Plamen - 2# Tama u tebi

Naš svet knjiga

1

Naš svet knjiga

Za sve one koji se slažu sa mnom da bi arhdemoni trebali biti stvarni.

Naravno, bili bi dovoljno moćni da unište svijet, ali ne možemo dozvoliti da nam takva sitnica stane na put, točno?

2

Naš svet knjiga

“Stani točno tamo, kučko!”

Trgnuvši pogled s njenog mobitela na pištolj sad uperen u njenu glavu, Harper Wallis se smrznula. Pa, sranje. Nije mogla poreći da je imala nešto karme koju je trebala spaliti. Nije ona bila nikakav anđeo. Kako je bila demon, bila je sasvim suprotno, u stvari. Ali da drži uperen pištolj u tebe čovjek s drhtavim rukama i proširenim zjenicama, koje su govorile da je bio nadrogiran do besvijesti... pa, jednostavno je osjećalo kao da je svemir bio pomalo nepošten, to je sve.

“Stavi telefon na zemlju!”

Ona tako nije imala vremena za ovo. Uzela je kratku stanku s posla kako bi otišla do bankomata – “Stavi telefon na zemlju!”

“Zar baš moram?” Staza u uličici je bila prekrivena prljavštinom, opušcima cigareta, komadićima stakla, i prljavim kišnim lokvama. Onda su tamo bile i te mrlje sumnjiva izgleda...

“Nemoj da se moram ponavljati.”

Uzdahnuvši u sebi, Harper je polako učinila što je tražio.

Poruka samoj sebi: Prestani koristiti prečace kroz uličice. Nije to bila baš turistička ruta sa kontejnerima, vrećama smeća, pljesnivim zidovima i mirisom trule hrane... iako su grafiti bili prilično kul. Umjetnik je definitivno imao potencijala.

“Ruke gore i drži ih gore!”

Podigla je svoje ruke, cijelo vrijeme zureći u plave oči koje su titrale od nervoze. Ovaj tu Sparky nije bio toliko samouvjeren koliko se trudio prikazati. Ali imao je svaki razlog da se osjeća bar malo samouvjeren. Bili su sami izuzev štakora, ona je bila sitna dok je on bio krupan, i on je imao oružje dok je ona bila nenaoružana – ili, barem, tako je on mislio. Nije da će joj tanki nož skriven u njenoj čizmi puno pomoći protiv pištolja.

Stvarno, trebala je biti pametnija. Ovo područje Sjevernog Las Vegasa je imalo visoku stopu kriminala... što je, slučajno, upravo i bio razlog zašto se njena obitelj ovdje uklapala. Wallisovi demoni su bili prilično zloglasni zbog točno onog što su svi vragolani činili: većinom lagali, krali, podvaljivali, varali i naravno, provaljivali. Iako je Harper bila sfinga poput njene majke, odgojila ju je očeva obitelj i bila je prirodno vragolanka.

“Sad mi baci svoju torbicu!”

“Rekao si mi da držim ruke podignute,” naglasila je.

3

Naš svet knjiga “Pa, sad ti govorim da mi daš svoju prokletu torbicu.”

Okej, to će biti problem. Bila je poklon i ona ju neće predati nikome.

“Odmah, kučko!”

Kako nepristojno. Ne da on nije bio u pravu. Ona jest bila kučka i ponosila se time. “Bojim se da to ne mogu učiniti.”

Njegove obrve su se skupile. “Što?”

“Vidiš, netko meni vrlo važan mi je ovo kupio. Kažem mu da mi ne nastavlja kupovati sranja, ali on ne sluša. Želi me razmaziti, iako se zbog toga osjećam nelagodno – ” Omot od hamburgera se zgužvao pod njegovom nogom kad je on agresivno zakoračio naprijed, stiskajući usne. “Baci. Mi. Torbicu.”

Njen unutrašnji demon je zarežao, željan da Harper ili prereže njegov vrat ili učini nešto jednako zabavno. Kao i mjenjolici, demoni su imali podvojenu dušu. Mjenjolici su dijelili svoju dušu sa životinjom. Demoni, s druge strane, dijelili su svoju s mračnim bićem – bićem koje nije imalo savjesti, posjedovalo jak osjećaj prava na nešto, i kojem je nedostajalo oboje, i suosjećanja i mogućnosti da se emocionalno povežu. “Hajde, daj me pusti.”

“Oh, dat ću ti ja nešto,” rekao je, s razvratnim sjajem u njegovim očima.

Malo sutra će on dati. Mračna ali zaštitnička moć se razmotavala u njoj i pojurila u njene vrhove prstiju, od čega su oni zapeckali. Njen demon ju je nagovarao da ju otpusti na čovjeka, ali bilo je drugih načina kako se nositi s njim.

“Ti ne želiš torbicu,” rekla je uvjerljivim glasom kojim su sve sfinge bile nadarene, omogućavajući im da zbunjuju ljude. Zadovoljna kad su se njegove oči zacaklile, nastavila je. “Ti me ne želiš povrijediti. Ti želiš ispustiti pištolj.” Željela je da ga može primorati da to nikad ne ponovi ili da prizna svoje zločine policiji, ali njena prinuda neće toliko dugo trajati.

Auto je zatrubio u daljini, od čega je on poskočio, i zamagljenost je nestala iz njegovih očiju. “Daj mi torbicu!”

“Ovo postaje zamorno.” Trgnula se na glasan prasak. Prokleti jebač. Čovjek je pucao u zemlju ispred njenih stopala. Nije bila sigurna je li namjerno promašio; nije ju ni zanimalo to saznati. Prije nego je ta drhtava ruka opet mogla pucati, ona je djelovala. Brže nego se on ikad mogao nadati da će i on biti, izvukla je svoj nož, izbacila mu udarcem pištolj iz ruke, nabila ga u zid, i stavila mu svoj nož pod grlo.

Brzog i plitkog disanja, buljio je u nju raširenih očiju.

Pa, bio bi puno više uplašen da je ispunila želju svog demona i napunila nož paklenom vatrom. Bilo bi prilično zabavno gledati njegovo lice kako se opušta, ali time bi razotkrila sebe kao neljudsku i... i je li to bila samo 4

Naš svet knjiga ona ili je temperatura pala ozbiljno brzo? Također se brzo smračivalo.

Pogledala je gore. Mračan, težak, zloguki oblak se formirao.

Harperine oči su se trgnule natrag na čovjeka, kad je velika, znojava ruka zdrobila njen zglob i oštro ga povukla, zbog čega je ona ispustila svoju oštricu.

Njegovu slobodnu ruku je omotao oko njenog vrata dok ih je zavrtio, zabivši ju u zid. Dah joj se izbio iz pluća. Hvatajući joj šakom kosu, nabio je stražnji dio njene lubanje u zid, i čuo se mučan zvuk kosti koja udara o ciglu. Točkice su zaplesale pred njenim očima i zvonjava joj je ispunila uši.

“Kujo!” Zagrizao je jako u njen obraz dok je grubo otvarao njen rasporak.

Jebeno kopile. Pljesnula je svojim dlanom po njegovom čelu, i moć koja je peckala njene vrhove prstiju se probila u njega.

Jecajući u agoniji, pao je na koljena i lupao svojim rukama po svojoj glavi.

Dok joj se pomalo vrtjelo u glavi, ubrzano je treptala. Ugriz na njenom obrazu je pakleno probadao. Gledajući ga kako patetično jeca kraj njenih nogu, nježno je isprobala oteklinu koja se brzo formirala na stražnjoj strani njene glave. Jebeno je boljelo.

Odustajući od pretvaranja da je čovjek, Harper je čučnula pred njega.

“Da li znaš zašto te jedan jednostavan udarac u tvoje tijelo može srušiti?

Zato jer moj dodir izaziva bol do dna duše. Ne mogu stvarno suosjećati, jer ga nikad nisam sama iskusila. Rekli su mi da bol pali svaki živčani završetak, reže kroz svaki organ, prolazi kroz svaku kost, i onda probija kroz samu dušu, od čega se čini kao da se raspada. Je li tako?” Bila je istinski znatiželjna.

Gledajući ju s novootkrivenim užasom, nespretno se povlačio od nje.

Razumljivo, stvarno.

Njegov pogled je pao na pištolj, ali bio je predaleko i on je bio u prevelikoj boli da bi ustao.

“Baš bi i mogao prestati sanjati da ćeš me upucati,” rekla mu je, podižući svoj mobitel sa zemlje i stavljajući ga u svoju torbicu. “Sad, što bih ja trebala učiniti s tobom?”

Hladan vjetar je zapuhao kroz zrak, lupajući njenom majicom i šibajući joj lice njenom raspuštenom kosom. Podigavši pogled, vidjela je da je taman oblak postao još veći i tamniji. Zrak se osjećao... elektriziran, nekako. Oprezna, polako je ustala.

Ping. Ping. Ping.

Nešto čvrsto i oštro je odskočilo s njene ruke na beton. Trgnuvši se, namrštila se na malu, bijelu lopticu. Tuča. “Pa, sranje.”

5

Naš svet knjiga U nekoliko trenutaka, bujica ledenih kuglica je padala na njih, ubadajući kožu na njenom licu i rukama. Zbacila je svoju jaknu i držala ju preko glave. Ali, kao i ostatak njene odjeće, materijal ju nije mogao zaštititi od jakih uboda tuče.

Potop je bio zaglušujući. Svaka kuglica je lupala o tlo, udarala po kantama za smeće, i pljeskala po lokvama kiše. Kuglice nisu bile velike, ali njihova sila je bila loša. Bez sumnje su oštećivale prozore i udubljivale aute svuda naokolo.

Ozbiljno, otkuda je jebemu, ova oluja došla? Jedne minute vrijeme je bilo blago, slijedeće je bila oluja s tučom i ona se smrzavala. Ako je bila imalo slična drugim čudnim olujama u zadnje vrijeme, završit će jednako naglo kao što je počela.

Mogla je čuti povišene glasove koji su dolazili s kraja uličice; gledati kako su se ljudi komešali da pobjegnu od bujice. Ona bi postupila kao i oni i potražila sklonište, ali morala je razmišljati o dobrom starom Sparkyu. Morat će nešto učiniti s malim kopiletom, koji je sad puzao prema pištolju, još jednom dokazujući da je uistinu bio gad. Šutnula ga je daleko izvan njegova domašaja, i kliznuo je u bljuzgavu lokvu.

S uzdahom poraza, prevrnuo se na stranu i sklupčao u fetalni položaj, štiteći svoje lice svojim debelim rukama. Kao i ona, bio je mokar i zubi su mu cvokotali. Možda je trebala suosjećati s njim ali, pa, jednostavno nije.

On je jebeno napao nju.

Vrlo poznat um je kliznuo uz njezin. Harper, gdje si? Čak i telepatski, glas njenog partnera je bio kao erotsko milovanje njenih osjetila. Pakao, sve u vezi Knoxa Thornea je milovalo njena osjetila.

Ali ozbiljno, njegova dinamitna, baršunasta tutnjava je bila čisti tekući grijeh.

Uhvatila me oluja s tučom, rekla mu je. On je nesumnjivo bio topao i suh u konferencijskoj sali negdje u Chicagu.

Znam da si zapela u oluji. Želim znati gdje si točno.

Namrštila se, pitajući se kako bi mogao znati. Sad kad je potop počeo naglo slabjeti, pokupila je svoju oštricu hladnim prstima i vratila ju u korice u svojoj čizmi.

Reci mi gdje si; doći ću po tebe.

Začuvši još jedan jecaj, pogledala je dolje na Sparkya. Tresao se još gore nego prije. A Harper... da, još uvijek joj nije bilo krivo zbog njega. Slatko je što se nudiš pyroportirati ovamo čak iz Chicaga, ali nije potrebno. Upravo sad, ne bi joj smetalo da i sama ima tu sposobnost – putovati vatrom bi ju barem ugrijalo.

6

Naš svet knjiga Ja sam u tvom studiju, čekao sam te.

Pa, onda se čini da je skratio svoj poslovni put. Ali zašto? Nelagodno, upitala je, Što se dogodilo?

Harper, gdje si?

Suzila je svoje oči. Izbjegao si moje pitanje.

Ti si izbjegla moje.

Pa, da. Oluja zapravo jenjava. Tutnjava kuglica je usporila na lagane pojedinačne pingove. Ne moraš dolaziti po mene.

Harper, zarežao je.

Okej, ali moraš obećati da nećeš poludjeti. Ali uzimajući u obzir da je imala ugriz na obrazu, guščje jaje na glavi i dugmad sa njenog rasporaka je bila otrgnuta, bilo je malo šanse za to. Nije se protivila tome da vidi bolesnog kretena na tlu kako umire bolnom smrti, ali nije nikad bila dobra stvar da Knox Thorne izgubi kontrolu.

Samo je šačica ljudi – uključujući Harper – znala koja vrsta demona je on. Pa ipak, bojali su ga se i poštovali u demonskom svijetu, jer su kružile glasine o njemu da je najmoćniji koji postoji; demon koji može prizvati plamenove pakla. To je bila glasina za koju je samo par njih znalo da je istina. A kako ništa nije otporno na plamenove pakla, mogao je, doslovno, uništiti jebeni svijet.

Vibra tjeskobe je dotakla njen um. Harper, jebemu gdje si?

Rezignirano uzdišući, spustila je svoju promočenu jaknu. Uličica između bankomata i trgovine delikatesama. Uličica koja je sad bila osuta kuglicama tuče. Pa, barem je bolje mirisalo; ozon i voda su pobjeđivali golublja govna i prljavštinu svaki dan u tjednu.

Vatra je grmeći oživjela koji metar dalje, zbog čega je Sparky užasnuto zavikao. Vatra je siktala i pljuckala dok su se plamenovi brzo smirivali. I tamo je bio Knox. Probadajuće, duboko usađene oči boje ebanovine su ju obujmile, a intenzivna moć njegove urođene seksualne privlačnosti prešla preko nje, od koje je njeno tijelo pjevušilo. Preko metar devedeset opasnosti, moći, čvrstih mišića i sirovog seksualnog magnetizma, Knox Thorne je bio prizor od kojeg su curile sline i koji je zastrašivao.

Kao i uvijek, izgledao je kao netko iz magazina za muškarce sa svojim crnim, ručno krojenim odijelom, seksi samouvjerenim stavom i njegovom kratkom, moderno ošišanom tamnom kosom. Isijavao je auru samopouzdanja koja je govorila da se može nositi sa svakom situacijom s iznimnom lakoćom. U tom trenutku, također je isijavao bijes koji je zgušnjavao zrak. Drek.

“Dobro sam,” uvjeravala ga je.

7

Naš svet knjiga “Ništa oko ove situacije nije dobro,” rekao je Knox, približavajući joj se.

Zvučao je potpuno mirno. Staloženo. Opušteno. Ali ona je znala da nije bio ništa od tih stvari.

“Ono što želim reći je da sam okej.” Čak mokra i smrznuta.

“Promočena si, drhtiš i krvariš.” Lagano je povukao svojim toplim palcem preko kože ispod probadajućeg ožiljka na njenom obrazu, i njegov bijes je postao skoro opipljiv. “Ljudski mentalni štitovi su slabi. Mogu vidjeti što ti je uradio, mogu vidjeti što je planirao.” Knox se okrenuo čovjeku, koji se sad tresao kao usrani pas. “Opljačkao si i silovao mnoge žene, zar ne? Mlade djevojke, također. Trebalo te je uspavati puno prije nego sad.”

Prijetnja se utisnula u svaku liniju Knoxovog lica, zgrabio je čovjeka za vrat i podigao ga sa zemlje. Zrak se još više ohladio kad su se njegove oči zacrnile – njegov unutrašnji demon je sad imao kontrolu. Biće ju je također proglasilo svojom družicom, iako nije 'brinuo' za nju; nedostajalo mu je emocionalne sposobnosti za to. Ipak, formirao je vrlo čvrstu povezanost za Harper. Bio je posesivan i zaštitnički kao Knox. Gledao je na nju kao na nešto što je posjedovao; nešto što je pokupio i namjeravao zadržati.

Sijevajući na čovjeka kroz hladne oči, demon je progovorio ravnim, bestjelesnim glasom od kojeg bi se svatko naježio. “Povrijedio si što pripada meni. Nitko to ne uradi i preživi.”

Paklena vatra je pojurila iz njegove ruke da potpuno proguta ljudsko tijelo; dogodilo se tako brzo da tip nije imao šanse ni povikati. Vatra je škripala i pucketala dok se njegova koža mjehurila, topila i ljuštila. Njen nos se naborao na odvratan smrad gorućeg mesa. Uličica je opet smrdjela.

Kad se tijelo opustilo u njegovom stisku, demon ga je ispustio i gledao s kliničkom odvojenošću dok je isparavalo točno pred njim. Dobra stara paklena vatra je svakako bila kučka.

Oči boje opsidijana usjekle su se u Harper, još uvijek hladne kao inače.

Demon joj se približavao, i ona se morala natjerati da se ne ukoči. Znala je da ona nije u opasnosti, ali biće bi još uvijek iživciralo sva ljubavna sranja iz nje. Polako je trepnuo. “Trebala si me pozvati, mala sfingo.”

Od toga su se i ona i njen unutrašnji demon nakostriješili. “Nosila sam se sa situacijom.”

Jedna obrva se podigla. “Ponos može biti slabost.” Demon je prstom lupnuo po njenoj usni. “Bolje se brini o onome što je moje.” Onda se povukao, i Knoxove tamne oči su još jednom držale njene. I moglo se jasno vidjeti da nije bio sretan. Očito, slagao se sa svojim demonom.

Uzdahnula je. “Nosila sam se sama s tipom sasvim dobro. Da sam mislila da mi treba tvoja pomoć, pozvala bih te.”

8

Naš svet knjiga Knox je polako raširio ruku oko njenog vrata i okružio njen puls svojim palcem. “Stvarno?” Njegov ton ju je nazivao lažljivicom.

“Da. Tvrdoglava sam, ne glupa.”

“Onda ti neće biti problem da mi nešto obećaš ovdje i sad.”

Nije joj se svidjelo kako je to zvučalo. “Oh da?”

“Obećaj mi da ako ikad budeš trebala moju pomoć, pozvat ćeš me.”

“Rekla sam ti da hoću. I mislila sam to.”

“Onda će ti ovo biti lako obećati.”

Dovraga, uletjela je ravno u ovo. “Dobro, obećavam.”

“Dobra djevojka.” Poljubio ju je, hrabro lickajući po njenim ustima.

Poljubac je bio agresivan koliko je bio posesivan; mogla je okusiti njegov bijes, njegovu zabrinutost i njegovu odlučnost da ju zaštiti. Završio je poljubac oštrim, kažnjavajućim ugrizom za njenu donju usnu. Nije se još sasvim smirio.

Zatrubio je automobil, i Knox je rekao, “Vrijeme je da krenemo.

Moramo te ugrijati.” Poveo ju je do kraja uličice gdje je čekao uglađen, vrhunski model Bentleya. Pa, to je bila ona vrsta stvari koju si mogao priuštiti kad si bio milijarder koji posjeduje lanac hotela, casina, restorana, osiguravajućih tvrtki i barova.

Kao svi demoni, Knox se skrivao na otvorenom, lako se uklapajući sa ljudima. Njihova vrsta je često tražila poslove koji su im davali moć, kontrolu, izazove i poštovanje. Mnogi su bili poduzetnici, burzovni mešetari, izvršni direktori, političari, bankari, kirurzi, odvjetnici, policajci i slavne ličnosti. Harper nije toliko zanimala moć, ali uživala je u izazovima zajedničkog vlasništva studija za tetoviranje.

Knox je bio jednako utjecajan u demonskom svijetu kao što je bio u ljudskom svijetu. Bio je moćan Primarni prilično velike jazbine koja se protezala većinom Nevade i dobrim dijelom Kalifornije. Dodatno, bio je vlasnik podzemne verzije Las Vegas stripa, poznate kao Podzemlje. Bilo je to užurbano mjesto, obzirom da su demoni bili nagli, zauvijek nemirni, patili od problema trenutnog zadovoljenja, i imali lošu naviku rješavanja svoje ugnjetavačke dosade koristeći jeftina uzbuđenja.

Levi, jedan od Knoxovih stražara, otvorio je stražnja vrata Bentleya za njih. Nije izgledao puno sretniji njome od Knoxa. “Što se jebemu dogodilo s tvojim licem?” zarežao je, pištoljsko-metalne sive oči su sijale od ljutnje.

Uputila je visokom, snažno građenom koscu široki osmijeh i bacila njenu mokru jaknu na njega. “Nikad nemoj reći da ti ništa nisam dala.”

Kad su ona i Knox kliznuli na stražnje sjedalo, okrenula se svom partneru i rekla, “Rano si se vratio sa svog puta.”

9

Naš svet knjiga Njegov izraz lica se nije nimalo promijenio, ali njegovo oklijevanje da joj odgovori je glasno vikalo.

“Nešto se dogodilo. Što je bilo?”

Uzeo je njenu ruku u svoju. “Riječ je o Carli. Nestala je.”

Harperin stomak se zakotrljao. Carla Hayden je bila sfinga i članica njihove jazbine. Bila je također i Harperina majka.

10

Naš svet knjiga

Koristeći bocu vode za piće kako bi navlažio rupčić, Knox je onda tapkao njime po rani na njenom obrazu koja je zacjeljivala; brišući višak krvi. Ugrizao ju je. Kopile ju je ugrizlo. Uperio pištolj u njenu glavu. Zabio ju u zid. Pokušao ju sil – Bentley se malo zatresao, i ona ga je iskosa pogledala. Knox je duboko udahnuo kako bi smirio svoju ljutnju, podsjećajući se da je ona bila tu s njim, živa i sigurna. Ali to nije bilo lako kad je ljutnja njegova demona zagrijavala njegovu krv i zujala kroz njegove vene. Vidjeli su kroz čovjekova sjećanja točno što je uradio njegovoj družici.

Knox i njegov demon su bili dvostruko posesivni i zaštitnički prema Harper, jer uz to što je bila njihova družica, ona je bila i njihovo sidro.

Demoni su dolazili u parovima, ali nisu imali srodne duše. Imali su predodređene psiho-partnere koji bi sidrili njihove demone, jačali ih, dali im stabilnost koja ih je sprječavala da se odmetnu.

Kad bi demon spojio njihovu psihu sa onom njihova sidra, to bi stvorilo obvezujuću poveznicu između njih. Poveznica nije bila seksualna ili emocionalna; bila je čisto psihička. Ipak, sidra bi često postajala bliski prijatelji, jer bi im bilo mentalno neudobno da budu razdvojeni duže vrijeme. Također bi instinktivno štitili i podržavali jedno drugo, i bili su nepokolebljivo odani.

Biti usidren nije sprječavalo demona da povremeno izroni – ništa ga nije moglo potpuno kontrolirati – ali bi onemogućavalo biće da u potpunosti preuzme. A ako bi demon izgubio svoje sidro i poveznica među njima bi pukla, demon bi često pukao zajedno s njome.

Kao njegovo sidro i njegova družica, Harper je Knoxu bila nezamjenjiva na više načina. Trebala mu je živa i sigurna. Nije mu trebalo da na nju puca jebeni narkoman. Nije iznenadilo Knoxa da ga nije pozvala u pomoć kad ju je čovjek napao. Harper je navikla biti sama i brinuti se sama o sebi.

Znao je da je ona bila sasvim sposobna za to. On samo nije htio da ona to mora biti. Knox je njoj htio biti ono što nikad nije imala – netko na koga se može osloniti, netko kome se može obratiti, netko tko bi rješavao njene probleme za nju. Htio je nadoknaditi joj stvari koje nikad nije imala. On ju definitivno nije htio pronaći ranjenu i krvavu.

11

Naš svet knjiga Knox je vrlo pažljivo kliznuo rukom iza njene glave da provjeri oteklinu. Nije bilo toliko loše, što je značilo da brzo zacjeljuje. Izgubljena u vlastitim mislima, činilo se da nije čak ni svjesna da ju on dodiruje.

Promatrao ju je pozorno, nesiguran kakva će biti reakcija na njegove vijesti. Kladio bi se da je poznavao Harper bolje čak i od nje same, ali nikad nije mogao predvidjeti njene odgovore. Bila je zatvoreno, kompleksno, neuhvatljivo biće koje ga je uvijek uspijevalo iznenaditi, što je zapravo bilo pravo postignuće, uzimajući u obzir da je on bio netko tko je čitao ljude s lakoćom.

Njena sposobnost da ga iznenadi i zaintrigira, bila je ono što je prvo privuklo Knoxa njoj. Zbog toga je bila drugačija. Zanimljiva. I to je pojačalo sirovu potrebu koja je svjetlucala u njemu. Jedva metar i pol visoka, bila je sitna i ženstvena sa slasno griješim oblinama i ustima iz fantazija svakog muškarca. Također je imala prirodnu gracioznost i kretala se s urođenom senzualnošću koja je razdragala njegovog demona.

Ono što se Knoxu najviše sviđalo na njegovoj lijepoj, blistavoj maloj družici, su bile njene oči. Ne samo jer su bile neuobičajeno staklaste i reflektirajuće na mačkasti način, već zato što su redovno mijenjale boju.

Upravo sad, međutim, bile su dosadno pokrivene kontaktnim lećama kako bi sakrile njene jedinstvene oči od ljudi. I pokazivale su apsolutno nikakvu emociju. Štogod da je ona osjećala o Carlinoj situaciji, on još nije bio siguran.

Majka i kći su imale izuzetno kompliciran... pa, on to ne bi nazvao odnosom. Nije bilo ničega između njih. Kad joj nije uspjelo pobaciti Harper, Carla je tražila od incantora – demona koji može koristiti magiju – da zarobi Harperinu dušu u bočicu kako bi kaznila njenog oca, Luciana.

Taj plan je također propao, i u tom trenu je Harperina baka platila Carli da iznese bebu do termina. Carla je onda ostavila Harper s vragolanima, i nijednom nije bila dio njenog života.

To nije bilo, jer je Carla bila zla. Ona je jednostavno bila previše uvrnuta unutar same sebe, nakon što je Harperin otac, koji je bio i Carlino sidro i demon kojeg je izabrala za svog partnera, nju odbio na obje razine. Demon koji izgubi svog partnera je i opasan i nestabilan. Kako bi Knox bio jednako tako povrijeđen kad bi izgubio Harper, mogao je razumjeti zašto je Carla postala tako uvrnuta. Ali bez obzira na to, njemu to nije bio izgovor za stvari koje je Carla učinila.

Harper je odrasla vjerujući da žena nju mrzi jednako kao i Luciana, i pomirila se s time na svoj način. Mjesecima ranije, ipak, otkrili su da je Carla zapravo promatrala Harper iz daljine kad je njegova družica došla u Vegas – čak je bila na Harperinoj maturi. Knox je osjetio da je dio Carle 12

Naš svet knjiga htio njenu jedinu kći u njenom životu, ali to jednostavno nije bio dovoljno velik dio da bi činio ikakvu razliku. Spoznavanje tih stvari je izbacilo Harper iz ravnoteže i prisililo ju da ponovno ocijeni ono u što je vjerovala odrastajući.

Vjerovao je da se previše toga stvarno dogodilo za dvije žene da bi ikad imale vezu ikakve vrste. Snažno je sumnjao da je Carlina odsutnost ipak toliko smetala Harper. Nije bila ogorčena zbog toga, i nije htjela nikoga u svom životu tko ne bi bio pozitivan utjecaj.

Na njenom mjestu, Knox se ne bi osjećao ni ovako ni onako, oko nestanka majke koja je bila sve samo ne majka. On sigurno ne bi osjećao simpatije prema nekome tko bi ga tako drastično iznevjerio. Ali za razliku od njega, Harper je imala ogromnu mekanu točku. Ispod te tvrde vanjštine ležalo je mekano središte koje bi se nedvojbeno osjećalo loše zbog Carle.

“Kako to misliš nestala?” napokon je upitala.

Knox je nježno gladio njenu dugačku glatku, tamnu kosu dodirnutu zlatnom – sušila se brzo, jer je Levi okrenuo grijače na najjače. “Lawrence Crow, drugi demon iz naše jazbine koji je također njen susjed, čini se da ju je odveo.”

“Protiv njene volje?”

“Da,” odgovorio je Knox. Njegov demon ju je htio njuškati. Izgubio je nešto od svog bijesa sad kad je bila na sigurnom, toplom i kraj njega.

Harper je lagano zatresla glavom. “Ne razumijem to. Zašto bi netko odveo Carlu?”

“Sudeći po Crowovom stanju svijesti, to nije lako reći.”

“On je demon o kojem si mi pričao koji je bio na granici odmetanja, zar ne?”

“Da.” I to je bio razlog za brigu, jer je to značilo da bi muškarčev unutrašnji demon mogao uskoro imati potpunu i posvemašnju kontrolu nad njim.

“Da li je prešao granicu? Da li se odmetnuo?”

“Njegova partnerica, Delia, još ne misli tako, ali blizu je.” Ponovno, Knox je pažljivo promatrao Harper. Ponovno, njen izraz lica se nije promijenio.

Harper je teško izdahnula. “Onda je ona u jebeno velikoj nevolji.”

Njegova je družica bila u pravu. Dijeliti svoju dušu sa mračnim, većinom psihopatskim grabežljivcem nije bila laka stvar. Bila je to stalna borba u sprječavanju bića da zavlada, a neki nisu imali mentalne snage dominirati nad njihovim unutrašnjim demonom. Ti bi ljudi ili poludjeli, počinili samoubojstvo, ili se odmetnuli.

13

Naš svet knjiga Jedna stvar je mogla spasiti demona da se ikad tako slomi – pronaći i povezati se sa svojim sidrom. Ponekad je družica mogla držati demona relativno stabilnim, ali iako je Crow bio u vezi sa Deliom, nisu položili pravo jedno na drugo.

Vidjevši da je Harper grickala svoju donju usnu, Knox ju je oslobodio svojim palcem i upitao ju, “O čemu razmišljaš?”

“Ne znam što da mislim.” S jedne strane, Harper je bila ljuta da se takva stvar dogodila nekome tko je, svidjelo se to njoj ili ne, bio zapravo njena majka. Ali zbog toga se osjećala skoro licemjerno, jer ju Harper nije htjela u blizini. “Ne mogu se pretvarati da mi je stalo do nje. Jer nije. Ali nisam joj nikad poželjela smrt.” A ako je Carla u rukama odmetnutog demona, mogla bi biti baš i mrtva.

“Znam.” Knox je kliznuo rukom iz njene kose na njen potiljak. “Nije da bi te itko krivio i da to jesi poželjela.”

“Kad se ovo dogodilo?”

“Prije četiri sata. Zato je Tanner nestao ispred tvog studija; pokušava pronaći Crowa.” Tanner je bio jedan od njegovih stražara koji je obnašao dužnost njenog tjelohranitelja. Kao pakleni pas, bio je vrlo dobar tragač.

“Ne moraš ići sa mnom vidjeti Deliu. Može te Levi odvesti kući da se presvučeš iz te vlažne odjeće.”

“Ne, želim čuti od Delie što se dogodilo.” Protrljala je svoje oči, zbunjena i izbačena iz ravnoteže. “Ne znam što bih mislila o svemu ovome.”

“Pogledaj me.” Knox je pričekao dok ga nije pogledala, prije nego je rekao, “Ne mogu ti obećati da će Carla izaći iz ove situacije neozlijeđena, ali mogu ti obećati da ću pronaći nju i Crowa.”

Stisnula je njegovu ruku. “Znam da hoćeš.”

To povjerenje, ta trenutačna vjera u njega, natjerala je Knoxa da teško proguta. Poljubio ju je meko. Nježno. Nije mislio da ima nježnosti u njemu dok Harper nije naišla. Ušetala je u njegov ured, sva sjajna i jedinstvena i tvrdoglava, i odmah obasjala njegov život – donijela mnoštvo emocija za koje nije mislio da je sposoban osjećati.

Ali čak ni osjećanje tih emocija ga nije učinilo 'dobrim'. On to nikad nije bio. Postojala je uzrečica: 'što je rođeno u paklu treba ostati u paklu.' Knox je bio arhdemon; mračna, okrutna vrsta rođena u plamenovima pakla... što znači da on nije samo prizivao plamenove pakla, on je bio plamen pakla. Harper je znala da je on dio samog tkanja pakla, ali svejedno ga je prihvatila. Voljela ga, čak. Ako to nije bilo jebeno čudo, on nije znao što bi bilo.

14

Naš svet knjiga Harper je stajala kraj Knoxa u sredini jezivo uredne male sobe, gledajući dolje na ženu koja se skupila u fotelji i tresla od nečujnih jecaja. Delia je svoje oči držala uperene u pod, prestrašena kad se suočila s Knoxovom ljutnjom. Harper ju nije mogla kriviti. Oh, on nije izgledao ni zvučao ljutito. Rijetko kad bi tako izgledao. Ali točno tad, emocija je pulsirala oko njih kao živo biće. Imao je svako pravo biti ljut. Delia je priznala kako je znala da Crowu postaje sve lošije, pa opet nije ništa učinila.

Knox nije bio jedini koji je isijavao ljutnju. Carlin partner, Bray i njihova dva sina, Roan i Kellen, su također bili tu. Iako Harper nije imala nikakvu vezu s Roanom, koji je bio u svojim dvadesetima i pravi mamin sin, povremeno bi se srela sa Kellenom, što je bilo nešto što njegovi roditelji i brat nisu znali.

Za razliku od Roana, Kellen nije bio blizak s Carlom. Tinejdžer je spomenuo da ona nije bila normalna i vjerovao je da joj je bilo teško kontrolirati svog demona. Također je komentirao da iako je mogla biti ponekad ljubazna, najčudnije stvari bi ju naljutile. Roan mu je zagonetno rekao da je Carla 'uvrnuta iznutra' i da ju ne treba kriviti, štogod to značilo.

Zasad, Kellen je tek trebao pozdraviti Harper. U stvari, oči boje lješnjaka koje je naslijedio od oca su gledale posvuda, osim u nju.

Neprestano je nervozno provlačio ruku kroz svoju prljavo plavu kosu, pogrbljenog mršavog tijela.

“Trebala si mi reći ako bi mu se pogoršalo,” Knox je rekao Delii.

“Znam, ali bojala sam se da ćeš ga odvesti od mene,” rekla je Delia.

Harper je to zapravo mogla razumjeti, jer ni ona ne bi htjela da netko odvede Knoxa od nje, bez obzira bio on na nekoj vrsti ruba ili ne. Htjela bi biti tamo za njega i učiniti štogod bi mogla da mu pomogne.

“Samo bih ga udaljio od vašeg doma ako bi postojale šanse da je on opasnost za sebe ili za druge,” Knox joj je rekao. “To bi bilo privremeno rješenje.”

Delia je podigla pogled. “On nije bio opasan.”

“Očito nisi u pravu,” rekao je Levi. “Oteo je vašu susjedu.”

Odvratila je pogled. “Znam. Ali bilo mu je bolje. Stvarno.” Čelo joj se naboralo. “Onda je postao malo depresivan. Mislila sam da je to samo nuspojava lijekova. Nisam shvatila do jutros da on nije uzimao svoje lijekove u zadnje vrijeme.”

Delia je pogledala na uramljenu sliku na zidu na kojoj su bili ona i vitak muškarac krupnih prsiju, s nježnim plavim očima i kosom jednake crnobijele nijanse, kao i njegovi čvrsti brkovi. Knox je nešto malo rekao Harper o njemu dok su se vozili ovamo. Crow je bio kirurg koji je volio svoj posao, 15

Naš svet knjiga trčao u dobrotvornim utrkama, donirao novac za ljudske projekte, i pomagao drugim demonima unutar jazbine koji bi došli blizu odmetanja.

Knox je duboko udahnuo. “Što se ovdje dogodilo ranije?”

“Ušla sam u spavaću sobu i našla ga kako pakira kofer,” rekla je Delia.

“Rekao je da mora otići. Da ima misiju koju mora završiti.”

“Misiju?” ponovio je Knox.

Delia je polizala svoje usne. “Vidite, Lawrence kaže da je imao viziju.

Viziju da ćete ti i Harper jednog dana imati bebu... i da će ta beba biti štogod da ti jesi i da će nas sve uništiti.”

Harperin stomak se zakotrljao i hladni prsti pojurili niz njenu kralježnicu. Svi su izmijenili nelagodne poglede, osim njenog partnera.

Knox je samo mirno zurio u Deliu, kao da žena nije upravo ispustila verbalnu bombu.

“Dakle on opet ima paranoične halucinacije,” rekao je Knox.

“Da,” odgovorila je Delia. “Uvjeren je kako je na njemu odgovornost spašavanja svijeta tako što će te ubiti prije nego se beba rodi. Pokušala sam ga uvjeriti da je to sve u njegovoj glavi. Nije me htio slušati. Spakirao je svoje stvari i bio spreman otići, pa sam zgrabila ključeve od auta.

Zahtijevao je da mu ih predam, ali odbila sam. Vikao je na mene, ljut što mu nisam vjerovala. Onda je on... udario me, i onda me počeo cijediti.”

Harper se namrštila. Cijediti? Nitko drugi se nije činio zbunjen, pa je pomislila da je to povezano uz neku vrstu demonske sposobnosti koju Crow ima.

“Carla je morala čuti našu svađu,” Delia je nastavila, “jer je dojurila unutra da vidi što se događa i onda... ” “I onda?” požurivao je Knox.

“On je počeo bjesniti na Carlu kako je ona sve to započela rodivši Harper.”

Bray je zarežao i Roan ispljunuo psovku.

“Izvukao ju je iz kuće. Htjela sam joj pomoći, ali bila sam preslaba i nisam mogla ustati.”

Zbunjena time što je ona bila slaba, Harper je upitala, “Što je on?”

“Psiho-demon,” odgovorio je Knox.

Pa, to je puno toga objašnjavalo. Crowova vrsta se hranila emocijama kao psihički vampiri, cijedeći iz njih energiju. To je također značilo loše stvari za Carlu.

“Ubit će ju,” puknuo je Roan. Njegove oči su se zabile u Harper, tvrde i prezrive. Vidjela je taj izraz na Carlinom licu u prošlosti. Iako je bio visok kao Bray, jako je nalikovao Carli sa svojom tamnom kosom, smeđim

16

Naš svet knjiga bademastim očima, visokim jagodicama i zlatnom kožom. “Ubit će ju i to će biti tvoja krivnja.”

Harper je trepnula. Njena krivnja?

Roan je krenuo najkraćim putem do nje, ali Levi mu je stao na put.

“Stani malo tamo,” rekao je, smrtonosnog glasa. “Ti želiš dobro razmisliti prije nego pokušaš nauditi Harper.”

“To je njena krivnja,” pljunuo je Roan.

“Kako?” zagrmio je Knox, ubojitog tona. “Harper ju nije otela. Harper nije izazvala Crowove halucinacije. Harper ga čak i ne poznaje, i ima minimalni kontakt s tvojom majkom. Pa objasni mi kako bi ovo uopće mogla biti njena krivnja.”

“Nema govora da on namjerava ubiti tvoju mamu,” Bray je rekao Roanu. “Da je to bilo ono što je htio, mogao je to učiniti točno tu.”

“Ali ako se on koleba na rubu, neće mu trebati puno da ga natjera da to učini,” rekao je Roan. Sijevajući na Harper, odstupao je iz kuće sa Brayom iza njega. Kellenove oči su srele njene, rastrgane. Ali onda je pogledao u stranu namrštivši se i krenuo za ocem i bratom. Ouch.

Knox je obuhvatio rukom Harperin donji dio leđa, podržavajući ju, dok je govorio Delii. “Ako Lawrence stupi u kontakt s tobom, nazovi me. Ne pokušavaj ga namamiti natrag ovamo. Nemoj pristati sresti se negdje s njim. Nazovi me i reci mi gdje je. On je tvoj partner i brine za tebe, ali također nije sav svoj sada.”

Delia je jadno klimnula. “Ako me kontaktira, nazvat ću te.”

17

Naš svet knjiga

Crna, teška metalna kapija se širom otvorila, i Levi je upravljao Bentleyem niz dugačak, kružni prilaz prema prostranoj, raskošnoj palači.

Harper je voljela to mjesto. Moderan primjerak arhitekture je bio spektakularan kao i tip koji ga je posjedovao. Bila je to ona vrsta kuće koju vidite u časopisima o bogatima i slavnima, ali nije bilo ničeg pretencioznog oko nje. Palača je imala šarma i tople elegancije. Jedna od njoj omiljenih osobina su bili neprobojni, plavo-zatamnjeni prozori koji su joj davali stvarno moderan izgled.

Bršljan je pratio cijelu dužinu visokog ciglenog zida koji je okruživao imanje. Prskalice su prskale opsežan travnjak dok su vrtlari orezivali živicu koja je uokvirila stražarsku kućicu. Levi je ostavio Harper i Knoxa kraj širokih stepenica prije nego je krenuo prema garaži u kojoj je bilo, znala je, nekoliko skupih automobila.

Prije nego su ona i Knox uopće stigli do posljednje stepenice, visoki muškarac prosijede kose otvorio je vrata i ljubazno im se nasmiješio.

“Gdine Thorne, Gđice Wallis, dobrodošli kući.”

“Hej, Dan,” rekla je dok je ulazila u mramorni foaje, gdje je svježe odrezano cvijeće bilo na okruglom stoliću.

Knox je isprepleo svoje prste sa njenima. “Dođi.”

Nije ju poveo u dnevno područje kako je očekivala. Umjesto toga, povukao ju je duž širokog hodnika i gore po zakrivljenom stubištu.

“Namjeravaš me već iskoristiti? Tek smo prošli kroz vrata.”

Dok su mu se usta iskrivljavala, rekao je, “To će doći na red kasnije.”

Požurivao ju je u raskošnu spavaću sobu i niz ono, za što je naučila da su rijetki, uvozni podovi. Činilo se da soba uvijek miriši na čistu posteljinu, Knoxovu kolonjsku i mirišljava ulja. Bila je osebujna kao i ostatak kuće sa kvalitetnim drvenim namještajem, super mekanim krevetima, elektronskim zastorima, i balkonom. Doduše, Harper nije stvarno mislila da je 'balkon' prava riječ za ono što je bilo više nalik grandioznoj terasi, zajedno sa malim bazenom.

Uveo ju je u privatnu kupaonicu punu pare. Njene svijeće s mirisom jasmina su bile upaljene i čaša vina je čekala kraj velike, okrugle, kade od crnog granita. I ona je znala da je on poslao Meg, domaćici, telepatski zahtjev da joj napuni kadu. Radio je često takve stvari; brinuo se o njoj na

18

Naš svet knjiga koji god način je mogao. Kako je Harper bila samo-dostatna osoba koja je većinom samu sebe odgojila, nije još sasvim znala kako da se nosi s time.

“Moraš izaći iz te vlažne odjeće i ugrijati svoje kosti.” Knox ju je poljubio. “Vraćam se uskoro. Moram obaviti neki posao.” Zapravo, bilo je to nešto što je moglo čekati, ali je Knox osjetio da joj treba malo vremena nasamo kako bi sve shvatila. Kad bi mislio da će pričati s njim, pitao bi ju što muči njen fascinantan um, ali brzo je naučio da si njegova družica uzme vremena da razmisli o stvarima prije nego se povjeri ikome. “Opusti se i vidjet ću te ubrzo.”

Harper ga je zagrlila. “Hvala ti za ovo,” rekla je pomalo nespretno, još uvijek se boreći s prihvaćanjem... pa, bilo čega od bilo koga. “I hvala ti što si došao po mene.” Biti sama je bila njena zadana zona, ali nije moglo biti lako nekome toliko agresivnom i jako zaštitničkog ponašanja kao što je bio Knox, da se ne petlja u njene stvari dok se ona živcira.

Grleći ju jednako čvrsto, utisnuo je lagan poljubac u njen vrat. “Uvijek ću ti dati ono što trebaš.” Ona ga je tjerala da ju želi milovati, razmaziti ju, i okružiti ju sa svime što ona poželi. Knox se povukao i stisnuo joj ramena.

“Uživaj.” Zatvorio je vrata kupatila i izašao iz spavaće sobe, krenuvši u svoj ured.

Knox, nađimo se u dnevnom području, rekao je Levi. Moraš ovo vidjeti.

Mijenjajući smjer, Knox se spustio dolje i u prostranu sobu sa visokim stropovima. Levi je sjedio na jednoj bež sofi u obliku polumjeseca, prstima tapkajući zaslon njegovog mobitela. Svjetiljke u zidovima i stropu od mahagonija su osvjetljavale lice; bilo je maska čiste ogorčenosti. “Što to trebam vidjeti?” Knox je pitao, sjedajući na drugu sofu.

Levi je gurnuo svoj mobitel preko stolića za kavu koji je bio smješten između njih. “Ovo.” Podižući mobitel, Knox je lupnuo dugme za reprodukciju na ekranu.

Ono što se činilo kao snimka vanjske nadzorne kamere sa kuće nasuprot Crowove mu je pokazalo njega kako bjesomučno vuče vrišteću, lupajuću, migoljivu Carlu u crvenu Toyotu Corollu. Opalio je jako njenom glavom o prozor, onesvijestivši je i onda ju ugurao u prtljažnik. Povlačeći drhtavu ruku kroz svoju kosu, Crow je gledao u svim pravcima, kao da očekuje da će netko nasrnuti na njega. Onda je zabacio svoj kofer na stražnje putničko sjedalo prije nego je uskočio u auto i odvezao se.

Kad je snimka završila, Knox je opsovao ispod glasa. “Njegove oči su divlje, ali nisu crne. Nije se odmetnuo.”

“Još,” rekao je Levi.

“Carla se pakleno borila.” Baš kao što bi i Harper, pomislio je.

“Nisam nikad znao da je Crow bio nasilan.”

19

Naš svet knjiga Ustajući, Knox je otišao do kamina, gledajući u sliku koja je tamo visjela, a da ju stvarno nije vidio. “Nemoj otkazati njegove kreditne kartice. Pusti ga neka ih koristi. Mogu nam pomoći da ga pratimo.”

“Nisam siguran da će ih upotrijebiti, bez obzira koliko bio očajan za novcem. Sad je toliko paranoičan da će mu to zapravo pomoći u skrivanju.”

“Bit će teško pratiti ga na bilo koji drugi način, obzirom da on zna kako mi lovimo.” Uz to što je bio kirurg, bio je i pripadnik Sile.

“On nema drugih nekretnina, pa nemam ideju gdje bi se mogao skrivati.”

“Neće otići daleko,” rekao je Knox, oslanjajući se na kamin. Polica je jednom bila gola. Sad su na njoj bile poredane Harperine sitnice iz godina koje je provela putujući sa svojim nomadskim ocem. Unijela je osobni dodir tamo i ovamo po prostoriji, dajući joj ugođaj doma. “On vjeruje da me mora ubiti. To znači da će ostati u blizini.”

“Ima toliko jeftinih prenoćišta i zalogajnica u Vegasu, da to čak nije ni smiješno.”

“Nemoj poslati cijelu Silu u lov. Znamo definitivno za jedno mjesto gdje će doći: gdjegod sam ja.” Knox je upotrijebio svoju petu da izgladi malu kovrču iz plavog Perzijskog saga. “Neće pokušati probiti se u ovo mjesto, jer će mu biti puno lakše da samo ušeta u jedan od mojih hotela.”

“Misliš da će to učiniti?”

“Naša vrsta se skriva na otvorenom, točno?”

Levi je zgrabio svoj mobitel i ustao. “Poslat ću velik broj Sile da patroliraju oko teških područja. Druga polovica će motriti tvoje hotele i casina; tražit će bilo kakav znak koji upućuje na njega.”

Knox je klimnuo. “Pokazat će se dovoljno brzo.” Samo su morali nadati se da neće ubiti Carlu u međuvremenu. *** Kad su se vrata kupaonice otvorila, Harper je otvorila svoje oči da vidi Knoxa kako ulazi unutra, raskopčanog gornjeg dijela košulje i podvrnutih rukava. Čučnuvši kraj kade, uronio je rukom ispod vode i povukao ju preko njene noge. “Jesi li spremna pričati o onome što te trenutno najviše muči?” pitao je.

Ne zapravo. Ugasila je mlaznice jacuzzija i uzdahnula. “Oni svi krive mene.”

Knox nije morao pitati na koga misli. Kad su odlazili iz Delijine kuće, Bray, Roan i Kellen su bili u prednjem dvorištu, razgovarajući sa svojim susjedima. Osim Kellena – koji je skrenuo svoj pogled – svaki od njih je gledao u Harper kao da je ona sama otela Carlu. “Ti znaš zašto.”

20

Naš svet knjiga Znala je. “Osjećaju krivnju, jer joj nisu pomogli i trebaju okriviti nekoga kako bi se oni bolje osjećali. Kužim to. Ali to ne znači da mi se mora sviđati.”

Utješno je gladio njenu nogu. “Ne sviđa se ni meni.” Što je bio razlog zašto je bio u krajnjem iskušenju da zavitla kuglu paklene vatre na njih.

Umjesto toga, zadovoljio se sijevanjem mrkih upozoravajućih pogleda zbog kojih su oni odvratili svoje. “Što ti misliš da će Crow uraditi?”

“Teško je znati zasigurno. Nema dva jednaka demona koji su blizu odmetanja. Općenito, oni na granici pate od halucinacija, paranoje, osjećaja ispraznosti i nezadržive ljutnje kad se njihovi umovi počnu cijepati. Čak i tada oni su prijetnja, ali jednom kad prijeđu granicu, onda su najopasniji. On već ima iskrivljenu predodžbu o stvarnosti.”

Sjela je, grickajući svoju donju usnicu. “Knox... njegova vizija – ” “Je bila proizvod poremećenog, halucinantnog uma.” Knox joj je obuhvatio obraz, zadovoljan kad je primijetio da su ljudski tragovi zuba nestali. “Harper, bilo koje naše dijete ne može biti ono što sam ja. Moja vrsta je rođena iz plamenova pakla, ne iz maternice.” Ali Crow to nije znao, jer nije imao pojma što je Knox. “Demoni ne rađaju hibride. To znači da će bilo koje naše dijete biti sfinga, baš kao i ti.”

Ona je duboko udahnula. “U pravu si. Nisam se toga sjetila.”

Ustajući, Knox je zgrabio ručnik sa radijatora. “Gore.” Nakon što je zavrnula svoju kosu da iscijedi vodu, podigao ju je iz kade i omotao mekani ručnik oko nje. Posušio ju je dok je ona iskoristila drugi ručnik da istrlja svoju kosu. “Želim da poduzimaš sve mjere opreza dok si vani.

Ljudi su te već iskorištavali da bi došli do mene. Vidjela si Crowove slike u njegovoj kući. Znaš kako on izgleda. Ako ga vidiš, pozovi me. Znam da si snažna. Možeš izazvati bol do dna duše, ali on može prizivati oružja, što znači da ti se ne treba približiti da bi te povrijedio.”

“Ima li on neke druge sposobnosti?” pitala je Harper.

“Nekoliko manjih. I može prizvati kugle paklene vatre.”

“Divota.” To nije bila rijetka sposobnost, ali bila je bitna. Harper ju zapravo nije imala, iako je mogla stvoriti paklenu vatru i njome napuniti stvari.

Knox ju je vodio u spavaću sobu, gdje je uzeo njen češalj i počeo ga nježno provlačiti kroz njenu kosu. “Budi pametna i budi svjesna.”

“Kako ćeš ga pronaći?”

“Napola odmetnut ili potpuno odmetnut, oni postaju još gori tragači za stimulansima nego prije. Privlače ih droga, alkohol i opasnost, pa mi

21

Naš svet knjiga nadgledamo žarišta. Problem je što je on bio pripadnik moje Sile; on zna kako mi lovimo i zna gdje ćemo tražiti.”

“Misliš li da trebamo otkazati malu proslavu?”

“Prestani to tako zvati.” Bilo je to puno više od obične zabave; bio je to događaj vrijedan pažnje koji će se održati u Podzemlju, kako bi proslavili 150-tu obljetnicu dana kad ga je stvorio.

“Ali Crow može iskoristiti tu priliku da dođe do tebe,” rekla je Harper.

“Bit će toliko puno ljudi tamo, on će se lako moći stopiti s gomilom.”

“Događaj se treba održati za šest tjedana. Vjerojatno ćemo uhvatiti Crowa do tad.”

“Ne možemo biti sigurni u to.”

Knoxova usta su se izvila. “Bilo kakav izgovor da se izvučeš sa proslave.”

Uzdahnula je. “Ne volim zabave, velike ili male.” Nije joj se sviđala strka ili biti izložena. Ne bi bilo tako loše kad bi to bila privatna zabava.

Ali ne, to će se održati u Podzemlju na 'stripu' i svaki demon je mogao prisustvovati.

“Mnogi ljudi su uložili puno truda da to organiziraju. Uostalom, spasio sam te od zabave koju su tvoji prijatelji pokušali prirediti za tebe da proslave naše sparivanje.” Oboje su odletjeli na vikend u Barcelonu njegovim privatnim mlažnjakom, želeći proslaviti njihovo sparivanje sami.

Okrenula se kad je završio sa češljanjem njene kose. “Nisi ni ti htio tu zabavu ništa više od mene.”

“Ideja o zabavi me nije smetala. Bila je to pomisao da ćeš ti biti nervozna i da će ti biti nelagodno, koja mi se nije svidjela, kad bi to trebao biti radostan događaj.”

“Pa ipak, nemaš problema što sam ja nervozna ili nelagodna zbog ovoga.”

Knox ju je navodio do podnožja kreveta i prevrnuo ju na njena leđa.

“Mogu te svima pokazati i vidjeti te u haljini. Što tu ima da mi se ne bi svidjelo?” Nadvio se iznad nje da poljubi i gricka njena usta. “To je također dobar način da proslavimo što si postala Drugi Primarni naše jazbine.”

Njene oči su se suzile. “Bilo je podmuklo od tebe što mi nisi spomenuo da ću biti Drugi Primarni prije nego sam pristala da uzmemo jedno drugo za partnere.”

“Znao sam da ne bi htjela položaj.” Njegova družica nije imala želje za moći i bila je previše individualna da bi ju zanimalo vođenje drugih. Bila je to rijetkost za demona. “Nisam htio da mi to zasmeta u dobivanju tebe.

Ne to. Niti bilo što drugo.”

22

Naš svet knjiga Frknula je. “Štogod.”

Smiješeći se, poljubio ju je. “Nedostajala si mi dok me nije bilo.”

“Došao si me vidjeti par puta,” podsjetila ga je.

Knox bi se povremeno pyroportirao kući da ju vidi. “To nije isto kao provoditi vrijeme s tobom.” Ponovno ju je poljubio. “Sad, o pljačkašu.”

Koristeći svoje laktove, Harper je povukla hladne, svilene plahte. “Ne počinji.”

Pratio ju je, uspuzavši na krevet i postavivši svaku ruku s jedne strane njene glave. “Harper – “ “Znam kuda smjeraš s ovim. Stvarno, ostavi se toga.”

“Pogledaj me. Obećala si mi kompromis oko nekih stvari. Ovo mi je važno. Jesi li uopće spomenula moj prijedlog svojim radnim kolegicama?”

“Da, jesam. Kao i ja, one su pomalo oprezne oko premještanja posla u Podzemlje.” Bila je suvlasnica studija za tetoviranje sa svojom prijateljicom i umjetnicom tetovaže, Raini. Druga bliska prijateljica, Devon, bila je naučnica koja se specijalizirala za piercinge. Harperina rođakinja, Khloë, također je tamo radila kao recepcionarka. Sve tri žene su pripadale jazbini njene bake.

Iznenadio je Harper kad je prvi put predložio premještanje studija, ali stvarno je trebala znati da se to sprema. Naposljetku, on je bio gad koji se u sve miješao. Bio je takav od prve minute.

“Nije smješteno u sigurnom području, Harper. Mogla si danas biti ranjena, silovana i ubijena. Da, nosila si se s čovjekom. Da, vrlo si sposobna sama se braniti. Ali metak u srce te još uvijek može ubiti. Pucao je u zemlju, istina, ali jednako lako je mogao taj pištolj naciljati točno ovdje.” Knox je položio ruku preko njenog srca. “Onda te više ne bi bilo. Sviđalo se to tebi ili ne, ti me održavaš stabilnim – kao moje sidro i kao moja družica. Ako te izgubim, ako te moj demon izgubi... ne moram ti reći kako će se stvari odvijati.”

Prekrila je rukama svoje lice i zastenjala. “Želio bih da ne moraš nositi taj teret, ali nosiš ga.”

Njene ruke su pale s njenog lica. “Ne gledam na to kao na nošenje tereta. Ja sidrim tebe baš kao što ti sidriš mene – to tako i treba funkcionirati između sidra i partnera.”

“To je teret. Treba mi da budeš sigurna. Premještanjem u Podzemlje bi bila sigurnija. Također bi tvoj posao imao koristi od toga.”

“Izgubila bih posao. Imam puno ljudskih klijenata.”

“Da, ali imala bi puno više klijenata s ulice u svom studiju, kad bi bio u Podzemlju. Izgubila bi ljudske klijente, ali bi dobila demonske.”

23

Naš svet knjiga “Iskreno, ne nedostaje mi klijenata. Sad zapravo imam listu čekanja, jer toliko demona žele da mogu reći kako imaju tetovažu koju im je napravila družica Knoxa Thornea.”

“Imaš listu čekanja jer si vrlo dobra u svom poslu,” ispravio ju je. “Misli na druge načine na koje bi ti premještaj u Podzemlje koristio. To bi značilo da nećeš imati troškove koje sad imaš, kao najamninu, na primjer.

Podzemlje pripada i tebi koliko pripada meni. Sve što je moje sad je i tvoje.”

Nije joj se sviđalo razmišljati o tome na takav način. Bilo je teško prijeći od imati malo do imati... pa, većinu Vegasa. “Ne mogu poreći da je to dobar poslovni potez. Dobar je. Razgovarat ću s djevojkama o tome kad odem ujutro na posao. Vidjet ću kakvo je njihovo mišljenje o tome, sad kad su imale vremena da razmisle.”

Knox je klimnuo, razmišljajući kako će one pristati na premještaj, ako ne zbog nijednog drugog razloga, već samo zato što će misliti da će Harper tako biti sigurnija. “Ima jedna mala zgrada za koju mislim da će biti idealna za tebe. Nadam se da ćeš ju barem pogledati prije nego odbiješ.” Čelo mu se naboralo. “Zašto se smiješiš?”

Ova cijela stvar je bila tako tipična za njega. “Ti si takav oportunist.

Vidiš kako me napadnu i pomisliš, hej, mogu ovo upotrijebiti u svoju korist.”

“To te iznenađuje?” Upozorio ju je unaprijed da je nemilosrdan i da će učiniti što god treba da dobije što želi.

“Ni najmanje. Dio tebe likuje što je incident nagrizao moj 'ne trebam preseliti posao' argument, zar ne?”

“Događaj je samo potvrdio što si već znala: to nije sigurno područje.”

“Naravno, ali ja sam odrasla tamo. Ja sam Wallis, Knox. To znači da kad se radi o kriminalu, ja ne mogu nikoga osuđivati.”

“Ali ti si združena s demonom kojeg se mnogi boje i mnogi bi ga voljeli vidjeti mrtvog. Prije samo par mjeseci, oduzeli su mi te. Nisam imao pojma gdje si bila, i nisam te mogao pronaći. Ne želim to ponovno proživjeti.

Predložio sam tvoje psihološko praćenje kako bih uvijek znao gdje si, ali bila si protiv toga. Pristao sam odustati od toga, ali ti si se složila da ćemo praviti kompromise oko stvari. Tražim od tebe da napraviš kompromis ovdje.”

Znao je da ju je njegovo pretjerano zaštitničko ponašanje gušilo, pogotovo jer se morala nositi s takvim ponašanjem i od strane njegova demona. Mislila je da je to većinom zbog Knoxove potrebe za kontrolom.

Doduše, njemu jest trebala kontrola. Ne samo da drži na uzdi svog demona i njegove sposobnosti. Proveo je veći dio svog djetinjstva pod 24

Naš svet knjiga kontrolom bolesnog, kultnog vođe koji je određivao kad će se probuditi, što će jesti, što će odijevati, kad će spavati i gdje će spavati.

Vođa je zahtijevao potpunu pokornost, ne dopuštajući drugima da donose vlastite odluke, i kažnjavao svaki oblik pobune. Naposljetku se Knox pridružio vanjskom svijetu, zaklevši se samom sebi da nikad ponovo neće biti pod nečijom kontrolom. Stekao je sve stvari koje su mu prije bile uskraćene, uključujući znanje, neovisnost i imovinu.

Sad je Knox uzimao što je htio, kad je to htio. Sad je živio po svojim vlastitim pravilima. Djelovao po svom vlastitom rasporedu. Imao je jak osjećaj sebe; bilo je to nešto oko čega se jako trudio. Uživao je u razini moći, uspjeha, luksuza i dekadencije koju je imao u životu. Ali ništa mu nikada nije bilo tako važno kao Harper. Ona nije bila samo važna. Ona mu je bila neophodna.

Objasnio je Harper da njegovo pretjerano zaštitničko ponašanje nije bio pokušaj da nju kontrolira, ali njoj je bilo teško shvatiti da bi ona nekome mogla biti nezamjenljiva. Pretpostavljao je da ako te tvoji roditelji – dvoje ljudi koji bi te trebali voljeti i brinuti se za tebe – nisu smatrali osnovnim u svojim životima, neće nikad biti lako prihvatiti da bilo tko to može ili hoće. Lucian je možda brinuo o njoj na svoj način, ali nikad ju nije stavio na prvo mjesto.

“Kao što sam rekla, razgovarat ću s djevojkama o tome.”

“Pošteno.” Završivši priču o drugima, Knox je raširio njen ručnik i uzeo si trenutak da upije svaki njen centimetar. Zadovoljstvo je raslo u njegovom demonu na prizor posesivnih žigova koje je ostavio na njenoj dojci i pupku. Knox je također volio označavati što je njegovo, otuda puno malih ugriza na njenoj bjelokosnoj koži. Niti on ni njegov demon nisu bili posesivni na drugo biće prije Harper.

“Ne čini se poštenim da sam ja gola, a ti nisi,” rekla je Harper. Tamne oči koje su blještale od divlje posesivnosti srele su njene, dok je on odbacivao svoju košulju. Progutala je na prizor njegova moćnog tijela. Nije imao ni grama sala; samo čisti tvrdi, isklesani mišići. Ali nije se mogla dugo diviti pogledu, jer ju je on poklopio s punom težinom svog tijela.

Ona nikad neće priznati dominantnom jebaču da joj se sviđao taj osjećaj kad si okružen i u zamci.

Harper je kliznula rukama na čvrstu izbočinu njegovih ramena dok su njegova usta proždirala njena, gosteći se i dominirajući. Njegovi zubi su se vukli niz njeno grlo, i onda je lickao i grickao njen vrat. Stenjući, izvila se u njega. Tada je jedan ledeno-hladan, psihički prst kliznuo između njenih nabora. Harper je dahnula. Ona još uvijek nije razumjela kako nešto

25

Naš svet knjiga tako hladno može isijavati čistu vrućinu, ali osjećaj je pekao njeno meso i stezao njenu pičkicu.

Sisao je na njenom pulsu baš kad je gurnuo dva psihička prsta u nju.

Pobjegao joj je još jedan jecaj dok su oni stručno gladili, vrtjeli se i prodirali.

Oni ju nisu samo zadovoljavali; oni su nakupljali potrebu, koju je samo Knox ispuniti. Kad bi on sad otišao od nje, ona bi ostala ovakva – seksualni nered. Nikakva količina samozadovoljavanja ju ne bi dovela do svršavanja. Samo on je mogao ukloniti žudnju kad ju je jednom tamo stavio.

Njegova ruka je oblikovala i stiskala njene grudi dok su ju ti ledeni prsti nastavili mučiti. Njena pičkica više nije pekla, gorjela je i probadala. Njena bedra su drhtala i znoj je orosio njeno čelo. “Knox... ” “Znam što želiš, ali – ” Knox je okrznuo svojim zubima preko njenog pulsa “– nisam te okusio dva dana.” Jebao ju je, ali nije imao vremena da ju istražuje i uživa u njoj. Ljubio je i čupkao cijelim putem niz njeno tijelo, zastajući da poliže 'Tako to ide' tetovažu ispod njene dojke koju nije žigosao; kao i njene druge dvije tetovaže, bilo ju je lako previdjeti, jer je bila od bijele tinte i većinom skrivena.

Ljubio je spuštajući se do male tetovaže gavrana u udubini njene bedrene kosti i kružio svojim jezikom oko nje prije nego će krenuti dalje na jug. “Volim ovaj žig,” rekao je dok je pratio trokut zamršenih crnih, trnovitih kovitlaca na trokutu njenih bedara, koji je izgledao baš kao tetovaža. “Raširi svoje noge širom za mene.”

“Knox, ne mogu podnijeti još predigre.” Trebala je biti izjebena. Jako.

Smjestio se udobno između njenih bedara. “Podnijet ćeš.”

Zatresla je svojom glavom. On je prijekorno izvio obrvu... i onda su se psihički prsti rasplinuli; osjećaj je hranio vatru u njoj. “Ne!” Lagano je lupio njen klitić vrhom svog jezika i ona se podigla. “Budi mirna.” Mahao je svojim jezikom između njenih klizavih nabora, srkajući njen slatki, medeni okus. Stenjao je dok je okus prolazio kroz njegov sustav, otežavajući njegov već kameno tvrd kurac. “Jebeno ovisnički.”

Stežući šakama plahte, Harper se tresla i stenjala dok je on lizao i grickao i izluđivao ju. Onda je sisao njene nabore, režeći uz njeno meso.

Proklela ga je. Prijetila mu. Zahtijevala više.

On se samo tiho nasmijao, i onda su dva ledeno hladna prsta počela stezati, povlačiti i štipati njene bradavice. Pa ga je opet proklela i pokušala se odmaknuti od njegovih usta. Ali njegove ruke su držale njena bedra na mjestu kad je njegov jezik napokon kliznuo u nju. To je olakšalo žudnju, ali ne dovoljno. A on je to prokleto dobro znao.

26

Naš svet knjiga “Ti si zlo,” ona je naprosto režala. “Potpuno, kompletno – ” Njen dah joj je zastao u grlu kad se podigao iznad nje i puhnuo preko jedne hladne bradavice, od čega se ona bolno stegnula. “Vidiš, zlo!”

“Sviđa ti se.” Uvukao je njenu bradavicu u svoja usta i okrznuo ju zubima. Njegova družica je voljela malo boli, a on je naučio točno koju liniju između boli i zadovoljstva je trebala. Otpuštajući njenu bradavicu uz prasak, ocrtavao je žig na njenoj dojci svojim jezikom. Kao i onaj na njenom pupku, bio je to zapetljan vrtlog trnja.

“Knox.” Bio je to skoro jecaj, na njeno krajnje nezadovoljstvo.

Okrznuo je svojim ustima o njena. “Boli te, dušo?” pitao je nježno. Ona je klimnula. “Želiš da uklonim bol?”

Harper je ponovo klimnula, jedva zadržavajući jecaj. Skoro joj je pobjegao kad je čula kako spušta patentni zatvarač.

Obuhvaćajući njenu guzicu, nakrivio je njene kukove. “Meko i polako?

Ili jako i brzo?”

Harper bi prepoznala trik pitanje kad bi ga čula. “Što god ti želiš.”

Knoxova usta su se izvila. “Pametna djevojka.” Nabio se doma, a njena goruće vruća pičkica se zatvorila oko njega.

Dah je eksplodirao iz Harperinih pluća kad se njegov dugačak, tvrd kurac zabio duboko; ispunjavajući ju do pucanja, rastežući ju dok nije peklo, i dodirujući dijelove koji nikad prije njega nisu bili dodirnuti. Kao i uvijek, psihički prsti su napravili njenu pičkicu tako hiper osjetljivom da je bila svjesna svakog grebena i vene. Omotala je svoje noge čvrsto oko njega i zakopala svoje pete u dno njegove kralježnice. “Jebi me.”

Knox se nabijao u nju nemilosrdnim ritmom. Njena pičkica je bila tako uska i vlažna da ga je izluđivala. Ona ga je izluđivala. Njeni grleni mali uzdisaji, ubodi njenih noktiju u njegova leđa, miris njene potrebe, vrući stisak njenih unutrašnjih mišića, i njen okus u njegovim ustima – sve to je poticalo njegova osjetila. Nabijao se jače, brže. “Moja pičkica.”

Dok se napetost skupljala unutar nje, Harper je grebala njegova leđa.

On bi ju uvijek sveo na ovo potrebito, nemirno stvorenje koje je toliko trebalo svršiti da se treslo. “Knox – ” “Nemoj još svršiti.”

Oh, kopile. A da sve još više oteža, pomaknuo je njene noge u nagib svojih laktova i nakosio ju tako da je njegov kurac trljao njen klitić sa svakim brutalnim prodorom. Bilo je to apsolutno mučenje. “Zašto me mrziš?”

“Ne mrzim te, dušo. Daleko od toga.”

“Ne mogu se suzdržati.”

27

Naš svet knjiga “Da, možeš. Hoćeš.” Pojačao je svoj ritam, polažući pravo na nju sa svakim teritorijalnim prodorom svog kurca. Njena pičkica je treperila oko njega. “Zadrži ga,” režao je. Ona je tresla svojom glavom, ali nije svršila.

“Zadrži ga.” Nabio se u nju još dublje, dodirujući mjesto od kojeg je dahnula. “Zadrži ga.” Ona ga je opsovala i ogrebla mu leđa. On je ugrizao njenu usnu. “Svrši.”

Zasljepljujući užitak prešao je preko nje, i kroz Harper u snažnom valu.

Njen vrisak je zapeo u njenom grlu, dok se on brutalno zabio duboko i njegova kičma se ukočila. Zatim je on režao njeno ime, a ona je osjetila svaki vrući mlaz njegovog svršavanja.

Drhteći, ispuhnula je dugačak dah. Sve što je mogla reći bilo je, “Dovraga, dobar si.”

On se nasmiješio u njen vrat. *** Kako su demoni mogli provesti dane bez spavanja, proveli su dobar dio noći jebući se i pričajući. Poslije toga, Knox je malo radio na svom laptopu dok je njegova družica ležala kraj njega, gledajući TV. Prije Harper, Knox je uvijek više volio tišinu dok je radio. Tehnički, ona je trebala biti smetnja. Ali bilo je nešto u tome kad je njegova družica bila baš tamo, gdje ju je mogao dodirnuti kad god je htio, što ga je opuštalo i bolje koncentriralo.

Naravno, jednostavna činjenica da se njegov demon bolje ponašao kad je ona bila u blizini je također utjecala na to. Harper ga je šarmirala, zabavljala i oduševljavala. Kad njegov jedini izvor ispunjenja nije bio blizu, demon se brzo dosađivao i postajao nemiran.

Kad je došlo vrijeme doručka, demon je postao turoban i zlovoljan, jer je znao da će ih ona uskoro napustiti.

Harper se nasmiješila Meg kad je domaćica spustila tanjur hrane ispred nje, na blagovaonski stol. “Hvala vam.”

Demonica hispanskog porijekla je klimnula uz topli smiješak.

Knox je iznenađeno podigao obrve. “Tostirano pecivo s kremastim sirom za doručak?” rekao je dok je navaljivao na svoj vlastiti obrok, omlet od bjelanjaka s tostom. Njegova družica je obično jela žitarice.

Harper je slegnula jednim ramenom. “Meg kaže da nemam dovoljno raznolikosti u svojoj prehrani... što u osnovi znači da ti misliš kako nemam dovoljno raznolikosti u prehrani i to si rekao njoj.”

Da, to je značilo točno to, zbog čega se Meg trudila najbolje što je mogla ugušiti zabavljen osmijeh dok je napuštala prostoriju. Kao i uvijek, zbog mudrosti njegove družice se njegov demon tiho nasmijao. “Kako se osjećaš?”

28

Naš svet knjiga “Bolje,” Harper je rekla, uzimajući svoje pecivo.

Ona je izgledala bolje. Iscrpljene bore su nestale s njenog lica. “Dobro.”

Otpio je gutljaj svoje kave. “Belinda mi je ostavila još jednu glasovnu poruku. Opet si izbjegavala njene pozive?”

“Pokušala me nazvati jednom,” rekla je Harper, uzdišući. “Bila sam u kadi.” Ali Harper nije uzvratila poziv jer ju je, iskreno, dotična demonica naljutila. Knox je unajmio organizatoricu događaja da upravlja proslavom, i ona je bila dobra u svom poslu. Efikasna. Brza. Nevjerojatno dobro organizirana. Ali je također gledala na Harper s ogromne visine i imala potrebu opetovano ju savjetovati o njenoj vezi s Knoxom.

Također je voljela skretati pažnju na to koliko je Harper drugačija od žena iz njegove prošlosti – drugačija na način da su one bile elegantne, dotjerane i kulturne dok je Harper bila... Harper. Ono što Belinda nije shvaćala je bilo to, da je Harper sasvim zadovoljna s onim tko je. Ona nije imala nikakvu želju mijenjati se. Povrh toga, Knox nije htio da se ona mijenja.

“Ona kaže da odbijaš raditi s dizajnerom odjeće s kojim te spojila,” Knox joj je rekao, iskrivljenih usta. Nije ga bilo briga hoće li Harper kupiti haljinu ili ju dati dizajnirati, dok god je ona bila sretna.

“Nitko ne treba dizajnirati i šivati haljinu za mene.” Harper pogotovo nije htjela raditi s tim određenim dizajnerom, koji je grubo rekao Harper da će biti teško učiniti da ona izgleda elegantno. “Mogu kupiti jednu kao i svi drugi.” Pravi razlog zašto je cambionka* zvala Knoxa je bio taj da će ona iskoristiti bilo kakav izgovor kako bi skrenula njegovu pažnju na sebe. Često je trčala njemu ako bi od Harper dobila odgovor koji joj se nije svidio.

“Zašto ne možeš ti obavljati pripreme?” Harper ga je upitala.

“Ja sam obavio svoj dio. Sada ti trebaš obaviti svoj.”

“Ali ona je organizatorica događaja. Mogu li ostaviti to njoj i njenoj ekipi da obave?”

“Ne, dušo. Ti si sada Primarni. Ne možeš nikome predati kompletnu kontrolu nad bilo čime u svom životu.”

Pa, tu je bio u pravu. Prokletstvo. “Da li je slučajno spomenula da želi održati događaj u balskoj dvorani u jednom od hotela?”

Knox se namrštio. “Nema balske dvorane dovoljno velike da smjestimo u nju stotine demona.”

_____________________________________________ *cambion – potomci demona s ljudskim majkama

29

Naš svet knjiga “Oh, ona je još uvijek sretna da cijeli potez Podzemnog stripa bude uključen u događaj. Ona želi da baš svaki bar, klub, restoran i drugi lokal sudjeluje, što je dobro. Ali ona također želi odvojiti samo sve Primarne i VIP-ove od svih drugih kako bi oni mogli imati otmjenu zabavu – zabavu na kojoj ona ne želi moje rođake.” Jebeš to.

“Propustila mi je sve to spomenuti,” odgovorio je Knox, dok mu se lice stvrdnjavalo.

“Rekla sam joj da mi ne smeta ako bi učinila da borbena zona izgleda otmjeno kako bi poslužila nekome s takvim ukusom.” Nije to bilo ništa drugačije nego kad bi klubovi i barovi nabacili nešto ležerno, i znala je da Knox više voli cijelu tu scenu sa šampanjcem i tihom glazbom. “Ali samo ako bi prostor bio otvoren za svakog.”

“To je više nego pošteno,” rekao je Knox. Završivši svoj obrok, odgurnuo je tanjur u stranu. “Ako mi se požali oko ovoga, pobrinut ću se da joj bude jasno kako neće više biti razdvajanja. Žao mi je što ti je ona problem ,dušo. Ako želiš da dobije otkaz, reci riječ.”

“Ne želim da ju otpustiš. Što se tiče njenog posla, nemam pritužbi na nju. Većina njenih prijedloga su bili stvarno dobri, i njena ekipa je totalno u tome. Ne želim brinuti o svim stvarima koje sređuju. Samo što, pa, ponekad je ona pravi davež. Ali mogu se nositi s njom.”

“U redu.” Zapravo, Knox bi radije otpustio Belindu ako je ona imalo frustrirala njegovu družicu, ali zbog tetošenja bi se Harper samo naljutila na njega. “Ako dođe do točke gdje ti postane previše ili ona prijeđe preko bilo koje granice, nema je.” Zadovoljan kad je Harper klimnula, ustao je i navukao sako svog crnog odijela. “Nažalost, sad moram ići. Saznat ćeš mišljenje svojih suradnica o mom prijedlogu?”

“Rekla sam da hoću i hoću.”

Knox je prešao do Harper i povukao ju na noge. “Ispred mene je zaposlen dan,” počeo je, grickajući joj usnu, “ali neću doći kući prekasno.”

Harper se rastopila uz njega, udišući njegovu mračnu senzualnu kolonjsku koja je izluđivala njenog demona. “Djevojke me vode u Podzemlje poslije posla. Žele mi pomoći da izaberem haljinu za malu proslavu.”

“Kažeš to kao da te vode na električnu stolicu. A i to nije mala proslava.”

“Hm.” Ljubio ju je dugo i polako. “Naći ćemo se onda večeras u Podzemlju.”

Prešao je palcem po njenoj čeljusti. “Sjeti se biti oprezna na bilo koji znak Crowa. Dala si mi obećanje jučer i očekujem od tebe da ga se pridržavaš.”

On će joj dati prostora da bude samopouzdana i poštovat će njenu potrebu 30

Naš svet knjiga da sama vodi svoje bitke, ali ne do točke gdje ona neće priznati da joj treba njegova pomoć.

“Hoću. Pazi se. Metak u srce može i tebe ubiti.” Čelo joj se namrštilo.

“Može li?”

“Možda.” Usta su mu se iskrivila dok je zadirkivao, “A onda opet, možda i ne.” Nježno ju potapšavši po guzici, otišao je.

31

Naš svet knjiga

Sat kasnije, Tanner je glatko parkirao Audija ispred studija za tetoviranje, baš kao što je radio svakog jutra. Njen tamni tjelesni čuvar širokih ramena bio je i njen vozač, i Harper nije nikako bilo jasno kako mu te uloge ne dosađuju na smrt. On je bio stražar. Uvježban u Bog zna koliko različitih stvari i imao je puno adrenalinskih poslova koje je mogao raditi, kao tražiti Crowa.

Rekla je Knoxu nekoliko puta neka odredi Tanneru manje zahtjevnu satnicu, ali njen partner nije htio ni čuti za to. A, uzimajući u obzir stvari kao skoro silovanje, koje su se dogodile kad pakleni pas nije bio u blizini, ona stvarno nije imala pristojne argumente s kojima bi raspravljala.

“To nije lijepo,” rekao je Tanner, sa smijehom u glasu.

Prateći njegov pogled, Harper je vidjela Devon kako stoji kraj prozora i pokazuje mu srednji prst. Onda, oholo sijevajući očima, paklena mačka je zabacila svoje dugačke, ultraljubičaste uvojke preko svog ramena i okrenula se natrag prema ormarićima s nakitom. Pakleni psi i paklene mačke su imali međusobnu instinktivnu odbojnost.

Okrenuvši se u svom sjedalu, Tanner je ispružio malu papirnatu vrećicu, njegove vučje-zlatne oči su svjetlucale od nestašluka. “Daj ovo mačkici umjesto mene.”

Harper je podigla svoje ruke. “Nema šanse. Neću se uplesti u ovaj čudni mali rat kojeg vas dvoje vodite.”

“Oh, ma daj, Harper.”

Kliznuvši iz auta, zatresla je glavom. “Morat ćeš joj to sam dati. Iako ti ja to ne bih savjetovala.” Devon ni u kojem smislu nije bila slaba.

Otvarajući ulazna vrata studija, Harper je pronašla Khloë kako sjedi iza zakrivljenog, kromiranog stola za recepciju. Uvijek je bio opsesivno održavan urednim, unatoč tome što je sitna, vragolanka maslinaste kože bila doslovno najneurednija osoba ikad po pitanju svog izgleda.

Khloë se nacerila. “Jutro, sunašce. Krofne? Nisam ove ukrala.”

Takva mala lažljivica. Harper je ispustila dugi dah i usiljeno se nasmiješila. “Možda kasnije.”

Osjećajući kako nešto nije u redu, Devon je brzo obišla veliku sofu u obliku slova L i pojurila do Harper – usput udarivši nogom o stolić za kavu i skoro srušivši portfelje s tetovažama.

Harper se lecnula. “Jesi okej?”

32

Naš svet knjiga Odmahnula je rukom na bol. “Što se dogodilo? Raini, dolazi ovamo, nešto nije u redu!”

Raini je izjurila iz ureda. “Što je?” U plavom puloveru i trapericama, nije mogla izgledati ležernije. Pored toga, svaki muškarac bi pao pred njene noge jer, kao succuba*, ona je odisala seksom. Nije se moglo sakriti njene obline, besprijekornu kožu, ili te prodorne jantarne oči.

Harper je objesila svoju jaknu na vješalicu za kapute i onda otišla do svoje stanice, gdje je utonula u svoju crnu kožnatu fotelju. “Pa, demon iz Knoxove jazbine je blizu odmetanja, gad je pobjegao i odveo je Carlu sa sobom.”

Khloë je trepnula. “Ha. Tome se nisam nadala.” Također se činilo da se nije ni zabrinula, što nije bilo iznenađenje, jer je ona prezirala oba Harperina roditelja. “Čekaj, zašto Carla?” pitala je Devon, njene mačje zelene oči zamagljene zbunjenošću.

“Izgleda kako taj demon, Lawrence Crow, ima vizije,” odgovorila je Harper. “On tvrdi kako je imao viziju da ćemo jednog dana Knox i ja imati bebu – bebu koja će nas sve uništiti. I ne, ne zezam se. On, čini se osjeća kako je to, time što me rodila, dijelom Carlina krivnja. Iako nisam sigurna da bi ju on oteo, da ona nije bila točno tamo, kad je on odlučio pobjeći.

Mislim da je on samo bio oportunist.”

Raini se zavalila u svojoj fotelji. “Vau. To je... vau.”

Devon je grizla svoju donju usnu. “Harper, bila sam kraj nekog tko je bio blizu odmetanja. Oni mogu biti potpuno paranoični. Oni svugdje vide prijetnje i urote.”

Harper je uvjeravajuće podigla ruku. “Ne vjerujem da je njegova vizija bila išta drugo doli halucinacija.”

Paklena mačka je klimnula. “Dobro.”

“Oh, i skoro su me opljačkali jučer,” Harper je zatim objavila. Da, umanjivala je stvari, ali samo zato jer nije htjela da to utječe na njihovu odluku o preseljenju. “Što Knox naravno koristi da podrži svoj slučaj kako mi trebamo preseliti studio u Podzemlje. Čak je izabrao i zgradu, za koju on misli da će biti idealna.”

“Jesi li ju išla vidjeti?” pitala je Khloë, na što je Harper odmahnula glavom.

“U početku nisam bila oduševljena idejom o preseljenju,” rekla je Raini.

“Ovo je naša bebica. Ali bilo bi nekih koristi od selidbe. Priznajmo; ovo ________________________________________________________________________ *succuba - ženski demon za kojeg se vjeruje da ima odnose s muškarcima dok oni spavaju

33

Naš svet knjiga nije dobro područje. Naša baza klijenata bila bi veća da se preselimo u Podzemlje. Također bi tamo bili i puno sigurniji.” Okrenula se prema Devon. “Što ti misliš?”

“Dijelu mene se ne sviđa ideja,” odgovorila je paklena mačka.

“Napravili smo od ovoga ono što je sada; izgradili smo našu reputaciju i našu bazu klijenata. A i sviđa mi se lokacija. Blizu je trgovine sa sendvičima i pekarnice.

“Ali... ?” požurivala je Raini.

“Ali selidba je dobra poslovna odluka,” Devon je nastavila. “Izgubit ćemo nešto klijenata, ali dobit ćemo druge. Nećemo morati plaćati najamninu ili račune jer, halo, Podzemlje dijelom sad pripada Harper.

Uostalom, i tamo dolje ima pekarnica i stvari. Što je s tobom, Khloë?”

“Sviđa mi se ideja o radu negdje, gdje se ne moramo pretvarati da smo nešto što nismo.” Khloë je pokazala na studio. “Ovdje, moramo se praviti da smo ljudi. Dolje, možemo biti svoji. Ipak, to ima i drugu stranu. Demoni će uvijek gledati svisoka na vragolane, pogotovo Wallisove vragolane. To će u određenoj mjeri utjecati na posao i možda ćemo se morati nositi s puno nepristojnosti.”

“U pravu si,” rekla je Harper. “Naše prezime ništa ne znači ljudima, pa nemamo te probleme ovdje. Ali suočit ćemo se s time dolje.” Uzdišući, Harper je protrljala oči. “Znam jednu stvar. On od ovoga neće odustati.

Dakle, što ćemo učiniti? Mora biti jednoglasna odluka.”

“Unatoč lošim stranama preseljenja, ja sam otvorena za to,” rekla je Raini. “Ali morala bih vidjeti prostor koji on želi da koristimo. Morao bi mi imati dobar osjećaj.”

Devon je klimnula. “Pristani da ga pogledaš, Harper. Ako ti misliš da je kul, nazovi nas. Doći ćemo i provjeriti ga.”

“Ako dobije odobrenje od svih nas, ne vidim zašto se ne bi preselili tamo,” rekla je Khloë. “Ljudi stalno premještaju svoje poslove. Ipak, nedostajat će mi ovo mjesto.”

Gledajući po studiju, Harper nije mogla da se ne nasmiješi. Ona ga je stvarno voljela. Voljela njegovu vibru rocka/umjetnosti/ HarleyDavidsona. Voljela je metalnu zidnu umjetnost koja je visjela na bijelim zidovima sa uramljenim fotografijama tetovaža. Svaki komad zidne umjetnosti bio je uvećana kopija tetovaže. Neke su bile jednostavne, kao jarki plamenovi i plemenski vrtlozi. Neke su bile hrabrije, kao zavijajući vuk, jato gavranova i Kineski zmajevi.

Začuvši otvaranje vrata, Harper je pogledala da vidi... “Belinda.” Kako predivno. Njen unutrašnji demon je prevrnuo očima; smatrao je ženu

34

Naš svet knjiga prilično patetičnom. Kao cambion, Belinda je bila polu-čovjek, ali cambioni su još uvijek bili klasirani kao vrsta demona sa svojim pravima.

Belinda je stala ispred nje, s rukama na bokovima, dugi umjetni nokti su lupkali po njenoj uskoj suknji. Kao i uvijek, izgledala je kao savršeni profesionalac. Njena šminka je bila perfektno nanesena. Nije bilo nijednog nabora na tom sivom odijelu, ručno rađenom za njenu vitku figuru. Njene crne pete su bile pomodne, ali razumne. A njena plava kosa boje pšenice je bila zategnuta u strogu Francusku punđu uz pomoć puno gela. Izgledalo je pomalo bolno, zapravo. Njen skalp je morao strašno žariti.

Tvrdih očiju boje lješnjaka, Belinda je progovorila tonom dovoljno oštrim da reže staklo. “Stvarno, Harper, moraš pratiti moj raspored da bi ovaj događaj išao kako treba.”

Harper se namrštila. “Što sam to točno propustila?”

“Tvoj sastanak s dizajnerom, naravno. Trebala si biti tamo prije sat vremena.”

“Oh, misliš sastanak za koji sam ti rekla da ga otkažeš?”

Lupkajući jednom nogom, Belinda je uzdahnula. “Ako imaš neki problem s dizajnerom, ima drugih s kojima možeš raditi.”

“Nema potrebe. Uzet ću haljinu iz šoping centra.”

Njeno lice se izdužilo. “Ti ne možeš biti ozbiljna.” Zvučala je krajnje prestravljeno.

“Zašto?”

“Time bi riskirala da neka druga osoba nosi jednaku haljinu kao i ti na događaju!”

Uspoređujući to sa sranjem s Crowom, bila je to takva sitnica da bi se zbog nje zabrinjavala. “Ako se to dogodi, dogodit će se.”

Belindina usta su se stegla. “Poslala sam e-mailom Knoxu portfelj dizajnerovog rada prije par dana. On ga je odobrio.”

“Ti si bila ono dijete u školi koje je svakog cinkalo ravnatelju, zar ne?”

Ona je stvarno imala tu cendravu, ulizičku, 'Reći ću te!' vibru oko sebe.

Jedna pretjerano počupana obrva se podigla. “Molim?”

“Ovo će te možda šokirati, Belinda, ali ja donosim svoje vlastite odluke.

Knox može nešto odobriti, ali on mi nikad ne bi rekao što da nosim ili ne nosim.” Pogotovo otkad je, zahvaljujući svojoj sjebanoj prošlosti, znao kakav je to osjećaj. Oh, on će izraziti svoje mišljenje, ali nikad ne bi izabrao nešto umjesto nje.

S Belindinog osmijeha je kapala snishodljivost. “Knox Thorne je tip demona koji voli da je sve po njegovoj želji. On se ne ispričava zbog toga.

Ako ga očekuješ zadržati, trebala bi to brzo naučiti i složiti se s njegovim željama.”

35

Naš svet knjiga Harper se polako odgurnula iz fotelje i nakrivila glavu. “Je li to ono što bi ti učinila? Dala mu štogod bi poželio? Postala štogod bi on htio? Hmmm.

Ne čudi me što te nikad nije dotakao.” Belinda je hvatala zrak, zbog čega se Harperin demon nasmiješio. “On bi to osjetio o tebi. Njegov demon bi to osjetio. Laki plijen nije zabavan za grabežljivca tako moćnog kao što je Knox.”

Obraza crvenih skoro kao i njeno sjajilo za usne, Belinda je izbacila svoju bradu. “Ako ćete me ispričati, imam posla.”

“Oh, ispričana si,” rekla je Harper, zamahnuvši rukom prema vratima.

Predvidljivo, demonica je izmarširala van.

“Ona stvarno ne misli da si ti dobra za Knoxa, zar ne?” rekla je Raini.

“Ona misli da ga poznaje. Vjerojatno također misli da bi ona bila bolja za njega.” To je bila njena greška, mislila je Harper. “Nije usamljena u takvom razmišljanju za obje te stvari.” Mnogi su tako mislili.

Devon je frknula. “Ti si totalno prava za Knoxa. Ona to možda ne vidi, ali vidi on i ti vidiš. To je jedino bitno i – ” Vrata su se još jednom otvorila. Ovog puta, Harper se nasmiješila demonici koja je ušetala unutra. “Bako, hej.”

“Zašto mi nisi rekla za Carlu?” zahtijevala je Jolene, prelazeći sobu sa svojim sidrom, Beckom i kćeri Martinom u pratnji. Kao i uvijek, Jolene je nosila bluzu i glatku suknju, zračeći s prirodnom glazurom elegancije koja nije uspjela sakriti dobro znanu činjenicu da je bila luda kao šišmiš.

Također je bila i vrhunska manipulatorica, koja je znala i uporno pritiskala svaki vrući gumbić kojeg je Lucifer imao, ali time bi skrenuli s teme.

“Kako si saznala?” Harper ju je upitala. Bili su to poslovi jazbine.

“Imam ja svoje načine,” odgovorila je Jolene, popravljajući svoju savršenu frizuru.

“Načine ili špijune?”

“Trebala si mi reći.”

“Namjeravala sam, ali nisam htjela da dižeš sranja u zrak.” Njena baka je štitila svoju obitelj predatorskom svirepošću. Također je voljela uništavati zgrade kad je bila ljuta, oslovljavajući sebe kao stručnjaka za rušenje.

“U iskušenju sam,” rekla je Jolene. “Njen najstariji sin širi glasine. Malo kopile tvrdi da si ti vjerojatno iskoristila Crowovo krhko stanje uma i nagovorila ga da otme Carlu.”

Khloë je zinula. “Ti nisi ozbiljna.” “Što si učinila?” Harper je pitala Jolene, jer njena baka nikad ne bi prešla preko nečeg takvog.

Utjelovljenje nevinosti, Jolene je rekla, “Ja nisam ništa učinila.”

36

Naš svet knjiga Harper je pogledala u Martinu. “Što si ti učinila?”

Martina se nasmiješila. “Što me veseli u životu.” Što je značilo da je Roanov auto izgorio. Sjajno.

“Da li jazbina vjeruje da je on u pravu?” Khloë je upitala, prekriženih ruku.

Beck je bio taj koji je odgovorio. “To mi ne znamo.”

“Ne bi me iznenadilo kad bi vjerovali,” rekla je Harper, trljajući stražnju stranu vrata. “Oni znaju da me Carla napustila kao dijete i da ne sudjeluje u mom životu.” Bilo je puno više u toj priči od toga, ali samo je šačica ljudi znala cijelu priču. “Demoni se uvijek osvete, točno?”

“Pa da,” počela je Raini, “ali ti nikad nisi osjetila potrebu za osvetom, jer si mislila da ti je bolje bez nekog poput nje u svom životu.”

“Ali oni me ne poznaju kao vi, pa su im mogli povjerovati.”

Stisnutih usta, Khloë je zatresla glavom. “Knox će biti ljut kad sazna za Roana.”

“Dosad je već saznao,” rekla je Jolene.

Devon se okrenula prema Harper. “Što misliš da će on učiniti?”

“To sve zavisi o tome koliko je ljut.” U svakom slučaju, bit će loše. *** Izvalivši se u svojoj kožnoj fotelji, Knox je lupkao prstima po uredskom stolu dok je gledao u ljutog muškarca ispred njega. “Što te dovodi čak ovamo? Pretpostavljam da je izuzetno važno.” Obično, bilo koji demon iz njegove jazbine, s problemom bi došao k njemu u Podzemlju. Ovaj određeni demon je potražio Knoxa u jednom od njegovih luksuznih hotela na Las Vegaskom stripu, riskirajući da prekine njegov poslovni dan.

“Wallisovi vragolani su mi zapalili auto!” izjavio je Roan, crvenog lica.

Knox je izvio obrvu. “Stvarno?”

“Pretpostavljam da misle kako neće biti posljedica, jer su povezani s tvojom družicom,” zajedljivo je odrezao. “Čini se da oni vjeruju kako im to daje dozvolu da rade što god žele.”

Kliznuvši svojom foteljom bliže stolu, Knox se nagnuo prema naprijed.

“Vidio si ih kako pale vatru?”

“Ne, ali to moraju biti oni.”

“Zašto?”

Njegovo čelo se naboralo. “Harper im je vjerojatno rekla što sam jučer rekao kad smo bili u Crowovoj kući.”

“Ti ne vjeruješ da je ono što si rekao bilo neopravdano?” “Čak i da vjerujem, vragolani su trebali zbog toga doći k tebi.” Povukao je liniju u zraku kad je dodao, “Nisu imali pravo učiniti to što jesu.”

37

Naš svet knjiga Knoxova usta su se iskrivila. “Otkad to vragolani rade ono što drugi misle da bi trebali? Oni štite svoje obitelji.”

“Nije kao da sam povrijedio Harper.”

“To je istina.”

“Znači ti ćeš riješiti ovo?”

“Hoću.” Knox je polako ustao. “Drago mi je što si došao ovamo danas, Roane.”

Muškarac je podigao bradu, čineći se zadovoljan komentarom.

Okružujući oko stola, Knox je rekao, “Vidiš, primijetio sam da si iznosio neobične tvrdnje o mojoj družici. Baš sam htio poslati nekoga da te dovede ovamo, kad si se ti, srećom, pojavio na recepciji. Hvala ti zbog toga.”

Trebalo mu je sve što je imao, da Knox ne stegne svoje ruke oko jebačevog vrata. Njegov demon je pokazao zube, želeći se baciti i pustiti krv. Tip je imao jebene živce da dođe ovamo cviliti o vragolanima, poslije onog što je on učinio.

Roanova Adamova jabučica je poskakivala. “Ja nisam... “ Ali zašutio je, očito svjestan da će poricanje jednostavno pogoršati stvari. Ako je muškarac pretpostavio da jazbina neće prijaviti njegovo ponašanje Knoxu, morao je biti glup. Oni su bili odani svojim Primarnima.

“Mislio sam da si pametniji od ovoga, Roan.” Naposljetku, mislio je Knox, tip je navodno bio pronicljiv i pedantan odvjetnik koji je vodio vrlo uspješnu privatnu praksu. “Što je tvoj pravi problem sa Harper?”

“Ja nemam problem s njom. Ali imam problem kad je moja majka oteta, jer nije učinila ništa više osim što ju je rodila.”

“Ništa više,” Knox je ponovio. “Da, istina je da Carla nije učinila ništa za Harper osim toga.”

Roanova usta su se izravnala. “Nisam to mislio.”

“Tebe ni najmanje ne smeta da je tvoja majka učinila to što jest Harper?”

Jer je to smetalo Knoxa jebeno puno. “Ti gledaš svisoka na moju Harper, zar ne?”

“Ona je Wallis,” Roan je jednostavno izjavio, kao da je to samo po sebi bilo objašnjenje.

Puno je ljudi gledalo svisoka na Harperinu obitelj, iako je Knox vjerovao da to vragolanima ne smeta naročito. Perverzno su uživali u nerviranju ljudi. “A ti misliš da si toliko bolji od nje? Stvarno? Onda pretpostavljam da te mora izjedati što sada njoj odgovaraš jednako kao i meni.”

Roanove nosnice su se širile. “Moja majka je pogriješila kad je bila mlada i u depresiji. Ona ne zaslužuje da se tom greškom paradira pred njom svaki dan.”

38

Naš svet knjiga “Nisam tako siguran da je ovo zbog Carle. Mislim da se tebi ne sviđa što ti moraš gledati majčinu grešku svaki dan. Napokon, jazbina je napala Carlu kad su otkrili što je ona uradila Harper. Siguran sam da te to pogodilo. Možda se jazbina sada odnosi drugačije prema tebi. Možda to čak utječe na tvoj posao. Kad bi njihova mržnja bila preusmjerena na Harper, tvoj život bi ponovo bio lagan.”

Roanovi kapci su zatreperili.

“Ako je tvoj cilj da uneseš razdor i okreneš jazbinu protiv Harper, moram se zapitati... ” Knox je nagnuo svoju glavu. “Kakvom te to čini osobom kad bi ti profitirao na majčinom nestanku, na takav način? Reći ću ti, Roan, ti možeš gledati svisoka na Harper, ali to je nešto što ona nikad ne bi uradila.”

“Ne kužim,” Roan je naglo izjavio. “Žene se bacaju na tebe cijelo vrijeme. Viđao sam ih kako to rade. Mogao si imati bilo koga.”

“To je život kakav želiš?” Knox je uzdahnuo, razočaran u muškarcu.

“To je prazan život.” Harper je to naučila njega i njegovog demona.

“Ti mi nikad nisi izgledao nesretan. Uvijek si imao prekrasnu ženu pod rukom. Uspješan si i bogat. Naša jazbina te obožava. Svatko se uvijek trudi najbolje što može da ti udovolji.” Roan je pokazao oko sebe. “Imaš sve što bi ikad mogao poželjeti.”

A voditi takav način života je značilo da je Knox oduvijek privlačio pogrešnu vrstu ljudi. Izrabljivače. Manipulatore. Kopače zlata. Lista se nastavljala. Harper nije bila nijedno od tih stvari. Ali Knox nije imao nikakve želje podijeliti svoje osobne misli s ovim demonom. “Da li ti namjerno pokušavaš preusmjeriti temu razgovora?”

“Samo kažem da se ona čini kao čudan izbor za tebe.”

“Jesi li potajno zabrinut da ja nisam dobar za nju? pitao je, rugajući se.

“Jesi li ovo ti kao zaštitnički brat, zabrinut da bih ju ja mogao povrijediti?

Mogu te uvjeriti da se to nikad neće dogoditi. Ona će uvijek biti savršeno sigurna uz mene. Drugi ljudi su ti koji se moraju brinuti... zbog čega me čudi da bi ti riskirao razljutiti me.” Malo te ljutnje je procurilo u njegov glas, što je nesumnjivo bio razlog zašto je Roan koraknuo unazad.

Knox je uklizao u njegov osobni prostor. “Dozvoli da budem vrlo jasan.

Ti ćeš prestati iznositi takve tvrdnje. Prekinut ćeš s pokušajima izazivanja nevolja. I imat ćeš više poštovanja prema svom Primarnom. Ako ti je problem odgovarati Harper, možeš slobodno napustiti jazbinu.”

“Ali – ” “Ali ništa. Nisi u položaju da se raspravljaš.” Njegov demon je izronio na površinu i rekao, “Bilo bi tako lako ubiti te. I tako vrlo zadovoljavajuće.”

39

Naš svet knjiga Roan je problijedio.

“Sviđa mi se miris tvog straha,” rekao mu je demon. “Trebaš se bojati.

Drugi su umrli, jer su povrijedili ono što je moje. I ti ćeš ako ju povrijediš.

Kloni se Harper.”

Klimajući, Roan se brzo povukao.

Knox je ponovo preuzeo uzde. “Nemoj otići tako brzo, Roan. Možda bi ti neki drugi Primarni progledao kroz prste za tako ozbiljnu grešku, s obzirom da je tvoja majka nestala. Ali ja nisam jedan od tih Primarnih.

Harper je, zbog čega je prilično ironično da ju ti prezireš, zar ne?”

Levi, uzmi ga.

Kosac je trenutno ušao u prostoriju i ugrabio ga. Demon se nije uzaludno pokušao boriti sa stražarom dok ga je vukao iz ureda, unatoč tome što su mu oči bile raširene od straha.

Sada je Knox morao upoznati Harper s Roanovim glasinama prije nego čuje od nekog drugog. I morao je to učiniti licem u lice. Harper, nađimo se u pokrajnjoj uličici. Nije mu se sviđalo da ljudi znaju kako se može pyroportirati – bilo mu je draže da nastave nagađati o tome što on može ili ne može učiniti – pa se često nalazio s njom izvan studija, gdje su mogli razgovarati nasamo. Ima nešto što moraš znati.

Roan je širio glasine o meni.

Namrštio se. Kako to ti znaš?

Jolene mi je rekla.

Nije se zamarao pitanjem kako je Jolene to znala. Žena je bila lukava i snalažljiva i činilo se da ima izvore posvuda. Upozorio sam ga da prestane s tim ponašanjem. Vjerujem da će poslušati.

Ipak ćeš ga svejedno kazniti, ona je nagađala, zvučeći pomalo rastuženom idejom. Evo tog mekanog središta opet na djelu.

Naravno.

Stanka. Što ćeš učiniti?

To je standardna kazna za zločin takve težine.

Harper je vjerojatno odlučila da ne želi znati što je to bilo, jer nije pitala.

Mrzit će me sad više nego ikad.

Nisi ti ta koju on mrzi. Nego je njegov život primio težak udarac kad je Carlina tajna otkrivena. Kao takav, on zamjera što mora odgovarati tebi. Knox je kliznuo svojim umom nježno uz njezin, tješeći ju na jedini način na koji je trenutno mogao. Ne dozvoli da te ovo povrijedi, Harper. On nije važan. On je možda tvoj polu-brat po krvi, ali krv ne čini obitelj.

Totalno istinito, ona je odgovorila. Nekih vijesti o Crowovoj lokaciji?

Ne još. Bit će on pronađen. Knox je bio odlučan da će to biti uskoro.

Nažalost, moram ići. Zapamti, zovi me ako me trebaš.

40

Naš svet knjiga Hoću. Vidimo se kasnije.

Njegov demon je izronio na površinu i rekao, Budi sigurna za mene, mala sfingo. Onda je Knox opet preuzeo i nevoljko prekinuo vezu, baš na vrijeme da započne svoj konferencijski poziv.

41

Naš svet knjiga

Dok je Audi kočio ispred kluba, Harper je primijetila dugačke redove ljudi koji su čekali da uđu. Čak i za petak navečer, bila je prilična gužva.

Onda opet, to je bilo vrlo popularno mjesto u Vegasu. Također se dogodilo da je to bio ulaz u Podzemlje.

Tanner se okrenuo prema Harper. “Keenan će biti tvoja pratnja večeras; čeka na tebe kraj dizala.”

“Ti se priključuješ potjeri za Crowom?”

“Ne, imam samo nekoliko stvari koje moram uraditi.”

“Kao ganjati svoj rep i zakopati neke kosti?” rekla je Devon.

Raini se usiljeno nasmiješila. “Hvala na vožnji, Tanner.” Onda je izvukla paklenu mačku iz auta govoreći, “Kontroliraj ta usta.” Khloë ih je pratila, smijući se.

Harper je samo zakolutala očima. “Vidimo se kasnije, Tanner.”

Kliznuvši iz auta, povela ih je do ulaznih vrata. Ljudi koji su čekali iza crvene užadi su se cerekali njihovom izgledu. Da, pa, nisu se gnjavile presvlačenjem iz njihove radne odjeće, jer su samo planirale otići u šoping centar. Ljudi u VIP redu nisu ni trepnuli na to, jer je taj red bio isključivo za demone, pa su oni razumjeli.

Prepoznavši Harper, vratar je s poštovanjem klimnuo i pomaknuo se u stranu. Zahvalno mu se osmjehnuvši, Harper je prošla kraj njega i ušla ravno na stepenice s njihove desne strane. Djevojke su ostale blizu, iza nje dok su išle u podrum, i onda do vrata u stražnjem dijelu mračne prostorije.

Mišićavi demoni koji su čuvali vrata, pristojno su joj klimnuli.

“Ovamo, Gđice Wallis,” rekao je jedan od čuvara, dok ih je požurivao kroz vrata i zatim do dizala. Nakon što je ukucao šifru, uglancana metalna vrata su se otvorila. Naklonio je glavu prema Harper i onda se vratio drugom čuvaru.

Kad su četiri djevojke ušle unutra i vrata se počela zatvarati, Devon je zgrabila rukohvat i pitala, “Jesi se već navikla da te tvoja vrsta tako lako prepoznaje?”

“Nikako,” odgovorila je Harper. Za nju je to bilo pomalo neugodno. “Čudan je osjećaj kad me pozdrave imenom, kao da me poznaju.”

“Pa, ljudi kao vratari te na neki način i poznaju,” rekla je Raini. “Ti si sada suvlasnica Podzemlja, što te na neki način čini njihovim šefom.”

42

Naš svet knjiga Dizalo se zaustavilo uz zvuk zvona, i metalna vrata su se otvorila. A tamo je bio Keenan, bljeskajući svojim neodoljivim, dječačkim osmijehom.

Jedan pogled njegovih zakrivenih, plavih očiju i njena osjetila su odmah oživjela – bilo je to izvan njene kontrole. Incubus je, kao i Raini, zračio seksom i mogao je prirodno uzburkati požudu u drugima, htio on to ili ne. Ipak, Harperino tijelo na nikoga nije reagiralo kao na Knoxa, pa je zato bilo lako Keenanov efekt zadržati kao pozadinsku buku.

Iza Keenana je bila verzija raja za svakog demona. Pomalo nalik na Vegasov strip, samo deset puta bolje. Tamo su bila casina, klubovi, barovi, hoteli, restorani, prostori za zabavu i striptiz klubovi. Tamo je bilo i stvari koje nećete pronaći na Las Vegas stripu, kao borbeni krugovi gdje su se demoni borili za novac u dvobojima, i stadioni za pseće utrke na kojima su se pakleni psi natjecali.

“Pozdrav dame,” pozdravio ih je Keenan, s pljoskom u ruci. Moglo bi se reći da je stražar imao problem s pićem. To nije bilo rijetko za demone, budući je njihova vrsta imala ovisničke osobnosti. “Ne mogu da ne primijetim kako niste odjevene za izlazak.” Njegova ramena su se objesila.

“Recite mi da niste došle u kupovinu.”

Harper ga je potapšala po ramenu. “Ako ćeš se imalo bolje osjećati, ja radije ne bih išla u kupovinu.”

Raini ju je zgrabila za ruku i povukla ju u smjeru šoping centra. “Trebaš novu haljinu za proslavu, i mi ćemo ti pronaći jednu.”

Dok su hodale niz strip, Harper je zavirila u svaku zgradu – nijedna od njih nije imala prednji zid, zbog čega je bilo lako vidjeti da su sve vrvjele od demona. Ljudi su se smijali, jeli, pili i plesali. Bilo je također i malih svađa povremeno, ali to je bilo sasvim uobičajeno.

Stigavši do centra, prošli su kroz automatska staklena vrata i ravno u labirint trgovina, kioska, kafića, pokretnih stepenica, smoothie barova, frizerskih salona, dizala i stepeništa. Mjesto je odjekivalo koracima i razgovorima gomile. Svijetlo i prozračno, bilo je dobro održavano i činilo se da svaka površina i prozor blistaju. Harperin nos se naborao na miris kave, parfema, voska za podove i mesa na roštilju.

Raini je pokazala na pokretne stepenice. “Hajde, na prvom katu su najbolje haljine.”

Harper je više zanimalo pratiti mirise koji su dolazili iz dijela sa hranom. “Dobro, ali moramo jesti prije nego odemo odavde.” “Čekaj, moram prvo podići nešto novca,” izjavila je Devon, krenuvši prema bankomatu s Raini. Keenan je ostao s Harper blizu fontane, gledajući kako Khloë stručno izvlači plastični mjehurić iz automata samo

43

Naš svet knjiga sa oštrim udarcem po bočnoj strani aparata. Ona je uvijek bila dobra u tome.

Hodajući prema njima, Khloë je prelomila mjehurić i nacerila se dok je izvlačila mali paketić žvakaće gume. “Jeej, okus jagode!”

Keenan se okrenuo prema Harper. “Da li je pogrešno što, unatoč tome što sam odrastao čovjek, želim naučiti kako se to radi?”

“Ne, nekako je kul,” dozvolila je Harper, smiješeći se kad je vidjela da grupa djece koji su gledali Khloë, sada i sami pokušavaju taj potez.

Nažalost, nisu imali nimalo sreće u dobivanju besplatne žvakaće.

Raini je stala kraj Harper i provukla svoju ruku kroz njezinu. “Hajde da ti pronađemo haljinu.”

Slijedećih nekoliko sati je provedeno u pregledavanju i isprobavanju odjeće i cipela. Keenan je opetovano slao Harper 'molim te smiluj mi se' poglede, ali ona bi samo svaki put slegnula ramenima. Raini i Devon su bile u misiji kako bi joj pomogle pronaći savršenu haljinu, a Harper je bilo draže to nego se nositi s Belindinim prijateljem dizajnerom. Ipak, bilo je lako osjećati se klaustrofobično kad je šoping centar bio tako natrpan. Nije bilo puno toga što se tamo nije prodavalo. Odjeća, knjige, elektronika, nakit, igračke, glazba, cipele, torbice, šminka, uređaji za domaćinstvo, namještaj – i to je bio samo početak.

Baš kad je Harper počela gubiti volju za životom, Raini ju je naglo zaustavila i pokazala na haljinu u izlogu. “To je savršeno za tebe,” izjavila je succuba.

Harper se ugrizla za unutrašnju stranu svog obraza. “To je malo previše... sofisticirano za mene.”

“Ne, nije,” rekla je Raini, požurujući ju u trgovinu. Žena tamne kože im je prišla, osmjehujući se ljubazno. “Zdravo, Gđice Wallis. Mogu li vam ikako pomoći?”

Bilo je nerealno koliko puta je Harper čula tu istu rečenicu u posljednjih par sati. Prije nego je mogla izustiti i riječ, Raini je pokazala na haljinu boje breskve na lutki i pitala koje veličine su na raspolaganju bla, bla, bla.

Harper je razgledavala šine dok su one brbljale, kližući vješalicama na stalcima natrag i naprijed. Zastala je kad je došla do haljine bez naramenica, malina crvene boje. Ukrašena malim draguljima, bila je uskog kroja do sredine bedara, gdje se širila prema van.

“Ti izgledaš sjajno u crvenom,” rekla je Devon. “Ovo je savršeno za tebe.”

“Definitivno,” složila se Khloë. “Ali nisam sigurna da će se Raini složiti.

Napalila se na tu haljinu boje breskve.”

44

Naš svet knjiga Ispalo je da je njena rođakinja bila u pravu. Succuba je inzistirala da je to bio bolji izbor.

“Otmjena je, svilena, a nijansa se savršeno slaže s tvojim tenom,” izjavila je Raini. “Točno, Keenan?”

Inccubus je otvorio i zatvorio usta nekoliko puta. Onda je napravio grimasu. “Zašto miješaš mene?”

“Ti si muško; muškarci vole gledati cure u haljinama. Ovo će izgledati dobro na Harper, točno?”

Ponovo, njegova usta su se s laganim udarcem otvarala i zatvarala.

“Stani. Dosta. Ne mogu podnijeti pritisak.”

Ostavljajući ih da se prepiru, Harper je otišla u kabine za presvlačenje i isprobala haljinu. Kad bi izabirala odjeću, ona nije stvarno marila o tome što će odjeća učiniti za njenu strukturu kostiju ili dekolte ili guzicu. Njoj se samo sviđalo da joj bude udobno i pa, da se osjeća dobro u čemu god to bilo. Ova haljina je savršeno ispunjavala njene kriterije, iako nije uspjela sasvim sakriti žig koji je Knoxov demon ostavio na njenoj dojci. Nije bilo puno haljina koje su to mogle.

Kad je izašla iz kabine, zatekla je Raini i Keenana kako se još uvijek prepiru – ovog puta o tome jesu li succube ili inccubusi bili bolji seks demoni. Ignorirajući ih, Harper je otišla ravno na blagajnu.

Sa širokim osmijehom, prodavačica je uzela haljinu i odradila cijelu uobičajenu brbljariju. Pažljivo slažući haljinu i ubacujući ju u vrećicu, ona je zatim rekla, “Uživajte u ostatku dana.”

“Nisam još platila,” rekla je Harper, podižući svoju kreditnu karticu.

“Ali... vi ne trebate platiti. Vi posjedujete Podzemlje.”

“Ali ja ne posjedujem ovu trgovinu, i ne bi bilo dobro za trgovinu da dijeli besplatno stvari.” Harper je znala iz vlastitog iskustva da nije bilo lako voditi posao. Opći troškovi u šoping centru su morali biti prilično visoki.

Prodavačica je s poštovanjem nagnula glavu i naplatila haljinu na Harperinu karticu.

“Sada ti samo trebamo kupiti cipele,” rekla je Devon, ali Harper je zatresla glavom.

“Drugi dan. Umorna sam.” Harper nije bila tip djevojke koja je mogla kupovati dok se ne bi srušila. Ona je više bila 'kupuj dok ne osjetiš da bi mogla nasumice udariti ljude samo zato jer su se zaletjeli u tebe sa svojim vrećicama' tip djevojke. “Vrijeme je da jedemo.”

Dok su prolazili kraj trgovine s cipelama i torbicama, Devon se nacerila.

“Oh, volim tu crvenu torbicu. Tako sjajna.”

45

Naš svet knjiga Češući se po stražnjoj strani glave, Keenan je pročistio grlo. “Vjerojatno ne bi trebala tamo ulaziti.”

“Zašto?” pitala je Devon.

“Upraviteljica je jednom... ” “Imala malu zabavu sa Knoxom,” Harper je završila.

Trepnuo je na nju. “Kako si znala?”

“Otišla sam tamo prije par tjedana, i ona mi je ogorčeno čestitala na mom sparivanju s Knoxom. Uz lukavi osmijeh, rekla je kako ona zna iz osobnog iskustva koliko je on dobar u krevetu; nastavila je oslikavati vrlo živopisnu sliku o njihovom zajedničkom vremenu.” Spomenula je kakav dobar osjećaj su njegove psihičke ruke imale, koliko je on bio očajan za njom, i ponovila sve male komplimente koje bi joj govorio dok ju je jebao.

“Onda je dodala koliko je udoban njegov krevet i upitala kakav je osjećaj spavati u krevetu u kojem je moj partner jebao tolike druge žene.”

Devon je zinula. “Nije valjda!”

Namršten, Keenan je rekao, “Ti si jedina žena koju je ikada odveo u palaču. Druge je vodio u svoje hotele, i zamijenio je krevete u svim njegovim penthousima kad se spojio s tobom.”

“Znam,” rekla je Harper. “Knox mi je rekao to isto prije nekoliko mjeseci, što je i razlog zašto sam se mogla nasmijati njoj u lice i reći da ću sve to dodati na listu drugih izmišljenih koncepata o kojima ne marim.”

Ali još uvijek je bilo užasno čuti sve to sranje i sjetiti se kako je... ispunjen... njegov seksualni život bio, prije nego je ona naišla. “Nanijela bih joj malo boli do dna duše, ali onda bi ona znala točno koliko me naljutila.” Harper neće pružiti junici zadovoljstvo da ju vidi povrijeđenu.

“Ne obaziri se na nju,” rekao je Keenan. “Ona je nitko. I ne govorim da je ona drolja, ali lakše ju je pokupiti nego radio stanicu.”

Khloë je oblizala svoje prednje zube. “Znaš, Devon, mislim da trebamo bolje pogledati tu torbicu.”

Paklena mačka se nasmiješila. “Mislim da si u pravu.”

Harper je uzdahnula. “Cure, pustite to.”

“Meni se baš sviđa onaj plavi šal tamo,” rekla je Raini.

Khloë je molećivo pogledala Harper. “Daj, malo ćemo se zabaviti.

Prošlo je dugo otkad nismo mučili trgovce.”

Harper se tiho nasmijala. “U redu.” U trgovini, razdvojili su se. Khloë i Devon su pregledavale torbice i modne dodatke, a Harper i Raini su se divile cipelama dok je Keenan držao stražu.

Harper se skoro nasmijala kad je opazila upraviteljičin odraz u ogledalu. Crvenokosine oči su podivljale i okrenula se jednoj od svojih

46

Naš svet knjiga pomoćnica i prosiktala, “Reci čuvaru da prati onu sitnu i pazi da ništa ne ukrade.” Time je očito mislila na Khloë.

Raini je dobacila Harper 'kako jadno' pogled.

Upraviteljica se zatim pojavila kraj njih. “Mogu li vam ikako pomoći?” upitala je ukočeno, krhkog osmijeha.

Harper je pročitala njeno ime sa značke i nasmiješila se. “Pa, zdravo opet, Lora. Ovdje samo tražim neke cipele za veliki događaj – Knox me voli u visokim potpeticama.”

Lorino lice se stegnulo. “A tako.”

“Izgledaš mi iznenađeno.”

“Nisam očekivala da ćeš se vratiti, obzirom da naš posljednji razgovor nije dobro prošao,” rekla je Lora, dodirujući svoju savršeno pokrivenu kosu. “Ja te iskreno nisam htjela uvrijediti.” Pogledavajući na Keenana, dobacila mu je bijedni pogled koji je on potpuno ignorirao.

“Kako te ona uvrijedila?” Raini je upitala Harper, prekriživši ruke.

“Lora je osjetila potrebu da podijeli sve detalje zabave koju je imala s Knoxom,” odgovorila je Harper.

Lora je podigla jedno rame. “Bio je to samo mali ženski razgovor.”

Ignorirajući to, Harper je nastavila govoriti Raini. “I tvrdila je da je spavala u mom krevetu, što je naravno čisto sranje.”

Crvenokosa je polizala svoju donju usnu. “To je istina. Nisam očekivala da ćeš biti osjetljiva na tu temu. Nije kao da je tajna, da je Knox vrlo seksualan.”

Sijevajući na Loru, Raini je stavila ruke na bokove. “Ti si kao ljeto. Ti nemaš nimalo šîka.”

Kad je Lora zinula, Harper je rekla, “Raini je u pravu, znaš. Dijeliti sa mnom slikovite detalje o tvom vremenu s mojim partnerom je oboje, i sitničavo i neukusno. Kladim se da je većina toga također čisto sranje, baš kao tvoja mala tvrdnja da si spavala u mom krevetu.”

Lora se podrugljivo osmjehnula. “Ti želiš vjerovati da je to laž, ali ja znam istinu.”

“Evo tebe opet s tvojim sranjem,” rekla je Harper. “Bože, tvoja usta moraju biti puna toga. Možda bi trebala uraditi ono u čemu si najbolja i progutati.”

Lorino lice se zacrvenilo od bijesa. “Mislim da trebate otići.”

“Zašto me ti pratiš?” poznati glas je zacvilio iza njih. Okrenuli su se da vide Khloë kako se duri na čuvara. “Jesi li ti nekakav čudak?”

On je pokazao na svoju uniformu. “Ja radim ovdje.”

“Ti misliš da ću ja nešto ukrasti, je li to to?” Khloë je zvučala istinski povrijeđena. “Zašto? Što sam ti ja ikad uradila?”

47

Naš svet knjiga Čuvar je nepovezano govorio. “Ja nisam – ” “I zašto se svi vi prijeteći nadvijete nada mnom? Da me zastrašite?

Radite li to svim ženama?”

“Ja nisam – ti nisi – ona mi je rekla da te pratim.” Uperio je prst prema upraviteljici.

U tom trenutku, svi u trgovinu su gledali u njih.

Crvenokosa je podigla svoju bradu i slegnula ramenima na Khloë. “Ti si vragolan.” Kao da je to bilo sve objašnjenje koje joj je trebalo.

“Barem nemam predrasuda prema drugim demonima,” rekla je Khloë, vlažnih očiju. “Bit ću vani, Harper.” Drhtave donje usne, vragolanka se naglo okrenula da izađe i zabila u izložbeni stalak, rušeći sve torbice i čak šaljući neke klizeći van iz trgovine. Alarm je počeo treštati i, obraza crvenih od srama, Khloë je izmarširala van.

Harper se okrenula crvenokosoj. “Moram potražiti moju rođakinju.

Prije toga, vjerojatno bih ti trebala reći da je vrlo, vrlo moguće kako će opći troškovi za ovu jedinicu ubrzo postati puno veći.”

Upraviteljica se borila da dođe do zraka. “Ne možeš to učiniti!”

Njen demon se probio do površine. “I nemoj nikad pomisliti da ti možeš diktirati što mi možemo, a što ne možemo učiniti.”

Kad se demon povukao, Harper se okrenula na peti i napustila trgovinu s Raini i Keenanom; prelazeći preko pomoćnika koji su očajnički pokušavali popraviti izloženu robu.

Pogledavajući uokolo, Harper je opazila Khloë kako sjedi kraj Devon na klupi, blizu zahoda, spuštene glave. Paklena mačka je utješno trljala njena leđa.

Kad su stigli do njih, Keenan je čučnuo kraj Khloë, kao prava slika zabrinutosti. “Jesi okej?”

Vragolanka je pogledala gore i nasmiješila se. “Naravno.” Onda je izvukla plavi šal iz svog džepa i predala ga Raini. “Evo.” Succuba ga je uzela s oduševljenim osmijehom. “Ooh, kako je mekan.”

Keenan je zurio u Khloë dobrih deset sekundi. “Dobra si.”

“Prvo pravilo krađe: aktiviraj alarm prije nego izađeš,” rekla je Khloë.

“Onda nitko ni ne trepne kad odšetaš van. Ponekad ga aktiviram nekoliko puta da se čini kao da je pokvaren.” Ustala je, sretna. Pa se namrštila na Harper. “Hej, što se dogodilo s tvojim kontaktnim lećama?”

“Moj demon je nakratko izronio da bi porazgovarao s crvenokosom,” odgovorila je Harper. Kad god bi se to dogodilo, njene leće bi se rastopile.

“Hajmo jesti.”

48

Naš svet knjiga Nakon što su pojeli Kineski obrok na odjelu sa hranom, napokon su izašli iz šoping centra. Harper je bila iskreno iznenađena da Keenan nije pao na zemlju i poljubio ju od olakšanja. Nasmiješila se kad je ugledala Larkin, Knoxovog četvrtog stražara, kako ih čeka. Zadivljujuća, vitka harpija kretala se poput ratnice; njenim sivo-plavim očima ništa ne bi promaklo.

“Hej,” pozdravila je Larkin. “Keenan je rekao da ste gotovi.” Očito su imali telepatski razgovorčić.

“Reci mi da si ovdje kako bi rekla da su pronašli Crowa,” rekla je Harper.

Larkinin osmijeh je izblijedio. “Kamo sreće. Ne, ovdje sam jer Knox želi da imaš dva tjelohranitelja dok je mjesto tako grozničavo.”

Sjajno. “To nije neophodno,” Harper joj je rekla kad su krenule dalje.

“Imam Keenana, a nijedna od mojih djevojaka ovdje nije slaba.”

“Ne, ali Primarni se moraju dobro čuvati,” rekla je Larkin. “Ti si sada Primarni.”

“Tako se radujem proslavi!” rekla je Raini. “Mogla bi izgledati bar malo uzbuđena, Harper. To je dijelom i proslava što si postala Knoxov Drugi Primarni.”

“Dovoljno me poznaješ da znaš kako to nije nešto što bih ikad željela slaviti,” rekla je Harper. Dobivala je glavobolju kad bi samo razmišljala o tome.

Larkinina usta su se izvila. “Ne vjerujem da sam ikad srela nekog demona kojeg nije zanimala moć.”

“Pa, bolje ti je da se privikneš na to, Harper,” počeo je Keenan, “jer ti sada držiš usrani tovar toga. Biti sparena s Knoxom Thorneom nikad neće biti jednostavna stvar.”

“Gdje je Knox?” Devon je pogledala uokolo. “Mislila sam da ćemo se naći ovdje.”

Harper je slegnula ramenima. “Rekao je da će doći.”

“On jest u Podzemlju,” rekla je Larkin, “ali je u svom uredu. Jonas se pojavio kad je odlazio i tražio da razgovara s njim.” Jonas je bio također Primarni. “Doveo je Aletheu s njim,” Larkin je rekla Keenanu, čije obrve su poletjele. Dva stražara su izmijenili neku vrstu značajnog pogleda.

Harper se zaustavila. “Što? Što to ne znam?” I tko je, kvragu, bila Alethea? Kako je bilo prilično nemoguće za bilo koju ženu, da bude kraj Knoxa a da ga ne želi, Harper je morala upitati, “Je li ona njegova bivša?”

“Bivša?” Keenan je rastegao riječ.

“Bivša prijateljica u krevetu,” dodala je Harper.

49

Naš svet knjiga “Ne bih ju opisao kao takvu,” rekao je Keenan. “Više kao da su oni kroz stoljeća povremeno provodili noć zajedno.”

“Stoljeća. Dobro.” Harperin stomak se prevrnuo. Mrzila je ljubomoru.

Bila je to rasipna, uzaludna emocija. “Što je ona?”

Larkin je ugrizla svoju donju usnu. “Ona je encantada.”

Dok joj se utroba grčila, Harper je ispustila dah. “On je tresao plahte s ultimativnim seksualnim demonom. Dobro da znam.” Encantadas i njihovi muški ekvivalenti, encantados, su svi bili izuzetno lijepi i dobro znani zbog njihovih moći zavođenja. Oni su se također mogli preobražavati u dupine, za što je ona mislila da je prilično neobično.

“Encantadasi mogu biti moćni, ali oni mogu začarati samo ljude.

Succube i inccubusi – mi možemo začarati svakoga.” Keenan je spustio svoj glas kad je dodao, “Skoro svakoga.”

Od toga se nije osjećala bolje. Harper je pokušala izgurati temu iz svog uma, ali prokletstvo, bilo je teško da ju to ne smeta. Baš kao što je bilo teško da ju ne smeta što ima dva tjelohranitelja; oboje su ju sada pretrpavali. I baš kao što je bilo teško da ju ne smeta što se njen život iznenada mijenjao u dvanaest različitih pravaca i kako je ona sada s nekim vodila jebenu jazbinu.

Ona nije požalila ili zamjerala ništa od toga, ali prilagođavanje nije bilo lako. Ono što bi upravo tad voljela je bila distrakcija. Nešto. Bilo što.

Začuvši glasan, 'Jii-ha!' iz kratke udaljenosti, Harper je pogledala prema maloj rodeo areni. Pogledala je u Khloë. I obje su se nasmiješile. *** Spojenih prstiju, Knox je rekao, “Jonas, Alethea, kakav posao vas dovodi ovamo?” Njegov ton nije ni najmanje izražavao dobrodošlicu.

Došao je u Podzemlje s namjerom da pronađe svoju družicu i odvede ju kući. Nije bio raspoložen za sastanke, ali Jonas je bio jedan od njegovih poslovnih suradnika, pa je Knox pristao.

Nije imao pojma zašto je Alethea bila tamo, uzimajući u obzir da ona obično nije nikamo pratila svog brata i nije bila uključena u bilo koje od Jonasovih poslova. Knox nije posebno mario, dok god sastanak brzo završi.

Srdačnog osmijeha na mjestu, Jonas se smjestio na stolicu nasuprot Knoxu dok se Alethea ispružila na sofi kraj prozora koji je gledao na borbeni krug. “Čuli smo o problemima unutar tvoje jazbine,” Jonas mu je rekao.

Knox je izvio obrvu. “Problemi?”

“Lawrence Crow,” rekla je Alethea, ravnih usana. Bila je malo zlovoljna što ju Knox nije pozdravio s poljupcem u obraz.

50

Naš svet knjiga Knox je suzio svoje oči. “A kako to točno vi znate o problemima u mojoj jazbini?”

“Pretpostavljam da puno ljudi zna,” Jonas mu je rekao. “Upravo smo pili piće u baru kad nam je prišao jedan od tvojih demona. On hoda uokolo po Podzemlju s fotografijom žene; kaže da je njegova majka i da ju je oteo odmetnuti demon, Lawrence Crow. Želi znati da li ju je netko vidio.”

Jebeni Roan. “Crow je blizu odmetanja.”

“Ako ti treba bilo kakva pomoć da ga pronađeš, bit ću sretan da ti pošaljem neke demone iz moje Sile,” rekao je Jonas. “Demon u takvom stanju na slobodi utječe na našu cijelu vrstu.”

“Oni naginju tome da privlače ljudsku pažnju,” dodala je Alethea. “Ne možemo si to priuštiti, i ne možemo si priuštiti da zanemarimo opasnost koju predstavljaju. Zahvaljujući onome što se dogodilo našem starom Primarnom, mi znamo iz osobnog iskustva, točno kako razorne i dalekosežne posljedice mogu biti, kad je odmetnuti na slobodi.”

Knox se uspravio u svom mjestu. “Kao što sam rekao, on se nije odmetnuo.”

“Još uvijek je opasan,” bila je uporna Alethea.

“Cijenim vašu ponudu da pomognete, Jonas, ali neće biti potrebno.”

Jonas je naklonio svoju glavu. “Ako se predomisliš, nemoj oklijevati da me kontaktiraš. O drugoj temi, siguran sam da znaš kako sam ja domaćin godišnjeg sastanka ove godine. Održat će se posljednje subote ovog mjeseca u mojoj kući. Nadam se da ćeš prisustvovati.”

“Ja uvijek prisustvujem,” rekao je Knox. Svi Primarni bi se sastali jednom godišnje da pretresu moguće probleme.

Alethea je napućila svoje usne. “Čula sam da si uzeo družicu od kad smo se zadnji put vidjeli, Knox. To je bilo pravo iznenađenje. Zapravo, bila sam prilično sigurna da je to morala biti šala.”

“Nije šala,” Knox joj je rekao.

“Da onda pretpostavim kako je također istina, da je ona Wallis?” Njena gornja usna se jedva primjetno izvila, ali Knox je primijetio. Njegov demon, kojemu se ona nikad nije sviđala, nagovarao je Knoxa da baci olovku u njenu glavu. Možda čak i klamericu.

“Trebala bi,” odgovorio je Knox. “Mislio sam da si ju vidjela na video snimci sa glasačke ankete.”

Prije nekoliko mjeseci, neki Primarni su pokušali izabrati sami sebe za Američkog Monarha. Demoni nisu imali globalne vođe; odgovarali su samo svojim Primarnima. Većina demonske vrste je glasovala da tako i ostane. Kako su izbori bili snimani uživo, svaki demon u Podzemlju je mogao gledati događaj – slijedom toga, također su vidjeli kako on ubija 51

Naš svet knjiga drugog Primarnog zbog napada na Harper, koja je demonici nanijela bol do dna duše prije nego se Knox umiješao.

“Cijela stvar me nije zanimala. Ionako sam bila u Berlinu u to vrijeme.”

Alethea, kao i mnogi od njene vrste, je više voljela živjeti blizu ljudima, jer im je bilo lakše njima manipulirati i kontrolirati ih. “Nisi primijetio moj izostanak?”

“Ne,” odgovorio je Knox, ustajući. Obratio se Jonasu. “Ponovo, hvala ti na tvojoj ponudi da pomogneš.”

Jedna od Aletheinih plavih obrva se izvila. “Jesi li siguran da ti nije potrebna?”

“Potpuno,” rekao je Knox dok je počinjao polako zaobilaziti stol. Sve što je sad htio uraditi bilo je pronaći svoju družicu. “Crow će biti uhvaćen i dobit će medicinsku pomoć koju treba.”

“Ti mu namjeravaš pomoći?” pitala je Alethea.

“Demoni mogu biti vraćeni s ruba,” istaknuo je Knox.

“Oni također mogu uraditi grozne stvari dok su na tom rubu.”

Knox to nije mogao osporiti. Odsutnog uma, prelazio je pogledom po nadzornim monitorima. I smrznuo se. Ne, on nije mogao to vidjeti. Ali jest. Nejebenostvarno.

“Knox, što je bilo?”

Ignorirajući Jonasovo pitanje, Knox je duboko udahnuo. Nije pomoglo.

Izašao je iz svog ureda, siguran da ga njegova družica želi izludjeti. To je stvarno bilo jedino objašnjenje koje je mogao smisliti, a koje bi objasnilo zašto bi dovraga ona riskirala svoju sigurnost na ovaj način.

Levi je uhvatio korak iza njega. Knox, što nije u redu?

Ubit ću ju. Hoće. Zavrnut će njenim lijepim malim vratom.

“Knox, čekaj!” vikala je Alethea negdje iza njega.

Knox nije čekao. Nastavio se kretati. Nešto u njegovom izrazu lica je moralo odavati njegovu ljutnju, jer su se ljudi lomili da ga izbjegnu dok je krstario niz strip. Napokon, stigao je do malog igrališta za rodeo, gdje su ga odmah napali mirisi prašine, sijena, rodeo zbivanja i životinjskog izmeta. Glasna publika je pohlepno gledala visokog muškarca kako pokušava zajahati ogromnog bika.

Knox je ugledao Keenana, Larkin, i Harperine prijateljice kraj dvometarske ograde koja je čuvala arenu... i oni su svi gledali kroz ogradu ravno u Harper, koja je stajala s Khloë kraj obora za bikove. Navlačeći kožnu, zaštitnu rukavicu, Harper je potapšala njen zaštitnički prsluk. Ona je očito posudila oboje, zajedno s mamuzama i kaubojskim čizmama.

“Nije dobro,” promrmljao je Levi.

52

Naš svet knjiga Jurišajući na svoje stražare, Knox je zarežao. Povjerio im je njenu sigurnost. Ovo nije bilo sigurno. Ovo je bilo jebeno ludo.

Keenanova glava se s trzajem okrenula i oči su mu se raširile. “Knox...”

“Zašto je moja družica tamo unutra?” Knox je protisnuo, stiskajući šake protiv potrebe da zgrabi inccubusa za košulju i nabije ga u ogradu.

Izgubiti kontrolu bi bila pogreška koja bi mogla povrijediti puno ljudi.

Njegov demon nije bio tako ljut; sviđalo mu se uzbuđenje baš kao i svakom demonu i poštovao je njenu želju da to i dobije.

Keenan je počešao stražnju stranu svoje glave. “Pa, ona je htjela jahati bika – ” “A ti nisi pomislio da bi ju mogao spriječiti?”

“Učinio bih to, ali ona se iskrala!”

Nikakvo iznenađenje. “A ti ju nisi spasio od nje same jer... ?”

“Događaj je sigurniji nego što izgleda.” Keenan se lecnuo kad je demon razbio svoje lice upavši na bikove rogove baš prije nego je teško sletio na tlo.

“Ako ćeš se od toga osjećati nešto bolje, to nije njen prvi rodeo,” rekla je Devon. “Igra riječi nije namjerna.”

Levi se okrenuo prema paklenoj mački. “Ona je ovo radila i prije?”

“Vragolani vole jahanje na bikovima,” rekla je Devon. “Naročito kad su pijani.”

“Kad su pijani?” ponovio je Knox. “Oni sudjeluju u ovom nesumnjivo opasnom sportu kad su pijani?”

Devon je podigla obrvu. “Zar si stvarno toliko iznenađen?”

Provevši dosta vremena oko vragolana u zadnje vrijeme... “Zapravo, nisam.” Knox je pogledao da vidi kako njegovu družicu vode prema oboru, gdje je čekao bijeli toptajući bik. Harper, ne penji se na tog prokletog bika.

Njena glava se naglo podigla, njene oči pronašle njegove, i ona je mahnula uz široki osmijeh. Ona je. Mahnula.

Harper, ozbiljan sam, on je odrezao.

Opusti se, bit ću dobro, ona ga je uvjeravala, kao da je on bio melodramatičan i ovo bilo samo jahanje na poniju.

Ja ti neću dopustiti da riskiraš svoju sigurnost, Harper. Nisu uzalud zvali jahanje na bikovima 'najopasnijih osam sekundi u sportu'.

Nitko meni ne 'dopušta' da uradim bilo što, Knox.

Krv mu je proključala. Htio je vikati na nju, zahtijevati da dođe k njemu, zabraniti joj da ovo radi... ali stvarnost je bila da je on mogao naređivati joj koliko bi htio i to ne bi učinilo ni najmanju prokletu razliku. U stvari, ona bi zbog toga bila još odlučnija da provede to, samo kako bi kontrirala.

53

Naš svet knjiga Znao je kad ju je uzeo za svoju družicu da on nju nikad neće kontrolirati; da ona ima svoj um – um koji nije uvijek funkcionirao kako bi se njemu sviđalo. Znao je i prihvatio to. Ali jahanje na bikovima... da, imao je ogromni jebeni problem s tim.

Pokušavajući drugačiji pristup, omekšao je svoj glas i rekao, Dušo, nemoj to raditi.

Njena ramena su se ukočila i ona ga je pogledala, zbunjena.

Dođi ovamo k meni, on je nagovarao.

Alethea je došla kraj njega i stavila šaku na njegovu ruku. “Ona će stvarno jahati tog bika?”

Harperine oči su zasjekle prema ženi i lagano se suzile; onda se prazna maska smjestila preko njenog lica.

Jebeš sve. Odmaknuo se od Alethee, ali bilo je prekasno. Harper, ona je nitko za mene.

Ništa.

“Gle, sve što ona mora napraviti je čvrsto se držati osam sekundi ili više,” rekla je Devon.

Knox je škrgutao zubima. “Da, ali mora se držati za bika teškog tonu.”

I dok je njegova družica gledala monstruozno velikog, puhajućeg, razljućenog bika ravno u oči, Knox nije mogao razumjeti zašto ona nije pomislila da, hej, možda ovo i nije najbolja ideja.

“Iskreno, nikad nisam vidjela da vragolani pretrpe bilo koje veće ozljede,” rekla je Devon. “Oni ponekad odšetaju s potresom mozga, slomljenom rukom zbog nezgodnog pada, ili slomljenim stopalom nakon što bi ih nagazili. Ali, stvarno, to je to.”

“To je to?” ponovio je Knox.

Devon je napućila svoje usne. “Ništa što ja kažem, te neće natjerati da se osjećaš bolje, zar ne?”

“Nijedna stvar.” Knox je pogledao natrag na svoju družicu baš kad se ona počela penjati na bika. “Jebiga.” *** Harper se držala za svaku stranicu tora dok se polako spuštala na bikova leđa. Ispod nje, bik je frktao, bez sumnje bijesan i nelagodan zbog užeta omotanog oko njegove slabine. Njen demon je bio uzbuđen. Uvijek je uživao u ovom sportu. Svaka doza adrenalina je povećavala njegovo uzbuđenje.

“Pravila su prilično jednostavna,” klaun s rodea je rekao Harper.

“Moraš se držati osam sekundi. Ako dodirneš bika, sebe, ili uže svojom slobodnom rukom, biti ćeš diskvalificirana.”

Ona je klimnula, već vrlo dobro upoznata s time.

54

Naš svet knjiga “Kad padneš, ustani i bježi jer vjeruj mi kad ti kažem da će on krenuti na tebe.”

“Jasno.” S njenom rukom u rukavici, uhvatila je ravno, ispleteno uže u čvrsti, solidan stisak.

Rodeo klaun je uzdahnuo. “Jesi sigurna u ovo? Imam osjećaj da tvoj partner neće biti zadovoljan.”

Da, pa, njen partner je trenutno stajao sa svojom bivšom... štogod ona bila. I kučka ga je dodirnula. Kako nije bila raspoložena biti ljubazna, rekla je, “Stojiš mi na putu. Miči se.”

On se tiho nasmijao i stao u stranu s izrazom koji je govorio, 'To je tvoj sprovod'.

“Ti ćeš biti dobro,” Khloë joj je rekla. “Ti si uvijek bila najbolja u ovome.”

“Vidimo se za otprilike osam sekundi.” Harper je klimnula kao znak da je spremna, i onda se tor otvorio. *** Bik je izjurio u arenu, a Knoxovo srce je udaralo o njegova rebra. Nije bilo blage pripreme, ni trenutka predaha. Bik je pokušavao zbaciti. Udarao je. Vraćao se. Uvijao. Okretao u brzim, uskim krugovima. Cijelo vrijeme, njegova družica se držala svojim bedrima – s jednom rukom u zraku.

Gomila je zviždala i uzvikivala i navijala za nju, uključujući njene prijatelje i stražare.

On ju je htio telepatski pozvati, ali ona sada nije trebala smetnju. Tako je sve što je on mogao uraditi bilo da gleda... i onda je bilo gotovo. Činilo se kao da se ona namjerno baca na zemlju čim je izletjela u arenu, i glasna zviždaljka se začula.

Rodeo klaun je ometao bika dok je Harper otrčala ravno prema izlazu, pogledavajući na veliki ekran na kojem je blještalo “DESET SEKUNDI”.

Uklizavši se zaustavila kraj Khloë, podigla ruke u zrak i ispustila borbeni poklič vrijedan bilo kojeg ratnika. Svi su navijali s njom, izvikujući njeno ime, ali činilo se da ona ne mari za tu pažnju. Ona je uzbuđeno čavrljala s Khloë dok joj je vragolanka pomagala skinuti zaštitnu opremu.

Levi je došao do Knoxa. Ti znaš zašto je ona ovo učinila, zar ne?

Da mi izazove srčani udar? Knox je bio prilično siguran da mu je organ skoro otkazao.

Ovo nije bilo zbog tebe. Prije nego je ona postala tvoja družica, ona je imala potpuno drugačiji život. Bio je jednostavan, ali zabavan. Vragolani su divlji i hrabri. Kao i svaki Wallis, ona je odrasla čineći riskantna, opasna, i vrlo ilegalna sranja – ne uzimajući život previše ozbiljno.

55

Naš svet knjiga Da, Harper mu je pričala o mnogim različitim 'iskustvima' koje je imala tijekom godina, kao što je sudjelovanje u vrlo brzim potjerama u automobilima i provaljivanje u bankarske trezore.

Sada se sve za nju promijenilo, Levi je nastavio. Stvari više nisu tako jednostavne. Ona se može zabavljati, ali to nije ista vrsta zabave. Umjesto da radi divlje i opasne stvari, ona hoda naokolo s tjelesnim čuvarima i nosi se s previše zaštitničkim partnerom. Ona sad mora život shvaćati ozbiljno, jer je Drugi Primarni – nešto, da te podsjetim, što ona nikad nije htjela. Jolene ju je odgojila da preuzme vodstvo nakon nje, ali ona nije bila zainteresirana za taj položaj.

Ja znam sve to. On je znao da je ona vjerojatno bila zabrinuta kako će izgubiti ono što je nekada bila. Znam, ali jahanje na bikovima – Je vjerojatno nešto što je ona počela učiti dok je bila klinka. Večeras, ona je trebala zabavu, razbibrigu, nešto poznato što bi stvari učinilo opet jednostavnim na kratko vrijeme. Upozorila te na samom početku da ju nikad nećeš kontrolirati.

Uzimajući u obzir da je prihvatila cijelog tebe, bilo bi usrano od tebe da i ti ne prihvatiš cijelu nju – čak i dijelove koji te izluđuju.

Ja ne želim da se ona promijeni. Knox ju je htio točno takvu kakva je bila.

Onda joj nemoj održati cijelo usrano predavanje za ovo. Ja ne govorim da ti moraš biti okej s ovime. Ni meni se nije svidjelo gledati ju na leđima bika. Ali ako ćeš ju grditi, jer je bila ono što jest, povrijedit ćeš ju. Mislim da to ne želiš.

Knox je ispustio težak uzdah, znajući da je Levi u pravu; zamjerajući što je Levi bio u pravu. Nestrpljivo je čekao dok je ona hodala prema njima, još uvijek slikovito razgovarajući sa svojom rođakinjom. Njeni obrazi su bili crveni i njene oči su svjetlucale. Izgledala je sretno. Veselo. Puna energije. I on je otkrio da više nije mogao biti ljut na nju.

Raini, Devon i Larkin su prešle prostor do nje, čestitajući joj i pitajući kako je dovraga uspjela držati se deset sekundi. Poslije minute ili tako nešto, Harperin pogled se okrenuo prema njemu i postao oprezan i nesiguran. Mrzio je to. Mrzio taj oprez. Dođi ovamo, dušo. I ona je krenula ravno prema njemu.

Knox je prelazio svojim rukama po njenim, pretražujući za bilo kakve ozljede, dok je govorio, “Zamisli moje iznenađenje kad sam te ugledao na monitoru u mom uredu.”

Harper se nasmiješila na njegovu zabrinutost. “Ništa nije slomljeno, ne brini. Trebao bi me pustiti. Prekrivena sam prašinom.” Čak joj je zapela i u grlu. Ali Knox ju je držao još čvršće.

Prišao im je muškarac i nasmiješio joj se. “Ja sam Jonas. Sreli smo se kratko za vrijeme izbora, iako nisam imao to zadovoljstvo da razgovaram s tobom.”

56

Naš svet knjiga Ljubazno se osmjehnula Primarnom i jednostavno rekla, “Pa da, sjećam se.” Visok, taman i šarmantan, tip je dobro izgledao. Ali onda, njegova vrsta je uvijek dobro izgledala.

Jonas je pokazao na ženu koja je zatim pristupila. “Ovo je moja sestra, Alethea.”

Harper je dala apsolutno sve od sebe da ne zareži, ali bilo je to pomalo teško kad je njezin demon nagovarao ju da premlati malu kučku. Alethea je bila skoro bolno lijepa – simetrično lice, savršena struktura kostiju, egzotične crte lica, i jedna od onih figura u obliku pješčanog sata. Znajući da je ova žena dodirivala Knoxa, ljubila ga, i imala ga u sebi... Da, Harper je totalno prezirala to i nju. Ali voljela je gorko svjetlucanje u encantadinim očima.

Alethea je pogledala dolje, niz svoj nos, u nju. “Ti si vrlo sitna.”

“Ali tako sjajna,” rekao je Jonas. “Nikada prije nisam vidio oči takve boje. Nalik su nekoj nijansi boje opala.”

“Sada su takve.” Knox je prešao svojim palcem preko njene jagodice.

“Harperine oči često mijenjaju boju.”

Fasciniran, Jonas je rekao, “Stvarno?”

“Mijenjaju boju?” Alethea je šmrknula. “Kako čudno.” Pogledala je u Knoxa. “Ona nije tvoj uobičajen tip. Daleko od toga, zapravo.”

Harper joj je uputila pobjednički osmijeh. “Možda je zato na mene položio pravo, a na druge nije.”

Aletheine oči su buknule i njena usta se skupila u tvrdu liniju, na što se njen demon zločesto nasmijao.

“Harper i ja smo gotovi za večeras,” izjavio je Knox, hvatajući ju za zglob i odvodeći ju, ali ona se ukopala petama u mjestu kako bi se na brzinu pozdravila sa svojim prijateljicama.

“Ne zaboravi sastanak, Knox,” Jonas je viknuo. “Važno je.”

Harper ga je pogodila upitnim pogledom, ali Knox je brzo odmahnuo glavom. Razgovarat će o tome kasnije. Sad, on je samo htio odvesti svoju družicu kući.

57

Naš svet knjiga

Ulazeći u dnevno područje, Harper se bacila na sofu. Bila je umorna, i noge su ju boljele od hodanja satima po šoping centru, ali također se osjećala punom energije poslije rodea. “Jesi li se prestao duriti?” pitala je Knoxa. “Jer bih voljela znati o kakvom je to sastanku Jonas govorio.”

Knox je stao ispred nje. “Ja se ne durim. Ali jesam ljut što si sebe tako izložila opasnosti.”

“Pa nije kao da sam se bacila pred autobus.”

“Jahala si bika.”

“Ja barem nisam jebala dupina.”

Knox je dvaput trepnuo. “Što?”

“Ti i Alethea.” Harper je podigla prst. “Samo da se zna, ne sviđa mi se kako te gleda. Ima nešto vlasničko u tome. Ali pretpostavljam da je prirodno da, s obzirom da se vi znate duže nego što ja živim, ona osjeća kako ima neka prava na tebe.”

On se namrštio. “Ona nema prava na mene.” Jedina osoba koja ih je imala i koja će ih ikad imati je bila Harper.

“Znam to.”

Knox je uzdahnuo. “Pokušavaš me skrenuti s teme.”

“Naravno da pokušavam. Ali ti jesi jebao dupina.”

“Ona se pretvara u dupina.” Ne da je on to ikad vidio, ali bilo je to tipično za njenu vrstu.

“Dupini su ozbiljno uvrnuti, znaš.”

Knox se još više smrknuo. “Dupini su uvrnuti?”

“Oni su jedini grabežljivci koji ubijaju svoje mlade iz zabave. A mužjaci su prilično skloni grupnom silovanju. Oh, oni možda izgledaju slatko i čine se šarmantni, ali ta nevina vanjština je prava gluma. Oni su kao Ted Bundy morskog svijeta.”

Knox je zatvorio svoje oči i ispustio dugačak dah. Njegov demon se smijao. “Nisam siguran zašto vodimo ovaj razgovor.”

“Onda bi mi možda umjesto toga mogao reći o kakvom je to sastanku Jonas govorio.”

Otvorio je svoje oči. “Razgovarat ćemo o tome jednom kad ja kažem što imam za reći. Ne sviđa mi se što si se penjala na tonu teškog bika, ne sviđa mi se što si učinila nešto, za što si dobro znala da bi se mogla gadno

58

Naš svet knjiga ozlijediti, i ne sviđa mi se što si odbacila moju zabrinutost. Ali razumijem zašto si to učinila.”

“Razumiješ?”

Knox ju je povukao na noge i u njegove ruke. “Tvoj život se mijenja i postaje ti teško to emocionalno pratiti. To je prirodno. Želim da dođeš k meni kad ti postane previše. Pričaj sa mnom. Pusti me da ti pomognem.

Nemoj skakati na leđa divlje životinje.”

Ona je gladila rukama po njegovim ramenima. “Žao mi je ako si mislio da sam odbacila tvoju zabrinutost. Ja se iskreno nisam pokušavala snishodljivo ophoditi prema tebi, kad sam te uvjeravala da ću biti okej. Ja samo nisam htjela da brineš. Ti si tako ekstremno zaštitnički nastrojen da ne vjeruješ mom sudu kad je u pitanju moja vlastita sigurnost.”

“Nije da ja ne vjerujem tvojoj prosudbi. Nego ne vjerujem divljim bikovima.”

Ona je zakolutala očima. “Namjerno propuštaš poantu, ali štogod. Sad mi reci o čemu je to Jonas govorio.”

Knox je obuhvatio njene kukove. “Ove godine, on je domaćin godišnjeg sastanka u kojem se okupe Američki Primarni i rasprave bilo koje probleme. Događa se za dva tjedna. Tanner i Levi će ići s nama.”

“Zašto je on došao u tvoj ured?” “Čuo je za Crowa. Navodno Roan hoda kroz Podzemlje s Carlinom slikom, raspitujući se da li ju je netko vidio.”

Ona je odsutnog uma tapkala svojim noktima po njegovom ramenu.

“Iako mi nije sasvim sjelo sve to oko Drugog Primarnog, ne sviđa mi se što su Jonas i dupin tražili da se samo s tobom sastanu večeras... kao da se ja ne računam.” Njen demon je bio prilično uvrijeđen.

“Da sam znao da to neće biti sastanak o uobičajenim poslovnim stvarima, uključio bih te.”

“Znaš, oni mene najvjerojatnije uistinu ne doživljavaju kao tvoju družicu. Mislim, čak si i ti bio šokiran da si me uzeo za družicu. Moglo bi biti da su oni isto tako šokirani time da to ne shvaćaju ozbiljno.

Naposljetku, Primarni se rijetko sparuju, jer demoni ne vole dijeliti moć.”

Sjetio se Aletheinog vjerovanja da su vijesti o njegovom sparivanju pogrešne. “Mogla bi biti u pravu.”

“Ostatak naše vrste vjerojatno jednako tako sumnja. Većina njih su te vidjeli da ubijaš Islu kako bi mene osvetio, ali mogli su odlučiti to pripisati činjenici da sam ja tvoje sidro.”

“Moglo bi zapravo biti da oni ne žele shvatiti naše sparivanje ozbiljno.

Spareni Primarni su mnogo jači od demona koji sam vlada jazbinom. Mi

59

Naš svet knjiga smo jedini par Primarnih u svijetu. Činjenica da smo oboje moćni čini nas još strašnijima.”

“Ja nisam ni blizu moćna kao ti.” I ona je bila potpuno okej s time, jer je mislila kako se od nikoga ne bi trebalo očekivati da skupi i kontrolira onu vrstu moći koju je on imao.

“Ali ti ni po kojim mjerilima nisi slaba, a demoni poštuju snagu. Do sad je dobro poznato da možeš izazvati bol do dna duše.”

“Oh da, ali ja sam Wallis. Oni me ne žele ozbiljno shvatiti čak ni kao osobu.” Bilo je to smiješno, ali ipak istinito.

“Naučit će.”

Hmm, ona je sumnjala u to. Predrasude prema vragolanima, pogotovo njenoj obitelji, su bile preduboko usađene.

Knox je pretraživao njene oči. “Ti shvaćaš naše sparivanje ozbiljno, zar ne?”

“Naravno,” rekla je, iznenađena. “Zašto bi me to uopće i pitao?”

“Jer ti očekuješ od ljudi da te napuste.” Onako kako su to učinili njeni roditelji. “Moram biti siguran da ti vjeruješ kako ja to nikada neću napraviti.”

“Ja ne vjerujem da ćeš me ti ostaviti.”

“Ali ti nemaš povjerenja da ja to neću,” osjetio je.

Da, ali to nije bilo nešto oko čega bi on trebao brinuti. “Knox, ja nikada ne vjerujem situacijama u kojima dobijem što želim. To ne znači da ne vjerujem tebi.”

“Ali ne osjećaš se ni potpuno sigurna, zar ne?”

Ona je slegnula ramenima. “To se samo ja ponašam kao ja. To nije odraz onoga što mi imamo.” Ali činilo se da on nije bio uvjeren. “Puno ljudi, poput Belinde, jednostavno ne razumiju što ti vidiš u meni. Oni ne razumiju kako netko, tko je mogao imati bilo koga, može izabrati mene. Želiš li znati zašto me to ljuti? Jer ta teorija insinuira da si ti plitak. Ti to nisi.”

Topeći se uz njega, Harper je priznala, “Ponekad se stvarno pitam kako uspijevaš biti s nekim tko neprestano testira tvoje strpljenje, ali to je to. Ja znam da si ti osoba koja ne donosi važne odluke, a da nije o njima pažljivo razmislila. Ja znam da si ti netko, tko ide za onim što želi. Ako ti kažeš da sam ja ono što ti želiš, vjerujem ti. Mojoj podsvijesti će trebati malo vremena da to prihvati, jer je poprilično izvježbana vjerovati da ljudi dolaze i odlaze kao vjetar. I priznat ću da će mali dio mene biti uvijek zabrinut, ali to nije loša stvar. To znači da neću uzimati ono što mi imamo zdravo za gotovo.”

60

Naš svet knjiga “To također znači da ja nemam svaki dio tebe. Ja želim sve.” Bio je pohlepan kad je ona bila u pitanju. “Želim taj mali dio koji me gleda opreznim očima.”

“Daj mu vremena da se navikne viđati te svaki dan.”

Zataknuo joj je kosu iza uha. “Prije nego si saznala što sam ja, brinuo sam se da ćeš pokušati otići. Ali ti si prihvatila istinu o tome što sam. Ako se točno sjećam, rekla si, 'velika jebena stvar'. Vidjela si me kad sam bio najopasniji. Ti znaš bolje od ikog drugog za što sam sposoban. Ti znaš koliko daleko ću otići da te zaštitim. Pa ipak si još uvijek tu.”

“I baš to bi ti trebalo pokazati da se ne trebaš brinuti. Djela govore glasnije od riječi.”

Onda bi Knox trebao razmisliti koje to 'akcije' bi mogao poduzeti, da ju uvjeri kako on ne ide nikuda. Stavljajući to zasad na stranu, rekao je, “Sutra je tvoj slobodan dan. Kako ćeš ga provesti?”

“Imam još jednu lekciju letenja s Khloë.” Iako nisu baš nešto pomagale.

Harper je provela većinu svog života nesposobna koristiti svoja krila.

Svaka sfinga je imala ožiljke nalik tetovažama na svojim leđima, koji su mogli postati krila. Ali iako je Harper imala ožiljke, njena krila joj nikad nisu došla kad bi ih pozvala. Ili, barem, nisu do prije par mjeseci, kad je nešto Knoxove moći procurilo u njen um i prošlo kroz njen sistem.

Knoxovo čelo se naboralo. “Ja ti mogu davati lekcije iz letenja. Zašto me nisi pitala da pomognem?”

“Ti si zaposlen tip.”

“Ja ću uvijek imati vremena za tebe. Khloëina krila su drugačija od tvojih. Gotička su i nalikuju krilima šišmiša.”

“Da, a tvoja su napravljena od energije magme, pa su i ona drugačija od mojih.”

“To još uvijek ne znači da te ne mogu učiti.”

Sinulo joj je, i ona je nakrivila glavu. “Ne sviđa ti se kad drugi ljudi nešto urade za mene, zar ne?”

“Ne uvijek.” U redu, zapravo, on je sebično htio da on bude sve što ona želi i treba.

“Dobro,” uzdahnula je. “Možeš mi davati lekcije iz letenja.”

Zadovoljan, Knox ju je poljubio. “Počinjemo sutra.” Obavijajući svoje ruke oko njenog struka, podigao ju je. “A sad idemo oprati s tvoje kože miris bika.”

Harper je stegla svoje noge oko njega. To joj je zvučalo dobro. *** “Spremna?” pitao je Knox.

Harper je napravila grimasu. “Ne baš.”

61

Naš svet knjiga “Imala si lekcije letenja i prije.”

Da, pomislila je, ali nikad prije blizu ruba vijugavog tjesnaca. Bila je zbog toga nervozna, iako su pejzažni vidici bili božanstveni. Također nije pomagalo što se kuhala na vrućini koja je bila jednako suha kao i povjetarac. “Lekcije mi nisu bogzna što pomogle. Ne znam koliko je tebi lako koristiti svoja krila, ali moja su živa muka. Nisam shvatila koliko će biti teško samo ih pozvati.”

“Ali ona ti sada dođu na zapovijed?”

“Da, taj dio sam savladala.” Udarila je kukca koji se previše približio.

“Leteći dio je problem.”

“Gdje osjećaš krila? Na leđima? Ramenima?”

“Osjećam ih kao težinu koja se proteže od mojih lopatica ravno dolje do sredine mojih leđa. Osjećam ih više kao još jedan par ruku nego par krila.

A to je naprosto jezivo.”

Knox je također 'osjećao' svoja krila blizu svojih leđa i ramena, ali ona nisu osjećala kao dodatni par ruku. “Pozovi ih. Moram ih dobro pogledati.”

Nervozno se premještala s noge na nogu na neravnom, šljunkovitom tlu. “Jesi li siguran da ovo trebamo raditi ovdje? Grand Canyon je prilično popularno mjesto.” I nevjerojatno prekrasno s raznolikim stijenama žarkih boja i rijekom Colorado koja je protjecala u sredini.

“Dušo, park obuhvaća otprilike 5 tisuća kvadratnih kilometara. Sam kanjon je dugačak oko 440 kilometara. Puno je zemlje za istraživanje turista; baš ovo mjesto je teško pronaći i uglavnom je neposjećeno.”

“Neki turisti koriste helikoptere,” podsjetila ga je.

“Mi ćemo ih čuti kako se približavaju i onda nas ja mogu pyroportirati odavde.” Baš kao što ih je prvo pyroportirao ovamo.

“Možda bi trebali ovo učiniti neki drugi put. Imamo važnijih stvari za koje se trebamo pobrinuti. Kao što je pronaći Crowa prije nego ozlijedi Carlu.” Ako on to već nije učinio. Oni su svi znali kako su dobre šanse da je ona već mrtva. Šljunčana zemlja je krckala pod Knoxovim nogama dok je išao prema njoj. “Poslao sam puno ljudi da ga traže, Harper. Sila radi danonoćno kako bi ih locirala. Naposljetku ćemo ih pronaći.” Samo nije mogao obećati da će Carlu pronaći živu. “Okej?”

Harper je duboko udahnula. “Okej.”

“Dobro.” Zakoraknuo je unatrag i nježno rekao, “A sad prestani odgađati lekciju.”

62

Naš svet knjiga Duboko udišući, Harper je zabacila unatrag svoja ramena i pozvala svoja krila. Izletjela su, šireći se oko nje i ona je protisnula, 'Jebemu'.

Osjećaj je bio kao da joj se ogulila koža s leđa, ali znala je da nije.

“Prelijepo,” rekao je Knox. Njegov demon se složio. To su bila ogromna, eterična, nalik na orlovska, krila s crvenim i crnim prugama koje su se protezale kroz pera. Prešao je svojim prstima preko jednog krila. “Vruće.

Svileno. Mekano. Izgledaju slabašna, ali jaka su poput čelika.”

“Ipak sumnjam da su jaka kao Larkinina krila.”

“Njena krila su teška i snažna, ali imaju kosti; kosti se mogu slomiti, i onda ona ne može letjeti. Tvoja nemaju kosti ili mišiće, što znači da se neće slomiti ili osjećati napor.” Ona će osjećati naprezanje svojih mišića na njenim leđima i ramenima. “Ona se ne mogu prepoloviti, ali imaju neke slabosti.”

Harper je klimnula. “Tako su tanka, vrlo su osjetljiva i posebno ranjiva na oštre stvari. Ona se neće nužno poderati, ali ipak će biti bolno.”

“Da, što znači da moraš biti pažljiva s njima.” Ponovno je pomilovao njeno krilo. “Ti imaš i dodatan problem.”

Znala je na što je mislio. “Sfinge se često lovi zbog njihovih krila. Ona se smatraju nagradom i dobro se prodaju.”

“Ne želim da tvoja krila završe obješena na nečijem zidu. Vjerojatno je dobra stvar što si ih tajila. Vrlo su jedinstvena.” Dok god je ona bila ranjiva jer nije mogla još letjeti, lovac bi definitivno iskoristio tu prednost i pokušao ih ukrasti. Zato je Knox bio toliko uporan da ju nauči kako kontrolirati svoja krila.

“Ona dijele iste boje kao plamenovi pakla.” Ugrizla se za donju usnu. “Što to znači?” Ona ga to nikad ranije nije tako otvoreno pitala, bojeći se odgovora.

“Može biti da ne znači ništa.”

“Ali moglo bi značiti nešto. Što?”

“Iskreno, ne znam.” Razmišljao je o tome puno puta, ali nikad nije došao do zadovoljavajućeg zaključka u svojoj glavi. “Ne može biti da ti sad posjeduješ nešto od moje moći. To bi te ubilo.”

“Nisam građena da se nosim s takvom razinom moći.” Harper iskreno nije znala kako je on uspijevao. “Kad je štit između naših umova pao i tvoja moć se ulila u mene... nisam nikad osjetila takvu bol. Stvarno sam mislila da ću umrijeti.”

Kliznuo je svojom rukom oko njenog potiljka i utješno ga stisnuo.

“Možda ove boje samo pokazuju da je moja moć malo pogurnula tvoja krila prije nego se vratila ravno k meni.”

63

Naš svet knjiga “To ima najviše smisla.” Ili, u najmanju ruku, bio je to odgovor koji ju nije izluđivao.

Knox ju je pustio i odmaknuo se unatrag. “Sad... lekcija letenja. Maši svojim krilima za mene, ali ne dovoljno jako da poletiš.”

Koristeći svoju ruku da obriše znoj i šljunak sa svog čela, Harper je zgrčila mišiće leđa, zamahnuvši jednom krilima.

“Dobro. Boli?”

“Ne, ali hoće kasnije.”

“Probaj onda ponovno,” naredio je. Učinila je to. “Opet. Opet. U isto vrijeme pomičeš i svoje ruke.”

“Znam,” promumljala je. “To je zato što krila osjećam kao još jedan par.

Teško je držati ruke mirnima.”

“Moraš to naučiti, ili će to snažno utjecati na tvoju ravnotežu kad budeš u zraku.”

“Reci mi nešto što ne znam.”

On je uletio i poljubio ju jako. “Slatka si kad si uzrujana.” Uvijek bi ga podsjetila na malo mače koje sikće i pljuje, kad bi bila u takvom raspoloženju. Njegova sfinga je nešto promrmljala ispod glasa, ali Knox nije čuo što zbog vriska ptice grabljivice. “Maši svojim krilima, ali još uvijek se nemoj dizati s tla. Želim da vježbaš mahati njima bez pomicanja svojih ruku.” Uspijevala je izrazito dobro... cijelih dvanaest sekundi.

“Opet pomičeš svoje ruke.”

Uzdahnula je. “Znam.”

Zbog njenog malog durenja, njegov se demon tiho nasmijao. Knox je zgrabio njene skupljene šake i držao ih uz njene bokove. “Sad pokušaj ponovo. Moraš biti sposobna osjetiti kako su krila odvojena od tvojih ruku.” Ona je nježno udarala svojim krilima opet i opet, nikad ne skrenuvši pogled s njega... kao da crpi snagu od njega. “Dobro, možeš sad prestati.”

Uzdahnuvši od olakšanja, prestala je. Njena leđa i rameni mišići su već boljeli, ali ona se nije žalila.

“Dobro si to radila. Da vidimo sad možeš li to uraditi, a da ti ja ne držim ruke.”

Klimajući, nabila je svoje ruke u svoje džepove.

“To nije puno drugačije od mog držanja tvojih ruku,” istaknuo je, zabavljen.

“Baš me briga. Muka mi je od mahanja rukama kao idiot.” Držeći svoje ruke u džepovima, mahnula je krilima nekoliko puta dok... “Mogu ih sada razlikovati od svojih ruku. Razlika je suptilna. Kao da je jedan set puno

64

Naš svet knjiga lakši od drugog. Tko bi pomislio da se eterična krila mogu osjećati teškima?”

“Možda ih nećeš osjećati tako teškima kad se jednom navikneš na njih.

Reci mi istinu sad. Kad si vježbala s Khloë, jesi li letjela ili si jedrila?”

“Jedrila,” svečano je priznala.

Njegova usta su se trgnula. “I mislio sam.” Približio se, pitajući, “Čisto iz znatiželje, da li je bilo neke elegancije u tome?”

“Nikakve, ni na koji način.”

Poljubio ju je. “Popravit ćemo to, ali ne danas. Greška koju mnogi ljudi čine kad uče letjeti, jest da prvo ne nauče lebdjeti. Ako padneš, povrijedit ćeš se. Ali ako znaš kako zakočiti i lebdjeti, možeš se zaustaviti prije nego udariš o zemlju.”

Nakrivila je glavu. “Ha. Nikad nisam o tome razmišljala na taj način.”

“Većina demona ne razmišljaju, jer ih ne zanima toliko naučiti mehaniku letenja; oni samo žele ravno uletjeti u uzbudljiv dio. Onda se povrijede i pitaju se zašto. Dakle, iako to neće biti ni najmanje uzbudljivo, želim da prvo naučiš lebdjeti.”

“Dobra sam u tome.” Padanje u svoju smrt nije zvučalo zabavno.

“Trebam da se podigneš par metara od zemlje. Ovog puta morat ćeš upotrijebiti malo sile kad mašeš krilima ili te ona neće podignuti.”

Zatvorila je svoje oči, isključujući sve druge stimulanse, i koncentrirala se na taj teški teret koji je mogla osjetiti kako se nastavlja na njena leđa.

Napela je mišiće koji su bili tamo, jako koliko je mogla, i onda ih je otpustila – bilo je to kao povlačenje elastične gumice i zatim njeno glasno puštanje. Njena krila su ju lijepo podigla, ali onda je sletjela ravno natrag na noge, skoro se okliznuvši na neravnom terenu.

“Dobra djevojka. To je bio lijep, uredan uzlet.” Slijetanje je bilo nespretno, ali ne isključivo njenom krivicom. “Ovog puta, nemoj zastajati u mahanju svojim krilima, ali ne pokušavaj se podići još više. Samo udaraj njima nježno ali brzo.”

“Okej.” Napravila je kako joj je rečeno. “Hej, ja to i radim.” Onda je izgubila svoj ritam, i njene noge su dotakle tlo. “Pa, radila sam.”

“Stvar je u tome da ti to možeš uraditi. Sad, uradi to opet. Znam da je dosadno, ali važno je. Neću te učiti kako da letiš dok ne budem znao da se nećeš zabiti u tlo kao strelica za pikado.” Držao ju je tamo još barem sat vremena, pokušavajući različite vježbe, dok bol nije iskrivila njene crte lica. “Završit ćemo ovdje s lekcijom. Dovoljno si učinila.”

Zijevajući, vrlo mačkasto se protegnula i lecnula. “Moja leđa me ubijaju.”

65

Naš svet knjiga “Znam, dušo, ali bit će lakše. Spremi natrag svoja krila. Znam da će boljeti, ali moraš naučiti zanemariti bol kako bi ih mogla kontrolirati.”

Njena krila su se složila i onda se na neki način stopila s njenom kožom.

“Dobra djevojka.” Podigao ju je, i ona je lijeno omotala svoje ruke oko njegovog vrata. Plamenovi su buknuli oko njih, lickajući njihovu kožu, dok ih je on pyroportirao kući.

U njihovoj spavaćoj sobi, stavio ju je u krevet i poljubio u čelo.

“Odmaraj, dušo. Vraćam se ubrzo.” Ona je nešto nesuvislo promrmljala i prevrnula se na stomak.

Knox je prošao kroz kuću, ravno do dnevnog područja. Njegova četiri stražara su odmarala na sofama; čekajući na njega, baš kao što im je i rečeno.

“Kakva je bila Harper?” pitala je Larkin.

“Bolja nego ja na mojoj prvoj pravoj lekciji,” Knox je iskreno odgovorio.

“Ima li traga Crowu?”

Tanner je zatresao glavom, nogu prekriženih na člancima. “Ali mora biti blizu. Sa sigurnošću možemo reći da će krenuti na tebe.” “Što su htjeli Jonas i Alethea?” pitao je Levi.

Knox je kliznuo rukama u džepove svojih hlača. “Znaju za Crowa. Čini se da Roan šeće po Podzemlju s Carlinim fotografijama, raspitujući se da li ju je netko vidio. On također lažno tvrdi da se Crow odmetnuo, što vrlo lako može dovesti do toga da demona ubije na licu mjesta netko, tko ne zna istinu. Moraš ga posjetiti za mene, Keenan. Izrazi moje nezadovoljstvo i natjeraj ga da se urazumi.”

Incubus je klimnuo. “On i ja ćemo malo pročavrljati.”

Levi je zatim progovorio. “Jonas te samo htio pitati za Crowa?”

“Došao je u moj ured ponuditi pomoć u traženju Crowa,” rekao je Knox.

“Znači to nije bio poslovni sastanak,” počeo je Keenan, “ali on nije pozvao Harper?”

Knox se opustio na jednoj, od dvije sofe u obliku polumjeseca. “Harper ima teoriju da se naše sparivanje ne shvaća ozbiljno.”

“Moram se složiti s njom,” rekao je Tanner. “Nemoj me pogrešno shvatiti, jazbina je sretna zbog tebe i oni žele Harper kao Drugog Primarnog. Čak ni Roanove male glasine to nisu promijenile. Mislim kako oni vjeruju da ti želiš da sparivanje bude trajna stvar; mislim da oni samo također teško vjeruju da će to i biti.”

Levi je klimnuo. “Ti si bio usamljeno stvorenje vrlo, vrlo dugo vremena, Knox. Oni nisu navikli vidjeti nekoga tako duboko upletenog u tvoj život. Što duže budeš bio s Harper, stvarnije će to za njih biti.”

66

Naš svet knjiga “Proslava će prilično pomoći u dokazivanju da je ovo ozbiljno za tebe,” rekao je Tanner.

Knox ga je nadureno pogledao.

“Sad i ti to zoveš proslavom?” I zašto je njegovom demonu to bilo tako zabavno?

“Oprosti,” rekao je Tanner, iako nije izgledao kao da mu je žao.

“Navikao sam slušati kako to Harper tako zove.”

Naginjući se prema naprijed, Levi je opušteno pljesnuo svojim rukama.

“Ima nešto što moraš uzeti u obzir, Knox. Naša jazbina želi da ovo sparivanje bude stvarno, ali mislim da drugi Primarni to neće htjeti.”

“I ja tako mislim,” rekao je Knox.

“Bojali su me se dovoljno kad sam vladao sam. Imati nekoga kraj mene, činit će me još većom prijetnjom.”

Larkin se igrala svojom dugačkom pletenicom. “Šokirat će ih što si spreman dijeliti moć koju imaš.”

“Ali to nije loša stvar,” rekao je Levi. “Dio razloga zašto te se ljudi boje, je u tome što ne razumiju tebe ili što te motivira. Ti si dovoljno jak da vladaš našom vrstom, ali nemaš nikakve želje za time. Već samo to ih zbunjuje. Ljudi se boje onoga što ne razumiju.”

“Ne mislim da će oni imati ikakvog uspjeha ni u razumijevanju Harper.”

Keenan je otpio dug gutljaj iz svoje pljoske.

“Mislim, ona nije uopće impresionirana povlasticama koje ima jer je tvoja družica.”

Knox je prebacio svoje ruke preko naslona sofe. “Harper voli zaraditi ono što ima. Stvari koje su joj dane – čak i darovi s kojima je rođena – nemaju toliku vrijednost za nju. Ona će zadržati, koristiti i cijeniti te stvari.

Ali dobiva više zadovoljstva iz posjedovanja nečega, ako je ona to nekako zaradila.”

“Ah,” rekao je Keenan. “To mogu poštovati.”

“Možda bi htio znati da su Bray i Roan rekli ostatku jazbine o viziji koju je Crow tvrdio kako je imao,” rekla je Larkin.

“Većina odmahuju rukom na to – bili su već prije u blizini demona sa stanjem uma u kojem sad Crow; oni znaju da su tvrdnje o 'kraju svijeta' prilično uobičajene. Drugima je nelagodno zbog toga, ali ne mislim da itko od njih istinski vjeruje da će se pojaviti zla beba koja će nas uništiti. Oh, Bray i Roan također izjavljuju da je bolje Crowa upucati dok se lomi, nego mu pružiti medicinsku pomoć.”

To je razbjesnilo Knoxa.

67

Naš svet knjiga “Ukoliko ne bude neophodno kako bi se spasio život drugog, nemam želju ubiti nekog tko je toliko bolestan da ne zna što radi.”

Bez obzira na to što su neki vjerovali, Knox nije volio ubijati zbog samog ubijanja. Njegov demon... pa, to je bila druga stvar.

68

Naš svet knjiga

Štipajući korijen svog nosa, Knox je uzdahnuo od dosade. Letimice je pogledao na svoj sat. Deset minuta, i onda će sastanak završiti. Pa ipak, nije htio provesti još deset minuta svog života slušajući užarenu raspravu između dva ljudska poslovna suradnika. Imao je boljih i važnijih stvari za uraditi. Njegov demon je svake minute postajao sve više i više nemiran.

Razmišljao je da posegne prema Harper, znajući da bi zvuk njena glasa umirio njegovog demona, kad je osjetio kako je Levijev um kliznuo uz njegov.

Knox, moraš doći ovamo, rekao je stražar. Imamo hitnu situaciju.

Knox i njegov demon su trenutno postali napeti i nalet adrenalina je projurio kroz njih. On se brzo ispričao i napustio hotelsku salu za konferencije, da bi pronašao Levija kako ga čeka vani. “Harper?” pitao je, dok mu je srce lupalo.

Levi je zatresao glavom, stisnutih usana. “Crow je u zgradi.”

Kurvin sin. Prošlo je samo pet dana od kad je Crow nestao s Carlom.

Oni su svi nestrpljivo čekali njegov potez. “Gdje točno u zgradi?”

“Vjerojatno još uvijek u predvorju,” odgovorio je Levi.

Knox se okrenuo prema predvorju, namjeravajući pronaći Crowa, ali Levi ga je zgrabio za ruku.

“Ne možeš tamo izaći, Knox. Prizvat će oružje i početi pucati na tebe – ljudi bi se mogli naći u unakrsnoj vatri. I to ako on jednostavno ne prizove lopte paklene vatre i počne ih bacati na tebe. Ne moram ti reći da bi to bilo loše na nekoliko razina.” Škrgućući zubima, Knox je klimnuo. Jako je htio Crowa, ali otkrivanje postojanja njihove vrste ljudima nije bilo na Knoxovom rasporedu. Čak je i njegov demon, željan stisnuti Crowa, razumio važnost diskrecije.

Knox se polukružno okrenuo i pošao prema uredu osiguranja. “Kad je on došao ovamo?”

“Prije jedne minute,” rekao je Levi, održavajući korak s njim. “Izašao je iz taksija i ušao ravno kroz ulazna vrata, smjelo ako mogu reći. Vratar ga je prepoznao, ali nisu ga zaustavili; kontaktirali su mene.” Baš kao što ih je Knox uputio da učine, u slučaju da se Crow ikad pojavi.

U uredu osiguranja, Knox je pregledavao monitore dok je pitao čuvara, “Gdje je Crow sada?”

69

Naš svet knjiga Matt, demon iz njihove jazbine, pokazao je na jedan od monitora.

“Predvorje. Izgleda kao da želi upotrijebiti privatno dizalo.”

Knox se primaknuo bliže, gledajući dok je Crow – neuredne kose, zgužvane odjeće, lica u čvrstoj maski, i znojne kože od vala vrućine koji je stigao niotkuda – opetovano stiskao tipku dizala koji je vodio u penthouse. Tamo je Knox odsjedao kad god bi proveo noć u hotelu.

“Nemoguće je upotrijebiti to dizalo bez ključa-kartice.”

“Pripadnici Sile su u pripravnosti. Želiš li da ga uhvate?” pitao je Levi.

Knox je klimnuo. “Kaži im da ga savladaju i da to učine brzo. Onda ga moraju odvući dalje od pogleda ljudi kako bi ga mogli teleportirati odavde.” Dok je stražar telepatski ponavljao njegove naredbe, Knox se namrštio, kad je Crow počeo udarati vrata dizala u čistoj frustraciji.

“Njegove oči nisu potpuno crne,” rekao je Matt. “Nije se odmetnuo.”

“Ali nije ni potpuno racionalan,” Levi je istaknuo. “Pogledaj ga. Čak mu ni ne pada na pamet da njegovo ponašanje može privući pažnju.”

“To je zato jer je previše koncentriran da dođe do mene,” rekao je Knox.

Crow je ušetao ravno u hotel, kao da tamo pripada, čovjek u misiji. A ta misija je očito njemu bila važnija od toga hoće li ga uhvatiti.

“Oh, sranje,” promrmljao je Matt, kad je ženska članica ljudskog osoblja hotela oklijevajući prišla Crowu. Štogod da mu je rekla, natjeralo ga je da se okrene prema njoj, napete svake linije na njegovom tijelu. Onda je bijesno pojurio prema izlazu.

Knox je opsovao. “Uplašila ga je.”

Prije nego je Crow stigao do vrata, demon se zabio u njega s druge strane. Borili su se da zadrže Crowa – bio je manijakalan i divlje mlatio, izvikujući prostote. Ljudi su ustuknuli od njega, šćućureni uz zidove i recepciju. Onda se Crow umirio i duboko udahnuo, a demon koji ga je držao je iznenada klonuo.

“On ga isisava,” rekao je Knox, stisnute čeljusti. Hranjenje psihičkom energijom nije samo slabilo demona; to je jačalo Crowa. Onog trenutka kad je demonov stisak oslabio, Crow se oslobodio i uperio ruku prema drugom demonu – ruku koja je iznenada držala revolver. I onda je opalio. Čuvar se bacio u stranu, izbjegavajući metak, a ljudi su svi zavrištali i čučnuli na pod. Crow je istrčao iz hotela.

“Netko ga mora zaustaviti odmah.” Knox je prebacio svoj pogled na kameru koja je snimala ulaz... baš na vrijeme da vidi kako Crow nišani pištoljem na vozača taksija, dok viče na njega da izađe iz auta. Četiri pripadnika Sile su se pojavila, ali u trenutku su se sledili kad su ga vidjeli kako cilja u čovjeka. Vozač taksija je poslušao, ali Crow ga je ipak pogodio u nogu, prije nego je uskočio u vozilo i nestao uz škripanje guma.

70

Naš svet knjiga Sranje. “Zovi hitnu pomoć.” Knox je jedva odolijevao tome da udari šakom po stolu. Stiskajući svoje šake, duboko je udahnuo. Kontrola.

Morao je zadržati kontrolu. Ali to nije bilo lako dok je njegov demon režao i pritiskao ga da popusti nagonu i osobno ulovi gada.

“Pripadnici Sile su u potjeri za Crowom,” rekao je Levi. “Pogriješio je kad je došao ovamo danas. Bit će uhvaćen.”

Matt je tresao glavom u nevjerici, dok je tonuo u svoju stolicu. “Crow kojeg ja znam nikad ne bi tako upucao nevinog prolaznika.”

“On više nije Crow kojeg poznaješ.” Tako blizu. Bili su tako jebeno blizu da ga pritvore.

“Ako on može pucati u čovjeka bez ijednog dobrog razloga,” počeo je Matt, “mislim da nema puno nade za Carlu Hayden.”

Knox je želio da to može zanijekati, ali ona nije imala nikakvu svrhu za Crowa. Nije imao razloga da ju drži na životu i nikakvog problema s pucanjem u ljude bez razloga. Slijedom toga, bilo je sasvim moguće da je Carla bila već mrtva. Ako nije, vjerojatno će biti uskoro. *** “Nadala sam se da mogu razgovarati s Harper.”

Moralo joj se pričinjavati da čuje stvari. Ili joj je možda zujanje aparata za tetoviranje utjecalo na sluh, jer sigurno nije bilo šanse da je kučka ovdje, na njenom radnom mjestu. Ali dok se Harper okretala da pronađe kako je, točno, jebeni dupin stajao kraj recepcije. Njen demon je s gađenjem izvrnuo njenu usnu.

“Zauzeta je trenutno,” Khloë joj je rekla.

Alethea se ljubazno nasmiješila. “Trebat će samo minuta.”

Okrećući se, Khloë je upitno podigla obrvu prema Harper.

S ogorčenim uzdahom, Harper se okrenula prema svom klijentu – demonu koji je također bio Khloëin blizanac. “Odmah se vraćam.”

“Sasvim se slažem da uzmemo pauzu,” rekao je Ciaran, koji je nesumnjivo bio ukočen nakon što je bio toliko dugo sagnut prema naprijed, dok je ona radila tetovažu na njegovim leđima. “Uostalom, čini mi se da će ovo biti zabavno gledati.”

Možda će biti zabavno za gledanje, ali neće biti zabavno sudjelovati u tome. Spuštajući pištolj za tetoviranje, Harper je skinula plastične rukavice, bacila ih u kantu za smeće i otišla do recepcije. Raini i Devon su stale svaka s jedne strane Harper, tvrdog izraza lica. Harper je umalo ustuknula od prezasićenog mirisa ruže koji je lebdio od dupina.

Alethea joj je uputila prekrasan osmijeh. “Harper, kako si danas?”

71

Naš svet knjiga Bože, bilo je jednostavno prevruće za mentalne igrice. Iako im je klima uređaj bio na najjačem, nisi mogao pobjeći vrućini. Od nje je zrak bio težak i suh kao kost.

Alethea je također pokazivala učinke toplinskog vala – znoj je izbijao na njenom licu, kvareći joj šminku, i njena sjajna kosa se lagano kovrčala.

Harper je bila dovoljno sitničava da bi ju to zabavilo. Izravno, upitala je, “Zašto si ovdje?”

Alethea je nevino slegnula ramenima. “Mislila sam da bi mogli otići na ručak.”

“Već sam jela.” Zapravo, nije, ali prije bi gladovala nego otišla bilo kuda s ovom određenom demonicom. “Što kažeš na kavu, onda?”

Harper je suzila oči. “Zašto?”

“Samo sam se nadala da bi mogli malo pročavrljati.”

“Ja ne čavrljam.”

Alethein osmijeh je izblijedio. “Ovo je važno.”

Harper je prekrižila ruke. “Onda mislim da ćeš to morati reći baš ovdje.” Nije bilo ljudi u blizini, pa nitko od njih nije morao paziti na svoje riječi.

“Dobro.” Alethea je podigla bradu. “Došla sam te zamoliti da budeš oprezna s Knoxom.”

Okej, Harper nije imala pojma što bi to značilo. “Oprosti, što?”

“Tako je čvrst da ljudi ne shvaćaju, da ga se može povrijediti. Nisu oprezni s njegovim osjećajima. Samo ne želim da ti napraviš istu grešku kao i ja.”

“Ti insinuiraš da si povrijedila Knoxa?”

“Nisam to uradila namjerno. Nisam mislila da mu je stalo do mene.

Nisam mislila da mu je važno što ću uraditi ili neću uraditi, zato nisam o tome razmišljala kao o varanju. To je bilo onda kad smo prekinuli. Još uvijek bi se povremeno našli, ali... mislim da mi on jednostavno nije mogao dovoljno oprostiti, kako bi mi pružio pravu drugu priliku. Voljela bih ga vidjeti sretnog. Čini se da si ti sposobna usrećiti ga. Zato sam ti htjela dati savjet. Ne želim ga vidjeti ponovno povrijeđenog.”

“Znači, što ti govoriš je... bio je ozbiljan u vezi s tobom; stalo mu je do tebe; i unatoč tome što si ga povrijedila, još uvijek te toliko želio da te puno puta jebao od tvoje izdaje – jednostavno si nije mogao pomoći.” Harper se okrenula prema Khloë, koja je lepezom hladila svoje zajapureno lice.

“Nisam prije bila svjesna da izgledam lakovjerna.”

“Ne mislim da izgledaš,” rekla je vragolanka.

72

Naš svet knjiga “Pa opet, ona očito misli da ću povjerovati u tu gomilu sranja.” Njen demon bi bio bijesan da cijela stvar nije bila toliko jadna.

Alethea je zamucala. “Oprostite?”

Raini je frknula. “Oh, hajde, nisi iskreno mislila da će Harper to povjerovati, zar ne?”

“Jesi li se nadala učiniti ju ljubomornom i nesigurnom, ili si pokušala izazvati neku vrstu razdora između nje i Knoxa?” pitala je Devon, zvučeći umorno. Jadna paklena mačka je bila tako letargična od vrućine, da je podsjećala Harper na uvenulu biljku. “Što sam rekla je bila istina,” izjavila je Alethea. “Njegovom demonu žene lako dosade, ali ja mu nikad nisam dosadila. Knox mi se vraćao opet i opet. Puno ljudi je mislilo kako ćemo on i ja jednog dana završiti zajedno zauvijek.”

“Da te pitam nešto.” Harper se nagnula prema naprijed, s laktovima na stolu i izvadila tešku artiljeriju. “Da li te je njegov demon ikad žigosao?”

Njen ton je govorio da je nju svakako žigosao.

Aletheine oči su bljesnule i svaka linija njenog tijela se napela.

“Da li te je Knox želio za družicu?” Harper je podigla ruku kad je demonica krenula odgovoriti. “Stvarno nema smisla lagati o bilo kojoj od te dvije stvari. Ja već znam odgovore. I ti odgovori mi kažu sve što trebam znati o tome što je ili nije Knox osjećao za tebe. Oni bi također trebali tebi reći sve što ti trebaš znati.”

Njeno prekrasno lice se podiglo u nešto ogorčeno i puno mržnje. “Ti misliš da ga možeš zadržati?” podrugljivo će ona. “Ti misliš da je ovo sparivanje stvarno?”

“Ti tako misliš ili ne bi bila ovdje pokušati izazvati nevolje. Ti znaš da je stvarno i mrziš to.”

“To je u načinu na koji ju on gleda, zar ne?” Devon je rekla Alethei.

“Njegovo lice omekša i njegove oči se smiješe... kao da je cijeli dan čekao da ju vidi i njegov cijeli organizam se opusti čim ju ugleda. Nemoguće je poreći što on osjeća za nju, pa je nekako smiješno od tebe da pokušavaš, ali štogod.”

Alethea je porazno pogledala Harper. “Knox kojeg ja poznajem se nikad ne bi zamarao s Wallisom, a kamoli imao jednog u svom krevetu.”

“Onda ga očito uopće ne poznaješ,” rekla je Harper. Knox je bio u savezu s Jolene puno prije, nego su se njih dvoje sreli.

“Ti čak nisi ni njegov tip,” ispljunula je Alethea. “Što se toga tiče, ni on nije tvoj tip. Ti više voliš ljude. U stvari, Knox je prvi demon s kojim si ikad spavala. Prije njega, bila si s tipom čija obitelj posjeduje onaj tamo kafić.”

Harper je podigla obrve. Dupin je napravio svoju domaću zadaću.

73

Naš svet knjiga Devon je pogledala u Harper. “Uvijek sam govorila da će ludi bivši puno bolje nešto istražiti od policije.”

Aletheine oči su se raširile. “Ludi bivši?”

Khloë je potapšala kučku po ramenima. “Nemoj se mučiti s time što si munjara. Facebook je od svih nas učinio uhode.”

Dok joj se gornja usna uvijala, Alethea se odmaknula. “Ti i Knox nećete potrajati.”

“Možda si u pravu,” rekla je Harper. “Možda će on odlučiti da mu je bolje samom. Možda će onda opet imati tebe u svom krevetu. Možda će čak napraviti i nešto tako nestvarno kao što je uzeti tebe za družicu. Ali ja ću još uvijek biti prva osoba koju je njegov demon ikad žigosao. Još uvijek ću biti prva žena koju je htio za družicu. I još uvijek ću biti u njegovom životu, jer sam njegovo sidro. Kao što je on jednom rekao, on ne napušta ono što je njegovo. On će uvijek biti u mom životu, i ja ću uvijek biti u njegovom. Tako da bez obzira što ti učiniš, mene se ne možeš riješiti.”

Ulazna vrata su se širom otvorila, i val paklene vrućine je pratio Tannera dok je ulazio unutra. “Sve u redu ovdje?”

Harper nije pomakla svoje oči s Alethee. “Sve je u redu, Tanner. Ovaj ovdje dupin je samo htio rastegnuti svoje kučkaste mišiće. Sad je gotova.”

“Onda je krajnje vrijeme da ona ode,” odrezao je Tanner, približavajući se recepciji.

Sijevajući očima i na njega i na Harper, Alethea se okrenula na peti i izmarširala iz studija. Nitko nije rekao ni riječ, dok kučkin auto nije nestao uz škripu guma.

“Cijeli dan sam ovdje i ništa se ne dogodi,” rekao je Tanner. “Onog trenutka kad odem na piće ili nešto, pojavi se problem. O čemu se tu radilo?”

Ciaran je bio taj koji je odgovorio, dolazeći do Khloë. “To je bilo ono što bi baka nazvala 'odmjeravanje svog neprijatelja'.”

Harper je klimnula. “Ona nije toliko pokušavala učiniti me ljubomornom, već dobiti osjećaj koliko bi bilo lako mnome manipulirati.” “Što je točno ona rekla?” pitao je Tanner, pa mu je Harper rekla. A on se nasmijao. “Ne moram ti reći da je govorila iz svoje guzice, zar ne?”

“Ne,” odgovorila je Harper. “Toliko sam i sama shvatila.”

“Dobro.” Povukao je jedan od Devoninih dugih uvojaka, i ona je zasiktala. “Smiri se, mačkice,” on se tiho nasmijao. Mahnuvši, vratio se u auto.

Devonine ruke su se savile. “Ponekad mu jednostavno želim izgrebati oči.”

74

Naš svet knjiga “Njegove oči,” počela je Khloë, “ili kožu s njegovih leđa dok su tvoje noge omotane oko njega i – ” “Ne tjeraj me da te povrijedim,” Devon je zarežala.

Utjelovljenje nevinosti, Khloë je rekla, “Samo sam pitala. On je ozbiljno zgodan. I kupuje ti poklone cijelo vrijeme.”

Devon su se usta razjapila. “Ti zoveš klupko vune, igračku miša, plišanu riblju kost i biljku mačje trave, poklonima?”

Khloë je slegnula ramenima. “Misao je ta koja se računa. I ne zaboravi onu lijepu ogrlicu koju ti je donio s malim zvoncem koje – hej, nema potrebe za siktanjem.”

Devon se okrenula prema Ciaranu, mašući rukom prema Khloë. “Riješi to s njom. Ja ne mogu.”

Harper je bilo nekako žao njene prijateljice. Definitivno je bilo nešto seksualne napetosti između Devon i Tannera, ali ništa se ne bi moglo iz toga izroditi. Bila je činjenica, da su paklene mačke i pakleni psi imali instinktivnu averziju jedni prema drugima. To je značilo da, čak ako bi ju Devon i Tanner ignorirali, njihovi unutrašnji demoni ne bi.

Um je kliznuo uz njezin. Harper, nađimo se iza studija.

Stvarno ne trebaš dolaziti ovamo, rekla je Knoxu, nagađajući kako ga je Tanner izvijestio o onome što se dogodilo. Iskreno, dupin je davno otišao i ja nisam uzrujana ili ljubomorna ili bilo što.

Ona je nitko za mene.

Znam. Stvarno, njeno sitničavo ponašanje nije ništa postiglo. Osim što je pojačalo Harperino iskušenje da ju razreže od prepona do grudne kosti, naravno.

Sigurna si da si dobro?

Potpuno.

U redu, dušo. Njegov um je još jednom kliznuo uz njezin; ovog puta meko i polako. I onda ga nije bilo. “Čini mi se da ste ti i Knox malo čavrljali,” rekla je Khloë. “Dobiješ onaj omamljeni, 'Harper trenutno nije dostupna' izraz na licu.”

“Tanner mu je rekao što se upravo dogodilo,” rekla je Harper.

“Provjeravao je jesam li dobro.”

Oslanjajući se bokom o stol, Raini se nasmiješila. “Sviđa mi se što se brine za tebe. Znaš li što mi se još više sviđa? Što mu to dopuštaš.”

“O drugoj temi, tko stalno pomjera moju klamericu?” gunđala je Khloë, kao da je to bio najveći zločin.

Harper je pogledala u svoju rođakinju. “Ponekad se moram upitati imaš li ti OCD*.”

“Ja nemam OCD. Samo cijenim red i preciznost.”

75

Naš svet knjiga Stvarno? “Kad te je netko prvi put opisao kao osobu s OCD-om?”

“Prije osam godina, šest mjeseci, četiri dana i devedeset minuta.”

“Ma da,” rekla je suho Harper. “Totalno nemaš OCD.” Dok su se vozili prema studiju za tetovaže kasnije tog dana, Levi je sreo Knoxove oči u retrovizoru. “Tanner mi je rekao o Alethei. Šta je ona time mislila?”

“Vjerujem da je Harperina teorija kako je Alethea pokušavala otkriti točno koliko će biti jednostavno njome manipulirati,” odgovorio je Knox.

“Jednog dana, svratit ću nakratko do žene iz moje prošlosti i ona neće pokušavati izazivati probleme mojoj družici.”

Levi je frknuo. “Ne bih računao na to. Oni vide tvoje prisvajanje Harper kao osobnu uvredu njima.”

“Osobnu uvredu?”

“Prije Harper, tvoj demon je bio usamljen i mogao se fiksirati na ženu, ali svaka od njih mu je brzo dosadila, jer je izazov bilo ono što se demonu stvarno sviđalo. Iako bi ti upozorio žene unaprijed da će se to dogoditi i da će avantura biti kratkotrajna, one bi još uvijek bile izrazito ljute, kad bi ih ti ubrzo napustio. Ali dok god si ti nastavljao s takvim životom, nikada se ne obvezujući nikome, bilo je to nešto što su mogle prihvatiti – iako je to često bilo nevoljko i s malo drame.”

'Malo drame' je bilo prilično umanjivanje.

“Sad si ti položio pravo na ženu kao svoju družicu, i one se pitaju što ona ima, a da one to nemaju. Harper nije iz visokog društva, nema dobro plaćen posao, nije rođena u velikoj ili moćnoj jazbini, i – kao šlag na torti – ona je Wallis. Da si ti odabrao ženu za koju vjeruju da je ispod njih, je nešto što ih vrijeđa i što ne mogu sasvim shvatiti.”

“Harper nije ispod njih.” Jako je ljutilo Knoxa da bi netko to mogao misliti.

“Nama nije, ne,” rekao je Levi. “Iskreno, ne mislim da druge vrste demona zapravo gledaju svisoka na vragolane. Mislim da su oprezni prema njima. Vragolani su strašni na njihov vlastiti način. Lukavi su i odvažni i ne može ih se kontrolirati. Nitko nikada ne zna kako će se vragolan osvetiti; samo znaju da hoće i da to neće biti suptilno. Oni su nepoznanice. Jolene je krajnja nepoznanica. Ta žena izluđuje čak i samog Vraga.” ______________________________________________________________ *OCD – obsessive-compulsive disorder – opsesivno kompulzivni poremećaj ( karakteriziraju ga nerazumne misli i strahovi – opsesije, koje osobu tjeraju na ponavljajuće prisilno – kompulzivno, ponašanje

76

Naš svet knjiga Prema Harper, Jolene je jednom nahranila Lucifera s drogiranim kolačićima; on se kasnije skinuo do svojih bokserica i izveo svoju verziju pjesme 'Baby Got Back'.

“Ono na što ti želim ukazati, je da one vide Harper kao nekog ispod njih, ali je se također i boje,” rekao je Levi. “To nedostižno, daleko 'ja nisam zainteresirana i imam pametnijih stvari na koje mogu utrošiti vrijeme nego pričati s tobom' ozračje... kao da ona otpušta ljude i prije nego su razgovarali s njom – što je meni urnebesno smiješno.”

Bilo je i Knoxu i njegovom demonu.

“Teško je prići takvoj osobi. Teško je uvrijediti nekog tko jednostavno ne mari za vaše mišljenje. I teško je manipulirati osobom koju ne razumijete. Nju ne pokreće moć, pohlepa, ovisnosti, ili potreba za navalom adrenalina. Oni to ne razumiju, i ne sviđa im se što ne razumiju.

Kao što im se ne sviđa, da nju nije briga što oni postoje. One žele da ona bude mračno ljubomorna što su te 'imale' prije nje. Od toga će se osjećati bolje.” “Čak i kad bi Harper bila ljubomorna, nikad im ne bi dopustila da to vide.” “Što njih vrlo ljuti.” Levi je zastao dok je mijenjao brzine. “Dobra je stvar da si rijetko bio u vezama sa ženama iz naše jazbine. Zbog toga se ona ne mora nositi sa sranjem od vlastitih ljudi. Njih par s kojima si bio spetljan, su sad sparene i sretne.” A kad bi se jednom demon u potpunosti predao nekome, drugi ga nisu zanimali.

Pogledavajući kroz prozor, Knox je vidio da su skoro stigli do studija. I samo tako, uzrujanost njegova demona je počela nestajati. Cijeli dan je bio u lošem raspoloženju, razljućen što je Crow uspio izbjeći Sili. Oh, pripadnici njegove Sile su dovoljno brzo pronašli taksi, samo da bi shvatili da su pratili pogrešno vozilo. Jednostavno je bilo previše taksija uokolo, pa se Crow lako uklopio i nestao.

Demon je htio Harper; htio je posegnuti prema njoj telepatski i čuti njen glas. Već i to bi pomoglo Knoxu i njegovom demonu da se smire, ali Knox se odupirao potrebi. Nije joj htio pokvariti dan razgovorom o Crowu; odlučio je reći joj kasnije licem u lice. Onda je čuo od Tannera da se jebena Alethea suprotstavila Harper i vijesti su ga samo još više razljutile.

Nakratko je posegnuo prema njoj, želeći se uvjeriti da je ona dobro. Taj mali razgovor je pomalo ohladio demonov bijes, ali ne dovoljno.

Dok se Levi zaustavljao ispred studija, upitao je, “Što ćeš učiniti s Aletheom?”

77

Naš svet knjiga “To ovisi o Harper,” rekao je Knox. “Bila je od početka nepopustljiva kako je njoj važno da sama vodi svoje bitke. Ne sviđa mi se to. Ali također znam da je Alethea tip osobe kojoj je bilo kakva pažnja bolja od nikakve.”

“Znači ako nazoveš Aletheu i zaprijetiš joj, dio nje će uživati u tome.”

“Točno.” A Knoxu se nije žurilo udovoljiti toj demonici na bilo koji način. Tanner, možeš sad otići. Harper će ići sa mnom.

Izlazeći iz Bentleya, Knox se namrštio pod težinom suhe vrućine. Dok se pakleni pas odvozio, otvorio je vrata studija i zakoračio u klimatiziranu zgradu. Trenutno su ga okružili mirisi boje, tinte, kave i dezinfekcijskog sredstva. Blagajna je zujala dok je ispisivala račun za ljudsku ženu koja je stajala kraj stola, ispitivajući zavoj nalijepljen na njenoj nadlaktici. Khloë je Knoxu na brzinu salutirala, na što je on klimnuo prije nego je obratio pažnju na svoju družicu.

Kao da ga je osjetila na nekoj razini, Harper je zastala iznad tetovaže koju je radila i pogledala prema gore. Nasmiješila se. “Hej, što te dovodi ovamo?”

Prelazeći prostor, poljubio ju je, i stres cijelog dana je nestao. “Došao sam odvesti te na večeru.”

Njen osmijeh se proširio. “Stvarno?”

“Da. Koliko dugo ti još treba?”

“Skoro sam gotova ovdje. Onda još samo moram počistiti. Sačekaj u autu s Levijem ako želiš.”

Umjesto toga, Knox je prekrižio ruke i oslonio se kukom o zid. “Čekat ću ovdje.” Volio je gledati ju kako radi. A i bilo bi najbolje pokazati čovjeku u njenoj stolici slijepo očigledno da je ona zauzeta, jer je tip gledao u nju glupavim očima.

“U redu.” Harper se vratila tetovaži zmije na čovjekovom ramenu.

Knox ju je gledao, diveći se njenoj mirnoj ruci, fasciniran čistom koncentriranošću na njenom licu. U tim trenucima, njena pažnja je bila usmjerena isključivo na njen rad, i svaki punokrvan muškarac bi se pitao kako bi bilo kad bi on bio centar takve pažnje. Knox bi im mogao reći. Bilo je omamljujuće. Uzbudljivo. Oživljujuće.

Napokon, bila je gotova i davala savjete čovjeku o njezi nakon tetovaže, dok mu je stavljala zavoj na rame. On je samo klimao, s izrazom punim strahopoštovanja, koji je govorio da bi skočio u vatre pakla ako bi mu ona to rekla. Pa, ako malo govno nastavi tako buljiti u nju, mogao bi se suočiti s tim problemom.

Kad je tip krenuo prema recepciji, Harper je rekla, “Sada još samo moram počistiti.”

78

Naš svet knjiga “Uradi štogod trebaš. Čekat ću.” Dok je ona uređivala stanicu i čistila svoju opremu, Knox je proučavao razne skice i fotografije tetovaža koje je ona pričvrstila na zid kraj njene uramljene licence. Ponos je bujao u njemu.

Jedan pogled na njen rad je bio dovoljan da pokaže kako je Harper imala sirovi talent – to se nije moglo poreći. Imala je istinski talent za dizajn i za ubacivanje modernog ili inventivnog zaokreta u najoriginalnije tetovaže.

Napokon, navlačila je svoju jaknu. “Spreman za pokret?”

Klimajući, zarobio je njen zglob svojom rukom. “Idemo.”

Pozdravljajući se s djevojkama, Harper ga je povela van. Njena ramena su se savila pod strahovitom vrućinom, dok su prelazili do mjesta gdje ih je Levi čekao; držeći otvorena zadnja vrata. Kad je on kratko klimnuo, ona se nasmiješila i rekla, “Hej, Levi.” Tonući u kožu sjedala mekanu kao maslac i pobjegavši od nemilosrdnog sunca, sretno je uzdahnula. Bila je umorna i ukočena, što je pogoršavala činjenica da su joj mišići još uvijek bili bolni od zadnje vježbe letenja.

Knox je sjeo blizu, povlačeći svoje prste kroz njenu kosu. “Kakav je bio tvoj dan?” pitao je dok je Levi kretao na cestu.

“Dobar,” ona je rekla. “Tvoj?”

“Zaposlen.” Poljubio ju je. “Dosadan.” Još jedan poljubac. “Sad je bolji.”

Također i izrazito frustrirajući, ali sačekat će još malo, prije nego joj priopći loše vijesti. Htio je da oni prvo malo uživaju u zajedničkom vremenu.

“Znači, ima li tvoje odvođenje mene na večeru, išta s time da se želiš osigurati da sam dobro, nakon što me dupin posjetio?”

“Moramo li ju oslovljavati kao 'dupin'?” pitao je; zbog toga se osjećao kao da je sudjelovao u perverziji ili nečemu.

“Mi? Ne. Ja? Da.” Uzdišući u sebi, pomilovao je njen puls svojim palcem. “Ljut sam na Aletheu. Skoro sam ju nazvao. Ali onda sam uzeo u obzir da ću svojom pažnjom nagraditi njeno ponašanje. To bi ju moglo ohrabriti da to ponovi.”

“Samo ju ignoriraj. To će ju uzrujati više nego što bi bilo što drugo moglo.”

“Nikad nije bilo ništa ozbiljno između mene i Alethee. Slika koju ti je oslikala bila je vrlo netočna.”

“Znam to,” Harper ga je uvjeravala.

“Dobro.” Ponovno je okružio oko njenog pulsa, sviđao mu se način kako je skakao. “Ako bi tvoj posao bio smješten u Podzemlju, imala bi bolje osiguranje. Ne samo da bi to otežavalo ljudima da te gnjave, to bi značilo da se ne bih morao oslanjati isključivo na Tannera da me obavijesti o bilo kakvim problemima.”

79

Naš svet knjiga “Je li tako?”

“Samo naglašavam.”

“Hm.” Dok mu je ruka posesivno ležala na njenom bedru, pitao je, “Kakvo je mišljenje tvojih suradnica o preseljenju posla?”

“One su otvorene prema toj ideji. U ovom trenutku, ja sam ta koja je nesigurna.”

Protrljao je njeno bedro. “Što te zadržava?”

“Mislit ćeš da je čudno.”

“Meni su tvoji odgovori često čudni.” Ipak, bilo je to nešto što ga nije smetalo. “Reci mi. Želim razumjeti.” “Živjela sam u usranom stanu i onda sam preselila u palaču. Obično sam išla podzemnom na posao, a sad me vozi u Bentleyu – i to vozač/tjelohranitelj, ništa manje. Moja garderoba je bila mala i ispunjena starijim stvarima iz trgovina rabljenom robom. Sada imam ormar koji je veći od moje stare sobe i pun dizajnerskih stvari za koje se pretvaram da su iz trgovina rabljenom robom. Imam domaćicu. I batlera. Suvladar sam jazbine. Prilagođavam se najbolje što mogu svemu ovome, ali brinem se da ću postati...”

“Snob?” ponudio je.

“Brinem se da ću se promijeniti i postati netko tko uzima stvari zdravo za gotovo. Moj posao me uvijek prizemljivao.”

“Ali sad te ja prizemljujem, baš kao što ti prizemljuješ mene,” rekao je, gledajući kako joj lice omekšava. “Razumijem da je posao tvoja beba i da ga štitiš. Ali ne tražim od tebe da ga zatvoriš. Samo tražim da ga preseliš.

U Podzemlju, bit će sigurnije, imat će manje troškove i donosit će više profita. Dopusti mi da ti pokažem zgradu za koju mislim da je idealna za tebe. Provjeri lokaciju i vidi što ćeš misliti o tome. U tome nema nikakve štete.”

Ispustila je dugi uzvik. “Okej.”

“Dobra djevojka.” Nije se zamarao skrivanjem svojeg zadovoljstva.

“Pogledat ćemo ju sutra.”

“Dobro.” Prebacila je jednu nogu preko druge. “Dakle, kuda idemo?”

“Rekao sam ti, idemo na večeru.”

80

Naš svet knjiga

Harper nije bila baš iznenađena kad je Levi zaustavio auto ispred jednog od najotmjenijih hotela na Las Vegas stripu – hotel koji je Knox posjedovao, ali u kojem još nije bila.

Knox ju je često vodio na otmjena mjesta, ne mareći što je ona bila samo u trapericama i majici i što će stršati kao bolan palac. Harper se nije sviđalo da se ne uklapa, ali stvarnost je bila takva da se ona nije uklapala iz jednostavnog razloga, jer je bila s Knoxom Thorneom – nije imalo veze kako je bila obučena. Pa je ona mislila da može barem nositi udobnu odjeću, umjesto elegantnog stila u kojem se nije baš najbolje osjećala.

Posesivno je držao svoju ruku omotanu oko njenog zgloba, dok su ulazili u velebni, luksuzni hotel i hladni, klimatizirani zrak ju pogodio u lice. Nekoliko članova osoblja je pojurilo prema njemu; odgovarao je na njihova pitanja bez usporavanja. Bila je to uobičajena stvar, u koji god od njegovih hotela da su otišli. Proveo ju je pokraj dizala i prema casinu.

Kad su se automatska vrata uz zvižduk otvorila, mirisi duhana, parfema, kolonjske i osvježivača zraka su ju okružili. Hodali su po mekanom sagu s uzorkom; prolazeći kraj kotača ruleta, stolova s kartama, i ljudi koji su psovali i proklinjali osvijetljene mašine za kockanje. Alarmi su zvonili i igrači navijali, nadglasavajući glazbu koja je ulazila iz druge prostorije.

Pripadnici osiguranja koji su patrolirali katom su klimnuli Knoxu dok ju je on vodio prema izlazu, kroz butik i do restorana. Širom je otvorio staklena vrata i rekao, “Poslije tebe, dušo.”

Uz zahvalan osmijeh, ušla je unutra. Pribor za jelo je zveketao, led zvonio u čašama, ljudi koji su večerali su mrmljali i tiho se smijali. Ljudi koji su čekali u redu kraj stola domaćice bi vjerojatno zarežali na nju što preskače red da nije bila s Knoxom, tipom koji se kretao s krajnjom svrhom, kao da je imao svako pravo biti tu gdje jest; mišići su se svijali i grupirali ispod njegova dizajnerskog odijela.

Domaćica se skoro spotaknula pokušavajući doći do njega. “Gdine Thorne,” prela je. “Kakvo ugodno iznenađenje. Ja sam Trisha.” Ljudske oči su zasjekle prema Harper i zatreperile od čuđenja, i ona je znala o čemu je domaćica razmišljala: što takav predivan, uspješan, smrtonosno senzualan mužjak radi sa sitnom, prosječnog izgleda, ležerno odjevenom osobom koja izgleda kao nitko?

81

Naš svet knjiga Harper se često pitala istu stvar dok ga nije upoznala i shvatila da, iako je možda uživao u društvu prekrasnih žena, on nije bio baš toliko plitak.

Pažnja domaćice se vratila Knoxu. “Pretpostavljam da bi htjeli otići u vašu uobičajenu privatnu sobu?” On je jedva nagnuo glavu. Grabeći dva menija, Trisha je rekla, “Molim vas, dođite za mnom.”

Restoran je bio jednako elegantan i ukusno opremljen kao i sam hotel.

Svjetla nisko obješena. Visoki stolovi. Tiha glazba. Slike naredane na zidovima. I kao i uvijek, Harper je osjećala da joj tu nije mjesto. Nije bilo važno što je živjela u domu čak i bogatijem od ovoga. Još uvijek je bilo teško biti među tim ljudima i hodati u njihovom svijetu. Tako je to često osjećala – kao drugi svijet.

Elegantan osjećaj restorana se nastavio u privatnoj sobi. Trisha je stajala sa strane dok su se Knox i Harper smještali za ukusno aranžiran stol, za kojim je lako moglo sjediti četvero ljudi. Sredovječni muškarac je ušao i lagano se naklonio Knoxu i Harper, sasvim očito demon.

Trisha se činila iznenađenom ljubaznom gestom, ali je jednostavno rekla Knoxu, “Charles će biti vaš konobar večeras. Ako bude bilo kakvih problema, ne oklijevajte me pozvati.” Predavši menije Knoxu i Harper, Trisha je zatim dodala, “Uživajte u svom obroku.”

S olovkom i blokom u ruci, Charles je prišao naprijed. “Želite li naručiti piće dok proučite meni?”

Knox je pogledao u Harper. “Vjeruješ li mi?”

Bez da je podigla pogled s menija, odgovorila je, “Drugim riječima, hoću li ti pustiti da odabereš vino budući da ja ne znam ništa o tome? Da.” “Dobro.”

Charles je naškrabao narudžbu koju mu je Knox dao i napustio prostoriju.

Knox je zatim izvadio svoj mobitel i ugasio ga, želeći da oni imaju neometano vrijeme nasamo. “Kako su tvoja leđa?”

“Malo ukočena,” odgovorila je. “Ne tako loše kao što je bilo jutros.” “Što ti letenje bude prirodnije, to manje će ono biti napor za tvoje mišiće.”

“Možemo li imati još jednu lekciju uskoro?”

“Naravno. Impresionirala si me koliko si se trudila. Pretpostavljam da sam trebao znati koliko ćeš biti uporna.” Ona je bila sfinga, naposljetku.

One su imale lavovsku neustrašivost. “Spremna da već naručiš?”

Treskom je zatvorila meni. “Da.” “Želiš preskočiti predjela i baciti se ravno na odrezak,” nagađao je.

“Tako dobro me poznaješ.”

82

Naš svet knjiga Trenutak kasnije, Charles se ponovo pojavio s vinom. Knox i Harper su tad predali svoje narudžbe i konobar je otišao. Dok ju je Knox promatrao kako petlja s posudicama sa paprom i solju, rekao je, “Nešto te muči. Što je?”

“Samo sam umorna.”

“Nemoj mi lagati.”

“Kellen neće odgovoriti na moje pozive.” Izvalila se u svojoj stolici.

“Nisam mislila da će me iskoristiti kao žrtveno janje na način kako je učinio Roan.”

“Ne mislim da te on koristi kao žrtveno janje. Niti mislim da on krivi sebe, jer nije pomogao Carli. On najvjerojatnije osjeća krivnju.”

“Zbog čega?” upitala je, gladeći rukama nevjerojatno mekan stolnjak.

Knox je podigao svoju čašu i otpio vino. “Izrazio ti je u nekoliko navrata, da mu se Carla baš i ne sviđa. Sad je ona nestala i vrlo vjerojatno je povrijeđena; on može osjećati krivnju zbog svih stvari koje je rekao o njoj.”

“Nisam nikad na to pomislila.”

“Mlad je. Daj mu vremena. Nazvat će te kad bude spreman.”

Ona je pijuckala svoje piće. “Ikakvih vijesti o Crowu?”

Knox je oklijevao, želeći više kvalitetnog vremena s njom. Naravno, zbog oklijevanja su joj se suzile oči. “Skoro smo ga imali ranije.”

Harper se nagnula naprijed. “Što se dogodilo?”

“Došao je u jedan od mojih hotela. U to vrijeme, imao sam poslovni sastanak u jednoj od konferencijskih sala. Pokušao je upotrijebiti privatno dizalo koje vodi do penthousea, u kojem ostajem kad god tamo prenoćim, ali nemoguće je koristiti to dizalo bez ključa-kartice. Članica ljudskog hotelskog osoblja ga je vidjela kako udara po dizalu i prišla mu. On se preplašio i potrčao. Čuvari su ga pokušali zadržati, ali ukrao je val energije od njih – što je njih oslabilo, a njega ojačalo. Slobodan, prizvao je pištolj, upucao jednog od čuvara, i onda istrčao van gdje je pucao u čovjeka i iskoristio njegov taksi da brzo pobjegne.”

Jebiga. “Govoriš mi da se pojavio u tvom hotelu s namjerom da te ubije, poludio pucajući na ljude oko njega... i ti mi to govoriš tek sad?”

Nestvarno. “Zašto mi nisi odmah rekao?”

Knox je posegnuo za njenom rukom i isprepleo njihove prste. “Nije mi se uopće približio. Oklijevao sam ti reći jer sam se nadao da ću ga brzo imati u pritvoru; onda bih ti mogao dati dobre vijesti i loše vijesti istovremeno. Umjesto toga, mogu ti dati samo loše vijesti.”

Kao da će Harper povjerovati da je to sve. “Skrivati stvari od mene me neće zaštititi, znaš.”

83

Naš svet knjiga Uzdahnuo je. “Da sam ti rekao ranije, utrošila bi vrijeme nepotrebno se brinući oko toga. Nisam ti htio uništiti dan. Nisam htio da Crow uništi tvoj dan.” “Što je slatko i sve, ali radije bih da sam znala za to. Zamisli da i ti tek sad saznaješ što je Alethea uradila ranije? Zar te to ne bi smetalo?”

“Smetalo bi mi,” priznao je.

“Ako te Crow opet napadne, ne želim to saznati kasnije. Želim da mi to kažeš odmah. Možeš li to učiniti?” Kad je on klimnuo, malo se smirila.

Nije da će ju jako iznenaditi ako on odgodi priopćiti joj buduće incidente.

Knox Thorne je radio što je Knox Thorne htio uraditi. To je stvarno bilo toliko jednostavno. Pretpostavljala je da je samo trebala biti zahvalna što Crow nije uspio doći do njega. Njena prsa su se stegla na pomisao što mu se moglo dogoditi.

“I evo ga, ti se brineš oko onoga što se moglo dogoditi,” rekao je Knox.

“Baš zato ti nisam rekao ranije.”

“Ipak bih više voljela znati.” Otpila je dugi gutljaj svog vina. “Što duže on drži Carlu, sve je manje vjerojatno da će ju ostaviti na životu.”

Stisnuo joj je ruku. “Znam, dušo. Radimo sve što možemo da ga pronađemo. Pronaći ćemo ga.”

U tom trenutku, Charles je ušao s pladnjem hrane iz koje se pušilo. Od mirisa začina, umaka, papra i mesa, Harperin je stomak zakrulio. Dok je konobar smještao njihove tanjure ispred njih, para je pojurila iz vruće hrane. “Nisam shvatila koliko sam gladna do sad.”

Knox je otpustio Charlesa, smiješeći se kad je vidio da njegova družica ne gubi vrijeme i baca se na jelo. Dok je jeo, nastavio ju je promatrati, uživajući u njenim orgazmičkim izrazima lica. “Nisi danas puno jela, zar ne?”

“Bilo je puno posla.”

“Ne sviđa mi se kad preskačeš obroke.”

“Ni meni se ne sviđa kad preskočim obroke. Ali ponekad u studiju bude stvarno zaposleno, pa ja samo brzo gricnem neku sitnicu između tetovaža.”

To nije bilo dovoljno dobro za Knoxa. “Moraš se bolje brinuti o sebi ili ću poslati Tannera u vrijeme svakog ručka da te nahrani.”

Zaledila se s vilicom na pola puta do njenih usta. “Ne bi.”

“Zar ne bih?”

Vjerojatno. Harper je samo glasno pročistila grlo i vratila se svojoj hrani.

Pričali su o svakodnevnim sitnicama dok su završavali njihov obrok: teškim klijentima za tetovaže, pompoznim poslovnjacima, i smiješnim

84

Naš svet knjiga sitnicama koje su se dogodile tijekom dana. On joj je također prenio neke probleme s jazbinom, razmjenjujući ideje s njom, što joj se svidjelo.

Malo kasnije, nakon što im je Charles donio deserte, Knox mu je rekao, Bez ometanja. Charles je otišao naklonivši se, čvrsto zatvarajući vrata iza sebe. Knox je zatim odmaknuo svoju stolicu malo unatrag. “Dođi ovamo, dušo.”

Harper je trepnula. Koristio je svoj duboki, dominantan, autoritativan glas – ona ga je zvala njegovim 'seksi glasom'. “Što?”

“Dođi ovamo.”

Znatiželjna kuda ovo vodi, vratila je svoju žlicu natrag u sladoled i pomakla se da stane između njegovih raširenih bedara. “Što – ” Njena koljena su se zanjihala kad je hladni, psihički prst uklizao između njenih nabora. “Sranje.”

“Od gledanja tebe kako jedeš uvijek postanem tvrd,” tutnjao je. “Oči na mojima, dušo.”

Držala je svoj pogled spojen s njegovim, dok ju je ledeni prst milovao i kružio oko njenog klitorisa opet i opet, nakupljajući svu tu i previše poznatu goruću bol. Hvatala je zrak kad se prst iznenada zabio u nju i zavrtio, od čega je njena pičkica bolno pulsirala.

Knox je otkopčao njen rasporak i gurnuo dolje njene traperice i gaćice.

“Skidaj,” naredio je, tapkajući njeno bedro. Šutnula ih je u stranu, cijelo vrijeme osjećajući senzualnu omamljenost dok je taj psihički prst nastavljao poticati vatru.

“Sad i ostatak, dušo.”

Skinula je svoju majicu i grudnjak, tako vruća unutra da je gorjela.

Psihički prst je nestao, i onda ju je on podigao i spustio ju naglo na svoj kurac. Šokirano je uzdahnula u njegova usta, u blaženstvu dok ju je on rastezao i ispunjavao. Bila je tako zaokupljena onime što je taj prst radio, da nije čak ni primijetila kako je on izvadio svoj kurac. Psihički prst ju je ostavio tako hiper osjetljivu da je bilo skoro bolno primiti ga.

“To je bolje.” Privlačeći njen desert bliže, Knox je pokupio malo u žlicu.

“Otvori.” Hranio ju je sladoledom s čokoladnim mrvicama, uživajući u gledanju kako joj se obrazi udubljuju i njeno grlo radi. Onda ju je poljubio, lickajući po njenim ustima, kušajući hladnu vaniliju. “Tvoj okus je bolji.”

Polako ju je podigao, stenjući kad ga je njena vruća, vlažna pičkica stisnula toliko da je skoro boljelo. Onda ju je povukao natrag dolje.

“Trebali bi prestati,” hrapavo će ona.

Podigao ju je ponovo, dok samo glavić njegove kite nije bio u njoj. Onda ju je grubo nabio na njega. “Trebali bi?”

“Konobar bi mogao ući.”

85

Naš svet knjiga Ne, ne bi, jer mu je Knox telepatski naredio da ih ne prekida. Ali Knox nije mogao odoljeti da ju ne zadirkuje. “U pravu si; mogao bi.” Posesivno je stisnuo njenu žigosanu dojku prije nego je jako uštipnuo bradavicu.

“Onda će te vidjeti kako sjediš ovdje, moja kita zakopana duboko u tebi.”

“To i želim reći,” rekla je Harper. Ipak, njena zabrinutost je ignorirana.

Zagrabio je još sladoleda, ali nije ga dao njoj; stavio je žlicu u svoja vlastita usta. Onda ju je ljubio, hraneći ju kuglicom vanilije koristeći svoj jezik, prije nego ju je opet nabio na svoj kurac.

Opet i opet je izmjenjivao njeno hranjenje i nabijanje, jebeno ju izluđujući. Njegove ruke su bile samouvjerene i sigurne dok su ju dodirivale – stiskajući njene grudi, povlačeći se kroz njenu kosu, obuhvaćajući njenu guzicu. Cijelo vrijeme, njegova usta su proždirala njene usne i vrat. “Želim lizati i okusiti i obilježiti svaki tvoj centimetar,” režao je, očiju blistavih od čiste muške posesivnosti. Nabivši ju ponovo na svoju kitu, ugrizao je njenu usnu. “Moje.”

Kad je toliko jako trebala svršiti da bi mogla zaplakati, Harper je pokušala preuzeti kontrolu.

“Ne.” Njegovi prsti su se jako ukopali u njen bok da ju zadrže na mjestu. “Kad budem želio da me ti jebeš, reći ću ti.”

Gad. Zatresla je glavom kad je ugrabio još vanilije. “Gotova sam.”

“Ovo nije za tebe. To je za mene.” Pojeo je sladoled. I onda je zatvorio svoja hladna usta oko njene bradavice i jako sisao. Njena pičkica se stiskala oko njegove kite, i on je zastenjao.

Pokušala je odgurnuti njegovu glavu. “To je okrutno.”

Lizao je od njene bradavice do pulsa koji je udarao u njenom vratu.

Oštro ga je gricnuo. “Ti si bez premca, meni najvažnija stvar. Znaš li to?”

Harper je zatvorila svoje oči. Slušanje takvih stvari joj nije dobro išlo.

Knox je zakrenuo svoj kurac i oštro ponovio, “Znaš li to?”

Otvarajući svoje oči, progutala je na divljačku posesivnost koja je bila nalijepljena preko cijelog njegova lica. “Da.” Kao da ju želi nagraditi, nabio ju je na njega.

“Nikad me se nećeš osloboditi.” Polako ju je klizao uz njegov kurac, obožavajući način kako ga je njena pičkica pokušavala gladno progutati natrag. “Uvijek ćeš mi pripadati. A ova pičkica... ” Povukao ju je natrag dolje, ponovno se zakopavajući u njoj. “Ova pičkica je sva moja i uvijek će jedino i biti moja. Nije li tako?”

Frustrirana što je bila tako blizu, a opet tako daleko od ruba, frknula je.

“Da. A to znači da je ovaj kurac moj. Ali ako on ne odradi svoj posao i natjera me da svršim, odsijeći ću ga.”

86

Naš svet knjiga Knox se morao nasmiješiti. Evo njegove siktajuće, pljuckajuće mačkice.

“U pravu si, tvoj je.” Provukao je svoje ruke uz njene bokove. “Ali ako želiš svršiti, morat ćeš raditi za to.” Podigao je svoje bokove, kratko, plitko prodirući u nju. “Jebi me, Harper.” Jahala ga je čvrsto, noktiju zabijenih u njegova ramena. “Tvoja usta... daj mi ih.”

“Malo sam zauzeta ovdje,” odrezala je.

Knox ju je oštro lupio po guzici; njena pičkica se mreškala oko njegova kurca, natapajući ga sokovima. “Tvoja usta.”

Poljubila ga je, i Knox je progutao svaki uzdisaj dok se frenetično nabijala na njega, ponovo i ponovo. Bila je tako jebeno vruća i kliska, da ga je izluđivala. Zgrabio je rukom njenu kosu. “Imaš li ikakvog pojma, koliko je vruće gledati te kako me jašeš? Znaš li što ja mislim? Mislim da će jedan dodir na tvoj klitoris biti dovoljan da poletiš kao raketa.”

Nije bio u krivu. Pa kad je njegova ruka kliznula između njih, njen kompletan sistem je praktički uzdahnuo od olakšanja.

“Ali to se neće dogoditi već sad,” rekao je, dok mu je palac lebdio blizu njenog klitića.

Harper se smrznula. “Ti jebeni kučkin sine!” Trnci su ju preplavili kad su se njegove oči zacrnile i demon buljio natrag u nju. Drek. “Um... ” Njegova ruka je pojurila oko njenog vrata. “Nije lijepo, mala sfingo.”

Oči su joj se raširile kad je meso ispod njegova stiska počelo gorjeti i peckati. Znala je što je to značilo. “Ne moje grlo.” “Žigosat ću te gdje god ja hoću,” zarežao je.

Njegova slobodna ruka je zgrabila njen kuk i počela ga povlačiti dolje svaki put kad bi se nabio gore. Demon je bio grublji od Knoxa. Zahtjevniji.

Osjećala je kao da joj koža na njenom vratu gori, pa opet je taj osjećaj slao valove čistog zadovoljstva kroz nju. “Jebiga, svršavam.”

Knox je, uz jecaj, izronio na površinu i lizao duž svježeg žiga na njenom vratu, znajući kako će biti osjetljiv. “Tako je, svrši.” Palcem je pritisnuo njen klitoris, i njena glava je pala unatrag kad su joj se usta otvorila u nijemom vrisku. Njena pičkica se stezala i grčila oko njega, muzeći ga, kad je zarežavši eksplodirao u njoj.

Srušila se na njega, drhtureći od malih naknadnih udara. “Koliko je napadno?” promrmljala je. Njegov demon nikad ništa nije radio polovično.

Znajući da se to odnosi na žig, Knox ju je uhvatio za bradu i podigao joj lice i proučio ga. “Mislim da će ti se svidjeti.” Ona se nije činila uvjerenom.

“Uslikaj ga svojim mobitelom.” Učinio je to i Harper je bila iznenađena kad je vidjela da nije tako upadljiv kao ostali. Bila je to mala, crna choker ogrlica koja je jako nalikovala na granu punu trnja.

87

Naš svet knjiga “Sviđa ti se.”

“Pa da, ali... bilo bi stvarno lijepo da nije omotano oko mog vrata.

Ozbiljno, tvoj demon je baš mogao i staviti natpis 'Sva Prava Rezervirana' na moj vrat. To nije smiješno.”

“Ne smijem se.”

“Ne naglas.”

“Mislim, u usporedbi s drugima, da je nenametljiv. Vrlo nalik tetovažama koje ti je Raini napravila.” Iskrivio je svoju glavu. “Zašto držiš sve svoje tetovaže sakrivene?”

“Ljudi teže zapitkivati što tetovaže znače.”

A njegova sfinga je bila izuzetno privatna osoba koja je tek nekolicini ljudi dopustila da provire u njenu dušu. “Hoćeš li mi reći što tvoje znače?”

“Imam 'Tako to ide' iz 'Klaonice 5', da se podsjetim kako ne treba dvojiti o ničemu što ne mogu kontrolirati – loša sranja se događaju; to je dio života. Imam malog gavrana na boku, jer se mogu povezati s gavranima; oni su varalice, razmišljaju i prave strategije.”

Kao njena obitelj, Knox je pomislio. “Što je s vilinim konjicem na tvom zatiljku?”

“Oni imaju kratak životni vijek i vrlo su delikatni, ali nijedna od tih stvari ih ne koči. Divim se tome. Oni su vrhunski letači, čemu se također divim.” I čemu je također bila zavidna dok joj vlastita krila nisu došla. “Što bih trebala reći kad me ljudi pitaju zašto imam trnovitu choker ogrlicu tetoviranu oko mog vrata?”

“Samo ljudi bi trebali pitati. Demoni će već znati što to znači.” Vidjet će trnje i odmah znati da je to njegov posjedovni žig.

“A tebi se totalno sviđa ta ideja, zar ne?” Hvatala je zrak kad je on napregnuo svoj kurac. “Kako još možeš biti tvrd?”

“Kako mogu biti zakopan duboko u svojoj družici i da ne budem tvrd?”

Pa, kad je to tako izrazio...

88

Naš svet knjiga

Slijedećeg dana, Harper se zatekla u Podzemlju, stojeći ispred obične i očito prazne zgrade. “Mogu vidjeti zašto si izabrao ovo mjesto za studio,” rekla je Knoxu. “Što se tiče lokacije, priznat ću da je savršena.” Bila je blizu šoping centra i najboljih restorana, i čak je vrata do imala slatki, mali kafić.

Također je imala vrhunsko osiguranje i jer je bila u žarištu Podzemlja, imat će puno pješačkog prometa.

“Kao bonus, razumno je blizu mog glavnog ureda,” rekao je Knox.

Otključao je vrata, ali nije ju požurivao unutra. To je morao biti njen izbor.

Dovoljno je inzistirao na tome, i poznavao je svoju družicu dovoljno dobro da zna, ako gurne još malo, ona bi mogla prigovoriti preseljenju ovamo samo da mu kontrira.

Obećavajući sebi da će biti otvorenog uma i pokušati zamisliti da stvarno radi ovdje, Harper je otvorila staklena vrata i zakoračila unutra.

Zidovi su bili sjajno bijeli, vrlo nalik zidovima u njenom studiju. To je bilo dobro. Ali morat će se riješiti bež tepiha ako preuzme mjesto. Parket bi bio bolji.

“Pogledaj uokolo,” rekao je Knox. “Čekat ću ovdje s Levijem i Tannerom.”

Klimnuvši, Harper je prošla oko područja recepcije. Bilo je veće od njenog sadašnjeg, i bila je sigurna da bi se Khloë svidjelo što bi mogla ovamo smjestiti veliki stol. Iza područja recepcije bio je red s dvije uredske kabine, sa svake strane prostora.

Otišla je iza kabina i do vrata s njene lijeve strane, koja su vodila u praznu, neopisivu sobu. Bila bi savršen prostor za Devon da obavlja piercinge, pomislila je.

Izlazeći iz sobe, otišla je do jedne usporedno s tom, koja je imala mali metalni znak za 'Ured'. Čak i s velikim stolom i ormarom za kartoteku, bila je prilično prostrana, za razliku od njenog sadašnjeg ureda.

Bila su još jedna posljednja vrata, koja su bila na suprotnom zidu.

Otvarajući ih, pronašla je vrlo veliki prostor u kojem je bila mala kuhinja i koji je vodio do druge dvije prostorije; na jednim vratima je bio znak 'WC', a na drugima nije bilo oznake. Na brzinu provirivši u posljednji prostor, pomislila je da bi bilo dobro skladište.

“Toliko puno stvari bi bilo jednostavnije za tebe ako bi se preselila ovamo,” rekao je Knox.

89

Naš svet knjiga Okrenuvši se, shvati da ju je pratio u sobu. “Kao što?”

Prešao je do nje. “Sitnice, kao što ne bi morala nositi kontaktne leće.

Velike stvari, jer bi bila blizu svim mjestima na koja često ideš i ne bi bila ograničena na dnevne sate. Ali tražit ću da ostaviš barem većinu večeri slobodnima. Volim ih provoditi s tobom.”

“Da li ćeš htjeti da Tanner sjedi vani?” Nije joj se sviđalo što je pakleni pas to morao raditi, iako je on tvrdio da mu ne smeta. On je bio stražar.

Bio je stvoren za bolje stvari.

“Samo dok ne uhvatimo Crowa. Poslije toga, neće biti neophodno da se Tanner zadržava okolo. Razlog zašto toliko brinem o tvom poslu među ljudima je taj, što ti i tvoje prijateljice morate biti oprezne i ne koristiti svoje sposobnosti protiv bilo koga tko bi vam naudio. Ovdje, to ne bi bio problem.”

Opravdan razlog i dobar odgovor.

“Ovdje je puno bolje osiguranje.” Knox je prošao svojim prstima kroz njenu kosu. “I jesi li primijetila da susjedna vrata vode u kafić?”

“Jesam.” Mirisi kave i svježih krofni koji su dolazili iz tog mjesta su bili božanstveni.

“Također imamo i penthouse u hotelu s druge strane stripa. To znači da ako ikad poželiš dulju pauzu ili presvući se prije odlaska u bar poslije posla, ne bi morala vraćati se skroz do palače.”

A to bi stvarno bilo super zgodno. “Priznat ću, mjesto je sjajno. Idealno za svakoga. Zbog čega razmišljam kako je nemoguće da je stajalo ovdje prazno.”

“Prazno je otkad sam saznao da si ti moje sidro.”

“Znači da si planirao premjestiti moj posao ovamo čak i tad, zar ne?”

Nije trebala biti uopće iznenađena.

“Nadao sam se da ću te moći nagovoriti da to učiniš, da.” Ovio je svoju ruku oko njene brade. “Tvoja sigurnost mi je vitalna. Važnija od bilo čega drugog.” “Što je originalno bilo ovo mjesto?”

“Jedno od mojih ureda osiguranja. Lako sam ga preselio, bez uznemiravanja bilo koga.” Što je značilo da nitko nije izbačen iz posla; to je bilo dobro.

“Iznenađena sam da nisi odmah postavio pitanje kad sam prihvatila sidrenu vezu.”

Knox je odmarao ruke na njenim ramenima. “Ja nisam lako sidro ni lagan partner. Znam to. Tjerao sam te po mnogim pitanjima, uključujući useljavanje kod mene. Ne želim te preplaviti, ali teško se suzdržavati.

Kretati se brzinom nekog drugog nije u mojoj prirodi.”

90

Naš svet knjiga Da, davno je to shvatila. “Hvala ti što si mi dao vremena.” Grabeći revere njegove jakne, Harper ga je poljubila. “Što se tiče konkurencije, koliko ima studija za tetoviranje ovdje u Podzemlju?”

“Dva. Jedan se zove salon, ne studio. Shvaća samog sebe vrlo ozbiljno.

Skup je, ali ljudi će platiti cijenu, jer drugo mjesto vodi grupa surfera koji cijelo vrijeme dolaze i odlaze; ponekad je zatvoreno danima kojima kao da nema kraja.” Zastao je kako bi gledao njene oči koje su se kovitlale i postale zavodljivo ledeno-plave. “Oba su izgubila puno posla, nakon što smo se nas dvoje povezali i demoni postali svjesniji tvog studija.

“Nijednom mjestu se neće svidjeti ako mi preselimo ovamo.”

“Vjerojatno neće. Ali to neće biti ništa osobno. Takva je priroda posla.”

Gricnuo je njenu usnu. “Naravno, ako se pokušaju zajebavati s tobom na bilo koji način, platit će za to.”

Ona se nasmiješila. “Ponekad, sva se naježim kad ti tako zaštitnički zarežiš.”

Njegov demon se tiho nasmijao. “Je li tako?” Knox je liznuo preko otiska njegovih zubi na njenoj donjoj usni i onda pogledao uokolo. “Pa?” “Moram pustiti cure da ga vide, prije nego donesem odluku.”

“Znam to. Ali što ti misliš?”

Smiješak joj je pobjegao. “Stvarno, stvarno mi se sviđa.”

Pun olakšanja, Knox ju je poljubio, prateći palcem žig na njenom vratu.

Sad je još samo morao pridobiti njene prijateljice, za što nije mislio da će biti preteško.

“Sviđa ti se taj žig, zar ne?”

“Da.” Posesivno ju je obuhvatio preko traperica, trljajući palcem gdje je bio žig na njenom pupku. “Ipak će ovaj uvijek biti moj omiljeni.” Bio je također omiljen i njegovom demonu. Knox ju je još jednom poljubio i onda ju je pustio. “Nazovi svoje prijateljice. Reci im neka dođu.” Bio je previše nestrpljiv da se to sve riješi.

Harper je izvukla svoj telefon i uradila baš to. Djevojke su bile nestrpljivije vidjeti mjesto nego što je ona mislila, jer su stigle u rekordnom vremenu. Čekala ih je na recepciji s Knoxom, kad su njih tri skrenule oko zgrade.

Kao što je predviđeno, Khloë se svidjela recepcija – većinom zato jer će biti lako smjestiti stol koji je prvenstveno željela. Začudo, Devon je rezervirala sobu za koju je Harper mislila kako će biti savršena za nju.

Veliki umovi slično razmišljaju. Raini, s druge strane... nije rekla ni riječ dok je razgledala. Ništa u njenom izrazu lica nije nagovijestilo Harper o čemu succuba razmišlja.

“Mislim da je ovo mjesto nevjerojatno,” rekla je Khloë.

91

Naš svet knjiga “I ja,” rekla je Devon. “Veće je, ima bolje osiguranje, lokacija je savršena, i to znači da pseto neće morati sjediti vani kao uhoda.”

Tanner se nacerio. “Aw, mačkice, oboje znamo da me obožavaš.”

Devonina gornja usna se iskrivila. “Nemaš li kost za žvakanje?”

“Ti znaš da te zbog tog tona želim ugristi.”

Harper je podigla ruku da ih stiša. “Raini, ne mogu više podnijeti tvoju tišinu. Što ti misliš?”

Ona se polako okrenula na peti licem prema njima i izdahnula. I onda joj se lice razvuklo u vedar osmijeh koji ih je sve trebao srušiti na njihove guzice. “Kad se možemo useliti?”

“Kadgod želiš – tvoje je,” rekao je Knox.

“Moramo ga prvo preurediti,” istakla je Khloë, izvlačeći svoj telefon.

“Lista. Trebamo listu stvari koje treba uraditi.” Raini i Devon su poletjele prema njoj.

Dok su tri djevojke čavrljale, Harper se okrenula prema Knoxu.

“Osjećaš se stvarno samozadovoljno sad, zar ne?”

“Olakšano,” on je rekao.

“Samozadovoljno,” ona je bila uporna.

Knox je slegnuo ramenima dok je nepokajnički priznavao. “Volim kad je po mome.” Ispustio je ključeve zgrade u njenu ruku. “Sad moram ići.

Nađimo se u mom uredu kad završiš ovdje.” Poljubio ju je. “Budi dobra.”

S time, on i Levi su otišli.

“Donijela si pravu odluku, Harper,” rekao je Tanner.

Nasmiješila se, kliznuvši rukama u džepove. “Da, i ja tako mislim.”

“Hoćeš li odmah zatvoriti drugi lokal?” pitao je.

“Ne dok službeno ne otvorimo ovaj. Puno ljudi je unaprijed rezerviralo ili se moraju vratiti još par puta da završim njihove tetovaže. Mogu odgoditi demonske klijente, jer oni mogu jednostavno doći ovamo kasnije, ali ne i ljudske klijente.” Nije joj se sviđalo razočarati ljude.

Raini je klimnula. “Morat ćemo reći ljudima da zatvaramo posao za stalno ili će pitati kuda selimo.”

Tanner je prekrižio ruke. “Koliko brzo misliš da možete srediti ovo mjesto, imajući na umu da ovdje ne možete provoditi puno vremena, dok još uvijek radite u drugom studiju?”

“Oko tri tjedna, ako pozovemo našu jazbinu,” rekla je Khloë, tipkajući prstima po svom iPhoneu.

Devon je pokazala na tepih. “Moramo se riješiti toga. U stvari, možda bi bilo najbolje da potpuno ogolimo mjesto.” “Što se tiče namještaja i opreme, mislim da trebamo nabaviti sve nove stvari,” objavila je Khloë.

92

Naš svet knjiga “Pa da,” složila se Raini. “Možemo si to priuštiti, jer ovdje nećemo imati troškove koje smo imali na drugom mjestu.”

Khloë je podigla pogled sa svog mobitela. “Okej, znači, popisat ćemo svaku pojedinu stvar.”

“Da pogodim,” počeo je Tanner, “ ti ćeš onda predati tu listu svojim rođacima. I oni će vjerojatno ukrasti polovicu toga da ne morate čekati na dostavne tvrtke.”

Khloë je izgledala prikladno uvrijeđena. “Naravno da neće. Ne mogu vjerovati da si to rekao.”

Tanner je samo frknuo.

“Posljednje veliko otvaranje koje smo imali je bilo zabavno,” rekla je Devon. “Trebali bismo i ovo učiniti zabavnim.”

Raini je klimnula, smiješeći se. “Mogli bismo napraviti uličnu zabavu.

Možda dovesti bend iz jednog bara da vani svira. Ljudi vole besplatnu hranu.”

“I mogli bismo imati presijecanje vrpce,” dodala je Devon.

Harper je napućila usne. “Da, to će biti zabavno. Mogli bi čak i dovesti nekog slavnog da ju presiječe.” Svi su buljili u nju, a ona se namrštila. “Što?”

Tanner je progovorio. “Harper, ti si slavna.”

Namrštila se. “Ne, nisam.”

“Našoj vrsti? Da, jesi,” inzistirala je Devon.

Harper je samo odbacujući odmahnula rukom.

“Možemo li molim vas, nabaviti automat?” pitala je Khloë. “Nismo imali mjesta za jednog u prošlom lokalu.”

Harper je trepnula na iznenađujući zahtjev. “Valjda.”

Khloë se ozarila. “Pogodak!”

“Mi ćemo napraviti da ovo mjesto izgleda dobro,” izjavila je Devon. “Čak i bolje od našeg prvog studija.”

Jednom kad su završili njihovu listu, nazvali su obitelj. Vragolani su naumili zarolati tepih i riješiti se svega što Harper nije htjela zadržati – što će sve njena obitelj bez sumnje prodati. Njen ujak, Richie, tvrdio je da ima kombi kojim može prevesti stvari koje su željeli prenijeti iz starog studija, kad ona bude spremna, što je vjerojatno bio isti kombi kojim je običavao prevoziti sva ilegalna sranja kojih bi se njena obitelj dočepala.

Bilo je oko 18.30 sati kad su se svi složili da završe za danas. Dok su Harper i Tanner išli prema Knoxovom uredu, stražar je hodao samo malo ispred nje da ju zaštiti kako ju ne bi gurnuli ili ozlijedili pješaci. Većina barova, restorana i klubova bi oživjela uvečer, pa je bila prilična gužva.

93

Naš svet knjiga Sigurnosne rolete su bile podignute i ulični prodavači su se smještali po cijelom mjestu.

“Oprostite, jeste li vidjeli ovu ženu?”

Oh, Bože, znala je taj glas. Naprijed, Roan je hodao uokolo s Carlinom fotografijom, pokazivajući ju ljudima. Bilo je iskrene zabrinutosti u njegovom izrazu i nije mogla a da ne suosjeća s njim. Jolene je bila najbliže majci što je ona ikad imala, i Harper je znala da bi ona bila olupina kad bi se nešto dogodilo – On je spazio Harper. Smrznuo se. Onda se ramenima probijao kroz pješake, ravno prema njoj; suženih očiju, raširenih nosnica. Sranje. Tanner ga je očito također primijetio, jer su mu se ramena ukočila i duboko režanje skupljalo u grlu. Harper ga je zgrabila za ruku. “Pusti me da ja ovo riješim, Tanner.”

Pakleni pas je usporio da uskladi korak s njenim i namrštio se na nju.

“Ne moraš se nositi s njim. Zato sam ja ovdje. Ja sam tvoj tjelesni čuvar.”

“A ja sam njegov Primarni.” Htjela se sama nositi s ovime. Harper se nije skrivala iza nikoga. Još više, nije mogla biti viđena da se skriva iza nekog. Ona je sad bila Primarni, a bilo je puno demona uokolo koji će svjedočiti malom susretu.

Kad se Roan zaustavio i ona je učinila isto. Tanner je ostao kraj nje, vibrirajući od prijetnje. Roan nije paklenog psa ni pogledao, previše je bio koncentriran na nju. Njegovo lice se iskrivilo u neprijateljskom zurenju, koje ju je i naljutilo i rastužilo. Naposljetku, ovo je bio njen polubrat. Stvari su mogle biti drugačije da se on nije činio tako odlučnim mrziti ju.

Njen demon nije bio tužan zbog toga. Ne. Po njegovom mišljenju, nosili su se s dovoljno mržnje od majčine strane njene obitelji tijekom godina. I, za razliku od Harper, demon je sretno prihvatio položaj Drugog Primarnog i podigao baklju. Zahtijevao je poštovanje.

“Ti ni ne brineš, zar ne?” Roan je procijedio kroz zube.

“O čemu točno?” pitala je Harper, ravnog glasa.

“Tebe nije briga što ju je odveo. Tebe nije briga što bi ona mogla biti mrtva.” Pobrinuo se da se njegov glas čuje, očito želeći privući pažnju ljudi.

Lako ju je dobio. Ljudi su stali. Zurili. Tišina je pala oko njih.

Ona je progovorila. “Nije važno koji odgovor ću dati na to pitanje – još uvijek ćeš frknuti na njega.”

“To je bilo retoričko pitanje,” ispljunuo je. “Ti znaš za što je odmetnik sposoban, ali nisi ju pokušala pronaći. Ne. Ti nisi zainteresirana, čak iako je tvoja krivnja što je nestala.”

“Ti misliš da mene treba okriviti za Crowove postupke?”

“Ne bi odveo moju majku da nije u rodu s tobom.”

94

Naš svet knjiga “Ili bi možda to i učinio, jer je ona intervenirala dok je on cijedio Deliu.

Jesi li ikad pomislio na to? Jesi li ikad uzeo u obzir da bi on možda odveo bilo koga, tko bi ušao tog dana?”

Roan je frknuo. “Zašto bi odveo bilo koga?”

“Zašto demoni na granici odmetanja urade bilo koju od stvari koje učine?” Šâka stisnutih toliko da su mu članci bili bijeli, nagnuo se malo prema naprijed dok je režao. “Siguran sam da je jedna od stvari koje ona sada želi, ta da te nikad nije imala.”

Harper se skoro nasmijala. “Roan, sigurna sam da ona to želi već dugo, dugo godina.” I Harper je to prihvatila, pa ako je on mislio da će ju taj mali komentar zaboljeti, bio je u krivu.

“I tko bi ju mogao kriviti poslije onog što joj je tvoj otac uradio?”

Okej, to je naljutilo Harper. Lucian se posrao po Carli, istina, ali žena je bila odgovorna za svoja vlastita djela. Tako je život funkcionirao. “Moraš se sad pomaknuti. Imao si svoj trenutak pod svjetlima pozornice. Sigurna sam da su svi impresionirani nepoštovanjem koje si pokazao prema svom Primarnom.”

“Primarnom?” narugao se. “Ti nisi i nikad nećeš biti materijal za Primarnog. Ti si Wallis, jadan izgovor za sfingu. Isuse, nemaš čak ni krila.”

Sad je bilo dosta. Bacila se naprijed i šakom uhvatila njegovu majicu, zbog čega su mu oči skoro ispale iz glave. “Sad me slušaj, ti odvratni mali zajebantu. Oboje znamo da ovo nije zbog Carle. Ti imaš problem s time što sam ja tvoj Primarni i koristiš majčin nestanak kao izgovor da se ispušeš, zbog čega si popriličan kreten.”

Harper je očekivala da će se on boriti. Nije; samo je oprezno gledao u nju dok su mu oči nervozno treperile. Ta tjeskoba je godila njenom demonu. “Misliš li da te sipanje sranja po tvojim Primarnima, pred drugima čini velikim i opakim? Imam novosti za tebe, Roan. Zbog toga samo izgledaš kao šupak bez poštovanja. Ne jak. Ne strašan. Dovraga, u usporedbi s ljudima s kojima sam imala posla u prošlosti, ti si slatko malo štene koje se glupo nastavlja valjati u vlastitom dreku. Nemam ni vremena ni strpljenja za potok gluposti koji teče kroz tvoju glavu.” Odgurnula ga je dalje od sebe, razočaravši svog demona, koji je htio polomiti mu vrat.

“Idi.” “Ali ne idi daleko,” Tanner je zarežao. “Knox će te htjeti vidjeti.”

Roan je teško progutao. Njemu na čast, pokušao je izgledati dostojanstveno dok je marširao kraj njih.

“Trebala si me pustiti da ga izlemam na mrtvo ime,” tutnjao je Tanner dok su nastavljali hodati putem do Knoxovog ureda.

95

Naš svet knjiga Harper je zatresla glavom. “Ja sam Drugi Primarni, točno? To znači da se moram ponašati kao takva.”

Tanner je izdahnuo. “Knox će biti ljut. Roan je upozoren da te ostavi na miru. Ignorirao je to upozorenje.”

“Zašto bi se usudio?” Harper to stvarno nije razumjela. “Bio je već jednom prije kažnjen, jer je govorio sranja o meni. Nije li to bilo dovoljno?”

“Očigledno nije,” odgovorio je Tanner. “Pobrinuti se da si povrijeđena, njemu je očito važnije od vlastite boli. Vijesti o ovome će se brzo proširiti.

Moraš reći Knoxu prije nego čuje od nekog drugog.”

Napokon su stigli do velikog borbenog kruga, ispod kojeg je bio smješten Knoxov ured. Pratila je Tannera uz niz stepenica iza kupole i do vrata označenih 'Ured'; kao i uvijek, činilo se da pulsiraju od Knoxove moći.

Dok je stajao tamo kao čuvar, Levi je nakrivio glavu. “On te čeka, Harper.”

“Hvala.” Okrenula je metalnu kvaku i gurnula vrata da se otvore. U uredu, Knox je stajao iza svog stola, obavljajući s nekim preko telefona ono, što se činilo kao donekle neugodan razgovor. Njegove tamne oči su srele njezine, i napetost oko njegovih crta lica je nestala.

Zatvarajući vrata iza sebe, prešla je do njegova stola.

“Samo to obavi,” Knox je naredio prije nego je završio razgovor.

“Oprosti, dušo. Bio je problem u jednom od hotela. Navodno neki demon misli kako je prihvatljivo poprilično uništiti luksuzan apartman, samo zato jer je slavna osoba.” Došao je do nje, privukao bliže i ljubio ju meko i dugo. “Imaš okus po kavi i karamelu.”

“To je zato jer sam popila kavu s karamelom prije nego sam došla ovamo.”

Nakrivio je glavu. “Nešto nije u redu. Što je to?”

Stavila je svoje ruke na njegove nadlaktice. “Nemoj pošiziti ili nešto. Ja sam dobro; nisam uzrujana, samo ljuta.”

Svaki mišić u njegovom tijelu se stegnuo. “Što se dogodilo?”

“Roan se suočio sa mnom.” Ljutnja se odbijala o njen um, ali ništa u njegovom izrazu lica nije odavalo tu ljutnju. “Što ti je on točno rekao?” Knox je pitao dok se njeno tijelo mekšalo uz njegovo; znao je da ga pokušava smiriti. “Ne bih li ja trebao biti taj koji tješi?”

Ona se nasmiješila, omotavajući svoje ruke oko njegova struka. “Ne treba mi utjeha. Stvarno nisam uzrujana.”

“Nisi uzrujana,” složio se. “Ali ovo te rastužuje.”

96

Naš svet knjiga “Bilo bi lijepo kad bi stvari mogle biti drugačije,” priznala je. “Ali tako je kako je.”

Knox joj je zakačio kosu iza uha.

“Reci mi što ti je rekao.”

Uzdahnuvši, to je i učinila. Bijes je protutnjao kroz njega. Njegov demon je iskočio na površinu i gladio joj kosu, zaklinjući se, “To će biti riješeno.”

Od smrtonosne oštrice u njegovom bestjelesnom tonu je Harper zadrhtala. Klimnula je.

Knox je stigao do površine, potiskujući svog demona i obuhvatio njen vrat. Trljajući palcem gore – dolje po koloni njenog grla, rekao je, “Žao mi je što ti je Roan rekao te stvari. Nisi to zaslužila. A on zna bolje od toga.”

Keenan, pronađi Roana. Zadrži ga. On i ja moramo imati još jedan razgovor. Znaš kamo ga trebaš odvesti.

Sigurna stvar, odgovorio je Keenan. Mogu li pitati zašto?

Suočio se s Harper i rekao neke vrlo neprihvatljive stvari.

Režanje. Dovest ću malo kopile.

Harper je prelazila rukama po njegovim leđima.

“S kim razgovaraš?” Kako su njihove psihe bile spojene, mogla je osjetiti odjeke svakog telepatskog razgovora kojeg je imao; samo nije mogla razabrati riječi.

“Keenan,” odgovorio je.

Bilo je dovoljno lako pogoditi.

“Poslao si ga po Roana.”

“Trebao je poslušati moje upozorenje. Mislio sam da je. Očigledno nije.”

I Knox će se osigurati da mali gad plati za to.

“Njegova je glava trenutno u neredu.”

“Nije moj problem. A svakako nije tvoj. Nije ga trebao pokušati učiniti tvojim.”

Ali naravno da će se Harper sažaliti nad njim.

“Nije me povrijedio. Ni fizički ili čak emocionalno.”

“Zato jer ti nije dovoljno stalo do njega da bi te nešto što on učini povrijedilo.” U stvari, Knox bi bio iznenađen kad bi ona uopće marila za Roana. Ali marila je što su stvari morale biti takve. “Ali on to nije znao.

Namjeravao te povrijediti.”

“Ne mislim da me htio povrijediti. Mislim da se samo htio ispuhati.”

“Nije u tome stvar. Upozorio sam ga. Moj demon ga je upozorio. Očito moja zadnja kazna nije doprla do njega, pa moramo pokušati nešto drugo.”

97

Naš svet knjiga Odoljela je pitati točno kakva će ta kazna biti. “Možemo li sada ići kući?”

Poljubio ju je. “Štogod ti želiš, dušo.”

98

Naš svet knjiga

Vozeći se kroz ograđeno imanje, Harper se zatekla kako se mršti na prizor Jonasovog doma. Oh, bilo je impresivno sa skupim travnjakom, kipovima, i fontanom. Sama palača je svakako bila grandiozna, i svidjeli su joj se veliki prozori i debeli bijeli stupovi. Ali bila je previše... pokazivačka. Previše snobovska. Nije imala osobnosti i u njoj nije bilo dobrodošlice.

Bentley se zaustavio blizu glavnog ulaza, gdje je poslužitelj čekao.

Harper se umalo nasmijala ekstremnom oklijevanju s kojim je Levi predao ključeve. On i Tanner su zatim ostali odmah iza Knoxa i Harper, dok su se penjali uz par stepenica od škriljevca.

Dobro obučen demon na vratima se nasmiješio. “Gdine Thorne, Gđice Wallis.” Najkraće je kimnuo Tanneru i Leviju. “Ako biste me pratili, molim vas.”

Kad su ušli u otvoreno predvorje, udarili su ju mirisi sredstva za poliranje i potpurija. S kristalnim lusterom, oslikanim visokim stropovima i kamenim podom, unutrašnjost je bila jednako impresivna izvana. Bila je jednako tako bez duše.

“Naš dom je bolji,” šapnula je Knoxu, koji joj je udijelio neodređen smiješak, od kojeg je njeno tijelo živnulo na svim pravim mjestima.

Batler ih je otpratio do formalne blagovaonice koja je bila dostojna kraljeva i činila se potpuno pretjeranom. Ipak, Harper se nasmiješila kad je Jonas istupio, s kristalnom čašom u ruci.

“Ah, Knox,” pozdravio je Jonas. “Drago mi je što si uspio doći. Harper, uistinu je zadovoljstvo vidjeti te opet.” Izmijenio je kimanje glavama s Tannerom i Levijem.

“Hvala,” rekla je Harper. Nekako joj se sviđao Jonas. Činio se iskren i prijateljski, unatoč njegovoj očitoj potrebi da njegov dom bude nepotrebno ekstravagantan. Možda je nešto kompenzirao.

“Tako smo se nadali da ćeš doći,” rekao je glas od kojeg se Harperin demon podsmjehnuo. I onda je Alethea došla postrance do svog brata, noseći ponovo taj prezasićeni parfem ruže.

“Jeste li?” rekao je Knox, tvrdog izraza lica.

Aletheine oči su zasjekle prema Harper i onda se stisnule. “Sfingo.”

“Dupinu,” vratila je Harper. Njen demon je htio ispljuskati demonicu koja je žudjela za njegovim partnerom. Možda kasnije.

99

Naš svet knjiga Jonas je pročistio svoje grlo. “Uskoro ćemo početi. Molim vas sjedite.”

Pokazao je rukom prema beskonačno dugačkom stolu. “Vjerujem da su vaša određena mjesta u sredini.”

Stavljajući svoju ruku na Harperin donji dio leđa, Knox ju je poveo prema stolu. Drugi demoni su s poštovanjem klimali, strah i uvažavanje su svjetlucali u njihovim očima. Strah je zadovoljio njegovog demona, koji nije htio doći; nije ga zanimala politika.

“Vidim da si smješten blizu mene, Knox,” rekao je Raul, Primarni kojeg je Knox poštovao. “I odmah smo do cvjetnog aranžmana, koji tako jako miriši da dobivam glavobolju. Pozdrav, Harper.”

Harper se nasmiješila Raulu, ali ignorirala je njegovo sidro – napetu demonicu koja je očijukala s Knoxom u prošlosti. Nimalo kul.

Pronašavši svoju karticu s imenom, Knox je zarežao kad je vidio da Harper nije bila smještena kraj njega. Bila je Alethea. Pogledao je unaokolo, tražeći Harperino mjesto.

“Oh, ona je smještena nasuprot tebi,” objavio je muški demon s druge strane stola, podižući karticu s imenom kraj njegove.

Baš kao što je Knox i očekivao, Harper se demonu pobjednički nasmiješila; voljela se igrati s muškarcem jer, pa, za to su vragolani živjeli: zajebavati ljude.

“Malcolm, hej,” pozdravila je ljubazno.

Kao i obično, mišić u njegovom obrazu se trzao. “Ja sam Malden.”

Harper je trepnula. “Nisam li to i rekla?”

Krijući svoju zabavljenost, Knox je posegnuo preko i zgrabio njenu karticu s imenom.

“Trebao bi zamijeniti moju s dupinovom. Još bolje... ” Harper je poderala Aletheinu karticu i bacila rastrgane komadiće pod stol.

“Možeš li prestati u govoru se odnositi prema njoj kao sisavcu?” pitao je Knox uz oklijevajući smiješak, dok su zauzimali svoja mjesta. Stražari su stali iza njih, čuvajući ih.

Harper je napućila svoje usne. “Pretpostavljam da bih mogla umjesto toga zvati ju 'ona lažljiva, prljava, kučka bez duše'.”

“Lijepo zvuči,” rekao je Tanner.

I Harper je tako mislila.

Poslužitelj se pojavio s kolicima punim boca i zatim ponudio Knoxu i Harper izbor raznih pića, čija imena su većinom zvučala strano. Ona je jedino prepoznala scotch, brandy i vino. Ostavila je Knoxu naručivanje.

“Volim što to napraviš,” rekao je Knox kad je poslužitelj otišao dalje.

Harper se namrštila. “Što?”

100

Naš svet knjiga “Pustiš me da ti izaberem piće.” Bila je to jednostavna stvar, zapravo, ali Knoxu se sviđalo što mu je ona vjerovala s time; vjerovala da će on znati što bi joj se svidjelo.

“Oh. Dobro.”

“Jonas, uvijek je zadovoljstvo,” rekao je poznati glas od kojeg se Harper nasmiješila. Jolene. Iza nje su bili Martina i Beck, zureći u namještaj i ukrase; najvjerojatnije se pitajući što bi bilo vrijedno ukrasti.

“Vas troje ste smješteni na samom kraju,” Alethea joj je rekla.

Jolene se namrštila. “Vidim svoju unuku u sredini. Sjest ćemo s njom.”

“Tamo nema mjesta za vas,” rekla je Alethea.

“Ima prazno mjesto nasuprot Knoxu.”

“To je Harperina stolica.”

“Stvarno? Čudno. Jer ona sjedi odmah kraj Knoxa.” Jolene je otišla do Harper, koja je ustala i rado prihvatila njen zagrljaj jednom rukom.

“Zdravo, srce.”

Harper ju je potapšala po leđima. “Hej, Bako.”

Povukavši se unatrag, Jolene je pogledala žig na Harperinom grlu i uzdahnula. “Stvarno, Knox, moraš uvjeriti tog tvog demona da olakša s posesivnošću, prije nego napiše tvoje ime na njenom čelu.”

“Nemoj mu davati nikakve ideje,” promrmljala je Harper.

Martina je poljubila njen obraz. “Ne brini. Neću podmetnuti nikakve vatre,” prišaptala je.

Nesigurna da je u to povjerovala, Harper je klimnula Joleneinom sidru.

“Hej, Beck.”

On je namignuo. “Srce, kako si – ” Alethea se ramenima progurala kraj njega i zaustavila ispred Harper.

“To je moje mjesto.”

Trepćući, Harper je rekla, “Nisam sigurna zašto bi ti to mislila.”

“Moja kartica s imenom je... ” Alethein glas je utihnuo dok je čitala ime na kartici na koju je pokazivala. “Bila je ovdje.”

“Ne mogu zamisliti zašto bi bila ovdje,” rekla je Harper. “Mislim, jedina demonica koja bi trebala biti kraj njega je njegova družica. A to jednostavno nisi ti.” Knox, ne mogu obećati da ju neću ubiti u jednom trenutku.

I Harper i njen demon su osjećali da je jedino pošteno da ga upozore.

Knox je prešao rukom niz njenu kosu. Želiš li da ja ovo riješim?

Nikako. Harper se nasmiješila muškarcu koji se brzo približavao. “Jonas, pretpostavljam da ti ne znaš zašto me tvoja sestra pokušava natjerati da napravim scenu, znaš li?”

Njegovo lice je pocrvenilo. “Molim dajte mi trenutak,” rekao je Harper prije nego je odvukao Aletheu u stranu. Jednakih mrlja boje na njenim 101

Naš svet knjiga obrazima, prosiktala je nešto na svog brata. Štogod je Jonas prišaptao, dovelo je do toga da je Alethea problijedjela. Podignute brade, okrenula se na peti i otišla dalje.

Jonas se zatim vratio do Harper. “Ispričavam se u sestrino ime.”

“Nema nikakve štete,” rekla je Harper dok se vraćala na svoje mjesto.

Nisam očekivao da ćeš prepustiti stvari Jonasu, Knox joj je rekao.

Bit će osramoćena, jer ju je stariji brat ukorio pred svima.

Knoxova usta su se trznula u osmijeh. Očekivao je da će Harper prijetiti Alethei... možda demonstrirati koliko točno bol do dna duše može boljeti.

Najvjerojatnije neće doći dan kad će moći predvidjeti njene odgovore.

“Zdravo, Jolene,” Malden je ljubazno pozdravio, sav šarmantan, dok je Jolene tonula u stolicu namijenjenu Harper. Muški Primarni su se premještali duž stola da naprave mjesta za Martinu i Becka, očito željni udovoljiti zapanjujuće lijepoj Martini koja je bila slatka, ljubazna i – nepoznato njima – ovisna o podmetanju vatre.

Jolene se nasmiješila. “Pa, zdravo... um... “ Harper se nagnula naprijed i ponudila, “Malc – ” “Malden,” on je brzo ispravio.

Jolene je polako klimnula. “Naravno.”

Tanner je progovorio u Harperino uho. “Vas dvije si jednostavno ne možete pomoći, zar ne?”

Harper je slegnula ramenima. “Ne bi bilo zabavno kad bi mogle.”

On je samo frknuo.

Stolica dalje niz stol je zaškripala po podu kad ju je Alethea oštro povukla van, prije nego se nimalo graciozno spustila u nju, jako nalikujući na razmaženo dijete koje štrajka. Bilo je čudo što nije prekrižila ruke preko grudiju.

Harperin demon se zadovoljno nacerio. “Ona je pomalo derište, nije li?”

Blaga vibra zabavljenosti je dotakla Harperin um.

Knox je spustio ruku na bedro svoje družice. “Kako je navikla živjeti među ljudima – rasi kojom ona lako manipulira – nije navikla kad se ljudi ne postrojavaju kako ona želi.”

“Novi studio vrlo dobro napreduje,” rekla je Jolene.

“Tako je,” složila se Harper. Njena obitelj je bila velika pomoć u sređivanju mjesta i onda u pomaganju s ličenjem zidova, namještanjem podova, glancanjem vrata, stavljanjem polica, renoviranjem kuhinje, pripremanjem skladišta i također betoniranjem i postavljanjem pregrada, itd. Dovoljno brzo, moći će preseliti svu opremu, namještaj i objesiti svjetleći znak za tetoviranje.

102

Naš svet knjiga Prostor je bio prilično velik, pa njegovo pripremanje nije bio jednostavan posao. Naravno, mogle su unajmiti tvrtku da to sve riješi, ali bilo je nekog zadovoljstva u odigravanju tolike uloge u sređivanju.

Odlučile su zadržati naziv “Urban ink”, i jedna od njenih rođakinja je kreirala najnevjerojatniji znak s fontom koji je bio dijelom kaligrafija, dijelom grafiti.

“Kako napreduju tvoji planovi za veliko otvaranje?” pitala je Jolene.

“Prilično sjajno. Još ima samo nekoliko zadnjih stvari za srediti.”

Belinda je bila šokirana što Harper nije htjela njenu pomoć s planiranjem otvaranja. Bila je također užasnuta što će Harper napraviti uličnu zabavu i izjavila da to nikad neće uspjeti. Štogod.

“Nekoliko ljudi me pitalo kad će se novi studio otvoriti,” rekao je Knox.

“Mislim da će vrlo dobro poslovati u Podzemlju.”

“Jesi li znao da samozadovoljni sjaj bljesne u tvojim očima kad god razgovaramo o tome?” pitala je Harper, zabavljena. “Još uvijek likuješ što si istjerao po svome.”

“Nije likovanje,” lagao je Knox. “Samo sam sretan što ćeš biti negdje na sigurnijem.”

Ona je meko frknula. “Ti totalno likuješ.”

Zavladao je tajac kad je Jonas zauzeo svoje mjesto na čelu stola. “Hajde da lagano ručamo prije nego počnemo.”

Poslužitelji su zatim ušli u blagovaonicu s tacnama. Tamo je bilo salata otmjena izgleda, malih ribljih stvarčica, brusketa, kavijara i izbor malih čudnih stvari. Harper je nabrala svoj nos. Što su ovi?

Niz vrućih i hladnih kanapea, odgovorio je Knox.

Oh. Od njenog mrzovoljnog tona su mu se usta iskrivila. Lupnuo je nježno njenu naušnicu i poljubio ju u sljepoočicu. Odvest ću te u restoran po tvom izboru nakon što završimo ovdje. Čovječe, tako će ti se posrećiti kasnije. Pijuckajući svoje crveno vino, vidjela je Aletheu kako ih gleda sa zagonetnim izrazom na licu. Dupin je brzo pogledao u stranu.

Harper je probala brusketu, koja je bila nekako dobra, ali ju je nažalost ostavila gladnom. Kad je zveket pribora za jelo završio nekih sat vremena kasnije, poslužitelji su uklonili tanjure i posuđe.

Jonas je pročistio svoje grlo. “Sada, hoćemo li početi?” Mrmori slaganja su se proširili dvoranom i Jonas je zadovoljno dodao. “Dobro. Ima li nešto posebno što netko želi raspraviti?”

“Islina jazbina se još nije složila o zamjeni za nju,” rekao je Primarni na udaljenom kraju stola. “Trenutno funkcioniraju bez Primarnog.”

103

Naš svet knjiga Demon pokraj Becka je progovorio. “Čuo sam da tamo ima puno rasprava o tome tko će vladati jazbinom.”

Drugi Primarni se namrštio, zbunjen. “Čuo sam da oni jednostavno ne namjeravaju zamijeniti ju, dok ne prođe žalovanje njene smrti. U svakom slučaju, činjenica da jazbina funkcionira bez Primarnog je zabrinjavajuća.”

“To također nije naša briga, dok se ne pojavi razlog da se umiješamo,” rekao je Raul. “Trenutno, jazbina ne pravi nikome probleme.”

“Na drugu temu, Dario je nestao s mreže,” jedan Primarni je objavio.

“Pretpostavljam da nitko ne zna zašto je tako?”

Joleneino čelo se namrštilo. “Nestao s mreže?”

“Postao je pravi pustinjak,” rekla je Alethea. “Kruže glasine da gradi vojsku.”

Nastupila je kratka tišina. Harper ju je prekinula. “Naša vrsta ne ratuje.” Većinom zato, jer je to demonima bilo dosadno.

“Da, ali on se nadao da će biti izabran kao Monarh iznad svih nas,” Alethea ju je podsjetila. “Možda je ljut što izbori nisu išli u njegovu korist.

Možda je tako odlučan da bude vladar, da se namjerava boriti za to.”

“Teško mi je povjerovati da bi se Dario tako osjećao,” rekao je Raul, zavalivši se u svojoj stolici s rukama iza glave. “Nije se činio tako uznemiren gubitkom izbora.”

Slučajno se Harper slagala s time.

Kako se čini i Malden se složio, jer je klimnuo. “Bio je razočaran rezultatom glasačke ankete, ali ne užasno ljut. Jedino je Isla loše reagirala.”

Alethea je iskrivila svoja usta. “Potpuno iskreno, ja ne vjerujem da on formira vojsku. Ali još uvijek mi je njegovo ponašanje čudno. Ne sviđa mi se to reći, ali moguće je da je Dariovo čudno ponašanje posljedica njegova odmetanja.”

Maldenova čeljust se stegla. “Neću u to povjerovati.”

“Bila je to samo pomisao,” rekla je ona slegnuvši ramenima. “Možda je to nešto što bismo trebali istražiti, samo da se osiguramo. Otišla sam do njegova doma, nadajući se da ću ga vidjeti i sama se uvjeriti. Odbio me primiti.”

“Kažeš to kao da si ti netko važan,” jedan je Primarni rekao Alethei podrugljivo se nasmijavši. “Ti nisi Primarni. On nije dužan vidjeti te. I ti svakako nisi njegova prijateljica.”

Harper se borila s osmijehom kad su mrlje boje ušle na Aletheine obraze.

Aletheina ruka se čvrsto omotala oko njenog ubrusa. “Dario i ja imamo povijest.”

104

Naš svet knjiga “Da, povijest,” rekao je Malden. “Koliko se ja sjećam, vas dvoje se niste rastali u dobrim odnosima. Za razliku od tebe, ja jesam njegov prijatelj. Sve do nedavno, bio sam u redovnom kontaktu s njim. Nije pokazivao znakove mentalne degradacije.”

Jonas je progovorio. “Skeptičan sam oko njegovog odmetanja i zbog njegovog formiranja vojske. Ali ne mogu se dosjetiti razloga zašto bi čovjek samog sebe zaključao u svom vlastitom domu.”

“Možda si je pronašao lijepu ženu i nisu skloni napuštanju spavaće sobe,” šalio se Primarni kraj Harper.

“To je vjerojatnije više od bilo čega drugog.” Raul je otpio gutljaj svog scotcha. “Rijetkost je da se Primarni odmetnu.”

“Rijetko je, ali nije nemoguće,” Alethea je naglasila.

Raulova usta su se iskrivila. “Ti se činiš prilično preokupirana Dariom.”

“Ja samo ne želim vidjeti da se još jedan Primarni odmetne,” rekla mu je.

Raul je uzdahnuo. “Gledaj, znam da je što se dogodilo s vašim starim Primarnim bilo loše – ” “Ne, ne znaš,” ona je odrezala. “Ti nisi vidio što se dogodilo. Čuo si o tome, ali nisi vidio. Da ti kažem, da je to zastrašujuće i bolno iskustvo.

Toliko mnogo mrtvih – žena, muškaraca, djece, demona, ljudi, životinja.

Odmetnik će ubiti bez diskriminacije. On ne mari za ništa. On samo želi izazvati bol i jad i uništavanje. Po mom mišljenju, svaki demon čak i na granici odmetanja bi trebao biti ubijen.”

Vau, to je definitivno bio odlazak predaleko po Harperinom mišljenju.

Alethea je duboko, umirujuće udahnula. “Ja samo želim biti sigurna da je Dario dobro.”

“Kontaktirat ću ga,” Malden joj je rekao. “Ali sasvim sam siguran da se nemamo razloga zabrinjavati. Također sam vrlo siguran da ne formira vojsku.”

“Odbacila bih glasinu da nije zbog nepredvidivog vremena,” rekla je Alethea. “Ti znaš da Dario može utjecati na vrijeme. Ako je on izvan kontrole i njegov dar će biti takav.”

“Raul se također može igrati s vremenom,” jedan je Primarni istaknuo optužujućim tonom od kojeg se Raul ukočio. Imao je guste obrve koje je Harper žarko željela počupati.

“Zašto bih ja to napravio?” pitao je Raul.

“Ti reci nama,” rekle su Guste Obrve. “Možda te tvoja ljutnja nadvladava.”

Namrštivši se, Raul je spustio svoju čašu. “Ljutnja na što?”

“Tvoju ženu. Čuo sam da te ostavila.”

105

Naš svet knjiga “Odluka da se rastavimo je bila obostrana i uljuđena. Moje sidro može tome posvjedočiti,” dodao je Raul, na što je demonica klimnula.

Guste Obrve je slegnuo jednim ramenom. “Nije ono što sam ja čuo.”

“Ni ja,” rekao je Malden, dok mu je osmijeh igrao oko rubova njegovih usta.

Raul je suzio svoje oči na Maldena. “Osobno, pronalazim da je glasina koju sam čuo o tebi mnogo zanimljivija. Uhvaćen kako varaš svoju ženu s dva njezina brata, nisi li?”

Maldenovi obrazi su se zažarili od bijesa. “Ne, nisam.”

Raul je podigao svoje ruke, zlobno se osmjehujući. “Hej, ja nisam sudio.

Svakome njegovo.”

Puno glasina kruži uokolo u zadnje vrijeme, rekla je Harper.

Knox je spustio svoju čašu. Čini se da je tako.

Guste Obrve su pogledale u Knoxa. “Čuo sam da se jedan od tvojih demona odmetnuo.”

Koje je njegovo ime? pitala je Knoxa. Uznemirujuće je zvati ga Guste Obrve u svojoj glavi. Vibra zabavljenosti je dotakla njen um.

Thatcher. “Nije odmetnut,” ispravio je Knox. “On je, ipak, blizu ruba.”

“Također sam čuo da je imao čudnu viziju,” dodao je Thatcher. “Je li to točno?”

Knox je tapkao prstima po svojoj kristalnoj čaši. “Ovisi o tome što si čuo da je bilo u viziji.”

“Da ćete ti i tvoja družica dobiti dijete bez duše, koje će uništiti sami svemir,” rekao je Thatcher, s izazovom u njegovom tonu.

Harper je zakolutala očima. “Snaga pokvarenog telefona... ” Knox je progovorio. “Crow tvrdi da je imao viziju u kojoj ćemo Harper i ja imati dijete i da će ono biti dovoljno moćno da nas uništi.”

“Još apokaliptičkih vizija,” narugao se Primarni koji do tad nije govorio. “Jedan od mojih demona na rubu odmetanja, je također tvrdio da se kraj svijeta približava, iako nije tebe spomenuo.”

“Možda je Crow stvarno imao viziju da ćete vi imati dijete sposobno uništiti sve nas,” rekla je žena Primarni. “Ti i tvoja družica ste oboje moćni.

Ne bi bilo iznenađenje kad bi imali moćno dijete. Možda čak i toliko moćno da može sve nas zapravo uništiti.”

Jolene se zakikotala. “Tvoje priče imaju otprilike toliko smisla koliko i demon na rubu, Mila.” Raul i mnogi drugi su izgledali jednako zabavljeni Milinom teorijom.

“Neki drugi problemi?” Jonas je pitao, odbacujući u stranu Milinu zabrinutost. Nekoliko manjih stvari je spomenuto i riješeno, i onda je Jonas

106

Naš svet knjiga postavio ruke na stol i rekao, “Pa, ako nitko nema nekih drugih pitanja, mislim da se možemo složiti da ovdje završimo sastanak.”

Knox je klimnuo. Razmijenivši pozdrave s Jonasom i Raulom, Knox je obuhvatio Harperin lakat i počeo ju izvoditi iz blagovaonice; Levi, Tanner, i vragolani su ostali blizu iza njih. Kad su stigli do ulaza, Alethea je kliznula ispred njih.

“Harper, žao mi je što sam onako oštro s tobom razgovarala.” Alethea je zvučala kao da se iskreno kaje. “To je bilo nepozvano.”

Harper je u sebi frknula. Kučki nije bilo uopće žao. Pa ipak, Harper je jedva primjetno klimnula glavom.

Alethea se zatim okrenula prema Knoxu. “Nadam se da nijedna od glasina o Dariu nije istinita. Ali nadam se da, ako se najgore dogodilo i on se odmetnuo, da ću onda imati tvoju podršku u njegovom svladavanju.”

“Zašto?” izazivala je Harper.

Alethea je trepnula. “Ispričavam se?”

“Zašto?” ponovila je Harper. “Jonas je moćan, točno? Ima puno drugih Primarnih koji ti mogu čuvati leđa. Pa zašto onda tako strašno želiš uključiti Knoxa?”

“Ja ne trebam strašno da on bude uključen – ” “Tako je; ne trebaš. Ali misliš kako je najlakši način da ovo bude obavljeno, iskoristiti Knoxa da odradi tvoj prljavi posao. On nije oružje koje će biti upotrijebljeno i on nije štit za tebe, iza kojeg ćeš se sakriti.” “Štit?” ponovila je Alethea.

“Ti misliš kako neće biti nikakvih posljedica, ako Knox bude uključen.

Ako želiš započeti sranje s drugim Primarnim, započni ga i završi sama.”

Alethea je izvila zapovjednu obrvu. “Ti sad govoriš za njega?”

“Kad mislim da ga netko tako pokušava iskoristiti? Prokleto jebeno točno. I on će isto učiniti za mene.”

Knox je istupio naprijed. “Što je razlog zašto ću se osvrnuti na mali trik koji si izvela u Harperinom studiju. Ti mi nikad nisi bila nitko, Alethea; ja to znam, ti to znaš. Najvažnije, Harper to zna. Čula si što se dogodilo Isli, zar ne? To se dogodilo, jer se usudila povrijediti Harper. Razmisli o tome prije nego bilo što drugo učiniš.” Knox je zatim izveo Harper iz dvorane, kroz palaču i izvan zgrade.

Na stepenicama, Jolene je rekla, “Pa, to je otprilike završilo kako sam i očekivala.”

“Stvarno mi se ne sviđa ta mala kučka,” rekla je Martina, čeprkajući po novčaniku koji očigledno nije bio njezin. “Čula sam od Khloë da se pojavila u studiju. Ooh, tu ima lijepih kreditnih kartica.” Izvukla je tanku, srebrnu kutijicu i otvorila ju široko se smiješeći. “Pepermint, itko?”

107

Naš svet knjiga Beck je ispružio svoju ruku. “Ja ću uzeti jedan.”

Na blagi nagovještaj dima, Harper je uzdahnula prema Martini. “Čak ne želim ni znati što si učinila.”

Jolene je poljubila Harper u obraz baš kad je poslužitelj stigao u njenom Mustangu. “Vidjet ću te uskoro, srce.”

Dok su se vragolani odvozili, Tanner se nacerio. “Tvoja obitelj ima način kako začiniti politiku.”

Harper je izdahnula. “Vragolani ne shvaćaju politiku ozbiljno.”

Poslužitelj je sljedećeg dovezao Bentleya i svi su uskočili unutra. Dok su se vozili kroz kapiju, Levi je rekao, “Iznenadilo me što je bilo tko shvatio ozbiljno Crowove vizije, naročito Mila. Ona se nikad nije činila paranoičnom.”

“Ona nije jedini Primarni koji vjeruje da je to moguće; ona je samo jedina bila voljna to izreći,” Knox im je rekao.

“Ozbiljno?” pitala je Harper. Znala je da je on mogao pokupiti odlutale misli ljudi sa slabim štitovima.

“Da.” Knox je isprepleo njihove prste. “Neki su se čak pitali da li bi mogla biti trudna. Jesi li primijetila da je jedna od ženskih Primarnih potapšala tvoju ruku, dok smo odlazili?”

“Da,” odgovorila je Harper.

“Ona može otkriti trudnoću,” Knox joj je rekao. “Osmjehnula se od čistog olakšanja kad nije osjetila bebu.”

“Da li Alethea i Jonas misle kako bi vizija mogla biti stvarna?” Levi je upitao.

“Ne znam,” rekao je Knox, masirajući Harperin dlan svojim palcem.

“Njihovi štitovi su jaki. Poslat ću Larkin i Keenana da izvide Dariovu situaciju. Trebali bi saznati da li je postao pustinjak i da li možda ova glasina da on formira vojsku ima kakvu osnovu.”

Kad su Levi i Tanner počeli raspravu o nekim poslovima stražara, Harper se okrenula prema Knoxu, namjeravajući ga pitati koliko je točno Primarnih vjerovalo u tu glupu teoriju o njenoj trudnoći. Umjesto toga, namrštila se, jer je on imao najčudniji izraz na licu. “Što?”

“Ti si me branila pred Aletheom,” rekao je.

“I tebi je to zabavno?” Svakako je tako zvučao.

“Dirljivo,” ispravio je.

“I zabavno,” navaljivala je.

Knoxova usta su se iskrivila. “Malo.”

“Samo zato što si ti, kao, super moćan, ne znači da te ljudi ne trebaju braniti.” Ali on je gledao u nju kao da je ona bila slatki bezopasni, mali

108

Naš svet knjiga zeko koji je očito na drogama. Uzdahnula je. “Ti se još uvijek ne bojiš mog moćnog bijesa.”

“Pokušavam.”

“Jednog ću ga dana pustiti i ti ćeš pobjeći u užasu. Zašto se smiješ? To je samo istina. Sfinga u potpunom ludilu može izazvati veliko razaranje i usaditi strah u srca svih koji... prestani se smijati!”

109

Naš svet knjiga

Harper je baš navlačila svoje cipele kad je Knox ušetao u garderobu nekoliko dana kasnije. Bio je potpuno obučen i njegova je kosa bila lagano vlažna od tuširanja – tuširanje koje su zajedno obavili, tijekom kojeg ju je jako jebao uz zid tuša obložen pločicama. Zastala je trenutak, samo da ga upije. Da se divi njegovim prodornim tamnim očima, širokim prsima, čvrstim ramenima i svrhovitom koraku. Ponekad je bilo teško povjerovati da je on njezin.

Knox je obuhvatio njena oba zapešća i nježno ju poljubio. “Imam vijesti.”

I ona je jednostavno znala... “Carla.”

“Uspjeli su slijediti Crowa do hotelske sobe. On nije bio tamo, ali Carla jest.”

Njen stomak se okrenuo na njegov mrgodan ton. “Živa je?”

“Da. Ali povrijedio ju je.” “Što je učinio?” Bilo je loše; mogla je to osjetiti.

Knox ju nije htio mučiti s detaljima, ali razumio je da je ona trebala znati. “Uklonio je njene reproduktivne organe.”

Sve što je Harper mogla učiniti je bilo zinuti.

“Njen vrat maternice, jajnike, jajovode i njenu maternicu.” Knoxov glas je vibrirao od bijesa. Njemu se nije sviđala Carla, ali ona je još uvijek bila jedan od njegovih demona i teško je patila. To nije bilo nešto oko čega bi mogao biti smiren. “Crow je bio kirurg, pa je točno znao što radi.

Namjerno ju je ostavio na životu. U nesvijesti je i slaba, ali oporavit će se.”

Fizički, možda. Ali tko bi se mentalno mogao oporaviti od nečeg tako strašnog? “Ja jednostavno... ja tako to nisam očekivala. Mislim... ” Knox je kliznuo rukama gore do njenih ramena. “Okej je što trenutno nemaš riječi.” Kad je on prvi put čuo vijesti, i sam nije imao riječi. Lagano masirajući njena ramena, dodao je, “Znamo da se Crow još nije odmetnuo iz jednostavnog razloga što je ona živa.” Odmetnik ubija bez razmišljanja.

“Ali on je tako daleko od stabilnog, da nije čak ni smiješno.” Harper je provukla ruku kroz svoju kosu. “Pa opet, nije učinio još jedan impulzivni pokušaj da te povrijedi. Delia je rekla da će te ciljati; da misli kako te mora ubiti da bi spasio svijet.” Knoxova usta su se stisnula i ona se napela.

“Pokušao je ponovo doći do tebe, zar ne?”

110

Naš svet knjiga “Pokušao je ponovo ući u penthouse istog hotela. Čuvari su ga odmah prepoznali i savladali, ali tijekom borbe je prizvao pištolj i počeo pucati u ljude. Bilo je ljudi naokolo, pa su čuvari bili ograničeni u vezi izbora načina kako ga zadržati. Ponovo je pobjegao.” “Što? Zašto mi nisi rekao?” zahtijevala je.

On je slegnuo ramenima. “Ja nisam čak ni bio u zgradi u to vrijeme.

Nije mi se činilo vrijedno spomena.”

“Nije se činilo vrijednim spomena?” ona je ponovila, u nevjerici.

“U usporedbi s opasnim situacijama koje sam upoznao u životu, to je bilo ništa.”

Ništa? “Bio je to pokušaj uzimanja tvog života. Bilo je to nešto. Trebao si mi reći. Rekao si mi da ćeš mi odmah reći, ako te ponovno pokuša povrijediti.”

“Dušo, ja nisam bio u hotelu. Čak i da sam bio, ne bi bilo važno, jer on nije ušao u hotel. Borba se dogodila na stepenicama. Jedva da se i računa kao incident.”

“Baš me briga. Ipak si mi trebao reći.”

Uzdišući, gladio je rukom preko svoje čeljusti. “Nisam naviknut na ovo.” “Što?”

“Imati nekoga kome je stalo.” Sviđalo mu se, ali nije mu se sviđalo biti nesiguran u bilo kojoj situaciji. “Ili se morati objašnjavati bilo kome.”

Smještajući svoje ruke na njena ramena, privukao ju je bliže. “Žao mi je što ti nisam odmah rekao. Ako Crow povuče drugi potez, odmah ću ti reći.” “Čak i ako ti se ne čini vrijednim spomena?” “Čak i tad.”

Nakon trenutka, klimnula je. “Dobro. Da se vratimo na originalnu temu... gdje je Carla?”

“Kod kuće. Pregledana je; nema infekcije ili većeg gubitka krvi. Njeno tijelo zacjeljuje ubrzanim tempom. Ona se samo nije još probudila. Ako ju ti želiš vidjeti – ” “Njena obitelj me neće pustiti u njihovu kuću.” I Harper ih zbog toga nije mogla kriviti.

“Mi smo njihovi Primarni. Učinit će ono, što mi njima kažemo da učine.”

“Ali nije pošteno od mene da upadnem tamo, dok se oni brinu zbog nje. Čekat ću dok se ne probudi. Ako bude tražila da me vidi, otići ću.” To je trebala biti Carlina odluka, jer Harper neće samo ušetati u ženin dom kao da ima svako pravo biti tamo. Ne da je ikad pomislila samo na sekundu da bi Carla ikad zatražila da ju vidi, ali ipak.

111

Naš svet knjiga Knox je poljubio njeno čelo. “U redu.”

“Misliš li da će ona kriviti mene?” Harper je upitala, nije čak ni bila sigurna da je htjela odgovor. Ne bi čak ni trebalo biti važno, ali bilo je.

Nije htio da ju povrijedi ali nije joj ni bio voljan lagati, Knox je rekao, “Volio bih reći ne, ali nemam pojma. Nema veze ako će ili koliko ljudi tebe kriviti, to nikad neće biti tvoja krivnja.”

“Znam to.”

“Ali osjećaš se krivom.”

“Ne treba biti genij da shvatiš zašto je tip uklonio njene reproduktivne organe. Bila je to kazna jer je rodila mene, jer je 'pokrenula stvari'.”

“Zato jer je njegov um trenutno na sve načine sjeban. Ne zbog tebe.”

Intelektualno, znala je to, ali krivnja je svejedno bila tamo. Naročito zbog... “Da je znao kako me je pokušala abortirati, možda bi joj se smilovao.”

Jazbina je samo znala priču uz koju je Harper odrasla, vjerujući u nju: da je Carla ostavila Harper na Joleneinom pragu kad je bila samo beba.

Harper, koja je bila vrlo privatna osoba, je izabrala zatajiti istinu. Jedini ljudi unutar jazbine koji su znali o tome su bili Levi, koji je većinu toga sam otkrio i Carlin partner, nakon što mu je ona to priznala.

Harper je pokušala zakoračiti unazad, ali Knoxov stisak na njenim ramenima ju je zadržao na mjestu. “Moram na posao,” rekla mu je. Ona još nije zatvorila ono o čemu je počela razmišljati kao o 'starom studiju', i imala je klijente koji su dolazili.

“Možda bi trebala uzeti slobodan dan.”

Zatresla je glavom. “Ne mogu to uraditi. Ja – ” “Dušo, doživjela si šok,” rekao je, obuhvaćajući joj lice. “Šok za koji nisi sigurna kako da ga obradiš. Uzmi slobodan dan,” nagovarao je.

“Ne, stvarno, bit ću dobro.”

“Uzmi slobodno. I ja ću isto učiniti.” Njegovom demonu se stvarno sviđala ta ideja, prezirao je ostavljati ju. “Mogu raditi od kuće.”

“Ne mogu ostati doma. Ako budem sjedila ovdje cijeli dan, razmišljat ću o tome. Opet i opet. A ja nemam pravo to uraditi, Knox. To se nije dogodilo meni. Dogodilo se njoj. Ja nisam njena obitelj.”

“Ali osjećaš se tako kako se osjećaš.”

“Ja ne znam što osjećam.”

Gledati njegovu inače odlučnu družicu tako nesigurnu u sebe... jebeno je ljutilo Knoxa. “Ako ti treba distrakcija, dobro.” Mogao je to razumjeti.

“Idi na posao. Ali ako ti treba odmor, uzmi ga.” Poljubio ju je. Mekano.

Nježno. Temeljito. “Volim te.”

112

Naš svet knjiga Ona se nasmiješila, iznenađena. Nije često govorio te riječi, jer mu nisu lako dolazile, ali činilo se kako uvijek zna kad ih ona treba čuti. “I ja volim tebe.” Harper mu je dala jedan zadnji poljubac prije nego je zgrabila svoju torbicu i krenula van, gdje je uskočila u Audi. Izraza lica neuobičajeno mekog, Tanner je počeo govoriti, ali ona je zatresla glavom. Nije htjela pričati o Carli. Nije imala pravo brinuti se ili bilo što drugo. Ipak, oni nisu proveli put u tišini. Pričali su o općenitim stvarima, baš kao što su radili većinu jutara.

U studiju, Harper je bacila svu svoju pažnju u posao. Smiješila se i pričala i radovala svakoj smetnji – dovraga, čak i Belindino pojavljivanje kasnije tog dana, bila je distrakcija koju je bila sretna što može iskoristiti.

Perući svoju opremu, Harper je slušala dok je cambionka* čavrljala o proslavi. Belinda je naposljetku priznala poraz i odbacila ideju o razdvajanju Primarnih i VIP gostiju od ostatka demona na događaju.

Također se složila s Harperinom idejom da ulickaju borbenu kupolu i iskoriste ju kao veliko društveno područje te noći. Sada je čitala s liste predjela koje će servirati u kupoli. Većina njih je zvučala slično hrani koju je Jonas poslužio u svojoj palači. “Što misliš?” pitala je Belinda, podižući pogled sa svoje ploče.

“Mislim da je to najneukusnija lista koju sam ikada čula u svom životu,” rekla je Harper. “Ne možemo li samo poslužiti normalnu hranu?

Kladim se da bi to ljudi ionako više voljeli.”

Belinda joj je udijelila jedan od onih snishodljivih osmijeha. “Primarni i VIP-ovi će svakako krenuti tamo. Kanapei i predjela jesu normalni za ljude njihove klase.”

“Sjajno, ali to nije njihova proslava. Što kažeš o malim štapićima s komadićima odreska na polovici krumpirića? To bi bila dobra predjela.”

Zastajući s metenjem poda, Devon je zapjevušila. “Oni zvuče dobro.”

Usta otvorenih u užasu, Belinda je u nevjerici zurila u Harper.

“Odrezak? Polovice? Ne možete to poslužiti na događaju gdje je obavezno crno odijelo!”

“Zašto ne?” Bio je to njen događaj.

Belinda je zamucala. “To se ne pristoji.”

“Ali to znači da ja neću gladovati.”

Belinda je uzdahnula. “Sad si melodramatična.”

“A ti si neprofesionalna, jer ignoriraš ono što tvoj klijent želi. Tvoj posao je osigurati da zaživi ono što ja želim, točno?”

---------------------------------------------------------------------*Cambion – potomak čovjeka i incubusa ili succube

113

Naš svet knjiga Cambionka je podigla bradu. “Knoxu se to neće svidjeti.”

Harper je frknula. “Radije će to, nego da me vidi gladnu. Naljuti se ako preskočim obroke.”

“Evo nekih alternativnih predjela.” Belinda je odvojila letak s menijem s njene ploče i ponudila ga Harper.

Sušeći ruke, Harper je uzela letak i na brzinu ga pregledala. “Čak ni ne znam što je pola ovih stvari.” A ako nije mogla pročitati naziv nečega, to neće ni jesti. “Ovi nisu dobri.”

Uzimajući natrag meni, Belinda je rekla, “Ostavit ćemo izbor Knoxu.”

“Da, trči Knoxu.” Harper je promigoljila svojim prstima. “Gnjavi njega.

Onda će on doći k meni da izbaci svoj bijes.”

“Pokušavam ti pomoći. Radila sam puno puta za Knoxa. Organizirala nekoliko događaja za njega. Poznajem ga. Znam što mu se sviđa i što mu se ne sviđa. Ti ga ne poznaješ dovoljno dugo da bi znala što će on cijeniti i što neće odobravati. Ti ga jedva i poznaješ.”

Kučka je bila tako blizu da bude ispljuskana. Nasmiješila se u sebi kad su Belindine oči pale na žig na njenom grlu. Cambionka ga je pogledala par puta, ali nije rekla ništa. “Sviđa ti se?” Harper je upitala.

“Umjetnik ima mirnu ruku,” rekla je Belinda. “Kako lijepo od tebe da se obilježiš za Knoxa.”

Ma da, kao da je Harper povjerovala na sekundu, da je cambionka stvarno mislila kako je to bila samo tetovaža. “Vrijeđaš samu sebe pretvaranjem da ne znaš u što gledaš.” Oh, taj komentar je dobio podsmijeh.

“Izblijedjet će kad se umori od tebe.”

Njezin unutrašnji demon je zarežao. Harper je izdigla obrvu. “Je li to činjenica?”

“Da. A on se mora umoriti od tebe prije ili kasnije.”

“Taj ton... skoro kao da me pokušavaš podbadati.” Nježno izvukavši jedan od metalnih štapića ukrašenih draguljima iz svoje labave punđe, Harper ga je napunila paklenom vatrom. Jednostavan modni dodatak sada nije bio samo u plamenu, već apsolutno smrtonosan. Strah je bljesnuo u cambionkinim očima i oprezno je koraknula unatrag. “Ne počinji borbu u kojoj nemaš nikakve šanse za pobjedu. Idi sad, Belinda, ljutiš me, a imam sranja za napraviti.” Činilo se da cambionka ne može pobjeći dovoljno brzo.

Dok je prolazila kraj recepcije, Khloë je mrko pogledala Belindu i zahtijevala, “Jesi li ti ta koja stalno pomiče moju klamericu?”

Izgledajući zbunjeno, cambionka je samo izjurila van.

114

Naš svet knjiga Khloë se okrenula licem prema Harper, Devon i Raini. “Ozbiljno, tko to radi?” Telefon je zazvonio i vragolanka se javila svojim 'tonom recepcionarke'. Onda je zazvala, “Harper, Baka je na telefonu! Želi s tobom razgovarati!”

Sjajno. Gaseći paklenu vatru, Harper je vratila ukrašeni štapić u svoju kosu i prešla do stola. Uzimajući telefon od Khloë, Harper je rekla, “Pretpostavljam da si čula za Carlu.”

“Da,” odgovorila je Jolene. “Nemoj se osjećati kriva. To se nije dogodilo od tvoje ruke. Ti ne bi htjela takvu stvar nikome, čak ni njoj.”

“Već imam stroge naredbe od Knoxa da ne krivim samu sebe, pa se možeš prestati uzrujavati.”

Uzdah. “Ja sam tvoja baka, moje je pravo uzrujavati se.” Linija je umrla.

“Kriviti sebe za što?” pitala je Khloë, prekriženih ruku. “I što je s Carlom? Je li pronađena?”

Raini i Devon su stale sa strane vragolanke, izgledajući jednako zabrinute.

Harper je uzdahnula, želeći zadaviti svoju baku. Jolene je mogla s njom telepatski razgovarati, ali ne. Htjela je da djevojke načuju razgovor, pa da im Harper mora reći. Jolene nije htjela da zataška čitavu stvar. Vrhunski.

Manipulator.

Devon je napravila jedan korak naprijed. “Harper, što se događa?”

Znajući da ju neće prestati gnjaviti, Harper im je rekla. Jedan dugi trenutak, vladala je zapanjena tišina.

Khloë je izdahnula. “Pa, jebedoodleno.”

“Nije moguće da misliš kako je ovo tvoja krivnja, Harper,” Devon je rekla.

“Ne mislim,” Harper joj je rekla, vraćajući se do umivaonika. “I ne želim razgovarati o tome.”

Khloë joj je postrance prišla. “Baka očito želi da razgovaraš.”

Harper je uzdahnula. “Gledaj, imam još jednog klijenta koji dolazi uskoro.”

“Ne, sada nemaš,” rekla je Raini.

Harper je zaškrgutala zubima. “Raini – ” Succuba je podigla ruku. “Mi službeno zatvaramo za danas. U stvari, možda bi bilo najbolje zatvoriti na nekoliko dana.”

Za ime Božje. “To nije potrebno.”

“Harper, vijesti o Carlinom stanju će se proširiti po demonskoj zajednici prilično brzo,” Raini je istaknula. “Svaki će te demon koji uđe kroz ta vrata pažljivo promatrati i izvijestiti natrag svojim prijateljima štogod oni misle da ti osjećaš. To jest ako te jednostavno izravno ne pitaju i inzistiraju na 115

Naš svet knjiga razgovoru o tome. Želiš li da tako prođe ostatak tvog dana? Jer ja ti u lice odbijam pustiti te da prođeš kroz to.”

Sranje, ona je bila tako u pravu. “Znam, ali – ” Zastala je, jer nešto... nešto se osjećalo pogrešno. Gledajući u Khloëinu šalicu s kavom, Harper je vidjela da se tekućina trese, baš kad je osjetila suptilne vibracije ispod svojih stopala. “Osjećaš li to?”

Sve su izmijenile alarmirajuće poglede, dok su se uramljene licence i slike tresle na zidu. Predmeti na stolu su klomparali na drvetu, i dijelovi opreme su se skotrljali sa stolova njihovih stanica na pod. Tlo više nije vibriralo, podrhtavalo je. Harperino srce je počelo bjesomučno lupati, i njen demon se napeo.

“Jesam li ikad spomenula koliko mrzim potrese?” gunđala je Raini.

Devon se lecnula kad se njeno rame zabilo u zid. Harper se zaljuljala, tresnuvši rukom o suprotan zid zbog ravnoteže, dok su se Raini i Khloë naslonile na stol za podršku.

Vani su auto alarmi zavijali, sirene trubile, svjetla bljeskala, crijepovi se kotrljali s krova i padali na pločnik. Ljudi koji su prolazili, stisnuli su se uz izlog studija, a da bi podržali svoju težinu, ruku zalijepljenih o staklo.

Harper bi udahnula sa svakim novim podrhtavanjem. Staklo u izložbenom ormariću se raspalo i stvari unutra su klepetale i tandrkale na policama. Kava je prskala iz šalica, svuda se prolijevajući.

Onda su podrhtavanja usporila dok, napokon, nisu nestala jednako naglo kao što su i počela.

Tanner je utrčao unutra, tvrdog lica. “Svi okej?”

Harper je klimnula. “Ali nije bilo ništa prirodno oko tog potresa.”

Trljajući svoje bolno rame, Devon je izjavila, “To je to! Odlazimo odavde.”

“Ne mogu otići kući i samo sjediti tamo,” rekla je Harper.

Raini je navukla svoju jaknu. “Tko je bilo što rekao o tome da ti ideš kući?”

Khloë je podigla telefon. “Otkazat ću zadnja dva termina za danas i onda svi jebeno odlazimo odavde.”

“Odlazimo kuda?” pitala je Harper.

Devon je zgrabila svoju torbicu. “Što misliš?” *** Čovjek je bio dobar u blefiranju; Knox će mu toliko priznati. Ali on jednostavno nije bio dovoljno dobar. Knoxa nije zanimalo raditi s lažljivcima ili ljudima koji su vjerovali da mogu njime manipulirati. Ovo je bio razlog zašto je više volio raditi s vlastitom vrstom. Oni su već znali

116

Naš svet knjiga te stvari i kao takvi, nisu trošili njegovo vrijeme s takvim sranjima. Ali kako bi se uklopio s ljudima, morao je raditi među njima i – Knox, rekao je Tanner. Oprosti što prekidam, ali mislio sam da bi htio znati da su Harper i njene prijateljice u Xpress baru. Ovdje su sad već nekoliko sati i ona je... pa, ona je mrtva pijana.

Pijana? Nisam očekivao da će otići piti. Ali možda je trebao.

Ne mislim da bilo tko može ikad išta očekivati, kad je u pitanju Harper. Iako, moram priznati, nisam mislio da je ona tip osobe koja utapa svoju tugu.

Ona ne utapa svoju tugu. Ona ometa samu sebe, jer misli kako nema pravo biti uzrujana.

Gledam ih s drugog stola, jer me nisu pustile da sjednem s njima. Želiš li da ju odvedem kući?

Ne. Knox je ustao. Odvest ću ju sam. Brzo je završio poslovni poziv, ne mareći što je bio nepristojan. Otvarajući vrata ureda, Knox je pokazao Leviju da ga prati. “Tanner me upravo kontaktirao,” rekao je Knox. “Očito je Harper – ” Presjekao je kad je demonica izašla iza ugla i zaustavila se ispred njega.

Belinda se nasmiješila. “Oh, Knox, nadala sam se da ću vas uhvatiti.”

Za jebeno ime. “Što mogu učiniti za vas, Gđice Thacker?”

Njen osmijeh se prigušio na njegov nestrpljiv ton. “U vezi predjela za događaj.”

“Rekao sam vam da želim da Harper odluči o tim stvarima.”

Belindina usta su se izravnala. “Njoj nijedan moj prijedlog nije prikladan.”

“Onda nisu prikladni.” Jednostavno.

“Knox – ” “Gđice Thacker, nisam vas pozvao da me oslovljavate mojim prvim imenom.” Njeni obrazi su se zacrvenjeli. “Dao sam vam moje naredbe kad sam vas zaposlio. Nisu bile komplicirane. Naveo sam sve detalje događaja, za koje sam želio da Harper donosi odluke.”

“Ona želi odrezak i krumpiriće na štapićima!” Belinda je duboko udahnula i spustila svoje oči. “Ispričavam se na mojem ispadu.”

Odrezak i krumpirići na štapićima? ponovio je Levi, s osmijehom u njegovom telepatskom glasu. To zapravo zvuči prilično dobro.

“Sjećate li se najvažnije naredbe koju sam vam dao, prije nego sam vas poslao k Harper, Gđice Thacker?”

Ona je progutala. “Da.” “Koja je to bila?”

Belinda je srela njegov pogled. “Rekli ste mi da joj dam štogod ona želi.”

“Onda to i učinite. Sad ja imam drugog posla... ”

117

Naš svet knjiga Ona je poravnala svoj blejzer. “Hvala vam na vašem vremenu, Gdine Thorne,” rekla je ukočeno.

Dok je cambionka odlazila, Levi je pitao Knoxa, “Kamo idemo?”

“U Xpress bar da pokupimo moju družicu, koja može, ali i ne mora biti pri svijesti dok dođemo tamo.” *** Raini je kucnula svojom čašom o Harperinu i glasno promucala, “Najbolja. Noć. Ikada.”

Harper je klimnula, smiješeći se. “U povijesti ikada!” Nije mogla razumjeti kako to da nisu bile pijane. Bile su tamo satima, pijući martinije, mojitose i žestice. Harper je još mogla osjetiti pečenje tekile u svom grlu... iako je bilo moguće da je pečenje imalo više veze sa zabavljanjem s karaokama. Ili je možda to bilo zbog toga koliko glasno su morale pričati, da bi ih se čulo preko smijanja, navijanja, pjevanja i psovanja.

Tresući glavom u ritmu nabijajuće glazbe, Khloë je zgrabila Harperinu ruku. “Čovječe, hajmo se utrkivati.”

Harper je podigla svoj plavi martini; sjajio je na prigušenom svjetlu.

“Moram ovo prvo završiti. Možeš li jodlati?”

“Naravno,” odgovorila je Khloë i krenula raditi upravo to.

“Juu-huuing nije jodlanje,” Raini joj je rekla.

Khloë se namrštila. “Oh. Onda ne, ne mogu jodlati. Trebale bi naučiti.

Ima li škola jodlanja? Mogli bi ići tamo. Ili u školu beatboxa*.”

“Ooh, da!” rekla je Harper, raširenih očiju. “Čovječe, totalno ću ići s tobom.”

“I ja.” Raini je popravila svoj dekolte. “Uvijek sam htjela naučiti beatbox. I kako upotrebljavati samostrel.”

“On nije čak ni tako sladak,” Devon je mrmljala sama za sebe, igrajući se s kartonskim podmetačem za čaše. “I on povlači moju kosu. Povlači.

Moju. Kosu.”

“Tko?” pitala je Harper, prije nego je progutala nešto od svog martinija; hladna tekućina je kliznula niz njeno sasušeno grlo.

Devon je pogledala prema gore i izravnala svoja ramena. “Trebala bih ga nazvati. Trebala bih. Zar ne bih trebala?”

“Da li mi pričamo o psu?” pitala je Raini, ponovno nanoseći ruž na usne drhtavom rukom.

“On ima djevojku.” Devon je zatresla glavom. “Ali nije me briga. Zašto bi me bilo briga? Ona mu može bacati loptice i češkati ga po stomaku.” _______________________________________ *Beatbox – glasom imitirati zvuk bubnjeva

118

Naš svet knjiga Khloë je izdahnula dugačak dah i hladila se mahajući rukom kao lepezom. “Zašto misliš da on ima djevojku?” “Čula sam da netko priča o tome. Ali to je dobro. Stvarno nije važno.

Hajde da ne pričamo o meni.” Devon se okrenula prema Harper. “Hajde da pričamo o tebi.”

Harper je napućila svoje usne. “Nee.” Devon je zgrabila njenu ruku. “Možeš se prestati pretvarati da nisi uzrujana. Ovo smo mi. Mi te poznajemo. Mi znamo kad si ti povrijeđena.

A što boli tebe, boli i nas.” Paklena mačka se nagnula prema naprijed, i Harper je osjetila miris njenog laka za kosu. “Daj nam da ti pomognemo.

Moramo se držati zajedno u ovakvim vremenima. Moramo biti bliske, kao one sestre u Opčinjenima. Što one ono kažu? Oh da, moć trojke... nešto, nešto, oslobađa!”

“Nas je četvero,” Harper je istaknula.

Devon ju je potapšala po ruci. “Srećice, malo pogrešnog brojanja nije nikad nikog povrijedilo.”

“Ja ne trebam pomoć,” rekla je Harper. “Ja nisam ona koja je povrijeđena. I nije kao da smo Carla i ja bliske ili nešto.”

“To nije tvoja krivnja,” inzistirala je Devon. “I to ne znači da se ti ne možeš osjećati loše zbog nje.”

Khloë je pokazala prstom na Devon. “Čista mudrost.”

Raini je nagnula svoju glavu. “Pitam se kamo stvari odlaze kad ih izbrišemo iz naših kompjutora.”

Harper se namrštila. “Ha?” “Prvo, odlaze u koš za otpatke,” rekla je Raini. “Ali što onda kad obrišemo sve stvari iz koša za otpatke. Kamo odlaze?”

“Možda sve to ima FBI u tajnoj bazi podataka,” predložila je Harper.

Devon je zalepršala svojim prstima. “Ili mogu biti samo čestice u zraku.”

“Koga briga?” Khloë je tresnula svojom praznom čašom o stol. “Trebam još jedan Fuzzy Duck*.”

Raini je napravila grimasu. “Ne znam kako ih piješ.”

“Ne budi mrzitelj,” rekla je Khloë. “U njima ima soka od ananasa. To znači da dobijem vitamine.”

“Da, ja stvarno ne mislim da ih dobiješ,” rekao je novi glas iz kojeg se cijedila zabavljenost. Keenan. ________________________________________________________________________ *Fuzzy Duck – koktel koji se sastoji od brendija, irskog likera od kave, pića Malibu i soka od ananasa

119

Naš svet knjiga Harper je pogledala gore i ugledala Knoxa i njegove stražare.

Nasmiješila se svojem partneru. “Ti si ovdje. Kako se to dogodilo?”

Knox je kliznuo rukom ispod njene kose da obuhvati njen zatiljak, iznenađen što je njena koža bila hladna, uzimajući u obzir kako su joj obrazi bili zajapureni. Gledajući u te onemoćale, napola zatvorene oči, rekao je, “Došao sam da te odvedem kući.”

“Vjerojatno bi trebala ići s njim,” savjetovala je Raini. “Soba se okreće.

To može značiti samo loše stvari.”

Tanner je posegao za Devoninom rukom. “Hajdemo, mačkice.”

Paklena mačka je izbjegla njegovu ruku i skočila na noge. Ljuljajući se, pokazala je na njega. “Bez dodirivanja, pseto. Ozbiljno. Ne bojim se oboriti te točno tu, sad odmah.”

Khloëina ramena su se tresla. “Ne nasmijavaj me. Mogla bih se upiškiti.”

Kad se vragolanka zaustavila ispred njega, Keenan se namrštio i upitao, “Zašto su tvoje cipele na pogrešnim stopalima?”

“Ne osjećam da je to važno,” rekla je Khloë.

“Sranje,” zasiktala je Raini kad je naletjela na stol. “Tko je ovo stavio ovdje?”

Smijući se, Larkin je rekla, “Ja definitivno izlazim s vama djevojkama slijedeći put.”

“Oh, da, trebala bi!” Raini joj je rekla, namrštivši se na Levija dok ju je požurivao od stola i pokušavao zgrabiti joj ruku.

Knox je stisnuo zatiljak svoje družice. “Gore, dušo. Vrijeme za pokret.”

Harper je ustala, smiješeći mu se. “Ti si divan.”

“A ti si pijana,” rekao je, zabavljen. Nitko nije nikad, niti će ikada, nazvati ga divnim.

Ona se namrštila. “Pijana?”

“Potpuno pijana,” Knox je bio uporan.

“Nisam,” prigovorila je, uvrijeđena.

Knox se samo nasmiješio. “Jesi, dušo, pijana si.”

“Kad bih bila pijana, ne bih mogla obući svoju jaknu.”

Knox je gledao dok se ona mučila da ju navuče. Iskreno, bilo je bolno gledati. “Daj mi jaknu.”

“Okej.” Naslonila se na njega, dok je on omotao ruku oko nje i vodio ju iz bara. “Nedostajao si mi,” razvlačila je. “Možeš li se ti napiti?”

“Da. Samo što to nije dobra ideja.”

Zato jer mu je stalno trebala kontrola, shvatila je. “Razumijem.” Dok su hodali do dizala, rekla mu je, “Mislim da su gusari kul. Oni piju rum.

Imamo li mi kod kuće ruma?”

120

Naš svet knjiga “Ne.” “Nimalo? Ali imaš taj veliki vinski podrum.”

“Za vino.”

“Trebao bi razmisliti da dodaš malo raznolikosti.”

Knox je samo zatresao glavom, bespomoćno zabavljen. “Zar stvarno misliš da je bila dobra ideja otići na piće?”

“To je bila bolja ideja od jebanja dupina.”

On je zatvorio oči, odupirući se potrebi da komentira.

Pogledala je u njega. “Osuđuješ me upravo sad, zar ne? Mogu to vidjeti.

Ti misliš da sam sad patetična i užasna. Nemoj. Ja ću biti nevjerojatna družica. Obećavam.”

“Ti to već jesi,” rekao je, tiho se smijući.

“Volim te, znaš. Stvarno. Ozbiljno. Totalno. Znaš točno, to?”

Pritisnuo je dugme za pozivanje dizala. “Znam.”

Ona je duboko udahnula. “Ja sam potpuno pijana, zar ne?”

“Da. I opet, nekako si u isto vrijeme i slatka.”

“Pa, to je ono što je važno.”

121

Naš svet knjiga

Harper je probudio osjećaj toplih usana kako ljube njena leđa.

Progutala je. Njeno grlo je bilo suho i grubo, i imala je odvratan okus u svojim ustima.

“Jutro, dušo,” rekao je Knox uz stražnju stranu njenih ramena. “Mirišeš kao bar.” Istuširao ju je prije nego ju je stavio u krevet, ali alkohol je izlazio iz njenih pora.

“Osjećam se kao da sam bila u auto sudaru,” promrmljala je u svileni jastuk, hrapavog glasa. Čovjek bi se vjerojatno borio s rascjepljujućom glavoboljom i osjetljivim stomakom. Jedna dobra stvar kad si bio demon, je ta da glavobolje nisu strašne i da su prolazile prilično brzo. Ipak, bila je prokleto umorna.

Knox je vukao vrh svog prsta niz njenu kralježnicu. “Čuo sam sve o tvojoj verziji 'Respecta' Arethe Franklin.” Tanner je bio presretan da ga upozna sa svime.

Ukočivši se, namrštila se na osmijeh u njegovom glasu. “Odlazi.”

“Očigledno pjevaš vrlo dobro... dok nisi prestala, kako bi spasila Khloë da ne padne sa zvučnika na kojem je plesala kao havajska striptizeta.”

Oh, sranje, sjećala se toga. Činilo se urnebesnim u to vrijeme. “Želiš li znati što sam još čuo da si uradila u baru?”

“Mislim da ne želim.”

“Upotrijebila si svoj crveni ruž za usne da naškrabaš 'Alethea je prljava motka' na ogledalu u kupaonici.”

Po njenom mišljenju, istinitije riječi nisu nikad bile izgovorene – dobro, naškrabane. Njezin demon se složio.

“Skoro ti je pozlilo u Bentleyu.”

Oh, Bože. Čvrsto je stisnula i zatvorila oči. “Prestani.”

“Morali smo stati da možeš povraćati u grmlje.”

“Prestani.”

“Onda si se vratila u auto i rekla, 'Taco Bell, itko?'“ “Prestani.”

Knox se tiho smijao. “Ali nisam ti još rekao što si učinila kad si stigla kući.”

Zakopala je lice još dublje u jastuk. “Ne želim to čuti.”

122

Naš svet knjiga Progovorio je u njeno uho. “Rekla si mi da me voliš, da ćeš me uvijek voljeti, i da čak voliš i mojeg demona... što bi bilo stvarno slatko, da nisi bila nagnuta nad WC školjkom s bljuvotinom u svojoj kosi.”

Zastenjala je. “Ne mogu to više slušati. Ostavi me da spavam.” Umjesto toga, bila je nježno prebačena na leđa. I tamo je bio on, potpuno obučen, nadvijao se nad njom na sve četiri.

“Spavala si sedam sati.” Bilo je to dugo vremena, za demona. Uzimajući u obzir da je bila sinoć potpuno razbijena, Knox je mislio da bi ona trebala, po svim pravilima, izgledati katastrofalno. Ona je samo izgledala pospano i zajapureno. “Poljubio bih te da ne mislim da imaš okus kao vrećica pomfrita.” Oprala je svoje zube prije kreveta, skoro se ubovši u oko tijekom tog postupka, ali ipak...

“Dobra odluka.”

“Možda bih te ostavio da spavaš malo duže, ali imam vijesti koje trebaš čuti. Carla je budna.”

Bilo je to veće olakšanje nego što je Harper očekivala da će biti. “Moraš ju posjetiti,” rekla je, razumijevajući slijedeći očekivani korak. Carla je bila jedan od njegovih demona; bio je odgovoran za nju. Kao Primarni, on bi – u najmanju ruku – morao ju iz pristojnosti posjetiti. I kao Drugi Primarni, od Harper se očekuje da učini to isto. Sranje.

“Da, ali ti ne moraš ići sa mnom ako to ne želiš. Iskreno, radije bih da ne ideš.” Žena je dovoljno povrijedila njegovu družicu. Bilo je moguće da je ona, kao Roan, krivila Harper za ono što je pretrpjela. Ako je to bio slučaj i Carla osjećala potrebu bacati optužbe na nju, tad će ona ponovno povrijediti Harper.

“Znam da bih trebala ići s tobom. Dio mene to želi. Ali nije dobar osjećaj otići tamo.” To je bio Carlin dom; njeno utočište i sigurno mjesto. Harper je bila daleko od njene omiljene osobe, pa bi se osjećala kao da smeta tamo.

“Ja nisam dobrodošla u toj kući.”

“Ne znaš to za sigurno.”

“Ako ona bude tražila da me vidi, posjetit ću ju.” S druge strane, male su bile šanse da će Carla to htjeti.

Knox je protrljao svoj nos o njezin. “Okej, dušo.”

“Laknulo ti je što ja ne idem s tobom,” osjetila je.

“Da, jest.”

Tek tad je ona primijetila da on nosi istu košulju i hlače koje je nosio prethodnog dana. “Jesi li bio budan cijelu noć?”

“Da. Imao sam puno posla. Kad smo kod posla... zašto si jučer zatvorila ranije?”

123

Naš svet knjiga Prešla je rukama preko njegove plave košulje. “Raini je istakla da će demoni biti znatiželjni oko moje reakcije na ono što se dogodilo Carli.

Ljudi mi rijetko prilaze. Ali ako bi sjedili u mojoj stolici, iskoristili bi priliku da – pretvarajući se kako su prijatelji – me ispituju. Pa smo se svi složili da ćemo zatvoriti studio na par dana. Nisam sretna zbog toga, ali ne mogu pobiti Raininu logiku.”

Knoxu je bilo drago što nije. “Radit ćeš danas opet u novom studiju?”

“Da.” Ionako nije imala ništa drugo za raditi. “Prvo, trebam kavu, doručak i tu ... i ne nužno tim redoslijedom.” *** Dva sata kasnije, oboje su bili spremni za polazak i Knox je išao s njom do predvorja, s rukom oko njenog struka. “Drago mi je što ćeš biti danas u novom studiju. Crow će tamo teško doći do tebe.”

“Nisam ja ta osoba koju on želi. Vjerojatno će paničariti, nakon što je skoro uhvaćen. Mogao bi udariti na tebe. Znam da ti želiš da on to uradi, kako bi ga mogao zgrabiti ali... samo budi oprezan, u redu?”

“Hoću ako ćeš i ti biti,” rekao je Knox, pomažući joj da navuče jaknu.

Izbacujući kosu iz ovratnika, Harper je zgrabila revere njegovog odijela i poljubila ga. “Onda se čini da ćemo oboje biti dobro.”

Onda su im se putovi razišli; ona je kliznula u Audi, a Knox je uskočio u Bentley.

“Kamo?” pitao je Levi dok je ubacivao auto u brzinu.

Knox je popravio svoje manžete. “Carlina kuća.”

Dovoljno brzo, ulazili su u malu slijepu ulicu. Djeca koja su se igrala na cesti su se brzo maknula na pločnik; oni iz njegove jazbine su se utišali na prizor Bentleya. Levi je parkirao ispred polu-odvojene kuće, u kojoj su Carla i Bray živjeli otkad su njihovi sinovi bili mali dječaci.

“Neću biti duže od deset minuta,” Knox je rekao Leviju. “Čekaj ovdje.”

Izlazeći iz auta, klimnuo je demonima iz njegove Sile, koji su bili parkirani iza njih, pazeći na Carlu. Dok je hodao prilazom, primijetio je Deliu kako viri kroz venecijanere na susjednoj kući. Prije nego je Knox stigao pritisnuti zvono, vrata su se otvorila.

“Knox,” rekao je Bray pomalo ukočeno. “Nagađam da si došao vidjeti Carlu. Uđi.” Bray ga je vodio kroz kuću do kuhinje. “Želiš li piće?”

“Ne, hvala.”

Bray je brzo pripremio jedno za Carlu i onda poveo Knoxa van kroz vrata na terasu. Daske na terasi su škripale pod Knoxovim nogama, dok je hodao s Brayom do stola u sredini dvorišta. Nogu podvijenih ispod sebe, Carla je sjedila na stolici od kovanog željeza, s licem okrenutim prema suncu, naizgled uživajući u toplini. Izgledala je umorno, ali 124

Naš svet knjiga spokojno. Osobno, Knox nije znao kako je mogla izgledati tako smireno, dok su oni prokleti zvončići na vjetru zajedno zvečali i pop glazba prodirala kroz susjedov prozor.

Bray joj je pružio čašu. “Evo tvog ledenog čaja.” Onda je petljao oko kišobrana pričvršćenog za stol, pokušavajući ju skloniti u sjenu.

“Ne, Bray,” ona je prigovorila. “Čini mi se kao da su prošli mjeseci otkad nisam osjetila sunce na svojoj koži.”

On ju je ignorirao. “Vruće je. Izgorjet ćeš.”

Ona se okrenula prema Knoxu i slabašno osmjehnula. Mala demonica nije uopće nalikovala na Harper, izuzev tamne kose i lagano zašiljene brade. “Bray nije prestao igrati oko mene, otkad sam se probudila. Držao bi me u krevetu kad bi mogao. Trebala sam zraka. Ne sviđa mi se kad sam na jednom mjestu predugo.”

“Izgledaš bolje nego što sam mislio da ćeš izgledati.” Blijeda i iscrpljena, ali inače dobro. Knox je zauzeo prazno mjesto nasuprot nje. Uz iznimku kućice na drvetu klimavog izgleda, dvorište je bilo dobro održavano. Grmovi ruža su bili uredno podrezani, travnjak je bio svježe pokošen i bazen je bio čist. Lanterne na terasi nalikovale su onima u Joleneinom dvorištu. Pitao se kako bi se obje žene osjećale, znajući da imaju slične ukuse u... pa, svemu. “Kako se osjećaš?”

“Sretnom što sam živa.” Uzdahnula je. “Crow je daleko od dobrog.”

“Još uvijek sam iznenađen što te ostavio na životu,” rekao je Bray, stojeći zaštitnički kraj nje.

“Rekao je da ubijanje mene nije dio njegove misije.” Carla je polizala svoju donju usnu dok je govorila Knoxu. “On ne želi ubiti nikoga osim tebe. Krajnje je paranoičan i njegovi umni procesi su svi zbrkani. Uvjeren je da ćeš imati moćno dijete koje je čisto zlo. Dijete plamenova, stalno ga je nazivao. Rekao je da ga je vidio u viziji.”

“Deli je rekao nešto slično,” rekao je Knox.

“Ništa što sam ja rekla, nije ga moglo uvjeriti da je to sve u njegovoj glavi. Ništa.” Pijuckala je svoje piće. “Željela bih da ti mogu reći nešto što bi ti pomoglo da ga pronađeš, ali nemam pojma gdje bi mogao biti.”

“Kako te zaustavio da telepatski pozoveš u pomoć?” Knox je pitao.

“Nešto je učinio. Bio je to najčudniji osjećaj. Kao da je udahnuo moju psihičku energiju – ne komadiće nje da bi me iscijedio, već jedan ogroman gutljaj, od kojeg mi se vid zacrnio i u glavi mi nabijalo. Onesvijestila sam se poslije toga. Kad sam se probudila, imala sam tu strahovitu bol u glavi.

Kad god sam pokušala pozvati u pomoć, bol se pogoršala. Držao je moju psiho-energiju niskom, da se ne mogu oporaviti od toga. Najgori dio je

125

Naš svet knjiga bio, što sam mogla čuti Braya i dečke kako me zovu, i znala sam koliko su bili zabrinuti, ali im nisam mogla odgovoriti.”

Bray je stavio ruku na njeno rame. “U redu je. Sad si kod kuće. Sigurna si.”

Carla je udahnula da se umiri i potapšala njegovu ruku. “Znam.”

Pogledala je u Knoxa i nespretno upitala, “Kako je Harper?”

“Ona je dobro,” odgovorio je Knox. “Htjela je doći sa mnom da te vidi, ali vjeruje kako neće biti ovdje dobrodošla.”

“Ja ne krivim nju za ono što se dogodilo,” rekla je Carla, namrštena čela.

“Znam da ju Roan krivi, i čula sam što je učinio. Samo je bio ljut i tražio nekoga da ga okrivi. To ga ne opravdava, znam.”

“Ne, ne opravdava.” Zbog čega je upravo i bio kažnjen.

“Pretpostavljam da si primijetila tvoju zaštitu?”

Carla je polizala svoje usne. “Misliš li da će se vratiti po mene?” Glas joj je podrhtavao.

“Ne. Mjere osiguranja su više za tvoj duševni mir, nego za bilo što drugo.”

Progutala je. “Cijenim to.”

“Uhvatit ćeš Crowa, zar ne?” rekao je Bray.

Knox je kimnuo. “Naravno.”

“I kaznit ćeš ga?” navaljivao je Bray. “Što ću ja učiniti ili neću učiniti, ovisit će o nekoliko stvari.” Ali Knox neće ulaziti u to ovdje i sad. Ustao je. “Ostavit ću te da odmaraš, Carla. Čuvaj se.” Vratio se istim putem, ušavši u kuću. Upravo je stigao do ulaznih vrata kad je čuo komešanje. Okrećući se, vidio je Kellena kako sjedi na stepenicama.

Tinejdžer je protrljao stražnji dio glave. “Kako je Harper?”

Knox je podigao obrvu. “Zašto to sam ne otkriješ?”

Kellen je spustio svoje oči. “Ona neće htjeti razgovarati sa mnom.”

“Zašto bi to mislio?” Knox je upitao, ali Kellen je samo odmahnuo glavom i nestao uz stepenice. U redu onda.

Vani, Knox je silazio stazom do Bentleya, samo da bi pronašao Deliu nervoznog izgleda kako stoji s Levijem.

Uputila je Knoxu brzi, polu-srdačan osmijeh. “Vidjela sam tvoj auto parkiran vani. Samo sam htjela pitati jeste li imali sreće u pronalaženju Lawrencea.”

“Samo je pitanje vremena prije nego ga uhvatimo, Delia,” rekao je Knox. “Ne može bježati zauvijek.”

“On ne bježi, on lovi,” podsjetila ga je.

“Istina, ali ja nisam ničija lovina.”

126

Naš svet knjiga Ona je nervozno trljala svoje bedro. “Kad ga uhvatiš, nećeš ga povrijediti, zar ne? Znam da puno ljudi misli kako on treba biti ubijen, zbog onoga što je učinio Carli, i ja dijelim njihov bijes na ono što je uradio.

Ali on nije dobro. Njemu se može pomoći, sigurna sam da može.”

“Nećemo znati što s njim trebamo učiniti, dok ga ne budemo imali u pritvoru.”

“Nadajmo se da će to biti uskoro.” Okrenula se i pošla natrag u svoju kuću.

U autu, Levi je upalio motor. “Kad je tvoj poslovni sastanak u New Yorku?”

“Uskoro, pa moramo krenuti prema mlažnjaku.” Dok su se izvozili iz slijepe ulice, Knox je opet progovorio. “Da li je jazbina maltretirala Deliu?”

“Da,” odgovorio je Levi. “Bila je rječita, iako ne neosjećajna, u vezi činjenice da misli kako Crow ima pravo na jednaku pomoć, koju i drugi blizu odmetanja dobiju. Nije se mnogo njih složilo s njom.”

“Njoj je na čast što nije voljna dići ruke od njega,” rekao je Knox. On nikad neće odustati od Harper, bez obzira na sve. Niti će njegov demon, koji se trenutno durio zbog predstojećeg poslovnog sastanka; bili su mu dosadni i svakodnevni. Durenje će se bez sumnje nastaviti i tijekom samog sastanka. Biće je željelo Harper. Željelo je biti s njom, dodirivati ju, udisati ju. Nije bilo umireno saznanjem da ju je Knox namjeravao pokupiti za večeru.

“Praćeni smo,” objavio je Levi nekoliko minuta kasnije.

Knox se napeo. “Crow?”

“Nije njegova Corolla; to je terenac. Ali mogao je dovoljno lako ukrasti drugo vozilo.”

Knox se okrenuo u svom mjestu da baci pogled kroz zatamnjeni stražnji prozor, znajući da ga Crow neće moći vidjeti. Metalik srebrni terenac je bio dva mjesta iza njih. Bilo je teško dobro pogledati vozača, pogotovo jer je nosio sunčane naočale i kapa mu je bila nisko navučena. “Pusti ga da se malo približi.” Nije bio zabrinut da će Crow pucati u njih. Prozori su bili otporni na metke. “Što ćeš učiniti?” pitao je Levi.

Nije bio još siguran. Njegovi izbori su bili ograničeni, dok je toliko ljudi bilo uokolo. Hvatanje Crowa usred gustog prometa će izazvati nekoliko nezgoda, ni ne spomenuvši da će Knox biti ograničen onim sposobnostima koje može upotrijebiti. Prizvati plamenove pakla definitivno nije dolazilo u obzir.

“Moramo ga odvesti dalje od glavnog prometa,” rekao je Levi.

127

Naš svet knjiga “Ne vjerujem da će nas slijediti. Do sad, svi njegovi napadi su se dogodili pred ljudima. Učinio je to, znajući da naši demoni neće moći koristiti njihove najmoćnije sposobnosti da ga uhvate.”

“Ako on vjeruje da je sigurniji u javnosti, najvjerojatnije će prizvati pištolj svakog trena.”

“Da,” Knox se složio. Do sad, Crow nije koristio paklenu vatru, samo oružje. Svaki put kad bi prizvao pištolj, ljudi su jednostavno pretpostavili da je imao jedan zataknut za struk. “Ali to mu neće puno koristiti protiv neprobojnih prozora. Ako ga pokušamo odvesti u manje naseljeno područje, malo je vjerojatno da će nas slijediti. Naša najbolja šansa da ga zgrabimo je ako krenemo na javno mjesto.”

“Na primjer?”

“Hotel u kojem je već dva puta pokušao doći do mene.” Knox je zatim telepatski kontaktirao oboje, Keenana i Larkin, da ih obavijesti o situaciji.

Naredivši im da se zadrže ispred hotela, spremni da savladaju Crowa, okrenuo se da pogleda kroz stražnji prozor. “Još uvijek je s nama.”

Svaki put kad bi Levi skrenuo, Knox bi provjeravao da se osigura kako ih Crow još uvijek prati. U nijednom trenutku psiho-demon nije usporio ili oklijevao dok ih je pratio na strip.

“Onog trena kad stanem ispred hotela i ti iskoračiš iz Bentleya, on će prizvati pištolj, spustiti prozor i pucati na tebe,” rekao je Levi.

“Znam. Ali Keenan je smjestio snajperiste na krov, i Larkin i neki iz Sile su blizu. Oni će ga uhvatiti.”

“Da, ali hoće li to biti prije ili nakon što on počne pucati?”

“Saznat ćemo dovoljno brzo.”

Okrenuvši auto prema zavojitoj cesti koja je vodila do ulaza u hotel, Levi je upozorio, “Harper će biti bijesna ako te upuca.”

Da, bit će. “Ali bit će sretna što je gotovo.” Bentley je usporio kad je stigao do ulaza.

Iznenada se čula užasna škripa guma.

Knox se okrenuo u svom mjestu, da vidi kako se Crow oštro polukružno okreće i juri odatle.

“Jebiga, mora da je primijetio druge ili opazio jednog od snajperista,” rekao je Levi.

Iskačući van iz Bentleya, Knox je naredio, Keenan, Larkin – u potjeru.

Kroz zube, prokleo je, “Prokletstvo. Skoro smo ga jebeno imali.”

“Uvijek je da smo ga 'skoro' imali, i ja sam već stvarno umoran od toga,” rekao je Levi.

Da, bio je i Knox.

128

Naš svet knjiga Stražari i većina Sile su proveli ostatak dana tražeći Crowa, ali uspio ih je ponovno izbjeći; očito predviđajući njihove poteze. Zbog toga, Knox je bio bijesan i više nego ogorčen, pogotovo jer nije mogao izvesti svoju družicu na večeru.

Kad je kasnije došao kući k Harper, to je odmah poboljšalo njegovo raspoloženje. Ulazeći u dnevno područje, uvidio je da ona nije sama.

Jolene i Ciaran su bili na jednoj sofi dok je Harper bila na drugoj, nogu prekriženih u joga stilu. Ona je također ponovo 'modernizirala' njene dizajnerske traperice. Kutija kraj nje je bila ispunjena s puno naljepa, kao što su dragulji, šljokice, umjetni dijamanti, kristali, perlice, trake i čipka – stvari koje je često našivala na svoju odjeću.

Jednom mu je rekla da je to nešto što je počela raditi kad je putovala po svijetu s Lucianom, jer su povremeno bili kratki s novcem i nisu mogli priuštiti si novu odjeću. Bilo je to nešto što je nastavila raditi, jer je pronašla veselje u privatiziranju stvari. Također je primijetio da se čini kako ju to smiruje.

Ona mu se nasmiješila. “Kod kuće si ranije nego što sam očekivala.”

Da, pa, nije se mogao koncentrirati na svoj posao, dok mu se incident s Crowom odvijao u glavi opet i opet.

Bora se pojavila između njenih obrva. “Sve u redu?”

Držeći ju za njenu kosu povezanu u rep, Knox je rekao, “Sad jest.”

Sagnuo se i jako ju poljubio.

Ponovno je pobjegao, nije li? pitala je.

Da. Knox joj je rekao o incidentu ranije, držeći se svog obećanja da će ju odmah kontaktirati ako Crow povuče novi potez. Uspravljajući se, klimnuo je vragolanima koji su se opuštali na drugoj sofi. “Jolene, Ciaran.”

Khloëin brat mu je nakratko salutirao, prije nego su njegove oči brzo kliznule natrag na igru koju je gledao.

“Knox, uvijek je zadovoljstvo,” rekla je Jolene. “Čula sam da je Carla sad budna.”

Ja joj nisam rekla, rekla je Harper. “Čula si točno,” rekao je Knox dok si je točio gin i tonic u malom baru.

“Samo gdje si to čula?”

Jolene mu se zagonetno osmjehnula, ali on se nije zamarao inzistirajući na tome. Nije bilo svrhe da on zahtijeva odgovore. Očekivati suradnju od vragolana bila bi uzaludna i razdražujuća vježba.

Smještajući se na sofu kraj Harper, pitao je Jolene, “Išta sreće u traganju za Crowom?” Ona je izgledala iznenađeno pitanjem. “Nisam mislio ni

129

Naš svet knjiga jedne minute da ga nećeš pokušati pronaći, s obzirom da bi on mogao biti opasnost za Harper.”

Jolene se nije gnjavila negirajući to, što je on poštovao. “On je neuhvatljiv. Divila bih se tome kad ne bi bila toliko odlučna da ga uhvatim.”

“On je moj, Jolene,” Knox joj je rekao, tvrdog glasa. “Ako ga pronađeš prije mene, predaj mi ga.”

“Knox, njemu sada nema pomoći. Čak i ako ga povučeš natrag s granice ludila, tvoja jazbina će ga još uvijek prezirati zbog onoga što je uradio i Carlina obitelj će zahtijevati osvetu. Suprotno popularnom vjerovanju, ja ne mislim da se tebi sviđa ubiti, zbog samog ubijanja. Pusti nas da ovo riješimo.”

“Na mnogo načina si u pravu. Ali on je jedan od mojih demona. To ga čini mojom odgovornošću.”

Ona je frknula. “I ti kažeš da je moja unuka tvrdoglava.”

“Ona jest tvrdoglava.”

Jolene se nacerila. “Znam. To me čini tako ponosnom.” Ona će ti reći da je dobro, ali nije. Još uvijek se osjeća loše zbog Carle.

Znam. I mrzio je što nije bilo ničega, što bi mogao učiniti u vezi toga.

Ona će se također pretvarati da ju ne boli što Kellen ne razgovara s njom, ali boli ju.

Znam i to.

Da, pretpostavljam da znaš. Borit će se s tobom oko toga, ali budi tu za nju. I nemoj dopustiti Roanu da se istresa na nju, više nego što već jest.

Ti znaš bolje nego da misliš da mi moraš reći te stvari. On je dobro poznavao Harper.

Harper je uzdahnula na svoju baku. “Da pogodim... rekla si mu da bude tu za mene i drži Roana dalje od mene.”

Knox je skoro prasnuo u smijeh. Njegova je družica bila pronicljivija čak i od žene nasuprot nje.

Jolene je mirno pogledala u nju. “Zapravo, ne, rekla sam mu samo koliko uvrnutih i prekrasnih metoda mučenja ću primijeniti na Carli, ako ona okrivi tebe za svoje patnje.”

Harper se nasmiješila. “Ti si, ono, kao najbolji lažljivac ikad.”

“Pa, hvala ti.” Jolene se podigla na noge. “Moram ići sad. Ne zaboravi večeru u mojoj kući u nedjelju.”

Knox je klimnuo. Obiteljska večera u kući Jolene Wallis je bilo grozničavo iskustvo. Puno ljudi je uvijek bilo okupljeno oko stola na stolicama i nesparenim foteljama. Nije bilo ni najmanjeg reda, ali Knoxu

130

Naš svet knjiga to nije smetalo, jer također nije bilo ni uobraženosti. Samo veliki broj ljudi koji su pričali, šalili se i smijali.

Izgledajući neodlučan da ode dok je utakmica još trajala, Ciaran je svejedno pozdravio Harper i Knoxa i onda teleportirao Jolene iz kuće.

Harper se okrenula prema Knoxu. “Što misliš da je prestrašilo Crowa i natjeralo ga da odjuri?”

“Ne znam. Možda je vidio pripadnika Sile. Ili je on možda samo toliko paranoičan da mu je cijela stvar imala pogrešan osjećaj.” Otpio je gutljaj svog gina i tonica. “Skoro smo ga imali, Harper. Skoro. Opet,” dodao je, nesposoban zadržati uzrujanost izvan svog tona.

Razmišljajući kako bi ga promjena teme mogla smiriti, Harper je pitala, “Kako je Carla?”

“Bolje nego sam očekivao da će biti.” Izrecitirao je svoj razgovor s Carlom.

“Lijepo je znati da ona ne krivi mene,” rekla je Harper. “Knox, on je nazvao bebu djetetom plamenova.”

“To ne mora ništa značiti.”

Ona se namrštila. “Kako to možeš reći?”

Knox je ovio svoju ruku oko njene brade. “Mnogo demona nagađa da ja mogu prizvati plamenove pakla. On je mogao jednostavno misliti na dijete koje može prizvati plamenove. Nemoj napraviti grešku i očekivati da bilo šta, što Crow kaže, ima smisla. Neće. On sada živi u kompletnom svijetu fantazije.”

Harper je kimnula. “Još uvijek kažem da je to jezivo.”

“Također sam kratko razgovarao s Kellenom.” Brzo joj je prenio kratki razgovor. “Zašto bi on vjerovao da ti nećeš htjeti razgovarati s njim?”

Ona je slegnula ramenima. “Nemam pojma. Ali da on kaže nešto tako, zbog toga se pitam... što je učinio?”

131

Naš svet knjiga

Nekoliko dana kasnije, Harper je otključavala vrata onoga što je sad u stvari bio njen stari studio, unatoč tome što će novi otvoriti tek za dva dana. Većina stvari koje su htjeli ponijeti sa sobom su već bile premještene u novi Urban Ink. Što se tiče – “Harper! Harper!”

Prepoznavši glas njenog bivšeg, ona je prevrnula očima.

“Harper, što se dovraga događa?” zahtijevao je Royce.

Ona je pogledala uokolo, zbunjena. “Morat ćeš biti malo određeniji.” “Čuo sam da zatvaraš ovo mjesto. Zašto? To je uspješan posao. Ti voliš svoj posao.”

“Pa, ja stvarno ne trebam raditi sad kad sam se spetljala s milijarderom.”

On je frknuo. “Ne pušim to. Poznajem te. Dio naših problema kad smo hodali je bio taj što si ti previše neovisna. Ne vjerujem ni jednu sekundu da bi ti živjela na grbači druge osobe. Nema šanse.”

Bio je u pravu, naravno. “Royce, idi kući.”

“Da li ga je netko kupio tebi iza leđa? Imaš li novčanih problema?”

Pogodila ga je pogledom punim nevjerice. “Dok živim s milijarderom?”

“Sumnjam da mu dozvoljavaš da plaća za puno toga ili da ti je udobno prihvatiti bilo što skupo od njega.”

Ponovo, bio je u pravu. “Ima li ovaj razgovor neku svrhu? Jer koliko god da se trudim, ne pronalazim nijednu. Ništa od ovoga se tebe ne tiče.”

Tanner je izašao iz auta, ozbiljna izraza lica. “Harper, da li bi ti smetalo kad bih ga malo ispljuskao?”

“Nimalo.” Ulazeći unutra, zatvorila je vrata Royceu u lice i radosno mu mahnula. Uvjerena da će ga Tanner otjerati, zgrabila je hrpu pošte s poda i listala kroz omotnice dok je išla prema svom uredu. Računi. Računi.

Sranje od pošte. Unutar ureda, stavila je omotnice na stol i otvorila jednu od ladica. Trebala je pokupiti nekoliko stvari i – Zrak joj je izletio iz pluća kad se veliko tijelo zabilo u njena leđa i jake ruke omotale oko nje. Prije nego je mogla uopće pomisliti da reagira, dugačak komad tkanine je omotan oko njenih ruku – vežući ih zajedno i prekrivajući njene dlanove.

132

Naš svet knjiga “Ne bih razmišljao o korištenju tog hipnotizirajućeg tona kojeg imaš da manipuliraš mnome,” rekao je hrapav glas. “Morao bih prizvati pištolj i prosuti ti mozak.”

Crow. Pa, sranje. Njen demon je poludio i mračna, zaštitnička moć se skupljala u njoj i pojurila u njene ruke, peckajući jagodice na njenim prstima. Nažalost, nije mogla upotrijebiti ju odmah tad.

Krenula je telepatski pozvati Knoxa u pomoć, ali onda je zastala namrštivši se u sebi. Crow je morao znati da je postojala jaka mogućnost da može telepatski pozvati u pomoć, uzimajući u obzir da je telepatija bila prilično standardna sposobnost za demone, ali nije ju upozorio da to ne učini.

Naravno da je bilo vrijedno imati na umu da tipu nisu bile sve daske u glavi, pa možda nije na to pomislio. Ali što ako je on htio da ona pozove Knoxa u pomoć? Što ako je on koristio nju da dođe do Knoxa?

Naposljetku, Crowovi pokušaji da dođe do njega su propali, pa je možda smislio kako će dobiti Knoxa da dođe k njemu.

Pa, Harper će biti prije prokleta, nego pomoći Crowu da namjesti klopku, ali trebala je malo pomoći ovdje. Mogla je pozvati Tannera, ali on će najvjerojatnije pozvati Knoxa nepoštivajući njene želje. Morala je zbunjivati Crowa dok ne smisli što će učiniti. “Čula sam za tvoju viziju.”

“Jesi li?”

“Također sam čula da si na granici odmetanja.”

“Pa misliš da patim od halucinacija?” Zvučao je zabavljeno time.

“Moraš priznati, barem samom sebi, da je to moguće.”

“Znam što sam vidio,” puknuo je. “Ubiti tebe to neće spriječiti. Ako ti umreš, on će samo imati dijete s nekom drugom. Jedina sigurna budućnost je ona bez Knoxa.”

Pa, to nije bila budućnost koju bi Harper ili njezin demon bili zainteresirani da dopuste.

“Ne mogu dopustiti da se to dijete rodi. Neću pasti u svojoj misiji.

Izabran sam s razlogom.”

Ona se namrštila na riječ 'izabran'. “Netko ti je rekao da ovo učiniš?”

“Oni mi vjeruju. I oni su vidjeli budućnost; vidjeli su dijete. Dijete plamenova.”

Njena koža se naježila na to.

“Zlo. Bez savjesti. Nitko od nas neće imati šanse protiv toga. Čak ni Knox ga neće moći kontrolirati. Ova budućnost se ne može ostvariti.”

Svjesna da je morala brzo djelovati, Harper je pogledala po sobi, tražeći inspiraciju. Ništa. Jebiga.

“Pozovi Knoxa.”

133

Naš svet knjiga Znači bila je u pravu; ovo je bila klopka. “Ne mogu koristiti telefon bez mojih ruku.”

On se tiho nasmijao. Zvuk je ribao po njenim živcima. “Ne vrijeđaj moju inteligenciju. Pozovi ga. Ne bi mu trebalo dugo da stigne u Bentleyu. U međuvremenu, ostat ćemo baš ovdje.”

Nema šanse. “Zašto si povrijedio Deliu? Ona ti je samo htjela pomoći.”

Njegov stisak na njenim rukama se pojačao. “Prestani me pokušati omesti i uradi što sam ti rekao. I nemoj pomisliti da mi slažeš. Znat ću ako ga ne pozoveš. Želiš li znati kako? Jer onog trena kad Knox shvati da si u opasnosti, poslat će Tannera unutra. Ali to je okej, spreman sam za paklenog psa. Imam arsenal oružja u svako doba.” Što je značilo da će prizvati koje god oružje bude htio i izbaciti Tannera iz jednadžbe. Neće se dogoditi. “Ako pozovem Knoxa, ubit će te.”

“Ne, mijenjat će svoj život za tvoj.”

“Knox to ne bi učinio. On je tvoj Primarni; znaš koliko je nemilosrdan.”

“Da, on je nemilosrdan. Ali ti si njegova družica. Stalo mu je do tebe.

Sad pozovi – ” Harper je izvukla svoja krila, uhvativši ga nespremnog i natjeravši ga da zatetura unatrag. Otresla je majicu kojom joj je povezao ruke i okomila se na njega. Okovao joj je zglobove prije nego ga je mogla dodirnuti... i onda je bio trzaj unutar njenih prsa i vrtoglavi osjećaj ju je preplavio. Oh, kopile.

“Pozovi ga!”

“Jebi se!”

Stiskajući njene zglobove tako jako, da ne bi bila iznenađena kad bi nešto puklo, protresao ju je. “Pozovi ga!”

Njen demon je izronio u prvi plan. “Pusti me.”

On je usisao još psiho-energije, potresavši njenog demona u povlačenje.

“Uradi to.”

“Jebi. Se.” Harperin glas je sad bio nestabilan kao i njene noge.

Obamrlost ju je preplavila, ostavivši ju da se osjeća slabo. Ne, ona neće ovako otići. Harper je oštro zaokrenula jedan zglob i oslobodila svoju ruku.

“Ne – ” Zalijepila je svoj dlan na njegovo čelo. I dok se moć izlijevala iz nje i ulijevala u njega, pala je na koljena. Tama koja se skupljala oko njenog vidnog polja se zatvarala oko nje, ali ona je silom tjerala svoje oči da ostanu otvorene; gledajući dok se Crow tresao i zavijao.

Tanner! Od napora telepatskog poziva srušila se na stomak. Tama je zvala. Borila se jako.

134

Naš svet knjiga Tanner je upao u sobu, baš kad je Crow prizvao pištolj. Prvi hitac je otišao široko, ali od drugog je Tanner zateturao unatrag zarežavši.

Pokušala je puzati prema njemu, ali njeno tijelo je omlitavljeno i osjetila je kako nestaje. Koristeći zadnji komadićak psiho-energije kojeg je mogla skupiti, pozvala je, Knox... moj stari ured. Onda se sve zacrnilo. *** Bol ju je probudila. Iscjeđujuća, nepodnošljiva, vruća do usijanja bol koja je sijevala kroz njenu glavu. Bože, osjećaj je bio kao da netko upotrebljava mač da bi prepolovio njenu lubanju. Pod naletom mučnine, čvrsto je zatvorila usne, uplašena da se neće moći suzdržati.

Harper je znala da nije sama. Mogla je namirisati Knoxa. Osjetiti njegove oči na sebi. Također je mogla osjetiti njegov bijes kako okrznjuje rubove njene svijesti. Taj isti bijes je zgušnjavao zrak i pritiskao njena prsa.

Od njega je njezin demon bio ukočen, oprezan.

Harper je silom otvorila oči, lecnuvši se kad je svjetlo ubolo njene oči i poslalo još razornog bola kroz njenu glavu. Zaškrgutala je zubima kako bi suzbila poriv da zaplače. U tom trenutku, bol joj je bila najmanja briga.

Više od metar osamdeset sirove moći je stajalo kraj njenog kreveta, ruku nemarno zabijenih u njegove džepove... i odisalo gnjevom koji je zarobljavao dušu, od kojeg se naježila.

Njegovo lice je bilo prazno, ali njegove tamne oči su bile tvrde poput dijamanta i sijale su od ljutnje. Iznenadni strah je pojurio niz njenu kralježnicu. Uvijek ju je plašilo kad bi bio tako neprirodno sabran. Partner ili ne, nikad nije dozvolila samoj sebi da zaboravi kako ima posla s krajnjim predatorom; arhdemonom, stvorenjem rođenim da izaziva kaos i razaranje.

Pročišćavajući svoje grlo, podigla se u sjedeći položaj, jedva primjećujući da su se njena krila stopila s leđima. “Je li Tanner okej?”

Na trenutak, Knox je šutio. “On zacjeljuje.” Njegov ton je bio ravan, ali ona to nije pogrešno zamijenila sa smirenošću.

“A Crow?”

“Uhvatili smo ga.” Knoxove oči su se suzile. “Ovo je drugi put da me nisi pozvala kad si bila u opasnosti.” Riječi su bile smrtonosne kao i bilo koja oštrica.

“Jesam te pozvala... naposljetku.”

“Da, ali do tad me Tanner već pozvao.”

Odbijajući da se povuče, suočena s njegovom ljutnjom ili moći, ona je podigla bradu. “Gledaj – ” “Obećala si mi da ako ikad budeš trebala moju pomoć, da ćeš me zvati.”

“U pravu si, jesam.”

135

Naš svet knjiga “Ali to nisi napravila.”

Nije i nije joj bilo žao. “Crowa nije zanimalo mene povrijediti. On je htio povrijediti tebe. Bila je to zamka.”

Njegove nosnice su se širile. “Ti misliš da ja to ne znam?”

Ona se namrštila. “Ako znaš to, zašto si ljut na mene?”

“On. Te. Mogao. Ubiti.”

Umalo je zadrhtala na svilenu prijetnju u tim meko izgovorenim riječima. “On nije htio mene mrtvu, htio je tebe mrtvog.”

“Ali on ne bi imao nikakvog problema ubiti te.”

“Ne dok ne bih poslužila svrsi, koja je bila pozvati tebe. Kad to nisam učinila, spasila sam nas oboje.” Zrak je zahladio kad su mu se oči zacrnile.

I ona je vidjela da je demon bio eksponencijalno ljut.

“Bila si iscijeđena do nesvijesti,” rekao je demon, njegov ton hladan i udaljen kao i uvijek. Pa ipak, mogla je osjetiti njegov bijes. “Kako je to spašavanje sebe?” izazivao je.

“Iscijeđena, ali ne mrtva,” ona je naglasila.

“Iscijeđena, mrtva – nijedno mi nije prihvatljivo.” Onda se demon povukao, i Knox je opet sijevao očima na nju. “Niti je to prihvatljivo meni.”

“Pa, tvoja smrt nije prihvatljiva meni.” On nije bio jedini u njihovoj vezi, koji se mogao ponašati zaštitnički. “On nije htio ubiti mene, on je samo htio ubiti tebe.”

“Pa opet, upucao je Tannera... a on je pucao da ubije. Ili si to zaboravila?”

“Reci mi, da sam učinila što je tražio, što ti misliš da bi se dogodilo? Ha? Misliš li da bi ga samo uništio na mjestu i mi bismo odšetali bezbrižno zviždukajući? On me imao u rukama. Već samo to, bi te natjeralo na oklijevanje – na što je on i računao, i s tim planirao. To oklijevanje bi te ubilo.”

“Možda se ne bi tako dogodilo.”

“Nisam htjela riskirati.”

“Zbog čega te skoro ubio.”

Zabila je ruku u svoju kosu. On ju jednostavno uopće nije slušao. “Što želiš da kažem? Da mi je žao? Da to nikad neću učiniti ponovo?”

On će podrugljivo. “Zašto bih tražio od tebe da mi obećaš da to nikad nećeš ponoviti? Ti očito ne držiš do svoje riječi.”

Skočila je na noge tako brzo da se zaljuljala. “Ti jebeni kurvin sine.”

“Sjedni dolje prije nego padneš.”

Ignorirajući to, mrko ga je pogledala. “Ti iskreno meni govoriš to sranje?” Zar bi on stvarno propitivao njen osjećaj integriteta?

“Dala si mi obećanje. Nisi ga održala.”

136

Naš svet knjiga “Oh da, ja sam jednostavno najgora družica ikad, jer sam te htjela zaštititi. Kako sam se usudila,” rugala se.

On je agresivno koraknuo prema njoj. “Ne trebam tvoju zaštitu. Ne želim da me ti štitiš. Želim da živiš.”

“Da li ti ja izgledam kao jebena prikaza? Živa sam, seronjo! A ako ti ne želiš da te ja štitim, pitaj me da li me je briga! Ja sam tvoja družica! To partneri rade! A štititi ljude do kojih mi je stalo je ono tko sam ja!”

“I zbog te zaštitničke crte postaješ nemarna,” on je puknuo.

“Kaže osoba koja je prizvala plamenove jebenog pakla i uništila kuću mračnih čarobnjaka da bi zaštitila svoju družicu! Ma da, nemaš pravo osuđivati me za ovo, Thorne.”

“Imam pravo biti ljut što si mi dala obećanje kojeg se nisi držala.”

“Ti si ljut, jer se ja neću postrojavati onako kako ti želiš. Ja sam svoja osoba i nikad se nisam pretvarala da sam nešto drugo. Ljudi kao Belinda će se promijeniti da se prilagode nekome, ali to nisam ja. To nikad neću biti ja. Zaštitila sam te večeras i ako bude potrebno, učinit ću to opet. Ako ti to ne možeš prihvatiti, onda ti ne prihvaćaš mene. A ako je to tako, reci to sad i završi što imamo prije nego jedno drugog potpuno izludimo.”

On je zatvorio oči i frustrirano izdahnuo.

“Pa? Možeš li to prihvatiti ili ne?” Jer ona neće imati ovu raspravu svaki put kad učini ono što mora, da bi ga zaštitila. On je morao razumjeti da se ona neće promijeniti, i morao se pomiriti s time.

Nekoliko trenutaka kasnije, otvorio je oči. “Moram razgovarati sa stražarima.”

Njen stomak se prevrnuo. Njegovo neodgovaranje na njeno pitanje joj je reklo sve što je trebala znati.

“Ti bi trebala odmoriti i – ” “Gubi se,” ona je zarežala.

Njegove obrve su poletjele. “Oprosti?”

“Izlazi jebeno odavde.” Umjesto toga, drski jebač je krenuo prema njoj.

Njen demon je iskočio na površinu i zasiktao, “Nemoj.” On je pametno zastao. “Nećeš dobiti ispriku,” rekao mu je. “Ni ona ni ja ne žalimo zbog onoga što smo učinili ili tko smo.” Harper je preuzela natrag uzde i mrko ga pogledala. “A ako ti se to ne sviđa, jebi se!”

S time, odjurila je u kupaonicu i treskom zatvorila vrata. Teško dišući, naslonila se leđima na njih. Koraci su krenuli u njenom pravcu... ali onda je njihov zvuk izblijedio dok je izlazio iz spavaće sobe.

Bako, moram otići odavde.

137

Naš svet knjiga Knox je izašao iz spavaće sobe, ljući nego što je bio u dugo vremena.

Bio je na sastanku s Levijem, Keenanom i Larkin, kad je primio Tannerov mahniti poziv. Dok mu je strah začepljivao grlo, pyroportirao je sebe i svoje stražare na recepciju u studiju. Nije morao čuti Harperin poziv njemu; mogao je čuti borbu iz ureda. Upadajući unutra da ju nađe na podu; zatvorenih očiju, ne pomičući se...

Mrtvu.

Riječ se odbijala po njegovoj lubanji, dok nije osjetio puls pod svojim prstima. Olakšanje je pojurilo kroz njegove vene, ali nije umanjilo strah i bijes koji su zagrijavali njegovu krv i odveli njegovog demona u ludilo.

Podmukli osjećaji su se čak i sad zadržavali. Sve to se kiselilo u njegovom stomaku, uvrtalo i povlačilo njegovu utrobu, i mučilo njegovog demona.

Sve što je Knox htio je bilo da ona bude sigurna. On je trebao da ona bude sigurna. Vjerovao je da će ona održati svoje obećanje i pozvati ga ako bude potrebno. Vjerovao da ju njena potreba za samoodržanjem neće navesti da samu sebe dovede u preveliku opasnost.

Pogriješio je što je u to vjerovao, očito. I da, boljelo je što je ona prekršila svoje obećanje. Ta bol je održavala na životu kipući bijes.

Ulazeći u dnevno područje, pronašao je Levija, Keenana i Larkin kako sjede na sofama, izgledajući kao utjelovljenje nespretnosti. Oni su očito čuli raspravu. “Tanner se još uvijek dobro oporavlja?” pitao je Knox.

Levi je klimnuo. “Uskoro će potpuno zacijeliti.”

“Dobro.” Knox je prekrižio ruke. “Što je Crow imao za reći?” Svakako je imao namjeru razgovarati s njim, kad bude siguran da njegov unutrašnji demon neće preuzeti i uništiti Crowa i štogod mu bude na putu.

Ne da bi Knox požalio ubojstvo. Ne bi uopće. U stvari, odgovoriti na potrebu za osvetom koja je lupala po njemu, jako bi pomoglo da se on osjeća puno bolje. Ali kad su Bray i ostali prizivali Crowovu smrt kako bi osvetili Carlu, Knox je odbio; raspravljao je da Crow zaslužuje jednaku pomoć, na koju je svaki demon blizu odmetanja imao pravo. Izgubio bi poštovanje svoje jazbine kad bi se ponašao drugačije da osveti svoju družicu.

“Puno,” odgovorio je Keenan. “Više nego drage volje je podijelio svoje vjerovanje da tebe treba uništiti. Nije zašutio o tome dok mu Doc nije ubrizgao tekuću varijantu njegovih lijekova. Sad sjedi u kutu svoje ćelije, ljuljajući se i mrmljajući nešto sebi u bradu.”

“Odbija uzimati svoje tablete,” Levi je dodao. “Rekao je da ga pokušavamo otrovati. Sasvim je siguran da je Doc dio neke urote, koja ga želi vidjeti mrtvog.”

138

Naš svet knjiga “On nije uplašen,” rekla je Larkin. “On kaže da je bio izabran za ovaj zadatak; uvjeren je da će osoba, koja ga je izabrala da obavi njihov posao, osigurati njegovu slobodu. Očito je zavarao samog sebe u vjerovanje kako ga je netko 'poslao'.” Uzdahnula je. “Nisam sigurna da mu se može pomoći. Meni se čini da je otišao predaleko.”

“Bray i Roan se žele suočiti s njim,” počeo je Levi, “ali uskratio sam im pristup dok ti ne odobriš. Roan, svojeglavi gad kakav je, vjerojatno bi pritiskao s time, da nije još u bolovima poslije njegove zadnje kazne.”

“Pa, sad se Roan može ispuhati na pravom krivcu za muke njegove majke, umjesto da krivi Harper,” rekao je Keenan.

“Na drugu važnu temu,” počeo je Knox, “što ste saznali o Dariu?”

“Točno ono što si čuo,” rekla je Larkin. “Zazidao se u svom dvorcu i nije ga napuštao mjesecima. Razgovarali smo s mnogo demona iz njegove jazbine. Većina vjeruje da on iskreno oplakuje nečiju smrt, iako nisu sigurni čiju.”

“Nema nikakvih naznaka da on gradi vojsku,” rekao je Keenan. “Čini se da je to samo pretpostavka, iako nitko ne zna gdje je glasina počela, baš kao što nitko ne zna otkud je krenula glasina da se on odmeće.”

“Većina ne vjeruje ni u jednu glasinu,” dodala je Larkin.

Bez dokaza, ni Knox im ne bi vjerovao.

Levi se podigao na noge. “Ako ne trebaš ništa drugo, mi odlazimo.”

“Pričat ćemo opet sutra,” Knox im je rekao.

Keenan i Larkin su napustili sobu, ali Levi se zadržao na dovratku i okrenuo prema Knoxu. “Nisam mogao da ne čujem što je rečeno gore... popusti malo Harper.”

“Da popustim?” Knox je ponovio u nevjerici.

“Ima puno stvari oko kojih ćeš dobiti Harper da pristane na kompromis,” rekao je Levi. “Ali ignorirati nagon da zaštiti ljude do kojih joj je stalo, nije nešto na što će ona pristati – čak ni za tebe.”

Stisnute čeljusti, Knox je rekao, “Bio si točno tamo u tom uredu sa mnom, Levi. Vidio si ju na tom podu.” Blijedu. Nepomičnu. Njegov demon je sišao s jebene pameti.

“Da. I kao i ti, paničario sam. I bio sam ljut na nju,” priznao je Levi.

“Tako jebeno ljut. Ali onda sam podsjetio samog sebe s kime imam posla.

Ti ju znaš bolje od ikoga. Znaš da je ispod te tvrde školjke mekano srce koje duboko osjeća.”

On je to znao. Volio je to u vezi nje.

“Ona je zaštitnica do srži. Ne možeš očekivati od takve osobe da izloži opasnosti nekoga do koga joj je stalo.”

“Mogu očekivati od nje da cijeni svoj vlastiti život.”

139

Naš svet knjiga “Ona ga i cijeni. Ali također cijeni tvoj, i očito cijeni tvoju sigurnost više nego svoju. To je posebna stvar, Knox.”

Da, bila je, ali to nije mijenjalo jednu vrlo jednostavnu činjenicu. “Njena sigurnost je važnija od moje.”

“Tebi, ali ne njoj. Večeras, ona je samo učinila ono što bi ti učinio u njenom položaju.”

Jebi ga ako nije bio u pravu.

“Ona je najbolja stvar koja ti se ikad dogodila, Knox. Nemoj ovo sjebati,” doviknuo mu je Levi preko ramena dok je odlazio.

Prolazeći rukom kroz svoju kosu, Knox je uzdahnuo. Zabrljao je.

Kraljevski. I sad je to morao popraviti. Krenuo je gore i u spavaću sobu.

Harper još uvijek nije izašla iz kupaonice.

Skupio je ruke u šake na vratima. “Otvori, Harper.” Ništa. “Dušo, moramo razgovarati.” Još uvijek ništa. Znajući da mu upadanje unutra neće donijeti nikakve bodove, rekao je, “Imaš dok nabrojim do pet da otvoriš vrata ili ulazim unutra, dušo. Jedan. Dva. Tri. Četiri. Pet.” Ali ona nije izašla. Tvrdoglava od glave do pete. Moralo mu je biti čudno što mu se to sviđalo kod nje. Okrenuo je kvaku i ušao unutra... samo da se smrzne kad je pronašao sobu praznu. “Jebiga.” *** Jolene je stavila dvije šalice iz kojih se pušilo na četvrtaste podmetače, na stoliću za kavu od mahagonija. “Pij svoj čaj, srce. Opustit će te.” Ona je zatim sjela na kauč pokraj Martine i prekrižila noge. “Osjećaš li se mirnije?”

Držeći meki jastučić na svojim prsima, Harper se dublje namjestila u prepunjenom naslonjaču. “Ne zapravo.” Omotala je noge dekicom od flisa, baš kao što je često radila dok je bila dijete. Kad bi posjećivala Jolene tijekom godina, skvrčila bi se u tom naslonjaču puno puta – ponekad uz knjigu, ponekad grickalice, dok je gledala film s rođacima.

Voljela je kuću svoje bake. Voljela je osjećaj dobrodošlice koji je imala.

Uvijek je mirisala na kolačiće, kavu i lavandu. Večeras, bio je tu i dašak lagane kiše koji je dolazio kroz djelomično otvoreni prozor.

Nije to bila tiha kuća, jer su njeni rođaci uvijek ulazili i izlazili, iz jednog ili drugog razloga. Pogotovo su se djeca stalno pojavljivala, nadajući se da je Jolene napravila svoje čuvene kolačiće. Ali iako je to bilo stalno središte aktivnosti, bilo je opuštajuće. Možda jer je bilo tako domaće, sa svim tim nabacanim jastucima, dekama i zemljanim bojama. Tamo je bilo uramljenih fotografija, uspomena i tričarija posvuda. Kao i Harper, Jolene je cijenila uspomene.

“Ti znaš zašto je on ljut,” rekla je Jolene.

140

Naš svet knjiga “Naravno da znam. Ali prokleta bila ako ću se ispričati zbog onog što sam učinila.” Ili što sam bila, ono što jesam.

“Ne bih ni očekivala to od tebe. Ali zamisli se u njegovom položaju.”

Jolene je podigla svoju kavu. “Zamisli da si primila slab telepatski poziv od njega. Zamisli da si onda stigla u njegov ured i našla ga ispruženog na podu, nepomičnog. Tanner je upucan, a Crow ima pištolj. Kako bi ti reagirala?”

Jednom riječju, loše.

“Knox je bio uplašen, srce.” Jolene je puhnula preko ruba svoje šalice.

“Sad, naravno, on je znao da si živa, jer je sidrena veza bila još uvijek na mjestu. Ali kladim se da nije o tome razmišljao kad te vidio da tamo ležiš.

Panika i strah su ga vjerojatno preuzeli.”

Harper je to mogla razumjeti, mogla je čak i suosjećati. Ali to nije izbrisalo koliko su njegove riječi boljele. Njen demon je zamišljao puno predivnih načina kako ga je mogao natjerati da pati. “To još uvijek ne daje njemu ili njegovom demonu, pravo da bude šupak.”

“Ne, ne daje,” složila se Jolene. “I to je razlog zašto sam poslala Ciarana da te teleportira ovamo. Taj komentar o tebi, da nisi netko tko drži do svoje riječi, je bila usrana stvar za reći.”

Martina je klimnula, lakirajući u crveno svoje dugačke umjetne nokte.

“Ljudi kažu stvari koje ne misle kad su ljuti, ali to nije nikakav izgovor.”

“Ljuti me što je on to rekao,” Ciaran je rekao Harper, očiju zalijepljenih za TV dok je bio izvaljen u stolici za ljuljanje; s pivom u ruci, daljinskim upravljačem u krilu. “Ali ne vjerujem da on to stvarno misli o tebi.”

“Ni ja,” rekla je Jolene.

Harper je pojačala stisak na jastučiću. “Možda. Možda i ne. Ali ako on ne može prihvatiti da ću ja učiniti što moram kako bih ga zaštitila, i dovraga s posljedicama, onda me on ne prihvaća.”

Jolene je pijuckala svoju kavu. “On te prihvaća, Harper. On samo ne zna što da uradi s tobom. Navikao je da su stvari i ljudi pod njegovom kontrolom.”

O da, znala je ona to. “Upozorila sam ga, opet i opet, da me nikad neće kontrolirati.”

“Možda je neki stvarno, stvarno glupi dio njega mislio kako to nije istina,” predložio je Ciaran.

“Muškarci,” narugala se Martina. “Ti si napadnuta, ali da li te on zagrlio? Poljubio te? Uvjerio te da si dobro? Ne, on se ponaša kao kreten.”

Ciaran je otrgnuo oči s TV-a pričvršćenog na zid. “To nije zato što je on muškarac,” rekao je, uvrijeđen u ime svog spola. “To je zato što se on ne nosi dobro sa strahom.”

141

Naš svet knjiga Štogod. Harper je uzdahnula. “Hajmo samo pričati o nečem drugom.”

Jolene ju je potapšala po ruci. “Naravno.”

Harper je naslonila glavu na jastuk, slušajući djecu kako se smiju dok su skakali po lokvama u prednjem dvorištu. Svaki put kad bi čula auto kako se približava, paničarila je; pitajući se da li je Knox došao po nju. Ali onda bi auto prošao, i njeni otkucaju srca bi se usporili.

“Drago mi je što su uhvatili Crowa,” rekla je Jolene.

Zbog toga se Harper zamislila. “Zasmetalo me nešto što je rekao.”

“Knox ili Crow?” pitala je Martina.

“Crow,” Harper je odgovorila.

Martina je puhnula na nokte da osuši boju. “Misliš na onu stvar s demonskom bebom?” Rekla je to bez ikakve zabrinutosti.

“Ne. Rekao je da je na zadatku; da mu je netko rekao da to učini.”

“On pati od halucinacija, srce,” rekla je Jolene.

“Znam.” Harper je podigla svoju šalicu i otpila gutljaj čaja. “Bilo je samo nešto u načinu na koji je to rekao. Što ako on nije imao pravu viziju? Što ako je netko manipulirao njegovim mentalnim stanjem i usadio mu tu ideju u glavu?”

“Crow nije ni blizu da bude stvarni protivnik Knoxu,” rekao je Ciaran, mršteći se. “Nema smisla da bi netko pokušao ubiti Knoxa koristeći mentalno nestabilnog demona koji nije dovoljno moćan da bude stvarna prijetnja.”

Martina je klimnula. “To se stvarno čini kao prilično loš plan.”

“Tako slabašan da ga ne bi vrijedilo isprobavati,” dodala je Jolene.

“Uvjerenje da mu je 'dan' zadatak je dio njegove halucinacije.”

To je imalo smisla. Pa opet, Harper nije bila uvjerena.

Ukočila se kad je čula drugi auto da se približava. Ne samo približava, usporava. Molim te, ne, nemoj da bude on. Mogao bi to biti samo susjedov auto, pomislila je kad se zaustavio. Ili bi to mogao biti netko, tko posjećuje nekog od susjeda. Stvarno nije bilo mjesta za paniku... iako je zvuk zatvaranja vrata pratio zvuk koraka kako dolaze po šljunčanoj stazi. To bi mogao biti Beck. Ili jedan od njenih rođaka. Ili – Zvono na ulaznim vratima je zacvililo.

“To je vjerojatno Knox,” rekla je Jolene. “Vjerujem da ga ne želiš vidjeti.”

Harper je zatresla glavom. “Preumorna sam za njega, Bako.” Djevojka je morala biti najbistrija kad je imala posla s nekim poput Knoxa Thornea.

Upravo tad, bila je emocionalno iscijeđena i puno previše ljuta da bi stvarno razgovarala s njim.

“Poslati ga odavde neće biti lako,” upozorio je Ciaran.

142

Naš svet knjiga Jolene je ustala s kauča, odlučnost uklesana u svaku liniju njenog lica.

“Ne, ali bit će učinjeno.” Njene pete su klackale po drvenom podu dok je izlazila u hodnik i do ulaznih vrata. “Pa, zdravo, Knox.” Čak i iz dnevnog područja, Harper je mogla savršeno čuti njegov odgovor.

“Jolene,” on je pozdravio. “Došao sam po Harper.”

“Da,” rekla je Jolene, “shvatila sam toliko.”

Uzdah. “Ako me ti nećeš pozvati unutra, pošalji nju van.”

“Ona je rekla da će me pratiti do vrata, ali čini se da nije. Možda ne bi trebali biti iznenađeni, jer je ona žena koja ne drži do svoje riječi.”

Harperina usta su se izvila, usprkos njenom tupom raspoloženju.

Jolene je opet progovorila. “Možda bi bila dobra ideja da joj pružiš malo prostora.” To nije bio prijedlog; bila je to instrukcija. Od koje se on bez sumnje narogušio.

“Ja ne odlazim bez nje, Jolene.”

“Pa, mogu te odmah uvjeriti da nećeš otići s njom,” izjavila je Jolene, dok joj je glas pooštravao. “Obećao si mi da će ona biti sigurna s tobom.

Obećao si mi da ju nećeš povrijediti.”

“Nikad ju ne bih povrijedio,” Knox je odmah odgovorio. Harper, dođi k meni.

Harper je frknula. Nije valjda bio ozbiljan.

“Ima različitih vrsta boli, Knox,” rekla je Jolene. “Ti ju nisi povrijedio fizički, što je jedini razlog zašto još dišeš. Ali povrijedio si njeno srce – nešto što si morao čuvati sa svime što je u tebi.”

Stanka. “Jolene, ovo je između mene i Harper.”

“Ne, nije, jer te ona ne želi vidjeti.”

Harper, ukoliko ne želiš da se tvoja baka i ja borimo, dođi do vrata.

Psujući u sebi, Harper je izašla iz sobe i niz hodnik. “Čini se da ona ipak drži do svoje riječi,” Jolene mu je rekla.

Harper se zaustavila iza Jolene, i njegov se pogled hrabro spojio s njezinim. Njena prsa su boljela od samog pogleda na njega. Bio je tako bolno zgodan. Živuće, dišuće zavođenje. I totalni šupak. Njen demon je sijevao očima na njega, izvijene gornje usne.

On je ispružio svoju ruku. “Dođi.”

Ona je zatresla glavom. “Idi kući.” Gledanje u njega ju je ponovno razljućivalo.

Harper – Samo. Odlazi.

Knox je u sebi opsovao. Njegova je družica bila puno stvari, ali nije bila hladna ni udaljena. U tom trenutku, činilo se da je obje te stvari.

143

Naš svet knjiga Kratka fizička udaljenost između njih je mogla biti i ocean. Bila je izgubljena za njega u tom trenu. I on nije znao kako da ju dovede natrag.

Ono što jest znao, je da bi to bilo puno jebeno lakše, kad bi se njena obitelj povukla i pustila ih da to riješe. Jolene je, s druge strane, stajala tamo kao stražar. Martina i Ciaran su bili iza Harper, mrko ga gledajući.

Još više, drugi demoni su se skupljali u dvorištu, gledajući prepredenim očima.

To je bila stvar sa vragolanima. Kad se zamjeriš jednom; zamjerio si im se svima.

Ne da je Knox bio zabrinut. Mogao ih je sve ubiti uz minimum truda.

Neće, naravno, jer su oni bili Harperina obitelj. Ali prikaz moći bi poslužio kao pristojno upozorenje da se povuku. I on bi napravio takav prikaz, da dvije male djevojčice nisu dojurile u kuću i omotale se oko Harperinih nogu... što je bez sumnje bilo zašto su to učinile. Vragolani svih uzrasta su bili lukavi, kao i svi ostali.

Njegov demon je zarežao na prizor. Htio je svoju družicu. Htio je razbiti zid koji je podigla između njih. Htio ju je zgrabiti i odvući kući. Ali Knox je znao bolje nego da ju sad pokuša i dodirnuti. Uostalom, već je dovoljno zabrljao. Zato je uzdahnuo i rekao joj, “Vratit ću se ujutro. Budi spremna.”

Harper je ostala gdje je i bila dok se Knox vraćao do Bentleya, gdje ga je Levi čekao. Kosac joj je uputio 'smiluj mu se' pogled, ali ona ga je ignorirala.

“Stvarno nisam očekivala od njega da će otići,” rekla je Martina dok je auto nestajao niz ulicu.

“On poštuje njene želje,” rekla je Jolene. “Ima još nade za njega.”

144

Naš svet knjiga

Svilena, bijesna vrućina je lizala po Harperinoj koži. Izvukla je šokirani uzdah iz nje i trznula njenu svijest, izvlačeći ju iz sna. “Šššš, dušo.”

Njen demon je zarežao na zvuk njegova glasa, od čega je sjećanje na raspravu bljesnulo u njenom umu. Njene oči su se naglo otvorile, i ona je sijevala na jebenog šupka koji ju je posesivno držao uz sebe na njihovom – ne, njegovom – krevetu. “Je li ti mene zezaš?” Moralo je to biti. Ili je on izgubio svaki osjećaj samoodržanja, kojigod.

“Ti nisi stvarno mislila da ću ja provesti noć dalje od tebe, zar ne?” Knox je čekao dok ona nije zaspala prije nego ju je uzeo iz Joleneine gostinjske sobe.

“Da sam htjela doći ovamo, otišla bih s tobom!” Režeći, borila se protiv njega. Ona će otići odavde. Ona će se vratiti u Joleneinu kuću. Ona će – Knox ju je prevrnuo na leđa i iskoristio svoje psihičke ruke da joj drži zapešća iznad njene glave. “Sjebao sam.” Ona se umirila, pa je on nastavio.

“Znam to. Ali ti me nisi pozvala, dušo. Nisi mi vjerovala da ću zaštititi nas oboje.”

“Trebao si stati na onom 'sjebao sam'.” Ostatak je poništio njegovo priznanje i zato ga je Harper htjela udariti šakom u lice, što bi bilo mega teško dok ona ne može pomaknuti rukama. I stvarno, tko bi ikad bio toliko glup da savlada nekog, koga je veličanstveno razljutio?

“Sjebao sam,” ponovio je.

“Da, jesi,” ona je odrezala. A njemu je bolje da ne misli kako je to dovoljno da mu ona oprosti.

“Ti se nisi pomicala, Harper. Nisi izgledala kao da dišeš. Na nekoliko sekundi, mislio sam da si mrtva. Moj demon je poludio. Da nisam osjetio tvoj puls kako udara pod mojim prstima, svi u tom uredu bi bili mrtvi za par sekundi.” On bi izgubio svaku kontrolu.

Bol u njegovom glasu je oduzeo malo vjetra iz Harperinih jedara. Njen demon, s druge strane, nije imao nimalo suosjećanja za njega. “Čak i kad sam shvatio da si živa, bio sam još uvijek toliko mahnit, da bih ubio Crowa na licu mjesta, da moj prioritet nije bio odvesti te na sigurno mjesto, daleko od njega.” Knox je provukao prste kroz njenu kosu.

“U tom trenutku, nije mi bilo važno što je ubijanje njega bila pogrešna stvar; da bih potkopao sebe pred svojom vlastitom jazbinom, ako bih

145

Naš svet knjiga učinio za tebe ono što nisam htio za drugoga. Sve o čemu sam mogao razmišljati je bilo da si mogla umrijeti.”

“Razumijem da si bio uplašen. Stvarno. Ali ako misliš da zbog toga možeš biti seronja i dovoditi u pitanje moj integritet, poludio si.”

Tvrdoglava izbočina njene brade ga je skoro nasmijala. Bila je jednostavno naprosto slatka kad je bila ljuta. “Kad si prvi put tražila od mene, da ti kažem odmah ako Crow povuče neki potez, uvjerio sam te da hoću. Ali nisam. Čekao sam do kasnije tog dana da ti kažem. Gledao sam na to kao na zaštićivanje tebe – nisam ti htio sjebati dan priopćavanjem usranih vijesti ravno usred dana. Iako si ti razumjela da su moje namjere bile dobre, bila si ljuta, jer ti nisam odmah rekao, zar ne?”

Harper je mogla vidjeti na što cilja: iako je znao da su njene namjere bile dobre kad ga nije pozvala, nije mogao da ne bude povrijeđen što je prekršila svoju riječ. “Okej, znači nisam održala svoje obećanje. Žalim što sam bila u situaciji u kojoj sam izabrala tako učiniti, ali ne žalim što sam izabrala tako učiniti.” Ona ga neće namamiti u zamku.

“Baš kao što ja ne mogu požaliti, što sam odgodio reći ti loše vijesti. U tom smislu, nijedno od nas nije pogriješilo. Oboje smo imali dobre namjere kad smo donijeli te odluke, ali još uvijek smo povrijedili jedno drugo kad smo ih donijeli.”

Da, okej, to je bilo točno. “Nisi odgovorio na moje pitanje ranije.”

Znajući da ona misli na ono što ga je pitala netom prije nego je otišla, Knox je rekao, “Naravno da te prihvaćam kakva jesi. Želim te točno takvu kakva jesi. Čini se da ti misliš da te ja želim kontrolirati. Sviđa mi se što to ne želim. Sviđa mi se što to ne mogu. Sviđa mi se što imaš svoje vlastito mišljenje i što zahtijevaš da ja to poštujem. I ja to poštujem. Ali, dušo, to ne znači da će mi se uvijek sviđati tvoji izbori. Siguran sam da to vrijedi za obje strane.”

Harper je uzdahnula. Opet je bio u pravu, što je bilo nezgodno, jer je uništavao znatne komade iz njenog 'ti si šupak' argumenta.

“Mi oboje imamo vrlo jake osobnosti,” Knox je nastavio. “Nijedno od nas nije tip koji će se saviti da udovolji drugima. To znači da ćemo se ponekad sudarati glavama. To znači da ću te povrijediti kad to ne budem želio i obratno. Moramo naučiti prelaziti preko stvari, Harper.”

“Ne znam kako da prijeđemo preko ovoga. Ja se nikad neću promijeniti.”

“Znam to, ali nedostaje ti onaj dio da ja to ni ne želim.” Lagano je pratio njenu ključnu kost svojim prstima. “Ja moram prihvatiti da si ti spremna sebe izložiti opasnosti, kako bi mene zaštitila. A ti moraš prihvatiti, da ću biti ljut i loše reagirati ako to učiniš.”

146

Naš svet knjiga “Reagirati tako loše da kažeš usrane stvari – “ “Je bilo pogrešno,” on je završio. “Ispričao sam se zbog toga.”

“Zapravo, nisi.”

Shvaćajući da je ona bila u pravu, Knox je savio svoju ruku ispod njene brade dok je govorio. “Rekao sam stvari koje nisam mislio, povrijedio sam te, i za to mi je žao. Ali ne može mi biti žao što sam bio ljut, jer si se nosila s Crowom bez mene.” Nije namjeravao vrijeđati ih oboje govoreći drugačije, samo kako bi joj udovoljio.

“A meni ne može biti žao, jer te nisam namamila u klopku.”

Njegova usta su se malo izvila. “Tako vrlo tvrdoglava.”

“I tako vrlo ponosna na to.”

Knox je prešao palcem preko njene donje usne. “Bio sam ljući na sebe, nego što sam bio na tebe.”

Ona se namrštila. “Zašto?”

“Ja sam tvoj partner i tvoje sidro. Ja bih te trebao štititi.” Oslonio je svoje čelo na njezino. “Mrzim što sam ja sjedio na sastanku s mojim stražarima, i nisam imao pojma da si ti negdje u bolovima, napadnuta.” Stavio je ruku preko njezinog srca i pustio da ga njegovo kucanje umiri. “Ti podcjenjuješ što mi značiš. Uvijek si to podcjenjivala. Trebam da si sigurna. Dobro. Sa mnom.”

To je bilo nekako slatko. Nije joj dobro išlo 'slatko'. “Ako ikad budem opet napadnuta, radije bih utješni zagrljaj i 'kako se osjećaš', nego da se viče na mene.”

Knox je kliznuo rukama ispod njenih leđa i zagrlio ju. “Kako se osjećaš?”

“Manje ljuta na tebe.”

Knox se nije opustio, znajući da se još nije izvukao iz nevolja. “Kako je tvoj demon?” “Želi te išamarati. I to mislim, ono, stvarno jako.”

I mislio je da je tako. “Moj demon te želi maziti i učiniti da se osjećaš bolje.”

Okej, to je malo omekšalo njenog demona.

Poljubio je udubinu njenog grla. “Nismo nikad prije imali veliku svađu.

Bilo je suđeno da se dogodi u jednom trenutku. I sad se nosimo s time.

Počinjemo onako kako mislimo nastaviti. Kad ja sjebem, priznat ću.

Ispričat ću se. Ako ti trebaš prostora dok rješavaš nešto od svoje ljutnje, dobro. Neće biti lako to ti dati, ali hoću. Zauzvrat, ti nećeš odlaziti u ljutnji.

I ti nećeš spavati bilo gdje drugdje već točno ovdje kraj mene, gdje pripadaš.”

147

Naš svet knjiga “Nisam sigurna da si u položaju da koristiš taj zahtijevajući ton sa mnom.”

Njegova usta su se malo izvila na njezin nabusit pogled. “Kako bi se ti osjećala da sam te ja napustio, dušo? Kako bi se osjećala da si došla pronaći me, nadajući se da ćemo izgladiti stvari, i vidjela da me nema?”

Kao totalno govno. Ona je izdahnula dugi dah i onda se složila, “Neću otići slijedeći put. Ne kažem da neću otići u šetnju da se ohladim, ali neću te napustiti.”

On je klimnuo, zadovoljan. “To je moja djevojka.”

“Možeš li sad osloboditi moje ruke?” Od zločeste krivine njegovih usta se Harper napela. “Što?”

Podvukao je prste ispod mekane bijele majice koju je nosila. Mirisala je na nju. “Ovo je tvoja stara majica?”

Harper je klimnula. “Jolene ju je sačuvala za mene.” On je pjevušio u njen vrat dok je skupljao krajeve majice. “Sad čekaj malo, Thorne – “ “To se mora skinuti. Želim da mogu dodirnuti i okusiti svaki tvoj dio.”

“Još uvijek sam ljuta na tebe.” Pa, samo malo.

“Znam to.” Protrljao je svoj nos o njezin. “Ali držiš se za tu ljutnju samo kako bi imala za nešto se uhvatiti.”

Neka je proklet što je bio u pravu.

“Pusti se,” šaputao je u udubinu ispod njenog uha. “Znam da sam te povrijedio. Znam da sam zabrljao. Ali sada ću ti to nadoknaditi.”

“Oh da?” rekla je dok joj je on skidao majicu. Pustio je njene ruke da ju skine, i onda su njena zapešća opet bila prikovana iznad njene glave. “Hej, ne – “ Presjekla je samu sebe kad je on ustao s kreveta i odbacio svoju majicu, otkrivajući široka ramena i prsa za polizati. Voljela je valove njegovih trbušnjaka. Voljela ih je pratiti svojim jezikom i prstima. Ali, da, to se neće dogoditi dok joj on ne oslobodi ruke.

Uklonio je ostatak svoje odjeće, i ona je stegnula svoja bedra na prizor njegove kite, tvrde i spremne. Njegovo tijelo je pjevušilo od sirove moći, i to je bio potpuni afrodizijak za njenog demona, koji je odustao od svoje ljutnje; zadovoljen njegovom isprikom. Pa je Harper učinila isto. Pogriješio je, ali se ispričao. I ona je znala da je to i mislio. I halo, bio je stvarno zgodan.

Gol, Knox se nadvio nad nju s rukama smještenim sa svake strane njene glave. Prešao je jezikom preko njene donje usne. “Kad sam te prvi put sreo, pitao sam se jesu li tvoja usta stvarno te nijanse ili nosiš ruž boje višnje.”

Nijansa je bila prirodna kao i njene ugljeno crne trepavice. Podigla je svoja usta do njegovih, razdvojenih usana. Htio je zaroniti i okusiti i uzeti. I hoće. Ali ne još.

148

Naš svet knjiga Pratio je obris njenih usta vrhom svog jezika. Volio je njihov oblik, volio kako su bila plišana i mekana. Volio njihov osjećaj tijesno omotanih oko njegove kite. “Sve moje.” Poljubio je ugao njenih usta. Sisao njenu gornju usnu. Trzao mesnati dio njene donje usne svojim zubima taman dovoljno jako da ostavi ožiljak. Ona je polizala preko njega, ublažavajući bol. Pustio je vrh njegova jezika da klizne van i lagano se okrzne o njezin.

Ona je zarežala. “ Postajem mrzovoljna ovdje, Thorne.”

On se nasmiješio. “Ah, moja mačkica se vratila.”

Baš ga je htjela pitati što je to dovraga značilo, kad su se njegova usta zatvorila preko njezinih. Njegov jezik je utonuo unutra i prepleo se s njezinim. On ju nije samo ljubio, on ju je proždirao. Lickajući, grickajući, sisajući... uglavnom posjedujući njena cijela usta. Njegova ruka je kliznula u njenu kosu i njegovi prsti su joj masirali lubanju. Oh Bože, to ne bi trebalo biti tako dobro, ali bilo je. Ona se skoro rastopila u madrac.

“Svila je ništa prema tvojoj kosi.”

Harper je zadrhtala na taj duboki, skoro tutnjavi šapat. Borila se da oslobodi svoje ruke, ali te psihičke ruke su ju samo još čvršće držale. Njena pičkica se stisnula. Dijelu nje se sviđalo što je prikovana, ali htjela ga je dodirnuti. “Oslobodi moje ruke.” On je polako zatresao glavom, i ledeni palac je okružio oko njenog pulsa na zapešću.

“Mislim da ću ih ostaviti tamo gdje jesu zasad.” Knox je sisao udubinu ispod njenog uha, točno tamo gdje je ostavio mali ožiljak koji je govorio da je ona usidrena; da postoji demon koji će ubiti kako bi ju zaštitio. Ona je ostavila sličan ožiljak na njemu. Znajući da je ona to voljela, progovorio je u njeno uho. “Nemoj nikad misliti da ne prihvaćam cijelu tebe.”

Njegov topli dah je puhnuo preko njenog uha, od čega su joj se dlake na zatiljku naježile. “Knox – ” “Uvijek ću te željeti točno takvu kakva jesi.” Masirao je unutrašnju stranu njenih bedara, od čega su se njeni skliski nabori otvarali i zatvarali.

Miris njene potrebe se podigao i ispunio njegova pluća, i on je zarežao.

Njegov kurac je bolno probadao. Morao je biti u njoj, ali također je morao nešto utuviti u njenu lijepu glavicu. Pa je ponovio, “Točno takvu kakva jesi.”

Harper je oštro udahnula kad joj je širom raširio noge i hladan zrak pogodio njenu pičkicu. Oslonio je svoju težinu na nju, smještajući svoj klip preko njenih klizavih nabora, dok je njegov jezik kružio oko njene bradavice. Izvila se u njegova usta i trljala svoj klitić o njegov kurac, trebajući nešto olakšanja. Bila je vlažna i nemirna, a on je sav sretan to ignorirao.

149

Naš svet knjiga “Toliko puta sam bio na poslovnom sastanku ili konferencijskom pozivu, i sve o čemu sam mogao razmišljati je dolazak kući i pribijanje tebe uza zid, dok te uzimam.” Ugrizao je stranu njene dojke, obnavljajući ožiljak koji je izblijedio.

“Totalno to možemo sad uraditi,” rekla je čeznutljivo. “Želim prvo istraživati.”

Harper nije imala strpljenja za to, ali znala je bolje nego da se prepire s njim. Bio je dovoljno sadističan da joj uskrati orgazam, ako ne pusti da bude po njegovom. Njegove ruke su bile čvrste, ali njegovi prsti laki kao pero dok su prelazili preko njene kože, igrajući se sa kojekakvim živčanim završecima i šaljući dobre kemijske reakcije kroz nju. Kad bi ju on dodirivao, uvijek je osjećala kao da ju ocrtava, pamteći svaku liniju i oblinu.

Sve što je mogla učiniti bilo je uzdisati i stenjati, dok je on gladio.

Lickao. Ljubio. Ostavljao male usisne ugrize koje je smirivao vrtnjom svog jezika. Onda su se njegova usta zatvorila oko njene pičkice, od čega joj je dah zastao u grlu. On ju nije zadirkivao, tjerao ju je jako i brzo u orgazam od kojeg je drhtala od glave do pete i gorjela iznutra.

Otpuštajući njene ruke, Knox ju je okrenuo na stomak. Lizao je duž linija njenih krila, znajući koliko su ožiljci osjetljivi. Ona se migoljila i izvijala ispod njega, stenjući tražila još. “Želim te zakloniti. Štititi. Jebeno te posjedovati.” Povukao ju je na njena koljena. “Ali nikad te promijeniti.”

Zabio se u nju. Njena pičkica je bila otečena, ali zabio je svoj kurac duboko; stenjući na to koliko je pakleno vruća i skliska bila. “Moje omiljeno mjesto.”

Harper se podigla, pridržavajući svoju težinu na svojim rukama. “Jebi me,” hrapavo će. Mislila je da bi ju mogao natjerati da moli. Nije.

Omotavajući njenu kosu oko svoje šake, trznuo joj je glavu unatrag i zabijao se u nju mahnitim tempom, pogađajući njenu g-točku svakim savršenim, teritorijalnim prodorom svoje kite. Ona je zgrabila plahte, odgurujući se unatrag, ususret svakom prodoru.

Knox ju je jebao jače, znajući da je blizu; mogao je osjetiti kako postaje toplija i uža oko njega. “Svrši kad si spremna, dušo.” On ju neće tjerati da čeka. Ovo, ovdje i sad, bilo je za nju. Dok se njena pičkica počinjala tresti, rekao je, “Ti si meni jebeno sve. Nemoj nikad misliti drugačije.”

Bile su to riječi koje su ju prebacile preko ruba. Harper se izvila poput lûka dok je usijano zadovoljstvo trgalo kroz njeno tijelo, cijepajući svaku stanicu i mišić i kost. Njena pičkica se zatvorila oko Knoxa, koji se ukočio iznad nje zarežavši njeno ime. Osjetila je kako njegov kurac pulsira u njoj,

150

Naš svet knjiga osjetila svaki vrući mlaz njegova svršavanja. I onda je u jednom naletu energija napustila njeno tijelo, i ona se izvalila na madrac.

“Da li mi je već oprošteno?” pitao je, ljubeći njena leđa.

Ona je frknula. “Ovo nije bilo tvoje iskupljivanje. Ovo je bilo tvoje korištenje orgazama kako bi me smekšao, da ti lakše oprostim. Ponekad se pitam kako živiš sam sa sobom.”

On se nasmiješio u njenu kožu. “Ali ti me svejedno voliš.”

Ona je teško izdahnula. “Da, volim te.” *** Čuvar je pritisnuo dugme, i veliki zvučni signal se oglasio dok su se željezna, mehanička vrata otvarala. Mirisi znoja, plijesn, i izbjeljivača su jako pogodili Knoxa. Na prvi pogled, ćelija je izgledala prazno. Činilo se da na tankom madracu nitko nije spavao, i stolica je bila uredno gurnuta ispod čeličnog stola. Nije bilo nijednog zvuka osim čuvarevih koraka, koji su odjekivali niz hodnik. Ali Knoxu nisu promakli vrhovi cipela bez vezica kraj ulubljenog metalnog ormarića. Levi ih je također primijetio i prevrnuo očima.

Knox je ušao dublje u sobu. Crow je bio šćućuren uz betonski zid, okovanih ruku, bojažljivih očiju. Možda nije bio uplašen kad je razgovarao sa stražarima noć prije, ali sad se sigurno bojao. A od mirisa njegova straha je njegov demon ogolio svoje zube u divljem osmijehu. Bijes tog bića se smirio nakon vremena sa njegovom družicom, ali emocije su još uvijek kipile ispod površine.

Knox nije ništa rekao. Pustio je da se tišina rastegne dok se Crow nije počeo nervozno meškoljiti. Da je Knox bio bolja osoba, možda bi osjetio ubod tuge u cijeloj situaciji. Crow se uvijek činio dobar i pravedan. Nije Knoxu nikad pravio nikakve probleme. Bio je odan Deli i svojoj jazbini. Čovjek kakav je nekad bio, bio bi užasnut stvarima koje je učinio. Ali Knox se nije osjećao loše zbog njega. Nakon onoga što je gad uradio Harper, Knox bi mu rado ogulio kožu kao da je luk i onda ga posipao paprom i omotao bodljikavom žicom.

“Znao sam da ćeš doći,” Crow se hvalisao.

“Ne treba ti vizija da bi to znao.”

Crow je progutao. “Jesi li me došao ubiti?” “Što ti misliš?”

“Mogao bi me pokušati ubiti. Neće uspjeti.”

“Zašto je tako?”

“Moja je sudbina da te ubijem, kako bih spasio naš svijet.” Njegove cipele su škripale po betonskom podu dok se borio da se podigne na noge.

“Dok god si ti živ, ja sam zaštićen kako bih ispunio svoju dužnost.”

151

Naš svet knjiga “Vidim.” Knox je rukom počešao svoju čeljust. “Zvuči kao časni zadatak.”

Crow je podigao bradu, ponosan. “I jest.”

“Reci mi, je li ozljeđivanje Harper dio tog zadatka? Je li pucanje u Tannera dio toga? A što je s ozljeđivanjem Delie, kasapljenjem Carle, ili pucanjem u vozača taksija? Nijedna od tih stvari mi se ne čini 'časnom'.”

Mali nagovještaj žaljenja je zatitrao u Crowovim očima. “Popratna šteta.”

“Harper nije popratna šteta.” Njegov je glas bio kao bič. “Ona je moja družica i tvoj Primarni. Tanner je stražar; onaj koji je zaštitio tebe i ostatak naše jazbine puno puta. Mislim da se nijedna osoba neće složiti kako je plaćanje takvoj posvećenosti tvojoj sigurnosti sa metkom, 'časno'.”

“Ti ne razumiješ, jer ti nisi vidio što sam ja vidio.”

“Mislim da ni ti nisi 'vidio'. To je sve u tvojoj glavi.”

“Vidio sam budućnost,” izjavio je, odlučan. “Nisam jedini u tome.”

Knox je polako izvio obrvu, neuvjeren. “I tko još dijeli ovo uvjerenje?”

“To nije nešto što namjeravam otkriti.”

“Zašto ne? Zašto biti odan nekome tko te poslao u opasan zadatak bez ikakve pomoći ili zaštite?”

Crowovo samopouzdanje se poljuljalo na nekoliko trenutaka, ali onda je on opet izbacio svoju bradu. “Oni vjeruju u moju sposobnost da privedem ovo kraju.”

“Naravno,” rekao je suho Knox, izmjenjujući pogled s Levijem.

“Ne možeš sakriti istinu od mene,” izjavio je Crow. “Ja sad znam što si ti.”

Knox nije mogao da se ne nasmiješi. Čuo je tu izjavu tijekom godina više puta nego bi mogao pobrojati; nitko nikad nije točno pogodio. “A što je to?” Bez odgovora, što nije bilo iznenađujuće. “Ti ne znaš ništa, Crow.

Nisi vidio ništa. Povrijedio si ljude koji to nisu zaslužili dok si bio na nekoj nepostojećoj potrazi. Da si zdravog uma, ubio bih te na mjestu.”

Crow se nabio u zid, teško gutajući. “Želiš li znati što ću umjesto toga učiniti? Izliječit ću te. Vratit ću te s ruba. I onda ćeš morati živjeti s onim što si učinio – to jest, ako možeš živjeti sa saznanjem da si povrijedio toliko ljudi, uključujući svog vlastitog partnera. Osobno, mislim da si nikad ne bih oprostio da povrijedim svoga.” Knox se okrenuo na peti i otišao s Levijem odmah iza njega. Čuvar je pritisnuo dugme da zaključa vrata. Kliznuvši su se zatvorila uz zveket. “Stvarno misliš da ga možeš vratiti?”

152

Naš svet knjiga “Svakako namjeravam pokušati,” odgovorio je Knox. “Kad bih ga sad kaznio, to mu ništa ne bi značilo – samo bi nahranilo njegovu fantaziju u kojoj sam ja veliki, zločesti vuk.” Čuvar je klimnuo razumijevajući. “Postao bi mučenik u svom vlastitom umu.”

“Točno.” Knox je zatim produžio niz hodnik.

“Moram reći,” tiho je počeo Levi, “ja sam... pa, ponosan kako si se nosio s time. Nisam mislio da ćeš biti dovoljno razuman oko situacije, da bi učinio bilo što drugo, osim ubio ga na licu mjesta. Pretpostavljam da možemo zahvaliti Harper na tome. Ona te stabilizira na više načina.”

“Tako je.” Što je bilo dobro za svijet općenito.

Tek kad su bili u Bentleyu Levi je ponovno progovorio. “Bio je vrlo odlučan da ga je netko odredio za ovaj zadatak. Misliš li da je moguće, da je još netko uključen?”

Knox je zagladio rukom kravatu. “Prema Keenanu, bio je također vrlo nepopustljiv u tome da ga Doc želi otrovati.”

Levi je nagnuo glavu. “Istina. Bit ćemo sigurni kad se oporavi i počne ispravno razmišljati. Ako su drugi uključeni, odat će ih.”

A onda će se nositi s njima, na ovaj ili onaj način. *** Kako su bili odvažna i ekspresivna stvorenja, vragolani se nisu zamarali s pasivno-agresivnim ponašanjem. Ako im je nešto smetalo, nije im bio apsolutno nikakav problem, dati vam to do znanja. Ne iz prkosa, već zato što jednostavno nisu vjerovali u sekiranje oko sranja. I zato je Harper slušala zabrinutu i ljutu Khloë, kako bjesni svom snagom.

Harper je znala da ju to čeka, jer je poznavala svoju obitelj; znala je kako će Khloë reagirati na događaj Crow protiv Harper. Slijedom toga, učinila je ono što je uvijek radila kad je njena obitelj osjetila potrebu da ju grdi: nastavila je s onim što god je radila i pustila ih da se ispušu. Pa je zato čučnula kraj Khloëine nove recepcije koja je također bila i izložbeni ormarić, pažljivo postavljajući nakit i druge proizvode na staklenu policu, dok je njena bijesna rođakinja stajala iznad nje.

Lupivši potvrdama za tetovaže u pola cijene na stol, Raini je zarežala.

“Ostavi ju na miru, Khloë.”

Sitna vragolanka je prekrižila ruke. “Ostavit ću ju na miru kad se Harper ispriča, jer mi nije rekla sinoć da ju je Crow napao. Morala sam to saznati od Ciarana.”

Uzdahnuvši, Devon je prebacila ruku oko Khloëinih ramena. “Slatkišu, što prije prihvatiš da tvoja rođakinja nije 'nazvat ću svoje prijatelje i istovariti svoj bijes i bol na njih' vrsta osobe, sretnija ćeš biti.”

153

Naš svet knjiga Raini je klimnula, naginjući se preko stola. “Naša Harper nije tip koji se povjerava.”

Khloë se nije činila nimalo smirenom. “Upozorenje da je ona bila povrijeđena bi bilo lijepo. To je sve što govorim.”

Harper je ustala. “Tako prokleto dramatična.”

Khloë je frknula. “Da. Vragolanka.”

Pokroviteljski je potapšala rođakinju po leđima. “Što kažeš da sjedneš i odmoriš se? Imala si težak dan,” rugala se. Vragolanka nije učinila ništa osim što je bjesnila, dok su oni ostali radili na pripremama za veliko otvorenje slijedećeg dana.

Khloë je suzila svoje oči. “Jesi li oprostila Knoxu?”

I samo tako, atmosfera u prostoriji se promijenila.

Devonina kralježnica se naglo ispravila. “Zašto bi ti trebala oprostiti Knoxu? Što je učinio?”

“Je li te povrijedio?” zahtijevala je Raini, a njene oči su nakratko bljesnule njenim demonom. “Jest, zar ne? Devon, gdje je palica?”

Harper je sijevala očima na svoju rođakinju, koja je bez sumnje znala savršeno dobro, da Harper nije htjela podijeliti raspravu sa svojim prijateljicama, jer su one bile tako previše zaštitnički nastrojene, da bi mogle učiniti nešto glupo. “Ti si takva kučka.”

Khloë je podigla jednu obrvu. “Je li ovo sasvim nova informacija?”

Devon je laktovima odgurnula vragolanku, smjestivši se ispred Harper. “Što. Se dogodilo? Što ti je bogati jebač učinio?”

Harper je podigla svoje ruke. “Hajde da se svi smirimo, hoćemo li?

Nema potrebe za nekim naglim postupcima.”

Devon je pokrila svoje uši. “Nemoj koristiti svoj terapeutski glas, mrzim to.”

“Posljednji put, što ti je učinio?” pitala je Raini, iako je zvučala smirenije.

“On mi nije ništa učinio,” odgovorila je Harper. “Posvađali smo se. Nije postalo fizički, već je bila rasprava. To parovi rade. Prebrodili smo to.”

Raini je bubnjala noktima po staklenoj površini. “Zašto ste se svađali?”

“Bio je ljut jer sam bila napadnuta, a nisam ga odmah pozvala u pomoć i pa, nosio se s tom ljutnjom na pogrešan način.” Nije htjela ulaziti u pojedinosti; to je bilo između nje i Knoxa.

“Rekao je da je ona žena koja ne drži do svoje riječi,” rekla je Khloë.

Harper je još jednom prostrijelila pogledom svoju rođakinju, koja se zlobno smješkala. “Ja ću te ubiti. Hoću. Ne bojim se otići u zatvor.”

“On je to stvarno rekao?” pitala je šokirana Devon.

154

Naš svet knjiga “Ispričao se što je to rekao i uvjerio me da to nije mislio,” rekla je Harper. “Mislio je da sam mrtva. Bio je u šoku i uplašen. Ako ćemo pošteno, ja mu jesam obećala da ću ga pozvati, ako budem u opasnosti.

Prekršila sam to obećanje kako bih ga zaštitila, ali ipak sam ga prekršila. I ne, to ne opravdava ono što je on rekao. Ali svi mi smo govorili sranja koja nismo mislili kad smo bili ljuti.”

Djevojke su izmijenile poglede međusobno dok je tišina nastupila.

Napokon, Devon je progovorila. “Pa, ako mu ti možeš oprostiti, i ja ću mu oprostiti.”

Raini je klimnula. “Ali ću ga promatrati.”

“I ja,” rekla je Devon. “To nije nešto što ću brzo zaboraviti.”

Harper se okrenula prema svojoj rođakinji, nakrivljene glave. “Sad o tvojoj maloj navici da izbrbljaš nečije privatne stvari... možda bih trebala uzvratiti uslugu. Možda bih trebala podijeliti što si učinila Keenanu one noći kad te odveo kući, jer si bila mrtva pijana.”

Khloëine oči su se raširile. “Rekao ti je?”

“Rekao je Knoxu ponešto,” rekla je Harper. “Knox je rekao meni. I nisam bila sigurna da li bih se smijala ili sramila.”

Devon je kliznula do vragolanke, znatiželjna kao i uvijek. “Što si učinila?”

“Reci im,” Harper ju je nagovarala, podsmjehujući se. “Istina će te osloboditi.”

Khloë je uzdahnula. “Samo sam se šalila.”

“Oh, Bože,” zastenjala je Raini, jer je toliko puno Khloëinih priča počinjalo tom rečenicom.

“Uslikala sam ga svojim mobitelom dok me nosio do mojih ulaznih vrata – ne mogu se sjetiti zašto.” Khloë se počešala po ruci. “Uostalom, Keenan je poludio na mene. Ispostavilo se da incubus mrzi kad ga slikaju.

I mislim stvarno to mrzi. Kaže da ima neku kamera-fobiju ili nešto. Pa sam počela slikati neke selfije s nas dvoje.”

“Naravno da jesi,” uzdahnula je Raini, trljajući svoje čelo.

“I onda... ” “I onda?” potaknula je Devon.

Khloë je stavila ruke na svoje kukove. “Oteo je moj mobitel, bacio me na guzicu na mom pragu, i počeo brisati sve fotografije. Nije mi ništa od toga bilo okej, ali nisam mogla ustati da zgrabim svoj mobitel, jer su mi noge bile klimave. Pa sam počela vući njegove traperice da ga povučem dolje do mene. Onda se čuo taj stvarno glasan zvuk paranja – ” “Oh Gospode,” promucala je Devon. “ – njegove traperice su bile kraj njegovih gležnjeva – ” 155

Naš svet knjiga “Oh Khloë,” rekla je Raini. “ – i ja sam zurila u tu čudovišnu kitu.”

A kako njena rođakinja nije imala nikakvih problema reći točno ono što joj je na pameti, Harper je nagađala, “Rekla si mu da ima čudovišni kurac, nisi li?”

“Mislila sam da je jedino pošteno da zna.” Khloë je napućila svoje usne. “Činilo se da on misli kako je to smiješno i vratio mi je moj mobitel. Ali prestao se smiješiti kad sam uslikala njegovu kitu.”

Raini je otvorenih usta zurila u nju. “Misliš da je bilo okej uslikati ga?”

“Također sam mislila da je moj bivši najbolja osoba za nazvati bez očitog razloga,” rekla je Khloë. “Bila sam pijana.”

Vrteći svoju kosu oko prsta, Devon je upitala malo previše ležerno. “Je li Keenan izbrisao fotografiju?”

Harper je zatresla glavom na svoju prijateljicu. “Ti si takav pervert.”

“Samo sam znatiželjna,” paklena mačka se branila.

Raini se nagnula prema Khloë. “Pa, je li?”

Vragolanka je uzdahnula, a ramena su joj se opustila. “Da. Mislim da mi nije vjerovao da ih neću podijeliti na Facebooku ili nešto.”

“To je bilo prilično mudro od njega,” rekla je Harper.

Vragolanka je opet uzdahnula i priznala, “Pa da.” “Što je bilo mudro od koga?”

Harper se okrenula na mjestu i široko se osmjehnula Tanneru, puna olakšanja što vidi kako se on potpuno oporavio. “Dobro te je vidjeti na nogama.”

Pakleni pas je pogledao uokolo. “Ovo mjesto izgleda odlično.”

I izgledalo je. Kako su zadržali ime 'Urban Ink', zadržali su i osjećaj rocka/umjetnosti/Harley-Davidsona. Na stropu je bio odbljesak tetovaže i metalne umjetnine na zidovima. Namještaj je sad bio sav unutra, uključujući i nove osvijetljene stolove za ocrtavanje, koji su bili poklon od Jolene. Stanice su bile odvojene kockastim staklenim pregradama – lijepa Rainina ideja. Također, na Devonin prijedlog, imali su i TV postavljen na zid u području recepcije, kraj automata kojeg je Khloë zatražila.

“Vi službeno otvarate sutra, točno?” pitao je Tanner.

Harper je klimnula. “Da.” “Super smo uzbuđene zbog toga,” rekla je Raini, svjetlucavih očiju.

“Znači, pretpostavljam da razrješujete demone koji su vani, njihove privremene čuvarske dužnosti?” Harper mu je rekla. Knox je bio zadužio dva pripadnika Sile da stoje ispred studija i drže stražu.

Kad je pakleni pas klimnuo, Devon je zastenjala. “Sretni mi.”

156

Naš svet knjiga “Priznaj, mačkice,” rekao je Tanner smiješeći se. “Bila si zabrinuta za mene.”

Devon ga je nadmeno pogledala onim 'priviđa ti se' pogledom, ali Harper je znala da je paklena mačka bila, u stvari, zabrinuta za njega.

“Dakle, kakav je plan za sutra?” Tanner je pitao.

Harper se nasmiješila. “Pa, to će ići ovako nekako.”

157

Naš svet knjiga

Posežući u jednu ladicu u njegovoj garderobi, Knox je izvukao njegovu mornarski plavu, prugastu kravatu. Izravnao ju je, spreman da ju zakači oko svog vrata. I onda je uzdahnuo. On nije u ovo gledao. Nije.

Ali jest.

Ne dijeleći ni mrvicu zabavljenosti svog demona, Knox je ušao u spavaću sobu. Njegova družica je sjedila na rubu kreveta, navlačeći potpetice koje su bile iste nijanse tirkizne boje kao i njen čipkasti top.

Također je nosila crne uske hlače koje su bez greške privlačile pažnju na tu živahnu malu guzicu.

Vidjevši srebrne naušnice koje joj je poklonio, kako vise s njenih ušiju, zadovoljstvo mu se raširilo utrobom. Sviđalo mu se kad bi nosila nešto što joj je on darovao; označavalo ju je to kao njegovu, na neki način. Ali to ga nije sad omekšalo.

Pročišćavajući svoje grlo, Knox je podigao kravatu. “Mislio sam da mi je oprošteno.” Ali očito nije, jer je našila ružičaste šljokice na jednu od njegovih omiljenih kravata.

Smiješeći mu se, Harper je slegnula ramenima. “Jest. Ja uvijek oprostim.” Lukavo, dodala je, “Samo nikad ne zaboravim.”

Knox je ponovno uzdahnuo. Stvarno, ne bi trebao biti iznenađen.

Demoni bi se uvijek osvetili, na ovaj ili onaj način. “Sviđa mi se ova kravata.” Većinom zato, jer mu ju je ona kupila.

“Ja slučajno mislim da su šljokice zgodan detalj,” rekla je Harper. “Daju joj malo boje.”

“Ti ne možeš biti ozbiljna.”

Naravno da nije bila, zato se i smiješila.

Protrljao je svoju sljepoočicu. “Pretpostavljam da nema načina kako skinuti šljokice, a da ne sjebeš kravatu?”

Naravno da je bilo načina. “Ne.” Htjela se nasmijati na tik koji je poludio u njegovom obrazu.

“Ako u neko buduće vrijeme osjetiš potrebu da učiniš opet takvu stvar, izaberi nešto što nije bio tvoj poklon.” Suzio je očima na njen suzdržan zvuk. “Harper.”

“Ohladi malo, mogu popraviti prokletu kravatu.” Ustajući, Harper je izravnala svoja ramena. “Pa, ja sam spremna. A ti nisi, kako vidim. Pokret, moramo ići na otvorenje.”

158

Naš svet knjiga On je nakrivio svoju glavu. “Zašto imam osjećaj da toliko želiš krenuti, jer želiš što prije završiti s time?”

“Um, zato jer je to točan razlog.”

Prišavši do nje, Knox je labavo omotao ruku oko njenog struka. “Sve će biti u redu. Dan će glatko proći. Ne moraš biti nervozna.”

“Nisam.” Kad je on podignuo obrvu, rekla je, “Okej, možda sam malo nervozna. Ali ne loše nervozna.”

“Pa zašto onda tako žarko želiš završiti s time?”

Nije li to bilo očito? “Morat ću razgovarati s ljudima. Kao stvarno razgovarati s ljudima. Morat ću prodati sebe i svoje suradnice. Neprijatno i pogrešno se osjećam da to radim, kad ja nisam tip osobe koja želi impresionirati ljude. Ja također nemam nikakvog šarma da ih očaram, zbog čega će sve to biti teže. Druženje jednostavno nije za mene.” To ju je uzrujavalo.

“Ti šarmiraš ljude cijelo vrijeme. Samo toga nisi svjesna.” Mnogima je njena otvorenost i nedostatak maske bilo osvježavajuće. “Mog demona si sasvim očarala.” Poljubio ju je, odmarajući ruke na njenom dupetu.

“Nema potrebe da se brineš.”

Ona nije bila tako sigurna u to. “Predviđam da ću uvrijediti podosta ljudi.”

“Ako bude izgledalo kao da će se to dogoditi, ja ću uskočiti,” rekao je Knox. “Ali ne mislim da će doći do toga.”

Međutim, došlo je do toga. Mnogo puta, u stvari. Pogotovo jer je puno ljudi bilo prokleto razgovorljivo, što je iritiralo njenog demona. Srećom bi Knox osjetio Harperinu neugodu i glatko uskočio; isijavajući karizmu. Bilo je svakako zgodno imati ga pri ruci ponekad.

Iako su šarene zastave, leci i baloni bili oblijepljeni po Podzemlju, kako bi reklamirali otvaranje, Harper nije očekivala da će se toliko ljudi pojaviti.

Pretpostavila je da je većinu najvjerojatnije privukao tamo miris mesa koje se peče, kukuruza koji se kuha, ljutih papričica i dima koji se dizao od roštilja. Ali oni nisu samo zgrabili nešto hrane i nastavili svojim putem.

Zadržali su se i pregledali studio, pobrinuvši se da uzmu potvrdu za pola cijene kad su odlazili, što je bilo ohrabrujuće.

Bilo je puno besplatne hrane na stolovima poredanim ispred studija i obližnjim poslovnicama s ove strane stripa. Trgovina delikatesama, kafić, pekarnica, salon sladoleda i zalogajnica su pristali uključiti se u otvorenje.

Puno ljudi je stajalo uokolo, razgovarajući i jedući i pijući, dok su slušali živu glazbu koja je bila postavljena preko puta studija. Djeca, od kojih su neki bili njeni rođaci, cičala su i smijala se na napuhanom dvorcu.

159

Naš svet knjiga “Bila je dobra ideja da ostaviš hranu i zabavu vani,” rekao je Levi.

“Zbog toga nisu svi natrpani u studiju i neće biti tanjura i čaša posvuda.”

To je također značilo da je Harper mogla izaći van na pauzu i udahnuti.

“Iznenadila bi se koliko je ljudi uzelo vizitku sa stola.” Khloë je isturila bradu prema rijeci demona koji su ulazili i izlazili iz studija. “Mislim da je većina njih bila samo znatiželjna kad su ulazili.”

“Ali ako su bili dovoljno impresionirani da uzmu karticu, to je dobro,” rekao je Keenan, zureći u potpuno opuštenu Khloë, s brazdom između obrva – što je činio već neko vrijeme.

Harper je mislila da on očekuje kako će se njena rođakinja osjećati neprijatno, nakon njenog pijanog ponašanja. Ako je to bilo tako, bio je u krivu. Khloë nije znala za 'neprijatno'.

“Ovo je puno veći odaziv nego je bio na prvom otvaranju, što uopće nije iznenađujuće kad uzmemo u obzir našu dobru reputaciju i činjenicu da si ti sada Primarni,” rekla je Devon, jedući sa klimavog papirnatog tanjura.

Zasiktala je kad je Tanner ugrabio pileće krilce sa njega, ali pakleni pas ju je samo ignorirao.

“Roan je prošao ranije.” Khloë je zastala da otvori limenku soka.

“Napola sam očekivala od njega da dođe ovamo i opet bude kreten prema tebi,” ona je rekla Harper. “Ali činilo se da je bolje promislio o tome, jer je kraj tebe bio ovaj toranj terora i seksipila.”

Knox je trepnuo, nesiguran treba li ili ne, biti uvrijeđen. “Toranj terora i seksipila?”

Khloë je podigla jedno rame. “Griješim li?”

Tiho se smijući, Harper je zatresla glavom. “Ne, ne griješiš.” Njen demon se potpuno slagao s time da je njegov partner i zgodan i zastrašujući istovremeno.

“Jesi li primijetila da puno ljudi bulji u tebe, izgledajući zbunjeno?”

Devon je pitala Harper.

Ona je pogledala uokolo. Ha. Devon je bila u pravu. “Čudno.” Ali štogod.

Knox je razumio zašto su izgledali zbunjeno, jer je sve pozorno pratio.

Bilo je zanimljivo vidjeti reakciju ljudi na Harper. Ona nije pričala ili se ponašala kao tipični Primarni, zahtijevajući poštovanje i priznavanje i pokornost. Ona nikad nije trljala svoj status ljudima o nos. Nikad nije govorila kao da je ona iznad njih ili kao da joj oni nešto duguju. Ona se smiješila i smijala i jela brzu hranu, i on je mogao vidjeti da većina nije znala što da misli o njoj.

Ona nije samo otvorila studio s onim 'sagradi ga i oni će doći' stavom, oslanjajući se na njen status da privuče znatiželjne demone. Naposljetku, 160

Naš svet knjiga bila je to tehnika koja bi upalila. Ne, ona je bila profesionalna oko toga i pokazala da se ponosi svojim poslom. To je bilo nešto čemu su se divili i poštovali.

Raširivši ruku na njen donji dio leđa, Knox je pitao, “Kako si?”

Harperina usta su se trznula. “Drugim riječima, jesam li došla do moje 'granice druženja s ljudima'? Blizu sam.” Bio je to dug, glasan, zaposlen dan. Bilo joj je drago što je skoro gotovo. Hvala ti što si ostao sa mnom. Znam da imaš nepreglednu količinu stvari za obaviti.

Meko ju je poljubio. Ti si važnija od bilo koje te stvari. Ovo je veliki dan za tebe; naravno da ću biti ovdje. Čak iako sam našila ružičaste šljokice na tvoju kravatu? Njen donji dio stomaka se zgrčio na naheren osmijeh koji joj je uputio. Čak iako, odgovorio je. Hoću li pronaći još naljepa na ostatku moje odjeće?

Ne ako me opet ne naljutiš.

“Gle tko je ovdje,” razvukla je Devon, pokazujući na nekoga iza Harper.

Znatiželjna, Harper se okrenula. I zastenjala.

Devon je, s druge strane, zabljesnula demonicu širokim osmijehom.

“Belinda, uvijek te dobro vidjeti.” Paklena mačka je ispružila svoj tanjur.

“Pomfrit?”

Belinda se trznula unatrag, podignuta nosa, kao da joj je ponuđen pečeni štakor. “Ne, hvala ti.” Pročistila je grlo i ljubazno se osmjehnula Knoxu. “Pomalo izgledaš kao da ne pripadaš ovdje.”

Okej, to je naljutilo Harper. “Znam da si to možda mislila kao kompliment njemu, ali bila je to usrana i u potpunosti odvratna stvar za reći.”

Belinda je lagano potapšala svoju punđu. “Samo sam mislila da, pa, ovo nije njegovo uobičajeno društvo. Stvarno, Harper, to nije vrsta zabave koju bi Primarni priredio.”

“To nije zabava, nego otvorenje,” Harper joj je rekla. “Sad, jesi li nešto trebala?”

Belinda je krenula otvoriti svoju aktovku. “Pa – ” “Ne, ne, ne,” Devon se umiješala, bacajući svoj prazan tanjur u koš za smeće koji je Raini umjetnički oslikala. “Danas je sve oko studija, ne proslave.”

Knox je uzdahnuo. “To nije proslava.”

“Samo trebam da mi potpišeš nekoliko formulara,” rekla je Belinda Harper.

“To se može obaviti sutra, Gđice Thacker, siguran sam,” rekao je Knox, s tvrdom oštrinom u svom glasu.

161

Naš svet knjiga Belindin osmijeh je bio lomljiv. “Naravno.” Pogledala je uokolo, upijajući gomilu ljudi. “Pa, čini se da je besplatna hrana upalila.”

Knox se ukočio na kučkinu insinuaciju kako je za uspjeh otvorenja zaslužna besplatna hrana. “Pažljivo, Gđice Thacker.”

Belinda je teško progutala. “Samo sam mislila da je to bila dobra ideja.

Hvalila sam Harper.”

Ne, nije. Krenuo je to i reći, ali onda mu se Harperin lakat zabio u rebra.

“Cijenim kompliment,” rekla je Harper.

Izravnavajući svoju majicu, Belinda je rekla, “Pa, idem ja sad.”

Dok je cambionka otklackala na onim potpeticama, Khloë se okrenula prema Knoxu. “Ti si mislio kako je dobra ideja da ju zaposliš? Stvarno?”

“Dobra je u svom poslu i nije mi pravila probleme u prošlosti,” rekao je. “Bila je uvijek ljubazna i od pomoći.”

Khloë je frknula. “To je zato jer u prošlosti nisi bio sparen.” Gužvajući svoju praznu limenku od soka, rekla je, “Idem si po burger.”

“Idem ja s tobom, da ne upadneš u nevolje,” rekao je Keenan.

Khloë se namrštila. “Nitko me ne može sačuvati od nevolja.”

Tako istinito.

Dok su oni odlazili, Raini je izašla iz studija i upitala, “Jesam li to upravo vidjela Belindu?”

“Da,” odgovorila je Devon. “Bila je uobičajeno odvratna. Pa, ja kažem 'uobičajeno'... prema Knoxu, ona je uvijek bila dobra i pomagala u prošlosti.”

“A da?” rekla je Raini. “Vjerojatno ga je htjela impresionirati, misleći da ima šanse kod njega. Sad želi iživcirati Harper i natjerati ju da se osjeća kao da ne pristaje ni njemu, ni njegovom stilu života.”

Knox se namrštio na svoju družicu. “Što ti je ona rekla?” Znao je da ju Belinda uzrujava, ali nije bio svjestan da je ona nabacivala lukave osobne komentare.

Raini je trepnula. “Nisi mu rekla?”

Ne, jer Harper nije bila kao Belinda – nije se žalila ljudima oko stvari, očekivajući od njih da oni riješe njene probleme za nju. Otpuhala bi cijelu tu stvar, da nije bila sigurna kako Knox neće popustiti dok sve ne bude saznao. “Reći ću ti kasnije,” rekla mu je. “Ali samo ako obećaš da se nećeš umiješati.”

“Harper, zaposlio sam ju da ti pomogne. Ona bi ti trebala stvari olakšati, ne otežavati. Ne možeš očekivati od mene da prijeđem preko ovoga.”

“Ti me zoveš svojim Drugim Primarnim, ali da li to stvarno i misliš?”

“Znaš da mislim,” poprilično je zarežao. Kako ga je mogla to uopće i pitati?

162

Naš svet knjiga “Onda ne možeš umjesto mene voditi moje bitke. To bi potkopalo moj autoritet. Uostalom, nekako je zabavno tjerati ju da obavlja sve te stvari za proslavu, od kojih užasnuto zijeva.”

Raini je klimnula, zlobno se osmjehujući. “Stvarno jest.”

“Misliš kao štapići s komadićima odreska na njima?” pitao je Levi, trzajući ustima.

Harper je frknula. “Nisam iznenađena što je otrčala cviljeti kod tebe zbog toga.”

Knox je nagnuo svoju glavu. “I dio tebe zabavlja što se ja moram nositi s njenim pritužbama, zar ne?”

Harper je stavila ruku na svoja prsa. “Nikad ne bih bila tako sebična, da ne podijelim čudo zvano Belinda s tobom.”

Tanner se kikotao. “Ona je u pravu. Partneri bi trebali sve dijeliti.”

Harperino prigušeno smijanje je izblijedjelo, kad je krajičkom oka ugledala Carlu, od svih ljudi, kako se približava, rukom pod ruku s Brayom. Pa, prekrasno. Njen unutrašnji demon se napeo, pokazujući zube. “Što ona radi ovdje?” pitala je Devon.

“Uskoro ćemo saznati,” rekla je Harper. Tanner je zaštitnički stao kraj nje tako da je bila okružena s njim i Knoxom.

Par trenutaka kasnije, par se zaustavio ispred njih. Čuvari iza njih su klimnuli s poštovanjem prema oboje, Harper i Knoxu. Bray je ukočeno pognuo glavu, a Carla... pa, neko vrijeme, ona i Harper su samo zurile jedna u drugu. Trenutak se rastegnuo dok nije postalo bolno neugodno.

Napokon, Harper je pozdravila, “Carla, Bray.”

Carla je bacila pogled kroz prozor. “Mjesto dobro izgleda. Čak i bolje nego tvoj stari studio.” Što bi značilo da je ona zapravo vidjela stari studio, ali to je mogla biti laž. “Sigurna sam da će dobro poslužiti.” Njene oči su kliznule natrag na Harper. “Samo sam htjela da znaš da te ne krivim za išta, što je Crow učinio. On je odgovoran za svoje vlastite postupke.”

Neduhovito se nasmijala. “Pa, uzimajući u obzir da je daleko od prisebnog, može se reći da ga ne možemo stvarno smatrati odgovornim.

U svakom slučaju, ja ne krivim tebe.”

A da Carla ovo posljednje nije rekla kao da ju to čini uviđavnom i milostivom, i da ona zaslužuje neke pohvale, Harperin demon ju možda ne bi želio tresnuti ravno u facu.

Tvrdog lica, Raini je rekla, “Naravno da nije Harperina krivnja. Nitko nikad ne bi trebao ni misliti drugačije.” “Čujem da dajete Crowu lijekove,” Bray je rekao Knoxu, trag ljutnje u njegovom glasu.

163

Naš svet knjiga “Znam da ga ti vjerojatno želiš mrtvog,” rekao je Knox. “To je savršeno razumljivo.”

“Sigurno ga ti želiš mrtvog nakon onog što je učinio tvojoj družici.”

Brayov pogled je zasjekao prema Harper. “I ti bi trebala željeti da je on mrtav. Zaslužuje da ga se kazni.”

“Da, zaslužuje,” Knox se lako složio. “Ali kazniti ga dok vjeruje kako sam ja utjelovljenje zla, samo bi nahranilo njegovu fantaziju i učinilo ga mučenikom u njegovom vlastitom umu. Onda to i ne bi bila kazna, zar ne?”

Bray je progutao. “Pa, pretpostavljam da je to istina.” Kretanje s njihove desne strane se činilo da je privuklo njegovu pažnju. Njegove oči su očvrsnule. Prateći njegov pogled, Harper je ugledala Deliu kako stoji s malom grupom žena, izgledajući blijedo i izmučeno.

“Ona misli da se Crowu može pomoći,” rekao je Bray oštro.

“Prirodno je da ona ne želi odustati od njega,” rekla je Harper. “Nitko ju ne može zbog toga osuđivati.”

“Ja prokleto dobro mogu,” puknuo je Bray. “Ona bi trebala biti Carlina prijateljica.”

“Sigurna sam da to Delia i jest, ali ona je također Crowova partnerica,” Harper je naglasila. “Ja ne bih htjela dići ruke od Knoxa, i pretpostavljam da ni ti ne bi odustao od Carle, pa kako se onda možeš ljutiti na nju, jer ostaje uz njega?”

Brayeve oči su se suzile. “Nisi bila tako puna razumijevanja kad se radilo o Roanu.”

Knox se ukočio. “Budi vrlo oprezan oko toga što ćeš slijedeće reći, Bray.”

Harper je skoro zadrhtala na svilenu prijetnju u njegovom glasu. Njen demon je zasiktao na Braya, podržavajući svog partnera.

Carla je progovorila. “Roan nije mislio stvari koje je rekao. Bio je ljut i uplašen za mene. On je uvijek bio osjećajan dečko. Ako učini ili kaže bilo što drugo, molim imaj to na umu.”

“Ako opet pogrešno zakorači,” počeo je Knox, “opet će biti kažnjen.

Ništa mu neće donijeti propusnicu, Carla.” Njegove oči su zasjekle prema Brayu. “A ti bi ozbiljno trebao dvaput razmisliti, prije nego ikad opet upotrijebiš taj oštar ton s mojom družicom.”

Brayeva Adamova jabučica je skakala i on je spustio oči pokorno.

“Tamo je puno hrane, slobodno se poslužite,” rekla je Devon. Bio je to suptilan pokušaj da ih pokrene dalje. Upalilo je. Klimnuli su i krenuli prema roštilju s njihovim čuvarima.

164

Naš svet knjiga “Koliko god mi je žao nje nakon svega što je prošla, mogla bih ju sva sretna sada pljusnuti,” rekla je Raini. “Ne mogu vjerovati da je rekla kako te ne krivi zbog onog što je Crow učinio, kao da je ona dobra i ljubazna osoba. Mislim, ona je stvarno izgledala kao da očekuje zahvalnost od tebe zbog toga.”

Devon je klimnula. “Ne smatrati tebe odgovornom zbog Crowovih djela bi trebalo biti prirodno, ne ljubaznost. Ta žena nije i nikad nije bila, ljubazna. Ona je samo... ” “Ona je samo Carla,” Harper je završila, davno shvativši da njena biološka majka jednostavno nije normalna. “I ona nije trenutno važna.

Ovaj dan je za studio, ništa i nitko to ne može pokvariti.”

Raini je kratko kimnula. “Točno. Bio je stvarno produktivan dan.

Primila sam puno narudžbi. Neke su bile od ljudi koji su željeli da popravimo loše urađene tetovaže, koje su napravili u drugim mjestima u okolici. Oh, skoro sam ti zaboravila reći. Naša lokalna konkurencija me pokušala vrbovati.”

Harper je zinula. “Zezaš se!”

Devon je siktala. “Prokletnik. Tko je to točno bio?”

“Visoki tip s dreadloksicama i puno piercinga,” odgovorila je Raini, smiješeći se. “Rekao je da je vlasnik salona Sanjiva dolina i da želi da dođem raditi za njega. Možeš li to vjerovati?” “Što si ti rekla?” pitao je Levi.

“Rekla sam mu neka se ode pojebati s aparatom za zavarivanje, naravno,” odgovorila je Raini.

“Naravno,” rekao je Levi.

“Mogla bih ubiti drskog gada.” Harper je pogledavala uokolo, tražeći ga. “On mora – ” Namrštila se kad je zajapureni Keenan posrćući prošao, s Khloë na njegovim leđima, trudeći se najbolje što je mogao da ju zbaci sa sebe. Ali vragolanka se čvrsto držala, izvlačeći puno čudnih izraza, dok je slikala selfie za selfijem s njih dvoje.

Devon je uzdahnula na predstavu. “Znaš... pogledam ponekad kako dobro organizirana, precizna i neustrašiva Khloë može biti i pomislim, 'Vau, ona bi bila izvrstan vojni general.' Ali onda se sjetim da bi bilo samo pitanje vremena prije nego bi ju upucale njene vlastite trupe.”

Bilo je to tužno, jer je bilo istinito.

“Koji je njegov problem s kamerama?” Raini je upitala Levija.

Kosac je slegnuo ramenima. “On jednostavno mrzi da ga slikaju.”

Devon je ponovno uzdahnula. “Mislim da je bolje da ju maknemo s njega.”

165

Naš svet knjiga Harper je krenula pratiti Devon i Raini, ali onda se zaledila, kad se učinilo da je bijes eksplodirao od arhdemona kraj nje. Njegove su se oči nakratko zacrnile. Zgrabila je njegovu ruku. “Što je? Što nije u redu?”

Knoxove nosnice su se širile. Upravo sam razgovarao s Larkin.

I? Crow je nestao.

Nestao? Kako jebote? *** Harper je gledala dok je Knox hodao gore i dolje ispred kamina, mišići su se mreškali ispod košulje, vrlo nalikujući na tigra u kavezu. Reći da je bio ljut bilo bi ogromno umanjivanje. Dovraga, svi su bili ljuti. Nitko nije mogao shvatiti kako je Crow uopće mogao pobjeći iz svoje ćelije.

Zatvor je bio dobro čuvan i imao je nekoliko postavljenih, kompliciranih sigurnosnih mjera. Dodatno, zgrada je bila osigurana bezbrojnim čarolijama, koje su također sprječavale bilo koga da se teleportira unutra. Svaka pojedinačna čarolija je bila u stvari pokrivena zaštitnom čarolijom da spriječi njihovo raspetljavanje.

U početku su sumnjali da su mračni čarobnjaci uspjeli nekako čudesno pronaći način da ponište čarolije, ali incantor je posjetio zatvor i uvjerio ih da nitko nije čak ni pokušao petljati s čarolijama.

Pa opet, Crow je nestao.

Nijedna od kamera nije ga pokazala kako napušta zgradu. Jednostavno je nekako nestao iz svoje ćelije. Dok je Harper sjedila na sofi, sa svojim stopalima podmetnutim ispod nje, nije mogla smisliti nikakvo moguće objašnjenje za to. S druge strane, smislila je nešto drugo – teoriju koja se Knoxu neće uopće svidjeti.

Keenan se zavalio u sofi, prekriživši noge kod gležnjeva. “Pa, mislim da možemo sigurno reći da je Crow govorio istinu i da on nije sam u ovoj maloj misiji. Netko mu je pomagao cijelo vrijeme. Možda smo ga zbog toga tako teško pronalazili. Mogli su mu davati novac i čak i mjesto za skrivanje.”

Larkin je petljala sa svojom pletenicom, skupljenih obrva. “Ali zašto? Je li to netko tko vjeruje da je Crowova vizija bila stvarna i oni mu žele pomoći?”

“Crow mi je rekao da je on 'izabran' za ovaj zadatak,” rekla je Harper.

“Ja mislim da je ova osoba iskorištavala Crowa, a ne mu pomagala. On možda čak uopće nije ni imao viziju. Mogli su mu usaditi tu ideju u glavu, da bi njime manipulirali.” Baš kao što je ona sumnjala nakon što ju je on napao, samo što je ona prelako odbacila tu ideju. I zbog toga je htjela ošamariti samu sebe. Trebala je vjerovati svojim instinktima.

166

Naš svet knjiga “Ali nema smisla da bi netko koristio demona na granici odmetanja kao napadačkog psa,” rekla je Larkin.

“Naravno da ima,” rekla je Harper, nakon što je o tome stvarno razmislila. “Iskoristiti Crowa je krajnje nepošten potez i potpuno bez rizika. On zapravo može prizvati pištolje i noževe i svakojaka sranja. U tom smislu, on je, doslovno, napunjeno oružje. Napunjeno oružje koje je apsolutno i fanatično opsjednuto svojim zadatkom; ništa ne može skrenuti Crowa s toga. To ga čini vrlo, vrlo opasnim. Dodaj tome da čak i ako bi spomenuo da je netko drugi uključen, to bi bilo odbačeno kao trabunjanja demona na rubu” – što su svi šestero i učinili – “to čini Crowa prilično dobrim napadačkim psom.”

“Okej, pa da, znači ima neke podmukle mudrosti u novačenju Crowa,” Larkin se složila. “Ali samo donekle. On nije dorastao Knoxu.”

“Ne, ali dorastao je meni.”

Knox se naglo zaustavio na Harperine riječi. “Što?”

Ah, pa, evo teorije koju će nesumnjivo mrziti. “Razmišljala sam,” rekla je Harper. “Rekao mi je kako ubijanje mene neće biti dovoljno da zaustavi rođenje tog zlog djeteta, jer bi ti mogao onda sresti drugu demonicu i imati ga s njom. On misli da je okončavanje tvog života odgovor.”

“Ali ti misliš da je lutkar zapravo htio da on ubije tebe,” osjetio je Levi.

“Mislim da su, u najmanju ruku, htjeli da budem u opasnosti,” rekla je Harper. “Crow mi je dorastao, jer je dobar u brzom svladavanju ljudi. Kao elektro-šoker. Ali ja sam dobro zaštićena i imam dosta značajne sposobnosti, pa nije baš da se netko može osloniti na njega da me ubije.”

“Na što ciljaš, Harper?” Knox je pitao. Ali bio je prilično siguran da je već znao.

“Mislim da su lutkarovi planovi bili jednostavni: poslati Crowa u misiju na mene,” rekla mu je. “Mislim, pogledaj kako je Crow tebe napadao opet i opet, odlučan i neustrašiv. Mislim da je to bilo ono, što su se oni nadali da će učiniti meni. Samo što nitko ne može zapravo kontrolirati demona tako blizu odmetanja, pa se njihov plan sjebao i Crow je umjesto toga ciljao tebe.”

Harper je izravnala svoje noge dok je nastavljala. “Ali recimo da je njihov plan upalio. Recimo da se Crow nabrusio na mene kao što je na tebe; napadajući me opet i opet, ali izmaknuvši svaki put. Ti bi bio frustriran, nervozan, čak i pomalo uplašen. Također bi se osjećao bespomoćno i bio ljut na samog sebe, jer vjeruješ da je tvoja odgovornost da me zaštitiš. Što se dogodi kad je demon nervozan i njihova ljutnja se nakuplja i gomila kao u ekspres loncu?”

167

Naš svet knjiga Keenan je bio taj koji je odgovorio. “Njihova premoć nad njihovim demonom popušta. Biće počinje izranjati sve više i više.”

“Da, njihova kontrola puca,” rekla je Harper. “Mislim da netko želi da izgubiš kontrolu nad svojim demonom, Knox. Mislim da oni pokušavaju saznati što si ti, jer misle da, kad bi znali što si ti, onda bi znali kako te ubiti.”

Na trenutak je zavladala potpuna tišina dok su svi to probavljali, izmjenjujući mrke poglede.

Levi je napokon prekinuo tišinu. “Mrzim to reći, ali mislim da je ona u pravu, Knox. Slati Crowa na tebe nema smisla, ali mogu shvatiti da netko razmišlja kako je dovoljno snažan da napadne Harper. Možda ne dovoljno jak da ju ubije, ali dovoljno snažan da bude prijetnja koja je – kao što je ona naglasila – sve što oni stvarno trebaju, da kljucaju po tvojoj kontroli.”

Knox je grebao rukom po svojoj čeljusti, ljutnja je pulsirala u njemu. Želio je da može raspravljati o Harperinoj teoriji, ali imala je previše smisla. To je značilo da je njegova družica bila stvarna meta cijelo vrijeme.

Ne glavna meta, ne, jer bi njena smrt bila sredstvo do krajnjeg cilja; načina da mu oduzmu njegovu kontrolu. Ali ipak je netko namjerno krenuo na nju kako bi ju povrijedio, mašući Crowom kao oružjem. Plamenovi su zalepršali s vrhova njegovih prstiju, od čega su se svi osim Harper, ukočili.

Njezin um je kliznuo uz njegov – umirujući dodir. To ga je smirilo taman dovoljno da zakopa gnjev, i plamenovi koji su gorjeli iz njegovih prstiju su zatim nestali u dimu. Zabacio je svoja ramena i izravnao ukočeni vrat. Svaki mu je mišić bio ukočen od napetosti i gnjeva. “Sad kad znamo lutkarov završni cilj, stvar je samo u njihovom identificiranju.”

“Možda je ovo osveta Isline jazbine,” predložila je Larkin.

“Ili je možda Alethea nekako uključena,” rekao je Keenan. “Moguće je da je ona šizila na Harper iz jednostavnog razloga, jer naljutiti nju, znači naljutiti tebe.”

Tanner je iskrivio svoja usta. “Moraš razgovarati s Dariom, Knox. Bio sam skeptičan prema glasinama, ali možda on stvarno gradi vojsku.

Možda planira krenuti na tebe, kad jednom bude vjerovao da zna kako te može ubiti.”

“To ne mora nužno biti Primarni,” rekao je Knox. “Oni možda nisu čak ni naročito moćni. Do sad, skrivali su se iza nekog drugog.”

“Ali oni jesu nekako pronašli način da uđu u zatvor i izvuku Crowa,” Keenan je naglasio.

“Da, ali mogli su unajmiti druge da to učine,” rekao je Knox. “To bi značilo da su pametni i snalažljivi, ne nužno moćni.”

Keenan je nagnuo glavu, priznajući to.

168

Naš svet knjiga “Znaš,” počeo je Levi, “palo mi je na pamet da netko možda nije nužno izvukao Crowa iz ćelije. On bi mogao, ustvari biti mrtav. Oni su mogli usaditi neku vrstu okidača u njegovo tijelo ili um, koje bi im omogućavalo da ga ubiju s udaljenosti. To nije lako uraditi, ali moguće je. Ako je ispario nakon svoje smrti, ne bi bilo nikakvih ostataka da ih pronađemo.”

Knox je klimnuo. “Mogao bi biti u pravu, ali neću samom sebi dopustiti da u to povjerujem i opustim se.” Previše olako je uzimao Crowa, i to mu se osvetilo. Knox neće ponoviti tu grešku.

“Sad kad sam bolje razmislila o tome, moram se složiti da je korištenje Crowa stvarno bio plan bez rizika,” Larkin je glasno razmišljala, gledajući u Harper. “S njihovog gledišta, ako upali i ti umreš i Knox poludi, sjajno.

Ako ne upali, samo Crow umire i oni onda mogu pokušati nešto drugo.”

Nijedan od tih scenarija nije bio prihvatljiv za Harper. Prekrižila je svoje ruke dok je govorila Knoxu. “Ima li Dario sidro?”

“Zašto?” on je upitao.

“Zato što je jedna stvar koju znamo o osobi iza svega ovoga, ta da ga oni nemaju,” odgovorila je.

Knox je nakrivio svoju glavu. “Zašto to kažeš?”

“Pomisao da sam ja povrijeđena, nervozna, ili u opasnosti, tjera te da poludiš, točno?”

“Apsolutno. Ali kao moje sidro, ti me također održavaš dovoljno stabilnim da to ne učinim.”

“Upravo tako. Ali ova osoba nije na to pomislila, što znači da oni nemaju sidro.” Inače, oni bi znali koliko točno stabilnosti sidro može osigurati i slijedom toga, također bi znali da samo dovođenje nje u opasnost, ne bi bilo dovoljno da on izgubi svoju kontrolu.

Levi je klimnuo. “Ima li Dario sidro?”

“Nikad nije doveo jedno sa sobom na nijedan sastanak,” rekao je Knox. “Što znači da on ili nema sidro ili ga nije javno objavio. Mnogi Primarni izaberu da to ne učine, pogotovo ako njihovo sidro ne želi biti pod svjetlima pozornice. Moram obaviti jedan poziv kako bih točno saznao što je.”

Harper nije htjela dijeliti svjetla pozornice s Knoxom, ali on je bio odlučan, da će ona biti sigurnija, ako demoni znaju da je ona njegovo sidro. Iako je sudjelovanje u njegovom životu donijelo određenu opasnost za njen vlastiti, bila je puno ranjivija kad je bila samo demonica iz male jazbine. Jolene je bila moćna i strašna, ali to nije sprječavalo demone da prave sranja pred njenim vratima, iz jednostavnog razloga što su se male jazbine smatrale lakim plijenom.

169

Naš svet knjiga “Istražite bolje ovu glasinu o Dariu i saznajte otkud je stigla,” Knox je rekao Larkin i Keenanu. Onda se okrenuo prema druga dva stražara i rekao, “Objavite jazbini da moraju ponovo biti na oprezu od Crowa. Ako je živ, bit će još odlučniji nego prije, da završi svoju misiju.” Nakon što je dao nekoliko konačnih naredbi svojim stražarima, Knox ih je poslao dalje.

Nasamo sa svojom družicom, uokvirio je njeno lice svojim rukama.

“Trebao sam to uvidjeti. Trebao sam shvatiti da si ti bila namjeravana meta.”

Ona je zatresla svoju glavu. “Nitko od nas to nije shvatio. Situacija nije imala smisla, ali nitko nije očekivao 'smisao' od nekoga u Crowovom stanju.”

“Moraš biti izuzetno oprezna, Harper. Jasno je da nemamo posla samo sa Crowom. Netko je iza ovoga. Moguće više od jedne osobe. Oni mogu odlučiti da preuzmu stvar u svoje ruke, iako sumnjam u to, jer se čini da više vole skrivati se iza drugih. U svakom slučaju, budi sigurna. Ništa ti se ne smije dogoditi.”

“I ti budi siguran.” Igrala se njegovim ovratnikom. “Ti si mega moćan, ali sve što je rođeno može i umrijeti. Saznat ćemo tko je to, tko manipulira s Crowom.”

Naslonio je svoje čelo na njeno. “Hoćemo.” Tko god oni bili, koliko god ih bilo uključeno, Knox će ih jebeno uništiti.

170

Naš svet knjiga

Slijedećeg jutra, Harper je stajala ispred Knoxovog ureda, dvoumeći se da li da pokuca ili jednostavno upadne unutra. Nije bilo neobično za njega da provede dobar dio noći u svom kućnom uredu, pozivajući ili primajući pozive. Ono što je bilo neobično je to, da nije prvo proveo malo vremena s njom. Doslovno deset minuta nakon što su stražari otišli prethodne večeri, povukao se u svoj ured. I još uvijek je bio tamo.

Harper je znala da je ljut zbog stvari s Crowom, pa ga je ostavila na miru. Naposljetku, sviđalo joj se vrijeme nasamo da o svemu razmisli; mogla je razumjeti zašto mu je to trebalo. A kako joj je on dao prostora kad joj je trebalo, bilo bi usrano od nje da i njemu ne priušti isto.

Slijedom toga, nije ga smetala cijelu noć. Čak se i istuširala, obukla i pojela doručak sama. Ipak, još uvijek, on je bio zatvoren tamo. Trebala se naći s curama za sat vremena da obave neki šoping, jer se studio nije otvarao do sedam sati uvečer. Nije ga htjela ostaviti, a da prvo ne provjeri da je on okej.

Pokucati bi bila pristojna stvar za napraviti. Ali onda, Harper nije bila pristojna. Pa je okrenula kvaku i širom otvorila vrata, ne iznenađena kad ga je pronašla kako telefonira. Ipak, nije ušla u sobu. On će ju ili pozvati unutra ili neće.

Njegov mračni pogled se spojio s njenim, nečitljiv. Raspoloženje njenog demona se malo podiglo. Nedostajao mu je i stalno je gnjavio Harper da ga ode pronaći. Jedan dugi trenutak, Knox je samo zurio u nju. Razmišljala je da ode, ali onda joj je pokazao neka uđe.

“Jednostavno želim znati ima li on sidro,” rekao je osobi na drugoj strani poziva.

Pričao je s nekim o Dariu, očito. Harper je stajala diveći se trima apstraktnim platnima mehaničkog sata koji su visjeli na sivom zidu, ali je totalno slušala svaku riječ. Sviđao joj se njegov ured. Bio je puno više kul od njenog, s elegantnim crnim uredskim stolom u obliku slova U i luksuznom kožnom foteljom. Imao je skoro futuristički kompjuter s više monitora, za koji nije imala pojma kako se upotrebljava.

“Nikakvo veliko pitanje,” rekao je Knox. “Samo bih htio znati. Stvarno?

U redu. Hvala ti. Hoću.” Teško je uzdahnuo kad je završio poziv.

Okrenula se licem prema njemu. “Pretpostavljam da je to bilo o Dariu?”

171

Naš svet knjiga “Da,” Knox je odgovorio, polako se krećući prema njoj. “Prema Raulu, Dario nema sidro.”

Ugrizla je svoju donju usnu. “Shvaćam.”

Obuhvaćajući njene kukove, dodao je, “To nužno ne znači da je on Crowov lutkar, naravno.” Ali nije izgledalo dobro za Daria. Knox ju je nježno poljubio, nimalo iznenađen kad ona nije reagirala entuzijastično kao inače. “Zanemario sam te.” Sada je to gorko požalio.

“Kako bi se valjao u mračnim mislima.” Njen ton ga je izazivao da to porekne.

“Trebao sam obaviti puno poziva.”

Ha. “Mračne misli.”

“Pokušavao sam saznati postoji li čarolija, koja može teleportirati ljude u osigurana mjesta.”

“Valjanje.”

“Nitko mi nije mogao pomoći s time.”

“Pa se mračno raspoloženje nastavilo.”

Dok su mu se usta trzala u nevoljni osmijeh, obuhvatio joj je lice svojim rukama i poljubio ju. Jako. Dugo. Kušajući i uzimajući što je bilo njegovo i samo njegovo. Puštajući da osjećaj nje i njen miris, umire kaos u njegovoj glavi.

Kliznuo je jednom rukom pod njenu majicu i posesivno ju zatvorio oko njene dojke. “Nedostajala si mi.” Kao i njegovom demonu. Durio se cijelu prokletu noć, želeći ju potražiti.

Harper je zakoračila unatrag, gurajući njegovu ruku dolje i izvan njene majice. “A-aa. Moram otići.”

Vrebao ju je dok je ona uzmicala. “Studio se ne otvara do puno kasnije.”

“Da, ali pristala sam naći se s curama da odemo u šoping. Ne mogu im samo otkazati jer je moj partner odlučio da žali, što je proveo toliko vremena raz – ” “Nisam razmišljao.”

Harper je frknula. “Štogod.”

“Prije nego odeš, možeš mi reći što je Belinda govorila da te uzruja.”

“Prvo mi moraš obećati da se nećeš umiješati.” Škrgućući zubima, klimnuo je.

“Ma da, trebat ću riječi, Knox.” Jer ona nije bila idiot.

Njegov demon se tiho nasmijao. “Obećavam ti da ću te pustiti da sama riješiš ovu stvar.” Iako će ogorčiti Knoxa da to i učini. Za njega je bilo van pameti, da ju ne brani protiv bilo čega ili bilo koga.

“U osnovi je Belinda naumila natjerati me da se osjećam kao da se ne mogu uspoređivati sa ženama iz tvoje prošlosti. Možda će ona eventualno 172

Naš svet knjiga shvatiti da je meni sasvim u redu, što nisam kao one, možda neće. Tko zna?” Harper je slegnula ramenima. “Ali ona me voli stalno podsjećati da se ja ne ponašam kao ostali Primarni, i prilično je sigurna da mi nećemo potrajati. To dosađuje, ali me ne povrjeđuje.”

Knox je zatresao glavom, bijes se dizao u njemu oštro i brzo. Njegov je demon htio pronaći kučku i natjerati joj kuglu paklene vatre niz grlo.

“Volio bih da si mi rekla, Harper. Odmah bih ju otpustio.” I točno to će i učiniti vrlo skoro, dovraga i s njegovim obećanjem. Njegova družica nije zaslužila ovo sranje.

“To je djelomično razlog zašto ti nisam rekla. Ne želim da ju otpustiš.

Reci mi da nećeš.”

Nije rekao ništa, nespreman da joj laže.

“Ozbiljna sam, Knox. Zakleo si se da ćeš me pustiti da ovo riješim na svoj način.”

“Ne mogu samo sjediti i pustiti da se ovo događa,” odrezao je. “Belinda te namjerno pokušava povrijediti i nitko nema pravo da to učini.”

“Prestani sa zaštitničkim režanjem. Znaš da se od toga sva naježim.”

Harper je omotala ruke oko njegovog vrata. “Uostalom, ona me živcira, ali njeno mišljenje mi nije važno – nešto za što mislim da ona napokon počinje naslućivati. Od čega ona poludi, a to je jednostavno fantastično.”

“Zaposlio sam ju, dušo. Bila je to očito greška s moje strane. Sad moram popraviti tu grešku.”

“Ti ne moraš ništa napraviti. Ja ovo rješavam. Stvarno je zabavno tjerati ju da organizira događaj, zbog kojeg će malo umrijeti u sebi. Svi ti umišljeni ljudi će provjeravati njen posao, vidjeti odreske na štapićima i polovice, i zinuti u jednakom užasu u kojem se ona valja. Njena reputacija će pretrpjeti ogroman udarac.”

Ponekad je zaboravljao da je njegova družica nemilosrdna na svoj vlastiti način. “Boriš se protiv polovice njenih prijedloga samo iz principa, zar ne?”

“Naravno. Da je ona ljubazna, bila bih puno susretljivija.” Harper ga je brzo poljubila. “Vidimo se kasnije. Imaj dobar dan.”

Knox je zgrabio njeno zapešće prije nego je uspjela otići. Osjećao se kao gad, jer nije proveo ništa vremena s njom. Bila je u pravu; obuzele su ga crne misli. Mozgao je, kad je trebao biti s njom, nadoknađujući joj za činjenicu da je njeno veliko otvorenje bilo okaljano ovim neredom. “Ti znaš da si ti moj prioritet, zar ne?” Bez obzira koliko vremena proveo u svom uredu ili bilo gdje drugdje, ona je bila na prvom mjestu. I uvijek će biti.

173

Naš svet knjiga “Ja te ne osuđujem, jer si htio malo vremena nasamo,” Harper je rekla iskreno. “Svakome to ponekad treba. I znam da se osjećaš bespomoćno, sad kad bi Crow mogao opet biti na slobodi, i što nemamo pojma tko mu povlači konce. Ti mrziš što nemaš potpunu kontrolu. Potpuno mogu razumjeti što želiš riješiti tu bespomoćnost i vratiti kontrolu, tako što ćeš biti proaktivan. Stvarno to shvaćam, i zato se ne ljutim. Samo sam htjela provjeriti jesi li okej prije nego odem.”

Progutao je. Imala ga je. Razumjela ga bolje nego bilo tko drugi i puštala ga da bude tko jest bez osuđivanja. “Što bih ja bez tebe?”

“Ubio puno ljudi?” našalila se.

On se tiho nasmijao i ponovo ju poljubio. Kvaka je bila... ona je bila u pravu. Ako bi ju on izgubio, mnogi bi umrli u uništavanju koje bi uslijedilo. Prekinuo je poljubac kad je njegov uredski telefon zazvonio.

“Vidimo se kasnije večeras.”

“Večeras,” složila se. Harper je krenula prema vratima, ali naglo se zaustavila kad je čula Knoxa kako kaže, “Jutro, Dario.” Obrve su joj poletjele, okrenula se na peti baš kad je Knox pritisnuo dugme koje ga je stavilo na zvučnik.

“Ah, Knox, čujem da se tvoji stražari raspituju o meni i glasinama koje trenutno kruže.” Bilo je lijene zabavljenosti u glasu Primarnog.

“Trebam li biti zabrinut onime što sam čuo?” Knox je pitao, stavljajući ruke na stol.

“Zabrinut oko koje točno glasine? One da ću se odmetnuti ili one da gradim vojsku?” Njegov je ton govorio da mu je svaka bila smiješna.

“Obje,” odgovorio je Knox, s očima na Harper dok je prilazila stolu.

“Nijedna nije istinita. Jednostavno želim da me ostave samog da tugujem u miru,” dodao je Dario, s notom emocionalne iscrpljenosti u svom glasu. “Čudno da bi takva nevina stvar bila iskrivljena.” Zbog čega Knox nije bio uvjeren, da je to bilo sve što se događalo.

“I ja sam tako mislio. Zato sam poslao svoje stražare da saznaju otkud je točno glasina krenula.”

“I?” požurivao je Knox.

“Nisu mogli saznati. Ali ja barem znam zašto su glasine pokrenute.”

“I zašto je tako?” on je upitao Daria, gledajući kako Harper smješta polovicu njene slasne guzice na stol.

“Iz istog razloga zbog kojeg sad kruži glasina o tebi.”

Knox se ukočio. “Koja bi to glasina mogla biti?”

174

Naš svet knjiga “Da si optužio psiho-demona kako je blizu odmetanja, čime bi diskreditirao njegovu tvrdnju kako je predvidio rođenje tvog djeteta koje nas može uništiti.”

“Jebeni gad,” Harper je oblikovala ustima. Bila je to jedna stvar kad su Primarni nagađali na sastanku. Bila je sasvim druga raširiti ju naokolo, kad ima potencijal izazvati paniku među demonskom populacijom.

“Tko to tvrdi?” Knox je pitao, prisiljavajući se da pokrene svoju čeljust.

“Ne moraš brinuti,” Dario ga je uvjeravao. “Glasina nije shvaćena ozbiljno, jer je psiho-demon izmasakrirao članicu tvoje jazbine i napao tvoju družicu. Jasno je da njegovo mentalno stanje nije kakvo bi trebalo biti.”

To nije previše umirilo Knoxa. “Tko je započeo glasinu?”

“Dođi me posjetiti u mom domu danas. Povedi svoju družicu sa sobom, jer je ona tvoj Drugi Primarni. Mi bi trebali svi razgovarati.”

“Očekuješ od nas da te posjetimo, kad smo čuli da gradiš vojsku?”

Knox je iznenađeno upitao.

“Ja ne očekujem ništa. Ja te jednostavno pozivam. Hoćeš li ti ili nećeš prihvatiti tu pozivnicu, u cijelosti ovisi o tebi.” Veza se prekinula.

Gledajući u telefon, Harper je progovorila. “Zvučao je ... kao on. Ne mislim da je blizu odmetanja. A ti?”

Knox je zatresao glavom. “Bio je premiran.” Nije bilo kratkih, isjeckanih rečenica. Nikakvih uzrujanih tonova u njegovom glasu. “Ne mogu biti siguran gradi li on vojsku ili ne, ali instinkt mi govori da on nije blizu odmetanja. A ako ta glasina nije istinita, možda nije ni druga.”

“Možda. Naposljetku, ona o tebi nije istinita.” Harper je kliznula sa stola. “Idem s tobom.”

Knoxova čeljust se stegnula. Nije ju htio blizu Daria, kad nije mogao biti siguran da demon nije prijetnja za nju. “Harper... ” “Ovo su poslovi Primarnog.” Podigla je svoju bradu. “Ja sam tvoj Drugi Primarni.”

“Položaj koji ti se ne sviđa, ako se ne varam. Ne možeš igrati na tu kartu kad to tebi odgovara.” Široko mu se osmjehnula. “Naravno da mogu.”

“Trebaš otići u šoping, sjećaš se?”

“Ovo je puno važnije od šopinga. Gledaj, znam da si oprezan zbog toga što ću biti u Dariovom društvu. Ja sam jednako zabrinuta, jer ćeš ti biti s njim. Ali složili smo se da on najvjerojatnije nije blizu odmetanja, i ja mislim da ti ne vjeruješ da on gradi vojsku, kao ni ja.”

Bila je u pravu oko toga. “Tražiš od mene da riskiram tebe.”

175

Naš svet knjiga “A ti tražiš od mene da ostanem kod kuće dok ti riskiraš sebe.” Ona je zatresla glavom. To se neće dogoditi. “Ako je preopasno za mene, preopasno je za tebe.”

Knox je prošao rukom kroz kosu. S jedne strane, sviđalo mu se što je bila tako zaštitnički nastrojena prema njemu. S druge strane, to je moglo povremeno biti prilično nezgodno. “Budi kraj mene dok smo tamo. Samo zato što mi instinkti govore da Dario nije blizu odmetanja, to ne znači da vjerujem kako je tamo za tebe sigurno.”

Harper mu je salutirala. “Kad krećemo?”

“Najbolje odmah.” *** Nekoliko sati kasnije, parkirali su mlažnjak na mjesto za slijetanje blizu Dariove kuće, koja je zapravo bila zgodan mali dvorac, smješten usred otoka u privatnom vlasništvu. Iako zgrada nije bila ogromna, bila je kraljevska i veličanstvena. Harper se nekako sviđala. Imala je stvarnog karaktera.

S Levijem i Tannerom odmah iza njih, ona i Knox su prešli preko drvenog mosta do mjesta gdje je stajao bradati demon, noseći dugu, kožnu jaknu. 'Opaki gad' kao da je bilo ispisano preko njega.

“Reece,” pozdravio je Knox.

Harper ga nije prepoznala, ali svejedno je kimnula.

On je nagnuo glavu u znak pozdrava. “Slijedite me.” Očito nije bio razgovorljiv tip.

Nije ih poveo u sami dvorac. Umjesto toga, poveo ih je kroz dvorište do staklene zgrade pokraj dvorca, za koju je Harper brzo shvatila da je staklenik.

Reece je stao pokraj vrata i pokazao im neka uđu. “Bez obzira na ono što ste možda čuli, Dario nije blizu odmetanja.”

Da, Harper će u to doista povjerovati kad sama vidi Daria. Knox je prvi ušao u staklenu građevinu, držeći njenu ruku u svojoj. Bilo je vruće i vlažno i jako mirisalo na vlažno tlo, suncem zagrijanu zemlju, svježe cvijeće i slatko bilje. Između zvukova zujanja insekata i crijeva koje je prskalo maglicu, čuo se precizan zvuk rezanja škara.

Pratili su rezanje; pokraj biljki u loncima, visećih košara, vreća komposta i žlica. Nabila je ruke tijesno uz svoje tijelo, ali lišće je ipak grebalo njenu kožu, dok su ulazili dublje u staklenik. Uskoro, pronašli su Daria. Orezivao je mrtvo lišće s biljke. Sunce koje se probilo kroz stakleni krov, obasjalo je njegov izraz lica. Bio je to izraz potpune smirenosti.

176

Naš svet knjiga “Nisam bio siguran hoćete li doći,” rekao je Dario, gledajući biljku.

“Naposljetku, glasine o meni su bile prilično ozbiljne.”

Knox je stao na pola metra od njega, držeći Harper malo iza sebe.

“Voljan sam te saslušati.”

“Ali ako napravim pogrešan potez, ubit ćeš me,” rekao je Dario, osmijeh u njegovom glasu. Okrenuo se licem prema njima, njegove blizu usađene plave oči uokvirene ružičastom. Izgledao je umorno i izobličeno.

Nikad prije nije vidjela njegovu vitku figuru u bilo čemu osim odijela.

Danas, nosio je stare traperice i majicu s V izrezom. “Kako ti se čini biti Primarni, Harper?”

“Ima svojih izazova,” rekla je neodređeno.

Dario se složio klimnuvši. “Uistinu ima. Puno puta sam se pitao je li moć vrijedna tih izazova. Jesi li se uvjerio da sam daleko od odmetanja, Knox?”

“Da,” odgovorio je Knox. Inače nije bilo šanse da bi Dario mogao izgledati tako smireno. Glumiti smirenost, svakako. Ali on je tako izgledao.

Nije bilo trzavih pokreta, bez previranja u njegovom pogledu, i bez mračnih vibracija koje bi dolazile od njega. “Ali drugima ne izgleda dobro što si postao pustinjak. To daje težinu glasinama.”

“Znam.” Dariovo čelo se izbrazdalo i bol se urezala u njegove crte lica.

“Moja priležnica zadnjih pedeset godina je nedavno umrla.”

Harper je ugrizla svoju usnu. Jebiga. “Žao mi je što to čujem.”

Dario joj se tužno osmjehnuo. “Nisam imao kontrolu, i nisam vjerovao samom sebi da se neću iracionalno ponašati, dok sam bio toliko duboko u tuzi. Zaključao sam samog sebe, zbog vlastite i sigurnosti ostalih. Moja kontrola se dovoljno popravila da mogu napustiti dvorac, ali želim samoću, dok se trudim najbolje što mogu da pronađem neki mir. Bez toga, moja kontrola bi se opet mogla raspasti.”

“Razumljivo,” rekao je Knox. I razumno. Demoni blizu odmetanja nisu donosili razumne odluke.

“Ali ti ne vjeruješ u potpunosti da je istinito.” Dario je spustio škare.

“Ima još jedan razlog zašto sam te pozvao ovamo. Dođi u moj vrt. Tamo je netko koga trebate vidjeti.”

Knox je polako podigao jednu obrvu. “Netko?”

“Da. Nadali su se da će razgovarati s tobom i tvojom družicom, ali naravno, tvoj je izbor želite li poći ili ne.”

Harper je ostala kraj Knoxa, dok je pratio Daria kroz stražnji izlaz iz staklenika i niz dugačak puteljak od kamenih stepenica. Na kraju puteljka je bio prekrasan cvjetni luk s lozom omotanom oko njega. Prošli su kroz luk u vrt nalik labirintu, sačinjenom od pažljivo počupanog grmlja.

177

Naš svet knjiga Napravili su niz kratkih, oštrih skretanja, dok nisu napokon došli do malog otvorenja.

Harper je izvila obrve, impresionirana. Bila je to kao mala oaza s nakupinama biljaka, raznobojnim mirisnim cvijećem, i umirujućim kapanjem fontane. Cvrkut ptica koje su se brčkale u kupki za ptičice, doprinosio je umirujućem ugođaju. Povjetarac je šuškao lišćem i rascvjetalim stablima, a pčele i leptiri su letjeli od cvijeta do cvijeta. Ono što je privuklo Harperinu pažnju, bila je mala starica na drvenoj klupi, pletući nešto nalik šalu, što je bilo pomalo čudno, uzimajući u obzir vrućinu.

Dario je pokazao na ženu. “Upoznajte moju baku, Noru.”

Prekinuvši pletenje, Nora ih je sve proučavala. Obratila se Harper.

“Manja si nego što sam očekivala. Ljudi često podcjenjuju one koji su niskog rasta. Uživam šokirati ljude pokazujući im kakva bi to greška bila.”

Harper nije mogla da se ne nasmiješi, jer se u potpunosti mogla zamisliti na njenom mjestu.

Norine oči su plesale između Harper i Knoxa. “Vaša emocionalna veza je vrlo čvrsta. To je dobro. Trebat ćete jedno drugog, ako se namjeravate suočiti s onim što dolazi.”

“Nora ima predosjećanja,” Dario im je rekao. “Ona vidi budućnost, ali nema vizije. Ona zna i osjeća stvari o budućnosti.”

“Znala sam da Dario neće dobiti izbore, ali nije me slušao.” Nora je zatresla glavom. “Rijetko kad me sluša,” promrsila je.

Dario je izgledao kao da će prevrnuti očima. “Ne možeš li samo prijeći na stvar?”

“Mogu.” Žena se nasmijala njegovom razljućenom izrazu lica.

Ona me podsjeća na Jolene, Harper je rekla Knoxu. Harper se ona već nekako sviđala.

Nora je nastavila plesti kad je progovorila. “Sigurna sam da ste svi čuli glasine o Dariu, baš kao što smo mi čuli glasine o vama i drugim Primarnim. Tako puno tračeva,” razmišljala je naglas. “Poprilično čudno, zar ne mislite? Očito ih je netko pokrenuo, ali to se čini tako sitničavim... ukoliko njihov cilj nije unijeti razdor među Primarne, naravno.”

Nije to bila teorija koju Knox već nije razmatrao. Imala je težine, ali...

“Tko bi htio takvo nešto?”

“Nisam vidjela njihova lica, niti znam njihova imena. Ali oni sebe nazivaju 'Četiri Jahača'.”

Harper se namrštila. “Kao Četiri Jahača Apokalipse?”

Nora je spustila pletivo kraj sebe i izgladila nabore na svojoj dugoj ciganskoj haljini. “Da, samo što oni ne žele kraj svijeta. Oni žele vidjeti pad 178

Naš svet knjiga svih američkih Primarnih. Oni žele dominirati cijelom zemljom. Ali moraju se koristiti nepoštenim metodama kako bi to postigli, jer ne mogu sami uništiti sve Primarne.”

“Njima treba da se Primarni međusobno unište,” rekao je Levi.

Nora je klimnula. “Oni vjeruju da će izazivanje političkog rata dovesti do fizičkog. Zbog toga, oni pokušavaju izazvati rasprave među Primarnima i navesti ih da ne vjeruju jedni drugima, u nadi da će se međusobno sukobiti.”

Harper se prisjetila napetosti i nepovjerenja na godišnjem sastanku; glasine su svakako imale nekog učinka, čak i na one koji im nisu u cijelosti povjerovali. “Mislim da Crow nije jedan od Jahača.”

“On je samo oruđe,” potvrdila je Nora. “Oruđe koje njegov manipulator teško kontrolira. Ali, stvarno, trebali su se toga sjetiti.”

Knox je progovorio. “On je poslan na Harper, a ne na mene.”

Nora se nasmiješila. “Vrlo dobro. Nisam bila sigurna hoćete li to sami shvatiti. Ova osoba je usadila ideju vizije u Crowovu glavu, pa se ne morate brinuti ima li išta u tome. Ali jednog dana će postojati dijete. I drugi će krenuti po njega. Oboje trebate biti spremni na to.”

Harper je progutala, nervozna zbog ideje ne samo da će biti majka – naposljetku, što je ona znala o roditeljstvu? - već i zbog pomisli da će ljudi tražiti to dijete, kako bi ga oteli. “Što je s nepredvidljivim vremenom?” pitao je Knox.

Dario je pročistio grlo. “Prihvatit ću krivnju za to, ali ne javno. To bi bilo iskorišteno protiv mene da podupre glasinu o mom 'odmetanju'.

Tugovao sam, i moja kontrola nad mojim darovima nije bila najbolja.”

S obzirom da je Knox sišao s pameti kad je skoro izgubio Harper, mogao je to razumjeti. “Zašto vjerovati nama s ovime, kad ne vjeruješ drugim Primarnima?”

“Zato jer sam vjerovao da ćete vi, jer ste spareni, razumjeti dubinu bola koji dolazi s gubitkom nekog koga cijeniš,” rekao je Dario. “I zato jer je Nora osjećala da trebate čuti predosjećanja.”

“Ti si već ubio jednog od Jahača,” rekla je Nora. Šokiran, Knox se ukočio. Nije to htio povjerovati, ali morao se upitati je li ona mislila... “Isla?”

Nora je polako klimnula.

“Pa, sranje,” promrmljao je Levi.

Tanner je ispod glasa opsovao. “Zašto bi ona htjela vidjeti pad svih američkih Primarnih ako je ona bila jedan od njih?”

“Ona je htjela više moći. To je bila njena ovisnost,” rekla je Nora.

“Ostala su tri Jahača. Kao što sam rekla, ne znam njihova imena i nisam 179

Naš svet knjiga vidjela njihova lica. Ali znam – osjećam – da onaj koji manipulira Crowom nije Primarni. Toliko je pohlepe u njihovim hladnim srcima. Oni žele moć.

Oni žele da ljudi zavide njima, kako oni zavide drugima. Oni nisu toga svjesni, ali njih ništa nikada neće usrećiti ili zadovoljiti. U njima je praznina koja nikad neće biti ispunjena.”

Pa, zar oni ne zvuče kao jebeno blago? rekla je Harper.

Nora je pokazala na nju. “Budi upozorena da ćeš se ti i tvoj demon suočiti sa suđenjem. Ti ne voliš primati pomoć, ali trebat će ti pomoć tvog partnera, kad dođe vrijeme za to. Prihvati ju, jer ti nitko drugi neće moći pomoći.”

Hladnoća se uvukla u Harperine udove. Nije bilo toliko što je Nora rekla, koliko način na koji je to rekla; taj zlokobni ton je bio jeziv. Okej, ova žena je nekako strašna.

“Nema ništa više što bi nam mogla reći o Jahačima?” Knox je upitao Noru, koja je odmahnula glavom.

Harper se okrenula prema Dariu. “Hoćeš li reći ostalim Primarnima o predosjećaju i Jahačima?”

Dario je podigao jednu obrvu. “Ako im kažem da četiri demona planiraju pad Primarnih, što misliš kako će reagirati?”

“Mislit će da se obmanjuješ i da si paranoičan i da su glasine istinite,” rekla je Harper. U redu, shvatila sam.

“Da. Nadam se da nitko od vas neće razgovarati s drugim Primarnima,” dodao je Dario.

Na trenutak, Knox nije ništa rekao. “Bilo bi najbolje kad bi znali, da ne shvaćaju sve glasine ozbiljno. Imaju pravo znati otkud one potječu i da su izigrani. Ali u pravu si. Tvoje bi se riječi pogrešno protumačile kao paranoja. Mi nećemo ponoviti što ste nam rekli.” Barem ne za sad.

Dariova ramena su se lagano opustila. “Cijenim to.”

Knox je nagnuo svoju glavu. “Odlazimo sad.”

Nakon što su se pozdravili s Norom, Dario ih je izveo iz vrta, kroz dvorište, i do mosta. “Hvala vam što ste prihvatili moju pozivnicu,” Dario će, ljubazno. “Bilo vas je dobro ponovo vidjeti. Čuvajte se.”

Kimnuvši, Knox je požurivao Harper naprijed, dok su Levi i Tanner ostali iza njih. Nitko nije progovorio nijednu riječ, dok nisu sasvim prešli preko mosta.

“Od svih stvari koje sam očekivao da ću čuti,” rekao je Tanner, “to nije bilo to.”

Nije bio jedini šokiran. Harper to još uvijek nije sve sasvim probavila.

“Stvarno mi je žao tipa. Izgubiti svoju partnericu nakon pedeset godina je

180

Naš svet knjiga morao biti ozbiljno gadan udarac.” Nije bila sigurna da bi ona emocionalno preživjela takav gubitak.

Knox je klimnuo, omatajući ruku oko njenih ramena. “Učinio je ispravnu stvar kad se izolirao, dok mu je kontrola bila slaba. Zaštitio je sebe i svoju jazbinu. I ima svako pravo uzeti si vremena da zacijeli na miru.” Ili da se oporavi onoliko, koliko se od bilo koga u njegovom položaju može očekivati da će se oporaviti.

“Sad kad znamo za Jahače, Islino inzistiranje na američkom Monarhu ima puno više smisla,” rekao je Levi, prelazeći na Knoxovu stranu. “Da je ona bila Monarh, imala bi moć da uništi druge Primarne i da drugim Jahačima pruži moć kakvu god bi htjeli. To je morao biti njihov plan 'A'.

Propao je, pa su se sad prebacili na plan 'B' – nahuškati Primarne jedne na druge.”

“Sumnja li itko tko bi druga tri Jahača mogla biti?” pitao je Tanner dok je prilazio Harper.

“Vjerojatno bi trebali imati na umu kako se Malden također gurao da postane Monarh,” rekao je Knox. On je mogao imati jednake motive kao i Isla. “Ali onda, to je učinio i Dario.”

“Možemo li biti sigurni da Dario nije jedan od njih?” pitao je Levi.

“Ako je bio, sigurno ne bi podijelio sve te informacije s nama,” rekao je Tanner.

“Osim ako ništa od toga nije istina i svima nama je nekako podmetnuto,” rekao je Knox. Bilo je moguće da je Dario igrao vrlo zapetljanu, opasnu igru, ali Knoxov instinkt mu je govorio da to nije slučaj.

“Samo zato što je Isla bila Primarni, ne znači da su to i drugi Jahači,” rekla je Harper. “Nora nam je rekla da osoba koja je poslala Crowa u njegovu 'misiju' nije Primarni. To bi moglo značiti da to nisu ni ostali.”

Knox je klimnuo. “Što znači da bi oni mogli biti bilo tko.” Pogledao je u Harper. “Logički je da, ako su poslali Crowa na tebe i nije upalilo, pokušat će ciljati te na druge načine.”

Harper je iskrivila svoja usta. “Alethea, Belinda i Roan su izgleda na misiji da me razljute. Nijedno od njih nije Primarni.”

“Crow je rekao da ga je Delia trovala,” rekao je Tanner. “Možemo li biti sigurni da ona nije nekako uključena u povlačenje njegovih konaca?”

“Ne možemo biti sigurni u ništa,” odgovorio je Knox. “Ali ljudi su čuli Deliu i Crowa kako se svađaju. Ako je Delia uključena, ne vidim kakav bi razlog imala inscenirati svađu. A ako djelujemo po teoriji da ova osoba želi uzrujati Harper, reći Crowu da otme Carlu nema smisla. Svi znaju da Harper nema nikakav odnos s njom.”

181

Naš svet knjiga Tanner je nagnuo glavu u stranu, priznajući da Knox ima pravo. “Onda su naši najizgledniji sumnjivci Alethea, Belinda i Roan.”

“Zadužit ćemo neke pripadnike Sile da ih nadgledaju,” rekao je Levi.

“Ali ne možemo više njih prerasporediti, s Crowom na slobodi.”

Po Harperinom mišljenju, osoba koju bi trebali nadgledati je bila Alethea. Belinda je bila gnjavaža, ali nije se činila kao netko, dovoljno ambiciozan da traži kontrolu nad Amerikom. Roan je bio kreten većinu vremena, ali također je bio i mamin sin. On bi sigurno ubio Crowa, jer je povrijedio Carlu.

Uskoro, stigli su do mlažnjaka. Kad su ušli, Levi i Tanner su krenuli u prednju kabinu kao i obično, pružajući Knoxu i Harper privatnost u stražnjoj kabini. Stjuardesa im je obojima servirala piće prije nego je nestala u prednjem dijelu zrakoplova.

Harper je zakopčala svoj pojas. “Znaš, nikad nisam razmišljala o djeci, dok nam Delia nije rekla o Crowovoj viziji. Znam da većina žena razmišlja o tome u nekom trenutku – čak i ako je to samo kad su i same još djeca – ali ja nikad nisam.” Što je vjerojatno bilo čudno, ali ona je bila čudna, pa ne bi stvarno trebala od sebe očekivati ni ništa drugačije.

Nasuprot njoj, njegove noge su zagrađivale njene, Knox je položio jednu ruku na rukohvat i balansirao svoju čašu na bedru s drugom. “Ti ne želiš djecu, dušo?”

“Nije to.” Iako nije nikad prije postavila to pitanje samoj sebi. “Mislim da se samo brinem da neću biti dobar roditelj.”

On se namrštio na tu smiješnu ideju. “Naravno da hoćeš.”

Harper je trepnula, iznenađena sigurnošću u njegovoj izjavi. “Knox, ja ne znam ništa o roditeljstvu. I iako je Lucian imao mnoštvo drugih potomaka, a Carla Roana i Kellena, ja nikad nisam odrastala s njima.

Nikad nisam morala biti odgovorna za nikoga.”

“Naravno da jesi,” rekao je Knox, otpivši gutljaj svog gina i tonica.

“Brinula si se o Lucianu. On te nije odgojio, Harper. On se oslonio na tebe.

Kao što si često znala reći u njegovu obranu, on ne može ispuniti svoje vlastite potrebe. Jedan razgovor s njim je za mene bio dovoljan da shvatim, da je on odraslo razmaženo, sebično dijete. Ti si bila roditelj u tom odnosu.

I nekako si se nosila s njim.”

Mogla je priznati da njen otac nije bio... pa, otac. I mogla je priznati da se brinula o njemu na puno načina, ali Knoxu je još uvijek nešto izmicalo.

“To nije isto kao brinuti se za bebu. Odgajati ju i učiti razlici između dobra i zla i sve te stvari.”

Njegov stisak na rukohvatu se pojačao, kad se avion počeo kretati.

“Potpuno sam uvjeren da ćeš ti biti sjajna majka.”

182

Naš svet knjiga Ona je nagnula glavu. “Zašto?”

“Ti si zaštitnica. Odgovorna. Puna brige. Tvoji prioriteti su pravilo posloženi, i dobra si u svemu čega se primiš.” Pogurnuo je njenu nogu svojom. “Nemoj se toliko brinuti, dušo. Ni ja nikad nisam imao braće ni sestara. I meni će to sve biti jednako novo kao i tebi. Ali mi smo dvoje vrlo sposobnih ljudi. Siguran sam da ćemo uspjeti.”

Morala se nasmiješiti. Moralo je biti odlično biti tako krajnje samouvjeren. Zavidjela mu je na tome. “Da li ikad posumnjaš u samog sebe u bilo kojoj situaciji?” pitala je, znatiželjna.

“Kad bih to učinio, to bi me zadržavalo u životu. Ne vidim smisao u tome. Samopouzdanje je moćna stvar.”

Tu je bio u pravu, pomislila je.

“Nora je rekla da će postojati dijete jednog dana. Nije zvučala kao da je mislila jednog dana uskoro,” Knox je naglasio. “Prelazit ćemo preko tog mosta kad stignemo do njega.”

Harper je pijuckala svoju Colu. “Najviše me muči što je Nora također rekla da će ljudi dolaziti po bebu.” Umirila se kad su se njegove oči nakratko zacrnile. Ta ideja je očito ljutila njegovog demona.

Knox je progovorio, prijetnja u svakom slogu. “Ako mi ikad budemo imali dijete i netko dođe po njega, patit će tako strašno, da će moliti za smrt.” Samo što to olakšanje neće doći dok Knox ne bude spreman dati im ga, što bi moglo biti i nikad. Njegovi roditelji ga nisu zaštitili kad je on to trebao. Neka bude proklet ako on iznevjeri svoje dijete, na način kako su oni njega iznevjerili.

“Mogu li te gledati dok ih mučiš?”

Njegova usta su se iskrivila. “Krvožedna mala stvarčice.”

“Sigurno ovo nisu nove informacije za tebe.”

Njegov osmijeh se proširio. “Ne, nisu. I sviđa mi se da si krvožedna.”

Ona je bila dobra osoba, ali ne nevina. 'Nevinost' se nikad ne bi mogla nositi s njim ili ga prihvatiti. “Sad se prestani brinuti oko stvari koje se nisu čak ni dogodile, dođi ovamo i daj mi svoja usta.”

Ona je frknula, iako je otkopčala svoj pojas. “Samo zapovijedaš.”

“Sigurno to nisu nove informacije za tebe.”

Zajahavši ga, Harper se nasmijala. “Ne, uopće nisu nove.”

183

Naš svet knjiga

Harper je podigla pogled sa svog bloka za crtanje kad su se vrata otvorila, i Raini ušetala u njihov ured s vrećicom iz trgovine delikatesama.

Miris svježeg kruha, majoneze, dimljenog mesa i ljutih papričica je lebdio preko Harper, od čega joj je stomak zakruljio.

“Vrijeme je za ručak,” rekla je Raini.

“Dobro, jer umirem od gladi.” Ustajući, Harper se dugo, tromo istegnula.

Raini se nagnula preko stola da bolje pogleda jednu od skica tetovaže sove. “To je kul.”

“Klijentici se ne sviđa.”

Succuba se namrštila. “Stvarno? Zašto ne?”

“Ona ima puno velikih ideja, ali ne zna kako želi da tetovaža izgleda.

Pa smo sjele i nadugačko o tome razgovarale. Napravila sam nekoliko grubih skica u različitim stilovima, i ona se složila da bi nešto ovako bilo super. Ali ipak, svaki put kad se vratila pogledati završni dizajn, bila je neka sitnica koja joj se nije sviđala na njemu. Ovaj koji gledaš je prvi dizajn.” Harper je podigla drugu skicu. “Ovo je sedma izmjena. Nadam se da je sretna s ovom.”

Harper je razumjela potrebu biti sasvim siguran oko dizajna; tetovaža je trajna i, u mnogo slučajeva, ima sentimentalnu vrijednost. Klijent bi trebao biti potpuno zadovoljan s njom. Ali jedna je stvar biti oprezan, a druga je biti cjepidlaka. Klijentica u pitanju je bila iz druge skupine, iako ne na kučkast način... samo na način koji je uzimao puno vremena i koji je kljucao po Harperinoj nestrpljivoj prirodi.

“Imaš još jednog klijenta koji dolazi poslije ručka i onda danas zatvaramo ranije, da možemo otići na roštilj,” podsjetila ju je Raini. Obitelj iz Joleneine jazbine je priređivala roštilj, kako bi proslavili nečiji rođendan.

“Znam. Rekla sam klijentici da će se morati naručiti za neki drugi dan ili doći kad je naš dan otvorenih vrata.” Harper je obišla stol kad je dodala, “Samo se nadam da slijedeći nije brbljav kao ostali.” Svi oni su ju obasipali pitanjima.

Da li je uzbuđena zbog nadolazećeg događaja?

Ima li lijepi kostim?

Hoće li biti odgođen, dok ne pronađu Crowa?

184

Naš svet knjiga Nekoliko njih je čak imalo muda pitati što je mislila o Crowovoj viziji, iako je osjetila strah iza pitanja. Bio je to razuman strah, ako ćemo pošteno.

Svaki put, ona bi jednostavno frknula i rekla, “Zašto svi odmetnuti vjeruju da dolazi kraj svijeta? Zašto nikad ne misle da će se nešto lijepo dogoditi?”

Hvala Bogu što je bio petak. Svi bi mogli iskoristiti vikend za opuštanje, nakon što su stvari bile prilično kaotične u posljednje vrijeme.

Knox, stražari i Sila su uložili puno vremena, energije i osjećaja u pronalaženje Crowa tijekom prošlog tjedna – toliko, zapravo, da je Knox proveo mnoge noći u svom uredu obavljajući pozive, provjeravajući snimke sa kamera za neki znak Crowa, i također nadoknađujući gomilu posla koju je morao staviti na čekanje. I da, prepuštao se mnogim mračnim mislima.

Nisu proveli puno kvalitetnog vremena zajedno tijekom tjedna, ali razumjela je zašto i ostavila ga je na miru. Njegovu frustraciju je hranilo i to, što se Crow jako dobro sakrivao. Nijednom nije pokušao napasti Knoxa. Nije se pojavio u nijednom hotelu, niti na ijednoj kameri bilo gdje.

On se ili sakrivao, ili je Levijeva teorija bila točna i bilo je sasvim moguće da je Crow bio mrtav. 'Neznanje' ih je sve tištalo.

Harper se složila s Knoxom da bi bilo pogrešno pretpostaviti kako je mrtav i opustiti se, pogotovo jer je to moglo biti što je Crow i htio. Knox je postao još više zaštitnički nastrojen nego obično, od čega se njen demon osjećao zagušeno i razdraženo. Harper je imala malo više razumijevanja, iako je to ponekad strugalo i po njenim živcima.

Još uvijek nisu mogli čak ni nagađati o identitetima Jahača. Od toga je Harper bila pomalo paranoična, zapravo. Napokon, oni su mogli biti doslovno bilo tko – čak i netko koga je poznavala i tko joj se sviđao.

“Jesu li stigle tvoje nove cipele za proslavu?” pitala je Raini, izvlačeći ju iz svojih misli.

“Jesu. Dobro mi stoje.” I pristaju uz haljinu savršeno.

“Još uvijek kažem da smo trebali ići u šoping za cipele.”

“Naravno da kažeš.” Harper je više voljela online kupovanje, gdje nije bilo gomile. Kad je stigla do vrata, mobitel u njenom džepu je zavibrirao.

Izvlačeći ga, namrštila se na nepoznat broj. “Halo?”

“Hej, djevojčice,” razvukao je poznati duboki glas.

“Lucian, hej,” rekla je Harper.

Rainina usta su se stisnula u ravnu crtu.

Ponovo je progovorio, ali Harper ga nije mogla čuti od glazbe, koja je treštala u pozadini. “Ne čujem te. Gdje si ti točno?”

185

Naš svet knjiga “Tajland,” odgovorio je glasno – tako glasno da ga je Raini mogla čuti i oblikovati usnama, “Tajland?”

“Pronašao sam lijepi mali bar gdje mogu utopiti svoju tugu,” dodao je, mrko.

Tugu? “Što je bilo?”

“Umro je,” rekao je Lucian, s visokim tonom u njegovom glasu.

Njeno mrštenje se produbilo. “Što? Tko?” Čuo se zvuk srkanja, koji joj je rekao da je upravo strusio dobar dio onoga što je pio.

“Elvis.”

Počešala se po zatiljku. “Um, Lucian, Elvis Presley je davno umro.”

“Ne on,” rekao je, nestrpljiv. “Moj Elvis. Moj emu.”

Raini je zakolutala svojim očima, ali Harper je rekla, “Žao mi je što to čujem. Što mu se dogodilo?” Šmrcanje. “Ne mogu pričati o tome, djevojčice. Previše boli.”

“Naravno. Razumijem.” Dvoumila se reći mu o situaciji s Crowom, ali nije, iz istog razloga iz kojeg mu nije rekla za proslavu. Lucian bi se vjerojatno pojavio, a imati njega i Knoxa preblizu, nije bila dobra ideja.

Pogotovo kad je Knoxova osnovna emocionalna postavka u posljednje vrijeme bila 'živčan'.

“Nego... jesi li već prekinula s tim psihopatskim gadom?” pitao je.

Harper je stavila ruku na svoj kuk. “On nije psihopat.”

“To ti misliš, ali oni se dobro uklapaju. Pokažu ti ono što oni žele da vidiš i kažu ti što želiš čuti. Onda te izrezuckaju i zakopaju ispod terase.”

Zatvorila je oči. “Lucian, ne mogu voditi ovaj razgovor. Jednostavno ne mogu.”

“Dobro,” rekao je, mrzovoljno. “Kad te ubije dok budeš spavala, nemoj meni doći plačući.” Veza se prekinula.

Raini je zatresla glavom. “Nemam riječi kad je on u pitanju.”

Harper je ubacila svoj mobitel natrag u džep. “Da, većina ljudi nema.”

Otvarajući vrata, ušetala je u radno područje s Raini. Harper je zatim pokazala Khloë i Devon neka im se pridruže u stražnjoj sobi.

Devon, koja je mela pod, rekla je, “Daj mi dvije sekunde.”

S telefonom na uhu, Khloë je podigla svoj kažiprst prema Harper, dok je govorila onome tkogod je bio s druge strane poziva. “Uvjeravam vas da se vaša tetovaža ne ispire. To je samo mali višak tinte. Nešto će se oprati ili oljuštiti dok vaše tijelo zacjeljuje. Potrudite se najbolje što možete da ne dirate krastice. Kad tetovaža potpuno zacijeli i bude li se činilo da ima prekida u linijama, vratite se i odmah ćemo to popraviti.”

Zvono na ulaznim vratima se oglasilo, i Harper se napela kad je Kellen ušao unutra. Njegova ramena su bila pogrbljena, a njegov pogled oprezan 186

Naš svet knjiga dok je pregledavao studio, sve dok nju nije opazio. Od njegovog plahog osmijeha u prsima ju je probolo.

Tanner, koji ga je pratio unutra, upitno je podigao obrvu na Harper. On kaže da želi razgovarati s tobom. Mogu ga izbaciti van ako to želiš.

Razgovarat ću s njim. Zanimalo ju je što joj ima za reći. Tanner je klimnuo ali nije otišao, očima bušeći Kellenova leđa.

Harper mu je polako prišla, nimalo iznenađena kad su Raini i Devon krenule za njom. Harper je sačekala dok njena rođakinja nije završila poziv prije nego je rekla, “Hej.” Trljajući svoj zatiljak, Kellen je progovorio. “Harper... ” Njegovo lice je bila maska kajanja.

Smilovala se klincu. “Okej je.”

“Ne, nije,” Kellen je bio uporan, oborenog lica. “Ali nisam znao što da učinim.”

Ona je nagnula svoju glavu. “Zbog čega? Zašto si mislio da te ja ne bih htjela vidjeti?”

Oblizao je usne. “Roan... moja je krivnja što je vikao na tebe.”

Harper je trepnula na neočekivani odgovor. “Kako bi to mogla biti tvoja krivnja?”

“Saznao je da se ja ponekad nađem s tobom. Ne znam kako; on mi nije htio reći. Uostalom, bio je stvarno ljut... ” Utihnuo je, crvenih obraza.

“Okej je, možeš upotrebljavati loše riječi,” rekla mu je uz osmijeh.

“Znači on je bio ljut na tebe?”

“Rekao je da sam izdavao mamu, jer sam se viđao s tobom. Rekao mi je da ću požaliti, ako se ne zakunem da ću se držati podalje od tebe. Ja sam mu rekao da je to moj život i moja odluka. Onda je on... stvarno mi je žao.

Nisam mislio da će on izlagati loše stvari o tebi jazbini i onda vikati na tebe, mislio sam da će vikati na mene. Onda kad ga je Knox kaznio, tata je bio stvarno ljut na mene. Rekao je da sam samo trebao otići.”

“Zašto bi Bray krivio tebe za ono što je Roan učinio?” pitala je Devon, sklapajući ruke. “To je usrano.”

“Roan ponekad ulijeće u napadaje bijesa,” rekao je Kellen. “Mene okrive što sam ga 'potaknuo'.” Njegove oči se upere u Harper. “Nisam bio siguran hoćeš li me i ti kriviti.”

Harper je teško izdahnula. “Roan je učinio to što jest, jer je guzica, ne zato što si ti bilo što uradio ili nisi uradio. Ja ne krivim tebe. Jasno?”

Gutajući, kratko je klimnuo. “Da. Brayu i Roanu se neće svidjeti što sam došao ovamo, ali čuo sam da je mama s tobom razgovarala. Mislio sam kad je ona mogla, mogao bih i ja, točno?” Izbacio je van svoju bradu.

187

Naš svet knjiga “Točno,” rekla je Harper, “pa dođi i reci mi što si radio u zadnje vrijeme.”

Tanner se zatim vratio van, kako bi Khloë mogla zaključati ulazna vrata i okrenuti natpis na 'Zatvoreno zbog ručka'.

Harper je povela Kellena u stražnju sobu, gdje su svi petero sjeli oko stola i zaronili u vrećicu s delikatesama. Dok su jeli, on i Harper su pričali što se događalo u njihovim životima. Ona nije shvatila koliko su joj nedostajali njihovi mali razgovori, dok on nije prestao odgovarati na njene pozive. Tijekom godina, viđala je Roana i Kellena iz daljine. Pitala se kako su oni. Roan je možda bio guzica, ali Kellen je bio sladak dečko, koji se nije zamarao šepirenjem kako bi se uklopio. On je jednostavno bio to što je bio, i ona je to poštovala.

Ubrzo nakon što su završili s ručkom, čulo se kucanje na ulaznim vratima.

“Ja ću,” objavila je Devon, nestajući iz sobe. Vratila se trenutak kasnije s Knoxom, koji je izgledao zgodno i primamljivo, kao i uvijek.

Harper mu se nasmiješila, a njen demon je praktički trljao ruke od razdraganosti. “Hej ti.”

Knox je prešao rukom preko njene kose i klimnuo njenom bratu, iznenađen što ga vidi. “Kellen. Vjerujem da nećeš opet tako isključiti Harper.” Bio je to prijedlog koji je nosio u sebi prijetnju i vršio pritisak.

Kellen je nervozno progutao. “Neću.”

“Dobro.” Knox je sumnjao da tinejdžer nije shvatio, koliko je povrijedio Harper kad je prekinuo kontakt s njom, ali Knox je znao. I nije imao namjeru dopustiti da se to ponovi. Okrećući se natrag prema Harper, Knox je pitao, “Koliko dugo dok budeš ovdje gotova?”

Podižući se sa svog mjesta, Harper je počela čistiti stol. “Zatvaramo danas u dva da možemo otići na roštilj, sjećaš se. I ti si pozvan.”

“Ah, da,” rekao je Knox. Zaboravio je na to, sa svime što se događalo.

“Bojim se da nećeš ići na roštilj.”

Ona je polako podigla obrvu. “Neću.”

“Ne, zato jer trebaš nekamo otići sa mnom.”

“Da? Kamo?” pitala je, istovremeno zainteresirana i oprezna. On se samo iskrivljeno, zagonetno nasmiješio.

“Ne brini, svidjet će ti se.”

“Znači ovo je iznenađenje za nju?” Raini je pitala Knoxa, izgledajući uzbuđeno za Harper.

“Da,” odgovorio je Knox, zabavljen što vidi da ga njegova družica gleda sumnjičavo. Pitao se hoće li joj se ikad sviđati iznenađenja. Sumnjao je u to. “Nađemo se u mom uredu kad završiš ovdje.”

188

Naš svet knjiga “Ozbiljno, kuda idemo? Kamo me vodiš?” Harper nije mogla izbaciti nestrpljivost iz svog glasa. Istina je bila da ona nije bila ljubitelj iznenađenja ili odgođenog zadovoljstva. A on je to prokleto dobro znao.

Njegova usta su se iskrivila. “Vidjet ćeš.”

189

Naš svet knjiga

Poslije kratkog leta privatnim mlažnjakom, Harper se našla kako stoji na môlu, gdje se red čamaca nježno ljuljao dok su njihovi vlasnici polirali, čistili ili vukli zalihe. Sunce je bljeskalo sa vanjština, čineći se kao da ih nekako obasjava. Isto sunce je udaralo dolje na nju, peckajući njene obraze i nos. Galebovi koji su letjeli iznad njihovih glava, gakali su i vrištali.

Ništa od toga nije zaokupilo njenu pažnju.

Bila je previše zaposlena zureći u sjajnu bijelu mega-jahtu ispred nje, s četiri palube, koja je oduzimala dah. Sva u glatkom fiberglasu i poliranom drvetu, bila je prizor za gledanje. “To je prilično impresivno.”

“Hvala ti,” rekao je demon kraj nje.

Trepnula je na Knoxa. “Tvoja je? Naravno da je tvoja. Glupo pitanje.”

Trebala se dosad već priviknuti na njegov nivo luksuza.

“Naša,” ispravio je. Što je bilo njegovo, bilo je njeno, što se ticalo Knoxa.

“Provest ćemo vikend na jahti?” Jedina naznaka koju joj je dao oko toga gdje idu, bila je da će joj trebati bikini. “Želim da provedemo zajedno nešto vremena neometani.” Nisu ga imali dovoljno u zadnje vrijeme; opet ju je zanemario i mrzio je to. Iako su Tanner i Levi išli s njima, oni će im dati prostora. “To će biti dobro za nas.”

“Prihvatila sam tvoju ispriku za sve premišljanje. Iskreno se ne ljutim zbog toga.” Nije morao činiti lijepe stvari za nju.

“Znam, to i cijenim jer ja nisam ni blizu pun razumijevanja kao ti.”

Knox bi izgubio strpljenje i zahtijevao njenu pažnju jer je, pa, bio toliko sebičan. Stavio je ruku na njena leđa. “Hajde.” Knox ju je poveo duž mola, preko mosta, i na glavnu palubu. “Želim te predstaviti posadi.”

Kad je upoznala prilično šarmantnu, uniformiranu posadu – koji su svi bili demoni – Harper je preplela svoje prste s Knoxovima, dok ju je vodio u obilazak jahte. Svijetla i prostrana unutrašnjost je bila jednako impresivna kao vanjština. Donja paluba je sadržavala kućno kino, teretanu, kabine za goste, stambene prostorije za posadu, strojarnicu i također vanjsku platformu s tuševima i mnoštvom 'igračaka', uključujući kajake i motorne čamce.

Terasa za sunčanje na glavnoj palubi je vodila u salon – mjesto za bijeg od sunca koje je imalo udobne sofe, veliki TV i bar. Salon za ručavanje je bio jednako prostran, a kuhinja je bila san svakog kuhara. Veliki prozori su bili svugdje, propuštajući puno svjetla.

190

Naš svet knjiga Gornja paluba je imala terasu za sunčanje i vanjsko objedovanje i također Knoxov i Harperin ekstremno dekadentan spavaći apartman – ili brodsku kabinu, kako ju je on zvao, štogod. Paluba za sunčanje je ipak, vjerojatno bila najviše kul od svega, s jacuzzijem, barom i udobnim malim dijelom za sjedenje.

Nakon što je razgledavanje završilo, Harper je navukla vrući ružičasti bikini i smjestila se na ležaljku od ratana, na glavnoj palubi. Mažući kremu za sunčanje, provirila je na Knoxa, koji se ispružio na ležaljci kraj njene, samo u kupaćim gaćicama, pijući vino. Također je pažljivo gledao kretnje njenih ruku, i ona se morala nasmiješiti.

Izgledao je opušteniji nego ga je vidjela već neko vrijeme. Ali onda, bilo je pomalo nemoguće biti bilo što, osim opušten baš tad. Vrućina sunca, hladan sprej morske vode i lagani, slani povjetarac – sve to je stvaralo slasno lijenu atmosferu. Jedini zvukovi su bili zvuci motora, trupa broda kako reže kroz vodu, i meki smijeh Levija i Tannera, koji su bili na palubi iznad. Pružali su njoj i Knoxu privatnost, blagoslovljeni bili.

“Nisam siguran da li me ovo smeta ili ne,” rekao je Knox.

Zbunjena, namrštila se. “Što?” “Žig na tvojoj dojci se lagano vidi kroz tkaninu tvog bikinija. Sviđa mi se što ga mogu vidjeti.” Bilo je to pakleno seksi. “Ali ne sviđa mi se što dovoljno privlači poglede i pažnju ljudi na tvoje grudi.” One su bile samo za njegove oči.

Ona se zakikotala. “Raspravi to s tvojim demonom.”

“Dušo, taj izbačeni ton me ne zavarava ni na sekundu – sviđa ti se taj žig.”

Pa da, sviđao joj se. Sviđali su joj se i drugi, što se toga tiče. “Štogod.”

Spuštajući bočicu kreme za sunčanje, legla je natrag.

“Je li ti Kellen rekao zašto je mislio da ga nećeš htjeti vidjeti?”

“Da.” Harper je ponovila razgovor koji je imala s Kellenom.

“Iznenađena sam što Bray nije podržao Kellena da ostane u kontaktu sa mnom. Mislim, bio je uzrujan zbog načina na koji me Carla napustila. On je sav u obitelji.”

“Brayu je bilo teško u zadnje vrijeme, s Carlinim nestankom,” rekao je Knox. “Vjerojatno je samo htio da Roan ostane miran, kako ne bi učinio ništa zbog čega bi zaradio kaznu od mene.” To nije značilo da bi Knox mogao ili htio, ispričati Brayevo ponašanje.

“Pa, njegov plan je propao.”

Knox je spustio svoju praznu čašu na mali stolić između njih. “Ne želim razgovarati o njemu ili bilo čemu što može pokvariti raspoloženje.”

191

Naš svet knjiga “Znači da ti vjerojatno ne bih trebala reći da me Lucian zvao ranije, ha?” rekla je s osmijehom.

Knoxov demon je frknuo. “Što je on htio?”

“Njegov emu je uginuo. Shrvan je.”

Emu? Knoxov demon je prevrnuo očima. “Vraća li se on u Vegas uskoro?”

“Ne. Vjerojatno će proći par mjeseci prije nego se vrati. Uostalom, još uvijek se duri zbog mog odbijanja da ostavim 'tog psihopatskog gada'.”

“On je gubitak kože, Harper i jadan izgovor za roditelja.” Jedini razlog zašto ga Knox nije prebio na mrtvo ime, bio je taj što je Lucian zapravo mario za nju, na svoj način. Ona je, zapravo, bila jedina osoba za koju je on bio povezan.

“Nije on tako loš.”

“Ti zaslužuješ boljeg oca nego što bi on ikad mogao biti.”

“Tvoji roditelji su te iznevjerili, ali tebi je ipak bilo stalo do njih sve do samog kraja, točno?”

“Hmm.” Njegovi roditelji nisu bili biološki s njim povezani, jer je njegova vrsta bila rođena iz plamenova pakla, ali oni su brinuli za njega. Čak ga i voljeli. Ali su postali žrtve laži i manipulacija demona nalik kultnom vođi, i nisu uspjeli zaštititi Knoxa od njega.

Naposljetku su ga obranili. A onda je vođa prerezao njihove grkljane kao kaznu. U tom trenutku, Knox je po prvi put u životu izgubio kontrolu nad svojim demonom. I demon je osvetio njegove roditelje na vrlo bolan i konačan način.

“Kakvi su bili tvoji roditelji, ako ti ne smeta što pitam?” pitala je Harper.

“Naravno da mi ne smeta što pitaš. Bili su idealisti. Ne uvijek s nogama čvrsto na zemlji. Nije im se sviđalo to što su bili. Nije bila stvar u tome da su se stidjeli što su bili arhdemoni; stvar je bila u tome što im se nije svidjelo živjeti život, u kojem su morali skrivati od prijatelja što su bili.

Moja majka je voljela kuhati, ali nije bila naročito dobra u tome. Moj otac je volio graditi stvari. Bio je pun ideja, ali nikad nije završio neki projekt koji bi započeo, ako mu to vođa ne bi naredio.”

Onda su oni bili vrlo različiti od Knoxa, mislila je Harper. On je tjerao stvari do samog kraja. “Mislim da te oni nisu namjerno iznevjerili, Knox.

Ne mislim da su te htjeli povrijediti.”

“Njihove namjere su bile dobre dok su pomagali izgraditi grupu.” Iz tog razloga, mogao im je oprostiti njihove greške. Ali Lucian? Njegovi motivi su uvijek bili sebični, i Knox nikad neće za to imati opravdanja.

“Ovo se možda čini kao stvarno glupo pitanje,” počela je Harper, “ali sjećaš li se ičega oko rađanja iz plamenova?”

192

Naš svet knjiga “Ne, ne sjećam. Moja najranija sjećanja su iz vremena kad sam prohodao.”

“Reci mi nešto o dječjem domu u kojem si bio.” Spominjao ga je samo u neodređenim terminima, pa je jedino što je stvarno znala, bilo da je tamo upoznao stražare.

“Nije bilo dobro. Nije bilo loše.” Ali barem je tamo bio siguran. “Bilo je hladno. Dosadno. Tamo nije bilo stvarne boje. Sve je bilo obično, uključujući hranu. Osoblje je bilo strogo, ali morali su biti, da bi se nosili s grupom demona siročića. Sviđala mi se knjižnica. Proveo sam tamo većinu vremena; upijajući svaki trun znanja kojeg sam mogao pronaći.”

“Da li to mjesto još postoji?”

“Da. To je sad hotel.”

“Kupio si ga,” nagađala je.

“Netko ga je morao spasiti.”

Kao što je dom spasio njega, mislila je Harper. Led je zveckao u čaši dok je ona pijuckala svoj sok. “Što je povezalo tebe i stražare?”

Razmislio je o tome na trenutak. “Bijes, možda.”

Nije očekivala taj odgovor. “Bijes?”

“Svih petero od nas ga nosimo, svaki iz svojih vlastitih razloga. Isla ga je također imala.”

“Ako išta vrijedi, žao mi je što te dovela u položaj u kojem si ju morao ubiti – ona je jednom bila tvoj prijatelj, pa je to moralo boljeti na nekom nivou.”

Knox je pogledao svoju družicu, zadivljen što se mogla tako osjećati, kad je osoba u pitanju htjela nju ubiti i kad je privremeno ukrala nešto od Harperine moći, učinila ju ranjivom prema mračnim čarobnjacima, koji su ju tad oteli. Ta noć je bila za nju užasna na više načina, ali još uvijek je mogla izgovoriti Islino ime bez ljutnje. “Dođi ovamo.”

Harper je kliznula sa ležaljke i zajahala ga. “Što?”

Gladio je rukama po njenim leđima, udišući kokosov miris njenog sredstva za sunčanje. “Vrlo je dobra stvar što sam ja prvi demon koji te ikad posjedovao. Ne samo jer bih bio u iskušenju uloviti i uništiti druge, već da te je drugi demon imao, on te ne bi pustio. Onda bih ga morao ubiti da te uzmem od njega.”

Harper je frknula, zabavljena. “Ne bi učinio ništa takvoga.”

“Kao što sam ti jednom rekao, počeo sam otupjeti na sve oko sebe. Onda si se ti pojavila. I ti si sve promijenila. Ti me iznenađuješ. Protiviš mi se.

Frustriraš me. Zabavljaš me. Zadirkuješ me. Kad imaš nekoga da radi te stvari... bilo je to kao probuditi se poslije dugog, ali opet neispunjujućeg sna. Dakle, da, učinio bih što god treba da te imam.”

193

Naš svet knjiga “Imao bi me kao svoje sidro,” podsjetila ga je.

“To ne bi bilo dovoljno.” Maknuo je bretelu bikinija u stranu i poljubio ju u rame. Njena kao latice mekana koža je bila vruća od sunca. “Uvijek sam bio siguran da neću trebati sidro. Tek kad su se naše psihe spojile, shvatio sam da, unatoč svoj svojoj moći, ti si jedina stvar koja me stvarno može spriječiti da se odmetnem.”

“Ponekad ja mislim, uz moju osobnost, da sam ja također i ona koja će te najvjerojatnije dovesti do ruba ludila.”

Povlačeći se, nasmiješio se. “Istina je da ti možeš doprijeti od mene, kako nitko drugi ne može.”

“To je jednostavno tako kad voliš nekog. Taj te može povrijediti jače od bilo koga, ali također te može i usrećiti više od ikoga.”

“I zato te ja nikad neću pustiti.” *** Proveli su slijedeća dva dana kupajući se i sunčajući, plivajući, roneći i obavljajući druge vodene sportove koje bi ju nagovorio da isproba. Njen omiljeni je bilo ronjenje. Ronila je već nekoliko puta ranije, pa je već znala kako upotrebljavati opremu. Ipak, čudno se osjećala dišući kroz regulator, a i trebalo joj je malo vremena, dok nije uspjela isključiti balončiće i strujanje zraka, dok je disala pod vodom. Živciralo ju je što joj je maska za lice ometala periferni vid, jer Harper nije voljela slijepe točke. Ipak, ronjenje je samo po sebi bilo fantastično.

Zavoljela je podvodni raj s raznobojnim ribama, nevjerojatnim koraljima i formacijama stijena. Voljela je oslobađajući bestežinski osjećaj – moći poletjeti gore, dolje, lijevo, desno. Kao i uvijek, bila je iscrpljena kad bi završilo.

Večeri s Knoxom su uključivale ozbiljno slastan obrok praćen ili uskakanjem u jacuzzi, filmom u kućnom kinu,ili jednostavnim ispijanjem pića u baru sa stražarima. Njihove posljednje večeri, nakon što se istuširala i – iscrpljena vodenim sportovima – uglavnom pala licem ravno na krevet noseći na sebi samo ručnik, osjetila je Knoxov topli dah na svom ramenu.

“Probudi se za mene,” šaputao je.

“Za minutu,” pospano je promrmljala u jastuk.

“Hajde, probudi se.”

“Trebam samo minutu. Ili sat.”

Poljubio je i polizao njeno rame. “Ovo je važno.” “Što?”

“Imam nešto za tebe.”

Zastenjala je. Ne više poklona. Uvijek su bili super skupi i još uvijek se čudno osjećala kad bi primala stvari od njega.

194

Naš svet knjiga Knox se tiho nasmijao. “Kakva zahvalnost.” Ne da je očekivao drugačiji odgovor. Njemu je zapravo njena nespretnost u primanju poklona bila nekako draga. “Što je to?” Okrenula se na leđa, da bi ga pronašla kako sjedi na rubu kreveta, ručnik oko struka. I držao je malu, crnu baršunastu kutijicu. “Ne više nakita,” zacviljela je zaigrano se smješkajući. Njen demon je bio uzbuđen. Sviđale su mu se sjajne stvari.

On se ponovo tiho nasmijao i predao joj ju. “Otvori kutijicu.”

“Moram li?”

“Ne, ali ja bih to volio.”

Uspravila se i sjela. “Okej.” Pažljivo je otvorila kutijicu. I teško progutala. To nije bio prsten. Bila su dva prstena. Jedan je bio crno-zlatni kolut istočkan malim dijamantima. Drugi je bio gladak crno zlatni s dvostrukom petljom, križajući se točno ispod mjesta gdje je bio smješten crni dijamant.

Harper je pročistila svoje, iznenada suho grlo. Demon bi kupio crni dijamant samo za svoju družicu; bio je to simbol njihove predanosti, krajnji žig. Parovi su obično čekali godinama – čak stoljećima – prije nego bi ih razmijenili, jer demoni nijednu obvezu nisu uzimali olako.

“Tako si siguran u mene?” pitala ga je, zapanjena. “Mislila sam da će ti trebati dugo, dugo vremena da stigneš do ove točke.” Znala je da je on tako naviknut biti sam. “Želim da nosiš ove. Želim da ih možeš pogledati i sjetiti se da si vrlo važna nekome.” Knox je mrzio što je njezin emocionalni refleks bio očekivanje da će ju ljudi napustiti, ali tko bi ju mogao kriviti zbog toga?

Oba roditelja su ju napustila dok je bila dijete. Iako je napokon otišla živjeti sa svojim potpuno beskorisnim ocem, živjela je tad nomadskim stilom života, uvijek ostavljajući stvari i ljude iza sebe.

Knoxu je trebalo da ona vjeruje kako on ne ide nikamo. Trebalo mu je da ona razumije, kako to nije zato jer je ona bila njegovo sidro, bilo je to zato jer je on nju jebeno obožavao. “Želim da uvijek imaš ove podsjetnike da nekome pripadaš – meni. I želim da ih i drugi vide i da znaju da si ti zabranjena.” Čak i ljudi će razumjeti da prstenje simbolizira kako je ona zauzeta.

Pomalo se osjećajući kao da se guši, Harper nije ništa rekla. Samo je zurila u prstenje, dirnuta i zagrijana onime što su značili. Ona samo... nije uopće očekivala... ona samo... vau. Cijela stvar je bila jednostavno nestvarna. Nije imala riječi.

“Prvo sam htio čekati do proslave, da ti ih dam. Ali znao sam da postoji mogućnost da još nećeš biti spremna nositi ih. Razumio bih. Ipak, ti bi se 195

Naš svet knjiga loše osjećala zbog toga. Cijela ta stvar bi bila nespretan početak nečega, za što ja želim da bude ugodna večer za nas oboje.” Knox bi volio misliti da je ona spremna, ali stvarno nije bilo načina pogoditi kako će njegova družica reagirati na bilo što. Kladio bi se da je ona bila nepredvidiva čak i samoj sebi. “Tako da sam izabrao pokloniti ih tebi ranije.”

Knox je proučavao njen izraz lica, pokušavajući pogoditi što je prolazilo kroz njenu glavu. Nije imao pojma. “Ako nisi spremna, prihvatit ću to. Bez pritiska.” Ali ako ona ne kaže nešto uskoro, on će puknuti. Tišina se rastegnula. Baš kad je otvorio usta da zahtijeva od nje, neka mu kaže o čemu razmišlja, pažljivo je izvukla dva prstena iz kutijice i stavila ih na treći prst svoje lijeve ruke. Olakšanje je projurilo kroz njega i njegovog demona. Dok zabavljenost nije bljesnula preko njena lica. “Što je smiješno?”

Ona je nekako uspjela progovoriti pokraj žabe u njenom grlu. “Samo sam iznenađena da nisi ugravirao na prstenje 'Vlasništvo Knoxa Thornea'.”

“Razmišljao sam o tome.”

Još uvijek zapanjena, Harper je samo zurila u dijamant. Njen demon se samo podsmjehivao, oduševljen što je njegov partner tome toliko predan.

“Savršeno mi pristaju. Kako si pogodio koje veličine trebaju biti za mene?”

Knox je okrznuo svojim ustima o njena. “Dušo, ja znam svaki centimetar tog tijela.” Bilo je utisnuto u njegovom mozgu.

Harper je prevukla prstom preko crnog dijamanta. “Jesu li bili u kompletu?” Prsteni sparivanja su obično dolazili u kompletu: dijamantni prsten, 'njen' prsten, i 'njegov' kolut.

Knox je uzeo njenu ruku i poljubio njen dlan. “Da, ali ja ne moram nositi prsten samo zato jer ih ti nosiš.”

Ona se namrštila. “Želim da ga nosiš. Ne zato jer si mi dao ove, već zato što te volim. I zato što će to odbiti sve one namigujuće junice, koje se jate oko tebe.”

Ovio je ruku oko njenog vrata i rekao joj u usta, “Onda je to ono što ću učiniti.” Poljubio ju je. Jako. Dugo. Duboko.

“Gdje je treći kolut?” pitala je kad je prekinuo poljubac, gricnuvši ju za usnu.

“U kutiji u mojoj torbi.”

“Onda ga idi uzeti.”

“Sigurna si?”

Ona je uzdahnula. “Da li bih to rekla ako nisam?”

Ne, ne bi. Trzajući ustima, učinio je kako je tražila. Bila je to šira verzija njenog crno zlatnog koluta istočkana srebrnim dijamantima. Dijamant u 196

Naš svet knjiga sredini je, doduše, bio crn. Kliznuvši prstenom na njegov treći prst, Knox je skupio šaku. “Nikad nisam mislio da ću nositi jednog od ovih. Ili da ću biti ponosan nositi ga.” Ili da će njegov demon biti samozadovoljan zbog takve stvari.

Prilazeći krevetu, Knox je otvorio njihove ručnike i oslonio se svom težinom na nju. “Nema psihičkih ruku večeras, dušo. Samo ti i ja.”

Povezao je njihove prste, osjećajući njeno prstenje, i prikovao joj ruke iznad glave, dok ju je jebao mekano, polako i duboko. Jebao ju dok nije zavrištala u njegova usta i raspala se ispod njega. S dva prodora njegova kurca, pratio ju je ravno preko ruba.

197

Naš svet knjiga

“Oh moj Bože! Ubit ću te!”

Na Harperin ljutiti uzvik, Knox je pojurio iz svog ureda, niz stepenište, i u blagovaonicu... i tamo je bila njegova družica, svađajući se s Vragom osobno. Štipkajući greben svog nosa, Knox je uzdahnuo. “Lou, što ti radiš ovdje?”

Lucifer se okrenuo da ga pogleda. Bio je obučen u izblijedjele traperice, tenisice, bejzbol kapu i majicu s likom Boba Marleya na kojoj je pisalo 'Zašto piti i voziti kad možete pušiti i letjeti?'. S nevinim izrazom na licu rekao je, “Samo sam htio pitati hoće li našiti neke lubanje na moju novu jaknu. Počela je vikati na mene, što mislim da je bilo nepotrebno.”

Harperina usta su se stisnula. “Pogledaj me, promočena sam.” Njena bijela majica je imala ogromnu smeđu mrlju. “Namjerno si me šokirao.”

“Nema koristi plakati nad prolivenom kavom,” Lou joj je rekao ozlovoljeno.

Knox je ponovno uzdahnuo, dok su se njih dvoje nastavili prepirati.

Lucifer ju je zapravo redovito posjećivao. Da Knox nije znao bolje, mislio bi da se ona Louu sviđa. Ali psihotičnom, grubom, sarkastičnom i iritantno nestalnom muškarcu se nitko nije sviđao.

Suprotno onome što je nekoliko ljudskih religija podržavalo, Lucifer nije bio vladar pakla. Imao je veliku svađu s Bogom, ipak, nakon koje se preselio u pakao i tamo napravio nekog reda. Njegovi su zakoni bili kratki i izravni: demoni moraju zaštititi znanje o njihovom postojanju od ljudi, ne smiju biti uhvaćeni kako krše ljudske zakone, i nikada ne smiju nauditi djetetu bilo koje vrste.

“Poslat ću ti lančano pismo – nemoj misliti da neću,” Harper je upozorila. Bila je to prijetnja koja je upalila, jer je tip bio opsesivnokompulzivan.

Lou je zinuo. “To je jednostavno zlobno. Ne, to je i više nego zlobno. To je – ” “Nije me briga,” rekla je Harper.

Knox je zakoračio naprijed. “Zašto si ovdje?”

Lou ga je pogledao. “Rekao sam ti, želim da ona uljepša moju novu jaknu.” Prebacio je traper jaknu preko stola prije nego je utonuo u stolicu, sretno uzdahnuvši. Primijetivši prstenje koje su razmijenili prethodne

198

Naš svet knjiga noći, zazviždao je. “Crni dijamanti, ha. Tko bi ikada mislio da ćeš ti biti tako povezan s ženom, Knox? To je zapravo poprilično mučno.”

“To nije mučno,” rekla je Harper, čupkajući svoju mokru majicu. Koža joj je gorjela od kipućeg pljuska kave.

“Hej, čuo sam što se dogodilo Carli. Taj Crow tip je poremećen.”

Gledajući u Knoxa, Lou se nasmiješio i dodao, “Također sam čuo da on tvrdi kako je imao fascinantnu viziju, da će Harper imati dijete iste vrste kao i ti.”

“Ne viziju, halucinaciju,” rekla je Harper. “Usađena mu je u glavu.”

“Još uvijek je fascinantno,” Lou je bio uporan. Dok su mu oči uzbuđeno svjetlucale, nastavio je, “Mogu već zamisliti mali smotuljak kaosa, smrti i svemirskih moći. Pomisli kakvo razaranje bi moglo uzrokovati.”

“Da, jer to je točno ono što želim da moje dijete učini,” Harper je rekla bezizraznim glasom.

Louov osmijeh se proširio. “I ja. Ja ću totalno čuvati malca. Hej, mogli bi mu dati ime po meni!”

A Knox je znao da se on nije zezao. Teško je izdahnuo, tražeći strpljenje.

“Bilo koje dijete, koje ćemo Harper i ja imati, biti će sfinga i ti to znaš.”

Louovo čelo se naboralo. “To ne znači da ne može biti čisto zlo i imati u sebi urođenu želju da bez razlike uništi sve na svome putu.”

Harperine ruke su se stisnule u male šake. “Ako i kad ja budem imala bebu, ona neće biti zla.”

Lou je skupio ruke iza glave. “To sad kažeš, ali mogla bi promijeniti mišljenje kad ga uhvatiš kako guši piliće, samo iz čiste radosti ubijanja.”

Harper je napravila duboki grleni zvuk. Tip nije mogao biti stvaran.

Lou ju je proučavao. “Jesi sigurna da nisi sad trudna? To bi moglo objasniti zašto si sva crvena i loše raspoložena.”

“Ja nisam loše raspoložena, ljuta sam jer sam namočena kavom.”

“Jesmo li još uvijek na tome?”

Harper je podigla ruku. “Moram se presvući. Ali prvo, tko povlači Crowove konce?”

Lou je slegnuo ramenima, čineći se iznenađen pitanjem. “Kako bih to ja znao?”

“Ti si Vrag. Zar ti ne paziš na našu vrstu?”

“Imam ja život, znaš,” odgovorio je, uvrijeđen. “Pakao je pun stvari koje treba napraviti. Uostalom, ljudi nisu baš zanimljivi za promatranje.

Sve što oni stvarno rade je jedu, spavaju i seru. Ali beba s moćima da uništi svemir – sad, to bi bilo zabavno. I stvarno bi ga trebali nazvati Lucifer.”

Lupio je šakom po prsima. “To je dobro, jako ime.”

Harper je pogledala Knoxa. “On je stvarno ozbiljan oko toga, zar ne?”

199

Naš svet knjiga “Kao smrt,” Knox je potvrdio, nestvarno kao što je bilo.

“Zla djeca mogu biti stvarno slatka, znaš,” rekao je Lou. “Zar nisi gledala 'Pet Sematary' Stephena Kinga? Kad taj mali dječak krene na svoju majku sa skalpelom... vau, totalno slatko. Ne možeš, a da ga ne poželiš zagrliti.” Nagnuo je svoju glavu. “Pitam se zašto je King namjerno pogrešno napisao 'Sematary'. Googlat ću to kasnije.”

Harper je ogorčeno zatresla glavom. Tip je bio munjen. “Da se maknemo s teme beba, trebao bi znati o demonima koji se nazivaju Četiri Jahača. Pa, tri Jahača sad kad je Isla mrtva. Tko su ostali?”

Louove obrve su se skupile. “Postoje demoni koji se istinski nazivaju Četiri Jahača? Kako nemaštovito. I zašto bi oni htjeli da dođe do apokalipse?”

“Oni to ne žele,” rekla mu je. “Oni žele pad američkih Primarnih.”

“Pa, to nije vrlo ambiciozno.”

“Znači nemaš pojma tko su oni?”

“Ne.” I Lou očito nije ni bio zabrinut zbog toga.

Harperina ramena su se objesila. “Što je s Crowom? Znaš li gdje je on?”

“Kao što sam rekao, ja imam život. Nisam ja kao veliki B,” Lou je dodao, pokazujući na nebo. “Nisam zainteresiran da pratim ljude.”

“Ti samo voliš pojavljivati se kraj njih i plašiti ih na smrt, tako da se oni zaliju kavom,” rekla je Harper suho.

“Zar smo se opet vratili na to?”

“Nismo nikad ni otišli.”

Knox je prišao Louu, prekriženih ruku. “Imam pitanje za tebe. Kako bi netko mogao upasti u moj zatvor i izvući Crowa?”

“Nisu mogli,” odgovorio je Lou. “Ali mogli su ga izvući pomoću magije. To ne bi bilo lako. Vjerojatno bi trebala krvava magija.”

Knox je suzio oči. “Znači odgovorna osoba je ili incantor ili mračni čarobnjak.” Jedan koji je bio moćan, jer krvava magija nije bila jednostavna stvar za izvesti.

Harper je smjestila ruke na bokove. “Pitanje je... jesu li njih unajmili Jahači ili su oni jedan od Jahača?”

Odgovor je bio... Knox nije imao pojma.

Ona je ponovno čupkala svoju mokru majicu, usana izvijenih u gađenju. “Stvarno moram presvući ovu majicu.”

Lou je ustao. “Prije nego me opet kreneš jašiti zbog toga, ja odlazim.

Imam stvari za obaviti. Ljude za mučiti. Harper, ne zaboravi ukrasiti moju jaknu. Vidjet ću vas oboje na velikoj zabavi.”

Knox se namrštio. “Tko je tebe pozvao?”

200

Naš svet knjiga “Ja,” rekao je Lou. Pokazao je na Harper. “Budi sigurna. Ne želimo da bilo što spriječi začeće Bebe Lucifera.”

Harper je pogledala Knoxa. “Ako ga ti ne ubiješ, ja hoću.”

Ali Lou je već otišao, jeka njegova smijeha je bila u zraku.

Knox je prešao do nje i utonuo prstima u njenu kosu. “Ponekad se pitam da li se ti njemu stvarno sviđaš.” Poljupcem je zbrisao durenje s njenog lica. “Našit ćeš ružičaste šljokice na njegovu jaknu, zar ne?”

Stavila je ruke na njegova prsa. “Da. Ali uzimajući u obzir da je on apsolutni luđak, stvarno me ne bi iznenadilo, kad bi se to čudnom gadu svidjelo.”

Knox je iskrivio usta. “Ma da, to ne bi ni mene puno iznenadilo.” *** Kako je morala presvući majicu, Harper je malo kasnila dok je ulazila u kafić. Vrata su zazvonila kad ih je gurnula, a djevojke su to nekako čule preko zujanja mašina, čavrljanja kupaca, zveketa suđa i osoblja koje je izvikivalo narudžbe. To je postala njihova redovna rutina, da se nađu ovdje prije nego krenu u njihov novi studio. Sviđalo joj se to.

Dok je Harper prelazila do stola u kafiću kraj velikog prozora, s Tannerom odmah iza sebe, Devon je pokazala na šalicu iz koje se pušilo i rekla, “Naručile smo tvoj uobičajeni karamel latte. Čak sam posipala čokoladu preko cijele pjene za tebe.”

“I to je razlog zašto te volim.” Harper stvarno nije željela pridružiti se tom, beskonačno dugačkom, redu.

Tannerovo čelo se smrklo. “Hej, što je s mojim cappucinom?”

Devon ga je prazno pogledala. “Što s njim?”

Raini je pokazala na šalicu kraj praznog mjesta, između nje i Harper.

“Ovdje je. Prije nego pitaš, ne, neću se pomaknuti kako bi mogao sjesti kraj Devon i mučiti ju.”

“Nisi zabavna,” požalio se Tanner.

Poprilično teško se spustivši na podstavljeno sjedalo, Harper je sretno uzdahnula. Voljela je kafiće. Voljela miris svježe-kuhane kave, toplog karamela i kolača u staklenom izlogu ispod blagajne.

“Znači, danas moramo – ” Devon se presjekla, razrogačivši oči, i zgrabila Harperinu ruku. “Crni dijamant? Knox ti je dao crni dijamant?”

Harper se nasmiješila, opet se diveći prstenju. Njen demon je volio kako su bili sjajni i svjetlucavi. Najviše od svega, njen demon je volio ono što su predstavljali. “Pa da.”

Devon se skljokala natrag na svoje mjesto, osmijeh joj je krivio usta.

“Oh. Moj. Bože. Srušio me s nogu. Ne da nisam mislila da on nije tebi krajnje odan.”

201

Naš svet knjiga Raini se nagnula prema naprijed da dobro pogleda prstenje. “Tako su prekrasni. Da li i on nosi jednog?”

Harper je obuhvatila rukama toplu, porculansku šalicu. “Da. Iako je meni prepustio odluku. Rekao je da on ne mora nositi jednog, samo zato što ja nosim ove.”

“Tip ima dobar ukus,” rekla je Khloë, miješajući svoj smoothie. “Kladim se da je njegov demon jebeno samozadovoljan. Da li Baka već zna?”

“Da, rekla sam joj jutros.” Harper je pijuckala svoj latte i pjevušila, cijeneći ga. “Rekla je da, ako sam ja sretna, ona je sretna.” Također nije bila uopće iznenađena novostima.

“Kako ti je Knox dao prstenje?” pitala je Raini.

“Probudio me, predao mi kutijicu, i onda mi je rekao kako želi da ih nosim, kako bih imala stalan podsjetnik da sam nekome važna.”

Devon je stavila ruku na srce. “Teško je ne voljeti tog strašnog kurvinog sina.”

Tanner se frknuvši nasmijao, prije nego je zgrabio novine sa susjednog stola.

“Tako sam sretna zbog tebe, Harper,” rekla je Raini, uzbuđeno se osmjehujući.

“I ja.” Khloë je srknula malo svog smoothieja. “I predviđam da će biti stvarno zabavno gledati izraze na licima ljudi, kad primijete prstenje.”

“Do sad, nekako je i bilo.” Neki su izgledali šokirano, drugi su se činili ugodno iznenađeni i – u slučaju nekoliko žena – neki su se činili gorko razočaranima. Harperin demon je uživao u ovim posljednjima.

“Koliko god ovo nezrelo zvučalo, tako se veselim vidjeti Belindin izraz lica kad ih ugleda,” rekla je Raini, miješajući svoj čaj.

“Trebala bi ti se želja ispuniti dovoljno brzo.” Harper je otpila još jedan gutljaj svog lattea. “Htjela me vidjeti, pa sam joj rekla da ćemo se naći ovdje.”

Raini je malo zapljeskala. “Volim dobru predstavu. Uostalom, gdje ste ti i Knox bili posljednjih dana?”

“Na njegovoj jahti,” odgovorila je Harper.

“Pa, naravno da on ima jahtu,” Devon je rekla suho.

Brzi dolazak Larkin i Keenana je uslijedio, nakon zvuka zvonaca.

Harper im se nasmiješila. “Hej, što dovodi vas dvoje ovamo?” “Čula sam o prstenju od Levija i stvarno sam ih htjela vidjeti.” Larkih ih je gledala, dok je Harper držala ruku pred njom. “Ja nisam ženskasta djevojka, ali zapravo cičim u svojoj glavi.”

“Neki ljudi će poludjeti, naročito Alethea,” rekao je Keenan.

“Trebali bi proslaviti,” Devon je objavila.

202

Naš svet knjiga Khloë je klimnula, uzbuđena. “Trebali bi večeras otići u Xpress Bar.” “Stvarno se želiš opet naroljati?” Keenan je upitao vragolanku.

Zbunjena, Khloë je rekla, “Zašto ne bih?”

Keenan je prekrižio ruke. “Ja te ovaj put ne vodim kući.”

Na njegov ohol ton, Khloë je nakrivila glavu. “Je li ovo zato što sam ti rekla da imaš čudovišni kurac?”

Raini je skoro pljunula čaj preko cijelog stola. Larkin, tresući se od nijemog smijeha, tapšala je succubu po leđima. Ljudi su se okrenuli na riječ 'kurac', kao da ih je trgnula iz njihovih vlastitih razgovora. A zašto i ne bi?

“Ne,” Keenan je protisnuo. “To je zbog fotografije koju si uslikala te noći.”

Khloë je uzdahnula, prevrćući očima. “Ne znam zašto si se uzrujao toliko zbog toga. Ionako je bila loša slika, jer nisam mogla uhvatiti cijeli kurac na njoj.” Taj komentar je izazvao dizanje mnogih obrva. “Ali ozbiljno, jesi li ga kirurški povećao ili si samo obdaren u tom području?”

Bilo je to istinsko pitanje.

Zastenjavši, Devon je zagnjurila svoje lice u ruke.

Keenan je pogledao u Harper, obraza rumenih od samosvijesti. “Učini da prestane.”

Khloë je frknula. “Samo si ljut, jer tvoj incubus mojo nema učinka na mene.”

Larkin je trepnula na njega. “Nema? Stvarno?”

“Rijetkost je da su ljudi imuni na zov incubija, ali događa se,” rekao je Keenan.

Začuvši ponovno zvonjenje, Harper je skrenula pogled da vidi kako njena omiljena cambionka ulazi u kafić. Očekivanje je bubnjalo kroz njenog unutrašnjeg demona, koji je htio udariti kučku dovoljno jako da ostavi otisak prstenja, pa da cambionka ne može nikad zaboraviti kome Knox pripada. “Pa zdravo, Belinda.”

Belindina ruka se stisnula oko remena njene torbice. “Pokušavala sam doći do tebe tri dana. Zašto si ignorirala moje pozive?”

“Nisam ih ignorirala... kao takve.” U redu, totalno ih je ignorirala.

“Knox me odveo za vikend, pa sam bila nekako zaposlena.”

Ravnih usana, Belinda je rekla, “Nisi mogla odvojiti dvije minute da odgovoriš na barem jedan moj poziv?”

“Pa sad, da vidimo.” Harper je podigla jednu ruku, dlanom prema gore. “Provesti kvalitetno vrijeme s Knoxom.” Podigla je drugu ruku, s dlanom gore. “Pričati s tobom.” Harper je pomicala svaku ruku gore dolje.

203

Naš svet knjiga “Knox će uvijek pobijediti u tome.” Iskreno, cambionka je izgledala blizu tome da odalami Harper svojom pločom. Fenomenalno. “Pa, što si htjela?”

“Bila sam dovoljno slobodna da napišem tvoj govor. Moram znati želiš li unijeti neke izmjene ili – ” “Heej, čekaj malo. Govor?” Tko je rekao bilo što o govoru?

“Pa, da, naravno.”

Harper se namrštila. “Da, nije mi jasna potreba za govorom.”

“Moraš zahvaliti gostima na dolasku i izraziti svoju zahvalnost svima onima, koji su pomogli organizirati događaj,” rekla je Belinda onim tonom koji je govorio da se to podrazumijeva. “Također moraš uputiti nekoliko romantičnih riječi Knoxu.”

“Ja ne držim govore. Nije moja stvar. Knox je onaj koji zna s riječima.

Ako nešto treba biti rečeno, on će to učiniti.” Harper bi se samo spotakla preko vlastitih riječi ili zarumenila u nekoliko nijansi crvene.

“Ne možeš sve ostaviti Knoxu.”

“U pravu si, i neću. Ali govori su više njegova stvar, a ja ne mogu recitirati nešto, što je netko drugi za mene napisao.” Osjećala bi se kao prevarant. Harper se ponosila time da nije lažna. “Uostalom, tko stvarno želi nešto čuti od Wallisa?” rugala se.

Belindine nosnice su se širile. “Dobro. Ima još nekoliko stvari koje moram proći s tobom.”

Harper je dovršila svoj latte, dok je cambionka čitala listu stvari sa svoje ploče. Kad je ona naglo prestala govoriti, Harper je pogledala gore. I vidjela da Belinda zuri u prstenje. Harper je promeškoljila prstima.

“Sviđaju ti se?”

Belinda je progutala. “To je crni dijamant.”

“Znam. Tako lijep i svjetlucav.”

“On ti je dao crni dijamant?”

Harper se nacerila. “U ekstazi si zbog mene. Mogu to vidjeti.”

Mucajući, Belinda se okrenula Tanneru. “Zar te ne brine što se tvoj Primarni ne ponaša normalno?”

Tanner je podigao svoju šalicu. “Brinulo bi me kad bi to bila istina.”

Belinda je škrgutala zubima. “Dao je njoj – nekome koga jedva poznaje – crni dijamant.”

Pakleni pas je klimuo. “Da, vidim to.”

“Da ponovim, on nju jedva poznaje.”

“Očito osjeća kako zna sve što treba znati.” Tanner se vratio svojim novinama.

Usana skupljenih zajedno, Belinda se okrenula Keenanu. “Da li bi ti predao sebe tako potpuno nekome, koga poznaješ tek nekoliko mjeseci?”

204

Naš svet knjiga “To je ljudsko pitanje,” rekla je Harper.

Belinda je trepnula. “Oprostite?”

“Budući si ti napola ljudska, mogu razumjeti zašto bi to tebi bio problem,” rekla je Harper. “Vidiš, ljudima treba da sve ima smisla. Ali sve se ne može vidjeti, ili čuti, ili osjetiti, ili objasniti. Neke stvari jednostavno jesu.”

Crvenog lica, Belinda je progovorila. “Knox je – ” “Nezainteresiran za tebe, pa daj to već jednom jebeno shvati.”

“Da, stvarno je već vrijeme da odustaneš od sna kako ćeš biti s Knoxom,” Khloë joj je rekla. “Ima puno drugih tipova okolo. Trebala bi uzeti u obzir Keenana. On ima čudovišni kurac.”

Keenanovi obrazi su postali vatreno crveni. “Khloë!”

“Da li griješim?” izazivala je vragolanka, podižući jedno rame.

Susprežući smijeh, Harper se okrenula natrag Belindi. “Jesmo li gotovi?”

“Gotovi smo,” rekla je, usana čvrsto stisnutih oko rubova. “Hvala ti za tvoje vrijeme.” Okrenuvši se na peti, otišla je.

Um je kliznuo uz Harperin – utješan i poznat. Sigurna si da ne želiš da ju otpustim, dušo? pitao je Knox. Bilo bi mi to veliko zadovoljstvo.

Nagađajući da ga je jedan od stražara upozorio o Belindinom malom napadu bijesa, Harper je rekla, To bi pokvarilo moju zabavu.

U redu. Njegovo razočaranje je bilo očigledno u njegovom telepatskom glasu. Ne zaboravi na tvoju lekciju iz letenja kasnije.

Neću. Zapravo se radovala tome.

“Spremni za posao?” pitala je Devon.

“Da. Kasnije, prije nego zatvorimo za danas, trebat ćeš nešto učiniti za mene.”

Paklena mačka se nasmiješila. “Vrlo rado. Što bi to točno moglo biti?”

205

Naš svet knjiga

Ponovno stojeći blizu ruba vijugavog tjesnaca, Harper je zastenjala, “Moja leđa me ubijaju.”

“Znam, ali moraš ovo savladati. To mora biti druga priroda za tebe.”

Knox je usadio svoja stopala, odolijevajući potrebi da ode do svoje družice i utješi ju. Bio je ponosan koliko je dobro napredovala i koliko malo se žalila. Tjerao ju je jako, ne davajući joj nimalo odmora. “Sad poleti i ostani na položaju, dok ti ne kažem da se spustiš.”

Pa je Harper to i učinila, baš kao što je učinila barem osamdeset puta u posljednjih pola sata. Sve ju je boljelo, bila je znojna i umorna. Lagani bi povjetarac bio dobrodošao da nije bio vruć kao i sami dan. Ozbiljno, bilo je to kao da je netko uperio sušilo za kosu u tvoje lice, dok je namješteno na najtoplije. Kao da to nije bilo dovoljno loše, povjetarac je donio puno prašine. Mrzila je šljunčani osjećaj na svojoj koži.

“Okej, sleti.” Zadovoljno je klimnuo na njeno čisto slijetanje. “Ponovo, Harper.”

Pregrizavši psovku, učinila je to ponovo. I opet. I opet. I jebeno opet.

“Bolje. Puno bolje. Sad, učini to još jednom. Ovog puta, tražit ću od tebe da odeš više i držiš se puno dulje.” Kad je objesila ramena, Knox je izvio obrvu. “Da li želiš pokušati letjeti ili ne? Učinit ćemo to danas, ali samo ako savladaš ovaj potez.”

Harper je zabacila unazad ramena. “Učinit ću to,” procijedila je. Htjela ga je tresnuti ravno u facu jer joj se cerio. “Što je toliko smiješno?”

“Ne smijem se.”

“Ne glasno.”

“Jednostavno si slatka kad si uzrujana.” Bila je ponovo siktajuća, pljuckajuća mačkica koja je vraški zabavljala Knoxa i njegovog demona.

“Daj da samo to uradimo.”

“U redu, poleti.” Knox je osjetio kako ponos buja u njemu, dok je ona savršeno uzlijetala i bez imalo truda balansirala u zraku; poboljšanje je bilo ogromno od njene prve lekcije. Držao ju je tamo otprilike dobru minutu, prije nego joj je dopustio da sleti. “Vrlo dobro. Spremna da pokušaš letjeti?”

“I više nego spremna.”

“Dobro. Počnimo.”

206

Naš svet knjiga Harper je nijemo zinula u čistom strahopoštovanju, kad je on izvukao svoja velika krila. “Tvoja su tako više kul od mojih.” Nisu bila samo sačinjena od energije magme, njihova pera su bila u plamenu.

Podigao je njenu ruku da se divi prstenju; izgledali su dobro tamo, izgledali su ispravno. “Da li je netko komentirao već ove?”

“Otprilike svaka osoba koja je ušla u studio. Svi su bili šokirani. Demoni iz naše jazbine su se činili sretni zbog toga. Netko pitao za tvog?”

“Bio sam u svom uredu većinu dana, tako da sam jedva nekog i vidio.

Oni će bez sumnje biti iznenađeni kao i posada na jahti.”

Harper nije mogla da se ne nasmiješi na sjećanje na brodskog konobara u krajnjem šoku, kako mu ispadaju pića. “Vjerojatno.” Poljubio ju je i zatim povukao na rub tjesnaca. Harper je pogledala dolje, primjećujući suho korito na dnu. “To je pakleni pad.”

“Je, ali je također i dobro mjesto za vježbanje letenja. Na nebu, moraš se natjecati s vjetrom i ometat će te pogled. Ovdje dolje, vjetar te ne može bacati okolo i nema ništa lijepog za gledanje. Jedina stvar koju možeš vidjeti je pad, koji te podsjeća koliko točno trebaš biti oprezna. Ponekad je strah najbolji pokretač. Moraš biti sigurna da – ” “Mogu lebdjeti sasvim dobro,” odrezala je.

Knoxova usta su se iskrivila. “Slažem se.”

Dobro. “Što sad?”

“Sad nam ti pokažeš da smo oboje u pravu.” I gurnuo ju je ravno preko ruba.

Harper je vrištala i njen stomak je nekako zaronio, dok se ona kovitlala u najvećoj brzini prema tlu. Vjetar je šibao njenom kosom i ukrao joj dah, presjekavši njen vrisak. Mahala je krilima kao luda, ali nije se činilo da pomaže. Padala je i padala.

Prisjećajući se što ju je naučio, zabacila je svoju težinu unatrag, postavljajući svoje tijelo u okomit položaj. Harper je zatim ukopala pete prema dolje, dok je lupala krilima jače i jače. I jebeno je nekako glatko stala par centimetara iznad korita tjesnaca.

A tamo je bio njen partner, oslanjajući se na stjenoviti zid, izgledajući impresioniran. Nagađala je da se on pyroportirao tamo – nije ju bilo briga.

Sve što je htjela učiniti, bilo je prebiti ga na mrtvo ime. Čim su joj stopala dodirnula tlo, obrušila se na njega. “Ti jebeni luđaku!

Mogla sam poginuti pri udaru!” Prije nego je uspjela ošamariti gada, plamenovi su izbili oko njega, pyroportirajući ga dalje.

“Ali nisi,” rekao je iza nje, s osmijehom u svom glasu.

Okrenula se prema njemu. “Čista sreća me spasila!”

207

Naš svet knjiga “Tehnika i mišićno sjećanje su te spasili,” Knox ju je ispravio. “Savršeno si se zaustavila. Odlično, dušo.” Uspjela je bolje nego je on to očekivao.

“Uplašio si me na smrt!”

“Jesam, ali da li se još bojiš padanja?”

Njena usta su se otvorila, ali riječi nisu izlazile... jer ne, nije se bojala.

“To je bilo podmuklo,” rekla je, suženih očiju.

“Ali efikasno.”

Harper to nije mogla poreći, a njegov podli osmijeh je govorio da je on to znao. “Ne budi samozadovoljan.”

“Nemoj se duriti,” on je rekao.

“Ti bi me trebao učiti kako da letim, sjećaš se?”

Prišao joj je i obuhvatio njen vrat. “Uhvatio bih te ako bi bilo potrebno; znaš to.” Nije nikad bila u opasnosti.

“Nije u tome stvar.”

On je ispružio svoju ruku, i ona je oklijevajući stavila svoju ruku u njegovu. “Držat ću te dok ti ne bude udobno u zraku. Iako si savladala polijetanje, letenje je donekle drugačije. Ti ravnotežu povezuješ sa stajanjem uspravno, i s nogama na zemlji. Nisi navikla kretati se vodoravno ili osloniti se na krila da pokreću tvoje tijelo. Pokušaj ne udarati svoje noge.”

“Zašto bih udarila svoje noge?”

“Zato jer si se uvijek oslanjala na svoje noge da te odvedu kamo želiš – čak i u plivanju, koristiš svoje noge. Instinktivno ih želiš pokretati, ali to će utjecati na tvoju ravnotežu.” Stisnuo joj je ruku. “Spremna?”

Pripremajući se, udahnula je. “Da.” “Poleti.” Zajedno, graciozno su se pomakli prema gore, dok nisu bili na četvrtini visine tjesnaca. “Dobro. Sad se nagni prema naprijed, ali istovremeno lupaj krilima. Zaboravi na svoje noge, one te neće pokrenuti.

To mogu samo tvoja krila.” Prvo se malo ljuljala, ali dovoljno brzo je zauzela položaj. “To je to.”

Prateći svaku njegovu uputu, Harper se koncentrirala na to da pokreće samo svoja krila, dok su letjeli s rukom u ruci u labavim krugovima, penjući se sve više i više. Uživala je... dok nije bacila pogled prema dolje i opsovala. Nije shvatila da su bili toliko visoko.

“Bit ćeš dobro.”

“Okej, ali nemoj me pustiti.”

“Podvuci svoje noge do stomaka.”

Namrštila se. “Zašto?”

“Učini to.”

208

Naš svet knjiga Pa je to učinila, a onda je cviljela jer ju je natjerao da napravi kolut prema naprijed. Ali nije bila ljuta. U stvari, smijala se. Njen demon je uživao kao nikad do sad, sa svim tim adrenalinom, koji je pumpao kroz nju.

“Dušo, pogledaj.” “Što?” Tek tad je shvatila da je pustio njenu ruku. I, naravno, pala je kao olovni uteg. Psujući, usporila je svoj pad i oštro se zaustavila u zraku.

Mrko je gledala svog partnera dok je on letio u krugovima oko nje.

“Trebala sam znati da ćeš me pustiti.”

“Kako ćeš naučiti, ako te ja uvijek držim za ruku?” Ovijajući ruku oko njenog struka, Knox ju je privukao bliže. “Umorna si. Hajde, odletjet ćemo do vrha i onda idemo kući.” Jednom kad su stigli do vrha litice, pyroportirao ih je ravno u kupaonicu. “Oboje trebamo tuširanje. Onda možemo prijeći preko sigurnosnih mjera za subotu.”

“Misliš da će Crow napasti na proslavi, zar ne?”

“Podzemlje će biti krcato ljudima, zbog čega je to savršeno vrijeme da on povuče svoj potez.”

“Vratari u klubu mogu paziti da se on ne pojavi.”

“Da, ali za cijenu ga neki drugi demon može teleportireti u Podzemlje.”

To su mračni čarobnjaci učinili, kad su ugrabili Harper. Knox neće previdjeti mogućnost da se to dogodi i drugi put. “Ako jedan od Jahača može teleportirati, mogu ga uvući unutra.” Kao i Harper, Knox se kladio da je Alethea Crowov lutkar. “Stvar je u tome da moramo biti spremni na sve.”

“Znamo da mu se sviđaju pištolji, pa je jaka mogućnost da će on jednostavno početi pucati.” Pomogla mu je da gurne dolje njene traperice i gaćice, prije nego ih je šutnula u stranu, zajedno sa svojim cipelama.

“Zbog čega ćemo biti okruženi stražarima i pripadnicima Sile. Ali čuvari ili ne, ti se ne udaljavaš od mene.” Knox je skinuo njenu majicu i grudnjak. I smrznuo se. “Jebiga.”

Harper se nasmiješila pomalo stidljivo, dok je on buljio u njen novi prsten na bradavici. “Devon je to učinila za mene. Odobravaš?”

Knox je nježno kvrcnuo prsten na njenoj nežigosanoj dojci, a njeno meko stenjanje je jurnulo ravno u njegov kurac, koji se već probudio. “Ti znaš da ne volim retorička pitanja.” Ponovo je lupnuo po prstenu, pažljivo promatrajući njeno lice. “Da li boli?”

“Jest do prije par sati.” Demoni su srećom brzo zacjeljivali.

“Dobro.” Tako nevjerojatno uzbuđen, da to čak nije bilo ni smiješno, Knox se sagnuo i omotao svoj jezik oko njene probušene bradavice. Njeni prsti su povukli njegovu kosu – tražeći više. On je nježno povukao prsten 209

Naš svet knjiga svojim zubima, i njeno tijelo se izvilo u njegovo sa zadihanim malim uzvikom. Knox je brzo odbacio svoju odjeću i onda lupio njeno dupe.

“Tuširanje.”

Harper je prva ušla u tuš, a on je pustio vodu. Oceanski plava LED svjetla su se upalila, baš kad je trideset centimetarski, četvrtasti, kišni tuš počeo prskati po njima. Onda su njegova usta bila na njezinima, pohlepna i posesivna; ljubeći ju tako žestoko da joj se zavrtjelo u glavi. Imao je okus njega i vina i vode koja je padala po njima. Njegove ruke su milovale i stiskale njenu guzicu, dok su njegov jezik i zubi razarali njena osjetila. Činilo se da su njene grudi otekle i njena pičkica se stegnula, trebajući biti ispunjena. Trebajući njega. Poljubac ne bi trebao imati toliko moći nad njenim tijelom, ali imao je. On je imao. Njegovi vješti, samouvjereni prsti su pratili i oblikovali ju. Ona je zadrhtala i koža joj se naježila.

Knox je prekinuo poljubac i sjeo na klupu. “Dođi ovamo.” Kad se pomakla i stala između njegovih nogu, pokupio je njene grudi i držao ih do svojih usta. “Sve za mene.”

Gostio se njenim grudima – nije bilo drugog načina na koji bi to Harper mogla opisati. Njegovi zubi su grebli i grizli. Njegov jezik je lickao i vrtio se. Svako povlačenje njenog prstena na bradavici je izazivalo udar zadovoljstva u njenoj pici. A kad je uvukao njenu neprobušenu bradavicu duboko u svoja usta i jako sisao... oh, to mu je zaradilo dodatne poene. Sve što je ona mogla, bilo je držati se za njegova čvrsta ramena.

Napokon, podigao je glavu i njegova su usta ponovo preuzela totalnu vlast nad njezinima, gutajući svaki uzdah i jecaj. “U mene.” Mrzila je kako je potrebito zvučala, ali tako je očajnički željela da ju pojebe, da se tresla od toga.

Knox je potapšao njenu punu donju usnu. “Prvo, želim ova usta čvrsto obavijena oko moje kite.” Prkos je zasvjetlucao u njenim safirnim očima, i on je polako izvio obrvu. “To je moje. Moje da jebem kad god to želim.”

Njena čeljust se stisnula, ali polako se spustila na koljena. “Dobra djevojka.”

Dobra djevojka? Budući je Harper ozbiljno razmišljala pljusnuti ga, nije bila sigurna da je riječ 'dobra' bila pravi izbor. Trebala ga je u sebi, dovraga. Njene bradavice su bile tvrde i pulsirajuće, a njena pičkica se osjećala vruće i bolno prazno.

“Harper.”

Bilo je to upozorenje i vibriralo je od moći i autoriteta. Omatajući jednu ruku oko korijena dugačkog, tvrdog kurca koji je poskakivao pred njenim licem, Harper ga je uzela u usta. Sisala je i lizala najbolje što je mogla, znajući točno što će ga dovesti do ruba. Njegova ruka je držala njen 210

Naš svet knjiga zatiljak, kontrolirajući njen ritam, i on je šaputao male komplimente teškim, posesivnim glasom – govorio joj da je savršena za njega, stvorena za njega, i samo će njemu pripadati.

Harper se trgnula, kad je ledeno hladan vrh prsta okružio njen klitoris, šaljući podrhtavanja kroz nju. U trenutku, od tog previše poznatog plamena su počeli cvrčati njeni živčani završeci. Prokleti jebač. Psihički prst je stručno trljao i kvrckao i čupkao njen klitić. Stenjala je oko njegova kurca dok je izbacivala svoje kukove, tražeći još. Onda su se dva hladna prsta naglo zabila duboko u nju. Hvatala je zrak od šoka i zadovoljstva. “Ššš. Primi to.” Knox je radio psihičkim prstima u nju i van, hraneći bjesomučnu bol koju je upalio u njenoj pici. Njena usta su bila čisti jebeni raj i on nije mogao da ne uživa u njima. Naučio ju je što mu se sviđalo, i ona mu je to uvijek davala. Ali kad je osjetio izdajničke trnce pri dnu svoje kralježnice, znao je da ju mora zaustaviti. “Dosta, dušo.”

Harper je umalo zajecala kad su psihički prsti nestali, ostavljajući njenu pičkicu da pecka i probada. Ako on ne bude u njoj uskoro, stvarno će ga išamarati.

“Gore,” Knox je naredio. Prizor njenih predivnih usta, sva crvena i natečena, natjerao je njegov klip da pulsira. “Želiš li moj kurac u sebi, dušo?”

Progutala je, kako bi suzbila nagon da mu kaže neka ju jebe sad ili neka se sam jebe. Znala je jednu riječ koja će joj dati točno ono što je htjela.

“Molim.”

Knox je skočio na noge, podigao ju, i prikucao ju uz zid obložen pločicama. Omotala je noge oko njegova struka, i on se zabio u nju; zakopavajući se duboko do jaja, u jednom glatkom, posesivnom prodoru.

Njena pičkica – pakleno vruća i slasno kliska – zatvorila se i mreškala oko njegove kite, i ono malo kontrole što mu je ostalo, je jednostavno nestalo.

Harper je zabila svoje nokte u njegova leđa dok je on nabijao u nju i van iz nje, rastežući njene preosjetljive zidove. Njegove tamne oči su bušile njene, plamteći od sirove potrebe. Bio je brutalan i neumoran. Također je razdvajao njene kliske nabore, kako bi pogodio njen klitoris sa svakim grozničavim prodorom. Gad. Bila je toliko napeta, da je mogla puknuti.

“Jebiga, svršit ću.”

“Ne još,” zarežao je Knox. Njene oči su se zacrnile, a meso na njegovim leđima ispod njenih ruku se zagrijalo i peckalo, ali bol je trenutno postala užitkom. Bio je žigosan, odmah je shvatio. Jebiga, jebiga, jebiga. Zabivši prste u njena bedra, nabijao se još jače. Brže. Dublje. Te crne oči su trepnule, opet postavši safirno plave. “Natjeraj me da svršim, Harper,” protutnjao je u njena usta.

211

Naš svet knjiga Riječi su bile kao okidač. Harper se raspala uz vrisak, stežući svoje noge oko njega, baš kao što je njena pičkica stiskala i muzla njegov kurac.

Osjetila ga je kako buja u njoj, i onda se njegova kralježnica izravnala kad je eksplodirao. Harper se objesila preko njega, drhteći od malih naknadnih udara.

Knox je poljubio njen vrat, dok se oporavljala od orgazma. “Moramo do ogledala da saznam kako izgleda.”

Tek tad se ona prisjetila da ga je njen demon žigosao. “I sama sam znatiželjna.” Njihovi demoni su bili odvažni i vrlo posesivni, pa je sumnjala da će to biti imalo podcijenjeno.

Knox ju je nježno spustio na noge i zatvorio vodu. Omotao je ručnik oko nje, prije nego je zgrabio jednog za sebe. Zatim je nagnuo svoja leđa prema ogledalu kako bi mogao vidjeti žig. Bilo je više kao nastavak onog na njegovom potiljku i širilo se preko oba ramena. Bilo je muževno i plemenski, s punim crnim linijama i istaknutim krivuljama.

Trljajući svoju kosu malim ručnikom, Harper je rekla, “Čini da izgledaš čak opakiji nego što već jesi.” Bilo je prilično zgodno, po njenom mišljenju.

“Sviđa ti se?”

Osjećajući da je pomalo nervozna zbog njegova odgovora, Knox se okrenuo prema njoj i privukao ju bliže. “Što ti misliš?”

Sudeći prema kameno tvrdom kurcu koji se sad zabijao u njen stomak...

“Mislim da ti se nekako sviđa. Ili, barem, sviđa ti se što te demon žigosao.”

Okrznuo je svojim ustima preko njenih. “Sviđa mi se oboje. I stvarno mi se sviđa ovaj prsten na bradavici.” Lupnuo ga je kroz ručnik. “Uživat ću igrajući se s time. Često.”

“Dok god se ti psihički prsti ne počnu igrati s time u javnosti.” Oči su joj se suzile, kad je neodređen osmijeh iskrivio njegova usta. I znala je da je upravo usadila tu glupu ideju u njegovu glavu. Trebala je jednostavno ošamariti samu sebe. Stvarno.

212

Naš svet knjiga

Za Harper, sve je u ovom spa centru stvaralo spokojnu, smirenu i slasno odmornu atmosferu. Ne samo toplo i udobno uređenje, već kadionice, opuštajuća glazba u pozadini, biljne arome, prigušeno osvjetljenje, i lagodno paperjasti ogrtači. Ali baš tad, nije se osjećala odmorno. U stvari, dok je Belinda stajala kraj nje, čitajući raspored za slijedeći dan, Harper je samo željela izlemati demonicu njenom vlastitom pločom.

Harper je bila u spa centru s razlogom – svakako savršeno očitim razlogom: da se opusti. Jednostavno.

Naravno, nije to bila laka stvar, kad je bila ekstremno svjesna da proslava počinje slijedeće večeri. Nekim čudom, ipak, Harper se opuštala.

Dok je maser mijesio i rastezao njenu kožu prstima obloženim peckutavim uljem, njeno tijelo se opustilo, dok nije bila kao otopljeni vosak na podstavljenom stolu.

Sad se držala za rubove navedenog stola, kako bi spriječila samu sebe da snažno udari cambionku, koja je upala u privatnu sobu sa svojom malom pločom, ispaljivajući podsjetnike... kao da tamo nisu bile četiri polugole žene, masirane ravno pred njom.

Neće dozvoliti Belindi da ju isprovocira. Neće. Duboko udahnuvši zrak ispunjen citrusima, Harper se koncentrirala na ruke koje su izvodile magiju na njenim mišićima, i na osjet toplih kamenja na njenim leđima.

Njeni su mišići bili pomalo bolni, zahvaljujući zadnjoj lekciji iz letenje. Bog blagoslovio kupke i – “Da li me ti uopće slušaš?” pitala je Belinda.

Harper je uzdahnula. “Iskreno? Ne.” Belinda se jednom skupljenom šakom oslonila na svoj bok. “Događaj počinje sutra navečer. Još puno stvari treba obaviti.”

Devon je uznemireno zastenjala. “Ti shvaćaš da smo dovele Harper ovamo kako ne bi mislila na te stvari, točno?”

Belinda je mrko pogledala Devon. “Ovo je puno važnije od masaže.

Ove stvari moramo riješiti sad, kako bi događaj protekao glatko.”

Okrenula se natrag prema Harper, ali njen pogled je bio na ploči. “Ekipa za uljepšavanje će doći poslijepodne da se pobrine za tvoju kosu, šminku i druge slične stvari.”

“Nije potrebno. Mogu to sve sama riješiti.”

213

Naš svet knjiga Belinda je zinula. “Ne možeš ozbiljno radije to sama riješiti. Za ime Boga, ne možeš to sama učiniti.”

Khloë je pogledala s njenog časopisa. “Zašto ne može?”

Belinda je ignorirala vragolanku. “Harper, sigurno želiš izgledati najbolje za Knoxa. Ti ne nosiš puno šminke; nemaš pojma kako da – ” “Kad bih prekrila svoje lice slojevima i slojevima šminke i digla svoju kosu na neki otmjeni način, to bi ga razljutilo,” rekla je Harper. “On ne želi lažnu verziju mene.”

Belindina usta su se izravnala. “Pričat ću s Knoxom o tome.”

“Pizda je onaj koji izda, znaš,” Khloë joj je rekla.

Bijesno gledajući u vragolanku, Belinda je progovorila. “Moj posao – ” “Nije da visiš oko njega kao smrad,” rekla je Khloë. “Ali ti koristiš svaku malu priliku da ga nazoveš ili pokucaš na vrata njegova ureda.”

Khloë je okrenula stranicu posebno jako. “Samo da znaš, on misli da si jadna. Smijemo ti se, ono, puno.”

Crvenih obraza, Belinda se okrenula Harper. “Otkazat ću ekipu.”

“Nije bilo tako teško, zar ne?” rekla je Harper.

Belinda je raširila ruke, skoro srušivši tacnu s uljima i losionima.

“Pokušavam ti pomoći, Harper. Ako odeš na taj događaj, izgledajući samo kao podgrijana varijanta same sebe, osramotit ćeš ga pred drugim gostima. Da li je to stvarno ono što želiš?”

Harper je izvila obrvu. “Što je, molim te, na meni tako sramotno?”

“Da, reci nam,” rekla je Devon, opasno suzivši oči.

Belinda je izravnala svoju košulju. “Samo sam htjela reći da želiš izgledati kao da si se potrudila.”

Khloë se nasmiješila. “Ooh, dobro spašavanje.”

“I ja mislim,” rekla je Raini pomalo pospano, glave oslonjene na njene preklopljene ruke.

Očiju sjajnih od ogorčenja, Belinda je rekla Harper, “Drugi gosti će biti elegantno dotjerani.”

“Ne svi.”

“Isticat ćeš se kao mokri limun,” rekla je Belinda. “Ako vidiš ljude da se cerekaju na tvoj izgled, kako ćeš se osjećati?”

Je li to bilo trik pitanje? Harper je izdahnula i iskreno odgovorila, “Ne mogu reći da će me biti briga.” Činilo se da je to stvarno razljutilo Belindu.

Devonin maser se tiho nasmijao i pogledao Belindu od glave do pete.

“Ti stvarno ne znaš ništa o Wallisima, zar ne?”

“Oni ne ugađaju drugim ljudima,” rekla je Raini.

Belindina usta su se stegla. “Harper, stvarno moram inzistirati da još jednom razmisliš – ” 214

Naš svet knjiga Harper je uzdahnula. “Ti si možda vrsta osobe koja će se promijeniti za tipa i pokazati mu samo ono što misliš da on želi vidjeti, ali ja nisam. Ja sam samo ja. Ljudima se to može svidjeti ili to mogu prihvatiti bez prigovora, ali oni me neće promijeniti. Neću otići na taj događaj izgledajući kao netko tko nisam. Neću se ponašati mekano i uglađeno. Ja ću biti ja. Ti to ne moraš odobravati. Nije tvoj posao da brineš. Sad, što kažeš da išetaš odavde i poneseš svoju ploču sa sobom.”

Cambionka je izbacila bradu. “Imam posao za obaviti i ja ću – ” “Da li me stvarno želiš jebeno izazvati, Belinda? Iskreno se nadam da želiš. Trebam izbaciti puno napetosti. Izmlatiti tebe do besvijesti bi mi stvarno pomoglo s time.” Harper se uistinu nije zezala.

Stežući svoju ploču uz prsa, Belinda je pročistila grlo i uzmaknula.

“Ostavit ću te tvojoj masaži.” Izmarširala je van, ali tepih je bio tako mekan, da je nekako uništio efekt.

Kad su se vrata zatvorila iza nje, Devon je promrmljala, “Nju treba dobro išamarati.”

Da, pakleno je to zaslužila. U ovakvim trenucima se Harper pitala da nije možda pogriješila, i da je Belinda bila jedan od Jahača. Ali, iskreno, nije mogla zamisliti tu napetu kučku, koja je doista bila strašno zatreskana u Knoxa, kako želi imati ikakvu ulogu u razotkrivanju njega i kojoj vrsti pripada. Belinda je jednostavno bila prevelika dobrica.

“Hej, ti i Knox ste opet u časopisu. Reporter je uslikao vas dvoje zajedno kako izlazite iz Bentleya, i dodali su drugu fotografiju koja je zumirala vaše prstenje.” Khloë je nakrivila časopis tako da je Harper to mogla vidjeti. “Kažu da su im 'izvori rekli' da ste se ti i Knox vjenčali u kapeli u Vegasu.”

Harper je i mislila da će ljudski reporteri doći do tog zaključka. Ona i Knox su bili vruće vijesti, samo zato jer je on u prošlosti rijetko bio viđen s istom ženom više od nekoliko puta.

“Kladim se da će Knox biti sretan kad sazna da ljudi misle kako si vjenčana i nedostupna,” rekla je Devon.

Harper je klimnula. Naposljetku, to je i on sam rekao, kad joj je dao prstenje.

“Recite da sam zlica,” počela je Khloë, “ali sviđa mi se koliko ovo Belindu živu izjeda.” Na to se terapeut tiho nasmijao.

Raini je podigla svoju glavu. “Dame, trebale bi se opuštati. Belinda nije opuštajuća tema, pa daj da se maknemo dalje od toga.”

Harper je dala sve od sebe da isprazni svoj um i uživa u ostatku svoje masaže. Poslije toga, svaka od njih je imala manikuru i pedikuru, prije nego su napokon napustili spa centar. Keenan je vani čekao, spreman da 215

Naš svet knjiga ju otprati iz Podzemlja i do njenog auta. Kako su djevojke odlazile u šoping centar, Harper se pozdravila s njima i onda otišla s Keenanom. On je isijavao prijetnju dok su hodali, na oprezu za ikakve znakove Crowa.

Srećom, nije ih bilo.

Izlazeći iz kluba koji je bio i ulaz u Podzemlje, Keenan ju je otpratio do auta i otvorio stražnja vrata. “Vidimo se kasnije, sfingo.”

“Svakako,” rekla je, čitajući poruku od Martine na svom telefonu.

Kliznula je u auto i Keenan je zatvorio vrata. “Hej, Tanner,” pozdravila je.

Tek kad se odvojio od ruba pločnika, progovorio je. “Nije Tanner.”

Harperina glava se naglo digla s telefona... i srela je manijakalne plave oči u retrovizoru. Jebiga. Zapanjena, smrzla se na kratki trenutak. Onda je panika nastupila i ona se bacila na Crowa. Tad je njegova ruka sinula unatrag i zgrabila njenu nogu – nije bilo povlačenja u njenim prsima ovog puta; bio je oštar i nevjerojatno bolan trzaj koji joj je oduzeo dah i, s njime, toliko puno psihičke energije da je bijelo usijana bol eksplodirala kroz njenu lubanju. Bila je borba ostati pri svijesti. Borba koju je gubila.

Mahnito, telepatski je posegnula prema Knoxu. Još bola je prošlo kroz njenu lubanju, i činilo se kako njen vrisak pun agonije odjekuje u njenom umu. I sad je mogla osjetiti kako blijedi. Njen vid se zatamnio i zamaglio.

“Znam da boli, ali to je bilo potrebno,” rekao je Crow, zvučeći kao da je jako daleko. “Samo spavaj. Sve će biti dobro. Vidjet ćeš.”

Onda su se svjetla ugasila. *** Izvlačeći svoj telefon koji je zvonio iz džepa, Knox je uzdahnuo na ime koje je bilo na ekranu. Gorko je požalio obećanje Harper da se neće uplesti u njen mali problem s Belindom, jer bi sigurno volio otpustiti ju te iste sekunde. Našao se s Levijem i Larkin u svom kućnom uredu, da rasprave sigurnosne mjere za događaj; nije imao vremena za ova sranja.

“Da?” Knox je odrezao odgovarajući na poziv, ruka mu se stiskala oko olovke.

“Oh, um, Gdine Thorne,” rekla je, zamuckujući, “žalim ako je ovo loše vrijeme.”

Uvijek je bilo loše vrijeme. “Što je?”

“Ja, pa, mislila sam da biste trebali znati da Harper odbija pomoć profesionalnog tima za uljepšavanje.”

Ako je to iznenadilo Belindu, ona očito nije naučila ništa o njegovoj družici. “Zar je tako?”

“Da. Objasnila sam da će to pomoći da se ističe u usporedbi s ostalima… ”

216

Naš svet knjiga “Harper će se uvijek isticati, Gđice Thacker. I to uvijek na dobar način.”

Bila je to istina. “Sad, ako je to sve, ja sam zaposlen čovjek.”

“Naravno,” ona je rekla, odsječnog tona. “Ispričavam se zbog ometanja.”

Završavajući poziv, Knox se okrenuo natrag svojim stražarima, uzdahnuvši.

Izgledalo je kao da se Levi bori s osmijehom. “Belinda opet priča priče?”

Knox je stavio svoj mobitel na stol. “Da.” “Poslije svega što je učinila i rekla, iznenađena sam što ju nisi otpustio,” rekla je Larkin.

“Obećao sam Harper da ću ju pustiti da ona sama to riješi. Neću lagati, došao sam blizu do toga da prekršim to obećanje puno puta. Ali ako to uradim, ona mi se nikad više neće tako povjeriti, jer mi neće vjerovati da se neću umiješati.” A i bilo je moguće da bi našila šljokice na još njegove odjeće. “Sad da se vratimo na – ” Knox. Bol u Tannerovom glasu je prekinula Knoxa i sve u njemu se napelo. Što je? zahtijevao je Knox.

Jebeni Crow me iznenadio. Uzeo je auto. Pokušao sam pozvati Harper, ali ona mi ne odgovara.

Olovka u njegovoj ruci je pukla, i njegovo srce je lupalo o rebra. Knox je prekinuo vezu sa svojim stražarom i posegnuo prema svojoj družici.

Harper? Harper?

Ništa. Baš ništa. Čak ni da njezin um okrzne njegov.

Harper, dušo, moraš mi odmah odgovoriti i reći mi da si na sigurnom.

Ali nije. Panika je trgala kroz njega i njegovog demona, ubrzavajući njegov puls. Teško i brzo dišući, pitao je Keenana, Jesi li otpratio Harper do auta?

Naravno, Keenan je odmah odgovorio. Gledao sam ju kako ulazi.

Jebiga. Prije koliko vremena je to bilo?

Otprilike prije pola sata, zašto?

Znači, Crow ju je imao trideset minuta. Trideset jebenih minuta. Harper, javi mi se. Ništa. Nijedna prokleta stvar.

Crvena izmaglica je pala preko Knoxovog vida, vrućina je jurnula u njegovu glavu, i čudan tutnjajući zvuk je ispunio njegove uši. Zatresao je glavom, stegnute čeljusti. Ne opet. Ne. Jebeno. Opet. Ovo se ne može opet događati. Ali događalo se. Netko je uzeo Harper od njega.

Panika. Užas. Strah. Ledeno hladan bijes. Sve je to u njemu eksplodiralo, oduzimajući mu dah i planulo kroz svaki njegov dio, od

217

Naš svet knjiga glave do pete. Njegov demon je izronio oštro i brzo uz životinjsko režanje, kipeći i želeći uništavati. “On. Uzeo. Nju,” tutnjao je demon.

Levi se ukočio. “Crow?”

Kopajući duboko za kontrolom, Knox je gurnuo svog demona natrag.

Njegovi stražari su ga oprezno pogledavali, i on je shvatio da je njegovo tijelo bilo tako napeto, da je izgledao na rubu da odskoči. Duboko je udahnuo da se pribere, da razmisli. Trebao je planirati, ali to je bilo teško učiniti kad je sve u njemu urlikalo, pjenilo se, i boljelo. “Crow ima Harper,” rekao im je, stisnutog grla.

Levi je opsovao i naglo ustao.

Tjeskoba je procvala u Larkininim očima, ali tu tjeskobu je brzo zamijenila divlja odlučnost dok je ustajala. “Pronaći ćemo ju.”

Da, hoće, jer ju Knox neće jebeno izgubiti. “Ima ju već otprilike trideset minuta.” Knox nije htio razmišljati što joj je gad mogao učiniti u tom vremenu.

“Sidrena veza još uvijek netaknuta?” pitala je Larkin.

“Da, što znači da je živa.” I Knox se čvrsto toga uhvatio, koristeći to da zadrži svoju sabranost. “Pogriješio je; uzeo je Audi. Ukoliko nije znao da ima nekoliko GPS tragača i sve ih uspio ukloniti, odvest će nas ravno do njega i Harper. Pronađite Audi.” A onda će Knox pronaći njih i izručiti svježi pakao na kopile, koje se usudilo odvesti njegovu družicu.

Dolazim po tebe, dušo. Samo se drži za mene. Drži se. *** Nije bila sigurna da li su razarajuća glavobolja, mučnina ili glas u njenoj glavi koji ju je dozivao, probudili ju. Bila je hladna. Ukočena. Još gore, bilo joj je teško disati dok je teški, utegnuti teret bio na njenim prsima – težina koja je također bila oko donjeg dijela njenih nogu.

Harper je prisilila svoje teške kapke da se otvore, lecnuvši se na svjetlost žarulje, direktno iznad nje. Prateći zvukove mrmljanja, vidjela je Crowa pokraj crne radne površine nečeg, što je izgledalo kao kuhinjica, petljajući s nečim što nije mogla baš vidjeti. Njegova brada je bila ofucana i prljava, kao i njegova odjeća.

Pogledavajući naokolo, shvatila je da je u prikolici koja je bila opremljena kao ured. Zaudarala je na masnoću i ulje, i bilo je kutija s alatom, auto radija i drugih dijelova za aute koji su ležali naokolo.

Također je shvatila da je vezana za stol. Pa, ovo je bilo poznato.

Za razliku kad su ju mračni čarobnjaci oteli, s druge strane, Harperine ruke su bile vezane uz njeno tijelo, a ne prikovane iznad njene glave. To je predstavljalo problem, jer je značilo da ne može okrenuti ruke, kako bi napunila paklenom vatrom debelo, teško uže.

218

Naš svet knjiga Također joj je netko skinuo njene traperice, čarape i čizme, ostavivši ju samo u njenom grudnjaku, majici, i boksericama.

Harper, dušo, moraš mi odgovoriti.

Knoxova panika je okrznula njenu podsvijest. Prisjetila se Norina upozorenja: “Ti i tvoj demon bit ćete na suđenju. Tebi se ne sviđa prihvaćati pomoć, ali trebat će ti pomoć tvog partnera, kad dođe vrijeme za to. Prihvati ju, jer ti nitko drugi neće moći pomoći.”

Starica se nije jebeno zezala. I dok je dio Harper prezirao ideju da ga poziva ovamo, istinski je trebala njegovu pomoć. Nitko drugi ju neće pronaći tako brzo, pa će morati učiniti ono, što nije posljednji put kad ju je Crow napao: morat će vjerovati da ih Knox može zaštititi oboje.

Harper? Harper, odgovori mi.

Posegnula je za njim i – Bol je presjekla kroz njenu glavu, i jecaj joj je pobjegao prije nego ga je uspjela zaustaviti.

“Telepatija će biti problem neko vrijeme.” U glasu nije bilo nimalo suosjećanja.

Crow se okrenuo od radne površine, očiju sjajnih od nečega, što je bilo daleko od racionalnog. Nosio je pregaču i pokušavao namjestiti kiruršku masku preko donjeg dijela svog lica.

Njen pogled je kliznuo na tacnu kirurških instrumenata na radnoj površini, i znala je tad točno što je namjeravao. Strava ju je prostrijelila.

“Ne.” “Nemam drugog izbora.” Poderao je paket i izvukao čistu injekciju. “Čak i kad bi mogla pozvati Knoxa, ne bi to učinila. Ne mogu doći do njega.” Protrljao je svoje čelo nadlanicom, nečim što se činilo kao nemiran, iritantan pokret. “Histerektomija će ga spriječiti da ima dijete s tobom.”

Nema jebene šanse da će on obavljati bilo kakvu sklepanu operaciju na njoj. “Ti me želiš pustiti,” rekla mu je, ali njena prinuda je bila slaba dok je imala malo psihičke energije. Svejedno, pokušala je opet. “Ti me ne želiš povrijediti.”

Zatresao je glavom, otresavši prinudu s lakoćom. “Ovo se mora dogoditi – ” Mobitel je zazvonio, i on je procijedio psovku. Spustivši injekciju na tacnu, prošao je kroz prikolicu do kaputa, kojeg je objesio na ormarić za dokumente. Ispecavši telefon iz džepa, povukao je masku prema dolje i osorno odgovorio, “Što?” Pauza. “Da, pa, bio sam zaposlen.”

Harper je pretpostavljala da je to osoba koja vuče konce, ali za svaki slučaj je povikala, “Oteta sam! Recite Knoxu Thorneu – ” Zaustavila se kad je Crow prevrnuo očima na nju. Prokletstvo.

219

Naš svet knjiga “Da, oteo sam ju,” puknuo je Crow. “Morao sam brzo djelovati.

Osiguranje će biti prečvrsto na događaju, da bih mogao doći do njih.”

Njegova leđa su se ispravila ravno kao puška. “Ne. Ne.” Zatresao je glavu tako brzo, da je bila iznenađena što mu se nije zavrtjelo. “Ubiti nju nije dio moje misije.”

Harper se naprezala da čuje što je rečeno na drugom kraju poziva, ali nije čak mogla ni razabrati glas. Prebacila je svoj pogled na zahrđana vrata.

Van. Morala je pobjeći van, van, van.

Borila se protiv svojih poveza, zanemarivši žarenje užeta dok je trljalo golo meso na njenim ledenim nogama. Ali čak i s adrenalinom koji je jurio kroz njen sistem, pojačavajući njenu snagu, njena borba je bila uzaludna. Čvor straha joj je zapeo u grlu i ostavio nervozan osjećaj u njenom stomaku.

Crow je počeo lupati skupljenom šakom po svojoj sljepoočici. “Ne. Ako ju ubijem, to ga oslobađa da pronađe drugu demonicu i ima dijete s njom.

On neće prevariti Harp – ” Crow je zarežao. “Zaboraviti na dijete bi značilo napustiti moju misiju! Neću to učiniti!” Prekinuo je poziv.

“Tko te pokušava iskoristiti kao lutku?” pitala je kad se vratio do nje.

“Ja nisam ničija lutka.”

“Oni misle da jesi. Pokušavaju te iskoristiti, pokušavaju te skrenuti s tvog istinskog puta,” dodala je, pitajući se može li joj udovoljavanje njegovoj maloj fantaziji, kupiti nešto vremena. Knox je očito znao da je nestala. On će ju pronaći. Nekako. Točno? “Tko je to?”

Mišić ispod njegova oka je titrao. “Oni nisu važni.”

“Reci mi zašto sam vezana za ovaj stol. Moram razumjeti.” Nije ona morala razumjeti. Njoj je trebala njena oštrica. Ali bila je bez sumnje na istom mjestu kao i njene traperice i čizme, dovraga. Pregledavala je svoju okolinu tražeći nešto, bilo što, što bi joj moglo pomoći – Pištolj. Bio je na udaljenom kraju radne površine. Kad bi ga se samo mogla dočepati... što, naravno, nije mogla jer se jedva mogla pomaknuti.

“Rekao sam ti za moju viziju, dao sam ti šansu da ga pozoveš k meni kako bih ga mogao uništiti. Trebala si me slušati, trebala si mi pomoći, ali nisi.” Njegov ton je govorio da ona može kriviti samo sebe samu za ono što on namjerava učiniti.

“Svi su mi govorili da te ne slušam; da si tako blizu odmetanja da ne znaš što govoriš.”

“Oh, znam ja što radim, i znam što govorim. Još važnije, znam što treba biti učinjeno.”

“Objasni to meni.”

220

Naš svet knjiga “Pretvarat ćeš se da mi vjeruješ?” narugao se. “Oboje znamo da ne vjeruješ.” Crow je podigao malu bocu bistre tekućine i protresao ju. “Ovo bi trebalo pomoći s boli.”

Zatresla je glavu i pokušala još jednom pozvati Knoxa. Ponovna eksplozija boli joj je protresla lubanju. Njen puls je sad jurio kilometar i pol u minuti. “Nemoj ovo učiniti.”

“To mora biti učinjeno.”

“Ne, ne mora.”

“Histerektomija neće spriječiti rođenje djeteta – imat će ga jednostavno s drugom demonicom. Ali neće to učiniti dok god si ti živa. Ova operacija će mi kupiti nešto vremena.”

“To nije operacija, to je klanje.”

Namjestio je svoju kiruršku masku natrag na mjesto. “Imala si priliku pomoći mi i zaustaviti rođenje tog djeteta. Nisi ju iskoristila. Ostavila si me bez izbora.”

“Uvijek postoji izbor. Ali ti u zadnje vrijeme ne donosiš sam svoje izbore. S tobom manipuliraju!”

Zanemario je to. “Trebala si izabrati sigurnijeg partnera. Ne možeš otići u krevet s Vragom i ne platiti cijenu.”

Namrštila se. “Ti misliš da je on Lucifer?”

“Govorio sam metaforički,” odgovorio je, nestrpljiv. “Sad budi tiho dok ja sve pripremim.”

Bila je tiha, ali nije bila mirna. Vragolan po svim pitanjima, nitko ju nije mogao zadržati bilo gdje, da ona to nije htjela. Ali poslije teške, poduže bitke, morala je prihvatiti da ovaj uvrnuti kurvin sin uspijeva uraditi baš to. Cijelo vrijeme on je mrmljao samom sebi, zajapuren, grčevit i uzrujan.

Harper je već bila u smrtno opasnim situacijama, ali nikad prije nije iskusila ovaj osjećaj krajnje bespomoćnosti. Navikla je na dvoboje. Suočila bi se s opasnošću i ako je bilo potrebno, borila se dok ne bi bio mrtav. Ali ovo nije bio dvoboj. Nije se mogla boriti. Bila je u zamci. Nemoćna.

Ranjiva. I mrzila je to. Mrzila čak i više od metalnog okusa straha, koji je obložio njezin jezik.

Zašto nije jebeno provjerila da je Tanner na mjestu vozača, prije nego je ušla u prokleti auto? Naravno, ne bi ga mogla vidjeti kroz zatamnjena stakla, ali mogla je provjeriti prije nego je kliznula unutar – Harper se umirila kad je Crow došao do nje. “Ne želiš ovo učiniti,” rekla mu je. Ponovo, s lakoćom je zanemario prinudu.

“Ne mogu te onesvijestiti za zahvat – nemam lijekove ni opremu za to,” rekao je, zvučeći pomalo kao da se ispričava. Podigao je injekciju. “Ali ovo

221

Naš svet knjiga će pomoći s boli. Ne puno, ali barem malo. Mogla bi biti malo pospana. To je normalno.”

Ustuknula je od njega, ali to nije imalo učinka dok je bila sva povezana.

Uzdahnuo je na nju. “Nadam se da se nećeš meškoljiti dok operiram.

Ako to učiniš, rez će biti nazubljen i imat ćeš ružan ožiljak.”

Mislio je da ona brine zbog jebenog ožiljka? Onog trena kad se približio, podigla je gornji dio tijela koliko je mogla, i zabila svoju glavu u njegov nos. Čulo se mučno lomljenje, kad je krv jurnula iz njegovog nosa i natopila kiruršku masku.

Zarežao je i ispustio injekciju. Obuhvaćajući svoj nos objema rukama, bijesno je gledao u nju s takvom zlobom, da je zadrhtala. Pljujući uvrede koje nije mogla sasvim razumjeti, dok mu je nos bio slomljen, brzo je uklonio masku i iskoristio nešto punjenja da upije krv. Trzajem je vratio nos na mjesto i zarežao, “Kučko!”

Pljusnuo ju je jako preko lica. Bol je eksplodirala ispod njenih jagodica i zvuk zvonjenja je ispunio njene uši. Njen demon je izronio na površinu i zasiktao na njega. “Ubit ću te. To je obećanje.”

Crow se samo podrugljivo nasmijao, dok je podizao skalpel s poslužavnika i krenuo prema njenom stomaku.

Harper je ponovno preuzela kontrolu nad svojim tijelom, hrvajući se sa svojim demonom kako bi se pokorio. Val čistog užasa ju je preklopio, kad je on malo spustio njene bokserice. “Nemoj ovo jebeno učiniti, Crow!”

Ali jest. Skalpel je zarezao kroz njenu kožu kao kroz maslac, i ona je ugrizla svoju donju usnu. Nema šanse da će mu pružiti zadovoljstvo čuti ju kako viče od bola. Trebala je da on prestane, trebala je nešto učiniti, ali nije bilo proklete – Oboje su se sledili na zvuk koraka izvana. Nada je brzo projurila kroz nju, daha uhvaćenog u grlu. Crow je opsovao, a Harper je zavrištala iz petnih žila. Vrata su se otvorila, a tamo je bila Delia. Njene oči su se raširile dok su plesale između Crowa i Harper.

Njegova ruka se stegnula oko skalpela. “Delia... ” “Lawrence, što to radiš?” Njen glas je drhtao.

Ne, Harper je mislila dok je tresla glavom. Nije moguće da je Delia upetljana. Nema šanse. Nema jebene šanse.

“Radim ono što mora biti napravljeno,” Crow je rekao Delii.

Harper se borila protiv užeta. “Delia, odveži me!”

Ali nije. Napravila je nekoliko sporih koraka prema njemu. “Misliš da je Harper trudna?”

“Nije još.”

222

Naš svet knjiga Delia je upila rez na Harperinom stomaku. “Operirat ćeš na njoj, kao što si učinio Carli?” Zatresla je glavom. “Lawrence, ne – ” “Moram. Rođenje djeteta se neće dogoditi neko vrijeme, ali dogodit će se.”

“Saslušaj me na minutu.”

“Ne, ovo dijete se ne može roditi! Hoće ako ja to ne spriječim. I to je ono što moram učiniti.”

“Tvoja misija je – ” “Odlazi, Delia.”

“Ne, moraš me saslušati,” bila je uporna, ali on je pokazao na vrata.

“Nije moguće da si ti jedan od prokletih Jahača!” izjavila je Harper.

“Nikako!”

“U pravu si,” rekao je drugi glas, dok su se koraci približavali. Glas koji je poznavala. Visoka figura je ušla u prikolicu dok je on nastavljao. “Ona nije. Ali ja jesam.”

Harper je bijesno gledala u Roana. Prokletnik.

Delia je gledala od Crowa do Roana, raširenih očiju.

Crow ga je mrko pogledao. “Kako si me pronašao? Nisi me trebao pronaći.”

“Pratio sam Deliu, iako to ona nije znala.” Roan je izvio obrvu na Crowa. “Rekao si joj o našem partnerstvu?”

Crow je zatresao glavom. “Ne bih ništa rekao kučki; ona me pokušavala otrovati. Ne znam kako me pronašla.”

Roan se okrenuo Delii. “Moram li ga kazniti ili je to istina?”

“Istina je,” odgovorila je Delia. “Tražila sam ga, i sjetila sam se da je znao dolaziti ovamo s ocem dok je bio dijete.”

“Drago mi je što si se sjetila,” Roan joj je rekao. “Računao sam na tebe da ćeš ga pronaći za mene. Odvela si me ravno do njega. Hvala ti za to.”

Ustuknula je kad je Roan krenuo prema njoj. “Otići ću. Neću nikome reći što sam vidjela, kunem se.”

“Ne, nećeš,” složio se Roan. Zgrabio je pištolj sa radne površine i upucao ju ravno među oči.

Harper je poskočila, usprkos činjenici da je pištolj imao prigušivač. On je samo... kopile je... Koji. Kurac? A Crow je samo stajao tamo, praznog izraza lica. “Tebe nije briga što je on upravo ubio Deliu?”

Crow se namrštio. “Ona me trovala s onim tabletama. Ne bih to znao da nije bilo Roana.”

“Ne, on ti je rekao da ih prekineš uzimati, jer nije htio da ti bude bolje!

Htio te iskoristiti!”

223

Naš svet knjiga Kad se Delia srušila na pod, Roan se okrenuo prema Crowu i pokazao na Harper. “Rekao sam ti da ju ubiješ.”

“A ja sam rekao tebi, ubiti ju nije dio moje misije,” puknuo je Crow.

“Moj cilj je spriječiti rođenje tog djeteta. Knox je odan Harper. On ju nikad neće izdati. Ali ako je ona mrtva, to ga oslobađa da bude s drugom. To znači da ju ne možemo ubiti.”

Roan je zarežao na njega. “Zaboravi na tvoju prokletu misiju na jednu minutu i sagledaj širu sliku! Ako ona umre, to će ga oslabiti. Bit će smeten.

Ranjiv. Previše ljut da bi jasno razmišljao ili kontrolirao svog demona. On će izroniti; onda ćeš znati što je on i kako ga dokrajčiti! Ubiti nju će pomoći tvojoj misiji, idiote.”

Ali Crow je zatresao glavom. “Ne. Neću to učiniti.”

“Ne moraš.” Roan je uperio pištolj u nju. “Ja ću to učiniti.”

Crow mu je zapriječio put. “Ne! Sve ćeš uništiti!”

“Ti nisi jedini sa misijom.”

Crow se napeo. “Što to znači?”

Roan je zakolutao očima. “Ti stvarno misliš da smo ti i ja sami u ovome? Što misliš, kako si izašao iz one ćelije?”

“Sudbina me izbavila.”

“Krvna magija te izbavila.”

“Ti radiš s mračnim čarobnjacima?” Crow je pitao, užasnut.

Bolesno kopile nije stvarno bilo u položaju da sudi drugima, po Harperinom mišljenju.

“Ne, ali moj dobar prijatelj zna kako ju upotrijebiti,” odgovorio je Roan.

“Sad se makni. Pomogao sam ti s tvojom 'misijom'. Ovdje se ti povlačiš, kako bih ja mogao ispuniti svoju.”

Crow je zgrabio pištolj u Roanovoj ruci... i onda je on nestao.

Više nego što je izgledao ljut, Roan se činio impresioniran. “Ti možeš učiniti da bilo koje oružje koje prizoveš, nestane, ha? Zanimljivo.” Gurnuo je Crowa tako jako, da je tip zateturao. “Miči mi se s jebenog puta.”

“Ako želiš znati što je Knox, samo ju pitaj.”

Roan je pogledao u Harper. “Ti mi nikad ne bi rekla. Zar ne? Čak i sad, kad znaš da je tvoja smrt blizu, prkos je u tvojim očima.”

I dok je on stajao tamo, bijesno ju gledajući, sa zlobnom namjerom u njegovom pogledu, nije mogla da ne osjeti ubod boli u svojim prsima. On je još uvijek bio njen polu-jebeni-brat, dovraga. To nije bilo važno njenom demonu; nosio je duboko usađenu mržnju prema njemu i htio ništa više nego da mu okonča život. “Zašto toliko jako želiš Knoxa mrtvog?”

“On je jedina istinska stvar koja nam stoji na putu,” odgovorio je Roan. “Čak i kad bi izazvali sve Primarne, da se okrenu protiv njega, sumnjam 224

Naš svet knjiga da bi se ujedinili da ga ubiju. Ne ako ne bi znali kako da ga ubiju.” Roan se zakikotao. “On misli da je tako pametan i moćan. Ali pogledaj kakav život vodi. On ne iskorištava prednosti svoje moći ili uspjeha. On nije želio globalnu dominaciju. Postoji beskonačna hrpa žena koje bi mogao imati, ali izabrao je tebe.”

“Ako me toliko mrziš, jer nisam pokazala svoju zabrinutost za Carlu, zašto nisi ubio Crowa jer ju je povrijedio?”

Roanove oči su očvrsle. “Zaslužila je to. Ona nije majka. Ona je uvrnuta.

Bolesna.” Potapšao se po ušnoj školjci. “Razrezala je moju jednom. Čak se i ne sjećam zašto.”

Zbog toga je Carla bila bolesna kučka, svakako, ali... “Ti si jednako jebeno uvrnut.”

“Oh, da. A ti i ja... oboje imamo njenu zagađenu krv u nama. Ne mrzim te. Ne osjećam ništa prema tebi. Osim gađenja, naravno. Naposljetku, ti si Wallis.” Nagnuo je svoju glavu. “Točno gdje si ti čula o Jahačima?”

Ona nije odgovorila, samo je prkosno zurila u njega.

“Kladim se kako nisi znala da me Isla regrutirala.” Njeno iznenađenje se moralo pokazati na njenom licu, jer se on nasmiješio. “U početku su samo tri demona radila na padu Primarnih, ali onda sam ja uveden u krug.

Trebali su nekog iz Knoxove jazbine da ih izvještava – krticu koja bi bila pametna i manipulativna. I mislim da se Isli sviđalo što je osoba koju je regrutirala, bila s tobom krvno povezana. Ona te stvarno mrzila, ali pretpostavljam da si to pogodila.” Zgrabivši par kirurških škara, prišao je bliže. “Sad, Harper... sumnjam da ćeš mi samo reći što je Knox. Ali, u dobrom duhu, dat ću ti jednu šansu da mi kažeš. Ako to učiniš, ovo će biti bezbolno. Ali ako mi ne kažeš, malo ćemo se poigrati, prije nego umreš.”

Ona je frknula. On će ju povrijediti bez obzira što ona kaže ili ne kaže, i uživat će u tome – oboje su to znali.

“Samo zamisli kako će biti zabavno kad umreš, velika sestro. On će to osjetiti. Osjetit će taj točni trenutak kad se to dogodi. Vaša sidrena veza će puknuti, i njegova kontrola će puknuti zajedno s njom.”

“Možda.” Harper je pokazala zube. “Ali onda ćete i vi umrijeti.”

Tjeskoba je bljesnula u Roanovim očima, ali nestala je jednako brzo kao što se i pojavila. “On nema pojma da sam ja uključen i, kako ne zna gdje si ti, on to neće ni saznati. Ali on će otkriti svog demona u svom njegovom sjaju, htio on to ili ne.”

Gad. “Ako me ubiješ, svi ćemo umrijeti.” Možda je trebalo barem malo utješiti Harper to, da gadovi neće proći nekažnjeno za ono što su učinili, ali nije. Ona nije htjela da Knox pati. Nije htjela da njegov demon divlja.

“Dat ću ti dok nabrojim do deset,” rekao je Roan.

225

Naš svet knjiga Pa, zar nije prava dušica.

“Deset.”

Jebiga. Harper će umrijeti; tu nije bilo izmotavanja. I to čak ne u borbi, gdje bi barem imala šansu obraniti se; ne, ona će umrijeti dok je svezana i bespomoćna.

“Devet.”

Imala je osjećaj da su joj rebra stisnula srce, koje je udaralo tako brzo, da je bila iznenađena što nije eksplodiralo. Mrzila je biti uplašena. Mrzila je biti bespomoćna.

“Osam.”

Još gore od saznanja da će večeras umrijeti, bilo je znanje što će to učiniti Knoxu; kako će mučiti i kriviti sebe, naročito ako sazna da se Roan prvo s njom 'poigrao'.

“Sedam.”

Njen demon je pomahnitao; njen bijes se skupljao i skupljao, dok nije pumpao kroz Harper jednakom brzinom kao i adrenalin, koji je tekao kroz njeno tijelo. “Šest.”

Toplina i miris njene krvi, kiseli okus straha, uže koje je grizlo njeno meso, vatra reza na njenom stomaku, nabijajuća bol u njenoj lubanji – sve to je pojačalo bijes njenog demona, dok ta emocija nije nabujala u njenim prsima poput balona.

“Pet.” Još jedan udar adrenalina je pojurio kroz nju, zajedno s neizbježnom istinom da joj nitko ne dolazi pomoći. A zatim su te škare zasjekle u njenu ušnu školjku. Njen demon je opet izronio na površinu. Siktao je. Borio se.

Frktao. Meškoljio se. Cičao od gnjeva.

Roan se nasmijao. “Četiri.”

Taj smijeh... oh, to je pojačalo bijes koji je zahtijevao oslobađanje.

Harperini otkucaji srca su tutnjali u njenim ušima skoro jednako brzo i glasno, kao i ljutnja koja je pržila do duše, a koja je bjesnila kroz nju. A kad su se Harperina ljutnja i bijes njenog demona pomiješali, nešto je u njima puklo.

“Tri.” Demon je pojurio na površinu i sve pustio – ljutnju, stravu, paniku, nemoć, potrebu za osvetom. Krila su mu izletjela van, goreći vatrom koja je spalila uže. Biće se uspravilo kao strijela i objema rukama uhvatilo grla svojih protivnika. U isto vrijeme, tlo se zatreslo i plamenovi su tutnjajući i pucketajući oživjeli oko njih. Plamenovi koji su bili zlatni, crveni i crni.

226

Naš svet knjiga Demon je progovorio kroz stisnute zube, dok je bijesno gledao u Crowa. “Rekao sam ti da ću te ubiti.” Bacio ih je oboje preko prikolice.

Stražnja strana Crowove glave pogodila je rub gornjeg kuhinjskog ormarića i on je kliznuo na pod, slabo zastenjavši. Roan se zabio u ormarić za dokumente tako jako, da su se ladice otvorile.

Zgrabivši povez oko njenih nogu, demon je napunio paklenom vatrom uže, paleći svoj put do slobode. Roan je kašljao dok je posrćući ustajao, pogledavajući uokolo; upijajući plamenove koji su se širili preko zidova i stropa, zatvarajući ih unutra.

“Ne možete nikuda,” demon je rekao dvojici muškaraca kad je kliznuo sa stola.

Crowove oči su se raširile u strahu i panici. “Nema dima. To su plamenovi pakla.”

Demon se podrugljivo nasmiješio. “A sad ste vi u zamci, baš kao što je Harper bila. Zbog toga, platit ćete.” Širokih očiju, Roan je zamahnuo rukom, i kutija s alatom je poletjela na demonovu glavu. Sagnuo se, ali rub metalne kutije je okrznuo demonovu sljepoočicu, dovoljno jako da zareže u meso.

“To je još nešto za što ćeš platiti,” rekao im je.

“Ti me ne želiš povrijediti,” rekao je Roan.

Oh, ali želio je. Demon se zločesto nacerio. “Ti me ne možeš prinuditi.”

Ne tad, kad je sirova moć kojom je vitlao plamenovima peckala kroz njegove vene; vruća kao paklena vatra, gusta kao sirup, pjenušava kao svjetlucavi šampanjac. Slala je iskre elektriciteta, pucajući u svaki živčani završetak i ispunila demona od glave do pete, glatko ulazeći u svaki ud.

Demon je osjetio Harperin pokušaj preuzimanja dominacije. Ignorirao ju je. Demon će zadržati kontrolu. Imat će svoju osvetu. Ubit će ove ljude, jer su se usudili povrijediti Harper.

Mogao je prinuditi svoju lovinu na predaju, ali nije ih htio poraziti na taj način. Htio se boriti s njima, raskrvariti ih, pokazati im da je daleko od bespomoćnog. Želio da oni budu ti, koji su u zamci i uplašeni, znajući da pomoć neće stići.

“Ako ja umirem, umireš i ti,” zarežao je Roan.

Jedna za drugom, stvari su poletjele prema demonu. Namještaj, alati, svjećica, čajnik, toster. Crow se sklupčao uz kuhinjske ormariće, ostavljajući Roana neka vodi bitku. Cijelo vrijeme, prikolica je škripala i tresla se, dok su plamenovi jeli zidove.

Stol se podigao naprijed, nabijajući se u demonovo rame, šaljući isijavajuću bol niz njegovu ruku, ali demon se nije pomakao da zaustavi Roana. Htio je da on uvidi, da bez obzira koliko je moćan, također je bio 227

Naš svet knjiga potpuno bespomoćan u tom trenu. Bio je demonu na milosti... a on nije imao milosti.

Primijetivši svoju čizmu ispod stola, demon ju je zgrabio i izvukao svoj bodež. “Krvarit ćeš uskoro, baš kao i ja.” Demon je napunio nož paklenom vatrom, uživajući u bljesku straha u Roanovim očima. Harper je opet pokušala preuzeti dominaciju. Demon ju je lako odbio dok je bio ispunjen s tolikom moći.

Roan je zavitlao niz kugli paklene vatre – jedna, dvije, tri, četiri. Demon se sagnuo, izbjegao, presavinuo i zaobišao, izbjegavajući svaku od njih.

Poslužavnik s kirurškim priborom je poletio s ormarića i u demonovo lice.

Dok ih je on odbijao, peta kugla paklene vatre ga je pogodila u prsa. Koža je cvrčala i mjehurila se, ali adrenalin je prigušio bol.

Roanov pogled je strijeljao naokolo, dok je tražio još nešto da baci.

Prikolica više nije imala zidove ni strop, i plamenovi su progutali većinu stvari. Sve što je ostalo bio je puteljak bez vatre, na kojem su sad njih troje stajali.

Demon je ogolio svoje zube u divljačkom osmijehu. “Nemaš ništa – ” zaškiljio je kad je bijela neprirodna svjetlost bljesnula u njegovim očima.

Crow je pojurio izvan svjetla, spremnog skalpela. Demon je bodežom zarezao njegovu ruku, od čega je Crow zateturao unatrag, uzbunjen.

“Voliš rezati ljude, zar ne? Sad ćeš ti osjetiti vatru moje oštrice.” Demon ju je zabio u Crowov stomak. Njegove oči su se izbuljile i on se umirio, gledajući u oštricu s nevjericom. Završivši s njim, demon je pozvao vatru.

Zlatni plamen se zakačio oko njegova vrata i povukao ga u vatru.

Roanov demon je izronio na vidjelo zarežavši i pojurio, sa škarama u rukama. Demonica ih je izbila iz njegove ruke, zgrabila mu košulju, i zabila ga uz slomljeni stol. “Uho za uho.” Demonica je zasjekla u školjku, uživajući u njegovom vrisku. “Ako je smrt ono što tražiš, možeš ju dobiti.”

Demon je bacio svoj plijen u vatru.

228

Naš svet knjiga

Stojeći ispred razvaljene kapije lančane ograde koja je bila okrunjena bodljikavom žicom, Larkin je pitala, “Zašto bi ju on odveo na staro odlagalište auta?”

Levi je pogledao dolje na pse čuvare, koji su obojica bili pogođeni pištoljem u glavu, vjerojatno zaslugom Crowa. “Mogao je jednostavno doći ovamo, jer je mjesto blizu i izolirano.”

“Mislim da je njegov otac nekad radio na odlagalištu,” rekao je Tanner.

“Možda je ovo bilo to.”

Knox je zabacio ramena; mišići su mu bili stisnuti i ukočeni. “Možda.”

Nije ga bilo jebeno briga zašto je Crow doveo Harper ovamo. Sve do čega mu je bilo stalo je pronaći ih, i morao je to učiniti brzo. Njegova prsa su bila hladna i stegnuta od straha. Ta emocija je hranila grebajući, siktajući, pljujući bijes u njemu.

Njegov demon se borio s Knoxom za kontrolu. Htio je biti slobodan da radi ono, što je radio najbolje. Da povrijedi. Da osakati. Da divlja i uništava one koji su se usudili odvesti njegovu družicu od njega.

Iskreno, bio je u iskušenju. Tako jebeno u iskušenju da preda kontrolu svom demonu, i pusti ga da uništi što god stajalo između njih i njihove družice. Nije ga bilo briga što bi ovo mogla biti zamka, ili da bi netko mogao izazvati njegovog demona da izroni – samo je htio Harper. Ali ono što Knox nije htio, bilo je da Crow zna da su oni ovdje, a njegov unutrašnji demon ne bi bio ni najmanje diskretan.

“Tanner, pusti svog demona,” odrezao je Knox, grlenim glasom.

“Pronađi ju.”

Onog trena kad su imali Audijevu lokaciju, Knox se pyroportirao tamo s Levijem i Larkin – pokupivši putem svoja druga dva stražara. Trebala mu je pomoć Tannerovog paklenog psa da pronađe Harper, jer je GPS signal mogao dati samo opću lokaciju auta. Nije bilo boljih lovaca od paklenih pasa.

Dok se Tanner skidao i predavao svaki komad odjeće Keenanu, Levi se okrenuo Knoxu i rekao, “Ne mislim da ju Crow želi ubiti. Kad bi to bilo ono što želi, već bi to uradio do sad.”

Istina, ali ako je to trebalo utješiti Knoxa, nije. Niti malo. “Ona još uvijek ne odgovara na moje pozive,” Knox je procijedio kroz zube. Čeljust ga je boljela, koliko jako ju je stezao.

229

Naš svet knjiga “Što nagovještava da ona može biti u nesvijesti ili joj je učinio što i Carli, pa ne može koristiti telepatiju,” rekao je Levi. “Ali znamo da je Harper živa. Drži se toga.”

Držao se. Bila je to jedina stvar, koja je držala njega i njegovog demona stabilnim. Ili, barem, onoliko stabilnim koliko su uopće mogli biti u ovakvoj situaciji.

“Također znamo iz prijašnjeg iskustva da ne možeš zadržati Wallisa bilo gdje, a da oni ne žele tamo biti,” rekao je Keenan, turobnog glasa. Još uvijek je zamjerao samom sebi, što nije provjerio da li je Tanner na mjestu vozača, unatoč uvjeravanjima drugih stražara, da se ni oni ne bi sjetili provjeriti. Ali Knox nije bio u pravom stanju svijesti da se nosi s Keenanovom tjeskobom. Njegova pažnja je bila isključivo usmjerena na pronalaženje Harper.

Potpuno gol, Tanner je pitao, “Spremni?” Kad je Knox klimnuo, stražar je pustio svog demona. Kosti su pucketale i skakale, dok je on mijenjao oblik. Pakleni psi su bili puno veći i mišićaviji od normalnih vukova, s krznom crnim poput ugljena i krvavo crvenim očima. Bili su također brzi, snažni, pakosni i smrdjeli na gorući sumpor.

Pakleni pas je zatresao glavom i frknuo, vjerojatno uzrujan snažnim mirisima motornog ulja, zemlje, masnoće i hrđavog metala. Grabljao je zemlju kandžama na prednjoj šapi, podsjećajući Knoxa na bika dok struže kopitima po podu.

“Pronađi Harper,” Knox je naredio, žurba u svakom slogu.

Pakleni pas je opet frknuo i krenuo. Išli su iza psa, dok se on šuljao duž prašnjave ceste koja je vijugala između redova automobila, taksija, autobusa i kamiona. Čak i kroz sve gušće sjene, Knox je mogao vidjeti da je većina vozila bila hrđava i ulubljena. Neka su imala razbijene vjetrobrane, dok su drugima nedostajala vrata ili nisu imala sjedala i prednji volan.

Knox se naprezao da čuje glasove, ali jedini zvukovi su bili oni stakla, koje se mrvilo pod njihovim nogama, i zviždukavog povjetarca koji je zveketao otvorenim vratima ili podignutim haubama. “Gdje su oni?” zarežao je, prelazeći preko zalutale svjećice. “Ona mora jebeno biti ovdje negdje.” Ali sve što je mogao vidjeti pred sobom bilo je još vozila, hrpe guma i zahrđali viličar.

Nastavili su hodati, što im se uskoro učinilo, da rade satima. Svakim trenom koji je prošao, njegova panika je rasla i njegova kontrola se počela trošiti oko rubova. Što duže je ona bila s Crowom, to je bilo vjerojatnije da Knox neće stići do nje, prije nego ju Crow ubije. Mogao ju je ranjavati baš

230

Naš svet knjiga sad. Dok su mu se prsa stezala od te ideje, Knox je zatvorio oči. Kopile će platiti za sve što je učinio. I platit će krvlju.

Pakleni pas se naglo zaustavio. Zarežao. I onda krenuo na istok brzim tempom. Adrenalin je projurio kroz Knoxa, dok su pratili paklenog psa, spremni da – U daljini, bijesni vrisak poput onog bansheeja, presjekao je zrak. Knox je instinktivno pojurio prema zvuku, čak i kad se zemlja počela tresti ispod njega, izazivajući krhotine pod njegovim stopalima da zveckaju. Onda se učinilo da su plamenovi eksplodirali iz zemlje koja je okruživala prikolicu, dalje naprijed, zbog čega su se on i njegovi stražari naglo zaustavili. Bili su visoki, grozničavi, zasljepljujući... i Knoxu predobro poznati.

“Plamenovi pakla,” Levi je rekao u posvemašnjem šoku.

Keenan je zateturao unatrag, skoro se spotaknuvši preko paklenog psa.

“Sve ti jebem.”

Larkin je zinula. “Knox, što... mislim, jesi ti – ” “Ja ih nisam prizvao,” Knox joj je rekao, ubrzano dišući.

“Harper ih je prizvala?” pitao je Levi.

Očigledno. A kako se točno to, jebemu, dogodilo?

Kasnije. Razmišljat će o tome kasnije. Sad, morao je doći do nje. Pojurili su prema vatri, zaustavivši se tek kad je goruća vrućina koja je isijavala iz nje, postala previše stražarima za podnijeti. Molio je plamenove da nestanu, ali oni su samo lagano zalepršali. Namrštivši se, pokušao je opet.

Oni se još uvijek nisu umirili. Umjesto toga, skakali su, plesali, njihali se i gutali sve što bi dotakli.

Levi je podigao ruku da zaštiti svoje, sve crvenije, lice od užarene vrućine. “Napravi da nestanu.”

“Ne mogu,” odrezao je Knox. “Ne odgovaraju meni.”

Larkinine obrve su se skupile. “Zašto?”

“Zato jer odgovaraju Harper.” Ona je bila ta koja ih je uspjela nekako prizvati i njene emocije su, doslovno, hranile vatru. Na način kako je vatra divljala, divljala je i ona.

Siktala je. Skakala. Pljuvala. Pucketala. Cvrčala. Pucala. Valovi vrućine su svjetlucali u zraku – zraku koji se sad činio težak i gust. Gust od moći.

“Moram stići do nje,” rekao je Knox. On je bio jedini koji je mogao proći kroz plamenove.

“Vatra se počinje širiti,” upozorio je Tanner, navlačeći svoju odjeću, sad kad je opet promijenio oblik.

Stražar je bio u pravu. Nazubljena linija plamenova se kretala polako, ali sigurno, prema njima. Metal je škripao i staklo se raspalo. Vozila su se svalila i razbila jedna o druge. Miris vrućeg metala i spaljene gume je 231

Naš svet knjiga ispunio zrak. Pakao, sama vrućina je topila aute. Bila je dobra stvar što plamenovi pakla nisu djelovali kao obična vatra, ili bi oko njih bilo nekoliko eksplozija, kad se uzme u obzir koliko je goriva bilo na odlagalištu.

Ukočio se na nešto što je mogao biti zvuk muškog bolnog vriska, ali Knox nije mogao biti siguran da je to stvarno čuo, dok je vatra tako glasno urlikala oko njih. “Ja ulazim,” rekao je Knox.

Levi ga je zgrabio za ruku. “Zakopaj svoju ljutnju, Knox. Ti plamenovi su divlji i razjareni, što znači da je to i ona. Demon toliko izvan kontrole može biti ekstremno opasna stvar. Harper treba da sad budeš miran.”

Dobro svjestan toga, Knox je klimnuo. Nije imao šanse smiriti Harperin gnjev, ako on sam nije miran. A ako ju on ne uspije smiriti, plamenovi će nastaviti gorjeti i gutati sve što dotaknu. Bez pritiska. “Vratit ću ju natrag.”

Duboko udahnuvši, prošao je kroz svjetlucave valove vrućeg zraka i ravno u žive, svjetleće plamenove u tri boje. Užarena, peckava vrućina ga je progutala dok su plamenovi udarali i bičevali njegovu kožu, ali nisu ga opekli; nisu mogli.

Samo tlo je bilo toliko vruće, mogao je osjetiti vrućinu kako peče kroz potplate svojih cipela, dok je hodao dublje u vatru, tražeći bilo kakav znak svoje družice. Sve što je mogao vidjeti bili su otopljeni auti i gume koje je gutala vatra. Prešao je preko djelomično probavljenog viličara, gledajući okolo, dok ga je njegov demon mahnito nagovarao da požuri i pronađe ju.

Muški vrisak.

Knox se okrenuo prema zvuku, prateći ga kroz plamenove. Čuo je dobro poznat zvuk glasa njegove družice, ali to je njen demon govorio.

“Ako je smrt ono što tražiš, možeš ju dobiti.”

Još jedan muški vrisak, ovaj bliže, zazvonio je kroz zrak.

Knox je ubrzao svoje korake, ivicom svog puta prema – I tamo je ona bila. Stojeći leđima okrenuta prema njemu, na komadu metala bez vatre koji je bio prekriven prljavim tepihom – sve što je ostalo od prikolice. Njena krila su plamtjela i bila okružena čudnom vrstom blijede aure od magme.

Izašao je iz vatre i na tepih, od čega je metalna podloga zaškripala i lagano se zaljuljala. “Harper?”

Polako je okrenula glavu da pogleda preko ramena, i čisto crne oči su bušile njegove. On se apsolutno umirio. Njen demon je imao kontrolu, a to nije bilo dobro; ne ako je demon bio bijesan kao vatra. Potreba za osvetom ga je mogla jako tjerati, čak i ako su prijetnje sad bile samo pepeo.

A demon u takvom stanju bio je skoro jednako loš kao i odmetnuti demon.

232

Naš svet knjiga Nije reagirao na njegovu prisutnost. Nije ništa rekao. Samo je zurio u njega kroz zastrašujuće hladne oči, potpuno praznog izraza. Nije bio čak ni siguran da li ga je prepoznao. To bi bilo loše, jer nije htio završiti tako, da se mora braniti od svoje vlastite družice. “Znaš li tko sam ja?”

Demon se polako okrenuo licem prema njemu, a on je usisao oštar uzdah. Imala je sjajnu srebrno crnu masnicu na jednoj strani lica, kao da se nešto veliko i tvrdo zabilo u nju. Krv je kapala iz tanke, duboke posjekotine na njenoj sljepoočici. Koža na gornjem dijelu njenih prsa je bila ranjava, mjehuričasta i gulila se. Imala je grudu krvi tako tamne, da je bila skoro crna, s koricom, oko njene ušne školjke. I kao da sve to nije bilo dovoljno loše, krv je kapala iz reza, točno iznad njenih krvlju natopljenih bokserica. Kučkin sin.

Njegov demon je zagrmio u njegovoj glavi i izronio na površinu, ali Knox ga je lupio natrag točno na vrijeme. Ona je trebala miran utjecaj, ne njegovog demona. Ipak, bilo je teško savladati biće kad je i on sam kuhao od istog ledenog bijesa. “Dušo... trebao sam stići ovamo ranije, žao mi je.”

Ako je isprika išta značila demonu, ono to nije pokazalo. Samo je nastavilo zuriti u njega, praznog izraza lica. Drhtavica kroz cijelo tijelo je projurila njime – grčevit trenutak zbog kojeg je pomislio na narkića. Bilo je totalno napuhnuto od moći koju je imalo nad plamenovima. Knox je u potpunosti mogao razumjeti zašto. Znao je kakav je to bio osjećaj za njegovog vlastitog demona: punim energije, opijajuće, uzlet kao nijedan drugi. I vrlo, vrlo teško sići s njega, naročito za bijesnog demona. Sranje.

Sileći se da mu ton glasa ostane miran, dok je govorio preko rike vatre, ponovio je, “Znaš li tko sam ja?”

Polako je klimnulo glavom.

Unatoč njegovom olakšanju, nije prešao prostor između njih. Nije bio siguran kako će njegova blizina biti primljena u tom trenutku. Partner ili ne, demon je mogao biti ljut na njega, jer nije stigao ranije i spasio ga od Crowa. “Sigurni ste sad.”

“Povrijedili su ju,” rekao mu je bestjelesnim glasom s oštrim rubom.

Nevjerojatno zaštitnički postavljen prema Harper, demon je bio silno i pravedno razljućen, kao što je on i očekivao.

Jebiga, bio je to i on – naročito kad je mogao vidjeti i mirisati njenu krv.

Ali zaključao je vlastite emocije; ovo je bilo za njegovu družicu sad. Harper ga je jednom vratila kad je njegov demon preuzeo, i sad je on morao učiniti isto za nju. Također je morao saznati tko su 'oni' bili. Jedan je očigledno bio Crow, ali drug ... nije bio siguran.

“Oni ju ne mogu opet povrijediti,” rekao je Knox, polako i rizično zakoračivši naprijed. Srećom, demon ga nije upozorio.

233

Naš svet knjiga “Oni bi ju ubili,” dodao je, ruka mu se lagano trzala.

“Znam, ali njih više nema.” Nesumnjivo su ih progutali plamenovi.

“Mrtvi,” potvrdilo je. “Zaslužili su to.”

“Jesu. Sad ste sigurni,” rekao je još jednom, ali demon se još uvijek nije činio nimalo smiren tom činjenicom. Vrati mi se, Harper, nagovarao ju je.

“Oni su te htjeli ubiti.”

“Ali nisu.” Riskirao je napravivši još jedan korak naprijed. “Zaustavio si ih.” Njegov demon je htio da mu Knox preda kontrolu i pusti ga da priča s bićem. Bila je to dobra ideja, ali iskreno, nije vjerovao njegovom demonu da se neće pridružiti zabavi. “Moraš smiriti plamenove.”

Još jedna blaga drhtavica je prošla kroz demona. “Sviđaju mi se.”

Jebiga. Tek tad je Knox stvarno razumio koliko je teško moralo biti za Harper, da ga vrati kad je bio u istom stanju; koliko je ona morala biti uplašena da neće biti dovoljna, kako bi dovela u iskušenje njega i njegovog demona, da se povuku od moći i uzleta. I po prvi put koliko je mogao prisjetiti se, pronašao se opsjednutim sumnjom u samog sebe.

Harper, dušo, moraš se boriti protiv svog demona i moraš se boriti jako. Nisam siguran da ja ovo mogu sam učiniti. Osjetio je kako je njen um okrznuo njegov. Bio je to polagan, pospan dodir. Nagađao je da je ona iscrpljena od pokušavanja da prisili njenog pobješnjelog demona na povlačenje. Ako je tako, on neće imati pomoći s ovime.

“Uništit ćeš sve i svakog ako ne smiriš plamenove,” rekao mu je.

“Da, ali onda ju ništa neće opet povrijediti.” Što je očito bilo sve do čega je demonu stalo, dok je bio još uvijek toliko zakačen na ono što se dogodilo Harper i previše napušen od moći. Neće moći urazumiti biće. Njegova jedina stvarna nada za stišavanje tih plamenova, bila je ako navede demona da se povuče i pusti Harper da izroni. Lakše reći nego učiniti, naravno.

Napravio je još jedan korak naprijed, ali sledio se kad je demon zalupao svojim krilima. Sranje, znao je koliko su brza i vješta ta krila; bila bi noćna mora uhvatiti demona – da ne spominjemo prizor koji bi privukao ljudsku pažnju – ako bi odletio. “Trebam sad Harper.”

“Oni su ju povrijedili,” tutnjao je, kao da nije dokazao poantu. “Vezali ju. Pljuskali su. Posjekli škarama. Razrezali ju.”

Jedva uspijevajući da ne zareži na ono što se dogodilo, podsjetio ga je, “A ti si ih ubio. Zaštitio si ju. Ona je sigurna. Oboje ste sigurni. Više ti ne trebaju plamenovi.”

Trepnuo je.

Osjećajući se već pomalo očajno, rekao je, “Trebam ju.” Na više načina nego je ikad zamišljao da je moguće trebati nekoga.

234

Naš svet knjiga Demon je nagnuo svoju glavu.

“Pusti Harper da dođe k meni. Znam da želiš da je ona sigurna. Sigurna je sa mnom. Znaš to.” Polako je prešao mali prostor između njih. Jednako polako, riskirao je i posegnuo da omota ruku oko njegove brade. “Umorna je. Nemoj ju tjerati da se nastavi boriti s tobom. Samo pusti moć. Više ti ne treba. Vjeruj mi da ću ju čuvati.”

Na trenutak, nije učinio ništa. Onda je biće sporo trepnulo, i u njega su opet zurile staklene šumsko-zelene oči.

Hvala kurcu. Brzo je ovio ruku oko Harper, dok je moć u naletu napuštala njen sistem, od čega su joj koljena klecala. Pospano je stenjala. “Ššš, dušo, imam te.” Skoro ošamućen od olakšanja, podigao ju je, pazeći na njene ozljede. Ona je slabo omotala svoje noge oko njegova struka.

“Dobra djevojka.”

Zatvarajući svoje oči, poljubio ju je u sljepoočicu. Imao ju je. Bila je živa.

Ranjena, ali je zacjeljivala. Njegovo srce je još udaralo, a prsa su mu još bila stegnuta od straha. Demon u njemu je jurnuo na površinu, samo toliko da protrlja svoj obraz uz njezin.

Onog trena kad se njegov demon povukao, Knox se okrenuo i pratio natrag svoje korake kroz vatru, koja je sad počela jenjavati. Plamenovi su se razrjeđivali i smanjivali, iako je vrućina još uvijek bila jebena. Izašavši iz plamenova, pronašao je svoje stražare kako čekaju, tjeskobnih izraza lica. Svi četvero su pojurili naprijed.

“Je li ona dobro?” pitala je Larkin, uspaničena. Lice joj se stvrdnulo, kad je ugledala neke od Harperinih rana. “Jebemu, što joj je to kopile uradilo?”

Knox je sumnjao da je Crow, kučkin sin, namjeravao operirati ju.

“Izgleda kao da se žestoko borila s njim. Ima neke ozljede, ali ništa od čega se neće oporaviti.”

“Plamenovi su se smanjili,” Keenan je istaknuo.

Kao i plamenovi na njenim perima. “Njene emocije su hranile vatru.

Ona je sad u nesvijesti.” Što je značilo da je oluja u njoj završila, ali ostavila je popriličnu štetu. Većina odlagališta je nestala, a tlo je izgledalo kao zacrnjeno, suho korito. Također je bilo posuto crvenim pepelom – ostatkom plamenova pakla.

Knox je pojačao svoj stisak oko Harper. “Idemo ju odvesti kući.” *** Znao je po napetosti u njenim ramenima da se budi – napokon. Nakon što ju je Knox doveo kući, pažljivo je očistio i provjerio njene rane, prije nego ju je na brzinu istuširao. Bila je tako uništena da se nijednom nije pobunila. Onda ju je stavio u krevet i legao kraj nje.

235

Naš svet knjiga Posljednjih šest sati dok je spavala kao klada, on je ostao kraj nje. Slušao ju kako diše. Gledao podizanje i padanje njenih prsa, uvjeravajući samog sebe da je ona dobro, dok strah koji mu se rugao nije počeo opadati. Još uvijek se zadržavao, ali nije više imao onako čvrst stisak nad njim.

Sad kad je ona konačno bila budna, htio ju je držati, okusiti ju i utješiti ju, ali ona nije čak mogla ni pogledati u njega. Razumio je zašto, jer je razumio nju. Nije joj se sviđalo što je izgubila totalnu kontrolu nad njenim demonom, i bila je posramljena što nije mogla natjerati ga da se pokori.

Knox je prešao palcem preko njenog natučenog obraza. Masnica je sad bila žute boje i brzo blijedjela. “Da li ti mene osuđuješ za slučajeve kad sam ja izgubio kontrolu?”

Nakon trenutka, promrmljala je, “Ne.” “Onda nemoj osuđivati sebe.” Ali još uvijek ga nije pogledala. “Hajde, daj da vidim te oči.” Napokon, njeni kapci su zatreperili i otvorili se.

Zasjenjene zlatne oči su srele njegove. On se nasmiješio. “Hej, dušo.”

“Moj demon... inače nije takav.” Oblizala je svoje usne. “Štiti mene i žestok je i hladan, ali ne uživa u razaranju. Ranije, drage volje bi gledao kako sve oko njega izgara do temelja.” I nije se ni najmanje kajao zbog toga, na Harperino krajnje nezadovoljstvo. Osjećao je kako su njegova djela potpuno opravdana.

“Tvoj demon je bio napuhan od moći kakvu nikad prije nije okusio.”

Knox joj je zatakao kosu iza neozlijeđenog uha. Drugo je zacjeljivalo, ali će vjerojatno biti osjetljivo. “Malo ga je ponijelo.”

Prostrijelila ga je pogledom punim nevjerice. “Ponijelo?”

“Mislim da se tvoj demon prilično dobro držao, kad se sve uzme u obzir,” rekao je, ponavljajući nešto što je ona jednom njemu rekla, nakon što je on bio taj koji je izgubio kontrolu. Njena usta su se trznula u nevoljni osmijeh. “To je moja djevojka.” Poljubio ju je, pohlepan za dugim, detaljnim kušanjem svoje družice. Udisao ju je, ispunjavajući svoja pluća njenim mirisom. Nešto se u njemu smirilo, i njegov demon se malo opustio. “Uplašila si me kad si nestala.”

“I ja sam se pomalo bojala,” priznala je u šaptu Harper, grizući svoju donju usnu. Mrzila je što su ju ti gadovi natjerali da se boji.

“Zašto nisi odgovorila na moje telepatske pozive?”

“Nisam mogla. Boljelo je kad god sam pokušala.” Glavobolja je srećom davno nestala, pa je Harper posegnula svojim umom dotaknuti njegov, zadovoljna što joj bol ne cijepa glavu. “Taj gad je izvukao toliko psihoenergije iz mene, da nisam čak mogla upotrijebiti ni prinudu na njemu.”

Stomak joj se uzburkao, kad se sjetila bespomoćnosti i užasa kojeg je osjetila dok – 236

Naš svet knjiga “Hej, vrati mi se,” rekao je Knox, prateći školjku njenog uha.

Trgnuvši se od uspomena, duboko je udahnula. “U redu sam.”

Knox će to prosuditi. Okrenuo ju je na leđa i nježno otvorio njen ručnik.

Mjehuri na njenim prsima su nestali i, dok je plesao prstima po neoštećenoj koži, uvidio je da je opet bila mekana poput latica. Kliznuo je niz njeno tijelo da pregleda zarasli rez na njenom stomaku. Kao i onaj na njenoj sljepoočici, bio je sad tanka, ružičasta linija. “Crow je htio na tebi napraviti histerektomiju, zar ne?”

Osjećajući njegovu ljutnju, prosijala je svojim prstima kroz njegovu kosu. “Da, gledao je na to kao na 'kupovanje vremena', dok ne dopre do tebe.”

Knox je utisnuo poljubac na ružičastu crtu. “Da nije već mrtav, ubio bih ga.” I pobrinuo bi se da to bude dugačka, polagana smrt ispunjena agonijom.

“Delia je ušla i prekinula ga – ” Knoxova glava se naglo podigla. “Delia?”

“Ona nije bila jedan od Jahača. Pojavila se na... gdje smo bili?” Sve čega se sjećala je bila prikolica.

“Odlagalište otpada. Tanner je rekao da je Crowov otac nekad radio tamo.”

“To objašnjava što je ona mislila, kad je rekla da je Crow običavao tamo odlaziti kao klinac sa svojim tatom. Kako si me ti pronašao?”

“Audi ima nekoliko GPS tragača. Prije nego pitaš, ne, nisam te potajno pratio. Sva moja vozila imaju tragače.”

Harper nije bila u potpunosti uvjerena, ali kako su tragači doveli Knoxa do nje, nije se namjeravala žaliti. “Uostalom, Delia je ušla. Trenutak kasnije, netko se pojavio iza nje.” Harper je polizala usne, mrzeći to izgovoriti. “Bio je to Roan.” Režanje je zatutnjalo iz Knoxa, pa je opet pomilovala njegovu kosu. “On je bio jedan od Jahača. Ubio je Deliu.

Upucao ju.” A Harper je cijela ta stvar još uvijek bila pomalo nestvarna.

“On te pokušao ubiti,” Knox je nagađao.

Klimnula je. “Htio je da Crow to učini, ali on je odbio. Pa je Roan odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Samo što je Crow učinio da pištolj nestane – bilo je to čudno. I tad je Roan uzeo kirurške škare.”

Spoznaja je pogodila Knoxa. “To se dogodilo s tvojim uhom.”

Opet je klimnula. “Rekao je da je Carla to jednom njemu učinila. Mislim da je on nagovorio Crowa da ju povrijedi. Zvao ju je uvrnutom. Rekao je da smo oboje, ja i on, uvrnuti jer dijelimo njenu krv – ” “Nije jebeno istina.” Nije bilo ničega uvrnutog u Harper.

237

Naš svet knjiga Frknula je. “Da si vidio sinoć mog demona u akciji, možda ne bi bio tako siguran. Bio je nemilosrdan.”

“Imao je svako pravo to biti, dušo. Povrijedili su te.” Opet je poljubio zarastajuću ranu, u iskušenju da se spusti niže, ali ona je bila umorna i trebala joj je njega. “Pretpostavljam da ti Roan nije dao imena drugih Jahača, zar ne?”

Harper je zatresla glavom. “Bio je baš kao što je Nora opisala. Hladan.

Zavidan. Pohlepan za moći. A ja nikad prije nisam vidjela ništa od toga u njemu. Mislila sam da je šupak, ali ne netko, tko bi se urotio da ubije mene i tebe.” Ili ona možda nije htjela vidjeti taj potencijal u njemu.

Knox je uvukao svoje ruke pod njena leđa kako bi ju zagrlio. “Nisam ni ja sumnjao u njega. Osjetio sam da je zavidan na vrstu društvene i nadnaravne moći koju sam imao, i znao sam da gleda svisoka na tebe, na više načina. Ali čak iako sam ga smatrao sumnjivim, nisam stvarno sumnjao da je on taj. Više sam naginjao prema Alethei.”

Začuvši samo-osuđivanje u njegovom tonu, suzila je očima. “Ne budi ljut na sebe, jer nisi uvidio Roana u svoj njegovoj sjebanoj slavi. Bio je odgovoran za svoja vlastita djela, baš kao i Crow. I vjerojatno bi trebali uzeti u obzir da, iako Alethea nije povlačila Crowove konce, to ne znači da ona nije jedan od Jahača.”

To je bila jedna stvar koja je spriječila da i posljednji komadić napetosti napusti Knoxov sistem: saznanje da ovo nije gotovo. Dva Jahača su bila mrtva, ali još dva je trebalo pronaći i uništiti. Sumnjao je da će takva stvar biti lagana, ali bit će učinjena – on neće prihvatiti ništa manje.

“Bili smo u pravu oko jedne stvari,” rekla je Harper. “Oni žele saznati što si ti, kako bi te znali ubiti. Vide te kao prepreku između njih i uspjeha njihovog plana.” Kliznula je prstima kroz njegovu kosu. “Neću dopustiti da te povrijede ili ubiju. Uništit ću ih ako pokušaju. Zašto opet tako gledaš u mene?”

“Kako?” pitao je, nesposoban izbaciti osmijeh iz svog glasa.

“Kao da se ja slatko zavaravam time da ću te zaštititi.”

Ljubio je svoj put gore uz njeno tijelo, zastavši da gricne kod njenog pulsa. “Ti se ne zavaravaš, ali jesi slatka.” Plešući prstima po njenoj ključnoj kosti, rekao je, “Otkazat ću događaj.”

“Ne, održat ćemo ga.”

To ga je iznenadilo, ali onda, njegova družica je to često činila. Navikao je na to do sad. “Dušo, imala si teško – ” “Održat ćemo ga,” bila je uporna. “Ako bi ikad otkazali proslavu, to bi bilo iz osobnih razloga, ne zbog jebenih Jahača.” Ona im neće dati toliko utjecaja nad ičim u njenom životu.

238

Naš svet knjiga “Još se nisi potpuno oporavila.”

Frknula je. “Rane će sve biti zacijeljene do vremena kad se trebam početi pripremati, i oboje to znamo.”

Da, oboje su to znali. “Umorna si.” Praktički je mogao osjetiti koliko je bila iscrpljena. “Što bih rekla da je razumljivo, s obzirom da sam večeras potrošila hrpu psihičke energije. Ali mogu potrošiti još nekoliko sati na spavanje. Ali samo ako mi obećaš kako ćeš me probuditi na vrijeme da se stignem pripremiti.”

Odmarao je svoje čelo na njenom. “Prije par mjeseci, izvodila bi sretni ples – barem u svojoj glavi – kad bih rekao da ću otkazati događaj.”

“Zato jer nisam shvatila u početku koliko ti je to važno. Sada shvaćam.

I skori susret sa smrću natjera djevojku da shvati neke stvari.”

“Kao na primjer?”

“Da slavljenje važnog događaja sa svojim partnerom nije zapravo toliko užasno, pogotovo kad on izgleda ozbiljno zgodno u odijelu.”

Tiho se smijući, Knox je okrznuo svojim ustima preko njenih. “U redu, držat ćemo se rasporeda.”

“I napravit ćemo objavu u vezi Jahača, upozoriti druga dva da će biti identificirani kad-tad, ovako ili onako.”

Klimnuo je. “Uključit ću objavu u svoj govor, jer će on biti snimljen i puštan po Podzemlju.” Na taj način neće biti moguće da ga Jahači ne čuju.

“Zvuči dobro.” Zgrabila je rukom plahte, dok se prisiljavala postaviti pitanje koje ju je mučilo. “Kako sam prizvala plamenove, Knox? Ne razumijem to. I sam si rekao: nisam stvorena da se nosim s tvojom razinom moći.” Nije se željela nositi s njome. Nije joj se svidjelo kako je praktički drogirala njenog demona.

Nježno je prošao rukom kroz njenu kosu, trljajući svilene pramenove među prstima. “Proveo sam sate razmišljajući o tome.”

“I?” “Kad su se plamenovi pojavili? Što se dogodilo u tom trenutku?”

“Bila sam u neredu; bila sam ljuta i uplašena. Moj demon je preuzeo i otpustio moja krila. Gorjela su.” Što se nikad prije nije dogodilo.

To je podupiralo njegovu teoriju – teoriju koju je telepatski podijelio ranije s Levijem, koji se složio da je to najvjerojatnije objašnjenje. “Tvoja krila dijele iste boje plamenova pakla – krila koja se nisu pojavila, dok se malo moje moći nije prelilo u tebe. Ja sam arhdemon; to znači da ja, ne samo što prizivam plamenove; ja sam plamen. Slijedom toga, može se reći da su tvoja krila rođena iz plamenova pakla, kao što sam ja.” A to je značilo da će joj oni dolaziti, kao što su i njemu dolazili.

239

Naš svet knjiga Njene obrve su poletjele. “Misliš da se to može opet dogoditi?” Oh dovraga, ne. Njen demon se zapravo nasmiješio, luđak.

“Da, moglo bi. Znam da ti se ta ideja vjerojatno ne sviđa, jer te gubitak kontrole nad tvojim demonom uznemirio, ali priznajem da mene tješi saznanje da ih možeš prizvati.” Imala je ultimativno oružje na raspolaganju.

“Nisam to učinila namjerno.”

“Znam, ali naučit ću te kako ih možeš prizvati i kako ih možeš poslati natrag, a da uopće ne uključuješ svog demona u taj postupak.” Opet ju je poljubio, tješeći ju ovog puta. “Baš kao što sam te naučio da kontroliraš svoja krila.”

“Bila je dobra stvar što si me tjerao da onoliko vježbam. To je značilo da sam ih mogla lako pozvati, čak i kad sam bila uplašena i drogirana. Da nisam, ne bih uspjela pobjeći od tog užeta. Progorjela su ravno kroz njega.

Oh, u vezi mog demona... uvjeriti ga da se povuče nije bilo nimalo lagano.

Bio je bijesan i zakačen na moć, i nije htio od toga odustati. Dobro si učinio.

Ne, nije bilo dobro. Nevjerojatno. Totalno jebeno nevjerojatno.”

“Nisam bio siguran da će me slušati.”

“Ti si jedina osoba koju je ikada slušao.” Nora je bila u pravu: samo je Knox mogao pomoći njoj i njenom demonu kroz njihovo 'suđenje'. “Hvala ti što si me vratio.” Harper ga je poljubila, omatajući svoje ruke oko njegovog vrata i zakačivši jednu nogu preko njegove. “Dođi u mene.”

Trebao bi ignorirati taj senzualan šapat, mislio je. Trebao bi ju podsjetiti da je skoro umrla. Trebao bi ju natjerati da uspori slijedećih nekoliko sati, pogotovo jer se trebala odmoriti prije događaja. Ali bila mu je potrebna.

Trebao je biti u njoj, uvjeriti samog sebe da je živa i dobro, na najosnovniji način. Pa ju je Knox uzeo točno tamo, nabijajući se u nju i izvlačeći se mekano i polako; ulijevajući sve što je osjećao i sve što je bio, u to. Svršila je vrišteći njegovo ime, i to ga je gurnulo prevrćući se ravno preko ruba, zajedno s njom.

240

Naš svet knjiga

Knox nije napravio više od četiri koraka u garderobu, kad se ukopao na mjestu. Njegova družica je stajala ispred ogledala, izgledajući kao mokri san svakog muškarca. Ta satenska tamno-crvena haljina je preklinjala da bude zguljena, dok ju uzima uza zid. Nijansa je savršeno pristajala njenoj koži boje bjelokosti, naizgled naglašavajući koliko je bila glatka i neokaljana. Zbog te kombinacije pomislio je na maline i šlag. S kristalnim kamenčićima koji su pristajali onima na njenim crvenim štiklama, haljina je bila jednako sjajna, kao i njegova družica. Također je pokazivala nešto od žiga na njenoj dojci, što se njegovom demonu paklenski sviđalo.

Stavljajući njene bijele dijamantne naušnice, sad kad joj se uho potpuno oporavilo, Harper mu se nasmiješila. “Izgledate poprilično privlačno tamo u tom smokingu, Thorne.” Za pojesti, zapravo. Htjela je puzati po njemu kao mačkica.

On joj je prilazio, osjećajući se svakim djelićem kao predator kakav je i bio. Njegov je demon htio vidjeti kako bi izgledala u toj haljini dok je presavijena i moli da svrši. Samo jedna stvar na pameti. Ali Knox nije bio u položaju da osuđuje, obzirom da ga je zanimala ta ista stvar. “Izgledaš zapanjujuće.”

Pogledala ga je lažnim pogledom prijekora. “Stvarno ne bi trebali govoriti takve stvari.”

Podigao je obrvu. “Oh? A zašto?”

“Zauzeta sam,” prišaptala je kao na pozornici, “a moj partner je ludo posesivan.”

Obuhvaćajući njene kukove, Knox ju je privukao na sebe. “I trebao bi biti.”

“Definitivno mu se neće svidjeti što me dodirujete.”

Knox joj je poljubio vrat, udišući njen medeni miris. “Ako pušta da ti se drugi muškarac ovoliko približi, ne zaslužuje da te zadrži.”

Harper je prelazila rukama preko njegovih ramena. “On me sasvim dobro zaslužuje.”

Smiješeći se, gricnuo je mesnati dio njene donje usne. “Jesi li sigurna da želiš izaći večeras? Normalno je ako želiš malo vremena da se prilagodiš onome što se dogodilo.”

“Vjerojatno bi bilo normalno da trebam vremena kako bih sve prožvakala i tako to,” složila se, “ali ja nisam normalna. Oboje to znamo.”

241

Naš svet knjiga Knox je raširio ruku preko njene dojke, želeći da može povući prsten na bradavici, kojeg je mogao osjetiti kroz njenu haljinu na svom dlanu. “Ti nisi čudna.” Ona samo nije voljela zadržavati se na stvarima ili kuhati u sebi. Prelazila je preko stvari prilično brzo. On se tome divio. “Sigurna si da želiš ići? Uopće mi nije problem provesti večer jebući te, dok ti ta haljina visi oko struka.”

Ovo posljednje je zvučalo vrlo primamljivo, ali Harper će se tome veseliti kasnije. “Da te ne poznajem, mislila bih kako ne želiš da izađem.”

“Možda je moja zaštitnička crta u hiper pogonu i volio bih te zadržati ovdje, gdje znam da si sigurna,” priznao je.

Ponekad je znao biti tako sladak. “Ali tako bi dozvolili tim šupcima da pobijede, zar ne? To bi im dalo moć nad nama, kakvu oni upravo i žele.

To za mene nije prihvatljivo.”

Njegova usta su se izvila. “U redu, idemo.”

Harper je zgrabila svoju torbicu i provukla svoju ruku kroz njegovu.

“Vodi me.”

Dok su silazili stubištem, rekao je, “Da mi je netko još jučer rekao kako ćeš se smiješiti dok odlazimo na događaj, nikad im ne bih povjerovao.”

Ona se zapravo radovala proslavi. Okej, radovala se tome što će bljesnuti svojim prstenjem pred Aletheom. “Sviđa mi se iznenađivati te.

Tako te držim uvijek na oprezu.”

“Istina,” Knox je dozvolio. Poveo ju je niz hodnik i u predvorje, gdje su stražari čekali.

Harper im se nasmiješila. “Pa, zar vi svi ne izgledate lijepo.” Dečki su bili svi u smokinzima, a Larkin je nosila ozbiljno zgodnu crnu haljinu.

Keenan se nacerio, ali bilo je to pomalo usiljeno. “Ni ti ne izgledaš loše.”

Trgnuo se kad ga je udarila u ruku. “Ow! Zbog čega je to bilo?”

“Još uvijek kriviš sebe, jer nisi provjerio vozačevo sjedalo. Nije tvoja krivnja što sam bila oteta. Htjela sam pitati, jeste li isporučili novosti Carli i Brayu?” pitala je Larkin.

Harpija je klimnula. “Učinili smo to prije nekoliko sati.”

Harper se ugrizla za usnu. “Točno koliko loše su to primili?”

“Otprilike jednako loše kao što bi svaki drugi roditelj primio vijesti o smrti svog djeteta,” odgovorila je Larkin. “Brinulo me da bi oni možda došli na proslavu – ” Knox je uzdahnuo. “To nije proslava.” “ – kako bi izazvali pomutnju i napali te iz ljutnje, ali čini se da oni samo žele biti ostavljeni na miru. U svakom slučaju, imam ljude koji paze na njih.”

242

Naš svet knjiga Harper se nije radovala ponovnom, konačnom suočavanju s Carlom i Brayom. Ako Carla nije stvarno mrzila Harper prije, sad sigurno hoće, kad je njen najstariji sin umro od njene ruke. Pa, od ruke njenog demona – nije bilo baš neke razlike.

Okrenuvši se Knoxu, Harper je pitala, “Misliš li da smo donijeli ispravnu odluku što im nismo sami rekli?”

“Da, to je bila najbolja stvar za sve uključene.” Kao njihovi Primarni, Knox i Harper su trebali biti ti, koji će priopćiti vijesti Carli i Brayu. Ali kako je Harperin demon bio taj, koji je okončao život njihova sina, ona je mislila kako bi bilo pomalo neosjetljivo da im ona osobno donese vijesti.

Knox ih je mogao sam posjetiti, ali on nije htio napustiti Harper, dok ona nije napokon mogla udahnuti, a da ne okusi strah i prisjećao se kakav je bio osjećaj čuti da je oteta. On ju neće ispuštati iz vida neko vrijeme.

“Misliš li da će me Kellen mrziti zbog toga?” Harper je pitala.

“Ne,” odgovorio je Knox. “On je vidio Roana onakvog kakav je bio.”

Ali ako ju klinac opet izbaci iz svog života, Knox će se osigurati da se Kellen ne vrati u njezin život. Ona nije bila igračka koju je mogao ostaviti kad bi mu se prohtjelo. Ona je bila osoba. Dobra osoba koja nije zaslužila da ju zezaju. “Sigurna si da ne želiš provesti večer kod kuće?”

Harper je izravnala svoja ramena. “Sigurna sam. Hajmo ovo obaviti.” *** Kupola u Podzemlju nije uopće izgledala kao što je bilo uobičajeno. S umjetničkim cvjetnim aranžmanima, skulpturama od leda, prigušenom živom glazbom koju je svirao neki bend, i mirisima citrusa i lavande, lako si mogao zaboraviti da je prostor inače bio borbena zona. Harper je bila impresionirana. Kučka ili ne, Belinda je bila dobra u svom poslu.

Brbljanje, smijeh i zveckanje čaša su ispunili zrak. Konobari su kružili, servirajući pića i predjela koja su se lako jela, gomili koja se družila – većina kojih su bili Primarni. Neki demoni su se vrtjeli na improviziranom plesnom podiju. Martina je obrađivala gomilu, nesumnjivo džepareći.

Dok god ništa nije zapalila, Harper je to bilo ok.

Knox je uzeo dvije čaše šampanjca od konobara i jednu predao Harper.

“Drži ovo svojom lijevom rukom.”

Znajući kako je htio da svi dobro pogledaju njeno prstenje, rekla je, “Vidite, rekla sam vam da je moj partner posesivan.”

Izvijenih usta, progovorio je u njenu sljepoočicu. “Žao mi je, dušo, ali moramo učiniti ono što izluđuje tebe i tvog demona.”

Nije si mogla pomoći da malo ne izvije gornju usnu. “Družiti se.”

On se tiho nasmijao. “Da, družiti se.”

243

Naš svet knjiga Njene cipele su klackale po podu dok su se kretali. Srećom je hodala u njima po palači kako bi ih rastegnula, pa joj nisu strugali stražnju stranu gležnjeva. “Dobro, ali možemo li početi od Jolene?” Harper je pokazala na ugao, gdje je njena baka proučavala skulpturu golog muškarca s Raini, Devon, Beck i Ciaranom.

“Naravno,” rekao je Knox.

Ali, na Harperino nezadovoljstvo, to se nije pokazalo tako jednostavnim. Oni su krenuli prema Jolene, ali su bili napadnuti iz zasjede nekoliko puta, od ljudi koji su željeli brbljati, uključujući Thatchera i Milu.

Dok se Hraper smiješila svakoj i posljednjoj osobi, nije mogla da se ne upita, ne gleda li ravno u jednog od Jahača. Neki su komentirali njeno prstenje, drugi nisu, ali svi su se činili šokirani – tu nije bilo iznenađenja.

Stražari su ostali blizu, svi spremni na akciju. Samo zato što su Roan i Crow bili mrtvi, to nije značilo da druga dva Jahača neće napasti na događaju, iako je ona ozbiljno sumnjala da će se to dogoditi. Morali bi smisliti potpuno novi plan, sad kad su izgubili još jednog važnog igrača.

Pitala se da li su oni već uopće znali da je Roan mrtav. Pa, ako nisu, saznat će kad Knox odradi svoju objavu.

Na Harperino krajnje razočaranje, Alethea nije bila među ljudima koji su im prišli. Ali Harper ju je ugledala krajičkom oka kako priča s Jonasom, Raulom i još nekima, na drugoj strani kupole.

Imati Knoxa kraj sebe je trebalo učiniti druženje podnošljivim. Ali svaki dodir je bio senzualan, posesivan, i zadirkujući. Stvarno, to je bilo kao da si podvrgnut osjetilnom preopterećenju. Njegovi prsti su prolazili kroz njenu kosu, pratili njenu kralježnicu, i masirali unutrašnju stranu njenog zapešća. Njegova ruka je masirala njen zatiljak, držala njen bok, 'slučajno' okrznula njenu dojku, ili bila ispružena na donjem dijelu njenih leđa, obuhvaćajući što je moguće više kože, i pobrinuvši se da njegov dlan bude točno iznad njene guzice.

Kad nije razgovarao s drugima, prelazio bi usnama po njenoj sljepoočici ili šaputao u njeno uho, od čega su joj se dlake na vratu naježile. A on je točno znao što su svi ti flertajući dodiri radili. Znao da je ona bila vlažna i zajapurena. Jedini razlog zbog kojeg ga nije ukorila bio je taj, što se brinula da će poslati one psihičke prste da lutaju – nije to bilo nešto što već nije učinio u javnosti.

Dok su se odvajali od još jedne grupe, prišaptao je u njeno uho, “Reci mi istinu. Koliko si točno vlažna?”

“Poznaješ moje tijelo dovoljno dobro da znaš točno koliko će biti vlažno.”

Nasmiješio se u njeno uho, zadovoljan tim odgovorom. “U pravu si.”

244

Naš svet knjiga I onda im je prišla druga grupa demona. Bilo je barem sat kasnije kad su ona i Knox napokon stigli do Jolene. I Harper se osjećala kao da je upravo izronila iz oceana po malo zraka. “Hej, Bako.”

Jolene, izgledajući elegantno kao i uvijek, zagrlila ju je jednom rukom.

“Sretna si. Drago mi je. Bila sam zabrinuta da ću te pronaći kako se duriš.”

“Ja sam bila zabrinuta da te uopće nećemo pronaći,” rekla je Raini, trzajući ustima.

Devon se tiho nasmijala i otpila gutljaj šampanjca. “Iskreno i mene su mučile iste brige.”

Frknuvši, Harper se okrenula Becku i brzo ga zagrlila. Nije još nikome rekla što se dogodilo s Crowom i Roanom, ne vjerujući da njena baka ne bi, iz ljutnje, raznijela Carlinu kuću. Uz to, Harper je znala da su se njena obitelj i prijatelji radovali proslavi, i htjela je da oni mogu uživati u njoj.

Također je znala da ih mora uskoro upozoriti kako će Knox imati neugodnu objavu, pa da ih ne uhvati nespremne.

“Sviđa mi se prstenje,” rekla je Jolene. “Možda će sad Knoxov demon prestati ostavljati žigove posvuda po tebi.”

Harper je nekako sumnjala u to. “Možda.”

Knox je lagano potapšao crni dijamant. Nisam mislio da ću od pogleda na njih na tvom prstu biti tvrd.

Smiješeći se, rekla je, Mislim da ti ne treba puno da postaneš tvrd.

Devon je gledala na prstenje na način kako bi netko gledao slatku malu bebu. “Mislim da su prekrasni. Tako sjajni i – prestani me njuškati!” Bijesno je gledala u Tannera preko svog ramena. “Ozbiljna sam, pseto, prestani.”

Cerekajući se, Tanner je rekao, “Ali ti mirišeš na bombone. Kako mogu odoljeti bombonima?”

Devon je duboko udahnula, spremna priuštiti paklenom psu... pa, pakao. Ali onda se nasmiješila nekome preko njegova ramena. Osmijeh je bio pakostan. “Hej tamo, Belinda.”

Oh, kako predivno.

Utjelovljenje 'dobro njegovanog', Belinda se pojavila kraj Harper u svilenoj smaragdno zelenoj haljini, njena kosa je bila podignuta u elegantnu punđu, za koju su trebali sati. Njen ljubazan osmijeh bio je samo za Knoxa. “Da li ste svime zadovoljni?”

Knox je kimnuo. “Jesam. Impresioniran sam.”

Belinda je cvala i pljesnula rukama. “Tako mi je drago. Moja ekipa će također biti zadovoljna da čuje kako se naš teški rad isplatio.”

U tom trenutku, Khloë je prišla Raini, s ražnjićem u ruci. “Ovaj odrezak je savršeno pečen.”

245

Naš svet knjiga Belindin osmijeh je lagano izblijedio. “Drago mi je što to čujem. Hoćete li uskoro održati svoj govor, Gdine Thorne?”

Ovijajući ruku oko Harperinog struka, Knox je otvorio usta da odgovori, kad je s desne strane čuo poznati glas.

“Baš mi se sviđa ova skulptura.”

Jolene se nasmiješila pridošlici. “Pa, pozdrav, Lou.” Vrag ju je ukoso pogledao. “Pozdrav, podla ženo.”

“Pogrešno si zakopčao svoju košulju,” Jolene mu je rekla. “Što?” zacvilio je, virkajući dolje na košulju. Shvativši da se ona zeza, izravnao je usne. “Vidiš, podla.”

Jolene je zakolutala očima. “Okani se toga, Lou.” Osjećajući da tu ima nešto više od komentara o košulji, Harper je pitala, “Da se okani čega? Što si učinila, Bako?”

Jolene je pokazala bradom na Loua. “On je bio loše raspoložen, pa sam ga htjela odvesti u lijepo, smirujuće okružje da ga razvedrim. Samo što njega ne možeš razvedriti.”

Harper nije povjerovala u tu nevinu glumu ni na jednu sekundu. “Kuda si ga odvela?”

“Na recital poezije.”

Louovo lice se stegnulo. “Riječi su se jedva ikad rimovale! Kako je to poezija?” I to je očito izludjelo njegovu opsesivno-kompulzivnu crtu.

Harper je čvrsto stisnula usta da suzbije smijeh, ali ramena su joj se tresla. Nije se usuđivala pogledati u djevojke, znajući da će prasnuti u smijeh, ako ih vidi kako se smiju. “Hoćeš li ikada naučiti da ignoriraš naizgled dobronamjerne geste moje bake?”

Lou je prekrižio ruke, prizor mrzovoljnosti. “Završio sam s pričom o tome.”

Pregledavajući novčanik, Martina je pjevušila samoj sebi dok je prilazila Jolene. Uzdah je izletio iz Belinde, zbog čega se Martinina glava naglo podigla. Vragolanka je odmjerila Belindinu smaragdnu haljinu – točno onakvu kakvu je i sama Martina nosila – i nacerila se. “Ooh, vrapca mu! Imaš odličan ukus.”

Belinda je užasnuto zinula, lomeći rukama. “Ti – ja – Gdje si kupila tu haljinu? Moja je posebno napravljena! Trebala je biti jedina!” Okrenula se prema Harper, mrko ju gledajući. “Ti si to uredila!”

Pa, naravno da je. I Harper nije imala nikakvu namjeru to poreći.

“Hajde, Belinda, nisi stvarno mislila da ću prijeći preko svih tih stvari koje si mi rekla, zar ne? Kao što si često naglašavala, ja sam Wallis. Mi ne prelazimo preko takvih sranja.” Nakrivila je svoju glavu. “Iz jednostavne, ali priznajem uvrnute znatiželje, koliko me točno mrziš upravo sad?”

246

Naš svet knjiga Crvena lica, Belinda je odmarširala.

“Pa da, tako sam otprilike i mislila.”

Knox nije mogao da se tiho ne nasmije. “Prezirat će te dok je živa.”

Harper je slegnula ramenima. “Mogu s time živjeti.” Vrlo sretno.

Pogledala je na Loua koji se smijao i rekla, “Znači ti mrziš kad tebe netko nasamari, ali totalno ti je u redu kad se to dogodi drugima?”

Pokazao je na sebe i zakikotao se. “Halo, Vrag.” Štogod.

Sljedeći sat su proveli smijući se i šaleći i... pa, bilo je nekako zabavno.

Jedna dobra stvar oko toga što je Lou bio s njima, bila je ta da nisu mnogi prilazili Knoxu. Njihova vrsta je bila na oprezu zbog Vraga, čak i kad je bilo puno gorih stvari u paklu od njega. On je možda bio luđak, ali bio je moćan luđak.

Kasnije, Knox je stavio njihove prazne čaše na poslužavnik konobara koji je prolazio i prišaptao u Harperino uho, “Dođi, želim plesati s tobom.”

“Samo trenutak.” Okrenula se njihovoj grupi. “Trebam da me poslušate na minutu.” Njen ozbiljan ton ih je naveo da se primaknu bliže. “Nešto se jučer dogodilo nakon što sam napustila spa centar. Bilo je loše i bila sam povrijeđena, ali – kao što možete vidjeti – sad sam dobro. Uskoro ćete saznati sve detalje; Knox će imati objavu.”

Joleneine oči su bljesnule. “Bila si povrijeđena i nisi mi rekla?” Drugi su izgledali jednako bijesni, osim Loua. On se, ipak, činio uznemiren.

“Bako, volim te. Stvarno. Ali ti si luda kao šišmiš. Nisam ti mogla vjerovati da nećeš učiniti nešto divlje. Nisam mogla vjerovati da bilo tko od vas, neće nekako sebe upetljati. Sad sam Primarni, htjela ja to biti ili ne.

Moram biti viđena da sama rješavam stvari, ne da to moja obitelj ili prijatelji čine za mene, inače ću se činiti slaba. Znam da to ne želiš za mene.”

“Ona je u pravu, znaš,” Lou je rekao Jolene. “Tebi se ne može vjerovati da nećeš pretjerati.” Njegove oči su se suzile na Harper. “I nisam li ti rekao da budeš oprezna? Bebi Luciferu treba da budeš spremna. Knox, moraš pojačati svoju razinu zaštite, kako bi ovo čarobno dijete ikada bilo rođeno.”

Ignorirajući to, Knox je pogledao u Harperine prijatelje. “Harper će vam sve objasniti sutra. Onda možete izraziti točno koliko ste ljuti na nju, jer vam nije rekla ranije. Pustite joj ovu večer da se zabavi.”

Devon je uzdahnula. “Nisam ljuta na tebe, Harper. Davno sam prihvatila da ti nisi tip koji će zvati svoje prijatelje i dijeliti svoje jade. Ljuta sam jer nismo napustile Podzemlje s tobom.”

Raini je klimnula. “Možda da nismo otišle u šoping centar – ” 247

Naš svet knjiga Harper je podigla ruku. “Nijedno od vas nije krivo.”

“Pa, ja sam ljuta jer mi nisi rekla,” rekla je Khloë, “ali gnjavit ću te zbog toga sutra, kako bi mogla uživati u svojoj večeri.”

Knoxova usta su se izvila. “Dobro za vas. Sad, ako biste nas ispričali...”

Odveo je Harper dalje držeći ju za lakat, vodeći ju do natrpanog plesnog podija. Privukao ju je k sebi; jedna topla ruka je obuhvatila njenu, dok se druga raširila po njenim leđima. Njihovi su pokreti bili lagani, glatki i savršeno usklađeni. “Uistinu sam zapanjen što se ti smiješiš.”

Podigla je jedno rame. “Proslava nije tako loša.”

“Sjeti se toga slijedeći put, kad budem želio organizirati događaj.”

Ne baš vjerojatno. “Hm.” “Poslije ovoga, napravit ćemo objavu.” Ono što je trebao biti jednostavan govor, sada će biti nešto drugo. “Onda te vodim u penthouse, gdje ti planiram raditi vrlo zločeste stvari.”

Crvenilo se uvuklo u njen vrat i lice. “Prestani. Od tebe me svu prolaze trnci.” Ritam joj se poremetio, kad je ledeni vrh prsta lupnuo po njenom klitorisu. “Nemoj, već sam pakleno napaljena.”

Okrznuo je svojim ustima preko njezinih, baš kad je kliznuo psihičkim prstom između njenih nabora. “Točno takvu te želim.” Ali pustio je da prst nestane, znajući da će od tog osjećaja gorjeti još više.

Harper se ugrizla za usnu, strijeljajući ga pogledom koji se zaklinjao na osvetu. “To je bilo okrutno.” Glazba je izblijedjela i smiješeći se, poveo ju je prema podijumu... samo kako bi pronašli Daria, Maldena, Jonasa i dupina. Harperin demon se nacerio.

Kad je Knox podigao njihove spojene ruke taman dovoljno da bljesne njihovim prstenjem, Malden je trepnuo i rekao, “Crni dijamanti.”

Zazviždao je. “Ne mogu reći da sam iznenađen.” Podigao je svoju čašu nijemo čestitajući.

“Stvarno?” rekla je Harper. Uz iznimku Jolene, on je bio jedina osoba koja je tvrdila kako nije iznenađena.

“Knox je vrsta osobe koja ide za onim što želi i radi štogod treba, da to i zadrži,” Malden je točno istaknuo. Dario, ne izgledajući previše iznenađen prstenjem, klimnuo je složivši se. Harper se pitala je li njegova draga baka predvidjela razmjenu prstenja.

“Pomalo preuranjeno, nije li?” Alethea je rekla Knoxu, glasa poput biča.

“Preuranjeno?” ponovio je Knox.

“Ti ju jedva poznaješ.” Aletheina gornja usna se izvila. “Proglasiti nju kao svoju družicu je bio brzoplet potez. Ovo... ovo je više nego ludo odvažno.”

248

Naš svet knjiga “Ludo odvažno?” Harper se namrštila. “Tko više uopće koristi tu riječ?”

Knox je uzvratio Alethei mrkim pogledom. “U kojem trenutku si stekla dojam da meni tvoje odobravanje išta znači?”

“Mi se poznajemo dugo vremena,” rekla je. “Ovo nisi ti.”

“Davanje crnog dijamanta mojoj družici, označavajući ju kao moju u nimalo nejasnim terminima, jest točno tko sam ja.” Htio je da Harper i ostatak svijeta znaju kome je ona pripadala.

Alethea je brzo zatresla glavom. “Ti nikad nisi bio posesivan.”

“Ne na tebe,” rekao je, i ona je jedva sakrila kako se lecnula. Kad su njene oči zasjekle prema Harper i suzile se, Knoxov demon je pojurio na površinu i zarežao na Aletheu, “Nemoj čak ni gledati u nju.”

Harper je umalo zadrhtala kad se temperatura spustila za par stupnjeva. Ostali u grupi su se sledili, osjećajući opasnost i ne želeći privući pažnju bîća.

Aletheini kapci su zatitrali. “Ja samo – ” “Nikad mi se nisi sviđala,” rekao joj je. “Prelaka za zavesti. Previše željna udovoljiti.”

Bio je red na Harper da se lecne. Ako je demon ciljao da osramoti dupinku, uspijevao je.

“Nemoj nikad više pomisliti da cenzuriraš što mi radimo ili ne radimo,” dodao je demon. Zatim se povukao. “Ako biste me ispričali,” počeo je Knox, “moram održati govor.”

Blijeda i uzdrmana, dupinka je odjurila bez i jedne riječi. Pametan potez.

Jonas je pročistio grlo. “Ispričavam se u ime moje sestre, Knox. I tebi također, Harper.”

Nije pravio izgovore za nju, i Harper ga je zbog toga poštovala. “Isprika prihvaćena, iako nije bilo na tebi da ju daš.”

Knox ju je poveo naprijed, navodeći druge da se razdvoje i propuste ih.

Na podijumu, Knox je uzeo mikrofon od demona koji se motao tamo i pročistio grlo. Tišina je odmah nastupila i svi su se okrenuli prema podijumu. “Htio bih uzeti trenutak da vam zahvalim svima na dolasku,” rekao je Knox, glasa pojačanog kroz zvučni sistem. “I zahvaljujem Belindi Thacker i njenoj ekipi za organiziranje događaja i kako su ga učinili posebnim.”

Tihi, dostojanstveni pljesak odjeknuo je kroz kupolu.

Isprepleo je svoje prste s Harper. “Ovaj događaj nije bio samo da proslavimo 150-tu godišnjicu otvaranja Podzemlja, već i moje sparivanje s

249

Naš svet knjiga Harper Wallis. U potpunosti sam uvjeren da će ona biti izvrstan Primarni i...”

Harper se nekako isključila nakon tog dijela, previše joj je bilo neugodno s takvom vrstom hvalospjeva kakvom ju je volio obasipati. Nije imala nimalo želje stajati tamo, crveneći se u jednakoj nijansi kao i njena haljina. Gledajući uokolo, uhvatila je krajičkom oka Belindu i dupinku kako mrmljaju jedna drugoj, izgledajući jednako bijesne. Hmm. Harper se pitala kako se njih dvije poznaju, ali pretpostavila je da je bilo sasvim moguće, da je Belinda organizirala neki događaj za Aletheinu jazbinu u prošlosti. Trebat će malo pozabaviti se time kasnije. Za sad, radit će što je radio i njezin demon i uživati u njihovom jadu zbog prstenja.

“Prije nego siđemo s pozornice, imamo jednu objavu,” rekao je Knox, što ju je trgnulo iz njenih razmišljanja.

Harper je bila prilično sigurna da je polovica, ako ne većina, ljudi očekivala od njega da će objaviti kako je ona trudna.

“Ranije večeras, Lawrence Crow je uhvaćen i ubijen.” Knox je zastao dok su ljudi zijevali. “Bilo bi nam drago da smo mu mogli pomoći, ali bio je izvan toga. Bio je previše utvrđen u svojim halucinacijama, što je žalosna stvar. Ali njemu se u stvari moglo pomoći... da njegovim mentalnim stanjem nije manipulirao drugi demon – demon koji ga je uvjerio da su ga njegovi lijekovi trovali i rekao mu kako ima misiju koju mora ispuniti.”

“Kakvu vrstu misije?” pitao je Raul, mršteći se.

“Da ubije mene,” rekla je Harper. “Ali njihov plan nije bio tako uspješan, jer ne možete kontrolirati demona blizu odmetanja.”

“Crow se umjesto toga namjerio na mene,” počeo je Knox, “i pokušao me napasti u nekoliko navrata. Pitate se zašto bi netko učinio takvo nešto Crowu. Saznao sam da postoje demoni koji žele pad svih Primarnih.”

Gomila je izmijenila šokirane poglede. “Oni se nazivaju Četiri Jahača. Isla je bila jedan od njih, što je ostavilo samo troje... dok Harper nije ubila još jednog u samoobrani – istog demona koji je manipulirao Crowom.”

“Tko je to bio?” pitao je Malden.

“Najstariji sin žene koju je Crow oteo i izmrcvario,” Knox mu je rekao.

“Kad je prolazio Podzemljem s fotografijom svoje majke, raspitujući se da li ju je netko vidio, vjerovali smo da je bio zabrinut za majčinu sigurnost.

Zapravo, on nije stvarno pokušavao pronaći nju, već Crowa – bio je izgubio kontrolu nad svojom marionetom. Nažalost, nemamo imena druga dva Jahača. Ne bi me iznenadilo kad bi oni bili u ovoj kupoli.”

Prešao je pogledom po okupljenima. “Znajte da ću vas ja pronaći,” upozorio je. “I ja ću vas uništiti.”

250

Naš svet knjiga “Nisam nikad čuo da se neki demoni nazivaju Četiri Jahača,” rekao je Thatcher, zbunjen i namršten.

“Sad jesi,” rekao je Knox. “Svakako provedite vlastite istrage. To nam možda pomogne da ih ranije otkrijemo. Možda će vas zanimati da čujete kako su oni izvor svih glasina. Oni žele da se Primarni okrenu jedni protiv drugih i čineći to, obave sav prljavi posao za njih. Budite vrlo pažljivi u koje glasine hoćete, a u koje nećete povjerovati.” S time, Knox je predao mikrofon demonu koji je još tamo bio i onda pomogao Harper da siđe s pozornice, gdje su Tanner i Levi čekali.

“Napraviti objavu večeras bila je dobra ideja,” rekao je Levi, gledajući na gomilu koja je mrmljala. “Glavna prednost Jahača bila je tajnost njihova postojanja. Sad oni više nisu tako tajni. Ljudi će biti na oprezu za bilo kakve čudne aktivnosti.”

“Ali sad su i vrlo sumnjičavi jedni na druge,” istaknuo je Tanner.

“Paranoja može dovesti do sukoba.”

Vrlo istinito. “Primarni su imali pravo znati da su izigrani.” Knoxu se ne bi sviđalo da mu se takve informacije taje. Okrenuvši se prema Harper, pitao je, “Spremna za odlazak, dušo?”

“Totalno,” rekla je Harper. “Želiš li se prvo pozdraviti sa svojom obitelji i prijateljima?”

Okrenula se da to i učini, ali dok je upijala svađu Loua i Jolene, Martinu kako pregledava još jedan novčanik, i Khloë zakačenu na Keenanova leđa slikajući selfie za selfijem, Harper je zatresla glavom, “Ne.” *** Hotel u kojem će ostati te noći nije bio daleko od kupole. Vožnja u privatnom dizalu bila je slasna agonija; zrak je pucketao od toliko nabijene seksualne napetosti, bila je iznenađena da ne može posegnuti i dodirnuti ju. Nakon svih njegovih posesivnih dodira, bila je zajapurena i bolna, i više nego spremna da bude pojebana.

Dizalo se zaustavilo uz zvonce, i vrata su se klizeći otvorila.

Zakoračili su ravno u prostrano predvorje, i onda joj je zrak eksplodirao iz pluća kad je Knox nabio na zid. Njegove su tamne oči svjetlucale od takve sirove potrebe, da je znala kako neće biti ništa slatkog ili nježnog u onome što slijedi. Fantastično. Ona nije imala strpljenja za meko ili polako.

Njen demon je totalno bio za to.

“Otvori za mene,” naredio je, glasa dubokog i dominantnog.

Harper je razdvojila svoje usne, i njegov jezik je zaronio u njena usta.

Radio je što je i uvijek radio, kad ju je ljubio. Dominirao njenim ustima. Jeo ih. Posjedovao ih. Uzimao i uzimao, dok joj se glava nije zavrtjela i morala

251

Naš svet knjiga se uhvatiti za njegova ramena da se umiri. On je imao okus sebe i moći i šampanjca, i ona se počela osjećati pomalo pripita.

Harper je sisala njegov jezik, a njegove oči su gorjele. Režanje je tutnjalo iz njegovih prsa, vibrirajući po njenim bradavicama – one su hrapavile na taj osjećaj, skoro bolno zategnute. Pohlepno uzbuđenje je grebalo po njoj; uzbuđenje koje je bilo jednako zahtjevno kao i njegova usta i sigurne ruke koje je zario u njenu kosu, držeći njenu glavu onako kako je htio.

Osjećajući se akutno praznom, Harper se izvijala u njega, trljajući svoj klitoris o njegov kurac; bio je tvrd i spreman. Knox je opet zarežao, još jače ju stisnuvši uza zid i držeći ju mirnom svojim kukovima. Svaka stanica u njenom tijelu je frustrirano vrištala. Trebala je više, trebala je njega.

Knox je grubo zgulio njenu haljinu, čuo kako nešto puca. Jebi ga; kupit će joj novu haljinu. Kidajući njenu tangu, obuhvatio joj je pičkicu. “Moje.”

Sve njegovo. Kliznuo je prstom između njenih nabora, pronalazeći ju slasno kliskom. Raširio je njenu kremu po njenom klitorisu i nježno ga čupnuo. “Svršit ćeš za mene, Harper. Onda ću te jebati.”

Pa, to joj je zvučalo super dobro. Uzeo je njena usta dok je kliznuo prstom između njenih nabora, sasvim lagano ga umakajući unutra ali ne zabijajući se, gad. Opet i opet, to je radio dok je ona stenjala i izvijala kukovima, nagovješćujući za više. Napokon, kliznuo je prstom u nju, i njena je glava pala unatrag, dok je ona stenjala od užitka i olakšanja.

“Ne,” tutnjao je, stežući rukom njenu kosu i naginjući joj glavu kako bi mogao gledati njene oči. “Ne skreći pogled od mene.”

Taj zapovjednički ton će vjerojatno uvijek narogušiti Harper, zbog čega je umalo opsovala na njega. Ali onda je on zakrivio svoj prst kako bi trljao njenu g-točku i da, u trenutku mu je oprošteno. Ponovno ju je poljubio, gutajući svaki jecaj dok ju je jebao svojim prstom. Bio je tako dobar osjećaj, ali nije bilo dovoljno. Trebala je njegov kurac. Ovisnički plamen njegovih vještih usta hranio je glad koja je bjesnila kroz nju; glad tako vruću i tjelesnu da se tresla od nje.

U tome je bila stvar: psihički prsti ili ne, uvijek je činio da ona pomahnita za njim. Uvijek je činio da se ona osjeća praznom i nemirnom.

U tom trenutku, njena pičkica je boljela i probadala, želeći da bude ispunjena. “Knox.”

“Ne još.” Knox je iskoristio slobodnu ruku da zgrabi njene grudi i jednu posesivno stisne. “Tako savršena.” Okrugla i puna i njegova. Nagnuo se dolje i usisao njenu probušenu bradavicu u svoja usta, prebacujući prsten svojim jezikom. Njeni bokovi su se opet izvili i njena pičkica je zalepršala oko njegovog prsta. Znao je da je ona lebdjela na rubu i da neće trebati

252

Naš svet knjiga puno da ju prebaci preko njega. Knox je zabio još jedan prst u nju i zakačio ih dok ju je jebao jako svojom rukom. “Svrši preko mojih prstiju.”

Maglovito ljubičaste oči postale su slijepe od zadovoljstva, dok se njena pičkica tako stegnula oko njegovih prstiju da ga ne bi iznenadilo kad bi pukli. Njena usta, crvena i otečena od njegova poljupca, otvorila su se u nijemom vrisku. “Jebeno prekrasno,” režao je, teškog glasa. Nije više mogao čekati. Morao ju je imati.

Drhteći od naknadnih udara, Harper je treptala, skoro omamljena. To je bio jedan paklenski orgazam i... i on je sad odbacivao svoju odjeću. To ju je izvuklo iz omamljenosti. Očekivanje je kidalo kroz nju. Htjela ga je golog. Htjela je okusiti i dodirnuti. Ali kad je posegnula za njegovim kurcem, njegova je ruka uhvatila njen zglob i on je zatresao glavom.

“Ne, želim u tebe.” Morao je biti u njoj; morao je osjetiti njenu vruću pičkicu kako se steže i grči oko njegove kite, dok on uzima ono što mu pripada. “Ovo će biti brzo, dušo.” Htio je ići polako i uživati u njoj, ali nije imao potrebnu kontrolu za to u tom trenutku. Ne kad je ona stajala tamo u toj haljini i tim jebi-me cipelama; ne kad je njen okus bio u njegovim ustima i njen miris ispunjavao njegova pluća; ne dok ga je saznanje da ju je mogao izgubiti još uvijek mučilo.

Okrenuo ju je licem prema zidu, i njene ruke su poletjele da podrže njenu težinu. “Da, tako te hoću.” Grabeći njene bokove, Knox ju je nagnuo baš kako treba i zabio se. Stenjao je dok se njena pičkica stezala oko njega.

Bila je vlažna, otečena i vruća – tako jebeno vruća da je izgubio svaki privid kontrole. Nabijao je u nju, brzo i divlje i tako duboko da je moralo malo boljeti. Ona se odgurivala unatrag, ususret svakom prodoru, izvijajući svoja leđa kako bi ga primila još dublje.

Grebao je zubima po krivini njenog vrata. “Volim tvoj miris. Volim ga još više dok te jebem. Postaje topliji, slađi.” Ona je stenjala dok su njegovi zubi povlačili kožu na njenom vratu. “Tako je, dušo, daj mi da te čujem.”

Harper nije mogla biti tiha, ni da joj je život o tome ovisio. Ne kad je bila toliko ispunjena da je boljelo i kad je njen klitoris probadao. Šokirani uzdah je izletio iz nje kad su ledeni prsti počeli štipkati i povlačiti njene bradavice, od čega su one peckale i gorjele. “Neću dugo izdržati ako tako nastaviš.”

Njegovi prsti su se ukopali u njene bokove. “Izdržat ćeš onoliko dugo koliko ja želim da izdržiš,” režao je.

Prokleti jebač. Nije shvatila da je to glasno izgovorila, dok se teška ruka nije spustila na njeno dupe. “Hej!” Još jedan oštar udarac. Nikad neće priznati da joj se sviđalo kako je peckanje pojačavalo trenje, koje se nakupljalo u njoj. S njenim bradavicama koje su gorjele, njegovim zubima 253

Naš svet knjiga zabijenim u njeno rame, njegovom kitom koja ju je rastezala i pumpala u nju i iz nje... “Knox.” Bilo je to upozorenje. Svršit će i – On se izvukao iz nje, okrenuo ju i podigao gore. “Želim te gledati u oči kad svršiš.” Knox ju je spustio jako na svoj kurac, šokirano je uzdahnula.

Nije joj pružio nimalo odmora. Samo je držao njen pogled dok se nabijao u nju, stenjući na njen svileni, gorući osjećaj. “Volim osjećaj kad me steže tvoja uska pičkica. Volim kako vlažna postaneš za mene.”

Teško da će ona ikad imati sušni period, kad je on bio takav majstor u onome što je radio. Harper se tijesno omotala oko njega, njeni nokti i potpetice su se ukopali u meso na njegovim leđima. “Stvarno moram jebeno svršiti.”

“Znam, dušo.” Upotrijebio je svoje psihičke prste da razdvoji njene nabore, pa je udarao njen klitoris sa svakim svojim prodorom. “Reci mi što želim znati i možeš svršiti.”

Ona nije oklijevala. “Volim te.”

Režući, jebao ju je još jače. Dublje. Nikad ne odvojivši pogled s njenih očiju. “Svrši za mene.”

Vrisak se otrgnuo iz Harperina grla, dok je njeno otpuštanje šibalo kroz nju, šaljući val za valom užitka da ju preplavljuje. Pregrizavši oštru psovku, Knox je nabio u nju jednom, dvaput i onda je eksplodirao zarežavši njeno ime.

Oslonivši svoju glavu na njegovo rame, mlitava kao tijesto, pitala je, “Kako još uvijek možeš biti tvrd?”

Poljubio joj je vrat. “Zašto me to uvijek pitaš kad znaš odgovor?”

Slabašno je slegnula ramenima. “Čudi me da imaš uopće energije da kreneš ponovo.”

Držeći ju čvrsto, Knox ju je odnio u spavaću sobu i legao s njom na krevet, držeći svoju kitu lagodno u njoj. “Nema spavanja.”

“Ne spavam,” lagala je.

“Oči ti se zatvaraju.” Poljubio ju je i ona je meko uzdahnula u njegova usta. “Ostani budna. Imam još puno toga što ti želim raditi.”

Pa, zbog toga je bilo vrijedno ostati budnom. “Mogu li sad skinuti haljinu?”

“Ne. Proveo sam cijelu večer zamišljajući sve načine na koje ću te uzeti, dok ti je ona podignuta oko struka.” Zataknuo joj je kosu iza njenog uha, dok su mu oči bježale na mjesto gdje su škare porezale njenu ušnu školjku.

I ponovno se sjetio koliko točno je bio blizu toga da ju izgubi.

“Nemoj,” rekla je mekano.

Njegov pogled je kliznuo do njenog. “Što?”

254

Naš svet knjiga “Nemoj razmišljati koliko su loše stvari mogle postati. Ja sam živa i ovdje sam. Moje rane su potpuno zacijelile.”

Oslonio je svoje čelo na njezino. “Volio bih reći da neću toliko brinuti sad kad možeš prizvati plamenove pakla, ali uvijek ću brinuti za tebe.

Uvijek ću biti prezaštitnički nastrojen prema tebi, sve do točke kad će te to izludjeti.”

“Ne govoriš mi ništa što već nisam znala. Mislim, totalno si preburno reagirao na rodeu,” zadirkivala je.

Preburno? “Jahala si divljeg bika.”

“Barem nisam jebala d – ” “Prestani. Samo prestani.”

Ona se tiho nasmijala i omotala svoje ruke oko njegovog vrata. “To je okej. Možeš se ponašati zaštitnički koliko želiš. Ionako ću te voljeti.”

On se nasmiješio. “Dobro, jer ja te volim, dušo. Uvijek ću te voljeti.”

“I napokon se bojiš mog moćnog bijesa, točno?” Namrštila se kad je on oklijevao s odgovorom. Zašto oklijevanje?

“Priznajem da je tvoj demon bio pomalo zastrašujući.”

“Pomalo? Ona je bila jebeno užasavajuća.”

Prije će biti napušena od moći i napuhnuta od bijesa, mislio je, ali odlučio je da to glasno ne kaže.

“Bila je!” tvrdila je Harper. “Mogu biti jednako strašna kad se pogubim.”

“Je li tako?”

“Da.” I nije joj se sviđao sjaj zabavljenosti u njegovim očima.

“Strašna?”

“Mogu biti tako totalno zastrašujuća, da uplašim čak i samu sebe. Zašto se smiješ? Ozbiljna sam, to je istina. Ti tako ne misliš samo zato, jer me nikad nisi zapravo vidio u takvom stanju. Da jesi, pošizio bi. Stvarno, bi.

Kažem ti, potpuno odrasli muškarci su bježali u drugom smjeru, radije nego da se suoče sa mnom kad sam bila u tom raspoloženju i – prestani se smijati!”

Dragi naši nadamo se da ste uživali u nastavku serijala i da sa nestrpljenjem očekujete 3 dio. Našoj Lori hvala na divnom prevodu. Volimo te draga, tvoj Nsk.

255