Prenapregnuta politička situacija Srbije u kojoj
NARODNI INTERES GUBI VEĆ DRUGU BITKU U ovom trenutku politička scena Srbije nalazi se u jednom krajnje nestabilnom stanju. Iz iskustva se zna da takva stanja ne mogu da budu dugog veka, što bi trebalo da ukaže da, iz stanja nestabilnosti, predstoje neki - možda čak i dramatični - izlazi. Medjutim, pre nego što bi se govorilo o njima, potrebno je podsetiti se sadašnjeg političkog stanja u Srbiji, koje je i urodilo pomenutom nestabilnošću i datom političkom situacijom. Dve borbe - za vlast i narodni interes Cak i jedno površno gledanje na sadašnje nestabilno stanje u zemlji Srbiji jasno otkriva da se tamo vodi jedna bitka o tome u kom pravcu postmiloševićevska Srbija treba da se kreće. U samoj, pak, osnovi te bitke, vodi se jedna druga odsudnija, podzemna i potmula bitka, ko će zagospodariti Srbijom na dugu stazu. Drugojačije rečeno, vidljiva borba za sudbinu Srbije posle Slobodana Miloševića, jeste samo paravan iza koga se skriva ona druga borba - jedino iskreno i istinski inspirasana - borba za vlast! Ona uglavnom i objašnjava nestabilnost o kojoj je napred bilo reči. Bilo bi, medjutim, puko uopštavanje - dakle, krajnje nekorektno - ako bi se svi učesnici u tim bitkama koje se odvijaju na tlu Srbije stavili u isti koš tj. da im je jedini cilj grabljenje vlasti. U stvari, dakle, bitka je izmedju onih koji hoće samo vlast po svaku cenu i onih koji hoće vlast da bi to sprečili. Što, pak, znači da ovi drugi sem vlasti imaju i drugojačije inspiracije narodni interes, na primer. Dosta je, medjutim, bilo uopštavanja! Da se otkriju karte! I posle Miloševića boljševizam ponovo u Srbiji Uz strateško, logističko, i 100 miliona veliko dolarsko sadejstvo Amerikanaca iz Budimpešte, najzad je pao Milošević (5.10.00). Znajući, medjutim, da se gvoždje kuje dok je vruće, Zoran Djindjić, sadašnji premijer Srbije, i njegovo društvo hitaju da zgrabe Miloševićevu infrastrukturu: stvaraju se krizni štabovi, pomoću kojih se bespravno otimaju preduzeća, ustoličavaju se svoji ljudi na pozicije gde god je to moguće, a hapse ili prebijaju miloševićevci. Tako je, na primer, i Mladjan Dinkić, ustoličio sam sebe, ni manje ni više, nego na poziciju guvemera Narodne banke SRJ, na kojoj funkciji je još i danas. Jednom rečju, vlast se grabila na isti način kao što su to činili komunisti 1945. kad su osvojili vlast. Samo zahvaljujući činjenici, što pobednik nad Miloševićem, dr Vojislav Koštunica. svojim, tada još neospomim autorite-
tom, uspeo je da spreči da ova praksa, po svemu nalik na komunističko grabljenje vlasti, ne odvede u potpunu anarhiju. Digao je svoj glas i opominjao: stanite malo ljudi da promene idu po nekoj zakonitosti i istinitosti, a i moramo biti dosledni svom predizbomom obećanju da neće biti revanšizma. To je, izgleda, onemogućilo Djindjića da još tada ne zgrabi za sebe premijerstvo u Srbiji. Ipak je ovaj već tada izvojevao sebi pravo da bude jedini kandidat za premijera Srbije po izborima raspisanim za decembar 2000. g. Dakle, već je na samom početku dosovske vladavine, u prvi plan izbila ta bitka izmedju onih koji hoće vlast za sebe po svaku cenu i onih, u pobedničkom Dosu, koji bi da narodni interes tu ima odlučujuću ulogu. Bila je to ipak samo Pirova pobeda narodnog interesa. Narodni interes doživeo prvi poraz Shvatajući da će pitanje razbijanja SFRJ i gradjanskog rata koji je iz tog proistekao doći, pod pritiskom tzv. medjunarodne zajednice sa SAD na čelu, pre ili posle u prvi plan, dr Koštunica je odmah, po stupanju na dužnost predsednika SRJ, oformio Komisiju istine. Jedini njen zadatak bio je da od propagandnih klišea, horski lansiranih od strane prozapadnih medija, a vemo kopiranih od naših tzv. nezavisnih medija, odvoji činjenice i u tom ozračju sagleda ulogu Srba i SRJ u razbijanju SFRJ i gradjanskom ratu. Cilj dr Koštunice je bio da DOS, u skladu sa nalazima te komisije, u sučeljavanju sa strancima, ima jer se radilo o najvitalnijim narodnim interesima - jedan jasan, istinit, objektivan i dosledan stav. Većinske djindjićevske strukture u Dosu, medjutim, zaobišle su ili bojkotovale ovu komisiju i, radi što boljeg dolarskog uhleblja, bez reči otpora ne samo prihvatile za istinu antisrpsku propagandu Zapada i SAD već i same liferovale dokaze u skladu sa željama njihovih naredbodavaca iz Vašingtona. Kao rezultat, nicale su ledenjače sa leševima i masovna groblja pobijenih Siptara po Srbiji. U slepoj trci svog dodvorivanja i dokazivanja vemosti SAD - a sa ciljem ne bi li se iskamčio koji dolar više - Djindjić je izvršio tada bukvalno jedan pravi državni udar - puč! I pored naredbe Saveznog ustavnog suda o zaustavljanju Miloševićevog izmčenja Hagu, dok se ne ispita SVIM SVOJIM ČITAOCIMA I SARADNICIMA KATOLICIMA I DRUGIH HRIŠĆANSKIH VEROISPOVESTI, KOJI SVETKUJU PO NOVOM KALENDARU, ČESTITAMO NASTUPAJUĆE BLAGDANE I ŽELIMO: SRETAN BOŽIĆ I NOVU GODINU - ISKRA