Mali sportasi 004 by uniforma

Mali sportaši o d n o w k Tae

9 re ig e k s ij p m li O e n r e d Mo

Veslanje

14 6

Stolni tenis

KonjiÄ?ki sport

t e m Nogo

58 7

Moderne Olimpijske igre Arheolozi su potkraj 19. stoljeća došli do velikog otkrića: tražeći ostatke starih grčkih građevina polako, ko rak po korak, čeprkajući po zemlji s velikim povećalom u ruci, otkrili su na otoku Peloponezu antičko svetište Olimpiju. Riječ je o mjestu na kojem su grčki junaci odmjeravali snage na Olimpijskim igrama. Zahvaljujući tom otkriću oživjele su slike o slavi i sjaju Igara. Priča o nadmetanju, neustrašivim, brzim i snažnim sportašima ovjenčanim slavom rasplamsala je maštu i želju mnogih za obnavljanjem Igara. I sam ponesen time, rumunjski bogataš Evangelistos Zappas dao je grčkom kralju Otonu I. veliku svotu novca za ponovno održavanje Igara. Tako su Igre održane 1859. godine u Ateni, ali

Unatoč svim tim dobročiniteljima bogatašima, kao

u sklopu poljoprivredne izložbe, i to samo natjecanja u

osnivača

bacanju diska i koplja. Zappas je bio toliko oduševljen

da je oporukom ostavio još veću svotu novca za grad-

sta i zanesenjaka Pierrea de Coubertina. Kao vr-

nju građevina za natjecanje u drugim sportovima. To je

sni poznavatelj tjelesnog odgoja u Velikoj Britaniji i

potaknulo grčkoga bogataša Georgios Averof fa iz Alek-

SAD -u, štovatelj njemačke i švedske gimnastike, nadah-

sandrije da i on pomogne u obnovi Igara, a da netko

nut antičkim Olimpijskim igrama 1892. godine, na prosla-

ne bi pomislio da je škrtac, poklonio je milijun drahmi.

vi pete obljetnice Saveza francuskih sportskih društava

Nastalo je pravo natjecanje tko će dati više novca.

za atletiku predložio je obnavljanje Olimpijskih igara.

modernih

francuskoga

Olimpijskih

pedagoga

igara

svijet

povjesničara,

pam-

humani-

Veslanje Veslanje je sport u kojem čamci ne plutaju lagano po

poštovanjem. Kada se, međutim, našavši se u vodi, čo-

vodi nego jure pokretani silom snažnih mišića i vje-

vjek slučajno uhvatio za deblo, zajahao ga i pomažu-

štinom korištenja vesala. Nastao je na temelju znanja

ći se rukama i nogama počeo veslati na drugu stranu

i vještine mornara i ribara kojima su brodice na vesla

rijeke, bila je to revolucija - rođeno je pravo prijevozno

stoljećima bile prijevozno sredstvo i sredstvo za rad.

sredstvo.

Čovjek je vrlo rano upoznao blagodati vode, koja mu

Nakon malo razmišljanja, čovjek je izdubio deblo, ili

je gasila žeđ i pružala hranu, ali i njezinu snagu i neu-

povezao snop trski ili pruća, veslajući golim rukama ili

krotivost. More je predstavljalo stihiju punu opasnosti

odgurujući se štapom. Vremenom se ohrabrio i upu-

koja je još praznovjerni ljudski duh ispunjavala straho -

tio na dalja putovanja, a kad bi došao u duboku vodu,

Naši prijatelji čudili su se divovskim žlicama. 14

štap je bio kratak da bi se dohvatilo dno za odguravanje, a ruke slabe za zaveslaje. Valjalo je opet nešto smisliti. Promatrajući ptice koje su živjele na vodi, ljudi su uočili kako odlično plivaju zahvaljujući plivaćim kožicama na nogama, poput peraja. Odlučili su napraviti vesla upravo po uzoru na noge morskih ptica. Izgledalo je kao da su divovskoj ptici iščupali nogu i veslaju njome. Sigurnije su i brže plovili zaštićeni od divljih zvijeri, opasnih riba i gmazova. Mogli su prenositi hranu, odjeću, razni pribor i krenuti na daleka putovanja. Na svim krajevima zemaljske kugle ljudi koji su živjeli uz velike rijeke i mora izgrađivali su razne vrste čamaca, ali i velike brodove s puno vesala. Oni su služili za plovidbu, prijenos tereta, ratničke osvajačke pohode i sve što bi ljudima palo na pamet. Na tim brodovima mnogobrojni su veslači sjedili ili stajali leđima okrenuti pramcu broda ili smjeru kretanja. Vesla su bila dugačka, a lopatice ovalne. Bila su pričvršćena komadom konopa za rub broda, što je bio napredak u načinu i brzini veslanja.

Na veslanju valja biti oprezan jer se veslom može napraviti puno problema. 15

Taekwondo Stalnim proučavanjem i uvježbavanjem toga načina borbe, stvaranjem novih udaraca rukama i nogama, brzih pokreta poput munje i nevjerojatnih poteza, subak se polako razvio u vještinu koja se zvala taekk yon. Taekk yon je bio toliko zanimljiv da su ga vojnici rado demonstrirali na vojnim vježbama kako bi zadivili one koji su ih gledali, ali i zastrašili one koji bi ih poželjeli napasti. Osobito su bili cijenjeni turniri na U dalekoj zemlji Koreji u davna vremena vladala su tri kra-

kojima su se ratnici mogli dokazivati u međusobnom

ljevstva, Silla, Kogur yo i Paekje. Kako to često biva, među

nadmetanju.

njima nije bilo povjerenja. Bilo je zavisti, ljubomore, spletki, a i drugih neprijateljstava, pa je svako kraljevstvo ima-

No, povijest borilačkih vještina u Koreji počela je

lo svoju dobro organiziranu vojsku. Bile su jake i dobro

znatno prije. Duga je gotovo kao i sama povijest te

uvježbane, poznate po vještini borbe bez oružja, golim

zemlje. Vladari dinastije Koryo u Muyongchongu,

rukama i nogama. Ta je vještina bila vrlo cijenjena među

oko trećeg stoljeća prije nove ere, bili su jako opre-

vojnicima i posebno se uvježbavala, a zvala se hvarang-

zni. Svega su se bojali, neprijatelja i prijatelja, tišine i

do ili subak.

mraka, živih i mrtvih, tko zna čega još.

Oko sebe su uvijek radi zaštite imali najbolje ratnike. Nji-

dolaskom na vlast dinastije Joseon smanjuje se in-

hov strah bio je toliko velik da su čak na grobnice postav-

teres za vježbanjem. Koreja prelazi na budizam kao

ljali kamene kipove svojih najboljih ratnika u borbenim po-

novu religiju. Pod utjecajem nove vjere Korejcima

zama s nadom da će ih zaštititi od zlih duhova.

nije više bilo do ratovanja, nisu ih više zanimali vojska, hrabri ratnici, njihove slavne vještine. Da čovjek

Ostavimo se mi tih velikih plašljivaca i vratimo se našoj

ne povjeruje, zanimali su ih pjesme, ples, glazba,

priči.

duhovnost. Borilački žar potpuno se izgubio.

Dakle, u vrijeme dinastije Kor yo ipak se ujedinjuju sva tri

Početkom dvadesetog stoljeća japanska vojska

kraljevstva. Natjecanja u taekk yonu i dalje su bila vrlo po-

osvaja cijelu Koreju i strogo zabranjuje sve borilač-

pularna, a služila su i za pronalaženje novih ratnika, čak i

ke vještine. Taekkyon nestaje. Mnogi Korejci odlaze

za promaknuća vojnika u časnike. Vještina se stalno razvi-

u Japan na studij i tamo se upoznaju sa za njih no-

jala i obogaćivala, osobito različitim nožnim udarcima. No,

vom borilačkom vještinom karateom, koja ih malo

Ako, dakle, želite srušiti staru kuću koja vam više ne treba, jednostavno pozovite jedan od teakwondo klubova. Oni će vam vrlo rado doći i porazbijati sve do najsitnijih dijelova. Još će vam na kraju zahvaliti na odličnu treningu. Taekwondo se može početi trenirati sa šest ili sedam godina, a vježbati se može sve do starosti, jer će redovnim vježbanjem tijelo uvijek biti vitko i mišićavo.

Ovakvoj vještini i ovakvim borcima nemoguće se suprotstaviti. Zato se jedan od naših prijatelja, kojeg ćete teško prepoznati, preobukao u pravog ninja ratnika.

Konjički sport Ni u najstarijim knjigama ovog svijeta ne piše kada je i tko konja prvi put pripitomio, ali se zna da je u početku služio čovjeku za jahanje i brže kretanje, nošenje teških tereta, a kasnije za vuču zaprega. Vremenom je konj postao vjeran čovjekov pomagač u lovu i ratovima, suputnik u dugim istraživačkim pohodima i osvajanju novih prostranstava. A prvi konj, tata svih konja, bolje rečeno djed svih konja, bio je divlji mongolski konj, od kojeg su kasnije nastale razne pasmine konja. Ali prvi, baš prvi konj, pra pra pradjed konj, živio je prije oko šezdeset milijuna godina, u vrijeme dinosaura, i nije baš izgledao kao konj. Više je nalikovao na malu srnu ili ošišanu smeđu ovcu, a bio je i te veličine. Zvao se Eohippus. Vratimo se današnjim konjima. Jedan od najvećih ljepotana svakako je arapski konj, posebno cijenjen zbog svoje velike brzine i izdržljivosti. Za vrijeme stalnih putovanja pod užarenim suncem ili za odmora u hladnim noćima,

među beduinima, stanovnicima afričkih pu-

stinja, prenosila se legenda o beduinu Ishmaeu koji je 36

nahranio i napojio izgladnjelu i ožednjelu divlju ko-

Oni su zajedno izvodili razne uvježbane figure i izazivali

bilu i njezino ždrijebe. Kako su to bile plemenite ži-

poštovanje i strah protivnika. To su sve naučili u školi, da,

votinje, one su mu uzvratile prijateljstvom. Na puto-

da, baš u pravoj školi. Doduše, nisu konji sjedili u školskim

vanjima su nosile njega i njegove stvari. Mladi konj

klupama ili pisali kredom po ploči, ali puno toga su vjež-

bio je toliko brz da ga je Ishmae obožavao jahati.

bali i učili.

Kad su sve to vidjeli ostali beduini, toliko su zavoljeli konje da su im postali važniji od deva. Konji su i u drugim narodima imali veliku važnost. U najslavnije doba španjolskoga carstva, za vrijeme uvaženog cara Filipa II. , koji je tada vladao nepobjedivom vojskom, jedna od glavnih snaga bili su konjanici i njihovi konji.

- Tvoj konj kao da ima šest nogu! - čudio se Vrabac. - Da, ali od toga su dvije noge moje - odgovara Glista. 37

Stolni tenis Možemo reći da je stolni tenis zapravo “mlađi brat ” tenisa,

ispunjene zrakom, pa su bolje odskakale. Jednom od

koji je u srednjem vijeku bio omiljena zabava engleskih

igrača posve slučajno loptica je ispala iz ruke na stol

plemkinja i plemića. Kako se tenis tada igrao samo na ve-

i odskočila do drugog, koji ju je odmah spretno i bez

likim otvorenim terenima, problemi su nastajali kada bi

razmišljanja vratio reketom natrag. Igračima se to

padala kiša ili bilo vjetrovito i hladno. Tada igre i zabave

svidjelo, pa su odlučili vrijeme skratiti zabavljajući se

nije bilo.

dodavanjem lopticom na stolu.

Jednog kišnog dana igrači tenisa sjedili su dosađujući se

Kako u Engleskoj kiša često pada, sve su češće igrali

za stolom sa svojom sportskom opremom, lopticama i re-

tenis za stolom. Smanjili su rekete da im ne zapinju

ketima, čekajući da kiša prestane kako bi nastavili igrati.

po sobi ili bi jednostavno uzeli knjigu tvrdih korica i

Tada su već igrali s novim gumenim lopticama, koje su bile

udarali njome po loptici, a umjesto mreže stavili su dasku. Toliko im se svidjela nova igra da su je prekidali samo za vrijeme ručka. Na brzinu bi pojeli, maknuli tanjure, žlice i vilice, i nastavili igrati. Tako se nekako rodila ideja za stolni tenis, novi sport koji se dalje razvijao neovisno o tome pada li kiša ili ne. Nova igra nazvana je minijaturni tenis, igrala se u cijeloj Engleskoj i njezinim kolonijama. Kako se natjecalo za stolom, igrači su je radije nazivali stolnim tenisom.

Zloćo, kao pravi Zloćo, tiho se prišuljao i u košaru s lopticama stavio jaje.

Reketom je snažno zamahnula želeći prebaciti lopticu na drugu stranu stola.

Ništa ne sluteći, Barbara je iz košare uzela lopticu, hm, hm bar je ona mislila da je to bila loptica.

Najednom, čuo se samo tupi udarac. - PAF! Barbara je bila jako iznenađena, nije znala što se događa.

Tek kad je čula Zloćin smijeh i osjetila da joj žumance klizi niz lice, Barbari je bilo sve jasno.

NOGOMET - Naprijed naši! Pobjeda se slaviii, na zelenoj traviii! Bravo dečki, bravo dečki!!! - naši prijatelji navijali su iz sveg glasa.

Okrugli predmeti oduvijek su bili privlačni, po-

gotovo kada su skakutali na sve strane, gore-dolje, ta-

Negdje su se djeca još skrivećki loptala, a i stariji su se voljeli ponekad poigrati.

mo-amo, lijevo-desno. Upravo zbog toga bili su odlični za zabavu i igranje, te su ih nazvali loptama. Prve lop -

Potreba za igranjem s loptom među djecom i mladima

te šivale su se od kože i punile perjem ili životinjskim

bila je toliko jaka da je 1650. godine zabrana napokon

krznom. U igri s loptom mogao je sudjelovati tko god

ukinuta. Da bi se ipak građani mogli mirno šetati ulica-

je htio, pa se oko lopte uvijek stvarala prava gužva.

ma, počeli su se osnivati prvi nogometni klubovi u She-

Nekada bi se igrači podijelili u dvije skupine, jedna

f fieldu i Cambridgeu koji su imali travnata igrališta.

nasuprot drugoj, gurali bi i udarali loptu čim su god stigli, nogom, glavom, ramenom, koljenom. Jedino je nisu smjeli dirati rukom. To je bilo jedino pravilo. Englezi su bili potpuno poludjeli za tom igrom, tako da su je igrali na svim mjestima i u svim prilikama. Najviše se loptalo po predgrađima i na ulicama Londona. Ta igra postala je takva pošast da obični građani nisu više mogli mirno šetati ulicama da ne dobiju udarac loptom u glavu, a stradavali su i mnogi izlozi prodavaonica i prozori kuća. Engleski kralj našao se na sto muka jer su mu se mnogi građani žalili na nemoguće stanje u gradovima od silnih letećih lopti i galame nestašnih momaka. Kralj je i sam volio šutnuti loptu, pa je tako teška srca 1314. godine zabranio kraljevskim dekretom sve igre s loptom. Građani su napokon odahnuli, nije više bilo opasnosti. Ali velika želja za igrom je ostala. 59

Rektor škole u Uppinghamu, ugledni gospodin M. Tring, gledao je s prozora zbornice učenike kako bjesomučno trče za loptom po travi. Kako bi lopta odskočila, tako bi učenici svi zajedno jurnuli da je što prije šutnu. Gospodin Tring uvidio je da u takvoj igri nema baš ljepote i da gledateljima vrlo brzo postaje dosadna i gruba, pa je odlučio uvesti trinaest pravila. Tek otada možemo govoriti o nogometu kakav danas poznajemo. Rektor Tring mogao je s prozora zbornice mirno uživati u nogometnoj igri svojih učenika. Kasnije je osnovao i prvi nogometni savez. Da bi igra bila što ljepša, pravila su se stalno mijenjala i usavršavala. Određivala su veličinu igrališta, broj igrača, uvođenje vratara itd. Poznati po temperamentnoj i oštroj igri, Irci su prvi predložili da se uvede slobodni udarac kako bi se smanjila grubost pojedinaca i kako bi spasili svoje igrače jedne od drugih. Kod pucanja po golu nastao bi problem, pogotovo kad su udarci bili jaki. Lopta bi se gubila u obližnjoj šumici i igra se morala prekinuti. - Dečki, tko hoće bombona ili možda sladoled…? nudio je Mrvica svoje nove prijatelje. 60

Netko od igrača dosjetio se i ispleo mrežu od konopa na golu poput pravog pauka.

ISBN 978-953-57570-0-9 (cjelina) ISBN 978-953-57570-4-7 (knj. 4)