were attending school? Do we openly discuss this with our friends and family? Do we talk about this basic concept in We must learn to by-pass the reptilian brain mainstream media? No. We’ve been collectively in order to THRIVE instead of SURVIVE. The oppressed to operate within the reptilian section of reptilian brain is based in survival mode which the brain. elicits impulsive programmed responses (constant reaction to present triggers). Characteristics of the Ask yourself about religious stories that depicted Reptilian brain include dominance (dominate or be the reptilian brain influence and the importance of dominated), aggression, sex and seeking a mate, over-coming it in order to achieve high vibration rigidity, obsessiveness, compulsiveness, worship, manifestation (love, abundance, etc.). Ask yourself fear, submission and greed. These are all constricting about the reptilian statues and symbolism that are and limiting frequencies. ‘proudly’ displayed on our current government buildings. Ask yourself about military conflicts and That means that you must develop the ability to the reptilian based authority that persuades masses by-pass your reptilian brain frequencies through into low frequency acquiescence and perpetuation conscious DETACHMENT from the reptilian brain, of such low frequency manifestations. Consider by first recognizing it for what it is! which part of your brain is being triggered when you see an advertisement or a TV Show or a news It is simply a shift in perception that must occur program. Our current world is controlled by reptilian within your consciousness. By applying detachment brain dominated authority. It’s in your face y’all! to any situation through delayed reaction; aka Understand that as a human being, you are (well your objectivity (discernment filter), you can begin to brain is anyway) a hybrid of reptile, mammal and your re- create your reality because you allow yourself true potential: creator. to properly use your mind to its full manifestation Upgrade your mind frequency and functioning power. You make life happen for you according to through constant detachment and discernment and your desires, instead of reacting to life happening to you will change your life. It goes a little something you. You take your power back. like this: (*Hypothetical situation*) You are walking through A few things to consider: the vast majority of the mall and a billboard with a sexually attractive advertising campaigns, media content and political model promoting whatever product ‘catches’ propaganda these days are targeting the reptilian (*triggers*) your attention, and it’s on ‘sale!’ You 47

UMESTO UVODNIKA

instantly feel distracted, compelled to break stride, walk in and consider purchasing this product. That is how that scenario usually goes... Now insert discernment into that scenario: You are walking through the mall with purpose, you are feeling good, and *oops* that advertisement catches your eye for a second. The conscious individual goes through a mind process something like this: “Ok. Something within me attracted that low vibration manifestation, I understand that my reptilian brain is being targeted, no thank you, cancel that frequency, replace with high vibrational thought or good feeling emotion, done, continue moving forward.” It’s a conscious process that will require constant effort at first, but it will become automatic over time once you persistently apply it to the point that you re program your neurons pathways in a way that utilizes the full potential of your mind.

you achieved through detachment/discernment, to tune into high vibrational frequencies that are in line with your life’s bliss, your life’s purpose, whatever it is that you are desiring to manifest into your life. Contrast and duality are tools (red flags) that help keep you in alignment (if perceived properly) and increase the specificity of your emitted vibration, to bring in what you want as quickly as possible.

Your perception needs to be shifted into the (2) and (3) section of the brain. Nothing is ‘bad’ unless you invite it to continue to be ‘bad’. Anything that ‘pops’ up into your reality that makes you feel bad (remember your emotions are your compass), they are simply the smack across your face you need to snap back into alignment and emit the frequency of what you want which was provided Understand the blessing of contrast that is to you through that experience that you attracted provided with low vibrational manifestations to begin with. (thoughts, emotions, circumstances). This contrast is not meant to drag you down into lower Albert Einstein said: “You cannot solve a problem vibrational responses (although it will if you don’t from the same consciousness that created it. You understand how to get your mind right), it is must learn to see the world anew.” meant to assist you through this observed duality 48

Cutting Through Spiritual Materialism By Trungpa Chogyam Walking the spiritual path properly is a very subtle process; it is not something to jump into naively. There are numerous sidetracks which lead to a distorted, ego-centered version of spirituality; we can deceive ourselves into thinking we are developing spiritually when instead we are strengthening our egocentricity through spiritual techniques. This fundamental distortion may be referred to as spiritual materialism. According to the Buddhist tradition, the spiritual path is the process of cutting through our confusion, of uncovering the awakened state of mind. When the awakened state of mind is crowded in by ego and its attendant paranoia, it takes on the character of an underlying instinct.

So it is not a matter of building up the awakened state of mind, but rather of burning out the confusions which obstruct it. In the process of burning out these confusions, we discover enlightenment. If the process were otherwise, the awakened state of mind would be a product, dependent upon cause and effect and therefore liable to dissolution. Anything which is created must, sooner or later, die. If enlightenment were created in such a way, there would always be the possibility of ego reasserting itself, causing a return to the confused state. Enlightenment is permanent because we have not produced it; we have merely discovered it. In the Buddhist tradition the analogy of the sun appearing from behind the clouds is often used to explain the discovery of enlightenment. In the meditation practice we clear away the confusion of ego in order to glimpse the awakened state. The absence of ignorance, of being crowded in, of paranoia, opens up a tremendous view of life. One discovers a different way of being.

The heart of the confusion is that man has a sense of self which seems to him to be continuous and solid. When a thought or emotion or event occurs, there is a sense of someone being conscious of what is happening. You sense that you are reading these words. This sense of self is actually a transitory, discontinuous event, which in our confusion seems to be quite solid and continuous. Since we take our confused view as being real, we struggle to maintain and enhance this solid self. We try to feed it pleasures and shield it from pain. Experience continually threatens to reveal our transitoriness to us, so we continually struggle to cover up any possibility of discovering our real condition. “But”, we might ask, “if our real condition is an awakened state, why are we so busy trying to avoid becoming aware of it?” It is because we have become so absorbed in our confused view of the world, that we consider it real, the only possible world. This struggle to maintain the sense of a solid, continuous self, is the action of ego. Ego, however, is only partially successful in shielding us from pain. It is the dissatisfaction which accompanies ego’s struggle that inspires us to examine what we are doing. Since there are always gaps in our selfconsciousness, some insight is possible. An interesting metaphor used in Tibetan Buddhism to describe the functioning of ego is that of the “Three Lords of Materialism” - the “Lord of Form”, the “Lord of Speech”, and the “Lord of Mind”. In the discussion of the Three Lords which follows, the words “materialism” and “neurotic” refer to the action of ego. The Lord of Form refers to the neurotic pursuit of physical comfort, security and pleasure. Our highly organized and technological society reflects our preoccupation with manipulating physical surroundings so as to shield ourselves from the irritations of the raw, rugged, unpredictable aspects of life. Push-button elevators, pre-packaged meat, 49

UMESTO UVODNIKA air conditioning, flush toilets, private funerals, retirement plans, mass production, weather satellites, bulldozers, fluorescent lighting, nine-to-five jobs, television - all are attempts to create a manageable, safe, predictable, pleasurable world. The Lord of Form does not signify the physically rich and secure life-situations we create per se. Rather it refers to the neurotic preoccupation that drives us to create them, to try to control nature. It is ego’s ambition to secure and entertain itself, trying to avoid all irritation. So we cling to our pleasures and possessions, we fear change or force change, we try to create a nest or playground. The Lord of Speech refers to the use of intellect in relating to our world. We adopt sets of categories which serve as handles, as ways of managing phenomena. The most fully developed products of this tendency are ideologies, the systems of ideas that rationalize, justify and sanctify our lives. Nationalism, communism, existentialism Christianity, Buddhism - all provide us with identities, rules of

action, and interpretations of how and why things happen as they do. Again, the use of intellect is not in itself the Lord of Speech. The Lord of Speech refers to the inclination on the part of ego to interpret anything that is threatening or irritating in such a way as to neutralize the threat or turn it into something “positive” from the ego’s point of view. The Lord of Speech refers to the use of concepts as filters to screen us from a direct perception of what is. The concepts are taken too seriously; they are used as tools to solidify our world and ourselves. If a world of nameable things exists, then “I” as one of the nameable things exists as well. We wish not to leave any room for threatening doubt, uncertainty or confusion. The Lord of Mind refers to the effort of consciousness to maintain awareness of itself. The Lord of Mind rules when we use spiritual and psychological disciplines as the means of maintaining our selfconsciousness, of holding onto our sense of self. Drugs, yoga, prayer, meditation, trances, various psychotherapies - all can be used in this way.

Ego is able to convert everything to its own use, even spirituality.

Even though the Lord of Mind is the most powerful in subverting spirituality, still the other two Lords can also rule the spiritual practice. Retreat to nature, isolation, simple, quiet, high people - all can For example, if you have learned of a particularly be ways of shielding oneself from irritation, all can be beneficial meditation technique of spiritual practice, expressions of the Lord of Form. Or perhaps religion then ego’s attitude is, first to regard it as an object of may provide us with a rationalization for creating fascination and, second to examine it. Finally, since ego a secure nest, a simple but comfortable home, for is seeming solid and cannot really absorb anything, it acquiring an amiable mate, and a stable, easy job. can only mimic. Thus ego tries to examine and imitate the practice of meditation and the meditative way of The Lord of Speech is involved in spiritual practice as life. When we have learned all the tricks and answers well. In following a spiritual path we may substitute of the spiritual game, we automatically try to imitate a new religious ideology for our former beliefs, but spirituality, since real involvement would require the continue to use it in the old neurotic way. Regardless complete elimination of ego, and actually the last of how sublime our ideas may be, if we take them thing we want to do is to give up the ego completely. too seriously and use them to maintain our ego, we However, we cannot experience that which we are are still being ruled by the Lord of Speech. trying to imitate; we can only find some area within the bounds of ego that seems to be the same thing. Most of us, if we examine our actions, would probably Ego translates everything in terms of its own state of agree that we are ruled by one or more of the Three health, its own inherent qualities. It feels a sense of Lords. “But,” we might ask, “so what? This is simply great accomplishment and excitement at have been a description of the human condition. Yes, we know able to create such a pattern. At last it has created that our technology cannot shield us from war, crime, a tangible accomplishment, a confirmation of its own illness, economic insecurity, laborious work, old age individuality. and death; nor can our ideologies shield us from doubt, uncertainty, confusion and disorientation; nor If we become successful at maintaining our self- can our therapies protect us from the dissolution consciousness through spiritual techniques, then of the high states of consciousness that we may genuine spiritual development is highly unlikely. Our temporarily achieve and the disillusionment and mental habits become so strong as to be hard to anguish that follow. But what else are we to do? penetrate. We may even go so far as to achieve the The Three Lords seem too powerful to overthrow, totally demonic state of complete “Egohood.” and we don’t know what to replace them with.”

UMESTO UVODNIKA The Buddha, troubled by these questions, examined the process by which the Three Lords rule. He questioned why our minds follow them and whether there is another way.He discovered that the Three Lords seduce us by creating a fundamental myth: that we are solid beings. But ultimately the myth is false, a huge hoax, a gigantic fraud, and it is the root of our suffering. In order to make this discover he had to break through very elaborate defenses erected by the Three Lords to prevent their subjects from discovering the fundamental deception which is the source of their power. We cannot in any way free ourselves from the domination of the Three Lords unless we too cut through, layer by layer, the elaborate defenses of these Lords. The Lords’ defenses are created out of the material of our minds. This material of mind is used by the Lords in such a way as to maintain the basic myth of solidity. In order to see for ourselves how this process works we must examine our own experience. “But how,” we might ask, “are we to conduct the examination? What method or tool are we to use?”

The method that the Buddha discovered is meditation. He discovered that struggling to find answers did not work. It was only when there were gaps in his struggle that insights came to him. He began to realize that there was a sane, awake quality within him which manifested itself only in the absence of struggle. So the practice of meditation involves “letting be.” There have been a number of misconceptions regarding meditation. Some people regard it as a trancelike state of mind. Others think of it in terms of training, in the sense of mental gymnastics. But meditation is neither of these, although it does involve dealing with neurotic states of mind. The neurotic state of mind is not difficult or impossible to deal with. It has energy, speed and a certain pattern. The practice of meditation involves letting be - trying to go with the pattern, trying to go with the energy and the speed. In this way we learn how to deal with these factors, how to relate with them, not in the sense of causing them to mature in the way we would like, but in the sense of knowing them for what they are and working with their pattern. 52

There is a story regarding the Buddha which recounts how he once gave teaching to a famous sitar player who wanted to study meditation. The musician asked, “Should I control my mind or should I completely let go?” The Buddha answered, “Since you are a great musician, tell me how you would tune the strings of your instrument.” The musician said, “I would make them not too tight and not too loose.” “Likewise,” said the Buddha, “in your meditation practice you should not impose anything too forcefully on your mind, nor should you let it wander.”

That is the teaching of letting the mind be in a very open way, of feeling the flow of energy without trying to subdue it and without letting it get out of control, of going with the energy pattern of the mind. This is meditation practice. Such practice is necessary generally because our thinking pattern, our conceptualized way of conducting our life in the world, is either too manipulative, imposing itself upon the world, or else runs completely wild and uncontrolled. Therefore, our meditation practice must begin with ego’s outermost layer, the discursive thoughts which continually run through our minds, our mental gossip. The Lords use discursive thought as their first line of defense, as the pawns in their effort to deceive us. The more we generate thoughts, the busier we are mentally and the more convinced we are of our existence. So the Lords are constantly trying to activate these thoughts, trying to create a constant overlapping of thoughts so that nothing can be seen beyond them. In true meditation there is no ambition to stir up thoughts, nor is there an ambition to suppress them. They are just allowed to occur spontaneously and become an expression of basic sanity. They become the expression of the precision and the clarity of the awakened state of mind. If the strategy of continually creating overlapping thoughts is penetrated, then the Lords stir up emotions to distract us. The exciting, colorful, dramatic quality of the emotions captures our attention as if we were watching an absorbing film show.

In the practice of meditation we neither encourage emotions nor repress them. By seeing them clearly, by allowing them to be as they are, we no longer permit them to serve as a means of entertaining or distracting us. Thus they become the inexhaustible energy which fulfills egoless action. In the absence of thoughts and emotions the Lords bring up a still more powerful weapon, concepts. Labeling phenomena creates a feeling of a solid definite world of “things.” Such a solid world reassures us that we are a solid, continuous thing as well. The world exists, therefore I, the perceiver of the world, exist. Meditation involves seeing the transparency of concepts, so that labeling no longer serves as a way of solidifying our world and our image of self. Labeling becomes simply the act of discrimination. The Lords have still further defense mechanisms, but it would be too complicated to discuss them in this context. By the examination of his own thoughts, emotions, concepts and the other activities of mind, the Buddha discovered that there is no need to struggle to prove our existence, that we need not be subject to the rule of the Three Lords of Materialism.

There is no need to struggle to be free; the absence of struggle is in itself freedom. This egoless state is the attainment of Buddhahood. The process of transforming the material of mind from expressions of ego’s ambition in to expressions of basic sanity and enlightenment through the practice of meditation - this might be said to be the Spiritual Materialism.

Interview with Don Miguel Ruiz Sr.

INTERVIEW BY: DIRK TERPSTRA

Miguel Ruiz, M.D. was a successful surgeon, practicing alongside his two physician brothers. Then, in the early-1970s, a terrible auto accident almost killed him. Hovering above his injured body, Ruiz realized that “what needed healing was not only one’s physical brain, but the human mind as well.” So, after recovering, he redirected his energy toward his ancestral path, teaching ancient, transformational Toltec wisdom. His book, The Four Agreements, has sold more than seven million copies in the U.S. alone. A near-fatal heart attack in 2002, followed by a successful heart transplant eight years later opened another new door to another new life for Ruiz. Super Souls: When studying The Four Agreements we realize that reading and practically applying them are two different things. The agreements are: 1. Be impeccable with your word; 2. Don’t take anything personally; 3. Don’t make assumptions; 4. Always do your best. Do you have any tips for us in order to make it easier? Don Miguel Ruiz: You know, I really like what you are saying because something that we are currently developing and is almost finished is what I call “New Agreements for Life”. This is to support The Four Agreements as I advise small steps (little agreements) which will help us to reach that freedom. So these New Agreements for Life is a thirty day program and every day has a new agreement and is a practice with the support of a prayer too. The Four Agreements is the introduction to the way of life of the artists, the Toltecs. And after practicing for years we can say that when we are ready, the conclusion will be “The Fifth Agreement” that my son Jose wrote. This is the conclusion, but it is even more than that. All the books that I write and my children are writing have a very logical sequence. The Four Agreements is an introduction and is a challenge for everything that we believe and is made in a very short way that is so easy to read and easy to understand but as you have noticed, is sometimes difficult to apply. But it is meant to shake somebody’s beliefs like “hey, what are you doing, what are you thinking, 53

how are you living your life?” So this creates doubts about all these personal agreements that we create. The book is being read all over the world by everyone and therefore it is not that easy to have contact with everybody, especially after my heart attack, when my body was in a very bad shape. But it is like I started all over again and I am getting up to speed very quickly again. It is like the Earth is responding. So the New Agreements for Life will be a very good tool for everyone to apply the four agreements. Super Souls: The Four Agreements is such an incredible masterpiece and is written in a very clear and understandable language. But when we read The Four Agreements or follow any other teaching, I personally believe that ‘domestication’ is our biggest challenge. Can you explain what domestication is and do you have some practical tips to Break free from this domestication?

that we’re right and everybody else is wrong. Seven billion people are wrong!If we understand what we are talking about right now, we will also understand what domestication is. Our brain is prepared to repeat what we perceive and this is how we create the need to learn. In this way we create an entire language, the language that we speak and every single word of the language is only true because we agree with the meaning of that word. And this becomes the story of our life.

People with authority over us can really influence our beliefs. The way that we learn is the same way that we teach a dog, by punishment and reward. If a child is doing something that we want them to do we give a gift, we reward them. If they do something we don’t like we punish them. In a certain moment we learn through punishment and reward and very soon we are afraid not to get a reward and to get punished. Don Miguel Ruiz: Well, this is the real challenge. When This process is that strong that at a certain point in our we were born, we had no knowledge, but society lives we no longer need anybody else to domesticate already existed, the entire humanity already existed us. Because now we domesticate ourself. We give and there are all those rules. Before you were born, ourself the punishment and reward and we practice there was already injustice, poverty, violence, war, and practice for so long that it becomes automatic, it you name it, it all existed. Individually, we didn’t becomes a habit. create it. When we were born, our parents hooked When we now create the story of our life, we also our attention and through the attention they taught create the main character of the story, the one us what they knew. And the knowledge that we we believe we are: ‘our identity’ and we know for accumulate depends on the beliefs that everybody sure that we are that we believe we are. So if I use around us have. Then it is not really our choice. We use knowledge to justify who I am, I will say “I am a male, this to create a masterpiece of art which is the story I am a human being, I am a Medical Doctor, I am an of our life, because we created this story through author”, and I will say everything that I think I am. But knowledge. is that really truth? The biggest fear that knowledge These stories create what we believe is ‘truth’, has is the fear for the unknown. Like the fear for which is not true at all. It is a distortion of the truth death. We don’t know what happens after we die. because the truth doesn’t really exist. We perceive Even when we believe things that are not true, it still the truth and all the knowledge that we receive makes us feel safe, especially our own identity. But from our parents, teachers, television, media etc. when we start realizing this isn’t the truth, our world and we create a whole story in what we believe is starts shaking and then the whole story of your life truth. This is also the reason why we always believe is not so important anymore. It is just a story, but

you are still alive, you won’t die. Everything that you have believed so far falls apart but you are alive. And that is the moment when you have the awareness that everything that you know is there because you created it.Now we become our own judge, the most serious judge that has ever existed, because we know exactly what we believe and not believe. With judging comes punishing for not being the way we should be and this is the biggest tragedy in every human being – not being the way you are supposed to be. And all this awareness that we are discussing right now is our path to freedom. You will now find out that you are born alone, you grow up alone and you will die alone and you will live in your own story. It is important to realize that you can be authentic just the way you are and to be free. A flower is wild, a bird is wild, but humans are the ones who are not wild, we are domesticated.So now you have the awareness whether you are domesticated or not. With this awareness you take away the power of knowledge and you no longer will judge yourself, punish yourself and you don’t even reward yourself, because it is not important. The moment you are dying and you remember everything you did in your life you will see how irrelevant everything you did is. But you don’t have to die to realize this. Try not to believe in all this anymore, be skeptical and listen. And by-the-way, this is The Fifth Agreement.

level of perfection that they have in their mind. Super Souls: Part of your life story is that a near-fatal car accident caused you to reevaluate your life and make far reaching changes. It seems that sometimes we need suffering in order to see the world through different eyes. Do you agree with that?

Don Miguel Ruiz: No, we don’t need suffering at all! Something that I will tell you that is important is that the real teacher is life itself and life is teaching life. Life is all those billions of events that are happening all the time. We perceive life through our physical body and we interact. We perceive the images of the object but we don’t perceive objects, it is a virtual reality which we call the mind. This is how we create knowledge and our story, but it doesn’t mean this is real. It is all corrupted by life which is completely normal. There are moments that the body is so close to break, close to die. During those moments we often have a fast review of the story that we created and you will then find out how irrelevant this story actually is, and this of course will change everything. It is all a wonderful game, but it happens in the brain, in the mind and it is not real. It is not true. The truth is even better than that, much better. I know that, I have been there. So when Oprah asked me what happens after we die, I said “nothing, nothing happens.” Now only the truth will exist, the truth cannot be destroyed and is always in front of you. Don’t try to explain the truth, because “I can assure you without a doubt, that on the whole as soon as you try to explain the truth, it is no longer planet Earth, there is no one like you, there never was the truth. anyone like you, and there will never be anyone like you. Super Souls: We have two more questions from You are unique.” our readers. A question from Heather: The second Super Souls: From The Four Agreements we quote: Agreement says “Don’t take things personally” – If “95% of the beliefs of we have stored in our minds we are responsible for our own life, how can we not are nothing but lies and we suffer because we believe take it personal when things don’t work out? all these lies.” What do you think is the function of Don Miguel Ruiz: Why should we? Why should we the human mind, since it seems that it only causes take it personally? If something doesn’t work out us trouble and with the knowledge that nature is the way we want it to work, that has nothing to perfection, isn’t this paradoxical? do with you. It is not personal. But we take it personal because we have made it a habit. Don Miguel Ruiz: Well, if you can see the way that you are thinking right now, in your mind, your own Super Souls: And Sandy asks you to expand on knowledge tries to justify, tries to understand this the following. Quote from The Four Agreements: in order to feel safe, because at a certain point you “It is when we lose control that we repress start feeling that something is shaking. You already the emotions, not when we are in control.” have an idea of what perfection should be and it is not Do you mean that by losing control of our temper even yours. Because you hear from so many people that we are not addressing the real emotions about perfection. How many times you hear people behind our outburst? say when they make a mistake: “nobody’s perfect”. Don Miguel Ruiz: Emotions are completely normal, Well, it is not true. We are perfect just the way we are. they come from our integrity. The reasons why Only the imperfection (which is not true of course) those emotions come out may not be that normal. which exists in the human mind is nothing but an It can be a trigger that some assumptions that agreement. We don’t understand our own perfection, you make in your brain, something that you take but we are perfect.I can assure you without a doubt, personal, something that you believe about yourself that on the whole planet earth, there is no one like is something that you know, which triggers an you, there never was anyone like you, and there will emotion to come out. It is not about to repress never be anyone like you. You are unique! Then, to the emotions, it is about seeing the cause, not the whom will you compare in order to see if you are effect, not the knowledge, not the story. perfect or not? You cannot be anybody else, you can only be you. If you don’t accept yourself, you will have a big tragedy. We see millions of humans who don’t For information, please visit the website: accept themselves. They don’t even like themselves, they even hate themselves up to a point that they miguelruiz.com even kill themselves, because they don’t reach that 55

UMESTO UVODNIKA

7 Mind Blowing Facts About Your Body Source: www.social-consciousness.com

The human body is even more impressive and magnificent than you can imagine. While we may sometimes look at it and see how weak and fragile it is, we also need to realize the mind blowing wonders we all hold inside ourselves. When our body works, we do not feel, or even notice it is doing anything special, however, it is. As we go about our daily lives like nothing is happening, the body is working, using power, and healing. Here are 7 mind blowing facts about your body.

3. Nerve impulses to and from the brain travel as fast as 250 miles per hour

The speed of nerve impulses varies enormously but the fastest travel at about 250 mph. That’s as fast as a Formula 1 racing car! However this demand for speed uses a lot of energy and is found only in neurons that need to transfer information urgently. For example, if you burn your fingers it is important that your brain gets the message to withdraw your hand very quickly.

4. There are more cells in your body than stars 1. Your brain operates on the same amount of in the galaxy power as a 10 watt light bulb Your entire body is made up of around 75 trillion The human brain uses about 200 kilocalories per day, which equates to approximately 10 watts of power. For comparison’s sake, that’s about 10 percent of the power that it takes to run a 100-watt light bulb. So the cartoon image of a light bulb over your head when a great thought occurs isn’t too far off the mark. Your brain generates as much energy as a small light bulb even when you’re sleeping.

2. Every 7 years your body completely replaces itself

25,000,000 of your cells died while you read this sentence. It’s okay though, your body made more than 300 billion new ones today. The cells that make up your body are dying and being replaced all the time. This happens so often that about every 7 years you have a completely new body of cells. While this is true for most cells, such as the cells lining the stomach, some of the most important cells in your body (those of your bones, your brain, and your heart) don’t regenerate much at all, so treat them with care. 56

cells. Each one of your cells is like a small city with thousands of different types of complex molecules interacting with each other to keep you alive and conscious. When you compare this to the 400 billion stars in our galaxy, you can understand just how magical your existence really is. So the next time you are feeling down or insignificant, simply remember, you are made of 75,000,000,000,000 cells, and that’s far from “insignificant”!

5. There are 100,000 miles of blood vessels in an adult human body

If you took all of the blood vessels out of an average child, and laid them out in one line, the line would be over 60,000 miles long. An adult’s vessels would be closer to 100,000 miles long! That means an adult’s blood vessels could go around the circumference of the world more than 4 times!

6. The cells in your body react to your thoughts

Ancient Chinese philosopher Lao Tzu once said: “Watch your thoughts; they become words. Watch your words; they become actions”. Your mind is a powerful machine and controls every function of the body. But the good news is you have the power to control your mind. Experiencing positive thoughts leads to more positive thoughts and an even broader view of everything around us. For example, positive thoughts can strengthen your immune system while negative thoughts can bring it down.

7. You are made of stardust

As Carl Sagan used to say, we are made of “star stuff”. It sounds like a line from a poem, but there is some concrete science behind this statement: almost every element on Earth was formed at the heart of a star. The carbon, nitrogen and oxygen atoms in our bodies, as well as atoms of all other heavy elements, were created in previous generations of stars over 4.5 billion years ago. So next time you’re out gazing at stars twinkling in the night sky, remember, we are all made of star dust, we are all one! Astrophysicist Dr. Neil DeGrasse Tyson was asked by a reader of TIME magazine, “What is the most astounding fact you can share with us about the Universe?” This is his answer.

UMESTO UVODNIKA

Ä&#x152;itajte Nova Svest magazin na svom Android telefonu