Mali sportasi 002 by uniforma

Mali sportaši

Kod doktora

e j n a Pliv 6

Tenis

38 a k j o b d O

MaÄ?evanje

Bic

m a z i ik l

60 7

Kod doktora

U 20. stoljeću nastali su mnogi izumi. Moćni stro -

jevi i nove tehnologije omogućili su ljudima lagodan

naučiti, od običnih slova do zamršenih matematičkih zadataka.

i lijep život. Snažnim dizalicama, kamionima i bagerima sagrađeni su najviši neboderi i najduži mostovi,

Što je onda s kretanjem, koje čuva zdravlje?

mlaznim avionima, brzim vlakovima ili automobilima

skraćena su daleka putovanja, televizija i film pribli-

Nedovoljno kretanja može uzrokovati razne bolesti.

žili su egzotične krajeve i tajne životinjskoga svijeta.

Svaki liječnik ozbiljno upozorava na to da treba re-

Ni za što se više čovjek ne treba previše kretati, čak dje-

dovito vježbati, i to već od najranije dobi. Vjerovali

cu koja stanuju samo nekoliko stotina metara od škole

ili ne, postoje i prava mala vježbališta za bebe, gdje

roditelji prevoze automobilima. U igri se manje kreću,

se one s mamama i tatama prevrću, istežu, mašu ruki-

satima bulje u videoigrice. Polaskom u školu vremena za

cama i nožicama, savijaju, a sve uz veselo gugutanje.

igru je manje jer dolaze obveze. Puno se novoga mora

Pravi budući sportaši.

Kod liječnika je uvijek zanimljivo.

Kako bi se na vrijeme prepoznale, a

„Pa valjda i liječnici vole bombone?“, mislio je Mrvica.

potom i što brže izliječile bolesti koje djecu otjeraju u krevet i odvoje od igre i prijatelja, potrebno je redovito ići na liječničke preglede. Na pregledu će liječnik provjeriti visinu, težinu, oslušnut će srce, žličicom pregledati grlo, pogledati oči, uši, nos, ruke, noge, trbuh i pažljivo promotriti kožu. Ah da, ponekad i piknuti prstić, radi pregleda krvi kako bi utvrdio skriva li se kakva bakterija ili virus. Na kraju će sigurno još dati nekoliko korisnih savjeta, pa znate kakvi su liječnici. Ali nisu se svi osjećali ugodno.

Jedan od prvih savjeta bit će: bavite se sportom! U sportu ćete se puno kretati, što znači da ćete biti zdravi. Liječnici vole pametovati, pa će vam sigurno u dahu dalje objašnjavati: „Bavljenje sportom razvija organizam, učvršćuje ga, čini otpornijim, izdržljivijim i spremniji za sve životne zahtjeve i izazove. Obično se s treninzima počinje između šeste 10

i dvanaeste godine, ovisno o sportu. To je i razdoblje u kojem djeca

Netko bi želio biti malo viši…

Sportske dvorane trebaju biti prozračene, s puno svjetla i bez suvišne

rastu i razvijaju se poput šiblja iz

prašine, a podovi čisti. Jako je važno

vode. Mladom organizmu bavljenje

da sportaši imaju obuću koju kori-

sportom potrebno je za razvoj i ja-

ste samo u dvorani te da se sprave

čanje…“.

za vježbanje uredno održavaju jer, kako doktor kaže, „higijena je pola

Kad bolje razmislite, vidjet ćete da

zdravlja“.

je sport dobra stvar. Klincima koji još ne idu u školu to je igra, vježba-

I taman kada ste pomislili da je pre-

nje u kojem će uživati družeći se s

gledu kraj, liječnik će vam podijeliti

vršnjacima. Među školarcima se već

još malo savjeta: „Sportaši se moraju

prepoznaju i pravi talenti. Nisu sva

pravilno hraniti. Doručak je najvaž-

djeca uspješna u svim sportovima, i ne moraju biti. To ovisi o njihovoj

…a netko bi volio imati koju kilu manje.

niji obrok, osigurava zdravo i vitko tijelo, snagu potrebnu za početak

visini, težini, tjelesnoj građi, jačini

dana i energiju za bolji rad mozga.

mišića, volji, želji, pa čak i o naravi.

Doručkovati treba 365 puta u godini dana, dakle, svakoga jutra, obilno i

Liječnik će vas dalje upozoriti na to

raznovrsno: od voća, voćnih sokova

da je u sportu vrlo važna i higijena.

i namaza, žitarica, kruha od cjelovi-

Svaki sportaš mora imati čistu odje-

tog zrna, do mlijeka, sira, jogurta,

ću, sportsku opremu i redovito odr-

acidofila, jaja, nemasne šunke.

žavati osobnu higijenu, mora mirisati kao cvjetić. Tuširati se treba nakon

Sportaši se puno kreću i potrebna

treninga i posebno prati dijelove ti-

im je snaga. Trebaju jesti pet ili više

jela koji se jače znoje ili su češće u

obroka voća i povrća dnevno, koli-

dodiru s nečistim površinama.

ko u šaku stane. Riba nije baš svima omiljena hrana, ali sportaši ne 11

PLIVANJE

- Hej, pa ovdje je baĹĄ dobroâ&#x20AC;Ś - govorio je Glista svojim prijateljima. - Mislim da bismo se mogli dobro zabaviti.

Za razliku od nekih životinja, primjerice, konja,

pasa, krava, slonova, zmija, ili riba, koje znaju plivati od rođenja, čovjek mora naučiti plivati. Samouke životinje mašu nogama u vodi kao da trče, a ribe i slični organizmi repom i perajama, jer ničim drugim i ne mogu mahati. No, kada čovjek pliva, njegovi su pokreti posve drukčiji od onih kada hoda ili trči, a repa nemamo. Zbog svog načina života čovjek je vrlo rano morao naučiti plivati. Kako je volio živjeti pored rijeke, zbog izobilja hrane i vode za piće, katkad je trebao zaplivati. Preplivavao je rijeku kada je htio uloviti divljač na drugoj strani obale, a nekada je morao zaplivati kada bi rijeka nabujala da se ne bi utopio. Ili je jednostavno morao plivati kad god bi ga netko gurnuo u vodu ili kada bi se sam nekako našao u vodi. Stari su Grci u Olimpiji imali plivački bazen koji možemo smatrati prvim plivalištem za vježbanje. Rimljani su na to gledali malo drukčije. Oni su više voljeli velika i lijepo uređena kupališta za opuštanje i odmaranje, s toplim kupkama i raznim masažama, bez ikakva vježbanja koje umara. Njihovi vladari natjecali su se u tome tko će podići ljepše i veće kupalište za uživanje, a u sklopu njih i bazene za brčkanje i plivuckanje. U srednjem vijeku plivališta i kupališta propadaju, a i obične kupaonice postaju prava rijetkost. Ljudi se tada 15

Tenis

Kada se počeo igrati tenis, ne može se posve točno

odrediti. Ljudi su oduvijek voljeli igre s lopticama, ali ona koja je najviše sličila današnjem tenisu igrala se u Francuskoj, a zvala se „jeu de paume“. Bila je popularna

Isprva se loptica udarala golom rukom, što je znalo biti

u srednjem vijeku među plemićima na francuskom dvo -

vrlo bolno, pa su igrači počeli nositi kožnate rukavice.

ru. Mnogi francuski kraljevi obožavali su tu igru, toliko

Kasnije su došli na zamisao da kružno saviju granu na

su uživali u njoj da su gradili i igrališta pokraj svojih za-

kojoj su napeli ovčja crijeva, pa se loptica mogla brže

maka. Tako je francuski kralj Henri II. napravio igralište

i bolje odbijati. To su bili prvi drveni reketi, koji su se

koje nevjerojatno sliči današnjem teniskom igralištu.

dugo upotrebljavali.

Novi tenis s pravilima igre prenosi se na ostale europske zemlje. Tako se izmijenjeni tenis vratio u Francusku. Organiziraju se nacionalna prvenstva i utvrđuju tri načina igranja tenisa - na travi, na tvrdim

Barbara smatra da moda i tenis idu zajedno.

terenima i u dvorani. Danas se tenis može igrati pojedinačno i u parovima. Igralište ima oblik pravokutnika koji je podijeljen mrežom na dva jednaka dijela, a crte kojima su označeni krajevi igrališta zovu se osnovne linije. U tenisu je važno pažljivo pratiti lopticu, a igra počinje početnim udarcem ili servisom jednog igrača te uzvratnim udarcem igrača koji pokušava vratiti lopticu. Igrač mora ovisno o letu loptice odlučiti hoće li je udariti forhendom, bekhendom ili nekim drugim udarcem, tako da preleti mrežu, ali padne unutar osnovnih linija protivničkoga polja.

Zloćo i Roman mogli bi možda pomoću topa za izbacivanje loptica napokon pobijediti svoje suparnike. 31

Forhend Forhend je jedan od glavnih i najčešćih udaraca u tenisu. Da bi se dobro izveo, potrebno je prije samog udarca reketom pravilno postaviti cijelo tijelo, od prednje noge i stopala, preko ramena, sve do ruke i reketa, i tako svaki put pri udaranju loptice. Kad tenisač dobro uvježba ovaj udarac, njime može osvojiti mnogo poena i natjerati protivnika da se jako umori pokušavajući vratiti lopticu. Kako se forhend može izvesti na nekoliko načina, nepredvidljiv je i omiljen među tenisačima.

Poput svih sportova s lopticama, tenis je vrlo zabavan i zanimljiv. Kako bi tijelo bilo u položaju iz kojeg se loptica može najbolje udariti i vratiti u protivnikovo polje, i to baš tamo gdje je protivnik ne očekuje, tenisač mora imati jake noge i biti brz. Udarac reketom, koji služi kao produžena ruka, mora biti odgovarajući kako loptica ne bi letjela bilo kamo nego baš na željeno mjesto. Kako su ti udarci prilično jaki, a i loptica nije lagana, reket se mora pravilno i čvrsto držati.

Mačevanje

Od davnina su se ljudi za nešto borili, za hranu, zemlju, vlast,

Faraon Ramzes III. prvi je u povijesti spome-

bogatstvo, ali i za naklonost lijepe žene... Isprva su se borili čime su

nuo mač: na zidu svojega hrama u starom

god stigli: golim rukama, oštrim kamenjem, životinjskim kostima,

Egiptu ostavio je prijeteću poruku: “Stani

toljagama, čime sve ne.

na mjestu, pazi i divi se što će učiniti moja hrabra i spretna ruka”.

Vremenom su naučili obrađivati metal, pa su, pogađate, napravili oštri ubojiti mač. Izrađivali su i metalne noževe, vrške za strelice...,

Kratki mač bio je sastavni dio oružja grčkih

bilo je oružja na pretek.

vojnika pješaka, hoplita. I stari su Rimljani poznavali borbe kratkim mačem. Takav na-

Naši mali prijatelji Roman, Vrabac, Zloćo i Genije odlučili su se pripremiti za mačevanje. Najvažnije je dobro odabrati oružje.

čin mačevanja nazivao se armatura i učio se u vojsci. Najbolji borci nazivani su “doctores armorum” – doktori oružja – i bili su jako cijenjeni. Zbog svoje vještine dobivali su dvostruke plaće. Ipak, najpoznatiji mačevaoci starog doba bili su robovi – gladijatori, koji su se obučavali za natjecanja u areni, gdje su borbama na život i smrt uveseljavali vladare. Najpoznatiji među njima, najbolji mačevalac toga doba, koji im je kasnije postao i vođom, bio je znameniti gladijator Spartak.

Mačevanje je svojedobno bila vrlo opasna vrsta zabave.

podigne, nađe u borbi. Nerijetko su dvoboji završavali

Među dokonim plemićima u modi su, naime, bili dvo-

teškim ranjavanjem i smrću. Bili su toliko uzeli maha da

boji kao način rješavanja nesuglasica. Mač se potezao

su se katkad, zbog uključivanja prijatelja u obranu ple-

gotovo bez povoda, dovoljno je bilo da kakav mlađah-

mićke časti, pretvarali u masovnu krvavu borbu.

ni plemić oštro pogleda drugoga i eto borbe. Bacio bi rukavicu prema drugome i ako bi je ovaj podigao, dvo-

Samo u Francuskoj između 1588. i 1608. godine u dvo-

boj je bio dogovoren. S rukavicama je tada valjalo biti

bojima je poginulo deset tisuća plemića. Dvoboji su

vrlo oprezan, jer moglo se dogoditi da rukavica slučaj-

zato zabranjeni, a mačevanje je počelo gubiti popular-

no padne i da se čovjek, ni kriv ni dužan, ako je netko

nost.

Dok je mala mačevateljica vježbala precizne pokrete, Roman je svoju preciznost, ne baš tako uspješno, uvježbavao pikadom. Sreća da je Dudo imao mačevalačku kacigu na glavi!

Odbojka

Stari narodi i drevne kulture bili su vesela duha i vo-

Uvidio

ljeli su igre loptom koje podsjećaju na današnju odbojku.

mena,

pogotovo

A odbojku kakvu danas poznajemo izmislio je Amerikanac

secima,

G. W. Morgan 1895. godi-

ne. Morgan je bio

I tako je Morgan poput svog učitelja i sam odlučio

učenik, a kasnije i dobar pri-

jatelj znamenitog

izmisliti novi sport kako bi se ljudi mogli zabavljati

Jamesa Naismitha, koji je

izmislio košarku.

kada god požele.

smanjuje

zbog u

kišovita

hladnim

zanimanje

ružna

zimskim ljudi

vremjesport.

Dugo je razmišljao kako osmisli-

dobacivali jedan drugome. Vrlo brzo to im je postalo dosadno i bolno. Pa su

ti sport za koji neće trebati puno

počeli odustajati od nove igre.

skupe opreme, koji neće biti grub, koji će se moći igrati bilo gdje,

Uvidjevši da se igrači počinju jako dosađivati, doslovno zijevati na terenu,

kojim će se moći baviti bilo tko,

Morgan je panično počeo razmišljati što učiniti da igra postane zabavnija.

curice i dječaci, stari i mladi, koji će pružiti dobru zabavu, a da ne

Mislio je i mislio i napokon smislio! Iz teške kožnate košarkaške lopte izva-

bude previše zahtjevan. I kada je

dio je unutrašnju dušicu, ispunjenu zrakom. Nova Morganova lopta bila je

već pomalo očajan gubio svaku

puno lakša i omogućila je igračima odbijanje lopte u zrak, umjesto dotadaš-

nadu, najedanput mu je na um

njeg dosadnog hvatanja i vođenja. Igra je odmah postala zabavnija i nape -

pala sjajna ideja!

tija. Ubrzo su se počele proizvoditi lakše lopte, koje su se mogle bezbolno odbijati rukama.

Odlučio je od omiljenih sportskih igara rukometa, nogometa, tenisa i košarke uzeti pojedina pravila i dijelove igre, dobro ih izmiješati, a potom spojiti u potpuno novi sport. Tako je domišljati Amerikanac od tenisa uzeo tenisku mrežu i, zamislite, podignuo je na visinu malo nižu od dva metra, podijelivši tako igrače u dvije ekipe. Od košarke je uzeo loptu. Košarkaška lopta bila je teška, pa su igrače boljele ruke dok su je prebacivali preko mreže, vodili i neograničeno je puta

Između igre malo odmora dobro dođe. 51

Biciklizam

Prvo vozilo koje je donekle sličilo današnjem bici-

lio vozikati svojim brzim vozilom ručne izrade. Jurio je

klu spominje se 1447. godine u njemačkom gradu Meinin-

s jednog kraja grada na drugi. Mučio ga je, međutim,

genu. Bila je to “brza dvokolica” koja je jurila poput stri-

problemčić o kojem nije želio ni govoriti. Jako ga je

jele, postizala je brzine o kojima je čovjek dotad mogao

boljela stražnjica.

samo sanjati. Mnogo godina kasnije jedan je njemački kovač u gradu Nürnbergu napravio vozilo kojim se samo

Sjedenje na drvenom biciklu, kojem su čak i kotači bili

za jedan sat mogla prevaliti nevjerojatna dužina od 2000

od drva, nije bilo baš udobno. Kad bi se dulje vozio na

ljudskih koraka. Tada se to smatralo pravim podvigom.

svom biciklu, imao je takve bolove da danima nije mo-

Bilo je još maštovitih ljudi koji su izrađivali slična vozi-

gao sjesti na stolac, a spavao je samo na trbuhu. Svi su

la, na primjer, Francuz Méde de Sivrac. On se jako vo-

se pitali zašto se taj čovjek nikada ne smije.

Vidjevši njegove muke, prijatelj mu je donio mekani plišani jastučić. Bilo je to rješenje njegovih problema. Otad je de Sivrac vozeći se na biciklu sjedio na mekanom jastučiću, a osmijeh nije skidao s lica. Tako je nastalo prvo biciklističko sjedalo. Vozači bicikala imali su još problema koji su im zadavali brige. U vožnji su se, primjerice, morali odgurivati nogama o tlo, pa su zbog toga često derali cipele. Nisu mogli ni skretati jer su kotači bili nepomični, a kako nisu imali kočnice, često su se zabijali u zidove, rasvjetne stupove ili su pak završavali u kukuruzu pokraj ceste. Kako je vrijeme prolazilo, to se vozilo usavršavalo. Izmišljen je upravljač koji je okretao prednji kotač

Sigurna vožnja Nikad ne vozite bez kacige jer ona glavu čuva. A pasti se uvijek može, pa i kad se bezbrižno vozate s prijateljima. Kaciga ne smije biti ni pretijesna ni prevelika. Održavajte bicikl u dobrom stanju kako bi i on mogao izdržati utrku do kraja. Kakvi ste vi prema njemu, takav će i on biti prema vama. Zapamtite dobro, ponekad morate dijeliti cestu s ostalim vozilima, kojima se najčešće žuri. Zato budite pažljivi. Kad je hladno, nosite topliju odjeću, a kad je vruće, pijte često vodu ili osvježavajuće napitke i mažite se kremom za sunčanje. Njome dobro zaštitite sve dijelove tijela koji nisu prekriveni odjećom, od ruku, preko nosa, do ušiju. Nemojte se previše brinuti, o svemu će vas još dobro poučiti u biciklističkom klubu.

lijevo i desno, pa se lakše skretalo. Takvo vozilo s upravljačem nazvano je “drezina”, po njegovu izumitelju, barunu Karl Draisu von Sauerbronnu, a čuva se i dan-danas u jednom nizozemskom muzeju. 61