Pepeo - 3# Tama u tebi

0

Prevod i obrada

1

Kad bih ja bila komplet ključeva, gdje bih bila?

Zatvarajući ladicu, Harper Wallis je opsovala. Pretražila je stol na recepciji, svoj ured, sobu za odmor i svaku stanicu za tetoviranje. Nije bilo ni traga njenim ključevima, što je bio veliki problem, jer nije mogla otići, a da ne zaključa studio.

Kako su ju odgojili vragolani, bila je vrlo svjesna sigurnosti. Provala i ulazak bio je samo jedan od talenata koje su vragolani imali. Također su bili izvrsni u laganju, varanju, krađi, i krađi identiteta. Ona je možda biološki bila sfinga kao njena majka, ali Harper je bila vragolanka, u svakom drugom pogledu koji se računao.

Govoreći o vragolanima ... Harper se okrenula svojem rođaku tinejdžeru. „Jesi li pronašao ključeve?“ „Ne,“ Robbie je odgovorio. „Pa, možda kad bi digao guzicu i tražio, umjesto što si se izvalio na sofi i listaš mape sa slikama, možda bi ih zapravo i pronašao.“ Heidi, njena druga rođakinja, koja je imala samo pet godina, iskakutala je iz sobe za odmor i prešla do Harper. „Nisu tamo iza.“ Harper je pomilovala bijelo-plavu kosu male vragolanke. „Svejedno ti hvala, Heidi-ho.“ Dijete je uistinu nalikovalo na pravog anđela. Kao demon, bila je, naravno, daleko od toga. „Zašto samo ne nazoveš Raini?“ pitao je Robbie. „Ona je suvlasnica; ona mora imati svoj vlastiti set ključeva.“ „Ima,“ rekla je Harper. „Ali neću ju zvati da se opet vraća ovamo.“ To nije bila baš jednostavna lokacija za dolazak. Prije šest mjeseci, premjestile su posao u Podzemlje, demonski raj koji je uglavnom bio podzemna, hiperaktivna verzija Las Vegas stripa.

Harperin partner, Knox Thorne, izgradio je Podzemlje prije puno vremena, i bilo je globalno popularno – većinom zato jer su demoni bili impulzivna stvorenja s problemima trenutnog zadovoljavanja, voljeli su navale adrenalina, i bili pogođeni dosadom i nemirom. „Gotovo,“ objavio je Richie, njen ujak. Otresajući ruke od prašine, odmaknuo se od automata. „Trebalo bi dobro raditi.“ Lagano je lupio šakom po bočnoj strani automata, i on je živnuo uz zujanje i ispustio vrećicu čipsa.

Harper je zatresla glavom. „Bez obzira koliko puta to pokušam napraviti, meni nikad ne upali.“ Njegova kći, Khloë – koja je slučajno bila 2

Harperina recepcionarka – uspijevala je isto bez imalo napora. „Hvala, Ritchie, cijenim pomoć.“ On se namrštio na nju. „Još uvijek ne razumijem zašto želiš raditi ovdje, kad bi mogla zaraditi puno više novca radeći za mene,“ zakukao je. Njen ujak je mogao sve popraviti. Također je mogao ponovno stvoriti bilo koji komad umjetnine. Proizveo je i prodao nebrojeno krivotvorenih slika, i prenio je svoje vještine na Harper. Slijedom toga, razočaralo ga je što je ona izabrala 'bacati svoj umjetnički talent crtajući s iglama'.

Harper je podigla ruku. „Neću opet voditi ovaj razgovor s tobom.“ Richie je progunđao. „Hajmo, klinci, vaša mama će čekati na vas.“ Iako nije bio sparen, imao je dvadesetak djece s pet različitih majki. Ipak, bio je dobar otac. Financijski i emocionalan oslonac. Nikad nije propustio nijednu utakmicu bejzbola, školsku predstavu ili baletni recital. U tom smislu, bio je vrlo različit od Harperina nomadskog oca, koji ju ne bi kontaktirao mjesecima, iako je to Lucian smatrao potpunim roditeljstvom.

Skupljajući svoj alat, Richie je progovorio. „Gdje je tvoj tjelesni čuvar?“ „Tanner ima slobodnu večer, jer se vozim doma s Knoxom.“ Njen partner je bio zaposlen tip, pa njihov posao nije uvijek završavao u isto vrijeme. „Sastat ću se s Knoxom u njegovom uredu i onda izlazimo na večeru.“ Iskreno, nije joj bilo do toga. Bila je toliko umorna da joj je um bio zamagljen od iscrpljenosti, i sve što je htjela bilo je otići doma i spavati.

Nije kao da će biti ikakve koristi od toga. San joj nije lako dolazio u zadnje vrijeme. To možda i ne bi bilo tako loše, jer u pravilu, demonima nije trebalo puno sna i mogli su čak izdržati danima bez njega. Ali kad ona jest spavala, bio je to nemiran san koji nije obnavljao njenu energiju. „Želiš da te otpratimo do Knoxova ureda?“ pitao je Richie.

Ona je zatresla glavom. „Ne mogu otići dok ne pronađem ključeve.“ Općenito, ona nije bila osoba koja zaboravlja, ali bio je to dugačak, zamoran dan i njen mozak jednostavno nije surađivao. „Ne brini, pronaći ću ih. Tu su negdje. Hvala ti ponovno na pomoći.“ Richie je klimnuo. „Spremni, klinci?“ „Da.“ Heidi je obasula Harperino lice poljupcima i onda se okrenula da klizne, ali Harper ju je zgrabila za stražnju stranu njenog pulovera. „Što?“ pitala je Heidi, nevino trepćući.

Harper je ispružila svoju ruku. „Želim štogod da si ukrala tim tvojim ljepljivim prstićima.“

3

Heidi je napućila usta i onda ispecala dijamantni prsten za pupak, ravno iz svog džepa. Na malu djevojčicu se uvijek moglo računati da će uzeti nešto sjajno. „Nisi nimalo zabavna,“ rekla je.

Harper je zinula na nju. „Kako si uopće došla do ovoga?“ Stakleni stol na recepciji je također bio i izložbeni ormarić za nakit i druge proizvode, i Harper ga je uvijek držala zaključanog.

Heidi ju je pogledala pogledom koji je govorio, 'Ne vrijeđaj me.' Onda je odskakutala do Richieja.

On je potapšao svoju kćer po glavi. „Ti činiš svog taticu ponosnim.“ Harper je zakolutala očima. „Vidimo se uskoro.“ Pozdravili su se i Robbie je zatim izveo djecu iz studija.

Odlučna da pronađe proklete ključeve, Harper je ponovno krenula u potragu. Provjerila je svaku ladicu u stolu, prostor između jastuka na sofi, i onda ispod stola i kauča. Jednom kad je bila sasvim sigurna da nisu u području recepcije, prebacila se na stanice za tetoviranje i detaljno svaku pretražila – još uvijek ništa od ključeva.

Harperin unutrašnji demon je puhao od čistog ogorčenja, kao da ona jebeno namjerno nije uspijevala. Nije imao nimalo suosjećanja s njom; samo je htio biti sa svojim partnerom.

Dijeliti svoju dušu s mračnim grabežljivcem koji je bio u stvari psihopat, ponekad je mogla biti zajebana situacija. Demon nije imao savjesti, suosjećanja, sposobnosti za ljubav. Također je posjedovao jaki i uznemirujući osjećaj prava na nešto, zbog čega je bio uporan prokletnik.

Dok je Harper napredovala kroz prostoriju za odmor i u skladište, um – mračan, poznat, i utješan – okrznuo se o njen. Kasniš, dušo. Nije to bio prigovor; više kao potreba za potvrdom kako je sve u redu.

Nasmiješila se dok se činilo kako baršunasta, intimna tutnjava klizi preko njene kože. Knoxov grješno zavodljiv glas uistinu ne bi trebao biti legalan. Žao mi je, ne mogu pronaći svoje ključeve.

Ne misliš da ih je netko uzeo, zar ne? U njegovim riječima je bilo obećanje odmazde.

Ne, tu su negdje. Ali dok je Harper pregledavala zalihe, nije ih vidjela.

Imam ja rezervni komplet. Donijet ću ih k tebi.

Podigla je obrvu, iako on to nije mogao vidjeti. A zašto točno ti imaš rezervne ključeve mog studija?

Vibra zabavljenosti dotakla je njen um. Očito, njena oštra primjedba nije ga smetala. To je bilo jedno od mojih ureda osiguranja, sjećaš se?

Oh, pa da, nekako je to zaboravila. Daj mi deset minuta. Ako do tad ne pronađem svoje, upotrijebit ću rezervni komplet.

Ako je to ono što ti – 4

Namrštila se kad je on naglo odsječen. Knox?

Moram obaviti brzi razgovor s Levijem, rekao je, zvučeći smeteno. Poslije toga, doći ću kod tebe ako ti već ne budeš stigla.

Ako je on opet radio onu 'tajiti stvari od nje kako bi ju zaštitio' stvar, imat će raspravu svakako. Ali kako se njegov um već povukao od njezinog, nije se gnjavila govoreći mu to.

Vraćajući ponovno svoju pažnju na misterij ključeva koji su nestali, Harper je pogledala u mali zahod i detaljno pregledala kuhinjicu. Ništa.

Psujući, vratila se u svoj ured kako bi ga opet pregledala. Gledajući ispod svojih blokova za crtanje, sledila se kad su trnci svjesnosti zaplesali preko njenog potiljka.

Upravo se namjeravala okrenuti, kad se jaka težina zabila u njena leđa, gurnuvši ju prema naprijed tako da je bila nagnuta preko stola. Jednakom brzinom, leđa njene majice su rastrgana i tijelo se pojavilo ispred nje, dok su dvije mesnate ruke zgrabile njene, skupljajući njene vlastite šake i prikucavajući ih na mjestu. „Moramo ovo obaviti brzo,“ rekao je osoran glas.

Koji kurac? Knox! Bez odgovora. Poznata, zaštitnička moć jurnula je iz njenog stomaka u njene vrhove prstiju. Peckali su dok je moć tražila oslobađanje. Harper ništa ne bi bilo draže nego da ju pusti na njene otmičare, ali ruke su joj bile zarobljene. „Skidaj se jebeno sa mene!“ „Uradi to sad.“ Netko je puhnuo u njeno uho, i iznenada je Harper bila doma. Stajala je u dovratku svoje spavaće sobe. Bilo je skoro jezivo nejasno. Čudno, cijeli prostor je bio gol osim jedne stvari: kolijevke. Bilo bi mrtvački tiho, da nije bilo zvuka bebe koja plače.

Iz nekog razloga, od tog zvuka joj se steglo u stomaku. Šuljala se naprijed, osjećajući kako ju kolijevka uznemirujuće privlači i – Naglo se opet našavši u svom uredu, Harper je siktala kroz zube. Meso na njenim leđima je osjećalo kao da je na vatri. Njen demon je divljao, jebeno poludjevši. Harper se izvijala i borila protiv stiska njenih otmičara, upirući se da shvati koji vrag se događa. „Vi me želite pustiti,“ rekla je prinudnim glasom, koji je dolazio u paketu sa sfingom.

Mračno kikotanje. „Ne, ne želimo.“ Njeno okruženje se opet promijenilo, i opet se zatekla kako hoda prema kolijevci. Ovdje je vrijeme bilo usporeno. Bilo je bez bola, bez panike, bez ljutnje. Ali nije bilo stvarno ... nije li? Ona nije znala, pa je držala svoj um koncentriran na prizor ispred nje. Plač se sad činio glasniji i – 5

Našavši se opet nagnuta preko uredskog stola, trepnula je, dezorijentirana. Njeno tijelo se bacalo i izvijalo, dok je nešto što je osjećala kao neku vrstu magnetske sile prizivalo njena krila. Izletjela su na površinu i raširila se oko nje – ogromna, zlatna, teška, orlovska, eterična krila koja su bila svileno meka, ali jaka poput čelika. „Pogledaj crne i crvene pruge koje prolaze kroz zlatna pera,“ rekao je demon koji joj je držao ruke. Njegov je šok bio razumljiv – to su bile boje plamenova pakla.

Gramziva ruka pomilovala je jedno krilo. Usijani bijes šibao je kroz nju, i ona se izvijala kao luda. „Pustite me, vi jebeni prokletnici!“ „Ona ne bi smjela biti djelomično svjesna!“ „Pa i ja to znam, ali jest!“ Knox! Knox! Gdje je on dovraga? Da li je netko napao i njega i - ?

Bila je opet natrag u svojoj spavaćoj sobi, sada bliže kolijevci. Plač je malo oslabio, kao da je štogod ondje ležalo, bilo umireno njenom prisutnošću. Dio nje htio se povući, ali morala je vidjeti izvor plača. Morala je znati ako – Izvinuvši se poput lûka, Harper je zavrištala oko prepreke u njenim ustima – prepreke? – dok je nešto zarezalo u njena leđa. Ne, u bazu njenih krila. Kurvin sin je pokušavao prerezati njena krila! Suze su zapekle njene oči svaki put kad bi nazubljena oštrica nemilosrdno zasjekla u bazu.

Udvostručila je svoje napore da se oslobodi, čak i kad je to pogoršavalo bol, koja ju je palila iznutra prema van. Njeno srce lupalo je toliko brzo, da se ne bi iznenadila kad bi otkazalo.

Muškarac iza nje je opsovao. „Kad bi sfingina krila bila slabašna kao što izgledaju, ovo bi bilo prokleto puno jednostavnije.“ „Kunem se da ću vas jebeno ubiti!“ režala je oko prepreke.

Muškarci su se samo nasmijali. Nasmijali.

Njen unutrašnji demon probio se na površinu i pokazao zube. „Umrijet ćete zbog ovoga,“ rekao im je ravnim glasom bez emocija, koji je bio jedva čujan, ali zbog prisutnosti demona su ipak oba muškarca zastala na tren. „Za ime Boga, onesvijesti ju!“ Topli dah puhnuo je u njeno uho još jednom, i ona je opet bila u svojoj sobi. Samo dva koraka su joj trebala da ju približe do kolijevke. Napravila je jedan korak, zatim drugi. A tamo, zatvorenih očiju dok je petljalo i šutalo svojim malim nožicama, bilo je dijete. Izgledalo je tako majušno i slatko, sisajući svoju šaku.

Harperin osmijeh bio je polagan, ali stvaran dok je probno pružala ruku, i prešla vrhom prsta preko male ruke, zagrijana osjećajem njene kože 6

mekane poput latice. Bebine oči su se otvorile, i sve što je ona mogla vidjeti, bili su plamenovi.

Harper se trgnula natrag u stvarnost, bol je kidala kroz nju dok je netko nastavio piliti u bazu njenih krila. Crne mrlje su ispunile njeno vidno polje, i bolesni okus krvi i straha preplavio njena usta, dok ju nisu skoro ugušili.

Htjela je vikati. Boriti se. Uzvratiti. Ali osjećala se paraliziranom od čiste agonije koja je dolazila sa svakim pojedinim rezom. Čak ni adrenalin koji je pumpao kroz nju, nije bio od neke pomoći u ovom trenutku. „Sad, ovo prstenje je doista lijepo,“ rekao je njen uzničar, držeći njene ruke skupljene u šake tako čvrsto, da su joj se nokti jako zabili u njene dlanove. „Kladim se da ima ljudi voljnih platiti vrhunsku cijenu za njih – možda čak i više nego što nam ovaj tip plaća za krila.“ Malo sutra što će im ona dopustiti da uzmu prstenje. Knox ih je njoj poklonio. Jedan je bio crni dijamant; nešto što demon poklanja samo svojoj družici. Bio je to simbol krajnje predanosti. Značili su joj čak i više od njenih krila. „Ne, ne oslobađaj njene ruke. Ona može izazvati bol do dna duše, idiote.“ „Upravo je zarobljena u snu. Ona čak ni ne zna da smo mi ovdje ili gdje je ona.“ Ovo je bila njena prilika, mislila je Harper. Ako ništa drugo, mogla je povrijediti jednog od gadova koji je povrjeđivao nju. Nije se pomakla kad je on polako podigao njen treći prst. Ostala je mirna, tiha. Kad je osjetila da on pokušava skinuti njeno prstenje, nije učinila ništa više nego ubola njegovu ruku. Mračna moć koja je peckala vrh njenog prsta, probila se u njega.

Njegova usta su se otvorila u nijemom vrisku dok je bol pržila njegove živčane završetke, probijala njegove organe, sjekla kroz njegove kosti, i mlatila njegovu dušu. Zateturao je unatrag i pao, rušeći hrpe papira zajedno s njim. I tamo su bili njeni ključevi. Grabeći ih, napunila ih je paklenom vatrom i – pripremajući samu sebe za još više boli – zabacila unazad svoju ruku i posjekla muškarca iza sebe. Čuo se bolan uzvik, i onda je nestala njegova težina s nje. Izvrćući se, Harper se okrenula da se suoči s gadom, dok je dah grebući ulazio i izlazio iz nje. Zdepast. Prljave plave kose. Ofucane brade. Kožna jakna. Također je imao pilu u svojoj ruci, s koje je kapala krv. Nije dobro.

Bijesno je gledao na cvrčeću posjekotinu preko njegovih prsa, dok se njegova koža mjehurila i gulila, zahvaljujući paklenoj vatri koja ju je izjedala. Njen demon se nasmiješio na prizor. Njegov pogled uhvatio je 7

njezin, baš kad je Harper povukla dolje prepreku iz njenih usta, i on je prijeteći podigao svoju pilu.

Pa, sranje.

Razmišljala je da izvuče tanku oštricu iz svoje čizme i napuni ju paklenom vatrom, ali ona stvarno nije bila dovoljna za pilu, zar ne? Ipak, kad bi ga ona mogla dotaknuti samo jednom, bio bi olupina do dna duše, baš kao i njegov prijatelj. Premještao se s noge na nogu, i znala je da se priprema napasti ju. Disanja brzog i plitkog, ona se pripremila. Ali on se nije pomaknuo.

Hladnih očiju, usta namještenih u podrugljivi osmijeh, progovorio je. „Opekla si me.“ Koristeći stražnju strane njene drhtave ruke kako bi obrisala znoj koji je orosio njeno čelo, zarežala je, „A ti si skoro odsjekao moja jebena krila.“ Htjela je izbatinati kurvinog sina njegovim vlastitim oružjem. Ali ne prije nego bi otpilila njegove ruke i iskomadala ga.

Njen demon se probio na površinu i siktao na njega. „Upozorio sam te da ćeš platiti. Trebao si obratiti pažnju na mene.“ Harper je prisilila svog demona na povlačenje i naglo napala s gorućim ključevima. On se trgnuo unazad, ali oni su ipak spalili njegov obraz. Njegova koža je cvrčala, dok ju je paklena vatra jela. Njen demon se nacerio. „Ti kučko!“ Podigao je svoju pilu ponovno, spreman da napadne.

KNOX! Uz borbeni poklič, napao je.

Zakoračila je u stranu, jedva izbjegavši pilu. On se razbio o njen stol, zastenjavši, režući kroz zrak i – Vatra je tutnjajući oživjela ispred vrata njenog ureda. On se okrenuo da gleda dok je vatra pljuckala i pucketala. Plamenovi su zatim izblijedili, i tamo je bio Knox. Olakšanje je tako brzo preplavilo Harper, da su joj se noge tresle.

Duboko usađene oči boje ebanovine prešle su preko nje, i njegovo savršeno isklesano lice je postalo maska divljačkog bijesa. Njen napadač oprezno je koraknuo dalje, kad su se te tamne oči spustile na njega sa smrtonosnom namjerom, svjetlucajući od bijesa koji je počeo pulsirati oko njih.

Njen napadač je počeo ispuštati zvukove gušenja i ispustio svoju krvavu pilu, grebući po nevidljivoj ruci koja ga je podigla u zrak. Knoxove psihičke ruke dodirnule su ju više puta i uvijek joj pružile samo zadovoljstvo. Zbog toga je lako zaboravljala da su također mogle isporučiti i hrpu boli.

8

Knox je prilazio k njemu. Polako. Ležerno. Krajnje sabrano. Pa ipak, svaki korak bio je grabežljiv i prijeteći. Ona je malo zadrhtala. Uvijek bi ju plašilo, kad bi on bio tako neprirodno miran.

Njegove su oči skočile na drugog demona, koji je još uvijek jecao u uglu, ali njegov se pogled brzo prebacio natrag na muškarca u njegovom psihičkom stisku. Knox se zaustavio ispred njega i nakrivio glavu. „Tvoj tamo mali prijatelj može odgovoriti na moja pitanja,“ protutnjao je. „Što je vrlo dobra stvar, jer nema ni najmanje šanse da te pustim živjeti ni trenutka duže.“ Knoxove oči su se zacrnile i sobna temperatura se strmoglavila, kad je njegov demon izronio na površinu. Harper se napela. On joj nikad ne bi naudio, znala je to. Ali bilo bi glupo dozvoliti sebi da ikad zaboravi kako je to hladno, zlobno i staro biće. Moglo je uništiti sve njih vrlo lako. I nije bilo naročito zainteresirano za dobro ili loše u kaotičnom pustošenju, kad je bilo bijesno. Točno tad, ono je nemjerljivo popizdilo.

Demon je bijesno gledao u svog zarobljenika. „Povrijedio si što je moje,“ reklo je zastrašujućim, bestjelesnim glasom. „Posjekao ju. Raskrvario ju.

Izazvao joj bol.“ Lagano se nagnulo prema naprijed. „Sad ću ja isto uraditi tebi.“ Ispravljajući se, demon je ispružio svoju ruku. Muškarčevo tijelo se izvilo prema njoj; šutajući nogama, lamatajući rukama, izbuljenih očiju.

Njegovo lice bilo je crveno i iskrivljeno od agonije, zbog koje bi nesumnjivo vrištao, da mu dušnik nije bio smrskan. Njegovo se tijelo silovito zgrčilo, i čulo se mučno krckanje kad su mu se rebra polomila i njegova prsa nekako eksplodirala. Njegovo srce je uletjelo u demonovu otvorenu ruku, još uvijek kucajući.

Harper nije znala da li da bude impresionirana ili zgađena. Njen krvožedni demon svakako je bio impresioniran, cereći se od zločestog zadovoljstva.

Leš je pao na pod kao vreća krumpira. Paklena vatra izbila je iz demonove ruke, proždirući organ koji je držala, dok čak i krv nije potpuno nestala.

Harperine obrve su se podigle. Sad to je definitivno bilo impresivno.

Njen unutrašnji demon zdušno se složio.

Biće se okrenulo licem prema Harper, i njegove crne oči su prelazile preko nje. Onda su se te oči promijenile, i ona je ponovno gledala u Knoxa.

Ali onda su se opet zacrnile, i ona je shvatila da se on i njegov demon bore za prevlast. Ostala je ukočena, dok je čekala da vidi tko će pobijediti.

9

Napokon, činilo se da se biće složilo povući, i iznenada su Knoxove tamne oči bile usmjerene samo na nju. Unatoč opasnosti koja ga se držala, da je njegov demon tako nemilosrdan i okrutan, i da je sa svakim njegovim centimetrom bio najsmrtonosniji grabežljivac kojeg je ikad srela, Harper se osjećala samo i jedino sigurnom, kad je on prišao do nje i obuhvatio joj lice svojim rukama. „Ah, dušo, što su ti učinili?“ Iako je njegov glas vibrirao od bijesa koji je zgušnjavao zrak, bila je u njemu nježna nota, koja ju je skoro dokrajčila. „Pokušali su otpiliti moja krila,“ rekla mu je, pokušavajući smanjiti drhtanje u svojim udovima. Sad kad je nalet adrenalina blijedio, bol je bila kao nijedna koju je dosad iskusila i nije bila sigurna koliko će još biti pri svijesti.

Knox je opako opsovao. „Daj da vidim.“ Držeći se ukočeno, okrenula se. „Koliko je loše?“ On nije odgovorio, ali bijes je raznio zrak, šaljući udarne valove brisajući prema van. Zidovi i strop su se lagano zatresli. Ona se polako okrenula licem prema njemu.

Njegov izraz lica sad je bio prazan, i bio je slika sabranosti iako se činilo da njegova ljutnja začepljuje sobu. „Koliko loše?“ pitala je ponovno, sad u panici.

Knox je obuhvatio čeljust svoje družice, želeći ju privući blizu i držati ju čvrsto uz sebe, ali bojao se da će ju povrijediti. Već je i ovako bila u dovoljnim bolovima. „Gadovi nisu daleko dospjeli. Pila se nije čak probila ni do polovice baza.“ Ali znao je, da je svaki potez nazubljene oštrice morao biti čista agonija. Stisnuo je svoju čeljust, mrzeći samu pomisao na nju u takvoj razarajućoj boli.

Ona nije jako krvarila, ali posjekotine na njenim leđima bile su gadne.

Pila je zarezala u njeno meso nekoliko puta, kao da se ona opetovano trzala i oštrica bi ju slučajno zarezala svaki put.

Prednja vrata su se s treskom otvorila, samo tren prije nego je Levi utrčao u ured. Njegove metalno sive oči obuhvatile su Harper, mrtvog demona, njegovog jecajućeg prijatelja, i krvavu pilu. „Jebiga,“ protisnuo je.

Knox nije bio iznenađen što vidi svog stražara. Bili su usred razgovora, kad je Knox čuo Harperin telepatski vrisak, prišaptao njeno ime, i onda se naglo pyroportirao iz svog ureda u studio. Levi je bez sumnje paničario. „Pokušali su ukrasti Harperina krila,“ Knox mu je rekao. „Vjerujem da su lovci.“ Levi je ponovno prokleo. „Koliko su bili uspješni?“ zarežao je, pregledavajući mrtvo tijelo.

10

„Ne previše,“ rekla je Harper. „Bit ću okej.“ Knox je opet obuhvatio njeno lice, boreći se da zadrži svoj dodir nježnim, kad je osjećao sve samo ne to. „Trebala si me odmah pozvati.

Znam da me želiš zaštiti, baš kao što i ja želim zaštititi tebe, ali zašto čekati da te tako jako povrijede?“ „Ja te jesam pozvala. Ti nisi došao.“ On se namrštio. „Došao sam čim sam te čuo.“ Ona je zatresla glavom. „Zvala sam te opet i opet. Ti nisi došao.“ Počela je misliti da on neće uopće doći. „Mislila sam da ti se nešto možda dogodilo.“ Knox je posesivno kliznuo rukom oko njenog potiljka i utješno ga stisnuo. „Čuo sam te samo jednom, dušo. Bilo je to nalik odjeku vriska.“ I probilo je srce za koje nije mislio da ga ima, dok nije sreo Harper. „Jedan od lovaca mora biti bloker.“ „Što?“ „Netko tko može blokirati telepatske pozive. Da ti nisi toliko jaka, vjerojatno te ne bih uopće čuo.“ I onda bi oni uzeli njena krila, pomislio je.

Možda bi ju čak i ubili da zaštite svoje identitete. Mogao je doći ovamo, rezervni komplet ključeva u ruci, samo da ju pronađe mrtvu. Dah mu je zastao u grlu na samu pomisao, i njegov demon je pokazao zube, želeći osvetu na drugom muškarcu koji se drznuo povrijediti njegovu družicu.

Knox je povlačio palcem po njenoj čeljusti. „Moramo te odvesti kući.“ Gdje će biti sigurna, gdje ju je on mogao oprati, gdje je mogla zacijeliti.

Osveta će doći kasnije. „Vodimo li tog malog jebača s nama?“ odrezao je Levi.

Knox je zasjekao pogledom na lovca koji se zgrčio uza zid, tresući se i jecajući, dok se bol do dna duše odbijala unutar njega, pretpostavljao je Knox. To nije bilo dovoljno za Knoxa ili njegovog demona. Nijedna količina boli neće biti dovoljna. Htjeli su vidjeti kako kopile krvari, htjeli ga čuti kako vrišti u čistoj agoniji, onakvoj kakvu su oni priuštili Harper.

Ni Knox ni njegov demon neće pristati na ništa manje. „On definitivno ide s nama,“ odgovorio je Knox dok se približavao lovcu. Miris muškarčevog straha zadovoljio je njegovog demona, koji se opet pokušao probiti na površinu, ali Knox ga je gurnuo dolje. Sad nije bilo vrijeme za igru s njihovim plijenom. Odvesti Harper na sigurno, gdje može zacijeliti, bio je njegov prioritet.

Knox je čučnuo ispred njega. „Ti i ja ćemo vrlo uskoro razgovarati. Reći ćeš mi sve što želim znati. Sve.“ A zatim će on umrijeti.

11

Ispružen kraj svoje družice dok je ona ležala na stomaku, Knox je gladio rukom preko njene dugačke, glatke, tamne kose i igrao se sa zlaćanim vrhovima. Iako su njene posjekotine izblijedile na ružičaste linije i razderotine u bazama njenih krila se djelomično povezale, ljutnja je još uvijek gorjela u njemu. Duboko je, kontrolirano udahnuo, udišući njen topli, medeni miris. Bila je živa. Sigurna. Oporavljala se. Ali bijes je još uvijek bio živuće, dišuće stvorenje koje je grebalo u njemu.

Ni ljutnja njegova demona nije pokazivala znakove popuštanja. Kako bi i mogla? Njihova družica je napadnuta, za ime kurca. Napadnuta u svom vlastitom studiju, mjestu gdje je trebala biti sigurna. On je bio taj koji ju je uvjerio da će ona tamo biti sigurna. Preselila je svoj studio na njegov zahtjev, vjerujući da je on u pravu, a on je bio jebeno daleko od toga.

Njegove su se oči zatvorile dok se prisjećao trenutka kad je čuo njen telepatski vrisak. Uspaničeni, bolom ispunjeni zvuk stalno se ponavljao u njegovom umu kao pokvarena ploča, i on je znao da ga nikad neće zaboraviti. Slično tome, nikad neće zaboraviti prizor nje tamo u njenom uredu; očiju zamagljenih od boli, drhtavih udova, i njene kože sjajne od tankog sloja znoja.

Njegov demon je skoro poludio; jedino je htio izroniti i sijati kaos, ali Knox mu je dao prevlast samo na kratko vrijeme. Morao je provjeriti Harper, podsjetio je demona kako je ona važnija od njihove osvete – nešto sa čime se on srećom složio. Biće je bilo sebično i nemilosrdno, ali uvijek će staviti Harper na prvo mjesto.

Mračna bića koja su živjela u demonima nisu mogla voljeti; jednostavno nisu bili sposobni za tu emociju. Ali mogli su se vezati za ljude. To nije bilo nešto što su činili često ili lako, ali bilo je uvijek trajno i uvijek intenzivno. Knoxov demon je uzeo Harper kao svoju družicu. On ju je 'pokupio', i bio je jednako posesivan i zaštitnički nastrojen prema maloj sfingi, kao što je Knox bio.

Blještava, prkosna i jedinstvena, trenutačno je zarobila interes njegova demona one sekunde kad su se sreli. Knox je bio jednako fasciniran. Bila je zanimljivo stvorenje. Pametna. Tvrdoglava. Komplicirana.

Neuhvatljiva. Nije bilo puno stvari koje Knox nije smatrao predvidljivima, ali Harper ga je često uspijevala iznenaditi. To je bilo nešto što mu se sviđalo.

12

Ponekad ga je zabavljalo da je netko tako sitan, tako lako preokrenuo njegov život. Urođeno senzualna s oblinama od kojih mu je curila slina i plišanim ustima koja mu nikada neće dosaditi grickati, Harper je bila pakovanje kojem nije mogao odoljeti. Žudio je za njom na svakoj razini – mentalno, fizički i čak emocionalno. Bila je neizbrisiva za njega, i kao njegova družica i kao njegovo sidro.

Demoni su dolazili u parovima; imali su suđene psihičke partnere ili 'sidra', koji su ih mogli ojačati i držati ih dovoljno stabilnim da spriječe njihovo odmetanje. Bilo je nemoguće za demona da kontrolira mračno biće unutar sebe, ali bilo je moguće oduprijeti se stalnim pokušajima bića da potpuno preuzmu, ako bi demon povezao um sa svojim sidrom.

Knox nije planirao uzeti svoje sidro, jer je i sam bio dovoljno moćan.

Cijela mu se stvar činila nepotrebna i komplicirana. On nije puštao ljude u svoj život, ali nije bilo načina kako bi osoba mogla zadržati udaljenost između sebe i svog sidra. Naročito jer im je razdvojenost na duže periode bila mentalno neudobna.

Iako je sidrena veza bila samo psihičke prirode, nasuprot emocionalnoj ili seksualnoj, sidra su ipak težili da budu dobri prijatelji i oni su uvijek štitili, podržavali i bili odani jedno drugom. Knox nije samog sebe smatrao osobom koja je trebala prijatelje, iako ga je tad već počela pogađati otupljujuća usamljenost.

Pa ipak, kad je prvi put pogladio Harperin um i shvatio što je ona njemu, pomislio je Moje. Nije mogao udaljiti se od nje. Neumorno ju je progonio, psihički i seksualno. Tek kad su jednom spojili svoje psihe, razumio je kako je ona uistinu jedina stvar koja ga je ikad mogla držati stabilnim. Uz svu njegovu moć, nikad ne bi bio dovoljan da spriječi samog sebe da se ne odmetne.

Baš kao što, uz svu svoju moć, nije čuo nju kad ga je večeras zvala.

Lovci su ju porezali, pilili po njenim krilima, pokušali ih ukrasti od nje ... a on je pričao s Levijem, potpuno nesvjestan. Knox ju je natjerao da mu obeća kako će ga pozvati ako ikad bude u opasnosti. Tvrdoglava i zaštitnička, Harper bi to rijetko činila – odbijajući mamiti ga u opasne situacije. Činjenica da ga jest pozvala, pokazala je koliko je stvarno bila uplašena. Izjedalo ga je što je pretrpjela toliko boli i bojala se da on neće doći po nju.

Pratio je prstom ružičaste linije po njenim leđima, trebajući taj dokaz da ona zacjeljuje. Pakosna seksualna potreba je peckala po njemu, gurajući ga prema iskonskoj potrebi da zabije svoj kurac duboko u nju; da ju uzme jako i uvjeri samog sebe na taj najosnovniji način, kako je ona živa. Ali nije.

13

Ona se možda oporavljala, ali bila je također ispijena. Posljednja stvar koja joj je trebala bila je da on jebe u nju i iz nje, kao opsjednuti čovjek.

Trznula se kad je njegov prst dotakao ranu koja je očito još bila osjetljiva. Skupio je svoju ruku u šaku, razjaren na samog sebe jer, dovraga, trebao ju je jebeno čuti. Ne, trebao je radije otići do nje sa rezervnim ključevima, nego joj dati vremena da pronađe svoje. Onda je mogao ubiti lovce prije nego bi oni uopće dobili priliku dotaknuti ju.

Dok je on povlačio natrag svoju ruku, njena se labavo omotala oko njegovog zapešća. „To nije tvoja krivnja, Knox.“ Nije ga iznenadio njen komentar. Naravno da je ona znala kamo su ga njegove misli odvele. Razumjela ga je bolje od bilo koga. Ponekad, zbog toga bi mu bilo nelagodno, ali bio je također dobar osjećaj, da te netko tako dobro poznaje, nakon stoljeća većinom usamljenog postojanja. Imao je puno ljudi oko njega, ali ne dijelom njegova života. „Rekao sam ti da ćeš tamo biti sigurna.“ „Čak ni ti to nisi mogao garantirati.“ Pustio je da njegove oči prelaze preko njenog lica, mrzeći linije bola koje su tamo bile. „Trebao sam te čuti.“ Poljubio ju je, ulijevajući u to nijemu ispriku. „Ti me jesi čuo.“ „Ne dovoljno brzo.“ „Ne vlastitom krivnjom.“ Da Harper nije ojačala od spajanja svoje psihe s Knoxovom, možda ga uopće ne bi uspjela kontaktirati. To nije bilo nešto o čemu je htjela razmišljati. Ne samo zato jer bi izgubila svoja krila, već zato što bi Knox posljedično izgubio svaku kontrolu – nešto što bi dovelo do toliko puno smrti i toliko puno razaranja.

Lagano je prešla rukom preko njegove kratke, moderno ošišane kose; bila je tamna kao njegove oči i meka poput svile. Da ju njena leđa nisu još probadala od boli, njegova nezemaljska seksualna privlačnost izludjela bi njezin libido. On nije nimalo nalikovao tipovima iz njene prošlosti sa svojim stilom iz časopisa za muškarce, Armanijevim odijelima i opakim grabežljivim stavom. Visok i čvrst i dominantan, Knox je imao sirovu seksualnu gravitaciju, koja je vukla ljude prema njemu. Sva ta vrhunska samouvjerenost, suzdržana moć i životinjska gracioznost, nju su totalno napaljivale. „Ispričaj mi točno sve što se dogodilo,“ rekao je, gladeći njeno krilo. Bilo je kao da dodiruje vruću svilu. Pera su možda bila mekana, ali nisu bila krhka. Kontrast ga je fascinirao kao i žena kraj njega.

14

Ona je napravila grimasu. „Um ... pa da, nisam sigurna da je to najbolja ideja.“ On je već bio nepojmljivo ljut i ona nije htjela izazivati bijes za koji je znala da još uvijek kuha ispod površine. Njen demon je bio jednako oprezan zbog potpirivanja vatre. „Harper, ovo je vrsta situacije gdje je neznanje još gore.“ Ignorirajući njen molećiv izraz na licu, pritiskao je, „Reci mi.“ Ona je uzdahnula. „Dobro.“ Duboko udahnuvši, obuzeli su ju mirisi čiste posteljine, mirišljava ulja i Knoxova mračna, senzualna kolonjska. „Obavljala sam svoje poslove, tražila proklete ključeve, kad se učinilo da su se lovci pojavili niotkuda. Jedan me nabio preko stola dok je drugi stao ispred mene i držao moje ruke. Nisam se mogla boriti u početku, jer onaj koji mi je zarobio ruke – onaj koji je još živ – poslao me u san. Stalno sam se budila i upadala opet u san.“ Knox se namrštio. „Osjetio sam da je on noćna mora. Vrsta može ponekad poslati ljude u stanje nalik snu, ali oni ne kontroliraju sadržaj snova. Što se dogodilo u njemu?“ „Bila sam ovdje, u našoj sobi. Nije bilo namještaja osim kolijevke. Tamo je bila beba – ne znam da li je trebala biti djevojčica ili dječak, nisam mogla vidjeti. Imao je plamenove umjesto očiju.“ „Uzimajući u obzir da je demon s halucinacijama tvrdio kako ćeš imati 'dijete plamenova', koje će nas sve uništiti, nije iznenađujuće da si sanjala o tome,“ on je naglasio. Ne tako davno, demon iz njihove jazbine koji je bio blizu odmetanja, napadao je Knoxa, uvjeren kako će ubijanje njega, prije nego dobije potomka, spasiti svijet. Poslije nekoliko neuspješnih pokušaja, Lawrence Crow oteo je Harper i pokušao joj napraviti histerektomiju, kako bi ju spriječio da ima Knoxovo dijete. Ona je umjesto toga ubila gada.

Uskoro su otkrili da je Crowove poteze vukla grupa demona koji su sebe nazivali Četiri Jahača – grupa koja je htjela zbaciti Primarne i dominirati nad Amerikom. Vjerovali su kako je Knox, jer je toliko moćan, na njihovom putu.

Knox je također otkrio da je već ubio jednog od Jahača ... ili Jahačicu, zapravo. Isla nije samo htjela da Amerika ima Monarha, već da bude Monarh. Kad je njezin plan propao, napala je Harper. Naravno, on je ubio kučku.

Ipak, Islina smrt nije navela druge Jahače da se povuku. Umjesto toga, pokušali su i nisu uspjeli, izazvati politički rat između Primarnih, nadajući se kako će oni napasti jedni druge. Tek kad je Harper bila vezana za stol, dok je Crow stajao iznad nje sa skalpelom, drugi Jahač je ušetao – demon, 15

Roan, iz njihove jazbine. On je bio i Harperin polu-brat, i sad je bio jednako mrtav kao i Crow.

To je značilo da su dva Jahača još uvijek bila tamo negdje, i Knox se morao zapitati jesu li oni bili iza napada na studio. „Oni su htjeli uzeti i moje prstenje,“ rekla je Harper. „Htjeli su ih prodati.“ Njegov demon je zarežao na tu pomisao. „Većina lovaca prodaje stvari na crnom tržištu. Ponekad su unajmljeni da nabave nešto specifično. Znali smo da postoji rizik da će lovci doći po tvoja krila, ako bi ljudi saznali da ih sad možeš pozvati.“ Sfingina krila bila su vrlo poželjna. Sve dok se nešto od njegove moći nije prelilo u njezin um, i dalo njenim krilima kakav god poticaj su ona trebala da bi se pojavila, ona je bila poznata kao sfinga bez krila. „Držali smo ih tajnom baš zbog tog razloga, pa želim znati kako je, jebiga, netko izvan našeg uskog kruga ljudi, mogao saznati za njih.“ „Lovci su spomenuli tipa; zvučalo je kao da ih je netko unajmio.“ To je zvučalo kao da je unajmljivač bio ili glup ili sklon samoubojstvu, po Harperinom mišljenju – i to ne samo, jer je Knox bio moćan Primarni jazbine koja se protezala preko većeg dijela Nevade i čak dijelom Kalifornije. Ne, to je bilo zato jer povrijediti družicu demona, za kojeg se mislilo kako je najmoćniji koji postoji, nije bilo preporučljivo – pogotovo kad su kružile glasine da taj demon može također prizvati plamenove pakla.

Kad bi lovčev poslodavac znao točno koja je Knox vrsta demona bio, Harper je snažno sumnjala da bi se oni zajebavali s njom, bez obzira koliko su bili glupi ili umorni od života. Ali samo mali broj ljudi znao je što je Knox. To je samo pojačalo strah koji je njihova vrsta već osjećala. A kako su strah i strahopoštovanje dolazili ruku pod ruku u brutalnom svijetu demona, Knoxa su naširoko poštovali i divili mu se.

Kako je bio milijarder koji je posjedovao lanac hotela, casina, barova, restorana i zaštitarskih tvrtki, Knox je bio jednako poštovan i utjecajan u ljudskom svijetu. Skrivao se na otvorenom, baš kao većina njihove vrste.

Teško da je iznenađivalo Harper, što je on bio tako moćna figura. Demoni su voljeli moć, izazove i kontrolu. Kao takvi, mnogi su bili izvršni direktori, političari, poduzetnici, bankari, brokeri na burzama, odvjetnici, kirurzi, policajci i čak slavne ličnosti. „Pa, imamo nekog tko nam može dati odgovore koje tražimo,“ rekao je Knox. Lovac je trenutno bio u kućici za čamce na imanju. Knox je jedva čekao da malog jebača propusti kroz šake. „Ti ćeš sad pričati s njim, zar ne?“ 16

'Pričati' nije baš bila riječ koju bi Knox upotrijebio, ali malo priče bit će uključeno. Provukao je svoje prste kroz njenu kosu, gledajući dok su se zjenice boje lješnjaka njenih staklenih, reflektirajućih očiju iznenada zakovitlale poput tekućine prije nego su se promijenile u duboko oceansko-plavu. Pretpostavljao je da, bez obzira koliko puta bude gledao kako se njihova boja tako mijenja, to će ga uvijek fascinirati. „Ne dok ti ne zaspiš. Treba ti odmor.“ Harper nije htjela da on ode, ali nije ni htjela voditi ga kroz ostatak onoga što se večeras dogodilo, korak po korak. Ionako je već dovoljno mučio samog sebe. „Hvala ti što si me nekako čuo i došao po mene.“ Poljubio ju je, uživajući u njenom okusu. „Hvala tebi što si bila dovoljno jaka da me natjeraš da te čujem. Uvijek ću doći po tebe.“ Držao je njen pogled kad je dodao, „Ako ih je netko unajmio, saznat ću tko je to bio i ubit ću ih. Kunem ti se.“ Ona se nasmiješila. „Ne moraš se zaklinjati. Već znam da hoćeš.“ Kao i uvijek, njena trenutna vjera u njega je ganula Knoxa. Prije Harper, nitko nije nikad gledao u njega s krajnjim povjerenjem – i bili su u pravu što to ne čine. Bio je jednako okrutan, ne opraštajući i nemilosrdan, kao što su kružile glasine da jest. Bio je odan tek nekolicini ljudi, a jedina osoba na Zemlji koja je bila potpuno sigurna od njega, bila je Harper. Ono što ga je zadivljivalo u vezi nje, bilo je što ona nije sumnjala da je sigurna od njega. Čak ni malo.

Uistinu, nitko – čak ni Knox – ne bi ju mogao kriviti kad bi imala sumnje. Vidjela ga je u najgorem izdanju, znala je koju bi razinu kaosa i razaranja mogao izazvati, i gledala ga dok priziva plamenove pakla. Samo je jedna stvar bila otporna na plamenove pakla; bila je to sama stvar koja je rođena iz plamenova. Arhdemon. A točno to je Knox bio.

Različito od onoga u što su neke ljudske religije vjerovale, arhdemoni nisu služili Luciferu; oni su služili samom paklu. Bili su neosjetljivi i bez savjesti kao njihovi unutrašnji demoni; rođeni da kontroliraju, zapovijedaju i uništavaju. Pa opet, Harper ga je prihvatila, vjerovala mu, voljela ga.

Nije to bilo da je ona svojevoljno bila slijepa na njegovu moć ili njegovu pravu prirodu – ne, ona je točno znala što je on, i ušla je u njihovu vezu sa svojim lijepim očima širom otvorenim. Ali ipak ga je uzela kao svog partnera, ipak je s njim razmijenila prstenje, i čak prihvatila njegovog unutrašnjeg demona.

Ukratko, ona ga je jebeno posjedovala. Ali to je bilo okej, jer je zauzvrat ona pripadala njemu.

17

„Nema više priče.“ Zgrabivši daljinski s noćnog ormarića, spustio je elektronske zastore, uranjajući ih u potpuni mrak. „Sad zatvori svoje oči.

Ostat ću s tobom dok ne zaspeš, i bit ću ovdje kad se probudiš.“ Uživajući u načinu na koji se njegova ruka nježno igrala s njenom kosom, Harper je zatvorila svoje oči i pustila samu sebe da otpluta. *** Daske u kućici za čamce škripale su pod Knoxovim nogama, dok je hodao niz jedan od uskih prolaza koji su odvajali tri čamca od kroma i fiberglasa. Mjesečina se cijedila kroz prozore na zgradi, osvijetlivši zabrinuto lice lovca koji je sjedio, vezan za drvenu stolicu. Nije se borio, nije ispustio ni glasa. Sve što je Knox mogao čuti, bila je voda koja je pljuskala o trupove čamaca i škripanje zategnutih konopaca, dok su se čamci lagano ljuljali.

Kako je Harper? pitao je Levi, njegova tamna, široka figura stajala je kraj zida. Vibrirao je od ljutnje. Stražaru se nije sviđalo puno ljudi, ali sviđala mu se Harper i imao je puno poštovanja za nju ... što je vjerojatno bio razlog zašto je na lovčevoj čeljusti bila gadna masnica.

Dobro je. Srećom, spava, odgovorio je Knox. Zaustavio se ispred lovca, kojeg je Levi riješio njegove kamuflažne odjeće i borbenih čizama, ostavljajući ga samo u njegovim boksericama i čarapama – nesumnjivo da bi se on osjećao još ranjivije nego što već jest.

Knox se nije zamarao prikrivanjem svog bijesa. Pustio ga je da ispuni kućicu za čamce, baš kao i u Harperinom uredu. Također je dozvolio svom demonu da izroni na površinu, taman dovoljno da ispusti duboko režanje.

Miris lovčevog straha pridružio se drugim mirisima vode, voska i motornog ulja.

Knoxu se sviđao način kako je lovčevo preplanulo lice problijedilo i njegove smeđe oči bljesnule od straha, ali puno više mu se sviđao kao drhtavi nered, sklupčan u kutu. „Osjećaš se bolje? Baš šteta.“ Ležerno, Knox je nabio ruke u svoje džepove. „Bolja strana je ... možeš pričati. A to je točno ono što ćeš učiniti.“ Frknuo je, ali zvuk je bio previše tih da bi bio podrugljiv. „Kao da vjerujem da ćeš me ostaviti na životu.“ „Ne sjećam se da sam rekao kako ću te ostaviti na životu.“ Stvarno je bilo smiješno da bi noćna mora mogla misliti drugačije. „Mi ovdje ne sklapamo nagodbu i razmjenjujemo informacije za tvoj život. Ja ti govorim da ćeš istinito odgovoriti na moja pitanja.“ 18

Lovac je lagano podigao svoju bradu u gesti otpora toliko slaboj, da je Knoxov demon zakolutao očima, unatoč svojoj ljutnji. „Ispitivao sam nekoliko noćnih mora u prošlosti,“ rekao je Knox. „Spoznao sam da više volim ispitivati tvoju vrstu. Vidiš, mogu bez napora zabiti svoj um u nečiji tuđi i pronaći sve informacije koje trebam. Ima njih nekoliko čiji štitovi predstavljaju izazov. Štitovi moje družice su vrlo jedinstveni; oni su psihički jednaki čeličnim rešetkama, što znači da bih ja morao razrezati svoju vlastitu psihu da ih prođem.“ Ponosio se time što je ona imala tako jaku obranu.

Knox je počeo kružiti oko lovca dok je nastavljao. „Tvoji štitovi su dobri, ali nisu neprobojni. Ipak, nije nikad dobro čitati um noćne more.“ Ali ako bi on zaronio u lovčev um, sve što bi Knox pronašao, bila bi njegova osobna noćna mora. „Ali to me ne odvraća, jer volim izazov. Sviđa mi se što mogu stvarno uživati u procesu ispitivanja. To hrani potrebu mog demona za nasiljem.“ Kad se Knox pomaknuo da ponovo stane točno ispred njega, lovac je teško progutao i rekao, „Nisam ju ja povrijedio.“ „Ne, ali držao si ju dok drugi jest. Stajao si i nisi ništa učinio, dok je ona bila u bolovima. To je jednako loše.“ Knoxov demon je pritiskao za slobodom, želeći natjerati noćnu moru da plati. Uskoro, Knox mu je obećao. „Sfingina krila su baš prekrasna, nisu li? Pretpostavljam da bi krila moćnog Primarnog kao Harper, vrijedila toliko novca da te doživotno zbrine.“ Knox je nagnuo glavu. „Tko ti je točno ponudio taj novac?“ „Nitko. Mi smo samo bili oportunisti.“ Knox je uzdahnuo. „Uvijek je tako razočaravajuće kad mi ljudi lažu. Ne sviđa mi se biti razočaran.“ „To je istina.“ „A to je još jedna laž, za koju ćeš platiti. Napali ste moju družicu – to je pakleni rizik za poduzeti, uzimajući u obzir da je ona moćna i da ste točno znali što ću vam uraditi ako budete uhvaćeni. Uostalom, većina demonskog svijeta vjeruje kako Harperina krila njoj nikad nisu došla. Ne vidim zašto bi lovci nasumice ciljali Harper, osim ako nisu vjerovali drugačije. Vrlo malo ljudi zna istinu, i sasvim sam siguran kako je jedini način da su lovci čuli za to, ako im je netko rekao.“ Njegova Adamova jabučica poskakivala je dok je buljio u Knoxa, očiju sad već poprilično sjajnih od straha. „Mogu razumjeti zašto bi ti bio toliko odlučan da zadržiš informacije.

Osobno, ne bih imao ništa od toga da izbrbljam sve što znam, osobi koja će me ubiti. Ali ti bi stvarno, stvarno trebao sve izbrbljati.“ 19

„Već sam ti rekao, mi smo samo bili – „ „Za svaku laž koju izgovoriš, povrijedit ću te toliko jače.“ „Mogu reći da smo bili unajmljeni ako je to ono što želiš čuti, ali to neće biti istina.“ Kad je njegov mobitel zazvonio, Knox je rekao, „Zapamti to.“ Izvukao je mobitel iz unutrašnjeg džepa svoje jakne i ugledao 'Jolene' kako bljeska na ekranu. Jolene Wallis bila je Harperina baka, lukavi i jak Primarni, i žena koja će uništiti bilo koga, tko zaprijeti njenoj obitelji. Pitao se da li je čula, da je Harper bila napadnuta. Nitko nije ništa objavio, ali Jolene je imala izvore svugdje. „Moram primiti poziv.“ Pustiti lovca da se malo znoji ionako će pridonijeti zabavi njegova demona. Knox je otišao par metara dalje i odgovorio, „Halo.“ „Čula sam da se nešto dogodilo u Harperinom uredu,“ odrezala je Jolene, sva poslovna. „Je li ona dobro? Ne javlja se na svoj telefon.“ „Ona spava,“ rekao je Knox. „Ukratko, napali su ju lovci, koji su bili unajmljeni da ukradu njena krila. Nisu uspjeli i ona se dobro oporavlja.“ Siktaj. „Reci mi da su mrtvi.“ „Jedan jest. Drugi će biti kad mi pruži odgovore koje želim.“ „Moram ju vidjeti.“ „Ne sad. Pusti ju neka spava. Treba joj to.“ Naročito jer u posljednje vrijeme nije dobro spavala. Čuo se pomireni, ali dugačak, patnički uzdah. „Izvještavaj me. Želim znati sve što ti to kopile kaže. Natjeraj ga neka plati.“ Linija se prekinula.

Spremajući svoj telefon u džep, Knox je čuo Levija kako govori lovcu. „Nemoj misliti da će ti laganje pomoći. Knox želi odgovore, istina, ali bit će sretan ako mučenjem dođe do njih. Ovo nije ništa drugo do predigra.“ Bilo je istinito da su Knox i njegov demon voljeli igrati se s njihovom lovinom. Vraćajući se natrag da stane ispred lovca, pitao je, „Gdje smo ono stali?“ „Što više laže, više će ga boljeti,“ rekao je Levi uslužno. „Tako je.“ Knox je uzdahnuo na lovca. „A ti si opet lagao, ako se dobro sjećam. Neki ljudi su takvi mazohisti. Pretpostavljam da je dobro za tebe to, što se čini da voliš bol. Pomoći će ti da izdržiš slijedećih par sati.“ Knox je prizvao kuglu paklene vatre i odskakivao njome u svojoj ruci. „Jesi li ikad pojeo jednu od ovih?“ Stolica je zaškripala kad se lovac trgnuo unatrag, izgledajući šokiran pitanjem. „To je standardna kazna unutar naše jazbine, nije li, Levi?“ 20

„Jest,“ kosac je potvrdio. „Čuo sam da prokleto boli. Spali tvoj jezik, usta, grlo, dušnik, pluća, stomak i naposljetku tvoja crijeva prije nego što se ugasi. Naravno, boli paklenski jače kad je to visoko naponska, smrtonosna kugla. Ta će spaliti osobu iznutra prema van, ostavljajući leš kao otopljen, mjehurićast nered dok napokon ne ispari.“ Lovčev uspaničeni pogled strijeljao je od Knoxa do plamteće kugle u njegovoj ruci.

Knox je nagnuo glavu. „Izgledaš iznenađen da bi netko upotrijebio takvu kaznu. Nije tajna da sam ja okrutan i nemilosrdan.“ Pogledao je u Levija. „Možda neki misle da sam smekšao, sad kad sam sparen.“ „Ti mekan?“ Levi je frknuo. „Ako išta, to me očvrsnulo,“ Knox je rekao lovcu, „jer je moj nagon da zaštitim svoju družicu tako intenzivan i urođen. Mnogi su već umrli jer su ju povrijedili, pa me istinski zbunjuje, da itko može pretpostaviti kako to mogu učiniti i ne platiti svojim životom. A opet, ti si ju povrijedio.“ „Nisam bio ja, ja sam samo – „ „Držao ju kako se ne bi mogla obraniti dok je drugi pilio njena krila; da, znam.“ Njegove oči su se zacrnile samo na trenutak, a lovac je nervozno oblizao svoje usne. „To nije bilo ništa osobno. Samo posao.“ „Posao?“ Knox je tutnjao.

Levi se dramatično trznuo. „Dovraga, lovče, samo kopaš sebi još dublju rupu ovdje.“ „Samo sam mislio da – „ „Stvarno ništa ne bi mogao reći da bi opravdao ono što si učinio.“ Knox je napravio korak bliže njemu. „Kao što sam rekao ranije, neću sklapati nagodbe s tobom. Nećeš umrijeti brže ako mi kažeš istinu odmah. Neću te poštedjeti nimalo boli – ne nakon onoga što si učinio mojoj družici. Ali u tvom je najboljem interesu da budeš iskren.“ Progutao je. „Zašto?“ „Zato jer se i moj demon želi s tobom igrati,“ Knox je rekao meko, „a ja sam odlučio to mu dopustiti.“ S lovčevog lica je nestala sva boja. Pa, tko bi htio imati posla s bićem, mračnim i psihopatskim kao Knoxovim? „Često se zanese kad je u pitanju mučenje,“ Knox je nastavio. „Ali postoji mogućnost da će mu brže dosaditi, ako ima odgovore koje treba.

Kažem 'mogućnost', jer se stvarno ne može znati za sigurno. Ako bi se ti radije kockao, i to je u redu. Kako god, bit ćeš u bolovima i umrijet ćeš – ovo je za mene situacija u kojoj svakako pobjeđujem. Dakle, možeš mi reći 21

ono što želim znati odmah, pretrpi užas na kratko vrijeme i onda umri ... ili mi možeš reći što želim znati naposljetku, trpi užasno pakleno duže vremena, i onda umri.“ Knox je vrtio kuglu paklene vatre. „Sad, pitam te ponovo. Tko te unajmio?“ Lovac je otvorio svoja usta i progovorio.

22

Harper su probudili mirisi kave, peciva i kremastog sira. Nije se pomakla ili otvorila svoje oči, ali Knox je morao osjetiti da je ona budna, jer se lupkanje po tipkovnici njegovog laptopa zaustavilo. Prsti su zatim pomakli njenu kosu u stranu i on je utisnuo poljubac na njenu sljepoočicu. „Jutro, dušo.“ „Jutro,“ promrmljala je u debeli jastuk. „Koliko je sati?“ „Sedam. Dobro si, dugo odspavala. Bilo je to olakšanje. Nisi dobro spavala u zadnje vrijeme.“ Pregledavajući samu sebe, shvatila je da su se njena krila stopila s njenim leđima, što je značilo da su zacijelila. Također je shvatila da je netko – najvjerojatnije Knox – navukao majicu na nju dok je spavala.

Otvarajući svoje oči, pronašla ga je poduprtog jastucima na njegovoj strani masivnog kreveta, laptop je ležao na nogama koje su bile ispružene ispred njega. „Što je lovac imao za reći?“ „Reći ću ti sve o tome dok jedeš. Sjedi.“ Ali njoj je bilo baš tako udobno. Deluxe madrac i super mekana posteljina davali su joj osjećaj kao da je omotana oblakom. Hedonistički luksuz nije bio ograničen na krevet. Cijela je soba bila raskošna s visoko kvalitetnim namještajem, rijetkim uvoznim podovima, ogromnim ormarom i balkonom, koji je više sličio terasi s malim bazenom. Knoxu se stvarno sviđala njegova udobnost.

Njegov prst pratio je školjku njenog uha. „Diži se.“ „Zar stvarno moram?“ cvilila je.

Njegove usne su se trznule. „Da ili će se tvoj doručak ohladiti.“ Zatvorio je svoj laptop i odložio ga na noćni ormarić. „Onda će ti Meg opet držati prodiku jer ne jedeš dobro.“ Bilo je razumljivo, mislio je Knox, da su njeni ciklusi spavanja i apetit bili poremećeni. Skoro umrijeti od ruku mračnih čarobnjaka i onda opet od demona blizu odmetanja, uzdrmalo bi svakoga. Biti odgovorna za smrt svog polu-brata, iako je on u cijelosti zaslužio umrijeti, povlačilo bi strune srca koje je osjećalo tako duboko kao Harperino. „Hajde, dušo, podigni se.“ „Okej,“ promumljala je, boreći se s podizanjem u uspravan položaj.

Poljubio ju je. Mekano. Nježno. Pažljivo. Harper ga je mrko pogledala. „Ja nisam princeza od stakla.“

23

Nasmiješio se. „Ne, ti to definitivno nisi.“ Postavio je tacnu s hranom preko njenog krila. „Jedi.“ Samo kako bi ga uzrujala, prvo je pijuckala svoju kavu. Njen demon se nacerio, kad su se njegove oči suzile. Ni njemu se nije sviđalo kad bi se ponašali kao da je lomljiv. „Pa, što je lovac rekao?“ Knox je čekao dok ona nije zagrizla u svoje pecivo, prije nego je progovorio. „Poslan im je anonimni, šifrirani e-mail s pozamašnom ponudom, ako bi se uspjeli dočepati tvojih krila.“ „Znači mi ne možemo slijediti e-mail?“ „Ne. Sam se uništio ubrzo nakon što je otvoren.“ „Pametno.“ I užasno nezgodno, pomislila je namrštivši se. „Kako su oni trebali kontaktirati tu osobu, kad bi imali moja krila?“ „Nisu. Njihove upute bile su da ostave tvoja krila na određenoj destinaciji – skladištu, nedaleko odavde – gdje bi ih čekao njihov novac.

Jednom kad bi oni otišli, netko bi istupio da zgrabi krila. Ako se nisu pojavili na vrijeme, nema novca.“ „U koje točno vrijeme su se oni trebali pojaviti na mjestu razmjene?“ „Osam sati navečer – nisam ga čak ni počeo ispitivati u to vrijeme.“ Knox je vrtio uvojak njene kose oko svog prsta. „Keenan i Larkin svejedno su otišli do skladišta i pogledali uokolo, ali nisu pronašli ni traga nekome.“ „Sranje.“ Jako je zagrizla u svoje pecivo. Znala je da nije fer iskaljivati svoj bijes na pecivu, ali što je, tu je. „Njima su također dane stroge upute da te ne ubiju.“ Harper je trepnula. „Stvarno?“ „Ova osoba je htjela tvoja krila, ali nisu te htjeli ubiti. Navodno su bili vrlo odlučni u vezi toga u njihovom e-mailu.“ „Neke ideje o tome zašto bi to njima bilo važno?“ Knox je slegnuo ramenima. „Može biti da oni jednostavno vjeruju kako ja zapravo mogu prizvati plamenove pakla i nisu htjeli da ja oslobodim te plamenove zbog žalovanja. Naposljetku, kakve koristi imaju od tvojih krila, ako svijet više ne postoji?“ Harper bi voljela da može reći da, ne, on ne bi otišao toliko daleko i uništio svijet, ako bi ona umrla. Ali demon koji izgubi svog partnera bio je opasno stvorenje, a ako je taj demon dovoljno moćan da bez imalo napora uništi svijet, zašto ne bi?

Odmetnuti arhdemon je umalo to učinio jednom prije, zbog čega je Lucifer – ili Lou, kako je volio da ga zovu – pristao držati vrstu u paklu.

Ali kako nije pristao okupiti bilo koje arhdemone koji su možda još lutali

24

planetom, ostavio je Knoxa točno tamo gdje je i bio – bez sumnje zadovoljan zbog rupe u dogovoru. Tip je bio munjen.

Lou je također bio prilično uporan da Knox brzo napravi dijete Harper.

Od kad je odmetnuti demon tvrdio da je imao viziju, kako će oni imati dijete, koje će uništiti demonsku vrstu, Lou je dosađivao Knoxu neka ju oplodi. Također je htio da nazovu dijete Lucifer. Nema šanse da se to dogodi. „Keenan će nabaviti imena glavnih skupljača krila, budući su oni najvjerojatniji sumnjivci u ovom trenutku,“ rekao je Knox. „Posjetit ću svakog od njih ako budem morao, ali saznat ću tko je poslao lovce na tebe.“ „Nagađam kako ne želiš da i ja pođem s tobom.“ Ne, Knox to nije želio. Htio je da ona bude daleko od bilo koga, tko bi žudio za njenim krilima. Pažljivo je birao riječi, znajući kako se ona ne voli osjećati tetošeno. „Demoni vole stvari koje su lijepe i sjajne. Ovi demoni su možda nevini od žudnje za tvojim krilima, ali ako te izložim njihovim pogledima, njihovo zanimanje može se onda okrenuti prema tebi.“ Harper to uistinu nije mogla poreći, što ju je pomalo živciralo. „Na drugu temu, Larkin i Keenan su uklonili leš iz tvog ureda i očistili krv.“ „Poruči im da sam rekla hvala.“ Nije se veselila suočavanju s neredom. „Osjećali su se bespomoćno vidjevši te povrijeđenu, pa su zapravo bili sretni što mogu nešto učiniti za tebe. Razljućeni su onime što se dogodilo.

Trebala bi znati da je dio odgovornosti Tanner naprtio na svoja ramena.“ Zastenjala je. „On nema razloga za to. Da, on je moj tjelesni čuvar, ali dali smo mu slobodnu večer, jer sam se ja vozila s tobom i Levijem. Nije moguće da on krivi sebe što nije bio tamo, kad nije bilo apsolutno nikakvog razloga zašto bi trebao biti.“ „Pa, on krivi sebe. I ništa što sam ja rekao, nije ga natjeralo da se osjeća drugačije.“ „Razgovarat ću s njim o tome kasnije.“ Otpila je gutljaj svoje kave. „Sad, zašto mi ne bi rekao zbog čega si jučer skratio naš telepatski razgovor.“ „Ili bi možda mogli gledati TV neko vrijeme.“ Zgrabivši daljinski, upalio ga je. „Knox.“ Uzdahnuo je. „Po prvi put u zadnjih par mjeseci, jedeš kako treba. Ne želim da se to prekine.“ „Nastavit ću jesti, kunem se.“ Kako bi to dokazala, odgrizla je još jedan zalogaj peciva. „Hajde, reci mi.“ Duboko je udahnuo. „Carla, Bray i Kellen napuštaju jazbinu.“ „Znači tako,“ rekla je Harper, ravnog tona. S obzirom da je Carla bila njena majka, to bi ju trebalo zaboljeti, točno? Nije. One nisu nikad imale 25

odnos. Kad je Harperin otac, Lucian, odbio Carlu i kao svoju družicu i kao svoje sidro, nešto u toj ženi jednostavno je puklo. Njeni pokušaji da pobaci Harper nisu uspjeli, kao ni njen zahtjev da incantor – demon sposoban koristiti magiju – zarobi Harperinu dušu u bočici. Jolene je platila Carli da rodi Harper, i u tom trenutku su ju vragolani preuzeli.

Takva okrutnost bila je savršen primjer koliko točno demoni mogu postati nestabilni, ako izgube svojeg partnera. Ipak, Carlina bol nije bila izgovor. Ako su stvari, koje je Roan rekao Harper neposredno prije nego ju je pokušao ubiti, bile istinite, Carla je još uvijek bila nekako uvrnuta.

Jedna stvar koju je Harper sigurno znala, bila je ta, da Carla – sebična, sitničava i štetna – neće nikad imati pozitivnu ulogu u njenom životu, pa zašto ju onda zadržavati u njemu? „Ne mogu reći da je to neočekivano.“ Zapravo, Harper je bila iznenađena što su ostali toliko dugo. „Mislim, tko želi odgovarati osobi koja je ubila njihovog sina?“ „Ti si također osoba koju je njihov sin zamalo ubio,“ odgovorio je Knox. „Roan se urotio protiv svih Američkih Primarnih, ne samo tebe.“ „Ali Carla i Bray u to ne žele povjerovati.“ „Ne, ne žele. Oni u potpunosti napuštaju Vegas.“ Knoxu je to bilo drago, ali zadržao je zadovoljstvo izvan svog glasa. „Kupili su kuću u Washingtonu.“ „Valjda ima smisla da oni žele biti što dalje od mene.“ „Čini mi se da Kellen još uvijek nije odgovorio na nijedan od tvojih poziva,“ rekao je, odnoseći se na njenog drugog polu-brata. „Niti jednog.“ Tinejdžer je u početku stupio u kontakt s Harper, nadajući se da će ostvariti neki odnos s njom, ali imao je naviku isključiti ju, kad god bi stvari postale napete između nje i njegove najuže obitelji. „Ja sam nekako ... um ... odustala.“ „Zato jer ti nisi naivka za kažnjavanje.“ Knox nije dodao, kako nema šanse da će dozvoliti Kellenu pokušati progurati se natrag u Harperin život. Već je jednom prije upozorio klinca kako neće tolerirati ponovno povlačenje od Harper; on se nije jebeno zezao. Neće nikome dopustiti da se tako igra s njezinim osjećajima.

Knox je ovio ruku oko njene brade i okrenuo njeno lice prema svojem. „Nemoj im dopustiti da te povrijede, dušo.“ Protrljao je palcem preko njene donje usne. „Ne možeš promijeniti što ti zamjeraju za Roanovu smrt, ali možeš promijeniti to, što im dopuštaš, da te tjeraju da se loše osjećaš zbog toga.“

26

„Nije da se ja loše osjećam zbog toga,“ rekla je Harper. Roan joj se nikad nije sviđao, i nikad nije pomislila kako ima šanse da oni imaju bilo kakvu bratsku vezu, ali također nije nikad mislila da će ga morati ubiti. Tehnički, njen demon bio je taj koji je počinio djelo, ali demon je bio dio njene duše, i to je značilo da je Harper dijelila odgovornost.

Njen demon ga nije samo ubio. Hladno se igrala njime, prije nego ga je bacila u plamenove pakla – plamenove koje je nekako sposobna prizvati otkako su oni, u nedostatku bolje riječi, 'porodili' njena krila.

Prisiljena da samo gleda dok je njen demon divljao i uništavao, napušen svom tom moći ... Harper nikad neće zaboraviti kakav je to bio osjećaj.

Demon je htio osvetiti Harper. Htio je natjerati Roana i njegovog suurotnika da se osjećaju jednako bespomoćnima, kao što su oni nju natjerali da se osjeća. Ono što njen demon nije shvatio, bilo je da su i njegove akcije ostavile nju, da se osjeća krajnje bespomoćno.

Ona se nije ljutila na svog demona. Biće nije razmišljalo kao ona, nije 'osjećalo' kao ona. Apsolutno nije imalo smisla očekivati od njega da položi račune za bilo kakvu emocionalnu povrijeđenost koju su njegova djela mogla izazvati.

Demonu, to je sve bilo vrlo jednostavno: Roan ju je namjeravao ubiti, stoga je morao umrijeti.

Harper je to razumjela, ali još uvijek nije bilo lako prihvatiti da je smrt njenog polu-brata dijelom njena krivnja jer, kvragu, nije ona sazdana od kamena. Znači, da, možda nije spavala baš dobro neko vrijeme i možda je njen apetit trpio. Ali to je djelomično bilo jer ... „Ja ne osjećam krivnju zbog njegove smrti. Osjećam se krivom, jer se zapravo ne kajem zbog onog što smo ja i moj demon učinili te noći. Bilo je on ili ja – cijenim svoj život više nego sam cijenila njegov. Pa ipak, on je bio moj polu-brat.“ Trebala bi se loše osjećati zbog toga. „Samo u biološkom smislu. On ti nikad nije nijednom bio brat, Harper.

Nikad nije rekao ljubaznu riječ o tebi, stalno je činio stvari kako bi te povrijedio, i onda te jebeno pokušao ubiti. Vragolani su tvoja obitelj. On nikad nije bio dio nje.“ Njen demon u potpunosti se složio. Harper je uzdahnula. „U pravu si.“ „Ja sam uvijek u pravu, dušo. Tebi samo treba malo vremena da to shvatiš.“ Ona se zakikotala. „Stvarno?“ „Da, stvarno. Sad dovrši svoj doručak.“ Pojačao je ton na TV-u, nadajući se da će ju to možda odvratiti od njenih misli. Upravo je

27

namjeravao zgrabiti svoj laptop i dovršiti odgovore na svoje e-mailove, ali riječi reportera vijesti zaokupile su njegovu pažnju. „ ... kad ju je policija jutros uhitila poslije vatre, rekla im je da je stavila svog sina u pećnicu, jer je on bio zamijenjeno dijete. Ona navodno vjeruje kako su njeno vlastito dijete otele vile, koje su u zamjenu ostavile njihovo dijete. Susjedi opisuju Lipton kao ugodnu i uvijek spremnu pomoći, ali oni također tvrde da je ona bila vrlo hladna prema svom sinu. Srećom, dječak je uspio pobjeći iz kuće i relativno je neozlijeđen.“ Harper se namrštila. „Pokušala je spaliti svog sina u pećnici? To je bolesno.“ „Roditelji koji tvrde da su njihova djeca zamijenjena, jednom davno su bili uobičajena stvar,“ Knox joj je rekao. „Većinom, to je bila tvrdnja onih ljudi čija su djeca imala poremećaje ili razvojne nedostatke. Pričalo se da, kako bi prepoznali zamijenjeno dijete i poništili zamjenu, morali bi činiti takve stvari kao što su udaranje, bičevanje ili spaljivanje djeteta u pećnici.

Neki roditelji to su koristili kao izgovor za ubijanje vlastite djece.“ Harper je zinula. „I prošli su nekažnjeno?“ „Šokantno, da.“ Zgrabio je svoj mobitel s noćnog ormarića i nazvao poznati broj. Kad se demon javio poslije drugog zvona, Knox je pitao, „Vidio sam vijesti. Trebam li nešto znati?“ Nije bio sasvim iznenađen odgovorom. „U redu. Bit ću kod tvoje kuće za sat vremena.“ Završavajući poziv, rekao je Harper, „To je bio Wyatt Sanders.“ „Detektiv?“ „Da.“ Wyatt je također bio jedan od demona u njihovoj jazbini. „Čini se da je mali dečkić demon.“ Njena usta opet su se otvorila. „Govoriš li ti to meni da stvarno postoje takve stvari, kao što su zamijenjena djeca?“ „Bile su nekad davno,“ rekao je, podižući se iz kreveta. „To su bili dani prije nego su DNK testovi mogli biti napravljeni.“ Odlažući poslužavnik u stranu, pratila ga je u garderobu. „Ozbiljno?“ Izabravši novo odijelo, Knox je počeo otkopčavati svoju košulju. „To se nije često događalo. Kad bi se dogodilo, većinom je to bilo s cambionima.

Kako su oni napola ljudski, njihovi unutrašnji demoni mogu katkad biti uspavani, čineći ih više-manje ljudskima. Smatralo se dobrotom, pustiti ih da odrastu u ljudskom svijetu, gdje bi bili prilično normalni, nego u brutalnom svijetu demona, gdje bi ih smatrali slabima.“ Njen odgovor je izblijedio u pozadini njenog uma, dok je gledala kako se njegovi mišići tečno grupiraju i mreškaju ispod sve te glatke kože. Nitko nije imao pravo izgledati tako dobro. Ozbiljno. Na tom tijelu nije uopće 28

bilo sala. Bio je moć i snaga i odisao je energijom alfa mužjaka, od koje se naježila. Ona je samo htjela pratiti te trbušnjake svojim jezikom – Duboko režanje zatutnjalo je iz njega. „Ne možeš me tako gledati, dušo.

Kad bih mislio da se možeš nositi s time koliko jako te trebam jebati, sad bih bio u tebi.“ Knox joj sad nije mogao dati mekano i polako. Ne kad je njen strahom ispunjen vrisak još uvijek proganjao njegov um, i divlja potreba ga još uvijek lupala. „Ali kasnije, kad budeš imala vremena propisno se oporaviti, imat ću te.“ „Fascinantno,“ rekla je suho, iziritirana jer je govorio kao da je ona neki nježan cvijet s kojim je trebalo oprezno rukovati. Kad ne bi znala da je on još malo uzdrman nakon onog što se dogodilo, dobro bi ga oprala zbog toga. Danas, malo će mu progledati kroz prste.

Sjedajući na kožnu sofu u središtu garderobe, rekla je, „Da se vratimo na stvar sa zamjenom djece ... mogu razumjeti zašto je to smatrano ljubaznošću za slabe cambione, ali to nije bila ljubaznost prema ljudskoj djeci.“ Knox je navukao čistu košulju i počeo ju zakopčavati. „Demonima je bilo dozvoljeno zamijeniti dijete samo za ono, koje je bilo toliko bolesno, da nije bilo šanse da će preživjeti.“ Pa, to nije bilo tako loše. „Rekao si da se to više ne radi, ali Wyatt tvrdi da je klinac jedan od nas.“ „Da. I imam svaku namjeru saznati tko se usudio ostaviti zamijenjeno dijete, bez mog znanja ili dozvole.“ Odgurnula se na svoje noge. „Želim ići s tobom.“ On je uzdahnuo. „Harper – “ „A-a. Potpuno sam zacijelila, pristojno se naspavala, i previše toga mi se vrti u glavi, da bih se opustila. Uz to, ovo nije mala stvar.“ Lukavo, upitala je, „Zar me ne bi radije imao kraj sebe, gdje se sam možeš uvjeriti da sam dobro?“ On je suzio svoje oči. „Igraš prljavo.“ „Hvala.“ „Ipak bih više volio da ostaneš ovdje, unutar ova četiri zida, gdje si najsigurnija.“ Ona se namrštila. „Zbog čega si pomislio da ću ostati unutar ovih zidova cijeli dan?“ On se ukočio. „Namjeravaš otići na posao?“ „Zašto ne bih?“ „Možda zato jer si tamo jučer bila napadnuta.“

29

„Ako misliš da ću bilo čemu ili bilo kome dopustiti da pokvari moj studio, lud si. Ja neću biti uplašena na svom radnom mjestu.“ Bila je to njena bebica; voljela ga je. „Slatko je – i neporecivo iritantno – da me želiš omotati u vatu, ali to se nikad neće dogoditi. Nije kao da je to bilo prvi put da sam ikad napadnuta. A ako je ovo tvoj pokušaj da me skreneš s teme o kojoj smo raspravljali, neće upaliti, Thorne.“ Škrgutao je svojim zubima. „Samo želim da si sigurna.“ „Znam to.“ Prilazeći mu, vješto je zavezala njegovu kravatu i slatko se nasmiješila. „Ali stvarno, koje bi mjesto za mene moglo biti sigurnije od onoga kraj tebe?“ Njegova mala sfinga uvijek je znala koje tipke pritisnuti da dobije što želi, pomislio je Knox uz ogorčeni uzdah. Njegov ju je demon htio povesti s njim; htio je tamo gdje ju može držati na oku. Kad bi stvorenje radilo po svome, ona ga nikad ne bi napustila.

Demon se vrlo lako zamarao i imao je malo strpljenja za ljude. Harper je zapravo bila jedina koja mu je pružala osjećaj zadovoljstva. Bio je potpuno šarmiran njome, njeno mu je društvo bilo ... ispunjujuće. Uvijek ga je zabavljala i nasmijavala. Kad je ona bila kraj njega, demon je bio više pasivan i dobro se ponašao.

Knox je vrhom svog prsta pratio ogrlicu od trnja, nalik tetovaži, na njenom vratu. Bio je to jedan od tri žiga posjedovanja, koja je njegov demon ostavio na njenoj koži. Morao se složiti s Harper da, uistinu, staviti žig na njeno grlo, gdje je bio vrlo upadljiv, bilo je jednako znaku 'Sva prava rezervirana', ali njegov je demon htio da bude jasno kako je ona zauzeta.

Bilo koji demon koji bi ugledao žigove na njenom mesu znao bi što su oni; razumio bi da je ona njegova i samo njegova.

Jednako tako posesivno, njen demon je ostavio dva žiga na njemu – jedan na njegovom zatiljku, i jedan preko njegovih lopatica, čineći da oba nalikuju produžetku onog drugoga. Oba su bila plemenska i muževna s debelim, šiljastim krivuljama i čvrstim, crnim linijama. Knox neće lagati; totalno je napaljivalo i njega i njegovog demona, što ih je njen demon žigosao. „Hajde, Knox, znaš da me nitko ne može bolje sačuvati od tebe.“ Bila je u pravu oko toga. „Vrlo si dobra u dobivanju onoga što želiš.“ Harper se nacerila. „Učila sam od najboljeg.“ Njen partner bio je prokleto dobar u tjeranju vode na svoj mlin. Svakako je ponekad mogao zapričavati ju u krugovima. Morala je brzo naučiti kako držati korak ili bi ju sasvim pregazio – jednostavno je bilo u njegovoj prirodi da gura naprijed, kad je nešto htio.

30

„Pomoći ću ti da se obučeš.“ „Ne trebam – “ „Samo me pusti da se pobrinem za tebe.“ Osjetivši da mu je to bilo potrebno, popustila je. „Okej.“ Harperinom demonu prilično se sviđalo kako ju je pažljivo i pobožno dodirivao, dok ju je skidao do gola i onda oblačio u plave traperice i crnu košulju dugih rukava koju je izabrala. Čak je inzistirao na četkanju njene kose – nešto što je često radio, kao da ga je to nekako smirivalo.

Kad su oboje napokon bili spremni da krenu, uhvatio je za ruku i vodio ju niz zakrivljeno stubište, duž širokog hodnika, i do mramornog predvorja. Tamo, pomogao joj je da navuče svoju jaknu, prije nego ju je poveo van i niz široke stepenice, s rukom na donjem dijelu njenih leđa.

Levi je otvorio stražnja vrata Bentleya – jednog od nekoliko luksuznih automobila koja je Knox imao, spremljenih u garaži. Kad su Knox i Harper kliznuli unutra, Levi je krenuo duž dugačkog, zakrivljenog prilaza, vozeći kraj prostranog, prekrasno održavanog travnjaka i čuvarske kućice.

Imanje je bilo ograničeno visokim, ciglenim zidovima koji su mogli biti obični, da nije bilo bršljana koji ih je pratio cijelom dužinom. U početku, Harper je bila malo zastrašena veličinom imanja. Bilo je to svjetlosne godine udaljeno od većine domova u kojima je odrasla sa svojim nomadskim ocem. Ali sad ... pa, sad se osjećala kao kod kuće.

Palača je bila rastegnut, raskošan, prekrasan primjer moderne arhitekture, ali nije bila pretjerano ekstravagantna. Nije bila upadljiva ili razmetljiva. Umjesto toga, imala je toplu eleganciju i isti neporecivi šarm kao i njezin vlasnik.

Također je imala plavo-zatamnjene, neprobojne prozore, koji su Harper bili totalno super.

Dok se crna, teška, metalna kapija širom otvarala, Knox je progovorio. „Što kažeš da odemo nekamo na nekoliko dana? Možda provedemo neko vrijeme na jahti?“ Uzimajući u obzir da je bila naviknuta na njegove pretjerano zaštitničke poteze, Harper je mislila kako je stvarno ovo trebala predvidjeti.

Prebacujući jednu nogu preko druge, poprijeko ga je pogledala. „Uistinu, Knox, nisam traumatizirana onime što se dogodilo. Ne moram otići iz Vegasa.“ Knox je gladio njeno bedro. „Nitko te ne bi krivio kad bi otišla. Nije to baš bilo opuštajuće mjesto za tebe, tijekom prošle godine. Puno ljudi u tvom položaju htjelo bi se odmoriti od toga.“ „Ja nisam kao puno ljudi. Knox, ozbiljno, stvarno sam dobro.“ 31

Knox je mogao osjetiti da ona iskreno vjeruje u to, ali on nije bio uvjeren – ne kad je njeno tijelo vrištalo, 'pod stresom!' Znao je da je ona daleko od lomljivog, ali toga se bilo teško sjetiti kad je izgledala tako ispijeno i istrošeno. „Trebam tvoje obećanje da, ako osjetiš da ti postaje previše – “ nježno je potapšao njenu sljepoočicu „ – da ćeš me pozvati.“ „Obećavam.“ „I trebam da mi također obećaš da ćeš biti na oprezu. Moguće je da će još lovaca biti poslano. Sumnjam u to, jer, iako su lovci pohlepni, nisu dovoljno glupi da traže nešto, zbog čega su druga dva ubijena. Ipak, možda ima nekih koji će to učiniti za pravu cijenu. Svatko ima cijenu.“ „Bit ću oprezna,“ zaklela se. „Dobra djevojka.“ Poljubio ju je meko, jedva odolijevajući nagonu da uzme njena usta jako i pogosti se njome. Držao je sebe pod kontrolom, ali bila je to borba. „Ne znam tko je saznao da možeš letjeti. Stražari znaju, tvoja obitelj zna – moguće je da je netko načuo jednog od njih, kako priča o tome. Ako je tako, sumnjam da je netko možda prenio tu informaciju drugoj osobi koja bi ih željela. Ili to ili oni sami žude za tvojim krilima. Oni možda također znaju točno koliko su tvoja krila jedinstvena.“ „Ako oni znaju, nisu rekli lovcima. Bili su iskreno iznenađeni kad su vidjeli boje mojih krila.“ „U svakom slučaju, oni očito nemaju pojma da ti možeš prizvati plamenove pakla inače sumnjam da bi riskirali pokušati doći do tvojih krila.“ Plamenovi pakla mogli su uništiti sve osim arhdemona – ništa drugo nije bilo otporno na plamenove, zbog čega je Knox izrazito pazio, kako bi se osigurao da demonski svijet ne otkrije kako ih on uistinu može prizvati.

Kad je uznemirujuća misao sinula Harper, uspravnije je sjela. „Ili su možda baš zato i učinili to. Ako bi netko posjedovao krila koja su na neki način ... rođena iz plamenova pakla ... imali bi gomilu jebene moći, ako postoji neki način da oni posegnu u to. Vrstu moći protiv koje bi se jedino ti mogao boriti.“ Knox je iskrivio usta, razmišljajući o tome. „Istina, ali ne vjerujem da bi oni mogli posegnuti u nju. Ne ukoliko nemaju neki način spajanja tvojih krila na njih – a sasvim sam siguran da je to nemoguće.“ „To ne znači da ne postoji netko voljan to isprobati. To je samo nešto što trebamo uzeti u obzir.“ „I hoćemo,“ uvjerio ju je. „Dok smo zaposleni otkrivanjem osobe iza napada, morat ćemo staviti na stranu našu istragu preostalih Jahača.“

32

„Što bi moglo biti točno ono što netko želi,“ ona je naglasila. „Jahači su mogli unajmiti lovce ili da te razljute, ili da te smetu – možda čak i oboje.“ To je bilo nešto što je on već razmatrao. „Da, ali moram biti siguran.

Svaka neposredna prijetnja za tebe mora biti eliminirana.“ Zataknuo je njenu kosu iza njenog uha. „Osjećao bih se puno bolje, ako bi ti pristala naučiti kako prizvati plamenove. Tako si ih mogla prizvati jučer.“ „Izazvala sam puno uništavanja posljednji put.“ Dovoljno da ju uplaši toliko, da to nikad ne poželi ponoviti. „To je većinom bio tvoj demon.“ „Da, sjećam se kako se napušio moći. On bi volio to ponoviti.“ Već od same pomisli na to, razdragano je trljao rukama. „Ali ako ne naučiš kako ih prizvati i usmjeriti plamenove, mogla bi ih slučajno prizvati – mislim da to ne želiš.“ Uzdahnula je, znajući i zamjerajući što je on bio u pravu. „Dobro, naučit ću.“ „Ispravna odluka.“ Poljubio je njen dlan. „Jesi li sigurna da nećeš uzeti barem jedan dan slobodno s posla?“ „Neće se dogoditi, Thorne. Dovoljno me poznaješ da znaš kako ne mogu sjediti u kući i ne raditi ništa – poludit ću.“ Da, Knox je to znao. Čak je to i razumio, ali još uvijek bi više volio da je ona kod kuće. Ipak, Knox je bio pametniji nego da ju zastrašuje bilo čime – ona će prigovoriti samo kako bi kontrirala. Njena tvrdoglavost bila je karakteristična i za vragolane i za sfinge. Imala je puno odlika sfinge, unatoč tome što je po prirodi više bila vragolanka. Njena vrsta nalikovala je ptici i lavu umotanim u jedno. Uz to što je bila graciozna i neuhvatljiva, Harper je bila žestoka i snažna. „U redu,“ rekao je. „Vjerujem da ćeš me pozvati ako te dan sustigne.“ Također će reći Tanneru da ju budno pazi i osigura se da dobro jede tijekom dana, kako bi obnovila svoju snagu.

Nakon kratkog vremena, Levi je parkirao Bentleya ispred male, samostojeće kuće. Kad je otvorio stražnja vrata, rekao je, „Mislim kako je najbolje da ja čekam u autu.“ Pokazao je bradom prema grupi tinejdžera koji su zurili u Bentley željnim očima. „Nećemo dugo,“ rekao je Knox. Uzeo je Harper za ruku i poveo ju uskom, kamenom stazom. Ona je pozvonila i odmaknula se unatrag.

Za trenutak, Wyatt je otvorio vrata. Klimnuo je s poštovanjem. „Gdine Thorne, Gđice Wallis.“ Koraknuo je u stranu, pozivajući ih unutra.

Crvenokosa je stajala iza njega, blistavih sivih očiju, usiljenog osmijeha.

Njeno lice bilo je usko i blijedo, za razliku od njenog partnera – on je imao 33

skoro četvrtasto lice, koje je bilo preplanulo kao i ostatak njega. Bilo je dovoljno lako osjetiti da je Wyatt policajac, pomislila je Harper. Bilo je to u njegovom stavu, njegovom izrazu i ozračju autoriteta oko njega. „Nismo se prije upoznali,“ ona je rekla Harper. „Ja sam Linda.

Zadovoljstvo je napokon se sresti s vama licem u lice, Gđice Wallis.“ Harper joj se brzo nasmiješila. „Dobro je oboje vas upoznati. Zovi me Harper – od Gđice Wallis stvari se osjećam čudno.“ Radije nego da ih uvede dalje u kuću, Wyatt je snizio svoj glas kad je progovorio. „Ekipa za čišćenje koju si poslao u bolnicu da uništi dječakov bolnički karton i uzorke krvi, bila je skoro gotova kad sam ja otišao.“ Knox je klimnuo odobravajuće. „Kako je on?“ Wyatt je zamahnuo glavom s jedne strane na drugu, ali se njegova smeđa kosa boje kikirikija nije pomakla, zahvaljujući kojem god gelu da je upotrebljavao. „On se čini u redu, što nisam očekivao. Njegova majka nije samo njega pokušala spaliti u pećnici, pokušala je spaliti cijelu kuću – kao da bi se osigurala da će on umrijeti. McCauley je rekao policiji da je uspio izaći iz pećnice prije nego ju je uključila i onda se iskobeljao iz kuće. Kako nije imao opekotina, povjerovali su mu.“ Demoni su bili otporni na običnu vatru, pa mu pećnica ne bi nimalo naškodila. „Danielle Riley“ – druga demonica iz njihove jazbine – „bila je njemu određena socijalna radnica; unijet će u njegov dosje da je smješten s rođacima i napraviti da sve izgleda službeno.“ „Tko misliš da su njegovi biološki roditelji?“ Linda je pitala Knoxa, prekriživši ruke. „Nisam još siguran,“ odgovorio je Knox. „Ali pronaći ću ih.“ „On je dobrodošao ostati ovdje do tad,“ Linda je ponudila, zvučeći previše ležerno. „Mislim, ako je to okej s tobom?“ „Ako se želite privremeno pobrinuti za njega, to je u redu,“ rekao je Knox. Lindino olakšanje jasno se moglo vidjeti na njenom licu. Wyatt nije izgledao tako oduševljen, primijetio je Knox. „Gdje je on?“ „Dnevna soba,“ rekla je Linda. „Vodi nas k njemu.“ Klimnuvši, Wyatt je krenuo niz uski hodnik i u toplu sobu sa zidovima boje marelice, raskošnim bež tepihom i kremastom kožnom sofom. Ispred velikog TV-a sjedio je mali tamnokosi dječak, očiju zalijepljenih za crtić koji se prikazivao. „McCauley,“ rekao je Wyatt, „ovo su prijatelji o kojima sam ti govorio.“ Dječak se okrenuo pogledati ih, njegovo lice iznenađujuće prazno.

Kako je bila dio velike obitelji, Harper je navikla biti u blizini djece.

34

Navikla na njihovu nervoznu energiju, njihovu sklonost da skaču od jedne stvari na drugu, i njihovu bezgraničnu znatiželju. Ali u velikim smeđim očima ovog dječaka nije bilo znatiželje. Ni zanimanja, ni opreza, ni sreće, ničega. I zbog nečeg u vezi toga joj se koža naježila.

Uzevši u obzir što joj je Knox rekao o zamijenjenoj djeci, Harper je očekivala da će on biti toliko nisko na ljestvici moći, da može proći kao ljudsko dijete. Nijedan demon ne bi nikada zamijenio ovo dijete za ljudsko – on nipošto nije bio slab.

Knox je prvi progovorio. „Zdravo, McCauley. Ja sam Knox. Ovo je Harper.“ Dječakove oči su se zacrnile kad je njegov demon izronio, objavljujući svoju prisutnost i odmjeravajući ih. Povukao se nakon samo par trenutaka.

Knox je nagnuo svoju glavu. „Boji me se, zar ne? Biće unutar tebe. Onaj koji te pokreće. Ja imam svog, baš kao što ih Harper, Wyatt, i Linda imaju.“ McCauley nije reagirao.

Harper je krajičkom oka ugledala crtež na stoliću za kavu. Bio je to standardni crtež obitelji, zapravo – dvoje odraslih, jedan dječak, jedna djevojčica, i pas koji je izgledao kao zlatni retriver. Ali njegova kontrola olovke i posvećenost detaljima, bili su impresivni. „Dobar si. Jesi li ovo ti?“ Klimnuo je.

Pokazala je na malu djevojčicu. „Tko je ovo?“ On je slegnuo ramenima. „Tvoja majka je uhićena,“ Knox mu je rekao. „Teri nije bila moja majka.“ To je bilo rečeno bez ikakve emocije. Nije se čak ni činilo da on suzbija emociju. On se istinski nije činio pogođen situacijom, na ovaj ili onaj način. „Ne, nije bila,“ Knox se složio. „Da li znaš tko jest?“ Mali cambion je zatresao glavom. Nije se činio posebno uzrujan ni oko toga. „Ja namjeravam pronaći odgovor na to pitanje. U međuvremenu, ostat ćeš ovdje s Wyattom i Lindom. U redu?“ Klimanje. „Dobro.“ „Da li trebaš nešto?“ Harper ga je upitala. „Ne, hvala.“ Tako uljudna fraza, pa opet tu nije bilo pravog 'hvala'. Ni zahvalnosti. Niti ičega. „Vidjet ćemo se uskoro,“ Knox mu je rekao.

35

Dječakov demon opet je izronio na površinu; ovog puta tu je bilo izazova. Knoxov vlastiti demon je izronio i bijesno gledao dolje na dječaka, zastrašivši njegovog demona na pokoravanje.

Kad su se oba bića povukla, Knox je upozorio, „Nemoj ga pustiti da izaziva nevolje, McCauley.“ Uzimajući Harper za ruku, Knox ju je poveo do ulaznih vrata. Prije nego ih je otvorio, okrenuo se prema Wyattu. „Siguran si da ga želiš zadržati ovdje?“ Linda je bila ta koja je odgovorila. „Sasvim.“ Knox je upitno podigao obrvu na Wyatta, koji je samo klimnuo. „U redu,“ rekao je Knox. „Da li je tamo bilo drugo dijete?“ pitala je Harper, prisjećajući se slike koju je nacrtao. „Jedini ljudi koji su živjeli u toj kući bili su on i ljudska žena koja ga je odgojila,“ rekao je Wyatt. „Njen suprug je otišao i davno se ponovo oženio. On ima kćer s drugom ženom, ali on nema nikakvog kontakta s McCauleyem.“ Harper je pomislila kako je moguće da je McCauley nacrtao sliku sebe kao dijela te obitelji ... ili je možda nacrtao obitelj kakvu je želio da je imao. „Ne oklijevajte nas pozvati ako budete imali ikakvih problema s njim.“ Par se nasmiješio, ali Wyattov je osmijeh bio slabašan.

Kad su bili opet u Bentleyu, Knox je Leviju prepričao što je bilo rečeno. „Sviđaju mi se klinci, stvarno,“ rekla je Harper. „Ali taj klinac je bio jeziv. I on nije nisko na ljestvici moći.“ Knox ju je uzeo za ruku. „On je poprilično moćan za cambiona.“ „I prilično robotski. Nema ništa, pa, dječje oko njega. Nema lude energije, nema pjevušenja ili prtljanja.“ Činilo se da kod njega nema nijednog uzaludnog pokreta. „On mi daje osjećaj ... hladnoće.“ Knox se igrao njenom kosom. „Ponekad mi se čini da demoni gube emocije u zamjenu za moć. Ja sam primjer toga.“ Njene obrve su zajedno poskočile. „Ti nisi bez emocija.“ „Ne, ali ja ne osjećam raspon emocija kao ti. Nisam sposoban za mnoge od njih.“ „Osjećaš ljubav, točno?“ Od sićušnog podrhtavanja u njenom glasu, njegova prsa su se stegla. „Dušo, jednog dana ćeš biti krajnje sigurna u saznanju da si voljena osoba.

Pobrinut ću se za to.“ „Ja ne sumnjam da me ti voliš.“ Knox je znao da je to bila istina. Dajući joj crni dijamant razbio je svake sumnje koje je možda imala, ali sumnjao je da će biti potrebno dugo 36

vremena da olakša nesigurnosti, rođene kad su ju oba roditelja napustili kao bebu. Činilo se da njena podsvijest nije bila spremna zacijeliti. „Dobro.

Nikad nemoj u to posumnjati, jer se to nikad neće promijeniti.“ „Ako ti možeš osjećati tu emociju tako jako, ako vjeruješ da je to nešto što nikad neće izblijediti, onda mi ne zalažemo emocije za moć.“ „To može biti dobra poanta, samo što ja to osjećam jedino za tebe. Znači možda je to samo zato, jer si ti moje čudo.“ Ona se nasmiješila. „Zvali su me mnogim stvarima. Nikada čudom.

Moja obitelj će biti tako razočarana jer ne ispunjavam svoju svrhu, da uzrujavam sve one koji mi stanu na put.“ Knoxova usta su se iskrivila. „Oh, ti si još uvijek stručno dobra u iritiranju ljudi. Ja samo dobijem slobodan prolaz. Većim dijelom, barem.“ „Vrlo istinito.“ Nasmiješila se uz njegova usta kad ju je poljubio. „Da se vratimo na ono o čemu smo pričali prije, što ćemo učiniti s McCauleyem?“ „Poslat ću Keenana da otkrije koliko je žena iz naše jazbine bilo trudno u to vrijeme. Saznat ćemo tko je ona.“ „Jesi li siguran da je ona iz ove jazbine?“ Demonske jazbine nisu polagale prava na teritorije, i njihova vrsta je ponekad živjela na mjestima daleko od svog Primarnog, pa je Harper vjerovala kako je lako moguće da je majka pripadala drugoj jazbini. „Ne, ali prvo trebamo pogledati u našoj vlastitoj.“ „I ako jest jedna od naših ostavila zamijenjeno dijete?“ „Platit će cijenu.“

37

Kad se Levi zaustavio ispred jednog od Knoxovih prestižnijih klubova, Harper je primijetila Tannera kako se oslanja na zgradu. Kao njezin tjelesni čuvar i vozač, toranj mišića širokih ramena često je vozio na posao i pratio ju do studija, prije nego bi otišao raditi ... štogod su čuvari radili. Kako je ulaz u Podzemlje bio ispod baš ovog kluba, on je očito čekao kako bi ju otpratio na posao.

Knox je ovio ruku oko njene čeljusti. „Moj će dan biti prilično kaotičan, ali naći ćemo se u Podzemlju kad se tvoj studio zatvara.“ Poljubio ju je meko. „Zapamti da – “ „Budem oprezna, znam. I ti budi na sigurnom.“ Poljubio ju je još jednom, završavajući s grickanjem njene donje usne. „Uvijek jesam.“ „Vidimo se kasnije,“ rekla mu je. Kad je Levi otvorio stražnja vrata, iskočila je iz Bentleya. „Pazi na njega za mene, Levi.“ Kosac je nagnuo glavu.

Odgurujući se od zida, Tanner joj je uputio blijedi osmijeh dok mu je ona prilazila. „Kako se osjećaš?“ „Bolje sad kad su oba lovca mrtva. Još uvijek kriviš sebe kao potpuni idiot?“ Prešao je rukom preko svoje kratke, tamne kose. „Ja sam tvoj tjelesni čuvar – “ „I to je bila tvoja dobro zaslužena slobodna večer.“ Začuvši trubu auta kako je zasvirala, brzo je mahnula Leviju i Knoxu dok su se odvozili.

Okrećući se natrag Tanneru, dodala je, „Sad prihvati da to nije bila tvoja krivica umjesto što izigravaš glupana. Nemam vremena za glupane. I već imam Knoxa koji pokušava sebe kriviti – dosta mi je tog sranja.“ Tanner je frktao od smijeha, njegove vučje-zlatne oči su zasvijetlile. „Daj da te odvedemo na posao.“ Pratio ju je u klub i niz stepenice do podruma. Na drugom kraju velikog prostora, dva demona su čuvala vrata. Prepoznavši nju i Tannera, razdvojili su se s pozdravom punim poštovanja i otvorili vrata. Ona i Tanner su zatim prošli i nakon kratke vožnje dizalom, stigli u Podzemlje.

Mjesto je bilo zaposleno i bučno kao i uvijek. Otprilike sve se moglo tu pronaći. Barovi, restorani, casina, klubovi, hoteli, šoping centar – lista je bila beskrajna. Tamo je bilo također i mnogo više divljih stvari, kao što su

38

rodeo, borbeni krug u kojem su se demoni borili za novac, i stadion za pseće utrke za paklene pse.

Izlazeći iz dizala, ona i Tanner šetali su niz strip, prolazeći mnoge lokale i trgovine – neki su bili otvoreni, neki su bili zatvoreni do večeri, kad bi cijelo Podzemlje oživjelo.

Njen studio, Urban Ink, bio je na idealnom mjestu. Bio je u blizini, ne samo Knoxovog ureda, već i najboljih restorana i čak i šoping centra.

Također je bio nasuprot hotela u kojem su ona i Knox imali penthouse apartman – to je značilo da se ona mogla tamo presvući, kad god bi ona i djevojke poželjele izaći u barove nakon posla.

Inače, Harper bi se našla sa svojim suradnicama u kafiću kraj studija prije nego bi otvorile, ali kasnila je, pa je krenula ravno u studio. Kad je gurnula i otvorila staklena vrata, zvono iznad njih je zazvonilo. Mirisi boje, tinte, kave i sredstva za čišćenje su ju pogodili, zajedno s božanstvenim mirisom svježeg peciva koje je dolazilo iz kafića.

Radije nego da ode, Tanner ju je pratio unutra i rekao, „Na brzinu ću pogledati uokolo.“ Njena rođakinja i recepcionarka, Khloë, izašla je iza stola. „Baka se uzrujava oko nečega, a ti izgledaš kao podgrijano govno. Što se dogodilo?“ Uzdahnuvši, Raini je gurnula sitnu vragolanku maslinaste kože u stranu, i pružila Harper caramel latte. „Isuse, Khloë, jesi li morala skočiti joj za vrat?“ Raini je bila starija tetovažistica, kao i suvlasnica Urban Inka.

Objesivši svoju jaknu na vješalicu, Harper je zahvalno uzela kavu. „Hvala.“ Čak i u običnoj bijeloj vesti s običnim hlačama koje su skrivale njene grješne obline, Raini je bila disajuća reklama za seks – bila je to stvar sa succubama, a Raini se to nije sviđalo. Mogla je sakriti svoju figuru, ali ne i svoju besprijekornu kožu ili nerazdvojivu senzualnost. A ako je mislila kako će izvlačenje ružičastih pramenova u svojoj plavoj kosi nekako prigušiti njenu privlačnost, učinilo je upravo suprotno. „Nešto se dogodilo,“ bila je uporna Khloë, izazivajući Harper da to porekne. „Da, nešto se jest dogodilo, ali ne želim pričati priču više puta, pa pričekajmo Devon,“ rekla je Harper, misleći na njihovu pripravnicu, koja se također specijalizirala za piercinge. Harper je već ispričala priču Jolene, na putu do posla. Njena baka predvidljivo je poludjela, iako je već znala nešto od onog što se dogodilo od Knoxa.

Raini je pokazala iza nje. „Oh, Devon je u – “ 39

Cereći se, Tanner je izašao iz sobe za odmor praćen glasnim zvukom siktanja, dok je bijesna Devon marširala iza njega, njeni dugački ultraljubičasti uvojci su poskakivali. Pakleni psi i paklene mačke su imali urođenu odbojnost jedni prema drugima, a dva demona u pitanju vodili su čudan rat, koji je većinom uključivao razljućivanje jedno drugog za njihovu vlastitu zabavu.

Mačje zelenih očiju sjajnih od ljutnje, Devon je bacila klupko ružičaste vune u Tannerovu glavu. „Nastavi mi kupovati ova sranja, pseto i polomit ću ti vrat!“ „Ali boja se slaže s onom lijepom mačjom ogrlicom koju sam ti kupio i – zašto moraš siktati na mene?“ U području recepcije, utonuo je u sofu sa sretnim uzdahom, upalio TV pričvršćen na zidu i dignuo noge na stolić za kavu, umalo srušivši mape s tetovažama.

Devon se namrštila na njega. „Što to radiš?“ „Udobno se smještam.“ Harper je zastenjala. „Molim te reci mi kako ti Knox nije rekao da budeš na straži cijeli dan.“ „Želi da se držim tebe i pobrinem se da si sigurna.“ Tražio si od Tannera da ostane sa mnom? Knox, pričali smo o ovome. Pakleni pas je bio stražar – imao je bolje i puno zanimljivije stvari koje je mogao obavljati, nego nju dadiljati.

Rekao sam mu da češće provjerava i uvjeri se jesi li dobro.

Zašto bi on rekao da si mu naložio neka se drži mene? Ali dok je gledala kako Devon poprima uznemirujuću nijansu crvene, shvatila je. Knox je vjerojatno također shvatio, jer je Harper osjetila njegovu zabavljenost, kad je njegov um okrznuo njezin. Harper je uzdahnula. Jednog dana, ona će ga ubiti, znaš.

I ja sam to isto pomislio u više navrata. Njegov um dodirnuo je njezin još jednom, i onda je nestao. „Tanner, prestani ljutiti Devon i idi obavljaj stražarske poslove,“ rekla je Harper.

Podigao se na svoje noge. „Kužim, kužim – njoj treba prostora, jer je za nju teško nositi se s njenim osjećajima prema meni.“ Devon je zinula. „Jedina stvar koju osjećam prema tebi je bezgranična, zasljepljujuća, veličanstvena mržnja.“ On se nasmiješio. „Znaš da mi se digne kad postaneš sva zločesta, mačkice.“ Harper je pokazala na vrata. „Van.“ Tiho se kikotajući sam sebi, Tanner je otišao.

40

Khloë je potapšala Devoninu ruku, prizor suosjećanja. „Samo da znaš ... bradavice su ti iskočile. Hej! Drži te kandže dalje od mene!“ Harper je dobacila ogorčeni pogled svojoj rođakinji, koja je voljela izazivati sranja. Kao svi vragolani, Khloë je pronalazila beskrajno zadovoljstvo u zajebavanju s ljudima. „Da li itko želi znati što se dogodilo jučer?“ Svačija pažnja odmah se prebacila na nju.

Očiju svjetlucavih od tipične znatiželje paklenih mačaka, Devon je prišla Harper – Tanner je bio zaboravljen. „Pričaj.“ Harper je prešla do njene stanice za tetoviranje i smjestila se u njenu crnu kožnu stolicu. „Brzo upozorenje: neće vam se svidjeti.“ Jednom kad je Harper završila prepričavanje onoga što se dogodilo, Raini se objesila o staklenu kockastu pregradu između njihovih stanica, tupih očiju boje jantara. „Žao mi je.“ Harper se namrštila. „Zbog čega?“ „Trebala sam čekati s tobom. Mogle smo zajedno zaključati.“ „Zašto bi čekala na mene? Nikad to prije nisi radila. Ti ne snosiš nimalo krivnje za ono što se dogodilo.“ „Od sad, mi svi odlazimo u isto vrijeme,“ izjavila je Devon. Druge su klimnule. „Nema potrebe,“ Harper ih je uvjeravala, ali riječi su pale na gluhe uši.

Khloë je prekrižila svoje ruke. „Što misliš tko je poslao lovce na tebe?“ Harper je pustila da joj glava padne unatrag i uzela trenutak kako bi se divila odbljesku tetovaže na stropu. „Nemam pojma. Navodno, ni lovci nisu znali njihov identitet.“ Zgađena, Devon je zatresla glavom. „Ne mogu vjerovati da postoje ljudi koji zapravo žele objesiti nečija krila na svoj zid. To je uvrnuto.“ „Ti si se sad potpuno oporavila?“ pitala je Raini. „Da, pa nema potrebe za brigu ili prtljanje.“ Ali Harper je sumnjala da će one to svejedno raditi.

Zvono na vratima je zazvonilo, i Harperin prvi klijent tog dana je ušao.

I samo tako, djevojke su se prebacile u 'radni' model i otpratile klijenta do Harperine stanice.

Budući su zadržale ime 'Urban Ink' kad su preselile posao, također su zadržale i vibru rocka/umjetnosti/Harley Davidsona. Dodatno, objesile su njihove stare metalne umjetnine na svijetle bijele zidove – svaki od njih bio je uvećana kopija tetovaže, kao plemenski svrtuljci, jato gavranova i Kineski zmajevi. Otprilike sve drugo, uključujući osvijetljene stolove i automate, bilo je novo.

41

Mislila je kako ona nije odgovarala predodžbi kakvu bi netko imao o izgledu osobe, koja je suvlasnik studija za tetovažu. Nije bila prekrivena tetovažama i nije imala dvadesetak piercinga. Jedna od njenih bradavica je imala piercing, doduše i imala je tri tetovaže, ali sve tri su bile od bijele tinte i skrivene ispod njene odjeće. Zašto? Pa, Harper nije napravila tetovaže samo iz štosa. Napravila ih je samo kad bi tetovaža njoj nešto značila i kao privatna osoba, nije htjela da ljudi zapitkuju što njene tetovaže znače.

Kasnije, dok je Harper čistila svoju opremu poslije napravljene cvjetne tetovaže, vrata su se još jednom otvorila. Tanner je ušetao, donoseći sa sobom mirise svježe pečenog kruha, dimljenog mesa, ljutih papričica i majoneze. „Dolazim donoseći darove,“ rekao je, podižući vrećicu iz trgovine delikatesama. Promišljeno je pogledao u Harper. „Knox se želi osigurati da jedeš.“ Raini je uzela vrećicu od Tannera. „Aw, kako je sladak.“ Harper je frknula. „On samo ne želi da napuštam studio kako bih kupila hranu.“ Ipak, telepatski je zahvalila Knoxu i u odgovor osjetila nježni dodir njegova uma. „Tko ga može kriviti?“ pitala je Devon, metući drveni pod.

Radije nego da izaziva paklenu mačku, Tanner se okrenuo prema Harper, ozbiljnog izraza lica. „Upravo sam vidio Carlu kako je prošla ovuda. Mislim da je htjela ući unutra, ali onda je ugledala mene.“ Super. „Možda je dolazila kako bi se oprostila.“ „Ona napušta tvoju jazbinu?“ Od nade u Khloëinom glasu, Tanner se nasmiješio.

Harper je klimnula. „To je vjerojatno najbolje za sve uključene.“ Pokazala je bradom prema sobi za odmor. „Hajmo jesti, izgladnjela sam.“ Nakon što se Tanner pozdravio i otišao, Khloë je zaključala vrata i okrenula znak na 'Zatvoreno za ručak'. Poslije toga, smjestile su se za stolom u sobi za odmor.

Raini je dodala Harper jedan od delikatesnih sendviča. „Znači Kellen odlazi s Carlom i Brayom.“ Odmatajući svoj sendvič, Harper je klimnula, „Da.“ Devon je stavila ruku na njeno rame. „Žao mi je, slatkice. Znam kako si se nadala da ćeš imati pravi odnos s njime.“ „To bi bilo lijepo.“ Ali Harper je završila s dopuštanjem da ju to pogađa.

Dok je grabila boce s vodom iz frižidera i dijelila ih, Khloë je rekla, „Kellen je možda mlad i tuguje, ali to mu ne daje za pravo da te navlači.“ 42

Kao da to želi naglasiti, Khloë je jako zagrizla u svoj sendvič. „Nisi ga ti tražila. On je potražio tebe.“ „Dobila sam jasan osjećaj da mu se Roan ionako nije previše sviđao,“ rekla je Devon. „Moguće je da se on sad osjeća krivim zbog toga, kad je Roan mrtav. Ipak, to nije izgovor da budeš kreten.“ Harper je upravo htjela reći nešto drugo, ali onda su se vrata otvorila i nekoliko članova njene obitelji ušetalo je unutra: Jolene, Martina, Beck i Ciaran. Harper je nagađala da je Ciaran, koji je bio Khloëin blizanac, teleportirao sve njih u studio.

Kako je Harper ustajala, Jolene se prisilila na osmijeh dok ju je proučavala od glave do pete. „Stvarno si okej?“ „Rekla sam ti da sam dobro.“ „Da, ali ti si vrlo dobra lažljivica – znam to, jer sam te dobro naučila.“ Nježno je povukla Harper u zagrljaj jednom rukom. Noseći svoju uobičajenu uglađenu kombinaciju bluze, suknje i visokih potpetica, Jolene je s lakoćom posjedovala ozračje elegancije kojem su mnogi zavidjeli.

Snažna, moćna i neustrašiva, ona je bila vrsta demona savršena za ulogu Primarnog.

Ona je također bila vrsta žene koju ćete pronaći u središtu pobune – pobune koju je vrlo moguće sama potaknula.

Beck, Joleneino sidro, dobacio je Harper nježan osmijeh. „Dobro je vidjeti da si okej. Znao sam da ćeš biti.“ Odmaknuvši se unatrag, Jolene je pogladila Harperinu kosu. „Stvarno je sramota što su ta kopilad mrtva. Puno bih se bolje osjećala da slomim njihove vratove.“ Martina, njena tetka, obuhvatila je Harperine obraze. „Reci mi da ih je Knox natjerao da pate,“ zarežala je. „Oh, patili su,“ Harper ju je uvjerila.

Martina je klimnula, zadovoljna. Otvorena, meka srca, očaravajuće prelijepa vragolanka je bila totalna dušica. Također je imala lošu naviku potpaljivati sranja.

Ciaran se namrštio na Harper. „Jesi sigurna da si okej? Izgledaš kao gov –“ Harper je podigla ruku. „Čula sam to nekoliko puta, ne trebam to čuti opet.“ „Dobro, dobro.“ Ciaran je promrsio Khloëinu kosu i rekao, „Hej, kujo.“ „Jedi govna, šupčino,“ Khloë je ispalila natrag. Nitko izvan njihove jazbine nikad ne bi posumnjao da su blizanci bili vrlo bliski, jer su ustrajali u suprotstavljanju jedno drugome.

43

Jolene je uhvatila rukama Harperine nadlaktice. „Reci mi sve što se dogodilo.“ „Nazvala sam te jutros i ispričala ti priču, iako si već saznala većinu od Knoxa.“ „Da, i oboje ste bili vrlo neodređeni.“ „Naravno da smo bili, Bako.“ Jolene je bila poput lavice, kad je bila u pitanju njena obitelj. Bila je žestoka u svojoj zaštiti i osvetila bi svaku uvredu – bez obzira koliko mala bila, bez obzira koliko bi trebalo. Kako je bila luda kao šišmiš, također je bila najveća nepoznanica i nije se moglo vjerovati da neće pretjerano reagirati. Očistiti nečiji dom od svih vrijednosti koje su posjedovali, uništiti čitavu zgradu i prijetiti da će uništiti most Golden Gate u San Franciscu, sve je to bilo sasvim okej u Joleneinoj knjizi. Ona nikad ništa nije oprostila.

Jolene je počela hodati gore-dolje. „Ti si moja unuka – ne možeš očekivati od mene da ću ignorirati ovo što ti se dogodilo.“ „Ne, ne mogu. Ako želiš to istražiti, dobro. Cijenila bih to. Ali kao što sam ti rekla telefonom, ti ne možeš biti ona koja će razdijeliti kaznu, Bako.

Knox i ja bi izgledali kao slabi Primarni, ako sami ne sredimo naša vlastita sranja.“ „Koliko mi je god to mrsko,“ rekla je Raini, „ona je u pravu, Jolene. Oni su Primarni. Ne mogu se drugi nositi s njihovim problemima.“ Khloë je klimnula. „Mi ne možemo biti oni koji će srediti ovog jebača, Bako. Možemo pomoći pronaći tko je unajmio lovce, ali onda moramo reći Harper i Knoxu što smo saznali.“ Jolene je zasiktala. „U redu.“ „Obećavaš?“ pitala je Harper. Njena baka je bila fantastična lažljivica, ali ne bi prekršila obećanje dano nekome, do koga joj je stalo.

Izdahnuvši napućenih usnica, Jolene je rekla, „Obećavam da neću pretjerati i ubiti osobu iza napada, ako ga pronađem prva.“ Harper se nasmiješila. „Hvala ti.“ „Ali neću skrivati da ih tražim. Ako ne bih tražila osvetu za moju vlastitu unuku, ja bih izgledala slabo.“ To je bilo točno. „Dobro.“ Jolene ju je poljubila u obraz. „Čuvaj se. I naspavaj se. Izgledaš kao govno.“ „Ti činiš da se osjećam tako voljenom, Bako.“ „Činim, zar ne?“ Kad je Knox ulazio u studio kasnije tog dana, ugledao je zijevajuću Harper kako se dugo, glatko isteže. Čeljust mu se stisnula na taj prizor.

44

Trebao je inzistirati da ostane kod kuće. Nije kao da bi išta postigao.

Njegova družica činila je ono što je htjela. Bilo je to nešto što je poštovao, ali ga je također ponekad i frustriralo.

Njegov se demon malo razveselio, sad kad je ona bila blizu. Gnjavio je Knoxa cijeli prokleti dan neka ode kod nje; provjeri ju; ostane s njom.

Opazivši ga, Harper se nasmiješila dok je oblačila jaknu. „Hej. Kakav je bio tvoj dan?“ „Dosadan.“ Prešao je do nje i povukao palcem preko crne mrlje ispod njenog oka. „Opet si umorna.“ „Malo.“ Tanner je frknuo na umanjenu izjavu, i ona ga je prostrijelila namrštenim pogledom.

Raini ih je sve požurila prema vratima. „Moram zaključati.“ Nakon što je studio zaključan i djevojke se pozdravile i otišle, Harper je pogledala u Knoxa. „Pa, kamo idemo?“ Kako bi Knox najbolje volio da se ona odmori, baš je htio predložiti da idu ravno kući, kad je ona opet progovorila. „Nadam se da je to mjesto s hranom. Gladna sam.“ „Gladna si?“ Pa, to je bila lijepa promjena. Ako bi odvesti ju nekamo, značilo da će ona nešto jesti, onda će on to i uraditi. „Gdje želiš ići?“ „Tražiš od mene da ja izaberem što ćemo raditi?“ Provukao je rukom kroz njenu kosu. „Volim te iznenađivati, ali previše si umorna za iznenađenje koje sam imao na umu. Ti izaberi što ćemo raditi.“ „Neće ti se svidjeti,“ upozorila je.

Knox se ukočio. „Ne želiš se vratiti na rodeo, zar ne?“ Jer to bi bio veliki ne.

Ona se meko zakikotala. „Ništa tako divlje. Samo sam stvarno raspoložena za sladoled.“ „Sladoled?“ „Pa da. A ti si više tip za restoran s pet zvjezdica, nego osoba za jednostavnu slastičarnicu.“ „Znam dobro mjesto gdje možemo dobiti sladoled.“ Njeno čelo se naboralo. „Salon je na uglu.“ „Znam gdje je bolje.“ „Stvarno? Pa, baš me briga kuda idemo, dok god tamo ima sladoleda.

Vodi me.“ Tanner i Levi su išli svaki s jedne njihove strane, dok ju je Knox vodio niz strip do jednog od njegovih hotela. Dok su se neka mjesta zatvarala, 45

druga su se otvarala i ulični prodavači su se smještali. Podzemlje će postati još užurbanije, kako sati budu odmicali.

Kad su napokon stigli u luksuzan hotel i automatska se vrata glatko otvorila, hladan klimatizirani zrak kliznuo je preko njih. Kao i obično, neki od zaposlenika su pojurili prema njemu s pitanjima. Prikrivajući svoju nestrpljivost, Knox im je brzo i direktno odgovarao, bez usporavanja svog hoda. Zatim je poveo Harper do stražnje strane hotela i kroz staklena vrata. Tihi žamor predvorja brzo su zamijenili zvukovi dječjeg smijeha, žlica kako stružu po zdjelama, i zujanje miksera. „Pa, stigli smo.“ Harperine obrve su poletjele. To nimalo nije nalikovalo standardnoj sladoledarnici, pomislila je. Bilo je više kao zgodni, šik restoran. Uređenje je bilo u bijeloj i zlatnoj boji, i imalo je skoro kraljevski dojam.

Tamo su bile staklene vitrine s nekoliko kadica različito obojanih – i, sudeći po znaku, nagrađivanih – sladoleda. Ali umjesto kupaca poredanih uz pult, oni su udobno sjedili dok su konobari primali njihove narudžbe. „Nisam imala pojma da je ovo ovdje.“ Onda opet, ona nije imala razloga dolaziti na ovakva mjesta dok nije upoznala Knoxa.

Harper je izvukla meni iz stalka. Dovraga, bilo je toliko različitih izbora – toliko različitih okusa, toliko različitih preljeva, i toliko različitih sirupa.

Imali su sve, od tipičnih okusa poput vanilije i čokolade, do drugih, kao što su šećerna vata i piña colada.

Kad se domaćin pojavio, ona je naručila kornet sa slanim karamelom preliven butterscotch sirupom*, i s malim komadićima saća. Kad je konobar otišao dalje, ona se namrštila na Knoxa. „Ti nećeš ništa naručiti?“ „Nema smisla,“ rekao je. „Zašto?“ „Zato jer će me toliko omesti dok budem tebe gledao kako jedeš, da će se moj sladoled otopiti po cijeloj mojoj ruci.“ Tiho se kikoćući, vratila je meni na stalak i zatim protrljala zajedno svoje promrzle ruke. Bilo je puno hladnije nego u predvorju hotela, ali Harper je pretpostavljala da tako mora biti, jer bi se sladoled lako otopio.

Tek tad je primijetila da ih Tanner i Levi nisu pratili unutra. „Gdje su stražari?“ Knox je pokazao na stakleni zid iza nje. „Čekaju na nas.“ Dajući im malo vremena nasamo, dok ih također čuvaju.

Kako se zijevanje prikradalo Harper, trudila se najbolje što je mogla da ga suzbije. Nije uspjela.

*butterscotch syrup – sirup s okusom topljenog maslaca i smeđeg šećera

46

„Vratila si se na posao prerano,“ on je opomenuo. „Trebala si uzeti slobodan dan kako bi se potpuno oporavila.“ Ona je meko frknula. „Kaže tip koji vjerojatno nikad u svom životu nije uzeo slobodan dan.“ „Bilo ih je nekoliko.“ „Ne mislim na dane kad si radio od kuće. Mislim na dane bez ikakvog posla – bez poziva ili poruka ili e-mailova poslovnim suradnicima. Možeš li iskreno reći da si ikad imao jedan od tih dana?“ Ne, nije mogao. „Shvatio sam. Ali ti si ipak trebala uzeti slobodan dan, a ne sebe kažnjavati.“ „Ti gadovi neće poremetiti moj život.“ On je uzdahnuo. „Tako tvrdoglava.“ „S ponosom.“ Tapkajući prstima po stolu, rekao je, „Želim te nešto pitati. Vjerojatno nije fer od mene da ovo tražim od tebe – to nije uobičajena stvar među demonima i više je dio ljudskih običaja, ali volio bih kad bi to učinila.“ Sumnjičava, namrštila se. „Nećeš me tražiti da se vjenčamo u crkvi, zar ne?“ Izvijenih usana, uzeo je njenu ruku. „Ne. Ovo prstenje govori da smo povezani.“ Povukao je palcem preko crnog dijamanta, dodajući, „Volio bih da uzmeš moje prezime.“ Njene obrve umalo su dosegle liniju kose. „Pa, to nije nešto što bih ikad očekivala da ćeš ti reći. Možda sam trebala. Tvoja posesivnost nema granice.“ „Neću to poreći.“ „Barem to priznaješ. Mijenjanje mojeg prezimena ne čini se nužnim.

Mislim, nije kao da ljudi imaju ikakve sumnje da smo mi zajedno.“ „To je važno meni.“ „Ne, to je važno tvojoj posesivnoj crti.“ Bilo je više od toga. „Želim da moja družica dijeli moje prezime.“ „Zadržavanje mojeg prezimena ne znači da ja nisam potpuno uključena u ovu vezu, ili da ne vjerujem kako neće potrajati,“ uvjeravala ga je. „Znam to. I ja potpuno priznajem da te želim žigosati na sve moguće načine, na koje je moguće nekoga žigosati.“ Knox čak nije ni mario što je to bilo nezdravo. Davno se s time pomirio. „Ali ovo nije o posjedovanju tebe.“ „Onda zbog čega je to?“ „Ja razumijem da tvoje obiteljsko ime tebi nešto znači – Wallisovi vragolani su te podržavali i voljeli, dok te majčina strana obitelji odbacila.“ 47

Iz tog razloga, oni će uvijek imati njegovo poštovanje i podršku. Pa, svi osim njenog oca, uostalom. „Ja nemam obitelj u koju bih te primio. Mi ćemo stvarati svoju vlastitu obitelj, i ja želim da to učinimo s jednim imenom.“ Njena prsa su se stegnula. „Jesi li stvarno to morao tako sročiti? Ne znam kako se tome suprotstaviti.“ Bilo je to tako slatko. „Pa nemoj.“ Nagnuo se prema naprijed. „Barem razmisli o tome.“ „Razmislit ću o tome.“ „Hvala ti.“ Konobar se zatim ponovo pojavio, i Harper je uzela pozamašan kornet široko se osmjehujući. „Hvala vam.“ Lizala je umjetničko djelo i stenjala; slani sladoled od karamela bio je gladak i hladan na njenom jeziku. „Ti ovo totalno propuštaš,“ rekla je Knoxu.

S očima na njenim ustima, rekao je, „Oh, uvjeravam te, ne propuštam.“ Jedva da je odvojio oči od njenih usta, cijelo vrijeme dok je jela. Dok je završila, bio je tako prokleto tvrd, znao je kako će ga boljeti hodanje.

Kad je bila gotova, očistila je svoje ljepljive prste maramicom s mirisom limuna. „Spremni za pokret?“ Bio je spreman odvesti ju kući, gdje ju može uzeti kao što je htio, još od prošle noći. Pustio je da ona to vidi u njegovom izrazu, i imao je zadovoljstvo vidjeti kako joj se zjenice šire i obrazi crvene. „Ja sam spreman. Jesi li ti spremna za mene?“ „Ako to uključuje moje višestruko svršavanje, totalno sam spremna.“ Njegova kita se trznula. „Svršit ćeš onoliko puta koliko ja želim.“ „Ne znam ... možda sam još uvijek previše lomljiva za tebe.“ On je frknuo, ustajući. „Lomljivo nikad neće biti riječ kojom bih tebe opisao.“ Držao ju je za ruku dok ju je vodio iz salona. Levi i Tanner uhvatili su korak s njima, dok su hodali niz dugačak hodnik, prema izlazu.

Ispred njih, vrata hotelskog restorana su se otvorila i hrpa ljudi je nahrupila van. Harper je prepoznala troje od njih: Thatcher, Jonas, i dobra stara Alethea. Muškarci su obojica bili Primarni, a Alethea je bila Jonasova sestra. Ona je slučajno bila i Harperina bolna točka i voljela je očijukati s Knoxom – kao da je drmanje plahti s njim u davnoj prošlosti davalo Alethei neka prava na njega.

Neko vrijeme, gomila žena je očijukala s Knoxom, ali većina je u posljednje vrijeme prestala. Vidjele su crni dijamant koji je dao Harper i prihvatile da to znači, kako nema ništa privremenog oko njenog mjesta u njegovom životu. Sumnjala je da su se prestale kučkasto prema njoj

48

ponašati, radije nego da im Knox bude neprijatelj. Pametan potez s njihove strane.

Alethea ... pa, ona nije demonstrirala jednaku mudrost. U stvari, baš u tom trenutku, dobacila mu je bijedan osmijeh i rekla, „Večer, Knox.“ Njen pogled je zatim presjekao do Harper, i njen osmijeh je pao. „Sfingo.“ „Dupinu.“ Da, Harper ju je voljela tako zvati jer, kao encantada, Alethea je mogla promijeniti svoj oblik u dupina. Bila je to neka vrsta slučajne sposobnosti za ultimativnog seksualnog demona, po Harperinom mišljenju, ali štogod. „Knox, dobro te je vidjeti,“ rekao je Thatcher, lagano podižući guste obrve. Vjerojatno je bilo pogrešno, koliko je točno Harper željela počupati ih. „Kako si?“ pitao je.

Knox je nagnuo svoju glavu. „Ja sam dobro, hvala.“ Thatcher je klimnuo prema Harper – nije to bio toliko pokazatelj poštovanja od jednog Primarnog prema drugom, koliko je to bilo samo priznavanje njene prisutnosti, ali ona je to pustila. Pitala se koliko će dugo trebati Primarnima da shvate, kako nju uopće nije bilo briga prihvaćaju li oni nju ili ne. Činjenica da je ona bila Wallis, uvijek će biti do određenog stupnja držana protiv nje.

Jonasove oči pune smijeha plesale su od Knoxa do Harper. „Zadovoljstvo je vidjeti vas oboje. Nismo pričali od proslave obljetnice Podzemlja, zar ne?“ „Ne, nismo,“ rekla je Harper. Nije joj smetao Jonas. On je bio okej tip, i trudio se najbolje što je mogao da kontrolira svoju glupavu sestru. „Da li je Showcase pristao na prodaju?“ Jonas je pitao Knoxa.

Dok su dečki počinjali razgovor o poslu, Alethea je pregledala Harper od glave do pete i samodopadno se nasmiješila. Da, Harper je bila sasvim svjesna da nalikuje živim mrtvacima i mrzila je što je dupinka stajala tamo kao prikaz savršenstva. Aletheino zlobno smješkanje samo je trljalo sol u ranu. I zato jer je i Harper mogla biti kučka, rekla je, „Pa, kako je život u Aleji crvenih lampi?“ Iza nje, Tanner se zakikotao.

Aletheine oči su se stegnule. „Pretjeruješ prečesto, sfingo. Moram reći, izgledaš dosta otrcano.“ „A ti izgledaš prilično ogorčeno,“ rekla je Harper. „Još uvijek bijesna zbog prstenja, ha?“ Alethea je polizala svoje zube. „Neću lagati, ne mislim da si ti prava osoba za Knoxa. Ali moj brat je u pravu – Knox je naš saveznik, trebamo podržati njegove izbore.“ 49

Kao da bi Harper ikad u to povjerovala. Nasmiješila se. „To je dobro čuti, iako su potpune gluposti.“ Aletheina usta su se izvila. „Rekla sam da bi trebali podržati njegove izbore. Nikad nisam rekla da ja podržavam.“ I to je bio razlog, zašto je Harper još uvijek vjerovala da bi Alethea mogla biti jedan od Jahača. S jedne strane, moglo se svakako reći da ona ne bi privlačila toliko Knoxove pažnje na sebe, ako se u tajnosti urotila protiv njega. Ali Alethea je bila prezrena demonica, a prezrene demonice su bile zlobna bića – pogotovo kad su imale ego ogroman kao njen. „I ja nisam jedina koja nikad neće poduprijeti njegov izbor Wallisa za družicu,“ odrezala je Alethea. „Ooh, brinulo me otprilike devetinku sekunde. Onda sam se sjetila koliko je to glupo i beznačajno.“ Alethea se nagnula naprijed. „Jesi li znala da je u rječniku, tvoje ime ispod riječi 'kučka'?“ „Nisam sigurna zašto se smiješiš. Ja nisam ona koja je morala potražiti riječ u rječniku.“ Alethea je uvukla dah i krenula lajati nešto drugo, ali onda su dečki okončali njihov mali razgovor.

Knox je stavio ruku na Harperina leđa. „Spremna za pokret?“ „Totalno.“ Harper se pobjednički nasmiješila Alethei. „Pa, bilo je sjajno pričati s tobom. Znaš koliko uživam u ovim našim malim čavrljanjima.“ Kliznuvši rukom oko Harperinog struka, Knox je klimuo drugoj trojici demona. „Uživajte u večeri.“ Vodeći ju iz hotela, rekao je, „Teško je ne umiješati se, kad ti se ona tako obraća.“ „Cijenim što nisi. Ona mora razumjeti da se ja mogu sasvim dobro i sama obraniti. Također, baš je zabavno igrati se s njom.“ Knoxova usta su zaigrala. „Da, primijetio sam da si uživala. I mom demonu je bilo jednako zabavno. Ali sad ćemo nju i druge potisnuti van iz naših umova.“ „Nemam nikakav problem s tim planom, samo da znaš.“ Moj plan također uključuje tebe. Golu. U našem krevetu.

Još uvijek nemam problema s planom.

Dobro da znam.

Harper se nasmiješila. Iščekivanje joj se prišuljalo i zadirkivalo ju cijelim putem kući. Ali kad su napokon ušetali u njihovu spavaću sobu, on ju je gledao kao što je činio i tog jutra – kao da se boji kako će ju polomiti. Ona se namrštila. „Ti me nećeš zašuškati u krevet, zar ne?“ „Ne bih mogao čak i kad bih htio.“ Knox je zabio ruke u njenu kosu, režući. „Otvori za mene.“ Poljubio ju je, ispijajući ju. Imala je okus po 50

Harper i karamelu i saću. I nije mu bilo dosta. Nagnuo je njenu glavu, lickajući dublje, uzimajući više. Uzimajući sve.

Njene ruke uronile su u njegovu kosu, nokti se zarili u njegov skalp.

Stenjući, gurnuo je svoju ruku ispod njene majice i grudnjaka i zatvorio ju oko njene dojke. Bila je meka, okrugla, i bujna. Savršena. Njena tvrda bradavica ogrebla se o njegov dlan; htio ju je u svojim ustima.

Skupljajući kraj njene majice u svojim rukama, Knox ga je kliznuo prema gore i preko njene glave i zatim skinuo njen grudnjak. Od prizora žiga nalik tetovaži punoj trnja koji je okruživao njenu dojku, muško zadovoljstvo prozujalo je kroz njega. Ona je bila njegova. Svaki njen centimetar je pripadao njemu. Samo on je mogao nju dodirnuti, okusiti ju, zabiti se duboko u nju. Nijedan drugi muškarac nikad neće. Ubit će svakog tko pokuša.

Uzimajući punu šaku njene kose, Knox je jako povukao, izvijajući njena leđa. Čvrsto se prilijepio na njenu bradavicu s piercingom, prebacujući prsten svojim jezikom i povlačeći ga svojim zubima. Prešao je palcem preko bijele tetovaže 'I tako to ide' ispod njene dojke – njen osobni podsjetnik da se ne zadržava na stvarima koje su izvan njene kontrole. „Otkopčaj svoje traperice,“ tutnjao je. „Želim da ih skineš.“ Morao je jebati ju jako i duboko.

Harperini drhtavi prsti petljali su dok je nespretno otvarala svoj rasporak. Pomogao joj je da svuče njene traperice i gaćice, i onda ju je bacio na krevet. Teško dišući, gledala je dok je on brzo odbacivao svoju odjeću, oči su mu prelazile preko nje s čistom nepomućenom posesivnošću. Gol, on je uistinu bio prizor za pamćenje. Tamo nije bilo ni grama sala. Njegovo je tijelo bilo cijelo u čvrstim mišićima, kontroliranoj snazi, i glatkoj koži koja je vibrirala od moći. A onda je tamo bio njegov dugačak, tvrd kurac koji je trenutno bio u punoj pripravnosti.

Upravo je razmišljala približiti mu se i dotaknuti ga, kad su psihičke ruke zgrabile njena bedra i raširile ih. Zadrhtala je. Ruke su bile ledeno hladne, ali ipak su nekako isijavale čistu vrućinu – vrućinu koja se prikradala preko njenih unutrašnjih bedara sve do njenog centra, izazivajući joj peckanje i žarenje. Posegnuo je i vrhom prsta prešao preko njenih nabora. Lagani dodir zapalio je potrebu, koja ju je već zadirkivala.

Knox se popeo na krevet, očiju na njenoj pičkici. Htio je njen okus u svojim ustima kad ju bude uzimao. „Želim da budeš tiho za mene.“ Trepnula je. „Što?“ „Čula si me.“

51

Harper je skoro zinula. Ona je bila glasna i oboje su to znali. „Ne možeš biti ozbiljan.“ Ali njegov izraz lica govorio je da jest. „Ne želim da ispustiš nijedan zvuk, dok ti ja ne kažem da smiješ.“ „A ako ispustim zvuk?“ „Požalit ćeš.“ Oh, ona nije u to posumnjala. Mogao je biti sadistički gad kad se tako osjećao. Reći da mu se 'sviđala' kontrola, bila bi umanjenica. To mu je bilo važno na osnovnoj razini. Ona nije mogla predati potpunu kontrolu njemu. Njen život bio je samo njen. Ali mogla mu je to pružiti u spavaćoj sobi. Većinu vremena to je i radila, jer bi uvijek završilo dobro za nju, ali nije to činila lako. „Sjeti se što sam ti rekao, Harper.“ Bilo je to svilenkasto izgovoreno upozorenje. „Kako bih jebeno mogla zaboraviti?“ Zrak je lagano zahladio kad su se njegove oči zacrnile. „Zar ti ne možeš biti na mojoj strani?“ pitala je demona.

Njegova usta su se izvila. „Sviđaju mi se tvoji zvukovi. Ali volim se i igrati.“ Kao da to želi naglasiti, uronio je jedan ledeno-hladan psihički prst u nju. U trenutku, njena pičkica počela se zagrijavati, dok nije gorjela.

Knox je opet izronio i uputio joj upozoravajući pogled koji je obećavao osvetu. „Ni glasa.“ Psujući, zgrabila je njegov jastuk i stavila ga preko svoje glave. Harper je pregrizla uzdah, dok je on plesao jezikom preko crnog, zamršenog vrtloga trnja u trokutu njenih bedara – bio je to treći žig vlasništva koji joj je njegov demon dao.

Kad je njegov jezik kliznuo između njenih nabora, ona se praktički rastopila u madrac. Postojali su tipovi koji bi pokušali pružiti oralni s pola snage ili koji bi ga tretirali kao sredstvo do cilja. A onda su postojali tipovi koji bi se spustili na svoje partnere kao da je to bio Olimpijski sport, koji se nisu žurili i uživali su u tome. Knox je bio jedan od ovih zadnjih, što je nju činilo sretnom kučkom.

Svaki liz i ubod njegova jezika bio je skoro slučajan, kao da on nema cilja i jednostavno ju želi kušati. Da se njegovi prsti nisu toliko jako zabili u njena drhtava bedra, ona ne bi znala točno koliko jako on želi biti u njoj. „Znam da te boli, dušo,“ rekao je u njene nabore. „Uklonit ću to uskoro.“ I bolje mu je. U tome je bila stvar. Psihički prsti nisu samo nabrijavali njene motore, palili su potrebu u njoj koju je samo Knox mogao ispuniti.

Nitko drugi to ne bi uklonio. Samo on.

52

Nastavio ju je kušati i mučiti, i njen orgazam uskoro se počeo skupljati.

Znala je da će biti velik. Nije bilo šanse da bude tiha. Vrpoljila se, izmještajući ga. Gunđajući, ponovno ju je namjestio i prilijepio se na njen klitoris. U isto vrijeme, jedan se psihički prst zabio u njenu mačkicu, od čega je ona nepodnošljivo gorjela. „Svrši, ali budi tiho.“ Bila je to zapovijed, i njeno tijelo automatski je odgovorilo na nju.

Zagrizla je u jastuk dok se val za valom zadovoljstva razbijao u njoj, lomeći njeno tijelo. Jastuk je nestao, i tamo je bio Knox. Ledeno hladni prsti su nestali, od čega je njena pičkica žarila i stezala se. Onda su psihičke ruke podigle njena drhturava bedra, naginjući njene kukove.

Knox je lizao duž ogrlice od trnja na njenom grlu. „Ti si kao droga.“ „Droge su loše za tebe.“ Njegova usta su se iskrivila. „Ne ova droga. Nova je na ulici. Ali samo ja ju imam.“ Ona se nasmijala. Knox je namjestio glavić svog kurca kraj njenog otvora, ali nije se gurnuo unutra. Ostao je tamo, pustio ju da ga osjeti, pustio joj da zna što dolazi. Ona se vrpoljila, pokušavala se nabosti na njega. Postavio je raširenu ruku na njen stomak i zatresao glavom.

Frustrirana što ju tjera da čeka, pukla je, „Okej, što želiš?“ „Imam sve što želim točno ovdje, dušo. Već je moje. I sad ću to uzeti.“ Uvukao je njenu bradavicu u svoja usta i zabio se unutra.

Oštro je udahnula kad ju je njegova kita ispunila i baš kako treba rastegla, iskreći i paleći sve živčane završetke. Bilo je skoro bolno, zahvaljujući prokletim psihičkim prstima koji su uvijek ostavljali njene unutrašnje stjenke preosjetljivima. Mogla je osjetiti svaki greben, svaku venu, svaki puls. „Tako je, ne ispuštaj ni glasa.“ Njene oči su ga nazivale zlim. Knox je vukao zubima niz njen vrat do mjesta pulsa, gdje je oštro gricnuo. Njena vruća, vlažna pičkica stegla se oko njegova kurca. „Ništa nema osjećaj bolji od ovog.“ Onda ju je jebao. Jako. Duboko. Zabijajući se u nju i iz nje, sviđalo mu se grebanje njenih noktiju po njegovim leđima. „Želio sam ovo uraditi cijeli jebeni dan.“ Hvatajući njenu kosu, Knox je jako ugrizao i sisao njen vrat, ostavljajući male znakove posjedovanja koje je njegov demon volio gledati. Osjećajući kako njena pičkica treperi oko njega, Knox se zabio jače. Brže. Ona je uronila zube oko njegova ramena dok je svršavala, ali on nije prestao.

Nastavio se nabijati u nju, gurajući ju bliže i bliže još jednom orgazmu. „Sad mi daj da te čujem.“ „Ti si gad!“ eksplodirala je.

53

Da nije bio izluđen od potrebe, nasmijao bi se. Umjesto toga, gledao je njeno lice, uživajući u njenim jecajima, grlenim malim drhtajima, i vrućem stisku njene mačkice. „Daj mi da osjetim kako svršavaš.“ Ledeno hladan prst lupnuo je njen klitoris, i Harper se izvila u Knoxa, dok se njeno oslobađanje razbijalo u njoj, hvatajući vrisak u njenom grlu.

Osjetila je kako njegov klip raste dok se zabijao u nju dva puta, a zatim se njegova kralježnica ukočila i ona je osjetila svaki mlaz njegova svršavanja.

Dašćući i tresući se, morala je pitati ... „Kako si još uvijek tvrd?“ On je uzdahnuo. „Uvijek me to pitaš. Zašto?“ „Upravo si me do besvijesti izjebao. Ne bi trebao imati energije.“ Polizao je sidrenu oznaku u udubini ispod njenog uha. Ostavila je sličnu oznaku na njemu, učinkovito ga označavajući kao njeno sidro. „Ne mogu biti u tebi i ne biti tvrd.“ Prevrnuo ih je oboje na stranu, držeći ju blizu. Osjećajući kako joj on gladi leđa, Harper je znala da on traži bilo kakve posjekotine koje još nisu potpuno zacijeljele. „Nema ih više,“ uvjeravala ga je.

Iako je bio prilično siguran da je to tako, Knox se morao sam uvjeriti.

Nježno ju je okrenuo na stomak i povukao rukom niz njena glatka leđa.

Nema rana, nema mrlja, nema tragova da je ikad bila povrijeđena – tamo su samo bile oznake nalik tetovaži njenih krila.

Odahnuvši, Knox je utisnuo poljubac između njenih lopatica, nijemo obećavajući kako nikome neće dozvoliti da uzme njena krila. A kad pronađe osobu koja je poslala one lovce na nju, učinit će da se ono kroz što su prošli lovci, čini kao jebeno uživanje na krstarenju.

54

Jutra u kafiću su uvijek bila prilično zaposlena, pa je Harper navikla stajati u dugačkom redu. Strpljenje joj nije bilo jača strana, ali vrijedit će čekanja. Nije morala pogledati na ploču s menija ili na ploču koja je oglašavala specijalitete. Ona je uvijek naručivala caramel latte – to je postao njen ritual, a nigdje nisu pravili bolji caramel latte nego na ovom mjestu.

Tako je stajala tamo, okružena zvukovima brbljanja, šumovima miksera i mašina za espresso i zveckanjem šalica i suđa koje se slaže u perilicu. Ipak, nije joj smetala buka. Smetalo joj je što je njen jezik gorio kao lud, bez očitog razloga. Nadala se da će latte pomoći s time.

Harper je duboko udahnula, udišući utješne mirise i zrna kave. Voljela je to. Voljela kako su se mirisi čokolade, cimeta, karamela i muškatnog oraščića tako lijepo spajali s njime. Obično, bila bi u iskušenju zbog kolača u staklenoj vitrini. Iskreno, više ju je zanimalo zgrabiti veliku posudu tučenog šlaga i cijelu ju pojesti. Zanimanje koje će, naravno, potpuno ignorirati jer je bilo naprosto uvrnuto.

Tanner i djevojke okupili su se oko okruglog stola blizu prozora; to je postalo njihovo mjesto. Tanner je, kao i obično, listao kroz novine, ali Harper je znala da je potpuno svjestan svega što se događa oko njega.

Napokon došavši na početak reda, Harper se nasmiješila baristici*. „Jutro.“ „Dobro jutro. Ukucala sam vašu uobičajenu narudžbu čim sam vas opazila – trebala bi do sad biti gotova.“ Bilo je to nešto što je demonica često činila, jer su uvijek naručivali iste stvari. „Hvala vam.“ Harper joj je predala novac i, nakon što je ostatak ubacila u staklenku s napojnicama, krenula prema kraju pulta. Tamo, druga baristica stavljala je šalice na poslužavnik. Ova posebna demonica, Wren, podsjećala je Harper na jednu od njenih rođakinja – bila je bistra, vrckasta i izrazito čudna.

Ona se nasmiješila Harper. „Baš imam vašu narudžbu ovdje.“ Stavila je jednu od šalica u Harperinu ruku. „Probajte ovo umjesto lattea.“ Harper je pomirisala. „Što je to?“ „Samo zapjenjeno mlijeko s vanilijom.“ „Ali ja volim moj latte.“ Harper je bilo sram priznati da je to skoro zacviljela. *barista

– osoba koja priprema i servira napitke od kave temeljene na espressu

55

„Znam, ali začin je raznolikost života ... ili štogod.“ Njeno čelo zabrinuto se naboralo kad je dodala, „Čula sam za napad. Kako ste?“ Harper nije bila iznenađena što se vijest proširila. Demonski nezvanični izvor vijesti radio je ozbiljno velikom brzinom. „Dobro sam, hvala. Osjećat ću se još i bolje, ako dobijem moj latte.“ Wren se nasmiješila. „Ne bojite se malo mlijeka, zar ne?“ Harper je osjetila kako njene usne poigravaju. „Možete ponekad biti baš čudni, znate.“ Wrenine oči su zasvjetlucale. „Možda smo blizanke.“ Harper se nasmijala. „Možda.“ Zbog zvižduka je pogledala preko svog ramena. Devon je stajala kraj kolica sa slatkišima, lupkajući nestrpljivo po svom satu. Harper je prevrnula očima i okrenula se natrag prema Wren. „Probat ću prokleto mlijeko.“ Oprezno je srknula. Harper je uvijek bila karamel djevojka, ali pjenušava vanilija imala je super okus. Još bolje, činilo se da ublažava žarenje njenog jezika. Ipak, Harper je napućeno izdahnula. „Dobro, uzet ću ga.“ Wren se tiho nasmijala. „Nema na čemu.“ „Da, da.“ Podižući poslužavnik, Harper je krenula prema Devon, koja je zatim brzo pomogla joj dodati šećer, mlijeko i druge dodatke napitcima. „Ja ću ponijeti poslužavnik,“ rekla je Devon. „Ti si čekala u redu.“ Nemajući ništa protiv toga, Harper se okrenula ... i umalo zaletjela u nikog drugog nego Carlu. Pa, jebi ga.

Njen unutrašnji demon je siktao, nemajući ni vremena ni strpljenja za ovu ženu koja ih je napustila. Bilo je to prvi put da se Harper suočila s njom od Roanove smrti. Zamjerajući sjaj u njenim očima joj je govorio da Carla nije bila tamo kako bi provjerila da li se oporavila od napada lovaca.

To nije bilo nikakvo iznenađenje.

Harper je bila svjesna kako je žamor utihnuo i kako su svi gledali, čekajući da vide kako će se ovo odigrati. Carla će, bez sumnje, time biti oduševljena. Ona je tako voljela biti u centru pažnje ... takav je bio život narcisa.

Jednom dijelu Harper bilo je žao ove osobe koja je bila toliko emocionalno zakržljala, da je još uvijek bila zapela u dječjoj dobi, gdje su njene vlastite potrebe i želje bile važnije od onih drugih ljudi. Zbog zjapeće emocionalne rupe unutar sebe, ona će uvijek neprestano tražiti pažnju, koju je trebala jednako intenzivno kao što je ovisnik trebao drogu. A Carlin izbor droge je, činilo se, bio suosjećanje. Ona je bila beskrajna žrtva i drama bi ju nekako oživjela. Kao takva, izvlačila je suosjećanje kad god bi mogla, jer je izgubila svog sina.

56

Možda bi Harperina razmišljanja trebala pokazati malo više osjetljivosti prema Carlinoj trenutnoj situaciji. Naposljetku, žena je tugovala. Ali, iskreno, Harper nije vjerovala da Carla može osjetiti tugu kao i drugi ljudi.

Ona se jednostavno nije činila uistinu sposobnom stvoriti emocionalnu vezu s bilo kime. Nijedan od njenih sinova nije imao lijepu riječ o njoj, što je govorilo mnogo. I voljeti osobu često je značilo nju staviti na prvo mjesto, a Carla je bila previše sebična da bi ikoga stavila ispred sebe.

Tanner je trenutno bio kraj Harper, zaštitničkog stava. Postoji li problem ovdje?

Mogao bi postojati, Harper je odgovorila. „Ne bih ti savjetovala da izgovoriš štogod prolazi kroz tvoj um, Carla,“ rekla je Devon. Nijednoj od djevojaka Carla se nikad nije sviđala, posebno Khloë, koja je uporno oslovljavala oba Harperina roditelja samo kao njene 'primarne krvne rođake'.

Carlina ramena su se podigla, kad je duboko udahnula. Osim njihove sitne figure, šiljaste brade i tamne kose, nisu uopće dijelile mnogo sličnosti. Bilo je to nešto na čemu je Harper, iako je to možda bilo sitničavo, bila zahvalna. „Samo želim reći jednu stvar.“ Harper je sumnjala da će ona reći samo jednu stvar. Carla je voljela zvuk vlastitog glasa. „Roan ... on je imao svojih mana,“ Carla je nastavila. „Nije bio savršen, daleko od toga. Ali on nikad ne bi razmatrao postati dijelom neke urote da zbaci Američke Primarne. To čak nema nikakvog smisla – on nikad ne bi imao neke koristi od toga.“ „Okej.“ Carla je trepnula. „Okej?“ „Ne postoji apsolutno ništa, što bih ja mogla reći da bi te smirilo. Ako želiš vjerovati da on nije bio dio toga, tko sam ja da se u to miješam?“ Harper nije imala namjeru pružiti ženi raspravu koju je tražila. „Ali ti se ne slažeš sa mnom,“ Carla je bila uporna. „Moguće je da je on lagao, ali ne vidim zašto bi to učinio.“ „Ali možda si ti ona koja laže.“ Harperin demon je zarežao. „A ja bih to učinila?“ „Možda si ljubomorna jer sam njega zadržala, a tebe se odrekla.“ Harper si nije mogla pomoći; nasmijala se. Ali to nije bio ugodan zvuk. „Oh, aha, Carla, ulovila si me,“ rekla je suho. Čulo se par podsmjehivanja.

Carlin izraz lica bio je tvrd poput kamena. „Zar te ne smeta što si ubila svog vlastitog brata?“ Da li je smetalo Harper, što je bila u položaju gdje je morala ubiti ga, ili biti ubijena od njegove ruke? Da. Da li joj je smetalo što je on bio mrtav? Ne. 57

Roan se urotio protiv Američkih Primarnih. Još gore, htio je Knoxa mrtvog. To je bilo nešto što Harper nikad neće oprostiti ili ispričati. „On se tebi možda nije sviđao, ali ja sam ga voljela. Ja – “ Harper je napravila jedan korak prema njoj, ušavši u njen osobni prostor. „Znaš li što je učinio dok sam bila vezana za stol? Uzeo je škare, i zarezao je moju ušnu školjku ... tvrdeći da si jednom ti istu stvar učinila njemu.“ Carline oči su zatreperile. Uvrnuta kučka je to stvarno učinila. „Iz onog što mi je rekao, to nije bio usamljeni incident. Povrijedila si ga prije toga i povrijedila si ga ponovo poslije toga. Izigravaj uništenu, slomljenu majku ako želiš, Carla, ali ne očekuj da ja u to povjerujem.“ Čulo se komešanje, i onda je drugi glas progovorio. „Nikad nisi mogla odoljeti da ne izazoveš scenu, zar ne, Carla?“ Harper je provirila preko Carlinog ramena i ugledala sitnu staricu u ciganskoj haljini. Bila je to Nora, baka jednog od Primarnih, Daria. Harper ju je srela samo jednom prije, kad je saznala da Nora ima predosjećanja.

Preciznije, znala je i osjećala događaje koji bi se ubrzo ostvarili.

Preko Nore su Harper i Knox saznali o Četiri Jahača. Nora nije vidjela Roanovo lice, ali znala je preko svoje sposobnosti, koji su bili njegovi motivi. Upozorila ih je da je osoba, koja vuče Crowove konce, hladna i gladna za moći, s prazninom koja će ga uvijek ostavljati nezadovoljnog životom.

Mršteći se na Carlu s razočaranjem i nestrpljenjem, Nora je dodala, „Zar ne misliš da si dovoljno učinila ovoj djevojci?“ Izgledajući kao da je zagrizla limun, Carla je rekla, „Ona je ubila – “ „Sina kojeg si zlostavljala i kontrolirala, kako sam čula,“ Nora je završila. „Sina kojeg nisi smatrala osobom sa vlastitim pravima – on je uvijek bio samo produžetak tebe. Nije ni čudo što je postao pohlepan za moći. Proveo je tolike godine pod tvojom vladavinom, da je trebao najveću moguću moć kako bi osjećao da ima kontrolu. Ili, barem, to je ono što svi nagađaju.“ Crvenih obraza, Carla je siktala, „On nije bio jedan od Jahača, ako ti Jahači uopće i postoje.“ „Oh, oni postoje. A on je bio jedan od njih – nikad nemoj u to posumnjati. Jedina osoba kriva za njegovu smrt je Roan. On je napravio svoje izbore. To su bili loši izbori koji su jedino mogli završiti njegovom vlastitom propašću.“

58

Prije nego je Carla mogla još nešto reći u sinovu obranu, Tanner ju je prisilio da se makne u stranu i rekao, „Rekla si što si imala. Sad je gotovo.

Gubi se s našeg puta.“ Jednom kad je Carla gurnuta u stranu, Nora je pokazala Harper da krene naprijed i onda provukla svoju ruku kroz njenu. Umjesto da otprati Harper do okruglog stola, Nora je krenula ravno van kroz vrata s Tannerom odmah iza njih.

Vani, Nora je rekla, „Evo. Sad udahni.“ Harper se oslonila rukama na svoje bokove dok je duboko disala, smirujući svog jebeno ljutog demona. Biće je preziralo Carlu i uvijek će ju prezirati.

Nora je potapšala po leđima. „U pravu si kad vjeruješ da ne možeš ništa reći što bi ju smirilo. Ona nikad neće prihvatiti da je Roan doslovno odgovoran za svoju vlastitu smrt.“ „Da, znam,“ rekla je Harper. „Mogu razumjeti zašto ona ne želi priznati što je on učinio.“ „Zbog toga nije okej da te ona samo tako napala tamo unutra,“ odrezao je Tanner.

Ne, nije, zbog čega je njen demon htio da se Harper vrati unutra u kafić, i išamara ju. Umjesto toga, Harper je rekla Nori. „Nadam se da nisi ovdje jer si imala neku vrstu lošeg predosjećaja.“ Žena se tiho nasmijala, zvučeći baš kao Jolene. „Ne predosjećanje. Čula sam da su te napali lovci, pa kad sam te vidjela u kafiću, iskoristila sam priliku da provjerim jesi li se oporavila.“ „Dobro sam,“ Harper joj je rekla. „Ljuta, naravno, ali inače okej.“ Nora je otvorila usta da opet nešto kaže, ali onda je zvonce zazvonilo kad su se vrata kafića otvorila. Djevojke su sve izašle van, noseći njihove šalice. Tehnički, nisu trebale uzeti šalice, ali Harper je sumnjala da će baristice prigovarati zbog toga, dok god ih one vrate. „Jesi okej?“ pitala je Raini.

Harper je klimnula. „Nije to baš prvi put da je njoj bilo zgodno izazvati scenu.“ Khloë se podrugljivo osmjehnula na Carlu kroz stakleni izlog. „To je ono što ovisnici o pažnji čine.“ „Hajde,“ počela je Devon, vodeći Khloë prema studiju. „Idemo unutra ili ćemo kasniti s otvaranjem.“ Klimajući, Harper se nasmiješila Nori. „Bilo je dobro vidjeti te. Reci Dariu da sam ga pozdravila.“

59

Nora je potapšala njenu ruku. „Hoću. Pazi na sebe, Harper.“ Mahnula je drugima i onda otišla.

Raini je otključala vrata studija, i oni su svi ušli unutra. „Jesi sigurna da si okej?“ pitala je Harper. „Dobro sam.“ Harper je pijuckala svoje piće. „Ipak, ne veselim se reći Knoxu o ovome. Bit će ljut.“ I, bez sumnje će istaknuti, da je ostala kod kuće, mogla je izbjeći ružan susret bla, bla, bla. Ali bio bi u krivu. Carla bi pronašla neku drugu priliku da se suoči s njom. „Trebala bi mu reći, prije nego mu netko drugi kaže,“ savjetovao je Tanner. „Što to piješ?“ „Pjenušavo mlijeko s vanilijom, očito.“ Devon se namrštila. „Od kad ti piješ pjenušavo mlijeko s vanilijom?“ „Od kad mi je baristica to dala da probam.“ I od kad je olakšalo čudno žarenje na njenom jeziku. „Dobro je.“ Knox, imaš posla?

Njegov um okrznuo je njezin. Nikad nisam prezaposlen da razgovaram s tobom. Sve okej?

Samo sam ti htjela reći – i nije neka velika stvar, nisam uzrujana – da je Carla napravila malu scenu u kafiću. Nije bilo loše, brzo je dodala. Nije bilo vikanja ili prijetnji ili bilo čega. Ona je samo dala do znanja da ne vjeruje kako je Roan bio jedan od Jahača. Nastupila je potpuna tišina. Knox?

Bijesna vibra dotakla je njen um. Riješit ću to.

Ne, ja sam to već riješila. Samo ti govorim jer vjerujem kako bi želio znati.

Ona nema nikakva prava suprotstavljati se tebi, Harper.

Ne, nema, pa sam ja to riješila. Uskoro će otići iz jazbine. Nemoj pružiti joj to zadovoljstvo i reagirati. Carla je bila tip osobe kojoj je loša pozornost bila bolje od nikakve, što je bilo jednostavno jadno po Harperinom mišljenju.

Ona nije važna. Neka to shvati.

Tišina je potrajala. Dobro, ali ako ona pokuša bilo što drugo ... Ostavio je rečenicu nedorečenom, ali prijetnja je bila jasna.

Razumijem.

Njegov je um još jednom pomilovao njezin, tješeći ju i onda ga nije bilo.

I dok se njen stomak nenadano uzburkao, a letargija joj se brzo prišuljala, počela je priželjkivati da je ostala kod kuće. *** Keenan je utonuo u fotelju ispred Knoxovog uredskog stola i pljesnuo komad papira na njega. „Nadao sam se da će biti samo nekoliko kolekcionara demonskih krila i da će ovo biti proces eliminacije. Kad bi samo život bio tako jednostavan.“ 60

Knox je podigao komad papira i pregledavao dugačku listu imena, trudeći se najbolje što je mogao da gurne u stranu ljutnju na Carlu Hayden.

Demonica je napravila dovoljno štete Harper. Nije imala pravo ni pričati s njom, a ne suočiti se. Ali on će poštovati Harperine želje toliko dugo, dok se Carla bude držala podalje od nje, od ovog trenutka pa nadalje. „Ovi ljudi su samo oni za koje se zna da ih kupuju na crnom tržištu – bit će ih još Bog zna koliko više.“ Incubus je izvukao pljosku iz unutrašnjeg džepa svoje jakne i otpio gutljaj. „Tamo je jedan tip za kojeg mislim da bi ga trebali istražiti. On je glavni kolekcionar sfinginih krila. Njegovo ime je Francisco Alaniz.“ Knox se namrštio. „Prepoznajem ime, ali ne vjerujem da sam ga upoznao.“ „On je manager koji vodi svoju vlastitu vrlo uspješnu agenciju u Malibuu. Predstavlja puno poznatih ličnosti, sportaša i drugih medijskih profesionalaca. On je također Thatcherov rođak.“ Keenanove plave oči su očvrsnule. „Zanimljivo kako je Thatcher bio jedan od demona koje smo u zadnje vrijeme istraživali kao moguće Jahače kad – bam – Harper je bila napadnuta.“ Knox se umirio, dok su se implikacije upijale u njegov mozak. „Razmišljao sam o tome da su lovci poslani kao skretanje pažnje. Već neko vrijeme smo aktivno istraživali identitete druga dva Jahača. Pitao sam se, jesmo li se možda previše približili.“ Glavni razlog zbog kojeg je sumnjao na Thatchera bio je taj, što je Primarni bio incantor. Samo je krvna magija mogla izvući Lawrencea Crowa iz Knoxovog zatvora, što je značilo da je ili jedan od Jahača bio incantor ili da su unajmili jednog kako bi oslobodili Crowa. Knox je morao istražiti obje mogućnosti. Njegovi su demoni bili diskretni u istraživanju Thatchera, ali to nije značilo da Primarni nije nekako saznao za to. „Thatcher je jak incantor, za kojeg se znalo da je koristio krvnu magiju u prošlosti,“ rekao je Keenan. „Ali ono što me stvarno zanima kod ovog tipa je to, što se čini kako je on jedini Primarni koji ne istražuje ovu stvar s Jahačima.“ Levijeve oči su se suzile. „To može značiti da on misli kako je ta teorija sranje, ili nema potrebu istraživati ju, jer točno zna tko su oni. Ako on jest poslao svog rođaka na Harper, možda smo ga učinili nervoznim. Ali ... ne vidim kako je on mogao znati da su Harper došla njena krila.“ „Možda on nije znao,“ predložila je Larkin, sjedeći na sofi kraj prozora koji je gledao na borbeni krug ispod ureda. „Možda je on mislio kako laže lovcima.“ 61

Knox je klimnuo glavom prema harpiji. „Istina, ali tkogod je to učinio, znao bi da ćemo mi dati sve od sebe da pronađemo onoga tko je unajmio lovce. Trag nas je doveo do njegovog rođaka, što stavlja Thatchera na naš nišan. On je pametan. Zar bi stvarno učinio bilo što, da privuče našu pažnju na sebe na taj način?“ Levi je protrljao svoj zatiljak. „Može biti da on nije očekivao kako ćeš se dočepati lovaca i saznati da su bili unajmljeni. Lovci često djeluju na svoju ruku.“ „Iz onog što sam saznao, Francisco nije poznat po tome da unajmljuje lovce,“ rekao je Keenan. „Također sam saznao da su njegov otac i brat bili sfinge – obojicu je mrzio sve do dana kad ih je ubio. Vjeruje se kako su njihova krila bila prva obješena na njegov zid.“ „Ako je to istina, ona su vjerojatno za njega kao trofeji,“ rekla je Larkin, igrajući se svojom dugom pletenicom. „Možda su ostala krila pripadala ljudima koje je htio mrtve.“ Baš je to i Knox mislio. „Moramo čuti što Francisco ima za reći, ali nemam strpljenja za put privatnim mlažnjakom.“ Trebali su mu odgovori jučer.

Naravno, mogao se pyroportirati u Malibu, ali nisu mnogi znali da on ima tu sposobnost. Knox je volio držati demonski svijet u nagađanju oko onoga što može, ili ne može učiniti. To im je otežavalo da se dosjete koja bi vrsta demona on mogao biti. Ako bi ikad saznali, bez sumnje bi se ujedinili protiv Knoxa, u nadi da će ga ubiti. To ne bi uspjelo, naravno, ali on radije ne želi biti prisiljen izbrisati većinu demonske populacije. „Mogli bismo iskoristiti Armanda,“ predložila je Larkin, govoreći o pripadniku Sile koji je imao sposobnost teleportacije. „On bi nas mogao odvesti do Francisca.“ Knox je klimnuo. „Pozovi ga.“ Nekoliko trenutaka kasnije, čulo se kucanje na vratima. „Naprijed,“ rekao je Knox. Armand je ušetao unutra, nesumnjivo se teleportirajući izvan ureda, nakon što je primio Larkinin telepatski poziv. „Trebamo te da nas teleportiraš nekamo,“ Knox mu je rekao. „Koliko nas možeš odjednom teleportirati?“ Visok, ćelavi demon rekao je, „Četvero, uključujući sebe.“ Knox je iskrivio svoja usta. „Ima li granica koliko daleko možeš ići?“ „Tek trebam imati problema sa dostizanjem odredišta.“ Keenan je brzo izgovorio adresu Franciscovog ureda u Malibuu. „Možeš li nas tamo odvesti?“ „Apsolutno,“ rekao je Armand. „Kad?“ „Nema boljeg vremena od odmah,“ rekao je Knox.

62

*** Odmarajući svoje sklopljene ruke na svom uredskom stolu, Francisco Alaniz se nasmiješio, zbog čega su se linije na njegovom preplanulom licu produbile. Knox je uvijek mislio kako je svrha umjetne preplanulosti da se čini prirodnom, ne da izgleda doslovno lažnom. Možda se Franciscova koža ne bi činila toliko tamnom, da njegova kosa nije bila tako svijetla.

Knox je prihvatio pozivnicu da sjedne nasuprot Franciscu, ali nije uzvratio osmijeh. Bilo je moguće da je ovaj demon odgovoran za ono što se dogodilo Harper. Knox je htio gurnuti tipa na zid i zaprijetiti mu da će ga rasporiti i izvući svaki njegov organ, ali Knox je znao bolje, nego da popusti uzde na svojoj kontroli. Također je morao zapamtiti da su Jahači htjeli da on izgubi kontrolu. Neprestano su ciljali Harper, jer su vjerovali kako je ona njegova jedina slabost. Bili su u pravu oko toga.

On je imao i mogućnost da jednostavno zabije svoj um u Franciscov, kako bi sam saznao istinu, ali to nije bio čin u kojem je Knox uživao; to je značilo probirati kroz nečije misli, fantazije, uspomene i tajne. To je uvijek bio prevelik teret informacija – informacija koje on radije ne bi htio znati.

Uz to, hodajući naokolo, zabijajući svoj um u umove drugih, činilo bi Knoxa slabim, u smislu – činilo bi se da on ne vjeruje svojoj vlastitoj prosudbi. Zbog toga bi također izgubio poštovanje mnogih, jer je to uistinu bio prekršaj. To je činio samo kad je bilo apsolutno neophodno. „Moram reći da je bilo pravo iznenađenje, kad je moja recepcionarka najavila da je Knox Thorne pred mojim uredom,“ Francisco mu je rekao, očima kratko prelazeći na Levija, koji je stajao uz suprotan zid. Samo je Levi ušao u ured s Knoxom. Drugi su čuvali stražu ispred vrata, zbog čega Franciscova recepcionarka nije bila najsretnija.

Francisco se zavalio u svojoj stolici. „Dakle, što vas dovodi ovamo, Gosp. Thorne? Trebate li zastupnika?“ „Ne. Imam neka pitanja za vas.“ „Oh? Šteta. Imate lice, i karizmu koja bi vas odvela daleko u ovoj industriji.“ Knox je odmah prešao na stvar. „Moja družica je nedavno napadnuta.“ Suosjećajnog izraza lica, Francisco je uzdahnuo. „Da, čuo sam za to. Oni su bili lovci, točno?“ „Da. Bili su u zabludi kako ona ima krila. Ona se potpuno oporavila.

Borila se protiv njih, što su oni trebali predvidjeti. Ipak, za mene nije dovoljno što sam ubio lovce koji su ju napali.“ Knoxov glas stegnuo se kad je dodao, „Želim demona koji ih je unajmio.“ Francisco se uspravio u stolici. „Bili su unajmljeni?“ 63

„Da. Netko ih je unajmio kako bi došao do njenih krila. Moja prva pomisao bila je da bi to mogao biti kolekcionar.“ Shvaćanje je osvanulo na Franciscovom licu. „Ah, jasno mi je. Čuli ste o krilima koja su izložena na mom zidu kod kuće.“ Uzdahnuo je. „Jedina krila na mom zidu pripadaju mojim mrtvim rođacima – demonima koje sam prezirao iz ovog ili onog razloga. Zapravo, ne marim previše za sfingina krila. Nisam zainteresiran za njihovo skupljanje.“ „Pa ipak, izložili ste ih na svom zidu.“ „Uzeo sam dio tih demona koji ih je određivao. Vidite, u mojoj obitelji, sfinge su smatrane superiornijom vrstom. Ja sam kosac, baš kao i moja majka. Ona i ja nikad nismo bili dovoljno dobri za ostale. Što njih čini toliko drugačijim od nas? Ništa. Nisu moćniji. Nisu jači. Pa opet, neki od njih su osjećali kako imaju pravo zajebavati se sa mnom i povrijediti moju majku.“ Pa je on ukrao od njih jedinu istinsku stvar koja je činila sfinge tako drugačijima od Francisca i njegove majke, shvatio je Knox. „Ja ne unajmljujem lovce, Gosp. Thorne. I ja sam obavljam svoj prljavi posao, bez obzira koliko je prljav. Većinom zato jer ne volim ništa dugovati ljudima.“ Knoxovi instinkti su mu rekli da je Francisco govorio istinu. „Jasno mi je. Neka ideja tko bi mogao biti demon koji je unajmio lovce? Poslali su lovcima anoniman, šifriran e-mail koji se sam obrisao, ubrzo nakon što je bio pročitan.“ Francisco je protrljao svoju čeljust. „Čuo sam za metodu, ali samo je jedna osoba za koju osobno znam da ju koristi.“ „Tko?“ „Njegovo ime je Dion Boughton. On je sakupljač mnogih stvari, ne samo krila. Ako tražite nekog tko odbija zaprljati svoje ruke, ali će riskirati bilo kakav bijes, kako bi dodao stvari svojoj kolekciji, trebate njega istražiti. On ima muzej unutar svog doma. Kako sam čuo, on također skuplja ljude.“ „Ljude?“ ponovio je Knox. „On se voli okruživati s jedinstvenim, što može biti povezano s time da je on vrlo prosječna osoba.“ I Harper i njena krila bili su uistinu jedinstveni, pa će Knox definitivno popričati s Dionom. „S njim nećete lako razgovarati. On živi na privatnom otoku, koje je psihički zaštićeno. Ako želite s njim popričati, trebat ćete pozivnicu.“ „Imaš li njegov broj?“ 64

Francisco je ponovno skupio ruke. „On nema telefon.“ Levijeve obrve su se skupile. „Tko nema telefon?“ „On je tehnofob – on odbija bilo kakav napredak u tehnologiji, pogotovo ono što se upliće u osobnu privatnost, kao što su društveni mediji,“ rekao je Francisco. „On je također i pomalo samotnjak. Ne prima puno posjetitelja na svom otoku.“ Okrenuo se natrag prema Knoxu. „Ako želite stupiti u kontakt s njim, morat ćete mu pisati.“ Knox se namrštio. „Pisati mu?“ Kako zastarjelo. Levi se tiho nasmijao. „Imam njegovu adresu.“ Francisco je izvukao mali, kožom uvezani rokovnik iz ladice njegova stola i listao kroz njega, dok nije stigao do određene stranice. „Samo pošaljite kratku obavijest izražavajući želju da se sastanete s njim. On bi trebao odgovoriti za par dana – najviše tjedan.“ Knox je uzeo komadić papira na koji je Francisco nažvrljao Dionovu adresu. „Kako je tvoj rođak, Thatcher?“ Nagla promjena teme navela je Francisca da trepne dva puta. „Nisam se čuo s njim neko vrijeme. Ne pričamo često.“ „Hmm. Ako budeš pričao s njim, prenesi mu moje pozdrave.“ „Hoću, Gosp. Thorne.“ Knox je ukočeno klimnuo i ustao. Držao je Franciscov pogled dok je upozoravao, „Ako saznam da si mi o bilo čemu ovdje danas lagao, doći ću po tebe.“ Francisco je progutao. „Ne bih očekivao ništa manje.“ „Dobro. Sami ćemo izaći.“

65

„Zašto me uvijek vodiš na čudna mjesta na lekcije?“ protisnula je Harper. „Ne vodim te na čudna mjesta,“ rekao je Knox, stojeći ispred nje. „Vodim te na napuštena mjesta, gdje neće biti svjedoka.“ „Pa, ovo mjesto je svakako napušteno.“ Harperin nos se naborao na mirise plijesni, prašine vapnenca i suncem ugrijanog kamena. „Promatraj situaciju na ovaj način; gledaš u prastare ruševine koje ljudi tek trebaju otkriti. To znači da nas neće vidjeti turisti, planinari ili arheolozi. A ako se plamenovi i otmu kontroli, sve što će uništiti su građevine, tornjevi i kameni stupovi koji se već raspadaju.“ Bio je u pravu, pomislila je Harper dok je pogledavala naokolo. Sve je bilo istrošeno od vremena i prekriveno mahovinom, gustim lijanama nalik užetu, i drugim lišćem. Čak su i kameni kipovi bili istrošeni do točke gdje nisu imali lica.

Ono što ju je zabrinjavalo, bila je zmijska koža koju je primijetila među ruševinama. To i činjenica da je bilo jezivo tiho. Sve što je mogla čuti, bilo je mrtvo lišće koje je jurilo duž kamena i grmlje kako šuška na povjetarcu. „Zar tebi ovo mjesto nije barem malo jezivo?“ „Prestani me pokušavati smesti,“ Knox ju je nježno opomenuo. Prešao je palcem duž njene usne. „Znam da je prošlo tjedan dana od napada i ništa se nije dogodilo, ali to ne znači da ne trebamo biti oprezni. Ako ćeš se bolje osjećati, mislim da ti neće trebati više od jedne lekcije. Koliko znam iz vremena kad sam te učio letjeti, ti vrlo brzo kopčaš. Trebalo je samo nekoliko lekcija prije nego si letjela kraj mene, bez imalo pomoći. Znam da se dvoumiš oko prizivanja plamenova, ali to je dobra stvar.“ Ona se namrštila. „Kako?“ „Prizivanje njih nešto je najozbiljnije što može biti. Trebala bi biti nervozna, i trebala bi biti oprezna zbog moći uništavanja, koju oni imaju.

Da nisi, bio bih zabrinut i razočaran u tebe.“ „Ja nisam samo oprezna zbog plamenova, Knox. Oprezna sam zbog toga koliko su se oni svidjeli mom demonu. On bi bezbrižno uništio svijet, jer je bio ljut što sam bila povrijeđena. Po mom mišljenju, takva vrsta moći ne bi trebala biti u rukama tako osvetoljubivog bića.“ Njen demon je zarežao na tu procjenu. „Ja ne učim tvog demona kako da kontrolira sposobnost njihovog prizivanja. Učim tebe kako da to učiniš. Tako da, ako to situacija 66

opravdava, možeš njih prizvati puno prije nego tvoj demon pomisli da se umiješa.“ Harper uopće nije bila zagrijana za tu ideju, ali ako je htjela biti sigurna kako ih neće slučajno prizvati, morala ga je slušati. Pripremila se. „Okej. Što želiš da učinim?“ On je spustio svoju ruku i koraknuo unatrag; tepih suhog lišća pucketao je pod njegovim cipelama. „Prvo, želim da samo slušaš. Kao što znaš, moja vrsta može prizvati plamenove pakla jer mi jesmo plamenovi. Oni su nas porodili, oni su dio nas, oni nas štite. Oni mi dolaze jednako lako kao što zaštitnička moć u tvome stomaku dolazi tebi.“ „Čak i kad si bio klinac?“ „Čak i tad, baš kao što je tvoja moć da izazoveš bol, bila nešto što te pokušalo zaštititi, dok si bila dijete.“ Harperina prsa su zaboljela na pomisao o malom dječaku, od kojeg se očekivalo da se nosi s tom razinom moći. Od odraslih se ne bi trebalo očekivati da ju savladaju, a kamoli od djeteta. „Tvoja krila su, u neku ruku, porodili plamenovi,“ Knox je nastavio. „Kao takva, ona su povezana s plamenovima. Moć je tamo. Spremna. Čeka. Ali ti ju emocionalno i mentalno odbijaš, zbog straha od toga što bi tvoj demon mogao učiniti s njom.“ Zbog čega je, Harper je mislila, ona bila razumna. „Bilo je strašno biti suputnik dok je psihopat postajao ... pa, psihopat. Možda to nije bilo strašno tebi, jer ti još uvijek nisi dovoljno razuman da se bojiš mog moćnog bijesa.“ Odlučila je ignorirati bljesak zabavljenosti u njegovim očima. „Ali ja sam se usrala od straha.“ „Ti misliš da ja to ne mogu shvatiti? Moj demon je izgubio kontrolu više puta, a ja sam bio prisiljen biti samo promatrač, dok je on uništavao sve na svom putu. Nijedno od nas ne može biti sigurno da tvoj demon neće opet učiniti istu stvar. Ali ako on može vjerovati da ti ne trebaš njegovu zaštitu ili obranu, ne bi te trebao previše pritiskati za dominaciju u kritičnoj situaciji. A jedan način da se osiguramo, da si ti potpuno zaštićena, je prizivanje plamenova pakla.“ Bockala je jezikom unutrašnju stranu svojih obraza. „Mislim da ovo za mene neće biti tako lako, kao što je za tebe.“ „Možda neće, ali vidjet ćemo. Pozovi svoja krila.“ Vrućina je kratko planula niz njena leđa, kad su njena krila iskočila van.

Napregnula je svoje leđne mišiće, zamahnuvši njima nekoliko puta. Bila su teška, unatoč tome što su bila tanka.

67

Knox je pomilovao jedno krilo dok je govorio, „Ona su tvoja veza s plamenovima. Misli o njima kao o mostu između tebe i ove moći, kojoj inače ne bi imala pristupa. Toliko dugo dok je most tamo, plamenovi ti mogu doći. Bez njega, oni te ne mogu dosegnuti.“ „U redu.“ Počeo je polako koračati ispred nje dok je govorio. „Tvoja krila su vani.

Most je tamo – što će se slijedeće dogoditi ovisi o tebi. One noći kad si prizvala plamenove, pokušao sam ih smiriti. Nisam mogao, jer tad nisu meni odgovarali. Nisu bili tamo za mene, bili su tamo za tebe. Divljali su izvan kontrole, da, ali samo zato jer su tvoje emocije bile izvan kontrole.“ „Ti govoriš da ih ja mogu kontrolirati?“ „Kontrolirati ih? Ne. Možeš ih voditi, tražiti stvari od njih, čak ih pokušati usmjeriti. Ali nikad ih ne možeš kontrolirati, baš kao što nikad ne možeš kontrolirati svog demona. To ne radi na taj način.“ „Greda.“ Njegova usta su se trznula. „Ali ako ostaneš koncentrirana, ako usmjeriš svoje emocije u jednom pravcu, plamenovi će učiniti isto.“ Nakrivio je svoju glavu, dodajući, „Uglavnom.“ Ona je suzila oči. „Kako to misliš 'uglavnom'?“ „Kao što sam rekao, njih ne možeš kontrolirati. Ne bih išao toliko daleko da kažem, da oni imaju svoj vlastiti um. Nemaju. Ali imaju svoju vlastitu volju.“ Kako je bila okružena njihovom snagom i moći, Harper se mogla složiti s time. „Ono što ti želim dokazati je, da ako im pružiš metu, oni će se koncentrirati na nju. Da tvoja ljutnja nije bila toliko izvan kontrole i umjesto toga usmjerena na Roana, plamenovi su možda mogli progutati njega, prije nego opkoliti cijeli kamper i zatim, putujući prema van, progutati sve što su dotakli.“ Suzila je oči kad je komentar izazvao sjećanje na Knoxa kako stoji dok su crveni, zlatni, i crni plamenovi šikljali iz zemlje da bi progutali dva mračna čarobnjaka u uličici. Bez drugog uništavanja, bez zadržavanja kako bi spalili bilo što drugo – plamenovi su umrli jednako brzo kao što su stigli. Ha. „I sad ćemo vježbati.“ Knox je bacio staru fotografiju Crowa na zemlju. „Evo ga, Harper. Evo gada koji me neprestano napadao. Htio me mrtvog, i iskoristio je tebe da pokuša doći do mene – išao je čak toliko daleko da je pokušao izrezati tvoju maternicu, kako ne bi mogla nikad nositi moje

68

dijete. Ubiti ga bila je skoro ljubaznost, zapravo, uzimajući u obzir bol koji je zaslužio osjetiti.“ Ona je polizala svoje usne. „Želiš da prizovem plamenove da proždru fotografiju?“ „Osim ako bi ti radije da dovedem živu osobu. Tvoj bivši bio bi moj izbor.“ „Dupinka bi bila moj.“ Harper je zabacila ramena. „Pričaj mi što trebam učiniti.“ „Dodirni vezu koju imaš sa svojim krilima – vezu koja ti omogućava da ih pozoveš. Možda se osjeća fizičkom, ali je zapravo psihička. Pronađi ju.“ Harper ju nije morala tražiti. Veza je bila dijelom nje kao i sama krila. „Imam ju.“ „Dobro, ti sad stojiš na onom mostu o kojem smo pričali. Crow je tvoja meta. Gledaj u tu fotografiju i misli o njemu. Misli o svemu što je prouzročio, svakom djeliću boli, koju su ljudi oko tebe propatili. Misli o onome što je učinio tebi i što bi učinio meni.“ Ona je to učinila, osjećajući kako se bijes skuplja u njoj kao vatrena oluja. „Veza ... postaje vruća. Stvarno vruća.“ Želim da usmjeriš svaki dio tog bijesa u tu sliku. Osjeti bijes, i koncentriraj se na uzrok tog bijesa ... i pozovi moć koja je s druge strane mosta.“ Bijesno je gledala dolje na fotografiju, pokušavajući projicirati svoj bijes na nju. „Veza je super, super vruća sad.“ „Nemoj ustuknuti od nje,“ rekao je, čuvši oprez u njenom glasu. „Vrućina te ne može povrijediti. Znaš to. Koncentriraj se na sliku, Harper.

Koncentriraj se na Crowa.“ Osjetila je moć na drugoj strani mosta kako žudi za oslobođenjem; pozvala ju je. Zrak je zujao i zemlja se tresla, mrtvo lišće pod njihovim nogama je lepršalo. To je dovoljno preplašilo, da njena odlučnost posustane na minutu. „Oni te neće povrijediti, Harper. Ne mogu. Usmjeri ih na Crowa. On te pljusnuo, razrezao te, pokušao ti odstraniti maternicu i – “ Harper se lecnula kad je zamalo nepodnošljiva moć jurnula preko 'mosta' i plamenovi eruptirali iz zemlje tutnjajući. Koraknula je u stranu od užarene vrućine, čak i dok se divila onome što je učinila. Progutali su fotografiju s lakoćom, ali nisu se povukli.

Knox je trenutno bio kraj nje. „Okej, Harper. Želim da gurneš u stranu taj bijes. Crowa sad nema. Mrtav je. Ne može te nikad više opet povrijediti, i ne može povrijediti mene. Gotovo je.“ Šaputao je u njeno uho. „Sve je 69

gotovo. Tako je, dobra djevojka. Plamenovi su učinili što si od njih trebala; sad ih pusti da odu.“ Plamenovi su se polako smanjili, i zujanje u zraku je zamrlo, dok se moć vraćala tamo odakle je i došla. Fotografija je nestala. Sve što je ostalo, bio je pepeo istočkan crvenim ostacima. Harper je zinula na njega. „Učinila sam to. Ja sam to zapravo jebeno učinila.“ „Naravno da si to učinila.“ Ona se nasmiješila. „Mogu li to učiniti ponovo?“ „Imao sam osjećaj da ćeš to reći.“ *** Harper je obuhvatila kvaku na vratima, zureći u mračnu, većinom ogoljenu sobu. Kolijevka se tresla u ritmu bebinih jecaja. Njeno srce boljelo je od tih zvukova. Jecaji nisu bili glasni, oštri ili visoki. Bili su većinom sitna, jecajuća 'Gdje si ti' zapomaganja, koja su imala nešto revolta. Ali ipak su ju povlačila, vukla ju u sobu.

Hodala je prema kolijevci – svaki korak je bio polagan, pažljiv, probni. Jedan dio nje htio se okrenuti i pobjeći, iako ona nije znala odakle oprez dolazi. Ali nastavila se kretati naprijed s namjerom.

Jecaji su prešli u mekane, nazalne frktaje ... kao da je beba znala da pažnja dolazi u njenom smjeru. Harper je progutala kad je njen neobjašnjiv oprez nabujao. Ipak, njeni koraci nisu posustali. I onda je ona bila tamo, zureći u kolijevku.

Tako sitna, mislila je, smiješeći se, dok je gledala bebu kako se vrpolji i lupa nogama. Zaškiljila je prema njoj, očiju mračnih i poznatih. Onda su se te oči zacrnile i kolijevka je planula.

Harper se probudila nijemo hvatajući zrak, lecnuvši se kad su svjetla u stropu od mahagonija bocnula njene oči. Brzo je postala svjesna da je ležala na sofi u dnevnom boravku, pokrivena dekom koju je Knox morao prebaciti preko nje. Stišao je TV na zidu koji je gledala, prije nego je zaspala. Pa, prizivanje plamenova pakla bilo je zamorno.

Dvaput trepnuvši da izbistri svoj vid, sjela je uspravno na zakrivljenoj, bež sofi, koja je bila jednaka onoj nasuprot. Sjena je pala preko nje, i ona je pogledala prema gore, da vidi Knoxa kako zuri u nju, nakrivljene glave. „Budna si.“ „Zvučiš razočarano.“ Gledajući ga kako navlači sako svog odijela, shvatila je ... „Ideš nekamo i nadao si se da me možeš ostaviti.“ Lukavo. „Nisam takve sreće, očito,“ gunđao je. „Kuda mi idemo?“ 70

Izgledao je kao da će se raspravljati, ali umjesto toga uzdahnuo je i rekao, „Posjetiti McCauleyevu majku.“ „Znaš tko je ona?“ „Prilično smo sigurni da je ona demonica iz naše jazbine, po imenu Talia Winters. McCauley joj jako nalikuje. Naravno, ona to može potvrditi za nas.“ Bešumno je hodao duž svijetlog borovog poda i do prekrasnog kamina.

Zgrabivši njen mobitel između ostalih njenih sitnica sa police, dobacio joj ga je. Dodala je još nekoliko drugih osobnih pečata u prostranoj sobi s visokim stropom, kao što su čvrsta hrastova polica s knjigama i mekana deka za pokrivanje, koja je bila iste oceansko plave boje kao i Perzijski tepih. „Sjećam se da je Talia bila trudna,“ Knox je dodao. „Tvrdila je da je dijete umrlo ubrzo nakon rođenja.“ „Nagađam da je bilo zamijenjeno za ljudsko dijete koje jest umrlo ubrzo nakon toga.“ Harper je ustala i polako se, mačkasto istegnula. „Pričaj mi o Taliji. Ne sjećam se da sam ju ikad vidjela.“ Knox je omotao ruku oko nje i privukao ju na sebe. „To je zato što striptiz klubovi nisu zapravo tvoja stvar.“ „Ona je striptizeta?“ „Da. Nije sparena, nema druge djece, i kruže glasine da je ovisnica.

Nisam siguran koliko su te glasine istinite.“ Uhvatio je njenu donju usnu između svojih zubi i povukao, smiješeći se njenom uzdahu. „Tanner ide s nama i skoro je stigao. Čim budeš spremna za pokret, krenut ćemo u njen stan i saznati.“ „Sve što trebam je brza kava; onda možemo krenuti.“ Ubrzo nakon toga, Levi ih je odvezao do sumnjivog dijela Las Vegasa.

Harper je mislila da je njena stara zgrada bila loša. Ovaj dio bio je puno gori. Bilo je to mjesto gdje očekuješ pronaći beskućnike i ovisnike, i trebao bi se brinuti da bi te mogao pogoditi zalutali metak. Sama zgrada je bila prekrivena grafitima i čudnim žutim mrljama, i također je izgledala mjestimično progoreno. Mnogi prozori su bili prljavi, dok su ostali bili razbijeni ili zakucani. „Opet, ja ću paziti na auto,“ rekao je Levi.

Kako su tamo bile raštrkane male skupine sumnjivih tipova, Harper je mislila da je to dobra ideja.

Tanner je otvorio stražnja vrata da Knox i Harper mogu kliznuti van.

Knox je išao prvi dok su se kretali prema zgradi, a Tanner je ostao iza nje

71

– okružili su ju, štiteći ju. To ju je na jednoj razini ogorčavalo, ali odlučila je pustiti ih.

Neki maloljetnici sumnjiva izgleda sjedili su vani na starom kauču, pušili i pili. Ljudi, osjetila je. Hrabro su zurili, ali nešto ih je na Knoxovom licu navelo da skrenu pogled. Oni možda ne znaju što je on, ali bili su dovoljno pametni da osjete opasnost u njemu.

Ulazna vrata su škripala dok ih je Knox otvarao. Harperin nos se namreškao. Zrak je bio vlažan i prašnjav. Mogla je namirisati marihuanu, urin, prljavštinu i nešto ... pogrešno. Užegnuto. Da, ovo mjesto definitivno je bilo puno lošije od njene stare adrese. Staklo, limenke, upotrijebljene igle i drugo smeće bilo je razbacano po podovima i stepeništima. Bilo je mračno, zahvaljujući labavim žicama koje su visjele iz rupe na plafonu, gdje je trebala biti žarulja.

Knox je pogledao na pokvareno dizalo. „Ona živi na trećem katu, stan B.“ „Onda idemo gore,“ rekao je Tanner.

Knox je opet išao naprijed dok su se penjali zatrpanim stepenicama.

Bila je skoro iznenađena kad nijedan štakor ili žohar nije protrčao kraj njih.

Zidovi su svakako bili tanki, jer je Harper mogla čuti stanare kako se svađaju, smiju i slušaju njihovu glazbu.

Napokon, stigli su do vrata Talijina stana. Knox je kucao, ali nije bilo odgovora. Pokucao je ponovno, ovog puta glasnije.

Susjedna vrata su se otvorila, i starija žena je provirila van; lica iscrpljenog i unezvijerenog. „Morat ćete jako kucati,“ ljudska žena im je rekla. „Talia većinom spava preko dana.“ „Razumijem,“ rekao je Knox. „Hvala vam.“ Starica je proizvela prigušen zvuk i nestala u svom stanu.

Knox je lupao šakom po Talijinim vratima skoro dovoljno jako da su se tresla. Naglo otvaranje vrata ubrzo je uslijedilo, nakon zvuka stupanja i psovanja koje je dolazilo iz unutrašnjosti stana. „Što?“ obrecnula se visoka, tanka skoro kao hostija, plavuša. Onda je dobro pogledala u Knoxa i problijedila. „Tako m-mi je ž-žao, Gosp.

Thorne, j-ja nisam znala da ste to vi.“ „To je okej, Talia,“ rekao je Knox. „Htjeli bismo razgovarati s tobom.“ Trepnula je i provukla ruku kroz njene raspuštene, tamno-plave uvojke. „Um, pa da, okej, svakako. Uđite.“ Podne daske ispod tankog tepiha su škripale, dok su oni ulazili. Harper se radovala bijegu od mirisa na stubištu. Iskreno, ni ovdje nije mirisalo puno bolje. Prašina. Ustajala hrana. Dim cigareta. I mučan, težak parfem.

72

Stan je bio malen i rijetko namješten, s odjećom razbacanom posvuda.

Umrljane zidne tapete gulile su se sa zidova, otkrivajući pukotine u žbuci.

Harper je mogla vidjeti sićušnu kuhinju s mjesta na kojem je stajala. Mogla je vidjeti hrpe posuđa u hrđavom sudoperu, pokidana vrata na ormarićima, i zatrpanu radnu površinu.

Osjećajući pogled na sebi, presjekla je pogledom na Taliu. Demonica je gledala u nju, odmjeravala ju, kao da je htjela samu sebe uvjeriti kako je najljepša u prostoriji. Štogod. Harper je samo zurila u nju, dok Talia nije naposljetku odvratila pogled. Jako je nalikovala McCauleyu sa svojim tamnim očima, visokim jagodicama, rupicom na bradi, i malim ušima koje su lagano provirivale.

Njena majica na bretele i kratke hlačice graničile su s nepristojnim, ali to je možda bilo zato jer je bilo ozbiljno vruće. Čak i uz zvuk glasova, TVa, i lajanja pasa, Harper je mogla čuti klima uređaj kako se klikajući pali i gasi. Pitala se kako je dovraga žena izdržavala tu vrućinu.

Harper je znala da puno ljudi završava na ovakvim mjestima kad im sreća okrene leđa, ali imala je osjećaj da Talia jednostavno nije dovoljno brinula o svom životu, da bi poštovala sebe ili bilo što u svom vlasništvu.

Ili je to možda bilo zato jer joj je droga bila draža od bilo čega, jer ako je suditi po njenoj blijedoj koži, krvavim očima i suženim zjenicama, cijela 'Talia je narkićka' glasina bila je točna.

Njeni obrazi su se zacrvenjeli od posramljenosti dok je pogledavala uokolo. „Stan je malo u neredu.“ Gurnula je u stranu pohabanu zavjesu i borila se da otvori zahrđali prozor. „Oprostite što mi je toliko trebalo da otvorim.“ „Sve je u redu,“ rekao je Knox.

Ona se obuhvatila rukama i podigla bradu. „Um ... pa ... što želite?“ „Jesi li gledala vijesti u zadnje vrijeme?“ Ona je brzo treptala. „Mislite, kao, na TV-u? Ne gledam vijesti. Uvijek su depresivne stvari. Ubijanja i napadi i rat.“ „Nedavno je bila priča o ženi koja je drogirala svog šestogodišnjeg sina, gurnula ga u pećnicu, i pokušala ga živog spaliti.“ Talijino čelo se naboralo. „Što?“ „Njeni napori nisu baš najbolje uspjeli. Pokazalo se da je njegova koža neprobojna za vatru.“ „On je jedan od nas?“ „Čini se kako ona vjeruje da je on zamijenjeno dijete. Zato ga je stavila u pećnicu – navodno, to je najsigurniji način otkrivanja zamijenjenog

73

djeteta. On ima šest godina.“ Knox je gledao kad je Taliji sinulo. Strah je bljesnuo preko njenog lica. „Nisi tražila moju dozvolu, Talia.“ Polizala je svoje usne, pogrbljenih ramena. „Z-znala sam da mi ju ne bi dao.“ „Zašto si to učinila?“ pitao je Tanner.

Talia se frkćući nasmijala. „Zezaš me? Pogledaj ovo mjesto. Pogledaj mene. Klinci trebaju ljubav i sigurnost i sav taj jazz, točno?“ „Mogla si pokušati popraviti svoju situaciju,“ rekao je Tanner.

Talia je jako zatresla glavom i bijesno gledala u pod. „Nisam ga mogla voljeti,“ mrmljala je. „Htjela sam. Ali jednostavno nisam mogla.“ Nešto u načinu kako je to izgovorila, navelo je Harper da nagađa, „Ti si bila silovana.“ Talia se trznula. „Trebala si nam reći,“ Knox je rekao kroz svoje zube. „Mi bi sredili situaciju.“ Talia ga je pogledala, vlažnih očiju. „Ništa niste mogli učiniti. Kurvin sin je bio čovjek. Sama sam se za to pobrinula.“ „Ubila si ga,“ rekla je Harper.

Njene oči su plamtjele. „Pakla mu, da, jesam. Nije to bilo ništa što nije zaslužio.“ Harper nije htjela raspravljati o tome. „Ipak, nisi pobacila dijete.“ Talia je slegnula ramenima, nakratko skrenuvši pogled. „On nije ništa učinio nikome. Nije bila njegova krivnja. Ali ja nisam, znaš, majčinski tip.

Nikad nisam htjela djecu. Još uvijek ih ne želim. Što je dobra stvar, zapravo, uzimajući u obzir da nisam čista.“ Izbacila je bradu. „Sudite mi što sam ga dala ako želite, ali on ne bi imao dobar život sa mnom.“ „On nije imao dobar život sa ljudima,“ Knox je istaknuo. „Što se dogodilo s njihovim biološkim djetetom?“ „Bio je na aparatima za održavanje života. Zamolila sam babicu iz naše jazbine – Sellu Monroe – da zamijeni bebe. On ne bi preživio među demonima. Vidjeli bi u njemu laki plijen.“ „Nema ništa slabog u tvom sinu,“ rekao je Knox.

Ona se ukočila. „Kako to misliš?“ „On je moćan, Talia.“ Ona je zatresla glavom. „Kunem ti se, nije bilo ni najslabije aure moći oko njega. Nisam mogla osjetiti njegovog demona. Kao da sam držala ljudsku bebu. Pitaj Sellu, ona će ti reći.“ „Možda su moć i njegov demon bili uspavani neko vrijeme – ne možemo biti sigurni.“ 74

Talia je potonula u ulegnuti kauč, kao da su njene noge bile preslabe i dalje ju držati. Poslije nekoliko trenutaka, rekla je. „Znači on je okej?“ „On je dobro. Trenutno je kod Wyatta i Linde Sanders.“ Osjećajući kamo ovo ide, počela je opet tresti glavom, očiju raširenih od panike. „Ja ga ne mogu uzeti. Ne bih bila dobra majka. Ništa mu ne mogu pružiti.“ „On nema nigdje drugdje da može otići, Talia.“ „Sandersi će ga zadržati. Znaš da hoće. Bit će tamo sretniji.“ „Talia – “ „Ja ga ne mogu uzeti.“ Riječi su se prelomile u jecaj. „Ne traži to od mene. Molim te. Ne mogu.“ Knox je teško izdahnuo. „U redu. Ali ne mogu jamčiti da ljudi neće shvatiti kako si ti njegova majka. On liči na tebe. Možda ćeš jednog dana biti u položaju, da će te on posjetiti.“ „Čut će dovoljno da zna, kako ja nisam ono što on treba,“ promrmljala je. „Čuvaj se, Talia. Sami ćemo izaći.“ Dok su silazili stepeništem, Tanner je rekao, „Ušao sam tamo spreman da budem ljut na nju.“ „Ona iskreno vjeruje kako je učinila pravu stvar za njega.“ Harper je uzdahnula. „Ako je sve što je ona mogla vidjeti bio njen silovatelj, kad god bi pogledala u njega, onda je možda i u pravu.“ „Hoćeš li ostaviti McCauleya s Wyattom i Lindom?“ pitao je Tanner.

Stigavši do ulaznih vrata, Knox ih je držao otvorenim. „Ako dogovor funkcionira za sve zainteresirane, da.“ Kad su bili u Bentleyu, Knox je rekao, „Levi, moramo se zaustaviti kod kuće Sandersovih.“ „Dogovoreno,“ rekao je Levi. „Je li Talia dječakova majka?“ „Da.“ Knox mu je brzo rekao što je bilo rečeno i onda izvukao svoj telefon i nazvao Wyatta. „Imam neke informacije za tebe, ali ne želim govoriti o tome dok je McCauley u blizini. Nađimo se na kraju tvog prednjeg dvorišta za deset minuta.“ Kad se Wyatt složio, Knox je prekinuo poziv. „Misliš li da će oni htjeti zadržati McCauleya?“ pitao je Tanner. „Linda hoće,“ počela je Harper, „ali nisam tako sigurna za Wyatta.“ Kad je Levi napokon parkirao na dnu Sandersovog dvorišta, oboje Linda i Wyatt tamo su čekali, tmurnih izraza lica.

Onog trenutka kad su Knox i Harper kliznuli iz auta, Linda je zakoračila naprijed i pitala, „Što je bilo?“

75

„Znamo identitet McCauleyeve majke,“ Knox joj je rekao. „To je Talia Winters.“ Na trenutak, čudan izraz prešao je preko Wyattovog lica. Onda je nestao i on je izdahnuo. „On joj pomalo nalikuje. Kako da to nisam vidio?“ „Jeste li došli razgovarati s njim?“ pitala je Linda, drhtavog glasa. „Talia ne vjeruje da je njen dom najbolje mjesto za njega,“ rekao je Knox. „Moram se složiti,“ odrezala je Linda. „Ona je kurva.“ Harper je podigla obrvu. „Ona je striptizeta, što je nešto drugo.“ Linda je spustila svoj pogled. „U pravu ste, naravno. Ispričavam se.“ Ma da? Nije baš zvučalo kao da joj je žao. „Bili bi sretni da on ostane ovdje,“ Linda je rekla Knoxu. „Sigurna sam da bi se McCauley složio s time.“ Začuvši kako im zvoni telefon, rekla je, „Ispričajte me.“ Kad je Linda ušla u kuću, Knox se okrenuo Wyattu. „Kakav je bio McCauley?“ „Ni grama nevolje,“ odgovorio je Wyatt. „Skoro bolno ljubazan. Ne bi ni pomislio da je klinac prošao kroz traumatično iskustvo. Nikad ne priča o ljudskim roditeljima ili onome što mu se dogodilo.“ Slegnuo je ramenima. „Možda je u fazi poricanja ili nešto, ne znam.“ „Tvoja družica ga voli,“ rekao je Tanner.

Wyatt mu se slabašno osmjehnuo. „Ona voli što ima nekoga za voljeti.“ „Bit ću iskrena s tobom,“ počela je Harper. „Ako se mene pita, nešto nije sasvim u redu s tim klincem.“ Wyatt je uzdahnuo. „Znam što misliš. Nešto u vezi njega uzrujava mog demona na pogrešan način. Ali on je samo klinac, i – bio on traumatiziran ili ne – prošao je kroz nešto grozno.“ Harper je podigla svoje ruke. „Ako si ti sretan da on ostane ovdje, mi se u to nećemo miješati. Ali moraš biti siguran, Wyatt. Jer iako me klinac pomalo plaši, ne želim da se seljaka od doma do doma. On treba stabilnost.“ Wyatt je polako klimnuo. „Slažem se. Zadovoljan sam s time da on ostane kod nas.“ Pa on svakako nije izgledao sretan zbog toga. Harper je mislila kako on to radi zbog svoje družice. Primijetivši kretanje svojim perifernim vidom, Harper je pogledala i vidjela McCauleya kako zuri kroz prozor dnevne sobe. Mahnula mu je, silom se osmjehnuvši. On je mahnuo natrag, ali pokret je bio skoro mehanički. „U redu,“ rekao je Knox. „Može ostati kod vas, ako si siguran da je to ono što želiš.“ 76

„Siguran sam,“ Wyatt mu je rekao.

Knox je klimnuo i zatim pratio Harper natrag u Bentley dok je govorio Wyattu. „Provjeravat ću povremeno, kako bih se uvjerio da ovaj dogovor za sve funkcionira. Vjerujem da ćeš me nazvati, ako bude kakvih problema.“ „Hoću,“ Wyatt je obećao.

Dok je Levi kretao od ruba ceste, Tanner je rekao Knoxu. „Ostaviti ga sa Sandersima bila je ispravna stvar.“ „Da, za McCauleya,“ rekla je Harper. „Ali možda ne i za njih.“ Pretpostavljala je da će vrijeme pokazati.

77

Knox je pogledavao po velikoj dnevnoj sobi koja je bila sva u mramornim podovima i tamnom drvetu. Kad je Francisco rekao da se Dion Boughton voli okružiti jedinstvenim, nije umanjivao stvari. Otok na kojem je bio smješten njegov grandiozan, bogat dom, bio je tropski raj.

Sama kuća bila je ispunjena antikvitetima, starinskim predmetima, neobičnim ukrasima, skupim vazama i slugama koji su bili rijetke vrste demona.

Dion je sjedio na stolici nalik prijestolju nasuprot Knoxa, proučavajući ga pogledom u kojem je svjetlucalo uzbuđenje. Kao netko kad temeljito procjenjuje antikvitet. Knoxov demon je izvio svoju gornju usnu, nimalo mu se to nije sviđalo.

Uzbuđen je što te vidi, jer ti si vrhunac jedinstvenosti, rekao je Levi, koji ga je jedini pratio u sobu. Armand, Keenan i Larkin čekali su vani. „Jeste li sigurni da ne želite kavu ili neko osvježenje?“ Dion je upitao. „Ne, hvala vam,“ rekao je Knox. „Imamo samo nekoliko pitanja.“ Dionov osmijeh je posrnuo. „Ovo nije društveni posjet, nije li?“ „Ja ne obavljam društvene posjete, Gosp. Boughton.“ Razočaranje je zamaglilo njegov izraz lica. „Vrlo dobro. Kako vam mogu pomoći?“ „Ne znam koliko ste u toku s događanjima u vanjskom svijetu,“ počeo je Knox, „ali moju su družicu nedavno napali lovci.“ Dion je izgledao i zapanjeno i nepovjerljivo. „Ne bih pomislio da bi se itko usudio riskirati vaš gnjev. Ili njen gnjev, što se toga tiče. Sfinge nisu praštajuća stvorenja, i gledao sam vašu družicu u akciji na video snimci izbora, kad ju je Isla napala. Ja ne gledam puno televiziju, ali izbori su bili nešto što nisam bio spreman propustiti. Vaša družica je moćna.“ „Jest,“ složio se Knox. „Pa opet, netko je unajmio lovce da ukradu njena krila.“ Dionovo čelo se naboralo. „Ali ona nema krila.“ „Ne, nema. Ali čini se da netko toga ili nije svjestan ili jednostavno u to ne vjeruje – štogod bio slučaj, to znači da su lovci umrli vrlo bolnom smrću bez valjanog razloga.“ Knox je još jednom proučio sobu. „Ne mogu da ne primijetim da ste pravi kolekcionar. Čujem da imate muzej ovdje.“ Svaka emocija nestala je sa Dionovog lica. „Vi vjerujete da sam ja unajmio lovce.“ „Jeste li?“ 78

Dionova leđa su se izravnala. „Ne, nisam. Jesam li u prošlosti unajmljivao lovce da nabave stvari za mene? Da. Jesam li ih unajmio da ukradu krila, koja vaša družica ne posjeduje? Ne.“ Knox je iskrivio svoja usta. „Iz onog što sam čuo, nedostaje vam vrsta etike koja bi vas spriječila da učinite takvu stvar.“ „Ja ne tvrdim da imam previše morala, ali ja nisam glup čovjek. Napasti vašu družicu bio bi vrhunac gluposti.“ „Bio bi. Ali možda ste vi također i čovjek koji se osjeća nedodirljiv.

Možda mislite kako slanje šifriranih e-mailova štiti vaš identitet.“ Dionova usta su se stisnula. „Ja nisam unajmio te lovce.“ „Ako to niste bili vi, Gdine Boughton, tko je to mogao biti?“ „Ja uistinu ne znam. Ne zamaram se previše vanjskim svijetom. Više volim vlastito društvo. Ali čini mi se očitim da bi Jahači bili odgovorni, tkogod oni bili.“ „Oh, ja vjerujem da su vrlo dobri izgledi kako je ova osoba jedan od Jahača,“ rekao je Knox. „Kad bih mogao identificirati onoga tko je unajmio te demone, možda bih mogao identificirati jednog od Jahača.“ „Nemam pojma tko bi to mogao biti. Kad bih znao, rekao bih vam. Ne sviđa mi se što grupa demona spletkari protiv Primarnih, baš kao ni vama.“ „Volio bih vam vjerovati, Gosp. Boughton, stvarno bih. Ali čini mi se prevelikom slučajnosti da osoba koja skuplja sfingina krila, također koristi šifrirane e-mailove za komunikaciju s lovcima ... baš kao što radi demon kojeg tražim.“ Crveneći se, Dion je rekao, „Ja nisam jedina osoba koja koristi tu tehniku kako bi zaštitila svoj identitet. U stvari, naučio sam ju od svog starog Primarnog.“ Knoxovi mišići su se napeli. „A tko je točno vaš stari Primarni?“ „Thatcher.“ Kurvin sin. *** Sjedeći na ljuljački, petogodišnja Heidi bijesno je gledala u bratova leđa.

Rekla mu je da je gladna i da želi ići kući, i on joj je obećao da će ići za deset minuta. Od tad su prošle godine. Robbie je još uvijek bio na drugoj strani igrališta, oslonjen na penjalicu, flertujući s djevojkama.

Heidi je zakolutala očima i pretvarala se da povraća. Mogla ih je čuti kako se smiju, iako je bilo nekako glasno uz škripu ljuljački, vikanje djece 79

i pričanje roditelja. Kladila bi se da djevojkama ne bi bio tako zabavan, kad bi znale za njegovu 'tajnu' kolekciju časopisa.

Možda bi trebala otići tamo i reći djevojkama da on samo želi nešto 'povaliti'. Heidi možda nije znala što je to točno značilo, ali mislila je da to mora imati nešto s time da on više ne bude djevac ... ili je to bilo djevica?

Slegnula je ramenima.

Ma da, reći će djevojkama. Onda ona i Robbie mogu napokon ići kući.

Njemu se to neće svidjeti, i zbog toga će to biti još bolje.

Smijući se sama za sebe, čvrsto je držala grbave karike lanca i okrenula se u krug, smijući se još glasnije kad se ljuljačka okrenula natrag. I sad je tamo bio muškarac, stojeći ispred nje, smiješeći se. Demon. Zakopala je pete u zemlju, zaustavljajući ljuljačku. „Ti si Heidi, točno?“ Ona nije ništa rekla. Samo je buljila u njega. Imao je lijep osmijeh, pomislila je. „Ti si Harperina rođakinja.“ On je poznavao Harper? „Pričala mi je o tebi,“ rekao je. „Ti stvarno izgledaš kao mali anđeo, zar ne? To je zbog sve te duge bijelo-plave kose, ružičastih obraza, i tih lijepih plavih očiju.“ Njene su oči zapravo bile boje akvamarina, ali ona to nije rekla. Ugrizla se za usnu i rekla drhtavim glasom, „Ti si stvarno visok.“ Mekano se osmjehujući, čučnuo je ispred nje. „Ovako bolje?“ Klimnula je i stidljivo mu se osmjehnula. „Moje ime je Dean. Ja sam jedan od Knoxovih stražara.“ Heidi se namrštila. „Mislila sam da on ima samo četiri stražara.“ Upoznala je sve njih. Keenan je bio najsmješniji. „Imao je, ali sad se mora osigurati da je Harper zaštićena. Upravo sam bio u kući tvoje bake. Zamolila me da ti kažem da se moraš vratiti unutra.

Harper je opet napadnuta.“ Opet? „Lovci su pokušali ukrasti njena krila. Ona je okej, ali tvoja baka je uzrujana i brine se.“ Posegnuo je da zgrabi njenu ruku. „Hajde, otpratit ću te – “ „Stranac!“ zaurlala mu je u lice. „Strana opasnost! Pištolj! Vatra!“ „Mala kučko,“ ispljunuo je, povukavši ju sa ljuljačke.

Heidi je vrištala i vrištala i vrištala, dok užasni zvuk zvonjave nije ispunio zrak. Krv je počela teći iz njegovih ušiju, i zbog toga ona nije smjela koristiti taj vrisak – mogao je probiti ljudima bubnjiće i čak razbiti prozore, 80

ali Heidi nije htjela da ju loš čovjek odvede. Glasno uzviknuvši, pustio ju je. Udarila je jako o zemlju i prestala vrištati. „Heidi!“ Bio je to Robbiejev glas, i on je bio blizu. Čovjek je potrčao u drveće, i neki ljudi su krenuli za njim.

Robbie joj je pomogao da ustane. „Jesi okej? Pokušao te oteti?“ Ona je klimnula. „Guzica me boli.“ Robbiejevo lice se stegnulo. „Ubit ću ga.“ Ljudi koji su potrčali za lošim čovjekom su se vratili, teško dišući. Jedan od njih slegnuo je ramenima i rekao, „Nestao je.“ Robbie je zarežao. „On je što?“ Ljudski čovjek provukao je rukom kroz kosu, izgledajući zbunjeno. „Bilo je kao da je samo ... nestao. Nema ga.“ *** Naginjući se prema naprijed u natrpanom naslonjaču, Harper je podigla svoju šalicu čaja sa stolića za kavu od mahagonija i puhnula preko ruba. „Hvala, Bako.“ Jolene se nasmiješila sa svog mjesta na kauču, jedne noge prebačene preko druge. „Nema na čemu, srce.“ Harper je otpila gutljaj čaja. Tražila je kavu, ali Jolene je inzistirala da joj treba nešto kako bi se 'opustila'. Uistinu, nije joj trebao čaj kako bi se opustila – ne kad je bila u Joleneinoj kući, iako joj je u glavi nabijalo. Bilo je to mjesto koje je voljela; mjesto gdje se uvijek osjećala sigurno; mjesto koje je uvijek, činilo se, mirisalo na kavu, kolačiće i lavandu.

Ako miris Joleneinih ozloglašenih kolačića nije bio dovoljan da se osoba osjeća dobrodošlo, svakako bi se opustili zbog domaćeg ozračja u kući.

Zemljane boje, nabacani jastučići, vunasti prekrivači, cijenjene uspomene, i uramljene fotografije – to je bio dom, ne samo kuća, i to je nesumnjivo privlačilo tamo tolike mnoge iz njihove obitelji i jazbine.

Ironično, Harper se djelomično osjećala tako sigurnom tamo, jer je to bilo stalno središte aktivnosti. Njeni su rođaci uvijek dolazili i odlazili, i zbog toga se Harper uvijek osjećala zaštićenom i sigurnom. Nije to bilo nešto što je mogla objasniti – jednostavno je tako bilo.

Jolene ju je pažljivo proučavala. „Izgledaš bolje danas.“ „I osjećam se bolje.“ Još uvijek je bila umorna, ali ne iscrpljena. Kad bi samo odjebala glavobolju, osjećala bi se još bolje. „Stres ima snažan učinak na tijelo.“ „Ja nisam pod stresom.“ 81

„Ja bih bila, da sam na tvom mjestu,“ rekla je Martina, koja je bila kraj Jolene s nogama podvijenim ispod sebe. „Okružena si opasnošću otkad je Knox ušetao u tvoj život.“ „Kriviš njega?“ „Uopće ne,“ rekla je Martina. „Djela drugih nisu njegova krivnja. Ti znaš bolje nego da misliš da bih ga tako osuđivala.“ Smiješeći se, Harper je zadirkivala, „Misliš zato što ti, fantastična potpaljivačica, nisi u poziciji ikoga osuđivati zbog bilo čega?“ Martina se nacerila. „Možda.“ „Jeste li otkrili išta, što bi nam pomoglo da saznamo tko je unajmio lovce?“ pitao je Tanner, koji se ispružio na naslonjaču. „Ne, nitko od ljudi koje poznajemo, koji rade na crnom tržištu, izgleda nema ideju tko bi to mogao biti,“ rekla je Jolene. „Ali možete biti sigurni da nitko drugi neće dolaziti po tebe, Harper. Vijesti su se raširile po crnom tržištu da si preživjela napad i da je Knox ubio oba lovca.“ Mnogi vragolani su nabavljali i prodavali stvari na crnom tržištu, pa je njena obitelj imala tamo neke kontakte. Vragolani nisu prodavali ljude ili krila ili bilo što slično, već su prodavali rijetke predmete i antikvitete.

Većinom, prodavali su informacije. Vragolani su bili sjajni u pribavljanju informacija. „Uostalom, gdje je Knox?“ pitala je Jolene. „Vraća se iz posjete Dionu Boughtonu,“ rekla je Harper. Već je rekla Jolene o njegovom sastanku s Franciscom i da je Knox pisao Dionu. „Jučer je primio pismo od Diona s pozivnicom na njegov otok.“ Martina je podigla svoju šalicu kave. „Dion je onaj s muzejom u svom domu, točno?“ „To je točno. On voli skupljati unikate – stvari, ljude, životinje.“ „Ti si jedinstvena u mnogo pogleda,“ rekla je Martina. „Zbog toga je on vjerojatan sumnjivac.“ „I pogodna osoba na koju se može prišiti krivnja,“ Jolene je naglasila.

Martina je klimnula. „I to.“ Izgledalo je kao da će reći još nešto, ali onda su se ulazna vrata naglo otvorila i grupa djece je ušla. „Zdravo, Bako!“ vikali su uglas. Potrčali su niz hodnik i u kuhinju.

Trenutak kasnije, jurili su natrag niz hodnik s kolačićima u ruci, vičući, „Zbogom, Bako!“ Martina se tiho nasmijala njihovim ludorijama i onda se okrenula natrag prema Harper, osmijeh je nestajao. „Čujem da je Carla izazvala zbrku u kafiću.“

82

Harper je slegnula ramenima, igrajući na kartu blaziranosti. „Nije važno. Uskoro će otići.“ „Jebeno je važno,“ inzistirao je Tanner. „Što prije ona ode, to bolje.“ Jolene je proizvela 'Podržavam to' zvuk. „Harper, trebala bi znati da Lucian dolazi u posjet sljedeći mjesec.“ Harper je pažljivo stavila svoju šalicu na četvrtasti podmetač. „Da, rekao mi je.“ „Jesi li rekla Knoxu?“ pitala je Jolene. „Ne. Ne veselim se tome što će oni biti opet u istoj prostoriji.“ Reći da postoje napetosti između Knoxa i Luciana, bila bi umanjenica stoljeća.

Knox je prezirao Luciana jer nije bio pravi otac prema njoj, a Lucian je htio da to 'psihopatsko kopile' potpuno nestane iz njenog života. „Možda će oni jednog dana – “ Harper se presjekla kad su se ulazna vrata još jednom naglo otvorila.

Robbie je uletio u dnevnu sobu s prestrašenom Heidi u svojim rukama.

Teško je disao, divljih očiju. I samo tako, svi su bili na nogama. „Što se dogodilo?“ zahtijevala je Jolene.

Robbie je zarežao, „Neki ljigavac upravo je pokušao oteti Heidi.“ Harper je zinula. „Sereš.“ „Kamo sreće.“ Martina je uzela Heidi u svoje ruke i ljuljala ju. „Okej je, dušice.“ Jolene je skupila ruke u šake. „Tko?“ Riječ je bila kao bič. „Tko ju je pokušao uzeti?“ Sliježući ramenima, Robbie je zatresao glavom. „Ne znam, Bako, nisam ju dobro gledao. Žao mi je.“ Jadno je pogledao u svoju sestru. „Oprosti, H.“ Martina je uzdahnula. „Tvoji mama i tata će pošiziti, naročito tvoj tata.“ O da, pomislila je Harper, Richie će uistinu poludjeti. Harper je povukla rukom preko Heidine kose. „Da li ti je muškarac nešto rekao?“ „Rekao je da si mu ti pričala o meni,“ rekla je svojim zvonkim glasom.

Gad. Harper je zadržala svoj glas mekim i smirenim. „Da? Što je još rekao?“ „Da je on novi Knoxov stražar, i da me on treba dovesti ovamo jer su te lovci opet pokušali povrijediti.“ Kosa na Harperinom zatiljku se podigla, kad je prijeteće režanje pobjeglo iz Tannera. „Je li rekao još nešto?“ „Pokušao me dobiti da idem s njim, ali nisam htjela.“ Heidi je pogledala u Jolene. „Vrištala sam na njega, i vikala sam sve one stvari koje si mi rekla da vičem, ako me neki stranac pokuša povrijediti, kao 'pištolj' i 'vatra' jer 83

si rekla da one tjeraju ljude da slušaju. Ali on me ipak zgrabio, pa sam ja ... upotrijebila sam vrisak. Znam da ne bih trebala, i nisam htjela uplašiti drugu djecu, ali – “ „To je okej, dušice.“ Jolene ju je poljubila u čelo. „Učinila si ono što si morala. Učinila si točno što si i trebala učiniti.“ Harper je klimnula. „Nitko se ne ljuti na tebe, Heidi. Mi smo svi vrlo ponosni na tebe.“ „Ti svakako zaslužuješ malo kolačića.“ Martina je odnijela Heidi u kuhinju, tiho s njom pričajući.

Harper je gurnula ruku kroz svoju kosu. „Ne mogu ovo jebeno vjerovati,“ tiho je siktala.

Vidjevši kako je Robbie gurnuo prst u uho, Jolene je pitala, „Da li boli?“ „Još uvijek mogu čuti malu zvonjavu,“ rekao je Robbie. „Ali nije loše.

Vrištala je ravno na tipa, pa je samo njega povrijedilo. Nemojte me krivo shvatiti, bilo je još uvijek glasno, ali bilo je usmjereno na njega, pa nitko drugi nije povrijeđen.“ Pa, to je bilo dobro. Začuvši kucanje na ulaznim vratima, Harper je rekla, „To će biti Knox.“ I, sranje, morala mu je reći prije nego uđe unutra, ili će njegova ljutnja uplašiti Heidi. „Nemoj mu viknuti da odmah uđe, Bako. Trebam minutu da porazgovaram s njim.“ „Dobra ideja,“ rekao je Tanner.

Harper je izašla iz sobe i niz hodnik s Tannerom za petama. Otvorila je ulazna vrata, i oboje su izašli na trijem, zatvarajući vrata iza njih. Kad se Knox namrštio, ona je podigla svoje ruke. „Trebam te da ostaneš miran.“ Knox se umirio. „Mrzim kad počinješ razgovor s tom rečenicom.“ „I ja. Radi se o Heidi.“ Rekla je njemu i Leviju sve što su Heidi i Robbie ispričali.

Knoxovo lice pretvorilo se u masku divljeg bijesa. „Netko je pokušao oteti petogodišnje dijete, predstavljajući se kao moj stražar?“ Ona je polako prelazila rukama gore i dolje po njegovim prsima. „Moraš ostati potpuno miran, Knox. Mirniji nego si ikada bio. Ona je malo potresena. Ne želiš to pogoršati, pa molim te, progutaj svoj bijes.“ Duboko je udahnuo, usvajajući tu neprirodnu smirenost, koju ona nikad nije mogla usavršiti. Da ona nije mogla osjetiti njegov bijes kako grebe rubove njene svijesti, pomislila bi da se stvarno smirio. „Pusti me unutra,“ rekao je. „Moram s njom malo popričati. Ne ju ispitivati ili uzrujavati, samo pričati s njom.“

84

Harper je klimnula, vjerujući kako on neće učiniti ništa što bi uplašilo Heidi. Otvorila je vrata i povela ih u kuhinju, gdje se četvero vragolana okupilo.

Knox se nasmiješio Heidi, koja je sjedila na kuhinjskoj radnoj ploči, grickajući kolačić. „Čuo sam da si imala malu avanturu danas. Moraš biti vrlo strašna da natjeraš lošu osobu u bijeg.“ „Moj vrisak je povrijedio njegove uši.“ Osjetivši Knoxovu zbunjenost, Harper je rekla, Ona ima ultrazvučni vrisak.

Ah, razumijem. „Iz onog što mi je Harper rekla, bila si vrlo hrabra.

Pronaći ću osobu koja je ovo napravila, okej? Neće te više nikada smetati.

Samo mi moraš reći sve čega se sjećaš o njemu, kako bih ga ja mogao pronaći.“ Heidin mali nosić se namreškao. „Pa – “ „Kako je on izgledao?“ prekinula je Martina. „Visok? Nizak?“ „Bio je visok,“ rekao je Robbie. „Imao je široka ramena.“ Heidi je klimnula. „On – “ „Što je s njegovom kosom?“ rekla je Martina. „Plava? Crvena? Smeđa?

Crna?“ Heidi je otvorila usta da odgovori, ali Robbie ju je preduhitrio. „Imao je jako kratko ošišanu kosu.“ „Da li ti je rekao svoje ime?“ Knox je pitao Heidi. „Da,“ ona je odgovorila. „Rekao je da se – “ „Ne bi joj dao svoje pravo ime,“ podrugljivo će Robbie. „Mogao je biti bilo tko. Nikad ga prije nisam vidio.“ Heidi je slatko lagano zarežala. „Hoće li me, molim vas, netko pustiti da govorim? Isuse.“ Harper se ugrizla za usnu, prigušavajući osmijeh. „Oni ne misle pričati umjesto tebe, Heidi-ho, samo su nervozni. Sad, što bi ti htjela reći?“ „Rekao je da je njegovo ime Dean. Ne znam da li je to istina. Provjeri.“ Izvukla je smeđi kožni novčanik iz svog džepa i predala ga Knoxu.

Jolene je rukama uokvirila njeno lice, smiješeći se. „Ti predivna mala djevojčice!“ Levi se nacerio i povukao jednu od njenih pletenica. „Rekla si mu da je stvarno visok onim drhtavim glasom, kako bi se on sagnuo, da ga možeš opljačkati, nisi li?“ Ona mu se natrag nacerila. „Uh-huh.“ Harper je poljubila njene obraze. „Pametna djevojčica.“ Ona se široko osmjehnula Jolene. „Mogu li sad dobiti psića?“ 85

Harper je gledala u Knoxa, koji je otvorio novčanik. Kako se zove?

Dean Bannon.

Ha, znači koristio je svoje pravo ime. Nikad čula za njega.

Ja jesam. On je demon lutalica, plaćenik. Njegova adresa je tu na vozačkoj dozvoli. Levi, zgrabi ga i odvedi u kućicu za čamce. Knox je brzo izgovorio demonovu adresu, a stražar je klimnuo i izašao iz kuće.

Jolene je prešla do Knoxa, tvrdih očiju. „Ja želim tog gada.“ „Imam pitanja za njega,“ rekao je Knox. „Imam ih i ja – ovaj kučkin sin je moj.“ Harper je stavila ruku na njeno rame. „Levi će ga uhvatiti, Bako.

Jednom kad Knox završi sa svojim pitanjima, možeš ga imati, okej?“ Joleneina ramena izgubila su nešto od svoje ukočenosti. „U redu. Bolje da bude živ kad ga predaš, Thorne.“ Knox joj ništa nije mogao obećati, jer će stvarno sve ovisiti o onome, što će točno jebač reći. „Dat ću sve od sebe da ga ne ubijem.“ Jolene je frknula. „Pretpostavljam da je to najbolje čemu se mogu nadati.“ *** Leviju nije trebalo dugo da pronađe Deana. U stvari, oni su već bili u kućici za čamce, kad je Tanner dovezao Harper i Knoxa natrag na imanje.

Nije bila iznenađena kad ju je Knox pokušao nagovoriti da uđe unutra i ostavi ispitivanje njemu, ali ona nije pristala na to sranje. Heidi je bila njena rođakinja i taj prokletnik ju je pokušao oteti. Harper je htjela pogledati ga u oči. Morala je to učiniti.

Bio je vezan za stolicu, većinom gol, kad su Knox i Harper ušetali u kućicu, s Tannerom iza njih. Pakleni pas je otišao stati uz Levija, blizu zida, dok su se Harper i Knox zaustavili ispred njihovog zatočenika. Nije izgledao kao kriminalac, pomislila je. Izgledao je više kao doktor ili učitelj – netko bezopasan i nimalo prijeteći. Pretpostavljala je da je to bilo njegovo 'oružje', nazovimo to tako.

Nitko nije ništa rekao. Napeta tišina se rastegnula, dok je iščekivanje moralo biti nepodnošljivo za dobrog, starog Deana. Udijelio je Harper samo brzi pogled; njegova pažnja bila je na grabežljivcu koji je bijesno gledao na njega. Bio je mudar što nije skretao pogled s nečeg tako opasnog, po Harperinom mišljenju. Knox je možda izgledao smireno i sabrano, ali svi su oni mogli osjetiti da su on i njegov demon bili daleko od toga.

Njen vlastiti demon bio je jednako bijesan. Biću se Heidi jako sviđala i osjećao se vrlo zaštitnički prema njoj. Činjenica da ju je ovaj muškarac 86

uplašio, stavio ruke na nju, i pokušao ju uzeti ... da, to je definitivno bilo dovoljno za njenog demona da ga želi mrtvog i pokopanog. Jolene će se sasvim sigurno pobrinuti za to, i njegova smrt neće biti lagana niti brza. „Gosp. Bannon, zar ne?“ Knox je podigao novčanik. „Trebao si dvaput razmisliti prije nego pokušaš oteti džeparicu.“ Dean je opsovao, tresući glavom, očito zgađen samim sobom.

Harperin osmijeh bio je sav u zubima. „Zdravo.“ Nagnula je svoju glavu. „Kako su tvoje uši?“ „Malo bolje.“ „Šteta.“ Nagnula se malo prema naprijed. „Kakav je osjećaj kad te svlada petogodišnjakinja?“ Njegove oči su bljesnule i ona se ispravila. „Ma da, tako sam nešto i mislila.“ Knox je agresivno zakoračio prema njemu. „Ja ne pravim nagodbe, ali učinit ću iznimku u ovom slučaju, jer trebam odgovore. Ako iskreno odgovoriš na moja pitanja, neću te ubiti.“ Nada je kratko zatreperila u Deanovim očima, ali onda je pogodio Knoxa skeptičnim pogledom. „Teško mi je u to povjerovati.“ Knox je slegnuo ramenima. „Onda što možeš izgubiti?“ Dean nije ništa rekao, ali Knox je vidio predaju u njegovim očima. „Sad ću ciljati naslijepo i nagađati kako te netko unajmio da otmeš Heidi Wallis. Zašto su htjeli nju?“ Knox je podigao ruku. „Nemoj mi pokušati reći kako si djelovao na svoju ruku. Oboje znamo da je to laž. Nije da će me toliko smetati ako postane neophodno da te ... nagovorim, da mi kažeš ono što želim znati.

Moj demon će definitivno u tome uživati. Baš kao što je uživao u ubijanju dva lovca koji su napali Harper.“ Dean je progutao. „Ne znam zašto su htjeli malu. Čak ne znam ni tko su oni. Nisam postavljao pitanja. To me se ne tiče.“ „Ona ima pet godina,“ ispljunula je Harper. „Ne smeta te što te mogao unajmiti perverznjak? Možda si se nadao da će ju oni podijeliti s tobom.“ On se trznuo unatrag. „Što? Dovraga, ne. Ja sam unajmljen da obavim posao – to je sve.“ „Posao za koga?“ pitao je Knox. „Ne znam. Dobio sam anonimni e-mail. Bio je šifriran. Tkogod ga poslao, bio je pametan. Sam se izbrisao nekoliko minuta nakon što sam ga otvorio.“ Knox je izmijenio poznati pogled sa Harper. „Kako si trebao stupiti u kontakt s tom osobom?“ „Nisam trebao,“ rekao je Dean. „Unajmljen sam da ju otmem i ostavim ju onesviještenu na određenom mjestu, gdje će novac čekati. Stari 87

kamenolom blizu odlagališta. Zatim sam trebao odmah otići – bez zadržavanja u blizini, i bez pokušavanja kontaktiranja bilo koga.“ Knox je razmišljao o tome na trenutak. Tkogod je bio iza napada, poduzimao je mnoge mjere opreza kako bi se osigurao da ne može biti identificiran, što je značilo da nisu podcjenjivali Knoxovu sposobnost da ih pronađe. Pa opet, očito su se smatrali dovoljno pametnima da izbjegnu hvatanje, inače se ne bi niti počeli zajebavati sa Harper. „Što su htjeli s Heidi?“ „Nisu rekli. Ja nisam pitao. Inače me kontaktiraju ljudi koji traže otkupninu, pa nagađam da je to i ovdje u pitanju.“ Harper mu je dobacila ogorčen pogled. „Ona je Wallis. Mi nismo baš neki milijunaši.“ „Ne,“ složio se Dean. „Ali on jest,“ dodao je, pokazujući bradom na Knoxa.

Knnox je suzio oči. „Misliš da su se oni nadali iznuditi novac od mene?“ To mu se nije činilo vjerojatnim.

Dean je slegnuo ramenima. „Možda. Možda ne. Možda nije novac bio ono, što su htjeli od tebe – ne znam. To je stvarno sve što vam mogu reći.“ Osjećajući da je to istina, Knox je razvukao, „U redu.“ Polizao je svoje zube. „Bio si vrlo uslužan, Gosp. Bannon. Surađivao si.“ Što je temeljito razočaralo Knoxovog demona. „Ako imaš sreće, tvoja će smrt možda biti brza.“ „Nisam baš iznenađen da se izvlačiš iz dogovora,“ odrezao je Dean. „Ja te neću ubiti. Samo sam te trebao ispitati. Ne, Wallisovi vragolani su oni koji će te ubiti. S obzirom da si pokušao oteti jednog od njih, rekao bih da ti imaju pravo dati ono što zaslužuješ.“ Harper je klimnula. Bako, spreman je za tebe.

Samo trenutak kasnije, Ciaran, Jolene i Richie pojavili su se par metara dalje. „Hvala ti, Knox,“ rekla je Jolene, tvrdih očiju na Deanu. „Smeta li ti ako uzmemo stolicu?“ Knox je ispružio ruku kao pozivnicu. „Uopće ne.“ „Zgrabite ga,“ rekla je drugim vragolanima. „Čekajte,“ Dean je rekao vragolanima. „Rekao sam njemu što trebate znati!“ „Također si pokušao oteti moju kćer,“ zarežao je Richie. „U kojem trenutku si pomislio da će to proći nekažnjeno?“ Deanov pogled vrzmao se od lica do lica, kao da traži saveznika. Kad je pogledao u Harper, ona je slegnula ramenima i rekla, „Stvarno si trebao biti pametniji, nego da se zajebavaš s mojom obitelji.“ I onda su oni nestali.

88

Knox se okrenuo prema Harper i privukao ju bliže. Njen miris prigušivao je bijes koji mu se ovih dana činio kao stalni suputnik. Ona je kliznula svojim rukama oko njega i prelazila gore-dolje po njegovim leđima, tješeći ga i primajući utjehu. Prešavši rukom niz njenu kosu, poljubio je njenu sljepoočicu. „Tako jako sam htio ubiti tog jebača.“ „I ja sam.“ Harper se nagnula prema njemu. „Ali Jolene ovo mora učiniti. Za nju je teško stajati po strani, dok se mi obračunavamo s osobom koja je poslala one lovce na mene.“ Knox je klimnuo. „Ubijanje Bannona pruža joj osvetu za oboje, tebe i Heidi. Znam da ona to treba. Znam da Richie ima više prava kazniti Bannona od mene.“ Oslonio je svoje čelo na njeno. „Nije mi bilo ništa lakše ne prerezati mu grlo zbog toga.“ Ona je utisnula poljubac u njegov vrat. „Tvoja suzdržanost je bila cijenjena.“ Dok su im se dva stražara pridruživala, Tanner je grebao rukom po čeljusti i rekao, „Znate ... nešto sam razmišljao.“ „Je li boljelo?“ Harper se našalila, nadajući se da će razvedriti Knoxovo raspoloženje.

Tanner joj je dobacio podrugljiv pogled. „Kao što sam govorio ... moguće je da oni nisu ciljali tebe kako bi došli do Knoxa. Možda je ovo zbog tebe.“ Knox je o tome razmišljao od trenutka kad je čuo da je Heidi zamalo oteta. „Volio bih se usprotiviti, ali to ima smisla,“ rekao je Harper. „U početku, mislio sam da je osoba koja je unajmila lovce najvjerojatnije jedan od Jahača, još jednom pokušavajući natjerati me da izgubim svoju kontrolu, ranjavajući jedinu stvar koja mi je važna. Sad, više nisam tako siguran.“ Ona je nakrivila svoju glavu. „Ne misliš da su Jahači iza posljednjih događaja?“ „Mislim da smo pretpostavili kako jesu,“ Tanner je odgovorio. „Možda to nismo trebali. Da sam ja jedan od Jahača, pritajio bih se neko vrijeme.

Mnogi iz naše vrste istražuju taj slučaj. Da li bi od njih bilo pametno napasti te za to vrijeme? Mislim da ne.“ „On je u pravu,“ Levi joj je rekao. „Uzmimo Heidi – što bi njena otmica zapravo postigla? Naravno, Knox bi platio otkupninu, ali to nije nešto što bi ga povrijedilo. Razljutilo ga, da, ali ne i povrijedilo. Ako je naum bio da ti zamijeniš mjesto s Heidi, ti bi bila spremna da to i učiniš.“ Levi se okrenuo prema Knoxu. „Ali, da li bi joj ti to dozvolio, ili bi pronašao drugi način da vratiš Heidi?“ 89

Knox nije ništa rekao. To pitanje nije zahtijevalo odgovor. Svi su tamo znali, kako Knox nikad ne bi dopustio Harper da sebe mijenja za nekog drugog, čak ni za dijete, čak ni za dijete njene vlastite krvi. Učinio bi štogod bi bilo potrebno da vrati Heidi, ali ne bi predao svoju družicu nikome.

Svaki demon bi to znao.

Tanner je klimnuo Leviju. „Lovac je rekao kako osoba koja ih je unajmila ne želi Harper mrtvu. Ali uzimajući u obzir bol kroz koju je prošla i da su htjeli oteti njenu rođakinju, očito žele da ona pati. To meni zvuči osobno. Ipak, ne govorim da trebamo odbaciti mogućnost da Thatcher ima nešto s ovime – njegovo se ime dvaput pojavilo sad. Čak i ako su ti napadi za Harper osobni, moguće je da je on uključen.“ „Da li bi Thatcher imao neki razlog ljutiti se na tebe?“ Levi ju je upitao. „Ne vjerujem,“ odgovorila je Harper. „Jedva ga poznajem. Imam osjećaj da on gleda svisoka na mene, ali mnogi demoni to čine – ja sam Wallis, na kraju krajeva. Misliš li da, tkogod je iza svega ovoga, računa na to da ćemo mi okriviti Jahače?“ „Da,“ odgovorio je Knox. „To je točno ono što smo i učinili, nije li?“ „Moj glavni neprijatelj je Alethea – ona bi voljela vidjeti me svedenu na hrpu pepela. Ali kao što je Tanner istaknuo, ova osoba me ne želi mrtvu.

Da li Carla ili Bray žele povrijediti me, zbog onog što je moj demon učinio Roanu? Svakako. Ali mislim da nisu dovoljno pametni da sve ovo učine i ostanu neotkriveni.“ „Vjerojatno si u pravu,“ rekao je Levi. „Ali nećemo odbaciti nijednog od njih kao sumnjivce.“ „Ako se Jahači nadaju letjeti ispod radara neko vrijeme, neće biti sretni što ih se krivi za ono što nisu učinili,“ Keenan je istaknuo.

Složivši se s time, Knox je klimnuo. Telepatski je posegnuo za Larkin i obavijestio ju o dnevnim događajima. Nakon što je harpija prestala proklinjati, rekao je, Moramo istražiti ideju da ova osoba želi povrijediti Harper, ne mene. Ipak, sve nas još uvijek vodi natrag do Thatchera. Saznaj sve što možeš o njemu. Kopaj koliko god duboko možeš. Ako on ima bilo kakvu vezu s Harper, želim to znati.

Ako neka postoji, pronaći ću ju, obećala je Larkin.

Okrećući Harper prema izlazu, Knox je rekao, „Hajde, da te stavimo u krevet.“ „S kim si razgovarao?“ Harper ga je upitala. Kako su njihove psihe bile povezane, mogla je osjetiti odjek njegovih telepatskih razgovora; samo nije mogla razumjeti riječi.

90

„Larkin,“ odgovorio je. „Istražit će bilo kakvu moguću vezu između tebe i Thatchera. Ako on ima bilo kakvu vrstu pritužbe na tebe, moramo znati što je to. I to moramo znati prije nego on stupi u akciju.“ Klimnuvši na to, Harper je kliznula rukom oko njegovog struka dok su polako izlazili iz kućice za čamce. „Vezano uz drugu temu, kako je prošao tvoj sastanak sa Dionom?“ „Pa ... “

91

Žalac zubi koji grizu stražnju stranu njenog ramena, trgnuo je Harper iz sna. Prije nego se mogla lecnuti, vrući jezik je lickao i vrtio se preko ožiljka da ublaži bol. Shvatila je da leži na stomaku dok je Knox bio raširen preko nje poput deke, okružujući ju. „Jutro,“ prela je. Njen demon se rastegnuo, uživajući u njegovoj pažnji. „Jutro, dušo,“ rekao je u njenu kožu.

Od grlene tutnjave njen se stomak zgrčio i njene bradavice napele. „Nadam se da si gladan.“ Razumjevši što je htjela reći, Knox se nasmiješio. „Skapavam od gladi.“ Ali neće joj dati ono što je htjela još. Prvo se htio igrati. Prije Harper, nije se 'igrao'. Seks nije bio ništa više od osnovne potrebe, dok ona nije došla.

Nikad mu nije bilo stalo do nijednog od njegovih partnera. Nikad ih nije trebao niti žudio za njima. Nikad nije bio tako koncentriran da osigura njihovo uživanje u svakoj minuti. Ali bilo je drugačije s Harper. Sve je s njom bilo drugačije.

Harper je šakama gužvala plahte, dok su njegova usta putovala niz njena leđa i ostavila drugi trag usisavanja, za koji se činilo da šalje strelicu užitka ravno u njenu pičkicu. Njegova su usta istraživala njena leđa, ostavljajući sitne tragove posvuda i lickajući duž osjetljivih linija njenih krila. Vlažna i nemirna, migoljila se i pokušavala izviti u njega. Ruka je pritisnula donji dio njenih leđa, držeći ju ravno na krevetu. „Ne mrdaj.“ Knox je obuhvatio njeno dupe svojom slobodnom rukom.

Odvažno. Posesivno. „Volim ovo dupe. Glatko. Drsko. Za ugristi. I moje.“ Čvrsto ga je stisnuo. „Knox – “ „Shh.“ Knox je uronio prst u njenu pičkicu. Ona se pokušala opet izviti u njega, ali gurnuo je donji dio njenih leđa da ju zadrži ravnom. „Rekao sam, ne mrdaj.“ „Ti si prokleti zafrkant.“ Knox je progovorio u njeno uho. „Ne, samo se igram s onim što pripada meni.“ Nitko drugi nije nikad njemu pripadao, a on pakleno sigurno nikad nije pripadao nekom drugom. Da je Harper bila sva njegova, da je imao prava na nju koja nitko drugi neće nikad imati – oboje i kao njegova družica i kao njegovo sidro – pojačavalo je sirovu posesivnost koju je već osjećao prema njoj.

92

Dok je Knox utapao drugi prst u nju, zakrivio ga je baš kako treba, smiješeći se njenom uzdahu. Uhvativši šakom njenu kosu, povukao je njeno lice do svog i uzeo njena usta. Proždirao ju. Dominirao njome.

Pohlepno se gostio njome, dok ju je jebao svojim prstima. „Tako je. Primi to.“ Izgarao je za njom. Danju. Noću. Cijelo jebeno vrijeme. Nije mu trebalo ništa više, nego da se pomakne na svom mjestu i iznenada namiriši nju na svojoj košulji. Samo tako, čak i usred konferencijske sale, bio bi tvrd kao kamen. Baš tad, njegova kita bila je puna i teška, bolno tražeći otpuštanje.

Tražeći nju. Jedinu stvar u svom životu koju je ikad volio.

Harper je hvatala zrak kad su ledeno-hladni psihički prsti razdvojili njene nabore, ostavljajući njen klitoris izložen na madracu. Prst već duboko u njenoj pičkici počeo se zabijati unutra i van, ljuljajući ju na krevetu, šaljući udare zadovoljstva u njen klitić. Osjećaj je bio tako dobar, ali trebala je više. Trebala je njega da ju ispuni i jebe. „Nema više zadirkivanja.“ „Dat ću ti ono što želiš,“ uvjeravao ju je, zastajući da zavrti prstom. „Uskoro.“ Uskoro? „Sviđa mi se 'sad'.“ Riječi su izašle nekako zadihano od potrebe. „'Sad' zvuči puno bolje.“ Knox je zabio još jedan prst u nju, voleći kako je vruća i vlažna bila.

Voleći što je njen miris postajao topliji i slađi, kako se njena potreba nakupljala i nakupljala – uvijek je postajao. Ono što je volio još više, bilo je da ništa nije zadržavala; da je bila njegova bez ograničenja ili granica ili sumnji. Nije se čak suzdržavala od njegovog demona – činjenica koju je biće cijenilo.

Mijeseći njen skalp, Knox je lickao ožiljak od ugriza, koji je ostavio kraj tetovaže vilinskog konjica na njenom zatiljku. Ožiljak je pružio njegovom demonu jednako zločesto, muško zadovoljstvo kakvo je pružio i njemu.

Knox je ugrizao, i njena pičkica se mreškala oko njegovih prstiju. Njegov kurac je pulsirao kao da je zavidan.

Izludjela od potrebe da svrši, Harper se bacila dovoljno jako da se podigne na koljena. „Knox, ozbiljna sam, moraš – “ Njegovi prsti i toplina tijela su nestali, a zatim se njegov jezik zabio u nju. „Oh, Bože.“ Taj talentirani jezik je lickao i srkao i vrtio se. Njena bedra su zadrhtala, i nije bila sigurna koliko će još dugo podupirati njenu težinu.

Trgnula se kad je psihički prst zaronio u nju, dok je drugi lupkao njen klitoris. Njena pičkica je počela gorjeti i stezati se, dok nije postalo skoro nepodnošljivo, i Harper nije mogla učiniti ništa doli jahati val kad se 93

orgazam razbio o nju takvom silinom da joj se glava zavrtjela. Ali zadovoljstvo nije izblijedilo. Ne. Jer zatim su psihički prsti nestali, i njena pičkica je od goruće postala pakleno vruća.

Knox je opet prekrio njena leđa i zarežao u njeno uho, „Reci mi.“ S obrazom na madracu, Harper je polizala svoje usne. „Kažem ti što?“ pitala je, samo da ga zajebava što ju je zadirkivao.

Knox je zasiktao na njenu guzicu. „Dušo, znaš ti bolje od toga.“ Kliznuo je rukom oko njenog grla, prekrivajući žig tamo. „Ako želiš moju batinu u sebi, reći ćeš mi što želim čuti.“ Njegova je ruka stisnula njen vrat upozoravajući, ali Harper se samo nasmiješila. Čak i tad, dok je njegovo tijelo zarobljavalo njeno i njegova ruka stezala njeno grlo, osjećala se sigurno i ... voljeno. Znala je da ju on nikad neće povrijediti. Znala da je sasvim sigurna i s njim, i s njegovim demonom. Pa mu je dala te dvije male riječi koje je želio. Njegov dugačak, tvrd kurac zaronio je u nju – probijajući se između otečenih mišića dok nije bio ukopan do jaja u njenoj pičkici, točno tamo gdje je željela da bude. „Volim osjećaj tvoje pičkice omotane oko moje kite. Sva mekana i topla i skliska.“ Knox je stegnuo oba njena ramena, držeći ju na mjestu, dok se nabijao u nju i iz nje. Njegov ritam bio je grozničav, njegovi prodori divlji.

Njena vruća pička se stezala i pulsirala oko njegova kurca, pokazujući mu da je to htjela, da je to voljela. Možda čak i trebala.

Svaki grleni mali uzdah odlazio je ravno do njegove kite. Bila je tako jebeno uska. Morao je biti dublje. Trebao je biti tako duboko, da ona nikad ne zaboravi osjećaj njega; da njegovo ime bude otisnuto na njenoj duši. „Knox ... “ Bilo je to upozorenje, ali nije mu trebalo. On je poznavao njeno tijelo.

Mogao je osjetiti da će ona svršiti. Također je znao da ona očekuje od njega da ju prisili da čeka. Nije. „Svrši za mene. To je moja cura.“ Njegova su se jaja stegnula kad je svršila vrisnuvši, stiskajući i cijedeći njegovu kitu.

Zabio se duboko i eksplodirao, izbacujući mlaz za mlazom sperme unutar nje.

Osjećajući se ispražnjen, utisnuo je poljubac između njenih ramena. „Volim i ja tebe, dušo.“ „Onda je život dobar,“ mrmljala je.

On se u potpunosti složio. *** Krevet ispod nje se zatresao, i Harperina glava se naglo podigla.

Trepnula je, shvaćajući da nije u krevetu. Bila je u svom uredu, i zaspala je za svojim stolom. Dovraga.

94

Raini je stajala nasuprot nje, podignute jedne obrve, napućenih usnica.

Pokazala je na smeđu papirnatu vrećicu koju je očigledno bacila na stol, probudivši ju. To je bilo drugi put da ju je netko drugi probudio toga dana.

Puno više joj se sviđala Knoxova metoda.

Trljajući svoje bolne sljepoočice, Harper je podigla svoju šalicu zapjenjenog mlijeka, razočarana što je šalica bila hladna. „Što je u vrećici?“ Raini je prekrižila svoje ruke. „Otvori ju.“ Bilo je izazova u njenom glasu i stavu, i Harper se to nije svidjelo.

Samo kako bi bila nezgodna, Harper je rekla, „Možda kasnije.“ „Ne igraj se sa mnom, Wallis. Otvori ju.“ „Ili ... ?“ „Ili ću svima reći što je točno u toj vrećici. Nisam to spomenula nikome drugom. Nemoj me siliti na to.“ Samo iz morbidne znatiželje, Harper ju je zgrabila uzdahnuvši.

Otvorivši ju, sledila se. „Ti me zezaš.“ „Moraš to upotrijebiti, Harper,“ Raini je bila uporna.

Zatresla je glavom i bacila vrećicu na stol. „Nije neophodno.“ „Nije li? Ja se ne slažem.“ „Pa, ja se ne slažem što ti imaš potrebu ne složiti se.“ Raini je podigla vrećicu. „Onda ti neće škoditi da iskoristiš ovo i dokažeš mi da sam u krivu, zar ne? Hajde, Wallis, da vidimo tko je u pravu.“ Harper je uzdahnula. „Nemam vremena za ova sranja.“ Omekšanih očiju, Raini je stavila ruku na prsa. „Učini to meni za ljubav, ako za ništa drugo. Molim te.“ „Zar ne misliš da si pomalo smiješna?“ „Nekih dana. Danas ne.“ Ponovno, Harper je uzdahnula. „Dobro. Uradit ću to kasnije,“ lagala je. „Sad samo lažeš.“ Raini je uhvatila Harperinu ruku i izvukla ju iz sjedala. „Jača si nego što izgledaš.“ Raini je gurnula vrećicu u nju. „Obavi to već jednom.“ Od žurbe u Raininom glasu, hladni trnci su pojurili niz Harperinu kralježnicu. Nakrivila je svoju glavu, pomno gledajući succubu. „Ti stvarno misliš da je ovo nužno, zar ne?“ Raini joj je uputila blijedi osmijeh. „Da, stvarno to mislim.“ Teško progutavši, Harper je izašla iz ureda i otišla 'udovoljiti' Raini, kako bi mirno spavala, što joj je trebalo. Ali kad je Harper išla prema svojoj stanici, deset minuta kasnije, više se nije osjećala tako nonšalantno. Raini 95

je jednom pogledala na njeno lice i bljesnula ju malim osmijehom, koji je bio i nervozan i podržavajući.

Devonino čelo se naboralo. „Jesi okej, Harper? Strašno si blijeda.“ Harper je polizala svoje usne. Nije im još bila spremna reći. Uostalom, Knox bi trebao biti prvi koji će čuti vijesti. „Samo osjećam malu vrtoglavicu, to je sve.“ To nije bilo u potpunosti neistinito. „Huh.“ Izraz na Devoninom licu govorio je kako nije u to povjerovala. „Knox me pozvao,“ lagala je Harper, nježno lupnuvši svoju sljepoočicu – sljepoočicu koja je još uvijek pakleno boljela. „Želi me vidjeti. Neću se zadržati duže od dvadeset minuta.“ „Uzmi vremena koliko trebaš,“ rekla je Raini.

Klimnuvši, Harper je pročistila grlo. Poprilično omamljena, zgrabila je svoju torbicu, i navukla svoju jaknu. Ignorirajući Khloëin intenzivan pogled, izašla je iz studija s Tannerom odmah iza sebe.

Sustigavši ju dok su hodali duž glasnog, zaposlenog stripa, rekao je, „Kamo idemo?“ „Knox me želi vidjeti.“ Ako je pakleni pas nanjušio laž, nije to pokazao.

Jednostavno je ostao uz nju, zaštitnički kao i uvijek, čuvajući ju od pješaka.

Nije im trebalo dugo da stignu do ureda, koji je bio smješten iznad borbenog kruga. Skrenuvši iza kupole, potrčala je uz stepenice i do vrata, gdje je Levi stajao kao čuvar.

Iznenađenje je nakratko bljesnulo u Levijevim očima, ali stao je u stranu i pokucao na vrata. „Harper te došla vidjeti.“ „Mogla sam to i sama uraditi,“ prigovarala je koscu, ali on se samo nasmiješio.

Na Knoxovo 'Naprijed!' okrenula je metalnu kvaku i otvorila vrata, osjećajući se pomalo kao da hoda ususret svojoj propasti. Ostavljajući Tannera s Levijem, zatvorila je vrata za sobom.

Izvijenih usta, Knox je ustao iz svoje kožne fotelje, obišao stol, i došao do nje. „Hej, dušo.“ Kliznuo je rukama oko njenog struka i poljubio ju, dugo i jako. „Ovo je iznenađenje.“ Harper se skoro nasmijala. Ako je mislio da je ovo iznenađenje, njene vijesti će ga pakleno šokirati. „Kako si?“ Da, ona je odugovlačila – slobodno ju osuđujte. „Bolje sad kad si ti ovdje.“ Gricnuo je njenu donju usnu i zatim oprao ranicu. „Nije da nisam sretan što te vidim, ali što te dovodi ovamo usred radnog dana?“ „Um ... pa, mi nekako moramo o nečemu razgovarati.“ „Mi to nekako moramo učiniti?“ 96

„Da. Vidiš, ja samo ... Pa, stvar je ... Mislim, ti bi trebao ... Bože, stvarno nema laganog načina da – “ Vrata ureda naglo su se otvorila, i Levi je objavio, „Knox, imamo problem.“ Knox se ukočio. „Kakvu vrstu problema?“ „Talijin stan je u plamenu. Takvu vrstu problema.“ Harper je samo zinula. Pa, sranje.

Za nimalo vremena, Harper se pronašla kako stoji ispred Talijine zgrade po drugi put u jednom tjednu. Ovog puta nitko nije sjedio vani na starom kauču. Nu-uh. Svi su samo stajali s druge strane ulice, zureći u zacrnjeni dio zgrade i gledali, dok je tamni dim plutao zrakom.

Vatrogasac je došao do Harper i Knoxa, prekriven garežom i znojem; prepoznala ga je iz njihove jazbine. S poštovanjem je klimnuo. „Gdine Thorne, Gđice Wallis.“ Knox je nagnuo glavu prema njemu. „Što se ovdje dogodilo, Blaine?“ „Vatra se nije proširila izvan Talijinog stana. Začudo, jenjavala je čak i prije nego smo mi stigli ... kao da ju je netko kontrolirao.“ „Paklena vatra,“ rekao je tiho Knox.

Blaine je klimnuo. „To je i moje mišljenje.“ „Nadam se kako ćeš mi reći da je Talia na poslu.“ „Volio bih da mogu. Susjedi su čuli njeno vrištanje. Mislim da je to bio njezin diler. Navodno je redovno dolazio, prijeteći joj nasiljem ako mu ne plati što mu duguje. Nagađam da je ovo zbog novca kojeg ona jednostavno nije imala.“ Blaine je slegnuo ramenima. „Ne mogu se sjetiti nijednog drugog razloga zašto bi se ona vrišteći nekome ispričavala.“ „Ispričavala?“ ponovila je Harper. „Da, gospođo. Njen najbliži susjed tvrdi kako je Talia stalno vrištala da joj je žao, opet i opet.“ Začuvši kako ga netko doziva, Blaine je pogledao Knoxa i Harper s isprikom u očima. „Ispričajte me.“ Baš kad je Blaine odlazio, pojavio se Tanner i rekao, „Pričao sam s njezinim najbližim susjedima. Rekli su da su ju čuli kako – “ „Vrišti isprike,“ Knox je završio. „Blaine je to spomenuo.“ „Da li je također spomenuo kako je neprestano molila oprost, obećavajući kako će sve ispraviti ako zaustave vatru i puste ju van – štogod to 'sve' bilo?“ Knox je protrljao svoju čeljust. „Ne, on to nije spomenuo.“ Tanner je pokazao na ženu tamne boje kože i bujnih oblina, koja je stajala kraj kola hitne pomoći, praznog izraza lica, vlažnih očiju. „Rosa je upravo stigla. Ona je Talijina partnerica. Želiš li da razgovaram s njom?“ 97

„I ja bih joj htio postaviti nekoliko pitanja.“ I dalje držeći Harperinu ruku, Knox je krenuo prema demonici. „Rosa?“ Trepnula je na njih troje, izgledajući omamljeno i tupo. „Ne razumijem kako se ovo moglo dogoditi.“ Njen glas bio je tih, mekan, poražen. „Pričala sam s Taliom prije sat vremena. Bila je dobro.“ Harper je nešto stegnulo u prsima. „Nisam dobra u ovakvim situacijama,“ priznala je. „Ne znam što reći, osim da mi je žao.“ Rosa je progutala i zahvalno slabo klimnula. „Zašto bi netko ovo uradio?“ „Policija kaže da je imala problema sa svojim dilerom,“ rekao je Knox. „Raymond?“ Rosina obrva se podigla. „On je puno stvari, ali nije ubojica. Nema stomak za to.“ „Da li postoji netko drugi, tko je možda bio ljut na nju?“ Harper je pitala. „Jedan od susjeda rekao je kako je čuo nju da viče isprike nekome.“ Zbunjena, Rosa je zatresla glavom. „Ona nije imala neprijatelja. Izvan posla, Talia je bila povučena.“ Nijeme suze počele su teći niz njeno lice. „Ja jednostavno ne razumijem.“ Knox ju je značajno pogledao. „Ako ikako možemo pomoći, reci nam, Rosa.“ „Hoću. Hvala vam, Gosp. Thorne.“ Obrisala je svoje mokre obraze. „Možda će sad pronaći neki mir. Nikad nije stvarno bila pomirena sa životom.“ „Voljela bih misliti da hoće.“ Harper je suosjećajno stisnula njeno rame, osjećajući se tako jebeno loše zbog Rose. Žena se držala puno bolje, nego što bi to Harper uspjela na njenom mjestu. Ostati bez Knoxa bi ju uništilo. Želeći pružiti tugujućoj ženi malo prostora, Harper je zgrabila Knoxovu ruku. Pustimo ju na miru. „Hvala ti što si razgovarala s nama, Rosa,“ rekao je Knox. „Imaj na umu da dođeš k nama, ako ti bude nešto potrebno.“ Okrenuo se prema Harper. „Idemo, dušo.“ Dok su hodali prema Bentleyu s Tannerom, pogledala je u Knoxa. Ti misliš da je to bio McCauley, zar ne?

Kao i ti.

Harper to nije porekla. Nije to mogla poreći.

Kad su njih troje bili natrag u Bentleyu, s Levijem, rekla je, „Ako se McCauley može teleportirati, njemu ne bi bilo teško otići tamo, podmetnuti požar, gledati ju kako gori, i zatim smiriti paklenu vatru, prije nego opet ode potpuno neprimijećen.“ Paklena vatra ne bi opekla demona koji je prizvao, što je značilo da bi McCauley otišao nepovrijeđen.

98

Levi je uhvatio Harperin pogled u retrovizoru, njegov izraz lica bio je onaj nevjerice. „Ti misliš da je klinac ovo učinio?“ „Talia nije bila sama kad je nasmrt izgorjela,“ Knox mu je rekao. „Nekome se ispričavala, obećavajući da će sve ispraviti.“ Levi je opsovao. „To ne znači da je to bio on.“ „Ne, ne znači,“ složio se Knox. „Ali to znači da moram razgovarati s njim. Neka nam kuća Sandersovih bude usputna stanica.“ Levi je upalio motor. „Dogovoreno.“ Kad su napokon stali ispred kuće, Harper je pogledala u Knoxa. „Jesi li telepatski upozorio Wyatta da dolazimo?“ „Ne. Želim vidjeti njihovu reakciju na vijesti.“ Levi je za njih otvorio stražnja vrata. „Izazvali ste mi pravu znatiželju oko tog klinca. Ovog puta idem unutra s vama. Nema tinejdžera koji se šuljaju uokolo, ogledavajući Bentley.“ Knox ih je poveo uz stazu, a Harper je zatim pozvonila.

Wyatt je otvorio vrata nakon nekoliko trenutaka. Oči su mu se suzile kad je ugledao njih četvero. „Nešto se dogodilo.“ „Možemo li ući?“ rekao je Knox. „Dođite u kuhinju.“ Wyatt ih je poveo u malu, svijetlu kuhinju. „Što nije u redu?“ Tmurnog izraza lica, Knox je progovorio, „Talia je mrtva.“ Na kratki trenutak, Wyatt nije ništa rekao ... kao da ne razumije riječi. „Što?“ „I Talia i njen stan nestali su u plamenu paklene vatre, ali ostatak zgrade je u redu. Bilo je očito da je samo ona bila meta.“ „Paklene vatre?“ Wyattov pogled se izoštrio. „Bila je ubijena. Isuse.“ „Netko ju je zarobio unutra i ubio ju. Vrištala je da ju puste van, ali nisu.“ Psujući, Wyatt je tužno zatresao glavom. „Gledao sam kako paklena vatra spaljuje ljude žive. To mora biti užasan način za umrijeti.“ Harper se s time savršeno slagala.

Linda je ušetala u kuhinju. Umalo se spotakla zaustavljajući se, dok je proučavala njihova lica. „Što je bilo? Što se dogodilo?“ Wyatt je protrljao svoj zatiljak. „Talia je izgorjela do smrti u svom stanu.

Paklena vatra.“ Lindino lice se opustilo i ona se uhvatila za kuhinjski ormarić. „Oh moj Bože.“ „Neki sumnjivci?“ pitao je Wyatt, prebacujući se u detektivski način rada.

99

„Neki vjeruju da je to mogao biti njezin diler,“ počeo je Knox, „iako se čini da njena partnerica ne misli tako.“ „Uvijek je isto s ovisnicima,“ rekla je Linda uzdahnuvši. „Ako ih droge ne ubiju, ubit će ih dileri. Ona je izabrala taj način života.“ Harper se nije svidjela zajedljivost u njenom glasu. „Nitko ne zaslužuje tako umrijeti.“ Linda je problijedila. „Naravno da ne, nisam htjela reći da je ona zaslužila. Samo sam ... “ Samo joj je bilo drago što Talia ne može doći i odvesti McCauleya, nagađala je Harper.

Knox je bacio pogled prema hodniku. „Gdje je McCauley?“ Linda je oklijevala s odgovorom. „On je gore, igra se u svojoj sobi.

Zašto?“ „Da li je bio tamo cijeli dan?“ pitao je Knox.

Ona je dvaput trepnula. „Da. On ne provodi puno vremena dolje s nama.“ A to ju je očito razočaralo. „On voli svoj prostor. Privatnost.“ Harper osobno nije znala puno šestogodišnjaka, koji bi se zatvarali u svoju sobu i nisu htjeli pažnju. Bila bi to druga stvar da je on bio u zlostavljačkom kućanstvu, ali bilo je očito da bi Linda uživala obasipati ga pozitivnom pozornošću. „Htjeli bi razgovarati s njim.“ Lindin pogled skakao je od Harper do Knoxa. „Mislim da nije neophodno da mu priopćite vijesti. On nikad nije znao za nju. Možda bi mu mogli jednostavno reći da niste mogli pronaći njegovu biološku majku – ne bi bilo lijepo natjerati ga da izgubi majku dvaput.“ „To nije razlog zašto želimo razgovarati s njim,“ rekao je Knox.

Spoznaja je bljesnula preko Lindinog lica. „Sigurno ne mislite da je to bio on? On ima šest godina, za ime Božje.“ Kad nitko nije rekao ni riječ, stavila je ruku preko svog srca. „Kunem vam se, on nije napuštao ovu kuću. Znala bih da jest.“ „Možda ga samo nisi vidjela da odlazi,“ rekao je Knox.

Lindina usta su se izravnala. „Kad bi se on mogao teleportirati, vjerojatno bi davno prije napustio svoje ljudske usvojene roditelje.“ „Ne ako nije imao nikuda otići.“ „On čak ni ne zna da je Talia bila njegova majka.“ „Mogao vas je čuti kako razgovarate o tome.“ „Ali mi nismo pričali o tome.“ „To nije u potpunosti istinito,“ prigovorio je Wyatt, ignorirajući bijesni pogled njegove družice. „Možda je načuo našu raspravu s Pamelom,

100

Talijinom majkom. Ne kažem da je on izazvao požar, samo kažem da je mogao čuti taj razgovor.“ Knox je lagano nakrivio svoju glavu. „Imali ste raspravu s Pamelom?“ Linda je bila ta koja je odgovorila. „Talia joj je morala reći za njega – vjerojatno zato jer nije htjela da ona sazna od nekog drugog. Pamela ga je htjela uzeti. Bila je vrlo uporna.“ Iz njenog tona glasa, bilo je očito da se osjećala zastrašenom od te žene. „Rekli smo ne. Prijetila je da će tebe uključiti, pa sam ja naglasila da si ga ti ostavio nama na brigu i ako je ona to htjela promijeniti, onda će morati pitati tebe.“ „Nije još razgovarala sa mnom o tome.“ Knox je napućio svoje usne. „Kad se to dogodilo?“ „Jutros,“ odgovorila je Linda. „Čak i ako je čuo raspravu, to ne znači da je učinio nešto loše. Teleportiranje nije tako jednostavno. Morao bi imati adresu ili lik u svojoj glavi osobe ili mjesta kamo želi ići. On ne zna kako je Talia izgledala ili gdje je živjela.“ S telefonom u svojoj ruci, Harper je pitala, „Ima li on pristup kompjuteru? Internetu?“ „Nema Internetu,“ rekla je Linda. „Što je s vama dvojima?“ Harper je upitala par.

Wyatt je prekrižio ruke. „Mi koristimo Internet, da, zašto?“ „Zato jer bi bilo jednostavno pronaći ju na Instagramu.“ Harper je podigla svoj telefon, pokazujući im Talijinu Instagram stranicu. „Ona također ima profil na Facebooku. Drugim riječima, ima načina kako je mogao doći do njene slike. Sigurno ne provodite svaki trenutak nadgledajući ga. Mogao je upotrijebiti vaš kompjuter bez vašeg znanja.“ Linda je zatresla glavom. „On je sladak dečko.“ Harper je u sebi frknula. „On nikad ne bi nikoga povrijedio,“ bila je uporna Linda. „Nije čak povrijedio ni ljudsku ženu koja ga je okrutno pokušala spaliti u pećnici.

Ne, neću povjerovati da je povrijedio Taliu.“ „Ipak moramo razgovarati s njim.“ Knox se okrenuo prema Wyattu. „Odvedi me do njega.“ Linda je otvorila usta da prosvjeduje, ali Knox ju je utišao jednim pogledom. „Ovuda,“ rekao je Wyatt. Pratili su ga uz stepenice, preko odmorišta, i do zatvorenih vrata. Ritmički je na njih pokucao. „McCauley, imaš goste.“ Bez čekanja na pozivnicu, Wyatt je okrenuo kvaku i pustio vrata da se otvore. „Sjećaš se Knoxa i Harper, točno?“

101

Zadržavajući Harper lagano iza njega, Knox je ušao prvi. Brzo je pregledao sobu. Bila je ukrašena i ispunjena igračkama i igricama, koje bi svaki dječak McCauleyevih godina volio. Linda i Wyatt očito nisu na ničemu štedjeli.

Knox nije propustio primijetiti crteže na zidu – kao i posljednji put, bile su to slike obitelji. Dvoje odraslih, dvoje djece i pas. Na svakom crtežu, bili su obučeni ili namješteni drugačije, ali ljudi su uvijek izgledali jednako. „Zdravo, McCauley.“ S njegovog mjesta na tepihu, McCauley ih je pogledao. „Zdravo.“ Njegov glas bio je lišen emocija kao i njegov izraz lica. Bio je vrlo miran, njegovo držanje neprirodno savršeno.

Nagnuvši svoju glavu, Knox je proučavao toranj od Lego kockica koji je dječak izgradio. Visok, solidno izgrađen i dobrih proporcija, izgledao je kao maketa zgrade. Vrlo napredno za dijete od šest godina. „Mora biti da si pametan dječak.“ McCauley je trepnuo.

Knox je upotrijebio svoju psihičku ruku da podigne Lego kocku i smjesti ju na toranj. „Možeš li to učiniti?“ McCauley je zatresao glavom.

Knox je odglumio razočarenje, nadajući se da će podbosti ponos McCauleyevog demona. Upalilo je. Dječakove oči su se zacrnile i zatim suzile. Iznenada, desetak Lego kockica podiglo se s tepiha i počelo kružiti oko tornja kao što planeti orbitiraju oko sunca. „Impresivno,“ rekao je Knox, kad se McCauleyev demon povukao. „Što još možeš napraviti?“ „Samo to.“ Bila je to laž. Knox nije razumio zašto bi dijete lagalo u vezi toga. Bilo je kao da demon ne želi pokazati svoje moći. Da li je samo bilo naviknuto na skrivanje, živeći među ljudima šest godina? Možda. „Jesi li danas napuštao kuću?“ Dječak je polako, ukočeno odmahnuo glavom. „Da li znaš zašto smo mi ovdje?“ „Ne, gospodine.“ „Mislim da znaš. Mislim da znaš na što sumnjamo da se danas dogodilo.“ To nije dobilo nikakvu reakciju. „Ja sam ubio nekoga kad sam bio dijete,“ rekao je, ignorirajući Lindin uzdah. „To nije mala stvar za učiniti. Zar ne?“ „Ne znam, gospodine.“

102

„Talia se ispričala. Preklinjala je za opraštanje. Ali svejedno si ju ubio.

Zašto?“ McCauley je trepnuo, još uvijek ne pokazujući nijednu emociju. „Ne znam o kome govorite, gospodine.“ „Ti si pravi mali lažac, nisi li, McCauley? I nisi tako dobar u tome kao što misliš da jesi.“ Njegove oči su se jedva primjetno suzile.

Linda se progurala u sobu i prešla do McCauleya. Stojeći iza njega, stavila je svoje ruke na njegova ramena. „Čuli ste ga, on nije ništa učinio.“ Oslanjajući se na nju, McCauley je protrljao svoje oči. „Umoran sam.“ Bila je to gluma, i Linda je totalno pala na nju – smiješeći se na njega kao da je on njezin vlastiti, osobni anđeo. „Vratit ćemo se,“ Knox joj je rekao.

Lindina glava naglo se podigla. Nije ga bijesno gledala, ali on je znao da je to htjela. Umjesto toga, ukočeno je nagnula svoju glavu, kao da ne vjeruje samoj sebi da progovori. Ostala je s McCauleyem, dok su ostali svi sišli dolje.

U hodniku, Knox se obratio Wyattu. „Mislim da bi bilo najbolje za sve uključene, ako ga uklonim iz tvog doma.“ Wyattova ramena malo su se objesila. „To bi uništilo Lindu.“ „Prilično sam siguran da je on ubio Taliu.“ „Volio bih da se mogu usprotiviti. Pogledam u njegove oči, i ne vidim ništa. On nikad nije sretan, nikad nije tužan, nikad nije ljut, nikad nije ništa. To nije prirodno. Ali Linda ga želi ovdje.“ „On je njome manipulirao tamo gore,“ istakla je Harper.

Wyatt je klimnuo. „To nije prvi put da je to učinio. Morate razumjeti ...

Linda je imala nekoliko pobačaja. Samo jednu trudnoću iznijela je do termina.“ Njegova Adamova jabučica je skakala. „Naš sin bio je mrtvorođenče. Nazvali smo ga Sam.“ Harper je teško progutala na agoniju u njegovom glasu. Nije mogla čak ni zamisliti koliko je to moralo biti bolno za par. „To je nešto što izjeda Lindu već dugo vremena,“ nastavio je Wyatt. „Kao da se ona osjeća da je podbacila kao žena i kao družica – to je smiješno, naravno, ali jednostavno se čini da se ona tako osjeća. Ona vidi McCauleya kao priliku da mi budemo 'prava' obitelj. Ona ne mari što se on ne ponaša kao normalni klinci. Što se nje tiče, ne bi trebali očekivati nijedan element normalnosti od traumatiziranog djeteta. I vjerojatno je u pravu oko toga. Moguće ja da sam ja neosjetljiv i paranoičan, kako me ona optužuje da jesam.“ 103

„Nisi,“ ustvrdila je Harper. „Koliko god tužno bilo, tvoja družica čini se uporna da bude svjesno slijepa na činjenicu da McCauley nije samo malo drugačiji. Nešto je uistinu pogrešno s njim.“ „Znam, ali uništiti će Lindu ako ga uzmete. Ne možemo sigurno znati da je on ubio Taliu. Nevin dok se ne dokaže krivnja, točno?“ „Ne mogu mirne duše ostaviti ga ovdje,“ rekao je Knox. „Kamo bi mogao otići? Gle, trebaš nekoga da ga drži na oku. Ja to mogu učiniti. Možda mu čak mogu i pomoći. Možda će on s vremenom početi vjerovati nam i promijeniti se.“ Knox je u to jako sumnjao, ali Wyatt je bio u pravu – trebao mu je netko da nadgleda McCauleya. Wyatt je za tu ulogu bio jednako dobra osoba kao i bilo tko drugi. „U redu, ali budi oprezan s njim. Ti si jak demon. On može biti dijete, ali također može biti i vrlo opasno dijete. Ne oklijevaj djelovati u samoobrani.“ „Neću.“ Iako Knoxu još uvijek nije bilo ugodno ostaviti McCauleya sa Sandersima, napustio je kuću s Harper i stražarima. Nitko nije govorio dok nisu bili u autu.

Levi je upalio motor. „Dovraga, niste se zezali kad ste rekli da je taj klinac jeziv. Devedeset devet posto sam siguran da je on ubio Taliu.“ „I nije mu žao zbog toga,“ rekao je Tanner.

Levi je pomaknuo auto od ruba kolnika. „On se ponaša kao naši unutrašnji demoni – to je kao da prima od njega natuknice o ponašanju, imitirajući ga i pokoravajući mu se.“ „Kao da je demon roditelj,“ razmišljala je Harper.

Knox je pogledao u nju, suženih očiju. „Točno.“ „Njegova ljudska majka ga je zanemarivala, točno?“ rekao je Tanner. „Može biti da je njegov demon nekako ... uskočio.“ Levi je zazviždao. „To bi bilo loše. Naši demoni ne mare naročito po pitanju dobrog i lošeg. Osvetoljubivi su, ne osjećaju krivnju. Ako je takva vrsta 'roditelja' njega oblikovala, moramo ga promatrati jako pažljivo.

Možda mu Linda i Wyatt stvarno mogu pomoći – bit će uzori. Dat će mu pažnju i brigu koju je, do sad, primao jedino od svog demona. Misliš li da će ih McCauley povrijediti?“ „Ako je naša teorija točna, ne,“ odgovorio je Knox. „Njegov će demon biti dovoljno pametan da zna, kako mu trebaju Sandersi da bi brinuli o McCauleyevim osnovnim potrebama. Rado će ih iskoristiti, dok ne osjeti da se McCauley može brinuti sam za sebe. On ga je nagovarao da ostane

104

s njegovom ljudskom majkom iz istog razloga. Ona je mogla hraniti i odijevati McCauleya – stvari koje demon ne može za njega učiniti.“ „Misliš da neće biti ljubomoran ako McCauley počne mariti za Sanderse?“ pitala je Harper.

Knox je uzeo njenu ruku. „Mislim da nema nikakvog rizika da se McCauley s njima uskoro emocionalno poveže. Ako se to i dogodi, to će biti u dalekoj budućnosti. Nadajmo se da će se demon do tad priviknuti na njih. Možda će mu se čak i svidjeti, ako osjeti da su oni dobri za McCauleya. Možemo samo nagađati.“ Dok su Tanner i Levi započinjali razgovor o stražarskim poslovima, Harper se okrenula prema Knoxu i tiho ga upitala, „Jesi li stvarno ubio nekoga, kad si bio klinac?“ „Oni su to zaslužili.“ „Ne kažem da nisu. Samo mrzim što si bio stavljen u položaj gdje si morao ubiti ili biti ubijen, kad si bio tako mlad.“ Harper je utješno stisnula njegovu ruku. On je pogledao u nju, a od onoga što je vidjela u njegovim očima, naježila se. „Dok sam završio s njima, i oni su mrzili.“

105

Završivši kratak telefonski poziv, Knox je bacio svoj mobitel na mali bar u dnevnoj sobi i natočio si gin i tonic. „Želiš li piće, dušo?“ Ostavši bez odgovora, pogledao je preko ramena. Harper je sjedila na sofi, zamišljenog pogleda, dok je vrtjela svoje prstenje i odsutno kružila svojim gležnjem.

Osjećaj nelagode ga je bocnuo. Otpivši gutljaj svog pića, prešao je prostoriju do nje. Harper se nije meškoljila, ako joj nešto nije bilo na umu.

I tad se sjetio ... „Oprosti, dušo, ranije si htjela sa mnom o nečemu razgovarati. Što je to bilo?“ Pogledala je gore u njega i trepnula. Na trenutak, nije ništa rekla. Zatim se odlučnost skupila u njenim očima i ona je polizala svoje usne. „Možda bi trebao sjesti. Da, definitivno bi trebao sjesti.“ Radije bi ostao stajati, ali udovoljio joj je i smjestio se na rub stolića za kavu. „Što je? Reci mi. Ako nešto ne valja, popravit ću to.“ Uspravivši se na svom mjestu, Harper je pročistila grlo. Njena usta su se otvarala kao kod ribe na suhom, i činilo se da ne pronalazi riječi. „Okej, samo ću to reći.“ „U redu,“ rekao je. Ali ona to nije rekla. Njena usta opet su se otvorila, ali ništa nije izašlo. „Zašto si tako nervozna?“ Desetak mogućnosti projurilo je kroz njegov um, i nijedna mu se nije svidjela. Onaj osjećaj nelagode počeo je rasti. „Nisam nervozna ... sama po sebi.“ Da, bila je. Odložio je svoju čašu na stol i uzeo njene ruke. „Harper, reci mi što nije u redu.“ „Ništa nije loše. Ili, barem, ja ne mislim da je nešto loše. Ti bi se mogao drugačije osjećati.“ „Harper, to što govoriš nema smisla. Štogod bilo, samo mi reci.“ „Okej, znači, evo ga. Ja sam ... Pa, to je ... „ Psujući, Harper je zaronila u svoju torbicu i izvukla nešto što je strpala u vrećicu od sendviča. „Nešto ti moram pokazati.“ Knox se namrštio, nesposoban prepoznati što je stiskala u ruci. Ispružio je svoju ruku. „Zašto je to u vrećici od sendviča?“ „Nisam htjela da to moraš dodirnuti.“ „Zašto?“ pitao je, i ona je to napokon predala. „Popiškila sam se na to.“

106

„Piškila si na - ?“ Iznenada je shvatio, i pogledao je dolje na stvar u svojoj ruci. Čak i kroz plastičnu vrećicu, dugi, bijeli štapić za trudnoću jasno se vidio. Kao i riječ 'Trudnoća' na digitalnom zaslonu.

Harper je ostala vrlo mirna, pružajući Knoxu prostora da probavi vijesti. Neće lagati, bila je totalno na rubu. Naravno, pričali su o tome da imaju bebu i on je bio u redu s time. Ali bila je jedna stvar razgovarati o hipotetskoj bebi i potpuno druga stvar saznati da navedena beba više nije tako hipotetska.

Ona je imala veliku obitelj; vidjela je kako muškarci mogu drugačije reagirati na trudnoću. Neki su bili užasnuti mogućnosti postanka ocem zbog svojih vlastitih nesigurnosti. Neki su se osjećali zarobljeni financijskim teretom, odgovornostima, i socijalnim ograničenjima koji su dolazili sa očinstvom. Neki, poput Luciana, nisu bili spremni oprostiti se od svog vlastitog djetinjstva ili neovisnosti; gledali su na ideju djeteta kao na gubitak slobode. Čak i budući očevi koji su bili uzbuđeni, imali su svoje brige, i ponekad su činili gluposti poput zakopavanja u posao, umjesto da izraze te svoje zabrinutosti. Ipak, Harper je to mogla razumjeti. Pretpostavila je da su se muškarci često osjećali odvojenima od trudnoće njihovih partnerica, jer nisu imali nikakvu fizičku ulogu u njoj. Pozornost je obično bila na ženi, pa su se ponekad možda osjećali pomalo izostavljenima.

Odgovornosti nisu plašile Knoxa Thornea, a on je bio previše samouvjerena, sposobna osoba da bi bio nesiguran oko svoje sposobnosti da bude bilo što, čak i otac. Ipak, nikad nisi stvarno mogao znati kako će osoba reagirati, kad čuje da će postati roditelj. A uzimajući u obzir da je on bio potpuno opsjednut brigom oko njenog zdravlja i sigurnosti, ove vijesti su vrlo lako mogle pojačati njegovu razinu nervoze.

Mislila je kako bi pomoglo, ako bi vijesti bile priopćene u pozitivnom, dobro tempiranom trenutku. Zato je, dok su se vozili do Talijine stambene zgrade, Harper mu odlučila odgoditi objavu. Planirala je zamoliti Meg da mu pripremi omiljeno jelo i zatim izvući njegovo omiljeno vino – možda ga čak i napiti. Onda bi mu mogla nježno priopćiti vijesti, i on bi imao vremena i privatnosti kako bi dozvolio, da mu se to smjesti u mozgu.

Dobar plan.

Samo što Harper nije imala strpljenja tako čekati, ali bila je odlučna pokušati. S druge strane, kad je on osjetio da joj je glava bila ... pa, u guzici ... skočio je na stvar, i ona je znala da neće biti intimnog obroka. Stvarno ga se nisi mogao otresti kad bi znao da ju nešto muči. On bi ju proganjao i proganjao, dok ne bi iskašljala istinu.

107

Iako je odlučila reći mu točno tad, njeni su živci bili toliko spaljeni da nije mogla reći ni jednostavne riječi, 'Trudna sam'. On je sad zurio dolje u štapić za dokazivanje trudnoće, nepomičan. A ona nije znala što da dovraga radi.

Pitala se kako se njegov demon nosi sa vijestima. Jednom kad je šok popustio, njen vlastiti demon prebacio se u pretjerano zaštitnički model.

Njegov je prioritet sad bio sigurnost života u Harperinoj utrobi. I Harper je bila prilično sigurna da, ako to Knox ne bude dobro primio, njen će demon biti totalno razljućen i htjeti će ispucati bol do dna duše ravno kroz njegovu kitu.

Dok se tišina razvlačila, Harper je jedva odoljela potrebi da počne kršiti rukama. Naposljetku to je postalo previše za nju. „Okej, moraš nešto reći ili bih ja mogla pošiziti.“ Njegova se glava podigla, i pogledao je u nju nečitljivim očima. „Trudna si?“ Riječi su izašle prigušene. „Čini se da jesam.“ Odložio je štapić na stol i ustao. Njen stomak je propao. Pakao, nije očekivala da će on otići, ali dat će mu prostora, ako je to bilo ono što mu je trebalo. Njen bi ga demon radije samo ošamario.

Iznenadivši Harper, njegova ruka obuhvatila je njen zglob i on ju je nježno povukao na noge. Onda su njegove ruke bile u njenoj kosi i njegova usta na njenima. Jako. Gladno. Proždirući ju.

Oslobodivši njena usta, Knox je naslonio čelo na njeno i raširio ruku preko njenog ravnog stomaka. „Trudna si?“ Ona je polizala svoje usne. „Trudna sam.“ Progutao je. „Nećemo ga nazvati Lucifer.“ Drhtavi smijeh izronio je iz nje. „Nisi uzrujan?“ „Ne. Ovo je moje sretno lice. Zar ga ne prepoznaješ?“ „Ne.“ „Daleko sam od uzrujanog,“ Knox ju je uvjeravao. Opet ju je poljubio, ulijevajući sve emocije koje je točno tad osjećao u nju. Uzbuđenje. Čuđenje. Šok.

Također bio je nervozan. Nervozan da će trudnoća i porod biti teški za Harper. Nervozan da nešto može poći krivo. Nervozan zbog bebinog zdravlja. Knox je bio osoba koja je voljela kontrolirati stvari oko sebe. Ovo nije bilo nešto nad čime je imao ikakve kontrole.

Njegov demon vodio je jednaku unutrašnju borbu, i ništa nije htio više nego zaključati Harper tamo, gdje nitko ne može dodirnuti nju ili dijete koje je raslo u njoj. Nije to bila loša ideja, zapravo.

108

Knox je uokvirio njeno lice svojim rukama. „Kako se osjećaš?“ Duboko je udahnula. „Okej. Bolje sad kad znam da si ti u redu s ovime.“ „Mislim da ovo objašnjava zašto si bila tako umorna i letargična cijelo vrijeme.“ Znao je da je to bio simptom demonske trudnoće, ali nije mu palo na pamet da čak i uzme u obzir, da bi ona mogla biti trudna. Trebao je. Nije trebao jednostavno pretpostaviti da je to bio stres. Knox je opsovao kad se nečeg sjetio. „Bio sam jutros grub s tobom.“ Harper se nasmiješila. „Grub seks neće naškoditi bebi.“ Vanjske sile, s druge strane? Da, postojala je šansa da hoće. Ili, barem, da će pokušati. „Ljudi će doći po bebu. To je bilo ono što je Nora rekla,“ podsjetila ga je.

Imalo je smisla da će neki demoni htjeti iskoristiti bebu, kako bi ga kontrolirali. Drugi bi možda čak htjeli dijete za sebe, sumnjajući da će izrasti da bude moćno kao Knox, i da će ga moći iskoristiti protiv njega.

Njen demon je zarežao, prenoseći da će ubiti svakoga tko pokuša tako nešto. „Oni se neće ni približiti bebi,“ zakleo se Knox. On to nikad neće dozvoliti. Njegov ga otac nije zaštitio, i Knox će prije umrijeti nego iznevjeriti svoje vlastito dijete. Njegov demon jednako je snažno osjećao oko toga. „Mi ćemo se pobrinuti da je beba sigurna i zaštićena cijelo vrijeme. Da, to znači da će biti tetošeni, ali bolje i to nego u rukama nekoga tko bi im naudio.“ Ona je klimnula. „Što god je potrebno.“ „Ti znaš da će osiguranje oko tebe sad biti pojačano, zar ne? Ja razumijem da će se tvoj ponos duriti zbog toga, ali to je neophodno.“ „Znam.“ Harper je uzdahnula. „Beba mora biti zaštićena.“ Njena trenutna predaja iznenadila je Knoxa. „Da sam znao kako ćeš zbog trudnoće tako lako prihvatiti jače osiguranje, davno bih te napumpao.“ Ona se nasmiješila, iskreno iznenađena da je tako ležeran s vijestima. „Brinula sam se da bi mogao pomalo se osjećati ... “ „Ljubomoran?“ Trepnula je. „Zapravo, htjela sam reći 'uzrujan' i možda 'isključen'. Neki se tipovi osjećaju kao da izvana samo promatraju – ne želim to za tebe. Jesi li ljubomoran?“ „Priznajem kako sam dovoljno sebičan da ne želim dijeliti tvoju pažnju ni sa kim.“ Takav je bio i njegov demon, zapravo. „Ali ovo nije samo 'bilo tko'. To je naše dijete.“ Morao je dovesti doktora da potvrdi kako je ona trudna, prije nego je mogao stvarno u to povjerovati. Još uvijek je bilo nestvarne kvalitete u ovoj situaciji.

109

Ona se nagnula prema njemu. „Nisi nervozan što će se puno stvari promijeniti?“ „Što je tako loše u promjeni?“ „Baš ništa. Samo provjeravam.“ „Da li još netko zna?“ „Raini zna. Ona je kupila test za trudnoću i nagovorila me da ga upotrijebim. Iskreno, mislila sam da dramatizira. Ispalo je da je ona bila u pravu. Nisam joj potvrdila da sam trudna, ali ona je znala samo po izrazu na mom licu. Ipak, ona neće reći nikome. Čak ni Devon ili Khloë.“ „Ali ti želiš da oni znaju,“ osjetio je. „Osjećala bih se loše ako im ne kažem, posebno jer Raini zna. Osobno, ipak, mislim da trebamo skrivati trudnoću od što više ljudi što možemo i koliko god dugo možemo.“ Knox je trljao njene nadlaktice. „Slažem se.“ Jer ljudi bi mogli ili pokušati ju ubiti da spriječe rođenje djeteta ili ju oteti, da imaju pristup djetetu jednom kad se rodi. „Ali još uvijek možeš reći svojim najbližim prijateljima.“ Većinom zato jer je mislio kako će oni zbog toga bolje paziti na nju. Ta ideja se uvelike svidjela Knoxu i njegovom demonu. Što više očiju bude na njoj, to bolje. „Morat ćemo također reći stražarima,“ nastavio je. „I moraš vidjeti doktora. Jedan od ginekologa u našoj jazbini, dr. Rodgers, jedan je od najboljih u Americi.“ Knox se u potpunosti namjeravao pobrinuti da ona ima najbolje od svega, kroz cijelu trudnoću. „Čudan je, ali stalo mu je do svojih pacijenata i vrlo je diskretan.“ „Možemo dogovoriti termin za sutra – “ „Ne, trebamo ga zamoliti da dođe ovamo. Sad.“ Primitivni dio Knoxa najviše od svega htio je poleći Harper na pod i zakopati se duboko u njoj – bio je to neočekivan nagon, ali svejedno bio je tamo. Ipak, previše zaštitnički dio njega bio je u groznici i htio da ona bude pregledana i trudnoća potvrđena. „Moram znati da ste ti i beba dobro.“ „Onda mislim da je bolje da ga pozoveš.“ *** Dr. Rodgers nije bio nimalo nalik onome što je Harper očekivala. Nizak, mršav i noseći štreberske naočale, Kinesko-američki demon više je ličio na znanstvenika, nego na ginekologa. S obzirom da je sad imao informaciju o Harper i Knoxu, koju ostatak jazbine još nije znao, nije se činio uzbuđen ili samozadovoljan, kao što bi ona mogla očekivati. Njen demon ga je 110

sumnjičavo ogledavao, previše zaštitnički da bi vjerovao bilo kojim strancima oko njih.

Dok je on stajao u njenoj dnevnoj sobi, skupljenih ruku, profesionalno joj se osmjehnuo. „Znači, vjerujete da ste trudni.“ Sjedeći na sofi kraj Knoxa, rekla je, „Test je bio pozitivan.“ „Demoni mogu dobiti lažne pozitivne rezultate, pa testovi nisu uvijek vrlo pouzdani. Što je sa simptomima? Samo dok vas gledam, mogu reći da ste imali problema sa spavanjem. Kakav je bio vaš apetit?“ „Ne najbolji.“ On je napućio svoje usne. „Da li ste ikad imali osjećaj da vam jezik gori?“ Ona se namrštila. „Da.“ „Glavobolje?“ „Da.“ „Mučnina?“ „Da. Ali nisam imala jutarnje mučnine ili išta.“ „Neke trudnice ih nemaju.“ Ponudio joj je bocu vode. „Pijte.“ Nije uzela bocu. „Moram otići u kupaonicu, pa radije ne bih.“ „Nemojte piškiti. Želim napraviti pregled ultrazvukom, a slika će biti bolje kvalitete ako imate pun mjehur. Sad pijte – želimo da je lijepo popunjen.“ Knox je uzeo bocu, odvrnuo čep i predao joj bocu. „Dobra djevojka,“ rekao je dok je pijuckala vodu. Oboje su gledali doktora dok je uključivao prijenosni uređaj za ultrazvuk, koji je donio sa sobom. „S obzirom na ono što ste mi rekli,“ počeo je Rodgers, „rekao bih da ste trudni devet do deset tjedana. Demonske bebe razvijaju se bržim ritmom od ljudskih beba, pa trudnoće obično traju oko trideset tjedana. Tri su faze u demonskoj trudnoći. Zovem ih zaraza, progon i posjedovanje.“ Zastala je s bocom blizu svojih usta. „Nisu li to faze demonskog posjedovanja?“ Smiješeći se, slegnuo je ramenima. „Trudnoća je poprilično ista stvar.“ „Ne, zapravo nije.“ Ona je nakrivila glavu. „Da li vam je itko ikad rekao da imate najčudniji smisao za humor?“ „Jednom ili dvaput.“ Pritisnuo je neke dugmiće na njegovom prijenosnom ultrazvuku. „Lezite. Da pogledamo tu bebu.“ Knox je poljubio njenu sljepoočicu i zatim ustao sa sofe, ali ona je stegla svoj stisak oko njegove ruke. „Ne ostavljam te,“ rekao joj je, spuštajući se na ruku.

111

Raznježena, Harper je legla na sofu i podigla svoju majicu. Rodgers je pošpricao hladan gel na njen stomak i zatim pomicao ručnu sondu oko donjeg dijela njenog stomaka, što je pritiskalo njen mjehur i stvarno je morala piškiti. Ali zvuk srca koje kuca jako i brzo, gurnuo je njenu nelagodu u pozadinu.

Knox se nagnuo prema naprijed dok su gledali ekran. Mogao je jasno razaznati glavu i obris bebinog tijela, i njegova prsa su se stegla. Ona je stvarno bila trudna. Čak i dok je gledao u njihovu bebu, cijela situacija još je uvijek bila nadrealna.

Rodgers je nagnuo glavu. „Huh.“ Knoxovi mišići su se ukočili. „Što 'huh' znači?“ „To znači da sam pogriješio. Ti si šesnaest tjedana trudna, Harper. Čestitam.“ Harper je zinula. Približavala se kraju druge faze trudnoće? Njen demon je trepnuo, šokiran po drugi put u tom danu. „Kako je to uopće moguće?“ Rodgers se okrenuo prema njoj. „Pa, tu je takva stvar koju zovemo 'sperma'. Tijekom seksualnog odnosa – “ Knox je uzdahnuo. „Moraš li biti idiot baš sad?“ „Oprostite.“ „Siguran si da je ona toliko odmakla? Ona ne izgleda trudno. Njen stomak nema čak ni najmanju vrećicu. Ako išta, izgubila je na težini.“ „Nije neobično da demonica izgubi na težini u početku, naročito ako pati njihov apetit. Obično oko osamnaestog tjedna majke počnu zapravo izgledati trudno. Onda stvari krenu prilično brzo od tad.“ Okrenuo se prema Harper. „Približavaš se kraju druge faze, pa će se umor početi povlačiti i vratit će ti se apetit. Ali morat ćeš se nositi s bolovima u leđima, bolnim zglobovima, povećanjem seksualne želje i naravno dobivanjem na težini. Oh, i tvoje demonske sposobnosti se mogu malo poigravati. Ipak, ovo posljednje uvijek se ne dogodi, naročito ako je demonica moćna kao što si ti.“ „Zvuči sjajno,“ rekla je suho. Većina njene pozornosti još uvijek je bila na monitoru. Pretpostavljala je da će slika izgledati jednostavno čudno svakome tko nije emocionalno uključen u situaciju. Za Harper, mali smotuljak na ekranu bio je čudo. Njeno grlo se stisnulo i morala se nakašljati da ga pročisti. „Da li sve izgleda okej?“ Knox je pitao doktora, držeći svoje prste povezane s njenima.

112

Rodgers se okrenuo natrag prema monitoru i malo pomaknuo sondu. „Sve izgleda dobro. Iako ... „ Napetost je zgrabila Knoxa. „Iako što?“ potaknuo je kad je doktor zašutio. „Fetus je manji nego što bi trebao biti, iako se to može promijeniti. U nekom trenutku može imati nalet rasta.“ Rodgersova usta su se iskrivila kad se beba počela migoljiti, izgledajući kao da pokušava plivati prsnim stilom ili nešto. „Pravi mali pokretač, nije li? Malen je, ali borben. Jesi li ikada osjećala leptiriće u svom stomaku, Harper?“ Sad kad je razmislila o tome ... „Aha. Leptirići su postali ... naglašeniji.

Ponekad je osjećaj bio kao da mjehurići pucketaju.“ Samo što je ona mislila da su to bili, pa, plinovi. I bila je paranoična da će ih sve ispustiti u javnosti. „To se fetus pomicao uokolo. U sljedećih nekoliko tjedana, bit će značajne razlike u jačini pokreta.“ Rodgers je uklonio sondu – hvala Bogu – i ugasio uređaj za ultrazvuk.

Zatim joj je pružio papirnati ručnik da obriše gel. Knox joj je pomogao počistiti ga, i onda je Harper ispravila svoju majicu i sjela. „Mogu li ja išta učiniti, da se osiguram da beba raste kako bi trebala?“ „Samo se osigurajte da brinete o sebi,“ rekao je Rodgers. „Ako se brinete o svom tijelu, vaše tijelo će se pobrinuti za fetus. Imat ćemo redovne preglede kako bi nadgledali stanje stvari i pobrinuli se da se razvija sasvim u redu.“ Knox je klimnuo. „Što će se dogoditi ako beba ne bude rasla kao što bi trebala?“ „To ovisi o nekoliko stvari. Harper ćemo možda morati inducirati i poroditi bebu ranije, ali ne mislim da će doći do toga.“ Uređaj je zazujao dok je ispisivao malu sliku sa ekrana. Rodgers joj je predao sliku.

Pogledavajući na glatku crno-bijelu sliku, Harper je ponovo teško progutala. To je bila njena beba. Njena i Knoxova beba. Rasla je u njoj. Ona je bila ... to je bilo samo ... vau. Do prije nekoliko sati, nije čak ni sumnjala da bi mogla biti trudna. Iskreno, bilo joj je to teško pojmiti.

Dala je sliku Knoxu, koji je gledao dolje na nju s takvim intenzitetom emocija, da je uvukla dah. Ako je uopće imala ikakvih dvojbi da je on sretan zbog trudnoće, taj jedan pogled bi ih izbrisao.

Rodgers se nacerio. „Osjećaš se muževno sad, Thorne? Ovo je krajnji dokaz da si spolno sposoban muškarac.“ Knox ga je prostrijelio nestrpljivim pogledom, od kojeg se doktor još jače nacerio.

113

Skupljajući svoje stvari, Rodgers je uperio prst u Harper. „Nema alkohola, nema sirove ribe, lakše s kofeinom, i nemoj se preopterećivati.“ Kad je klimnula, rekao je, „Nazovi me ako imaš ikakvih pitanja ili briga i ... pa, čestitam još jednom. Ne brini. Ova stvar će biti povjerljiva i neće biti nikakvih zapisa.“ Knox je sagnuo svoju glavu. „Hvala ti.“ „Cijenim što ste došli tako brzo,“ rekla je Harper.

S opremom u ruci, Rodgers joj se ljubazno osmjehnuo. „Nije bio nikakav problem uopće.“ Knox je spustio poljubac na Harperinu glavu i zatim otpratio Rodgersa do ulaznih vrata. „Ima li nešto na što bih trebao pripaziti? Neke komplikacije koje bih trebao očekivati?“ Nije htio pitati pred Harper. „Sve trudnoće mogu imati komplikacije, ali nemaju ih uvijek,“ Rodgers je rekao Knoxu. Potapšao ga po ruci. „Nemoj toliko brinuti. Pokušaj uživati u tome. I nasmiješi se. Tvoj život će se upravo okrenuti naglavačke i zauvijek promijeniti.“ S time, izašao je kroz vrata i niz stepenice, gdje je čekala njegova crna limuzina.

Knox je zatvorio vrata i vratio se u dnevnu sobu. Sjeo je do Harper i privukao ju blizu, gledajući dolje na sliku skena u koju je zurila.

Uklanjajući njenu kosu s njenog lica, pitao je, „Jesi okej?“ Srela je njegove oči, ispuhujući dah. „Nisam mislila da će biti toliko poodmakla. Za četrnaest tjedana, bit ćemo roditelji.“ Panika se digla oštro i brzo, kad joj je to uistinu sjelo. „Tako smo nepripremljeni za ovo, da to nije čak ni smiješno. Bebe trebaju puno stvari, a mi nemamo doslovno ništa. Trebamo kolijevku, kolica, i – „ „Sssh.“ Masirao je njen zatiljak i nježno ju poljubio. „Uzrujavaš se, a to nije dobro za tebe. Nabavit ćemo sve što nam treba. Bit ćemo pripremljeni onoliko, koliko bilo koji par roditelja može biti. Znam da te ovo šokiralo – mogu se vrlo dobro poistovjetiti s time – ali ne moraš brinuti oko ničega.“ On će ionako brinuti dovoljno za njih oboje. „Samo radi ono što je Rodgers rekao i koncentriraj se na brigu o sebi. Sad, zašto izgledaš kriva?“ „Čuo si Rodgersa. Beba je premala. To je moja krivnja. Nisam dobro jela.“ „Također sam čuo da je rekao kako nije neobično da demonica nema apetita u početku. To nije tvoja krivnja.“ Protrljao je njena leđa. „Sve će biti dobro. Neću dozvoliti da bude drugačije.“ Zagrizla je svoju usnu. „Nemoj me mrziti ako ispadnem stvarno usrana mama, okej? Neće to biti nešto što ću činiti namjerno.“

114

Ovio je ruku oko njene brade. „Ti nikad ne bi mogla biti loša majka.

Nismo li već prešli preko ovoga?“ Ako će bilo tko od njih ispasti loš roditelj, to će biti Knox. Ali imao je svako povjerenje u sebe i Harper kao cjelinu. „Kao što sam već jednom prije naglasio, Lucian te nije odgojio; on se oslonio na tebe jer nije sposoban ispuniti svoje vlastite potrebe. Ti si bila roditelj u toj vezi, pa već znaš stvar ili dvije o roditeljstvu. Ti si i brižna, odgovorna, i zaštitnička koliko bi bilo koja majka trebala biti.“ „Kad smo kod Luciana ... ne želim ni pitati se kako će on reagirati.“ Saznavši da je trudna, značit će da on mora prihvatiti Knoxa kao trajnu instalaciju u njenom životu. Ona nije bila poput Luciana, ona ne bi napustila oca svog djeteta ukoliko to ne bi bilo nužno – Lucian bi to znao. „Jolene i djevojke će biti presretne. Moram reći, ipak, kako mislim da će najuzbuđenija osoba biti Lou.“ Knox je teško izdahnuo. „Da. Bit će pravi davež jednom kad sazna.“ Još jednom pogledavši sliku sa ultrazvuka u njenoj ruci, Knox je pomilovao bebu svojim palcem. Još uvijek nije potpuno sjelo u njegov mozak, da je unutar Harper mala osoba; da je ta mala osoba njegovo dijete. Njihovo dijete. Ipak, svaki zaštitnički instinkt kojeg su on i njegov demon imali, bio je uzbunjen. „Nitko nikad neće povrijediti bebu,“ zakleo se.

Harper je stisnula njegovu ruku. „Ne, neće. A ako netko pokuša, objesit ćemo ih za njihova crijeva. Napravit ćemo primjer od njih da pošaljemo poruku, koliko bi točno bilo glupo da netko drugi i pokuša.“ Knox je gledao u njene oči, vidio obećanje odmazde u njima, i klimnuo.

Bio je to zavjet. „Hajde, idemo u krevet.“ „Stvarno mislim da ne bih mogla sad spavati.“ Bila je previše nabrijana.

Njegova usta se namjeste u iskrivljen osmijeh. „Tko je išta rekao o spavanju?“

115

Knox je zastao s vilicom na pola puta do Harperinih usta, naboranog čela. „Ideš na posao?“ Harper je izvila obrvu. „Što, mislio si da ću provesti ostatak trudnoće sjedeći uokolo, vrteći palčevima?“ „Muškarac može sanjati.“ Ona je zakolutala očima. „Uzela sam tri dana slobodno, iako ih nisam trebala.“ Složila se provesti vrijeme nadoknađujući svoje spavanje, ali zapravo je to učinila kako bi on imao malo vremena priviknuti se na ideju da je trudna. Iskreno, i ona je trebala to vrijeme da se prilagodi. Sad kad ga je imala, tjeskobu je zamijenilo zastrašujuće iščekivanje. Ali bila je to dobra vrsta zastrašujućeg.

Bilo je čudesno koliko se svijet sad činio drugačiji. Sve osim Knoxa palo je u emocionalnu pozadinu pred životom u njoj. A tako je i trebalo biti, mislila je. Nije bilo tako za njene vlastite roditelje, ali prokleto će tako biti za nju. „Priznat ću, da je imati tvoju nepodijeljenu pažnju za vrijeme mog odmora, bila čista uživancija.“ Susretljivo, Harper je pojela komad grejpa koji joj je ponudio.

Nakon saznanja da je Harper trudna, oduševljena Meg pokušala je natrpati ju voćem, povrćem i drugom zdravom hranom. Knox je često inzistirao na tome da ju hrani, s čime bi Harper brzo izgubila strpljenje, da nije razumjela točno zašto je on bio takav davež. Bio je zabrinut za nju, i shvatio je da on nema kontrolu nad tom stvari. Zbog toga se osjećao bespomoćno. Ona to nije htjela. Ako će se on osjećati više uključenim i ne toliko bespomoćnim, što se više bude gnjavio oko nje, ona će se nositi s time. „I ja sam uživao što sam ti mogao pružiti moju nepodijeljenu pažnju, prošla tri dana,“ rekao je Knox. „Zašto ne dopustiš samoj sebi da uživaš još malo duže?“ „Ti ne možeš biti sa mnom cijelo vrijeme.“ Otpila je gutljaj svog soka od naranče. „Oboje moramo voditi poslove.“ „Znam.“ Knox je provukao prste kroz njenu kosu. „Ali moji zaštitnički instinkti trenutno luduju i zbog toga sam paranoičan oko tvoje sigurnosti.“ Dala mu je umirujući poljubac, mumljajući, jer imao je okus kave, kaše, i smeđeg šećera. „Kužim to. I moji vlastiti zaštitnički instinkti su trenutno 116

malo pojačani, a moj demon je na rubu – gleda na sve i svakoga kao na potencijalnu prijetnju, što će brzo postati zamorno. Trebam te da ti budeš racionalan. Uostalom, imam Tannera.“ Knox nije bio tako siguran da joj može pružiti 'racionalno'. Njegov demon frknuo je na ideju. „Kennan će te sad također čuvati. Jedan tjelohranitelj za tebe, i jedan za malu osobu tamo unutra.“ Nježno je protrljao njen stomak. „Učini to za mene. Trebam to za svoj mentalni mir, Harper.“ „Ja razumijem da moramo pojačati osiguranje. Neću se boriti s tobom oko toga.“ Naročito ako je to značilo da će se njen demon bar malo opustiti.

Odobravajući je klimnuo i nahranio ju komadićem kivija. „Pozovi Jolene i djevojke večeras u palaču. Okupit ćemo njih i stražare u jednu prostoriju i odjednom im priopćiti novosti.“ „Nisi rekao Kennanu zašto si ga meni dodijelio?“ „Ne cijelu istinu, ne još. Nisam htio reći njemu prije nego kažem Leviju, Tanneru ili Larkin – dovoljno su nezreli da budu ljubomorni oko toga. I ne, ne zezam se.“ Harperina usta su zaigrala. „Okej, znači reći ćemo svima u isto vrijeme.“ „Kennan misli da sam ga zadužio da te čuva, jer sam pomalo paranoičan oko tvoje sigurnosti, što je zapravo istina. I on i Tanner ostat će unutar studija s tobom cijeli dan. Kad ti odeš, i oni će otići s tobom.“ Unatoč tome što je znala da je to neophodno, njeni instinkti su se refleksno nadurili na te razmjere prevelike zaštićenosti – oni su bili stražari, nisu trebali biti zatrpani dužnostima dadilje – ali nije se raspravljala. Zdrav razum joj je govorio da je bolje biti siguran nego žaliti.

Bebina sigurnost je bila važnija od njenog ponosa i osjetljive neovisne crte. „Budući je osoba koja me napadala pokušala oteti Heidi, misliš li da su prihvatili kako će im biti preteško doći do mene?“ pitala je. „Ako je tako, moguće je da će oni razmisliti o ozljeđivanju drugih ljudi u mom životu.“ Knox je razmislio o tome na trenutak. „Kako je njihov plan da se dočepaju Heidi neslavno propao, sumnjam da će opet pokušati doći do tvoje obitelji ili bilo koga u njihovoj jazbini – to uključuje i tvoje suradnice.“ Napunjenog stomaka, Harper je odmahnula glavom kad joj je ponudio krišku jabuke. „Ne mogu više jesti. Puna sam.“ Knox nije spustio vilicu. „Sad jedeš za dvoje, zapamti.“

117

„Pojela sam puno više nego inače,“ naglasila je. „I posljednja stvar koju želim je sve to natrag povratiti, a to je točno ono što će se dogoditi ako pokušam utrpati još hrane u moj stomak.“ „Dobar argument.“ Spustio je vilicu, što nije zadovoljilo njegovog demona. Ipak, biće je moglo prihvatiti da je ona bila u pravu i, poput Knoxa, znalo da nema smisla prisiljavati ju. „Samo brinem za tebe.“ „Znam da brineš, i volim te zbog toga. Ali iskreno sam puna.“ Pokazao je na njen sok od naranče. „Dovrši to, barem. Za mene.“ Uzdahnuvši, podigla je čašu i iskapila sok kao da je bio tekila. „Evo. Učinjeno. Sretan sad?“ „Već sam bio sretan. Sad sam još sretniji.“ Knox ju je poljubio, lickajući u njena usta, uzimajući si vremena da se nasiti njome. Imala je okus po voću i tom slatkom jedinstvenom okusu koji je bio sav Harper. Odmičući se, gledao je kako se njene šarenice boje jantara magle i vrtlože, prije nego će se promijeniti u frapantnu kobaltno plavu. „Pitam se hoće li beba imati tvoje oči.“ Već je sama mogućnost toga, imala potencijal dovesti Harper u loše raspoloženje. „Ne želim da naše dijete ima čudne oči.“ Knox ju je lažno bijesno pogledao i njenu donju usnu za kaznu ugrizao. „Tvoje oči nisu čudne.“ Govorio je u njena usta. „One su prekrasne.

Jedinstvene. Fascinantne. Baš kao i ti.“ „Dobro je što ti tako misliš, ali ja ne.“ Prema Carli, Harper je naslijedila čudnu osobinu od Carline sestre. Bilo je moguće da prijeđe na bebu, naročito jer je bilo sigurno da će biti sfinga. Arhdemoni se nisu rađali iz maternice. „Voljela bih da ima tvoje tamne oči.“ One su ju podsjećale na crni baršun. Samo zato što je beba mogla biti jedino sfinga, nije značilo da ne može fizički nalikovati na Knoxa. Beba u njenom snu pogledala je gore na nju kroz tamne oči, prisjetila se ... netom prije nego je zapalila kolijevku. „Zbog čega se mrštiš? Reci mi. Ja ću to popraviti.“ Ona se nasmiješila. „Samo sam se prisjećala onog čudnog sna kojeg sam imala o bebi, zahvaljujući lovcu s noćnim morama.“ „Ah.“ Knox je pijuckao kavu koju je skoro dovršio. „Moguće je da je neki podsvjesni dio tebe smatrao kako bi mogla biti trudna. To je moglo potaknuti san. Kao što sam rekao, noćne more mogu samo izazvati snove, ne mogu izmisliti sadržaj.“ „O tome sam baš razmišljala.“ U tom trenutku, Meg je ušla u sobu. Pogledala je na Harperin tanjur i zacoktala neodobravajući, smještajući svoje ruke na široke bokove. „Pojela sam koliko sam mogla,“ rekla je obrambeno Harper.

118

„Jest,“ potvrdio je Knox. „Ionako ne može više provesti puno vremena ovdje sjedeći, jer se mora spremiti za posao.“ Meg je ljutito gledala u nju. „Ideš na posao?“ Nastavila je očitavati Harper bukvicu, baš kao što je Knox znao da hoće.

Ignorirajući dreku, Harper se namrštila na njega. „Baciti me ispod Meg autobusa bilo je jednostavno zlobno, Thorne. I neću zbog toga ostati kod kuće, ako je to bio tvoj cilj.“ Knox je slegnuo ramenima, izvijenih usana. „Vrijedilo je pokušati.“ Harper je zakolutala očima na njega. „Hvala ti što brineš,“ rekla je zatim Meg, „ali stvarno ne mogu ostati u ovoj kući za cijelo vrijeme trudnoće.

Poludjet ću. Da li stvarno želiš vragolanku-po-prirodi-sfingu, poludjelu od dosade, da ti pravi društvo? Jer moram ti reći, one nisu zabavno društvo.“ Meg je otpuhnula i zgrabila Harperin tanjur. „Pripremit ću ti zdrave grickalice da poneseš na posao, i sve ćeš ih pojesti.“ Harper je uzdahnula na nju, vraćajući se. „Ne veselim se reći ostalima, jer su dobre šanse da će jednako zaštitnički reagirati. Ne mogu podnijeti tu razinu uzrujavanja. Rojit će se oko mene poput skakavaca.“ Knox je popio što mu je ostalo od njegove kave. „Rekao bih da mi je žao što će te tetošiti, ali nije mi žao.“ Što ju više ljudi bude štitilo, to bolje, ako se Knoxa pitalo. Suženih očiju, pokazala mu je srednji prst. Knox se samo tiho nasmijao. *** Kasnije tog jutra u kafiću, Harper je stajala na kraju šanka dok je cura pripremala njenu narudžbu. Začuvši zvonce, bacila je pogled prema vratima. Nije Carla, primijetila je. Dobro. Provjeravala je svaki put kad bi začula zvonce. Bila bi baš njena sreća da žena traži novi obračun. Njenom demonu to sad stvarno ne bi dobro sjelo. „Kako se osjećaš danas?“ pitala je Wren.

Harper se nasmiješila. „Dobro, hvala. Ti?“ „Dobro sam.“ Wren je stavila posljednju šalicu na poslužavnik. „Zapjenjeno mlijeko od vanilije opet za tebe, pretpostavljam,“ tiho je dodala s čudnim bljeskom u njenim očima.

Harper se umirila dok je značenje tog komentara sjedalo u njen mozak. „Ti si znala?“ Cijelo ovo vrijeme, ona je znala? „Kako?“ „Ja osjetim te stvari. Nisam bila sigurna jesi li ti znala ili ne, ali primijetila sam da pregledavaš prostoriju, kao da potencijalne prijetnje mogu viriti iz prikrajka. Tvoj demon je paranoičan, ha?“ Wren se nagnula 119

prema naprijed, da razgovor bude privatan. „Ne boj se da ću podijeliti što znam. Imali ste posla s mnogim ljudima koji bi htjeli da Knox padne. To znači da nisi još sasvim shvatila koliko točno ljudi želi da on uspije.“ „Uspije?“ „Knox je sve što jazbina može željeti od Primarnog. Postoje mnogi koji bi ga branili svojim životima, iako on ne treba njihovu zaštitu. Ako on napravi dijete, koje bi jednog dana moglo preuzeti njegovo mjesto, naša jazbina će i dalje biti jaka. Neću ništa učiniti što bi moglo ugroziti to dijete.

A bilo bi ugroženo, ali ti si dovoljno pametna da to već znaš.“ Harper je čvrsto stisnula poslužavnik. „Da li itko drugi sumnja na trudnoću?“ „Ne koliko ja znam. Reći ću ti ako se počnu širiti bilo kakva šaputanja.

Mogu te uvjeriti da će jazbina skupiti redove oko tebe, Knoxa, i vašeg djeteta. Većina će biti sretna zbog njega, baš kao što su bili sretni zbog njega, kad je uzeo tebe za svoju družicu. Mi želimo samo dobre stvari za našeg Primarnog. Oh, ima onih koji imaju svoje zamjerke s njim, ali svi će ga podržati u ovome. Kao što sam rekla, žele da jazbina bude jaka za njihovu djecu, njihove unuke, i unuke njihovih unuka, i tako dalje i tako dalje.“ „Drugim riječima, nemoj toliko brinuti?“ „Dijete je uvijek blagoslov. Trudnoća bi trebala biti vrijeme proslave, ne straha.“ Bila je u pravu, pomislila je Harper. „Hvala.“ Podignuvši poslužavnik, otišla je do kolica sa začinima, gdje je Raini čekala.

Dok su dodavale mlijeko, šećer i preljeve pićima, Raini je pitala tihim glasom, „Kako je Knox primio vijesti?“ „Vrlo dobro, hvala Bogu. Reći ću ostalima večeras.“ Harper je već sve pozvala u kuću kasnije. „Um, hvala što si me pogurala da napravim test.“ Raini se nasmiješila. „Možeš mi zahvaliti tako što ćeš ići polako. Kužim da bi radije bila na poslu, ali uspori i radi kraću satnicu.“ „Bože, zvučiš kao Knox.“ Raini se samo tiho zakikotala. „Danas ne izgledaš tako umorna.“ „Sudeći prema doktoru s kojim sam razgovarala, umor će početi jenjavati. Nije ni čudo što sam izgledala kao govno zadnjih mjeseci. Svaki komadić dobrote koji sam uzela, odlazio je bebi.“ „I ti nisi odmarala kao što si trebala.“ Harper je podigla ruku i zaklela se, „Neću pretjerati. Moj demon mi to ionako neće dozvoliti.“ „Dobro. Hajdemo onda.“ 120

Dok je njegov posjetitelj ulazio u ured, Knox je ustao sa svog mjesta. „Pamela,“ jednostavno je pozdravio. Od kad su Wyatt i Linda spomenuli da se Talijina majka pojavila u njihovom domu, očekivao je da će Pamela kad-tad doći razgovarati s njim o McCauleyu. Pamela Winters nije bila demonica koja je odustajala. Bila je čvrsta, žena jake volje, koja je mogla srušiti nečije samopouzdanje samo jednim pogledom. U tom smislu, nije bilo iznenađujuće što je zastrašila Lindu.

Pamela je također bila vrlo osjetljiva na javno mišljenje, pa je mogao zamisliti da je Talijin način života bio vrlo sramotan za sutkinju. To je možda bio razlog zašto je rijetko govorila o svojoj kćeri, ali je zato pjevala hvale o svom sinu – vrlo dobro poznatom branitelju, koji je živio u Chicagu.

Pamela mu je graciozno klimnula. „Gosp. Thorne. Hvala što ste me primili.“ Knox joj je pokazao da zauzme mjesto nasuprot njemu, i oboje su sjeli. „Čini se nepriličnom stvari za reći, ali žao mi je zbog vašeg gubitka.“ Pamelin osmijeh bio je lomljiv, i dobio je osjećaj kako je čula riječi toliko puta, da je bila umorna od slušanja ih. „Hvala. Znam da je Talia bila ovisnica i imala svojih problema, ali nije bila loša osoba.“ „Nikad nisam mislio da je bila.“ „Čak i kad si čuo za dječaka?“ Knox se zavalio u svojoj fotelji. „Kako sam ja razumio, Talia je imala svoje razloge da ga ostavi na brigu ljudima. Uopće ne odobravam što ga je zamijenila za ljudsko dijete, naročito jer nije tražila dozvolu, ali razumijem što ju je motiviralo da tako učini.“ Činilo se da je to izbrisalo napetost u Pamelinim ramenima. „McCauley je prošao kroz svašta.“ „Čini se da jest.“ „Kad bi bio sa svojom obitelji, svojom pravom obitelji, pomoglo bi mu da se oporavi. Pomoglo bi mu da osjeti kako negdje pripada.“ „Čujem da si otišla vidjeti Sanderse.“ „On je moj unuk; naravno da sam otišla.“ Ispustila je dug, umirujući dah. „Znam da su Linda i Wyatt dobri ljudi. Mogu vidjeti da bi Linda bila sretna da ga zadrži i podigne. Ali ona ga želi iz pogrešnih razloga. Gledala sam ih zajedno. On bi njoj mogao biti bilo tko. Nije toliko McCauley koga ona želi, nego dijete za koje bi brinula.“ Knox to nije mogao poreći. Linda se držala McCauleya jer je željela dijete, ne zato jer ga je voljela. Dugoročno to neće biti dobro za dječaka.

121

„Uistinu suosjećam s Lindom,“ nastavila je Pamela. „Ali ima mnogo djece tamo vani, koja trebaju dom i nemaju obitelji koja bi se brinula za njih. McCauley ima obitelj koja može brinuti za njega. On ima kuda otići.

Linda može udomiti ili posvojiti nekog od drugih.“ Oslonivši laktove na naslone svoje stolice, Knox je prepleo zajedno svoje prste. „Nisam protiv toga da on ide živjeti s tobom, Pamela. Ali neću ga naglo ukloniti iz doma Sandersovih. To ne bi bilo dobro za njega.“ A i bilo bi rizično, uzimajući u obzir svaki razlog zašto ga Pamela možda ne bi htjela zadržati. Ona nije bila tip osobe koja bi zaslijepila samu sebe pred dječakovom prirodom. „Dogovorit ću da ga ti i tvoj partner upoznate i provedete neko vrijeme s njim. Ići ćemo polako. Ako i kad se McCauley bude osjećao udobno s time da ide živjeti s tobom, može to i učiniti.“ Pamelini prsti su se zgrčili. „S dužnim poštovanjem, on je premlad da bi donio tako ozbiljnu odluku.“ „Njegov demon je sad vrlo napet, Pamela. Želi ga zaštititi. Neće mu biti drago što tjeraš McCauleya da učini bilo što, na što nije spreman. Osvoji povjerenje i odobravanje njegova demona.“ Njeno se čelo naboralo. „Talia je rekla kako je vjerovala da je njegov demon skriven.“ „Možda je bio skriven neko vrijeme, ali više nije.“ Poslije dugačke pauze, Pamela je progovorila. „Kad ga možemo upoznati?“ „Pričat ću sa Sandersima i pitati koje im vrijeme najbolje odgovara.“ „Linda će odgađati upoznavanje koliko god dugo bude mogla.“ „Vjerujem da će to pokušati, ali ću im ja pojasniti da se susret mora dogoditi najkasnije do nedjelje.“ „Hvala ti,“ rekla je Pamela lagano nagnuvši glavu. „Moram te upozoriti, Pamela. On možda neće biti ono što ti očekuješ. Čini se da je njegov demon djelovao kao roditeljski utjecaj.“ Pamela je šutjela trenutak dok je to probavljala. „Jednom kad shvati da ćemo se moj partner i ja brinuti za McCauleya, možda će se smiriti.“ „Nadajmo se da će biti tako.“ Nakon što je ona napustila njegov ured, Knox je zgrabio svoj mobitel i nazvao Wyatta. Zvonio je četiri puta, prije nego se demon napokon javio. „Upravo me posjetila Pamela,“ rekao mu je Knox.

Kratka tišina srela je tu izjavu. „Ona želi uzeti McCauleya.“ Wyatt je uzdahnuo. „Možda će promijeniti mišljenje, jednom kad bude razgovarala s njim.“

122

„Ne želim ga iščupati iz tvog doma, Wyatt. Ali Wintersi žele biti dio njegovog života. Volio bih da on upozna Pamelu i njenog partnera, i da se opusti s njima. Možda on ne želi napustiti tebe i Lindu, ali oni su njegova obitelj. Trebali bi imati šansu izgraditi nešto s McCauleyem, čak i ako to ne završi tako da on ode živjeti s njima.“ Dugačak izdisaj. „U pravu si. Može biti samo dobro za njega da ima obitelj oko sebe.“ „Kakav je bio?“ „Nema promjene. Linda je pokušala izgraditi neku vrstu veze s njim, ali nije upalilo. Brinuo sam se da što duže on bude kod nas, to privrženija njemu ona će postati. Ali ona nije privržena njemu kao osobi, ona je privržena ideji njega.“ „Zbog čega je definitivno dobro da on upozna svoju obitelj s majčine strane,“ istaknuo je Knox. „Pričat ću s Lindom i javiti se s točnim datumom i vremenom.“ „Najkasnije u nedjelju, Wyatt,“ upozorio je Knox. „Za McCauleyevo dobro.“ „U redu. Najkasnije u nedjelju.“ *** Kasnije tog dana, djevojke, Jolene, Tanner, Keenan i Larkin bili su rašireni po dnevnoj sobi palače, pričajući i smijući se. U početku, Harperin je demon bio na oprezu, dok je toliko ljudi bilo na njegovom teritoriju, čak iako ih je poznavao i djelomično im vjerovao. Nakon nekog vremena, opustio se, iako je ostao na oprezu.

Dan je prošao prilično brzo, što je moglo biti zato jer se Harper zatekla kako nestaje u mislima između poslova – mentalno izlistavajući sve što mora kupiti i napraviti, kako bi bila spremna za bebin dolazak.

Devon i Khloë komentirali su njeno 'čudno ponašanje', nimalo umireni njenim obećanjem da će im sve reći kasnije. Tanner i Keenan nisu komentirali, ali pažljivo su ju promatrali. Previše pažljivo.

Svi u sobi su se stišali kad su im se Knox i Levi napokon pridružili. Čak i dok su svi oni izmjenjivali pozdrave, Knox je najkraćim putem došao do Harper.

Sjedeći na sofi, ona mu se nasmiješila, dok se on saginjao i spustio dugačak poljubac na njena usta. „Hej,“ rekla je jednostavno. „Hej,“ Knox je osjetio njenu nervozu i utješno stisnuo njen zatiljak.

Njegov se demon opustio sad kad je ona bila blizu – gnjavio ga je cijeli 123

prokleti dan da ju pronađe i ostane s njom. Telepatski joj se javio mnogo puta, ali to nije previše smirilo njegovog demona. Nedostajala si mi.

I ti si nedostajao meni. „Kakav je bio tvoj dan?“ „Relativno dobar.“ Knox je zahvalno klimnuo Raini i Devon koje su se pomakle, praveći mjesta na sofi za njega. Zauzeo je mjesto kraj Harper, prebacivši ruku preko njenih ramena. Kako se osjećaš?

Nervozno, odgovorila je Harper. Znam da će biti sretni zbog nas i uvjerena sam da oni neće proširiti našu malu objavu, ali teško je ne biti ... zaštitnička prema novostima.

Razumijem. Možemo to zadržati za nas još malo duže ako je to ono što želiš.

Ne, bolje je da oni znaju. Začuvši kako se pročišćava grlo, Harper je shvatila da svi gledaju u njih s iščekivanjem. „Pa, nemoj nas držati u neizvjesnosti, Harper,“ rekla je Jolene. „Znaš da mi se to ne sviđa.“ Harper je prebacila jednu nogu preko druge. „Želimo ovo učiniti jednom, pa smo mislili kako će biti lakše, ako vas samo skupimo sve na jednom mjestu.“ Duboko je udahnula, ali riječi nisu izlazile.

Preplevši njihove prste, Knox se smilovao svojoj družici. „Ona je trudna.“ „Znala sam!“ likovala je Devon, sa širokim osmijehom na njenom licu.

Cijela prostorija praktički se obrušila na Harper i Knoxa, uzbuđeno prenoseći svoje čestitke ... osim Keenana, koji je rekao Knoxu, „Brzo, bježi.

Ja ću ju držati ako krene u potjeru za tobom.“ Harper je uzdahnula na njega. „Ti si idiot.“ „Znao sam to već neko vrijeme,“ rekao je Keenan. „Ne mogu dočekati da budem teta!“ Raini je pljesnula rukama nekoliko puta. „Koliko si dugo trudna?“ „Šesnaest tjedana,“ odgovorila je Harper. „Ah, to objašnjava toliko toga,“ rekla je Khloë. „Trebala sam to vidjeti.“ Devonine oči su se raširile. „Ooh, možemo ići u kupovinu odjeće za bebu!“ „Um, zapravo, ne možete,“ rekla je Harper. „Ako grupa vas kupi bebinu odjeću, svi u isto vrijeme, ljudi će prilično brzo pogoditi za koga je to.“ Svi su zašutjeli na trenutak. Onda je Khloë rekla. „Povest ćemo tetu Kaylu s nama. Ona je trudna. Ljudi će jednostavno pomisliti da su stvari za nju.“ Devon je napućila svoje usne. „To bi moglo upaliti.“ „Jesi li već imala pregled ultrazvukom?“ pitala je Jolene.

124

„Da.“ Harper je uzela sliku iz svoje torbice i predala ju Raini, koja je gugutala nad njom, prije nego ju je proslijedila dalje. „Beba je dobro,“ rekao je Knox, „osim što je nešto manja.“ „Takva je bila i Harper,“ rekla je Jolene, nostalgičnog osmijeha.

Harper je izvila svoje obrve. „Stvarno?“ Jolene je klimnula. „Imala si nagli rast pred sam kraj trudnoće. Još uvijek si bila sitna, ali ne opasno sitna. Nije bilo potrebe da te stavljaju u inkubator ili nešto.“ „Hoćeš li saznati je li curica ili dečko?“ pitala je Larkin, blještavih očiju. „Osobno, radije bih se iznenadila.“ Harper je pogledala u Knoxa. „Ti?“ „Štogod ti želiš,“ rekao joj je. Njemu iskreno nije smetalo ni ovako ni onako.

Na sofi nasuprot njima, Khloë se nagnula prema naprijed. „Imaš li već neka imena?“ Harper je pogrebla svoj zatiljak. „Nisam uopće ni razmišljala o imenima.“ Naravno, svi su tad krenuli uslužno recitirati njihova omiljena imena. Nije prošlo dugo prije nego su svi počeli kritizirati međusobne izbore.

Knox je progovorio preko buke u sobi. „Planiramo skrivati vijesti koliko god dugo to bude razumno činiti. Siguran sam da vam svima možemo vjerovati da ćete to zadržati za sebe.“ „Naravno,“ Jolene mu je rekla, otrijeznivši se. Drugi su klimnuli. „Nitko,“ naglasio je Knox. „To nećete podijeliti ni sa kime – čak ni sa pripadnicima vaše obitelji ili jazbine. Učinite to za Harperinu i bebinu sigurnost.“ Raini je stavila ruku preko svog srca. „Nećemo reći ni riječ.“ Zadovoljan, Knox je klimnuo.

Jolene i djevojke ostale su još neko vrijeme, svađajući se sa Harper o priređivanju zabave darivanja djeteta. Harper je na to gledala kao na još više 'pretjerane brige'. One, s druge strane, nisu bile osjetljive na njenu molbu, i činile su se odlučne da organiziraju zabavu. Jednom kad je ta rasprava bila gotova, i Tanner završio s podbadanjem Devon, Jolene je odvezla djevojke kući u njenom Mustangu.

Napokon sâm sa Harper i njegovim stražarima, Knox je sebi natočio gin i tonic i zatim se vratio do Harper. „Mislim da svima vama ne trebam govoriti, da moramo pojačati osiguranje oko Harper.“ „Problem je što ako ona ima nekoliko stražara, ljudi mogu pogoditi zašto,“ rekao je Tanner, ispružen na sofi nasuprot. „Sad kad ja znam da je ona trudna, mogu to i vidjeti. Umor, gubitak težine, tamni podočnjaci pod 125

njenim očima koji pokazuju da ne spava dobro – to su očiti znakovi. Mi smo ih pripisali stresu, pa su to vjerojatno učinili i ostali. Ali ako ona iznenada bude imala nekoliko stražara, ljudi će nagađati.“ Kraj paklenog psa, Keenan je klimnuo odobravajući. „To će se proširiti kao divlja vatra.“ Tanner je pogledao u Harper, skoro ispričavajućeg izraza lica. „Znam da voliš svoj posao ali, da ne budem šupak, bit će teško adekvatno te zaštititi, kad si stalno okružena strancima.“ Harper je uzdahnula. „Tanner – “ „Moraš priznati,“ počeo je pakleni pas, „sad kad si trudna i ne moraš brinuti samo o svojoj sigurnosti, gledat ćeš na svakoga sumnjičavo, pitajući se jesu li oni Jahači i da li su unajmili lovce. Tvoj demon će definitivno biti sumnjičav.“ Harper je prešla rukom niz svoje lice. „U redu, neću to poricati. Ali moram voditi posao.“ „To je posao čija si suvlasnica,“ Knox je nježno ispravio. „Možeš si priuštiti da malo izostaneš s posla. Istina je da si ti glavni mamac za studio, ali također je istina da su tvoje suradnice potpuno sposobne voditi ga u tvojoj odsutnosti.“ „Znam to, ali također znam da ću postati nemirna i dosađivati ću se, i počet ću rastavljati stvari.“ Larkinina usta se trgnu. „Porodiljin dopust je dobra stvar.“ Zastala je da se namršti na Keenana, čija je ruka drmnula njenu dok je izvlačio svoju pljosku. „Demonske trudnoće nisu lagane, Harper. Posljednja faza je naročito teška.“ Stojeći kraj kamina, Levi je dodao, „Do tad, ljudima će biti lako vidjeti da si trudna. Tad bi tvoja sigurnost mogla biti stvarno ugrožena.“ „Ne zaboravi da ljudi oklijevaju zajebavati se s trudnim demonima,“ rekla je Harper. „Možemo biti zlobna i ćudljiva stvorenja kad smo ljuti.“ Pogledala je u Knoxa, dodajući, „I onda ćeš se možda napokon bojati mog moćnog bijesa.“ Jedna strana njegovih usta se podigla. „Stvarno ne vjerujem da će se to dogoditi.“ Harper je šmrcnula. „Dobro, budi slijep pred istinom.“ „Da se vratimo na našu temu,“ rekao je Knox. „Larkin ima pravo.

Slijedećih par mjeseci bit će teški za tebe. Zar ih stvarno želiš još otežati? I možda bi trebala imati na umu, da ti provođenje svakog dana u studiju neće olakšati stvari – tamo, tvoje će te suradnice stalno tetošiti. Što dalje budeš odmicala u trudnoći, to gore će tetošenje postajati.“ 126

Ljuta jer je bio u pravu, Harper se jedva suzdržala da ne zareži. „Nagodit ćemo se. Doktor je rekao da kad dođem do osamnaestog tjedna, zapravo ću početi izgledati trudna – to će biti za manje od dva tjedna. Na taj dan, započet ću s porodiljinim dopustom. To je dobar kompromis.“ A i to će spriječiti njenog demona da se previše uzrujava.

Knox je polako klimnuo. „Mogu s tim živjeti.“ „Dobro, jer te ne želim udariti.“ Levi je frknuo od smijeha. „U međuvremenu, bila bi dobra ideja da imaš Tannera i Keenana stalno blizu sebe.“ „Ne bih previše brinuo o tome da će naša jazbina saznati,“ rekao je Tanner. „Oni će se okupiti oko vas oboje.“ „To je i Wren rekla.“ Harper im je ispričala o baristici. „Nisam zabrinut zbog reakcije naše jazbine,“ rekao je Knox, „ali još uvijek želim imati kontrolu o tome kad će drugi saznati.“ Tanner je nagnuo glavu. „Onda to zasad držimo u tajnosti.“ „Znaš,“ počela je Harper, „imam točan osjećaj da bi saznanje da sam trudna moglo izvući ostale Jahače.“ Pogledala je u Knoxa. „Ima li boljeg načina natjerati te da izgubiš svaku kontrolu od otimanja tvoje trudne družice?“ Mišić u Knoxovom obrazu je titrao. „Znam to, i mrzim to.“ Pa da, i ona je to mrzila.

127

Dok je Harper uzimala jaknu sa vješalice, djevojke su se okupile kraj nje – tužnih izraza lica, očiju sjajnih od neprolivenih suza. Ona je prevrnula očima. „Za ime Božje, ne idem u rat ili nešto.“ „Jednostavno neće biti isto kad tebe nema,“ rekla je Devon, obješenih ramena. „Kladim se da je Knox oduševljen što je ovo bio tvoj posljednji dan na poslu, za neko vrijeme.“ „Oh, on je presretan,“ rekla je Harper. „Nije čak ni dovoljno pristojan da se pretvara da je drugačije.“ Ranije tog jutra, udijelio joj je samozadovoljan, nakrivljen osmijeh, dok su se razilazili. Kladila bi se da je u sebi odbrojavao, križajući svaki dan s krajnjim zadovoljstvom. „Jesi li već ukrasila dječju sobu?“ pitala je Khloë.

Navukavši svoju jaknu, Harper je izvukla kosu iz ovratnika. „Ne, odlučila sam sve ostaviti dok ne krenem na porodiljini dopust, ili ne bih imala ništa za raditi.“ „Ako budeš trebala pomoć s bilo čime, samo nam javi,“ rekla je Raini.

Harper se nasmiješila. „Hvala.“ Otkako je saznala da je trudna, dani su proletjeli tako brzo. Također su prošli bez incidenata. Ali bez obzira, njen demon postajao je sve napetiji, kako je vrijeme prolazilo. Gledao je na svakog stranca kao na prijetnju, i žudio za Knoxovim društvom više nego inače – on je bio jedini uz kojeg se njen demon osjećao zaštićeno i sigurno.

Biće je trenutno trebalo taj osjećaj sigurnosti.

Tanner je podigao obrvu na Harper, dok su on i Keenan ustajali sa sofe. „Spremna za pokret?“ Zgrabila je svoju torbicu. „Da.“ Svaka od djevojaka je povukla ju u pojedinačni zagrljaj.

Raini je ugrizla usnu. „Bit će tako čudno ne viđati te svaki dan.“ „I meni. I također će biti čudno ne dolaziti ovamo svaki dan. Navratit ću povremeno.“ Kad je Tanner nezadovoljno zagunđao, neprijateljski ga je pogledala. „Neću zatvoriti samu sebe u svoj dom, bez obzira koliko je totalno kul taj dom.“ „Nedostajat ćeš mi.“ Devon je potapšala njenu ruku. „Ali ima jedna dobra stvar u tome što ti nećeš biti toliko ovdje. To znači da ni pseto neće biti toliko ovdje.“ Tanner se nacerio. „Ah, mačkice, oboje znamo da ću ti nedostajati. Želiš rupčić?“ „Za moje suze radosnice? Ne.“ 128

„Bili smo u kupovini odjeće za bebu.“ Raini je podigla svoju ruku. „Ne brini, poveli smo tetu Kaylu, pa nije izgledalo sumnjivo. Slijedeći put kad te dođemo vidjeti, ponijet ćemo male opravice s nama. Čekaj dok vidiš kako su slatke!“ Khloë je nakrivila glavu, mršteći se na Harper. „Ne izgledaš dobro.“ „Ne osjećam se dobro,“ priznala je. Osjećala se pomalo zajapurenom i jednostavno ... loše. „I nisi ništa rekla ranije?“ Raini je frustrirano zatresla glavom. „Znam da si navikla sve vojnički podnijeti, bez obzira što se dogodilo, ali sad ne možeš misliti samo na sebe. Tvoje tijelo ti govori da mu treba odmor, pa ga poslušaj.“ „Nisam rekla da sam bila umorna, rekla sam da se ne osjećam dobro.

Ali nisam se baš osjećala 'dobro' od trenutka kad sam začela.“ Kao što je Dr. Rodgers predvidio, umor je nestao, njen apetit se vratio, i više nije imala problema sa spavanjem. Također je vratila kilažu koju je izgubila i imala je zamjetnu kvrgu koja je rasla. Do sad ju je mogla sakriti vrećastom odjećom, ali to neće uspijevati još puno duže, pa je stvarno bilo najbolje da sad počne porodiljini dopust. „Dobro,“ rekla je Raini. „Samo se pobrini za sebe, okej?“ Harper joj je salutirala. „Svakako, Mama.“ Zabacivši svoju torbicu preko ramena, uhvatila je remen, dok je posljednji put pogledala studio.

Jako će joj nedostajati njen posao.

Tanner joj je otvorio vrata, ali nije ju požurivao van. Samo je stajao tamo, strpljivo joj dajući par trenutaka.

Harper se još jednom osmjehnula curama. „Ne budite stranci.“ Dok su joj njihovi pozdravi odzvanjali u ušima, Harper je pratila Keenana iz studija. Dva stražara stali su svaki s jedne strane, dok su išli niz strip.

Podzemlje je bilo užurbanije nego inače, zbog čega su se i ona i njen demon osjećali zatrpano, i zatekla se kako opetovano ispuhuje dugačke uzdahe, da ostane smirena i staložena.

Dovoljno brzo, penjali su se u dizalu i zatim napustili klub. Poslužitelj ih je čekao vani s Audijem. Kao i obično, Keenan je bio suvozač dok ih je Tanner vozio natrag u palaču. Skidajući svoju jaknu, Harper ju je bacila u stranu i hladila lice. Hladna koža i udar hladnog zraka iz ventilatora imali su tako dobar osjećaj.

Opustila se u sjedalu, osjećajući se ... rastrgano. Iako je znala da je ispravno provesti zadnju fazu trudnoće kod kuće, bit će to prokleto čudno.

Otkako je imala četrnaest godina, imala je neki posao – čak i dok je pohađala mnoge različite srednje škole za vrijeme njenih lutajućih godina 129

s Lucianom. Bit će čudno provoditi dane koji nisu ispunjeni poslom, nemati svoj vlastiti novac, i ne raditi ono što je voljela.

Ona neće povući svoje obećanje – napravila je dobar izbor za nju, Knoxa, i bebu. Ali biti kod kuće cijelo vrijeme, zahtijevati će nešto privikavanja.

Osjetivši ubod na lijevoj strani svog stomaka, nasmiješila se. Sad kad je beba bila veća, njeni pokreti bili su primjetniji – baš kao što je doktor predvidio. Lepršavi osjećaji postali su lagani ubodi, tupi udarci i ponekad se mogla zakleti da je osjetila kako radi salto. Stavila je ruku na stomak, osjetivši još jedan ubod. Udarci nisu bili dovoljno jaki da budu neudobni, ali uskoro će biti. Bilo je strašno pomisliti da će za dvanaest tjedana, ona držati bebu u svojim rukama. Da, ozbiljno zastrašujuće ... ali radovala se tome. Nije mogla dočekati da vidi kako ova mala osoba izgleda; da li je dječak ili djevojčica; kakve sposobnosti će imati.

Mračan, poznat um dotakao je njezin. Na putu sam kući. Gdje si ti?

Znala je iz Knoxovog telepatskog javljanja ranije, da je bio na podugačkom sastanku u jednom od svojih hotela u Vegasu, gdje je otpustio člana uprave koji je malo poslovao s povlaštenim informacijama.

Njen partner je imao reputaciju da je nemilosrdan, pa nije imala pojma zašto bi ga netko uopće i pokušao prevariti, ali štogod. Ja sam u autu, također se vraćam kući.

Vibra zadovoljstva dotakla je njen um. Dobro. Vidjet ću te uskoro.

Uskoro. Ispuhnuvši dugačak dah, rekla je, „Tanner, možeš li pojačati klimu molim te?“ „Već je na najjačem.“ Okrenuvši se u svom sjedalu, Keenan ju je znatiželjno pogledavao. „Jesi dobro?“ Ona se pomjerila na koži, koja se zagrijavala ispod nje, kako se činilo. „Samo se osjećam pomalo toplo, to je sve.“ Do prolaska kroz željeznu kapiju imanja, ona se više nije osjećala samo 'toplo'. Harper je skupila svoju kosu da ogoli zatiljak. „Bože, vruća sam.

Nije li vruće?“ „Ne, nije vruće.“ Keenan je posegnuo preko i stavio dlan na njeno čelo. „Sranje, ti goriš. Mislim, stvarno goriš. Tanner, provjeri ju.“ Kad je Tanner zakočio ispred stepenica palače, okrenuo se da pritisne ruku na njeno čelo. „Tvoja temperatura je puno previsoka.“ Keenan je opsovao. „Reći ću Knoxu kako se čini da ona ima vrućicu.“ Otvorio je stražnja vrata, pomogao joj da izađe iz auta i uveo ju unutra, prolazeći kraj zabrinutog Dana. „Knox i Levi su skoro ovdje,“ Keenan ju 130

je uvjeravao dok je dobacivao jaknu Danu, pa je nagađala da je telepatski kontaktirao Knoxa. „Nešto nije u redu?“ pitao je Dan, prateći ih u dnevnu sobu. „Da. Ona ima groznicu.“ Keenan ju je poveo do sofe i nagovarao ju da se nasloni, dok je Dan nestajao u hodniku, dozivajući Meg. Harper je umalo iskočila iz vlastite kože kad je vatra planula ispred nje.

Pucketala je i skakala dok je jenjavala, i onda je Knox bio tamo – slika i prilika zabrinutosti. Čučnuo je ispred nje. „Što je, dušo?“ „Samo sam vruća.“ Tjeskoba je jurnula niz Knoxovu kralježnicu. Činilo se da vrućina doslovno isijava iz nje. Knox je dodirnuo njen obraz stražnjom stranom svoje ruke i umalo ju trgnuo natrag lecnuvši se. „Ti si opasno vruća.

Grozničava.“ Uzbunjen, njegov demon trenutno je postao vrlo oprezan.

Ona se nemirno pomakla. „Moja krv je vruća. Nije li to čudno?“ Knox je trepnuo. „Tvoja krv je vruća?“ „Je li to neka trudnička stvar?“ „Nijedna za koju ja znam.“ Nikad u životu nije čuo za tako nešto. Meg je požurila unutra s čašom hladne vode, i Knox ju je zahvalno uzeo od nje i pružio Harper. „Dušo, popij ovo.“ Harper ju je primila, ali njena ruka toliko se tresla, da joj je morao pomoći prinijeti ju do njenih usta. Bila je žedna, ali bilo je teško piti jer je imala osjećaj da se voda u njenom stomaku zgrušava kao kiselo mlijeko.

Ipak, njen demon ju je nagovarao da proguta još.

Knox je uzeo čašu od nje kad se zagrcnula. „Hoće li ti biti zlo?“ Ona je zatresla glavom i zavalila se, duboko udišući. „U redu sam.“ Ne, ona to prokleto nije bila. „Moram nazvati Rodgersa.“ Knox je ustao i izvukao svoj mobitel baš kad je Tanner ušao u sobu i krenuo ravno prema Harper. Onog trena kad se Rodgers javio, Knox je rekao, „Harper ima vrućicu. Kaže da je njena krv vruća.“ Pauza. „Njena krv je vruća?“ Doktorove riječi odzvanjale su od zbunjenosti i nevjerice. „Da. Što joj je?“ Pitanje je izašlo kroz stisnute zube. „Ne mogu reći dok ju ne pregledam. Stavi me na zvučnik da mogu pričati s njom.“ Knox je učinio kako je tražio, i zatim opet čučnuo pred Harper dok joj se doktor obraćao – pitajući ju razna pitanja na koja je ona pospano odgovarala. Cijelo vrijeme, Knox je trljao njeno bedro. Mogao je osjetiti

131

grozničavu toplinu njene kože čak i kroz materijal njenih traperica. Lud od brige na koju nije navikao, njegov je demon režao i tutnjao.

Jecaj je kliznuo iz Harper kad se počela tresti. „Kao da moja krv cvrči.“ „Cvrči?“ ponovio je Rodgers. „To ne zvuči dobro.“ Grebala je svoju kožu, raširenih očiju. „Sranje, imam osjećaj kao da će moje vene eksplodirati.“ „Ni to nije dobro,“ rekao je Rodgers.

Knoxova ruka stegla se oko telefona. „Jebeno smo svjesni da to nije dobro. Poslat ću teleportera da te pokupi. Jesi li kod kuće ili u uredu?“ „Kod kuće.“ „Bit će tamo za minutu. Budi spreman.“ Završavajući poziv, Knox se obratio Tanneru. „Pošalji Armanda da pokupi dr. Rodgersa i dovede ga u palaču.“ Levi je utrčao u sobu, tvrdog izraza lica. Gledajući kako Harper oklijevajući pijucka još vode, pitao je, „Što nije u redu s njom?“ „Ne znam.“ Knox ju je nagovarao da još pije. „Da li voda pomaže, dušo?“ „Da, okej sam.“ Harper mu je vratila čašu. „Sad sam hladnija.“ Knox je u nevjerici pogledao u nju. „Ne, dušo, nisi. Kunem se, imam osjećaj da sjedim kraj prokletog radijatora.“ Tresući svojom glavom, privukla je koljena na prsa i omotala ruke oko sebe. „Hladna sam. Ledeno hladna. Ali moja krv je još uvijek vruća.“ Knoxova čeljust se stegla. „Tvoja koža još uvijek gori. Ti nisi hladna.“ Čulo se kucanje na ulaznim vratima, i Dan je napustio sobu samo da bi se brzo vratio s Rodgersom. Doktor se progurao kroz okupljene ljude i rekao Knoxu, „Armand kaže da će se vratiti kad ga budeš trebao.“ Ustajući, Knox je klimnuo. „Otkrij što se događa s njom, pa da to možemo popraviti i da se ona osjeća bolje.“ Harper je pogledala u Rodgersa kroz skupljene oči. „Nešto nije u redu, Doktore,“ rekla je, cvokotajući zubima.

Rodgers je stavio ruku na njeno ljepljivo čelo i napravio grimasu. „Kažeš da je tvoja krv vruća?“ Harper je klimnula. „Ali ja se smrzavam. Gdje je prokleta deka?“ „Kao što si i sam vidio, ona prži kad ju dodirneš,“ Knox je rekao Rodgersu. „Kaži mi kakva je ovo vrsta vrućice.“ Levijeve obrve su se skupile. „Daj mi sekundu.“ S time, ispecao je mobitel iz svog džepa i izašao iz sobe.

Knox je stajao tamo, prekriženih ruku, dok je Rodgers upotrebljavao svjetleću olovku da provjeri njene oči i prčkao okolo, mjereći joj 132

temperaturu i druge stvari. Knox je stisnuo šake, nestrpljiv za odgovorom. Činilo se da je Harper bila nesvjesna, što je samo pojačalo njegovu brigu. „Rodgers ... „ Doktor je uzdahnuo. „Ja uistinu nemam pojma što je s njom.“ I on je sad paničario.

Knoxov demon je zarežao i probio se na površinu. „Kako to da ne znaš?“ zahtijevao je od Rodgersa. „Ti si doktor. Učini nešto. Pomozi joj da bude bolje.“ Rodgers je problijedio. „N-ništa joj n-nije t-tjelesno,“ promucao je. „Ja sam ginekolog. Ovakve stvari nisu moja specijalnost, ali znam dovoljno da budem siguran kako ovo nema veze s trudnoćom.“ Knox je prisilio svog demona na povlačenje, prije nego preplaši doktora. „Što bi inače izazvalo ovako intenzivnu vrućicu?“ Činilo se da je Rodgersu laknulo što opet ima posla s Knoxom. „Iskreno? Ništa sa čime sam se ja ikad susreo.“ „Da li bi mogla biti neka alergijska reakcija?“ pitala je Meg, držeći se dovoljno blizu da miluje Harperinu kosu. „Neki demoni razviju alergije kad su trudni.“ Rodgers je zatresao glavom. „Previše je ekstremno da bi bila alergija.“ Levi je uletio u sobu. „Knox, moraš ju brzo staviti u hladnu kupku.“ Knoxovi mišići su se ukočili. „Zašto? Što je to?“ „Na nju je bačena kletva.“ Šokirana tišina pala je na sobu i svi su se zaledili. Riječ 'kletva' mogla je usaditi strah u bilo kojeg demona, jer nije bilo nikakvog načina kako ju poništiti. Knox je znao da kletva nije bila mala, jednostavna, uobičajena stvar. Nije to bilo ništa kao u knjigama ili filmovima. Kletve su bile rijetko korištene i izuzetno ozbiljne, zbog čega je Knox zatresao glavom. „Na nju nije mogla biti bačena kletva.“ „Želiš se kladiti njenim životom? Jer to je ono što bi mogao činiti ako ovo ignoriraš.“ Levi se okrenuo prema Meg. „Možeš li joj pripremiti kupku?“ Klimnuvši, domaćica je požurila dalje. „Pričao si sa Miom,“ Knox je nagađao. Ona je bila Levijeva prijateljica i incantor. „Da,“ rekao je Levi, s maničnim sjajem u očima. „Reći ću ti sve što je rekla, kad stavimo Harper u kupku, kunem se. Mia je rekla da to moraš učiniti sad ... ukoliko naravno nisi voljan kockati se Harperinim životom.“ Nije bio. Knox nije gubio vrijeme, kad je zgrabio Harper i nosio ju kroz kuću i u njihovu kupaonicu na katu. Knox je držao mlitavu Harper u 133

svojim rukama dok je, uz Meginu pomoć, skinuo njenu majicu, traperice i čarape, prije nego ju je spustio u plitku kupku. Njene oči su se naglo otvorile i pokušala je doslovno izbaciti samu sebe iz kade, pljuskajući posvuda hladnu vodu. Trebali su Knox, Meg i Tanner, da ju zadrže tamo.

Knox ju je poljubio, nadajući se da će ju utješiti. „Ne, dušo, moraš ostati u kupki. Moramo ohladiti tvoju kožu.“ Dišući duboko i brzo, borila se da se oslobodi, sa suzama u očima. „Vruće je!“ rekla je kroz cvokotave zube.

Krivnja je stegla njegova prsa. „Nije vruće, ti se samo tako osjećaš jer ti je hladno.“ Knox je palčevima obrisao njene suze. „Ah, dušo, slamaš mi srce.“ „Moram izaći,“ jecala je, još uvijek se boreći protiv njihovog stiska. „Gorim!“ „Kunem ti se, ne goriš. Kad bih te mogao pustiti van, pustio bih te.“ Doslovno je ubijalo Knoxa da ju drži tamo, znajući da ju boli. Od molbe u njenim suznim očima, njegov stomak se uzburkao. „Čim – “ Prekinuo se kad se ona naglo presavila, pritiskujući svoj stomak kao da ima grčeve.

Tanner je bijesno gledao u Levija. „Što je Mia rekla? Reci nam što se događa.“ „Prema Miji,“ počeo je Levi, „ovakva vrsta groznice znak je da se tijelo bori protiv kletve. Ona ju iznojava. Mia je rekla da može imati grčeve ili povraćati. Moramo ju ohladiti i hidratizirati ju, i treba joj sna.“ „San?“ ponovio je Keenan, nepovjerljiv. „Kako bi, dovraga, ona trebala spavati kroz ovo?“ Levi je zabio ruku u svoju kosu. „Nemam pojma. Samo vam govorim što je Mia rekla meni.“ „Kakva bi točno ovo kletva trebala biti?“ zahtijevao je Knox.

Levi je slegnuo ramenima. „Sve što znam je, da što više boli Harper dok se bori protiv toga, to gora je kletva trebala biti.“ Knox ju je gledao dok se tresla, jecala i stezala svoj stomak, dok je Meg šaputala ohrabrenja. „Da li je to mogla biti kletva smrti?“ „Moguće.“ Levi je opet slegnuo ramenima. „Nema načina da saznamo, osim ako se ona ne uspije izboriti protiv nje.“ „Ona će uspjeti,“ odrezao je Knox.

Tannerova čeljust je otvrdnula. „Da, hoće.“ „Mia je sigurna da je na nju bačena kletva?“ pitao je Keenan. „Apsolutno sigurna? Jer iz onoga što ja znam, prokleti nekoga nije baš tako jednostavno i to ne može učiniti bilo tko.“

134

„U pravu si,“ potvrdio je Levi. „To nije sitni slučaj spaljivanja nečije fotografije crnom svijećom i šaputanja nekog vještičjeg napjeva. Samo incantori i čarobnjaci mogu bacati kletve. Da uspješno bace kletvu na nekoga, oni moraju učiniti četiri stvari: jedan, biti bez hrane i vode tri dana. Dva, svoju žrtvu napojiti sa par kapi svoje krvi. Tri, uzeti nešto što pripada njihovoj žrtvi i spaliti to do pepela. I četiri, posipati taj pepeo oko njihovog oltara prije bacanja kletve, što može trajati satima i vrlo se lako vratiti na incantora ili čarobnjaka. Zato demoni rijetko riskiraju pokušaj da bace kletvu.“ Tanner je protrljao svoj zatiljak. „Ne mogu zamisliti da bi Harper popila nečiju krv.“ „Mogla je biti stavljena u njezino piće na poslu,“ rekao je Levi.

Keenan je pucnuo prstima. „Jedna od Harperinih jakni nestala je iz studija prošli tjedan. Ona je mislila da ju je Khloë uzela. Možda su ju ukrali incantor ili čarobnjak, ili ju je možda netko drpio za njih.“ Što bi značilo da je prokletnik ili netko od njihovih pijuna, možda bio u njenom studiju. Knox je škrgutao zubima na tu pomisao, i njegov demon je ponovo zarežao. „Može li kletva naškoditi i bebi?“ „Pitao sam to Miu,“ rekao je Levi. „Ona kaže ne. Kletva je usmjerena na Harper – povrijedit će samo nju. Ali, očito, ako jest kletva smrti i uspije ju ubiti, beba neće preživjeti.“ Knox je pogledao u Rodgersa, koji je bio blijed i izgledao potpuno izvan svog elementa. „Ona je u bolovima i ima vrućicu. Hoće li to naškoditi bebi?“ Rodgers je oklijevao s odgovorom. „To je ozbiljnije u ljudskim trudnoćama. Ako držite Harper hidratiziranom i uskoro spustite vrućicu, beba bi trebala biti dobro.“ Nije rekao da nema garancije, ali Knox je to mogao čuti u njegovom glasu. I to ga je pakleno prestrašilo. „Ona će biti okej, Knox,“ rekao je Keenan. „Ona je borac.“ Harper je ponovo pokušala izaći iz kade. „Pustite me jebeno van!

Prevruće je!“ Ponovno, Knox ju je držao dolje. Mrzio je što ju mora prisiljavati da ostane tamo, mrzio optužujući sjaj u njenim očima. „Žao mi je, dušo.“ Njegova glava se okrenula da pogleda u Levija. „Koliko dugo ju moramo držati u hladnoj vodi?“ „Mia nije rekla. Pitat ću.“ Izvlačeći svoj mobitel iz džepa, Levi je izašao iz sobe da obavi poziv.

Harper je zgrabila Knoxovu ruku. „Nešto se događa s bebom, zar ne?“ Njena ramena su se tresla, oči pune suza. „Izgubit ću ju, zar ne?“ 135

„Ne, ne, ne,“ Knox ju je brzo uvjerio. „Netko te pokušao povrijediti magijom. Tvoje tijelo se bori protiv toga. To je dobra stvar.“ Ona je napravila grimasu. „Ne osjeća se kao dobra stvar.“ Uvukla je dah i onda se opet presavila.

Knox je trljao njen zatiljak. „Kad bih mogao nešto učiniti, kad bih mogao pomoći, uradio bih to.“ Ali usprkos tome koliko je bio moćan, nije mogao učiniti prokletu stvar da ukloni njenu bol. On je bio građen za uništavanje, ne zacjeljivanje. I prvi put u njegovom vrlo dugačkom postojanju, njegov je demon to požalio.

Levi je ponovno ušao u kupaonicu. „Kad joj se koža ohladi, možeš ju izvaditi iz kupke, ali mora biti pokrivena ručnikom ili dekom. U osnovi, jednostavno moramo čekati da prođe.“ Trebalo je pola sata da njena vrućica padne, kako bi ju mogli izvaditi iz vode, ali grčevi su potrajali duže od sat vremena. Tek nakon slijedećih četrdeset pet jebenih minuta, njena krv više nije bila vruća. Zatim, umotana u njen udoban frotirski ogrtač i zašuškana ispod prekrivača na krevetu, ona je napokon zaspala.

Stojeći nad krevetom, Knox je trljao rukom niz svoje lice. Njegova čeljust je boljela od jakog stezanja, dok se borio kako bi spriječio svog demona da izroni. Biće je sada bilo nešto mirnije kad ona više nije patila, ali zahtijevalo je osvetu. „Thatcher,“ ispljunuo je Knox. „To je morao jebeno biti on.“ „Možda, ali ne možemo samo otići do njegove kuće i zgrabiti ga, Knox,“ rekao je Levi. „On je moćan Primarni. Njegova jazbina skoro je iste veličine kao i naša.“ „Nije me jebeno briga. Pogledaj ju, Levi. On je incantor; na nju je bačena kletva. Ne vidiš li poveznicu ovdje?“ „Vidim ju. Ali također vidim i posljedice ako ga ubiješ bez dokaza.

Sjećaš se što se dogodilo posljednjem demonu koji je ubio drugog Primarnog bez dokaza o lošem djelu, zar ne?“ Da. Većina drugih Primarnih ujedinila se protiv demona i ubila ga. „Ti ne misliš da je Thatcher,“ osjetio je Knox.

Levi je uzdahnuo. „I sam si rekao da je on prepametan da učini bilo što, što bi bacilo sumnju na njega. Razmišljaj mimo svog gnjeva, Knox. Znam da je jebeno teško, ali pokušaj. Za Harper.“ Knox je duboko udahnuo, zabacivši ramena. Prije Harper, nikad nije dozvolio emocijama da stanu na put njegovim odlukama – većinom jer ih nije puno osjećao. Pozvao je tu svoju praktičnu stranu dok je koračao, razmišljajući. „Osoba koja je poslala e-mailove bila je vrlo pažljiva da 136

sakrije svoj identitet. Baciti kletvu na nju ne bi bio oprezan potez za Thatchera; bio bi prokleto glup. On nije glupa osoba. I, da, bilo bi čudno da netko tko je bio toliko oprezan, zatim opetovano djeluje na način koji vodi ravno do njega – znam sve to. Ali što želiš da ja učinim? Sjedim i čekam da, tkogod da jest, napravi slijedeći potez? Ako to jest Thatcher, on je zloglasan po tome da se ponaša kao pas sa kosti. Kad on ima problem s nekime, on to ne pušta. On neće samo prestati.“ Larkin, koja je stigla pola sata ranije, podigla je kažiprst. „Umm ... o ljudima s problemima.“ Knox se okrenuo prema njoj. „Jesi li pronašla direktnu vezu između Thatchera i Harper?“ „Niti jednu, pa sam provjerila da vidim je li imao problema s Jolene.

Pitala sam se nema li možda zamjerku na nju, pa koristi Harper i Heidi da ju povrijedi ili tako nešto. Thatcher nikad nije imao većih problema s Jolene, koliko sam uspjela saznati. Ali Jonas jest.“ Keenanove obrve se brzo skupe. „Jonas?“ Larkin je klimnula. „I to je bilo tek nedavno. Nije jasno što se dogodilo.

Samo da je nešto htio od Jolene i ona ga je odbila, pa joj je zaprijetio da će platiti za to – nešto u tom smislu. Ne kažem da je ovo povezano sa svime što se u zadnje vrijeme dogodilo, ali mislila sam da je vrijedno spomena.“ Tannerove oči su se suzile. „Jonas je mogao planirati da povrijedi Jolene otimanjem Heidi i unajmljivanjem lovaca da ukradu Harperina krila.“ Larkin je slegnula ramenima. „Moguće.“ „Jebi ga.“ Knox je izvukao svoj telefon, nazvao Jolenein broj i izašao iz sobe. Bio je u hodniku kad se javila. Prešao je ravno na stvar. „Zašto mi nisi rekla da si imala problema s Jonasom?“ Nastupila je tišina zbog čistog iznenađenja. „Zašto bih? To su moji poslovi, ne tvoji.“ „Moji su poslovi ako on ima nešto s napadima na tvoju unučad, obzirom da je jedno od njih moja družica.“ Jolene je uzdahnula. „Knox, imala sam problema s mnogim Primarnima. To je prokletstvo vođenja male jazbine. O čemu se tu radi?

Stvarno misliš da je Jonas odgovoran?“ „Ne znam. Možda. Ali nisam voljan isključiti nijednu mogućnost.

Moram znati kakav ste problem vas dvoje imali.“ „Jonas je vidio mene i pripadnike moje jazbine kako pričamo s Louom, na proslavi godišnjice koju si priredio u Podzemlju.“ Knox je zaškrgutao zubima. „To nije bila proslava.“

137

„U svakom slučaju, kasnije je došao do mene s prilično iznenađujućim zahtjevom.“ Kad je Jolene ponovila svoj razgovor s Primarnim, Knoxova čeljust se stegla dok nije zaboljela. „Prije koliko vremena ti je on pristupio s ovime?“ „Nekoliko tjedana prije nego su lovci napali Harper.“ „I ti nisi pomislila da bi dvije stvari mogle biti povezane?“ „Ne. Pretpostavila sam da su to bili Jahači, s obzirom da su već dvaput ranije napali vas oboje.“ Knox ju čak nije ni mogao kriviti zbog toga, jer je on učinio istu stvar. „Bila je to razumna pretpostavka s tvoje strane,“ dopustio je. „Jonas je bez sumnje računao na to da će ljudi okriviti Jahače.“ „Možemo li biti sigurni da je on naš dečko? Moramo biti potpuno sigurni prije nego nešto poduzmemo, Knox.“ Zaustavivši se, Knox je duboko udahnuo. „Trenutno, ne, ne možemo biti sigurni. Pozvat ću sve Primarne da se sastanu sa mnom sutra. Moram gledati njega i Thatchera u oči. Moram vidjeti kako će reagirati na mene i na ono što imam za reći.“ Dok je njegova praktična strana vjerovala da Thatcher nije krivac, Knoxova emocionalna strana nije mu dozvoljava da riskira. „Bit ću tamo. Sad, zašto mi ne kažeš što sve ovo ima s Thatcherom i zašto zvučiš kao da bi volio nekog vidjeti kako se utapa u lokvi vlastite krvi?“ I ovdje je Jolene poludila.

138

Pravilno, ritmično lupanje ju je probudilo. Lupanje srca, Harper je brzo shvatila. Nije morala otvoriti svoje probadajuće oči, da zna kako ruke omotane oko nje, koje su ju držale uljuljkanu uz toplo, čvrsto tijelo, pripadaju Knoxu. Bilo gdje bi prepoznala osjećaj i miris njega.

Progutavši, Harper se lecnula. Osjećala se kao da joj je netko istrljao stražnju stranu grla brusnim papirom. Usta su joj bila suha kao kost.

Natjeravši se da otvori oči, shvatila je da su bili u njihovoj sobi i da je Knox sjedio uspravno uz uzglavlje kreveta. „Zašto se osjećam mamurno?“ promrmljala je.

Knox je poljubio njenu kosu i stegnuo ruke oko nje, tako jebeno radostan što je bila budna. Znao je da je ona dobro, ali morao je čuti njen glas i pogledati u njene oči, prije nego se mogao opustiti. U tom trenutku, oči koje su škiljile na njega bile su lijepe nijanse ametista. „Mamurluk mora biti bolji od groznice.“ Sjećanja na prijašnju večer zalepršala su kroz Harperin um. Ona se ukočila, sigurna da je polovicu sanjala, jer je jednostavno bilo previše nestvarno. „Da li me netko stvarno pokušao povrijediti koristeći magiju?“ „Da, na tebe je bila bačena kletva,“ potvrdio je Knox, zataknuvši njenu kosu iza uha. Usta su mu se trznula kad je ona ispustila niz maštovitih psovki, od kojih bi čak i mornar šokirano trepnuo. „Ne znamo koja je to bila vrsta kletve. Ne možemo ni znati, jer si se izborila protiv nje prije nego je mogla djelovati.“ Uspravivši se, Harper ga je pažljivo proučavala. „Ali ti misliš da je to bila kletva smrti, zar ne?“ Knox ju je premjestio tako da ga je zajahala. „Ne znam. Lovac je rekao kako je osoba koja ga je unajmila, bila vrlo odlučna u tome da te ne smije ubiti. Može biti da su te samo htjeli oslabiti, ali kletva je bila tako intenzivna i ti si bila u tolikoj boli ... naklonjeniji sam misliti kako oni više nisu toliko zabrinuti hoćeš li ti biti živa ili mrtva. Možda jer su ljuti što su njihovi prijašnji planovi bili osujećeni – mogu samo nagađati.“ Njegova čeljust se stegla. „Trebala bi znati kako je moguće da si bila u bliskom kontaktu s onim tko je bacio kletvu – ili, barem, s nekim tko radi za njih.“ „Ozbiljno?“ „Morali su posjedovati nešto tvoje i nahraniti te sa malo njihove krvi – to je moglo biti u tvom piću; ti ne bi ni znala.“ Harper je napravila grimasu. „Njihova krv? Stvarno?“ 139

„Stvarno.“ I ona i njen demon su zadrhtali. Biće je bilo napetije nego obično, što je bilo prilično razumljivo po Harperinom mišljenju. Stavila je ruku na svoj stomak i izrekla pitanje koje se užasavala postaviti, zbog straha od odgovora. „Beba je dobro, točno?“ Začuvši lagano podrhtavanje u njenom glasu, Knox je obuhvatio njeno lice. „Beba je dobro, obećavam ti.“ Proveo je većinu noći s rukom na njenom stomaku, osjećajući kako se beba miče i udara, puštajući da to smiri njegovog demona. „Osim što si malo mamurna, kako se osjećaš?“ „Ne loše, kad se sve uzme u obzir. Ne osjećam slabost ili nešto.“ „Dobro, jer te želim nekamo odvesti.“ Ona je izvila obrvu. „Oh, da? Kamo?“ Jedan ugao njegovih usta izvio se na sumnjičavu notu u njenom glasu. „To je iznenađenje.“ Frktaj je izletio iz nje. „To me ti želiš odvesti odavde – to je to,“ ispravila je. „Ne možeš mi reći da nisi malo nervozna. Bila si napadnuta, prokleta, i trudna si. Malo odmora će ti dobro doći. I, da, želim te odvesti na sigurno mjesto. Negdje gdje se možeš opustiti.“ „Koliko dugo?“ „Koliko god ti bude trebalo da prizdraviš i emocionalno se oporaviš.“ I da se njegov demon pakleno smiri. „Budi iskrena – tvoja groznica možda je pala i bol je možda nestala, ali ostavile su te slabom i istrošenom.

Također te malo prepalo i ostavilo te uzdrmanom.“ Nesposobna poreći bilo što od toga, Harper je ispuhnula i rekla, „Okej, možeš me nekamo odvesti, ali želim vidjeti Jolene prije nego odem. Bit će zabrinuta.“ Knox je klimuo. „U vezi Jolene ... trebala bi znati da je sinoć uništila nekoliko napuštenih zgrada.“ Harper se lecnula. „Rekao si joj da sam prokleta? Dovraga, Knox, mislila sam da si pametniji od toga.“ „Saznala bi od nekoga. Bilo je bolje što je to čula od mene.“ „Hmm.“ „Jesi li znala da je imala problema s Jonasom?“ „Jonas?“ Harper je ponovila, iznenađena. Slušala je pažljivo dok je on izlagao stvari, koje je čuo od Larkin i Jolene. „Kad bi pričali o bilo kome drugom osim Jonasa, razumjela bih zašto bi ga mogao povezivati s onim što se dogodilo meni i Heidi. Ali ti se Jonasu sviđaš,“ ona je istakla,

140

odsutno ocrtavajući žig, koji je njen demon ostavio na njegovom zatiljku. „On ne bi napao tvoju družicu.“ Knoxova usta su skočila u osmijeh. „Nikome se ja ne sviđam, dušo. Oni me se boje i zato su uljuđeni prema meni, iz poštovanja i osjećaja samoočuvanja – to je sve.“ „Nisi u pravu. Sviđaš se tvojim stražarima. Sviđaš se mojoj obitelji.“ Nasmiješila se. „Sviđaš se meni.“ Njegova se kita trznula na senzualnu notu u njenom glasu. „Kasnije, kad budemo sami, imat ću te.“ „Zašto kasnije? Što se sad događa?“ „Sad idem razgovarati s Primarnima. Sazvao sam hitan sastanak. Ti ne možeš doći, Harper,“ brzo je dodao. „Jedna od njih može osjetiti trudnoće, a mi još nismo spremni da ljudi znaju.“ Ona je frknula. „Ionako bi očekivao od mene da se držim podalje.“ „Bih,“ priznao je, bez pokajanja.

Ispustila je dugačak dah. „Mislim da ću se spakirati dok te nema.“ „Dobra djevojka.“ Poljubio je njeno čelo. „Neće nas biti nekoliko tjedana, pa se nemoj lagano spakirati.“ „Okej. Pokušaj da ne ubiješ Thatchera ili Jonasa. Želim biti sigurna da će pravi krivac umrijeti.“ „Ne mogu ništa obećati, ali pokušat ću. Za tebe.“ Kliznuvši svojim prstima u njenu kosu, poljubio ju je – nježno i polagano istraživanje, koje ju je svejedno ostavilo dašćući. „Tuš.“ Osjetivši kako mu je potrebno da se pobrine za nju, Harper se nije bunila dok ju je prao, osušio i obukao. Čak mu je pustila neka počešlja njenu kosu, znajući da ga to smiruje. Ipak, kad je spustio četku i ona se okrenula prema njemu, tjeskoba se još zadržavala u njegovim tamnim očima. „Ja sam okej.“ Obuhvativši njene kukove, povukao je blizu. „Naravno da jesi. To je jedini razlog zašto moj demon ne uništava svoju okolinu.“ Brzo ju je poljubio. „Moram sad krenuti, pa ne mogu doručkovati s tobom, ali neću biti dugo. Budi dobra za Tannera i Keenana. Oh, upozoravam te da bi Meg mogla trčkarati oko tebe kao luda. Uplašila se kad te vidjela u tolikim bolovima. Budi strpljiva s njom.“ „Hoću, ako iz nijednog drugog razloga, onda što mi ona više neće praviti muffine ako ne budem.“ Rastopila se uz njega, dok je on trljao svoj nos o njezin, prije nego ju je opet poljubio. „Volim te.“ „I ja volim tebe, dušo.“ To su bile riječi za koje nikad nije mislio da će ih nekome uputiti. Riječi koje nije mislio da ih može uputiti, jer se nije 141

moglo poreći da je bio emocionalno otupljen. Ali bile su istinite. Ona je njemu bila sve. I sad je nosila njegovu bebu. Dijete koje će vjerojatno uvijek biti u opasnosti iz jednostavnog razloga što mu je Knox otac, baš kao što će Harper vjerojatno uvijek biti u opasnosti, zbog jednostavnog razloga što je njegova družica.

Možda bi Knox trebao osjećati neko kajanje, imati neki osjećaj krivnje, jer ju je uzeo za družicu i donio tu razinu opasnosti u njen život. Ali nije mogao. Nikad neće ništa žaliti u vezi Harper, čak i ako bi to značilo da će oblak prijetnje uvijek visjeti nad njima. To je nesumnjivo bilo sebično i nepošteno od njega, ali on nikad nije tvrdio da je 'dobar'. Nikad neće biti 'dobar'.

Isto tako, njegov demon nije imao nikakvih žaljenja. Ali onda, on nije bio sposoban za kajanje. Nije imao savjesti, niti sažaljenja, niti osjećaja za pošteno. Demonska vrsta bila je vrlo pametna, kad je tražila da arhdemoni ostanu u paklu. Tamo su pripadali; jedino mjesto na kojem bi tako destruktivna bića smjela prebivati.

Knox nije bio siguran da li je Harper uistinu shvaćala kako je razum njegova demona počivao na samoj činjenici da je njeno srce kucalo u njenim prsima. Usidravala ga je na toliko načina, da bi doslovno bio izgubljen bez nje. Isto tako bilo je i za Knoxa.

Osoba koja ju je napadala, uistinu nije imala pojma kakvu sudbinu izaziva. Oh, oni su bez sumnje pretpostavili da bi Knox puknuo i izazvao ogromnu količinu razaranja ako bi ona umrla, ali možda su također vjerovali da bi to okrenulo demonsku vrstu protiv njega i slijedom toga, mnogi bi se ujedinili da ga unište.

Oni nisu razumjeli da nitko od njih ne bi čak imao ni šansu da ga uništi, kamoli sposobnosti. Stvarno, bolje da se jebeno nadaju do Boga, da njihov plan ne uspije, ili će Zemlja biti samo pustopoljina, dok Knox i njegov demon završe s time. Pakao će izgledati kao prokleti raj prema ostacima. *** Stojeći na ulazu sobe za sastanke, Knox je gledao kako Thatcher prilazi s jednim od njegovih stražara. Njegov demon podrugljivo se nasmiješio, baš kao i na svaku drugu osobu koja bi mu prišla. Ljutnja je još uvijek čvrsto držala biće, i sve što je htjelo bilo je biti sa svojom družicom – ali ne prije nego isporuči posebnu vrstu osvete. A kako je muškarac koji je išao prema njima, sasvim moguće bio odgovoran za njenu bol ... da, demon ga je htio zaklati mesarskim nožem.

142

Za razliku od Knoxa, on nije mario ako kazni pogrešnu osobu u svojoj potrazi da otkrije tko je bacio kletvu na njihovu družicu – usputne žrtve biću nisu bile ništa.

Thatcher je klimnuo. „Dobro te je vidjeti, Knox.“ Nije se činio ni najmanje nervozan ili zabrinut o razlozima koje bi Knox imao za sazivanje sastanka. „Pretpostavljam da mi nećeš natuknuti o čemu se tu radi.“ „Saznat ćeš dovoljno brzo,“ Knox mu je rekao, baš kao što je rekao i svima ostalima koji su pitali.

Thatcherova usta se izviše. „Vrijedilo je pokušati.“ Knox je pokazao njemu i njegovom stražaru da uđu, i oni su se pridružili ostalim Primarnima, koji su bili okupljeni oko dugačkog stola.

Mnogi su se naginjali jedni prema drugima, tiho pričajući – nesumnjivo nagađajući što Knox ima za reći.

Sve više ljudi je dolazilo, zbog čega je njegov demon bio sve nemirniji.

Kad je ugledao Jonasa i Aletheu s dva stražara, neočekivano se umirio. Ne, ne umirio, brzo je shvatio. Stavio je na stranu svoju ljutnju da bi ih pažljivo proučio. Vrlo, vrlo pažljivo. Očigledno, sumnjao je više na njih nego na Thatchera.

Knox ih je klimnuvši pozdravio. „Jonas, Alethea.“ Jonasov osmijeh bio je srdačan kao i uvijek. „Moram priznati, znatiželjan sam. Pretpostavljam da je ovo o Jahačima.“ „Pristojno sačekaj da sastanak počne,“ Alethea je zaigrano prekorila svog brata. Zatim se nagnula prema naprijed dok se rukovala s Knoxom, i on je namirisao njen brendirani parfem ruže, od kojeg bi se Harperin nos uvijek namreškao.

Knox je mogao vidjeti kako ona čeka da on poljubi njen obraz, kao što bi učinio davno prije nego je sreo Harper, ali večeras nije. I to je bio pogodak, jer je suzila svoje oči dok se ispravljala. „Gdje je tvoja sfinga?“ pitala je Alethea, kroz stisnute zube. „Kod kuće, odmara.“ „Odmara?“ Zabrinutost je naborala Jonasovo čelo. „Čuo sam o lovcima.

Jesu li opet napali?“ „Sve ću objasniti kad ostali stignu.“ Jonas je oklijevajući odšetao bez postavljanja dodatnih pitanja. Alethea je dobacila Knoxu nečitljiv pogled prije nego je otišla za bratom, provokativno njišući kukovima. Knox je diskretno udahnuo, puštajući mirisima kave, politure i citrusnog osvježivača zraka, da uguše parfem.

143

Stojeći kraj udaljenog zida, Levi je izmijenio nestrpljivi pogled sa Knoxom. Kosac se još uvijek ljutio zbog kletve i očito trenutno nije imao nikakve tolerancije za Aletheinu vrstu sitničavog ponašanja.

Okrećući se, Knox se nasmiješio na prizor dvoje vragolana koji su se približavali. „Jolene, Beck – drago mi je što ste uspjeli doći.“ Joleneina usta se izviju. „Knox, uvijek je zadovoljstvo.“ „Nema Martine?“ „Strašno je uzrujana zbog Harper. Ne mogu garantirati da ne bi ništa zapalila u tvom prekrasnom hotelu.“ Knox je razumijevajući klimnuo. „Cijenim tvoje razmišljanje unaprijed.“ Jolenein osmijeh se proširio. „I mislila sam da bi mogao.“ Posjetila sam Harper prije nego sam krenula na sastanak. Osim što je umorna, čini se prilično dobro, kad se sve uzme u obzir. Čini se da kletva nije ostavila neke dugotrajne posljedice. Što znači da ne moram raznijeti još koju zgradu. Jolene je provukla svoju ruku kroz Beckovu. „Ah, vidim dragog starog Maldena. Bit će zabavno igrati se s nekim.“ Krenula je prema stolu, i Knox je znao da će ona bez sumnje, zadirkivati drugog Primarnog, baš onako kako je to obično radila njezina unuka.

Nakon što su posljednja tri Primarna stigla i svi bili smješteni, Knox je zatvorio vrata. Njegovi su koraci bili nečujni dok je hodao po tepihu prema čelu stola, prolazeći kraj svijetlo-zlatnih zidova koji su bili goli, osim medijskog ekrana na prednjoj strani sobe. Glasovi su utihnuli, sve dok je Knox mogao čuti samo šum klima uređaja.

Knox je polako utonuo u mjesto na čelu stola, s medijskim ekranom iza njegovih leđa. „Hvala svima na dolasku. Cijenim što ste prekinuli svoje rasporede, kako bi došli na sastanak tako brzo.“ „Jesi li saznao nešto o Jahačima?“ pitao je Jonas. „Jesi li ti?“ uzvratio je Knox.

Jonas je trepnuo. „Ako bilo tko nešto zna, oni ne pričaju.“ Raul je zgrabio vrč i natočio si čašu ledene vode dok je govorio. „Ima šaputanja o tome tko bi oni mogli biti, ali čini se da su to samo nagađanja potaknuta paranojom.“ Knox se zavalio u stolici, zbog čega je koža lagano zapucketala. „Što je s tobom, Thatcher? Jesi li čuo nešto zanimljivo?“ Thatcher je popravio svoju kravatu. „Priznajem, nisam previše istraživao o tome.“ Knnox je podigao obrvu. „A zašto je tako?“ 144

Nastupila je duga pauza. „Nisam uvjeren da su oni stvarni,“ Thatcher je napokon priznao. „Ne kažem da si ti lažljivac, Knox. Samo ne vjerujem riječima demona blizu odmetanja, koji halucinira.“ Inače, ne bi ni Knox, ali ... „Nije bio Lawrence Crow taj koji mi je rekao o Jahačima. On nije bio svjestan da ga oni koriste kao marionetu.“ Knox je saznao o njima od Daria i Nore, ali kako su mnogi od njih u to vrijeme sumnjali da je Dario blizu odmetanja, Dario je vjerovao da kad bi on razotkrio takvu urotu, to bi ga jednostavno učinilo paranoičnim – simptomom odmetnutog demona. Kao takav, to bi potvrdilo glasine o njegovom odmetanju.

Iako Primarni sada ne bi bili toliko neskloni povjerovati Dariu, Knox je mislio kako bi vjerojatno bili ljuti na Daria kad čuju da je upozorio Knoxa, ali ne njih. Nije ga zanimalo izazvati nesuglasice između Primarnih ili prebaciti njihovu pozornost sa pravog problema – Harperina sigurnost bila je u pitanju. Zato, Knox je rekao, „Roan je govorio Harper o Jahačima.

Bio je okrutan, ali nije halucinirao.“ „Jesi li voljan vjerovati riječima umirućeg demona, izdajice?“ pitao je Malden, iako u tome nije bilo osude – samo znatiželje. „Moja družica vjeruje da je govorio istinu,“ rekao je Knox. „Ja vjerujem njenoj prosudbi.“ Malden je nagnuo glavu. „U svakom slučaju, ja osobno nemam nikakvih informacija o Jahačima.“ Knox je trznuo ustima. „Šteta. Ali nisam vas pozvao ovdje da razgovaramo o Jahačima. Siguran sam da je većina, ako ne i svi, čula da su moju družicu nedavno napali lovci.“ „Čuo sam,“ rekao je Dario. „Je li ona u redu?“ Bilo je iskrene zabrinutosti u njegovom glasu. „Dobro je. Borila se jako protiv njih. Oni su htjeli njena krila. U stvari, oni su bili unajmljeni da ih nabave. Kako krila mojoj družici nikada nisu došla, bio je to gubitak njihovog vremena, i nije im zaradilo ništa osim rane i vrlo bolne smrti.“ „Jahači su ih unajmili?“ pitao je Raul. „To je bila moja prva pomisao,“ rekao je Knox, lupkajući prstima po glatkom staklenom stolu. „Zatim je njena rođakinja umalo oteta. Demon koji je pokušao oteti malu djevojčicu također je bio unajmljen.“ Jonasovo čelo se naboralo. „To ne znači da su dva događaja nužno povezana.“ Jolene je zatim progovorila. „Oboje i lovci i otimač, bili su unajmljeni od nekog tko je poslao anonimni, šifrirani e-mail, koji se sam uništio 145

nedugo nakon što je otvoren. To nije tehnika koja se naširoko upotrebljava, ali znam neke ljude koji ju koriste.“ Thatcher se ispravio u stolici, izgledajući rezignirano. „Baš i možete znati da sam ja jedan od tih ljudi.“ „Oh, to sam već znao,“ Knox mu je rekao. „Baš kao što sam već znao da je glavni sakupljač sfinginih krila tvoj rođak, Francisco Alaniz.“ Thatcherova usta su se skupila. „Francisco ih ne skuplja samo da bi ih imao u kolekciji.“ Knox je podigao ruku prije nego je demon mogao podrobnije objasniti. „Krila na njegovom zidu pripadaju njegovim rođacima i trofeji su – znam.

Ne brini; Francisco te nije spomenuo. Ipak, spomenuo je Diona Boughtona. Iznenadio sam se kad sam saznao da je Dion nekad pripadao tvojoj jazbini.“ Raulove oči su kliznule od Knoxa na Thatchera, i opet natrag. „Da li ti za nešto optužuješ Thatchera?“ Knox je podigao obrvu. „Da li bih trebao?“ „Ja ne trgujem na crnom tržištu,“ počeo je Thatcher. „I ne unajmljujem pomoćnike.“ Zvonjava ih je sve navela da se okrenu prema zvuku. Pocrvenjevši, Malden je izvukao svoj mobitel i brzo kucnuo po ekranu, stišavajući uređaj. „Ispričavam se. Znatiželjan sam, Knox – da li Harper krivi Thatchera? Je li to razlog zašto ona nije ovdje?“ „Ona nije ovdje jer sam inzistirao da se odmori. Kad netko na tebe baci kletvu, to uzima danak čak i najjačim demonima.“ Raul je zastao sa čašom na pola puta do njegovih usta, zinuvši. „Na tvoju družicu je bačena kletva?“ „Baš jučer,“ potvrdio je Knox. „Preživjela ju je, naravno.“ Mila je podigla obrve, izgledajući impresionirano. „Jaka je.“ „Začuđuje me što ljudi ne uviđaju točno koliko je ona jaka.“ Knox je spojio prste u toranj. „Nije bila preslaba da dođe na sastanak, ali htio sam da bude u punoj snazi za naše putovanje. Nismo spremni propustiti naš odmor zbog nekog, tko je glupo pretpostavio da ona neće pobijediti kletvu.“ Nije htio da itko pomisli kako je kletva natjerala njega i Harper u bijeg, pa je osjećao kako će biti jednostavnije natuknuti da je put organiziran prije magičnog napada.

Thatcher je uzdahnuo, tvrdog izraza lica. „Pretpostavljam da me ovo čini još vjerojatnijim sumnjivcem. Naposljetku, ja sam incantor.“ „Da, Thatcher, čini te,“ rekao je Knox.

146

„Zašto bih ja ozlijedio tvoju družicu?“ Thatcherova ruka se zgrčila, i Knox je napola očekivao od njega da lupi po stolu. „Uzimajući u obzir kako si vrlo odlučan u tome da su Jahači stvarni, pomislio bih da ćeš njih okriviti. Ili me također optužuješ da sam jedan od njih?“ „Nisam tako zaslijepljen situacijom sa Jahačima, da bih vjerovao kako su oni odgovorni za sve što se dogodi. Kad bih ja bio jedan od njih, pritajio bih se.“ „Kao što bih i ja,“ rekla je Jolene. „Ako tražiš nekoga tko želi zlo tvojoj družici, trebao bi gledati na drugu stranu stola.“ Thatcherov pogled bušio je Aletheu, koja je blenula u njega. „Ti gade,“ siktala je. „Da nisi upirao prstom u mene.“ Thatcher je podigao ruke u bespomoćnoj gesti. „Samo govorim istinu.

Svi ovdje znaju da bi rado ubila Harper, kad bi imala priliku.“ Jonas je umirujući podigao ruku. „Alethea i Harper se ne slažu, to je istina, ali – “ Thatcher je frknuo. „To je potpuno umanjivanje.“ Jonasova čeljust se stegla. „Moja sestra nema ništa s ovime.“ „Siguran si u to, jesi li? Kladio bi se u svoj položaj Primarnog oko toga?“ Thatcher se tiho nasmijao kad je Jonas zašutio. „Nisam ni mislio.“ Raširenih nosnica, Jonas je rekao, „Samo zato što se netko ne sviđa nekome, to ne znači da im oni žele fizički nauditi.“ Thatcherov pogled vratio se na Aletheu. „Ali ti bi, ako bi vjerovala da možeš proći nekažnjeno, zar ne? Znaš, čuo sam da je Jonasova nova djevojka incantor.“ Šok je bljesnuo preko Jonasova lica, ali brzo je pokopao emociju. „Možda si, Alethea, nagovorila ju da baci kletvu na Harper, za tebe,“ predložio je Thatcher.

Alethea je pokazala zube. „Ti samo želiš svačiju pažnju skrenuti sa sebe.“ Nisam znao da se Jonas viđa s incantoricom, rekao je Levi Knoxu.

Zanimljivo.

Jest, složio se Knox. Pogotovo jer se on čini tako šokiranim što stranci znaju za to. Iz nekog razloga, on se nadao to sačuvati privatnim.

Thatcher je pokazao na Jonasa. „Ili si možda ti bio taj, koji je zamolio djevojku da baci kletvu na Harper. Kako čujem, trenutno nisi prezadovoljan sa Jolene. Možda si ju htio kazniti preko njenih unuka.“ Sve oči prebacile su se na Jolene, ali ona je čvrsto zurila u Jonasa kad je progovorila. „Čini se da Thatcher uživa glumeći vražjeg odvjetnika, ali ima pravo. Obećavajući mi da ću požaliti jer ti nisam dala što si htio ... pa, to te svakako optužuje.“ 147

Dario je suzio oči. „Što je on htio od tebe, Jolene?“ Ona je nastavila zuriti u Jonasa. „Zašto im ne kažeš, Jonas?“ Nakon trenutka, Jonas je pročistio grlo. „Htio sam sastanak sa Luciferom. Zamolio sam Jolene da ga dogovori. Ona je odbila.“ „Htio si savez s njim,“ mirno je ispravila Jolene. „Rekla sam ti da ti ne mogu garantirati savez sa Luciferom, niti da će se on uopće naći s tobom.

Vrag se ne povezuje s nikime. Rekla sam mu da si htio sastanak s njim, ali njega ne zanima razgovarati s tobom. To teško da je moja krivnja. Pa opet, ti kriviš mene.“ „Hrabro je od tebe što si spreman, doslovno, ući u dogovor s vragom, Jonas,“ Knox mu je rekao.

Dario je zaškiljio na Jonasa. „Zašto bi se ti htio sastati s Luciferom? Što si htio od njega?“ U ovom trenutku, svi su sumnjičavo pogledavali na Jonasa, uključujući njegovu sestru, koja se činila iskreno iznenađena novostima. „To je bilo moje pitanje,“ rekla je Jolene. „Napokon, Lou voli rupe u zakonu. Svaki dogovor koji napravi uvijek ima kvaku – i to uvijek onu zbog koje demon požali, što je uopće pristao na dogovor. To svi znaju.

Demon bi morao nešto željeti vrlo, vrlo jako, da bi bio spreman na bilo kakav sporazum s Luom. To sam rekla i Jonasu. Pitala sam ga što je to točno, što on tako očajnički želi imati.“ „Što je on rekao?“ pitao je Thatcher. „Samo da će mi biti žao što nisam surađivala, zbog čega mislim da mu je to bilo vrlo važno, ili on ne bi toliko zamjerao zbog toga.“ Pogledala je u Jonasa. „U to vrijeme, mislila sam da se samo praviš važan. Sad mislim da si možda dao povrijediti Harper kao upozorenje meni, da napravim što si tražio. Kasnije si mogao pomisliti da možeš iskoristiti Heidi, kako bi me natjerao na suradnju.“ Ukočenog i prošaranog vrata, Jonas je podigao bradu. „Nikad ne bih povrijedio Harper ili dijete. Htio sam se sastati s Luciferom, da, ali to su moje stvari. Ne moram se objašnjavati nikome od vas. I ako si završio s optužbama, Knox – “ „Ne sjećam se da sam te za bilo što optužio,“ rekao je Knox. „Da li te smatram mogućim sumnjivcem? Da.“ Bijesno je gledao u Jonasa, ali držao je glas tihim i smirenim. „Ne moram ti reći što će se dogoditi ako otkrijem da si ti iza svega ovoga.“ „Završio sam ovdje.“ Jonas je skočio na noge. „Idemo, Alethea.“ Izgledajući pomalo izgubljeno, pratila ga je dok je ukočeno izlazio iz sobe sa njihovim stražarima.

148

Jedan po jedan, Primarni su počeli napuštati sobu. Svaki se ljubazno pozdravio s Knoxom, i svi su se činili duboko zamišljenima. Pretpostavio je da su bili pomalo uznemireni kad su čuli da je Jonas htio savez s Louom.

Jolene je izlazila među posljednjima. Moja utroba mi govori da to nije bio Thatcher. Sve pokazuje na njega, da, ali to je ono što me smeta.

Knox je uzdahnuo. Sinoć, bio sam spreman ubiti ga. Ali što više razmišljam o tome, to mi se čini sve nevjerojatnije, da bi netko tako inteligentan stalno ostavljao dokaze koji me vode ravno do njega. Ipak, ne mogu si priuštiti da ga odbacim kao sumnjivca.

Naravno da ne – ovdje govorimo o Harperinom životu. Neću ga ni ja odbaciti kao sumnjivca, ali ne vjerujem da je to bio on. Jonas je poznat po paradiranju uokolo sa svojim djevojkama – ponaša se prema njima kao prema modnim dodacima. Ali nisam ga vidjela s incantoricom, s druge strane on nije zanijekao da izlazi s jednom. Pauza. Jesi li primijetio koliko je Alethea bila zatečena kad je otkrila da se njen brat htio sastati s Louom?

Jesam. Također sam primijetio kako se čini da ju to zabrinjava.

Jolene se rukovala s njim. „Sastanak je svakako bio ... prosvjetljujući.

Brini se za moju unuku, Knox.“ „Hoću.“ Klimnuo je Jolene i Becku, i dvoje vragolana su zatim otišli.

Napokon, posljednji od Primarnih došao je do vrata. „Pa, to je bilo uzbudljivo,“ rekao je Dario. Njegove obrve su se spustile kad je dodao, „Žao mi je što čujem da se dogodilo Harper. Ubit ćeš onoga tko je odgovoran.“ Primarni je, za razliku od mnogih drugih, poštovao Harper i ona mu se sviđala. „Ne sumnjaj u to. Pretpostavljam da Nora ne zna ništa vrijednog spomena.“ Dario se počešao po glavi. „Zapravo, zamolila me da ti prenesem poruku: Kad bude vrijeme da ubiješ dijete, ne oklijevaj – bez obzira na sve.“ Hladan prst spustio mu se niz kralježnicu, i Knox i njegov demon su se ukočili. „Dijete?“ Dario je slegnuo ramenima. „Ona je rekla da ćeš ti znati što sam mislio.“ S time, Primarni je otišao sa svojim stražarom u pratnji.

Knox je zatvorio vrata i okrenuo se Leviju, koji se sad ispružio na rubu dugačkog stola. „Pa?“ „Ili je Thatcher nevjerojatan glumac, ili nema ništa ni sa napadima na Harper, ni sa Heidinom otmicom. Branio je sebe i pokušao skrenuti tvoju pažnju na ostale, istina, ali puno je ljudi zurilo sumnjičavo u njega.

Prirodno je da je htio istaknuti kako drugi imaju motive za nauditi Harper.“ 149

Knox je klimuo. „Jolene misli kako je malo vjerojatno da je krivnja na Thatcheru.“ Brzo je rekao koscu što je Jolene telepatski rekla. „U pravu je da je čudno što netko, tko se ponaša prema djevojkama kao da su modni dodaci, skriva bilo koju vezu. Ne vidim kakve bi Jonas imao motive za tako nešto. Čak i kad bi ona htjela držati stvari prikrivenima, nema smisla da bi se Jonas složio. On bi vjerojatnije prešao na nekog drugog.“ Knox je protrljao svoju čeljust. „Kad bi mogli saznati ime te incantorice s kojom izlazi, možda bi to mogli sve povezati.“ „Keenan i Larkin to mogu malo istražiti, dok ste ti i Harper na odmoru.

Misliš li da je moguće da je Jonas naš tip?“ „Ono što ja mislim je, da netko mora biti očajan, kad je spreman sklopiti dogovor s Louom i zbog toga se pitam, što to točno Jonas tako očajnički želi imati.“

150

Kad se motor upalio i zrakoplov počeo kretati, Harper je utonula dublje u kožna pomična sjedala. Dovraga, stvarno je voljela privatni mlažnjak.

Crn i elegantan, podsjećao ju je na Knoxa s njegovim tamnim dizajnerskim odijelima i glatko ispoliranim cipelama. Bijela i siva unutrašnjost bila je poslovna, ali da ne izgleda blago i bezukusno. Opet, podsjetila ju je na Knoxa; nije bilo važno što nikad nije nosio puno boje, njega nikad nisu mogli optužiti da izgleda obično.

Kolica s pićima zaškripala su kad se uslužna stjuardesa pojavila, mirišući na lak za kosu i sredstvo za dezinfekciju ruku. Nakon što je dala Harper bocu vode i pripremila Knoxu gin i tonic, nestala je iza zavjese.

Harper se ona nekako sviđala, naročito jer ona nikad nije očijukala sa Knoxom – navodno, bila je sretno združena s kapetanom.

Levi i Tanner bili su u kabini kod prednjeg dijela aviona, što je značilo da su Harper i Knox bili sami, kad je ona otvorila bocu i pitala, „Dakle, zašto mi ne bi rekao što se dogodilo na sastanku?“ Sjedeći nasuprot nje dok je svojim bedrima zagradio njena, Knox je učinio baš to. On bi ih radije jednostavno pyroportirao na Karipski otok u njegovom privatnom vlasništvu, ali drugi su ga morali vidjeti kako napušta Vegas i dolazi na otok. Inače, ljudi bi definitivno pričali. Što su manje oni znali o njegovim sposobnostima, to manje su mogli predvidjeti što on može, ili što će uraditi.

Harper je uzdahnula. „Voljela bih da sam bila tamo. Ne sviđa mi se što nisam sama vidjela njihove reakcije.“ Kad su se njegova ramena ukočila, dodala je, „Ne kažem da sam trebala biti tamo – najbolje je bilo što nisam išla.“ Samo tako, njegovi mišići su se opustili. Knox je lupkao prstima po naslonu za ruke. „Kao što sam te podsjetio ranije, jedan od Primarnih može osjetiti trudnoće, baš kao Wren. Želim kontrolirati kad će demonska populacija otkriti da si trudna.“ Ona se zakikotala. „Naravno da želiš. Kod tebe je sve oko kontrole.“ Preturala je po svojoj torbi dok nije pronašla plastičnu kutiju koju joj je Meg predala, kad su odlazili. Znatiželjna saznati što je unutra, otvorila je poklopac i pronašla prekrasno pripremljenu voćnu salatu. Bilo je to lijepo od žene, ali ... „Nedostaje mi čokolada.“

151

Knoxova usta se izviju. „Mislio sam da hoće.“ Izvukao je Hershey čokoladicu iz džepa, skoro se nasmijavši kako su joj oči zasjale. Kiselo raspoloženje njegovog demona popravilo se na taj prizor. „Jesam li spomenula koliko te volim?“ „Rekla si to jutros, zapravo, ali nikad ne škodi čuti to ponovo.“ „Onda volim te, Knox Thorne. Sad daj mi tu čokoladu.“ Predao ju je. „Imam skriveni motiv.“ Ona je zastala s otvaranjem čokoladice. „Oh da?“ „Ti znaš da te volim gledati kako jedeš. Još je bolje kad jedeš čokoladu – praviš te male uzdahe koji se omotaju oko moje kite poput šake.“ Njenom se demonu taj komentar jako sviđao. Harper se nacerila. „I meni se nekako sviđa gledati te kako jedeš ... određene stvari.“ Seksualna implikacija potakla je bljeskanje svakakvih prizora kroz njegovu glavu i skoro bolno ukrutila njegov kurac. U drugo vrijeme, možda bi joj naredio da dođe do njega i pobrine se za erekciju koju je izazvala. Mogao je vidjeti u njenim očima da je to ona od njega očekivala, željela, da on uradi, ali ... „Imam planove za tebe. Oni ne uključuju da me zajašeš u avionu – ne danas. Zato budi dobra djevojka i jedi svoju čokoladu i voće.“ Frknuvši, zagrizla je u čokoladicu. „Dakle, kuda uopće idemo? Nemoj reći da je to iznenađenje. Znaš da ih ne volim.“ Smiješak mu je trgnuo usta. „Znam.“ „Rekao si mi da spakiram puno bikinija, pa nagađam da je tamo toplo.“ „Dobro nagađaš.“ Nestrpljenje je gorjelo u njenim očima. „Hajde, daj mi nešto.“ „U redu. Bit ćemo u kolibi na plaži.“ Ona je trepnula. „Koliba na plaži? Misliš, kao, u odmaralištu?“ „Ne. Ja sam vlasnik otoka.“ „Pa, naravno da posjeduješ otok,“ promrmljala je suho. „Meg mi je dala listu hrane koju ne mogu jesti, da ju dam onome tko god će kuhati za nas.

Plakala je dok sam se pakirala. Rekla je kako želi da budem blizu nje, da me ona može držati na oku i pobrinuti se da jedem pravilno. Osobno, mislim da je pokušala natjerati me da ju povedem iz osjećaja krivnje.“ Odlomila je komad svoje čokoladice i ponudila ju njemu, ali on je zatresao glavom. „Ona kvoca oko mene još više od tebe, i to nešto govori. Ali, naravno, tebi to bez sumnje odgovara sasvim fino.“ Knox je dijelom spustio zastor na prozoru, kako bi zaštitio njene oči od bliještanja sunca. „Sviđa mi se kad znam da uvijek netko pazi na tebe.“

152

Nakrivila je glavu. „Pitam se hoćeš li malo popustiti na meni, kad se beba rodi. Možda će sva ta previše zaštitnička energija onda biti usmjerena na njih.“ Knox se nagnuo naprijed i omotao ruku oko njene brade kad je progovorio, ozbiljnog glasa. „Bit ću vrlo zaštitnički nastrojen prema bebi – nemoj misliti drugačije. Ali ništa me nikada neće učiniti manje zaštitničkim prema tebi. Niti jedna stvar.“ Poljubio ju je jako i duboko, kušajući Colu i čokoladu i Harper ... što je bio loš potez, zapravo, jer je zbog njega, njegova kita bila samo još tvrđa. „Ovo će biti stvarno dugačak let,“ gunđao je. „Kladim se da mogu popraviti tvoje raspoloženje,“ rekla je ona uz osmijeh. „Lucian je odgodio svoj put. Navodno, upoznao je neku Tajlandsku ženu i ona ga trenutno poprilično zaokuplja.“ To jest popravilo njegovo raspoloženje. „Nadam se da će ga držati zaokupljenim dugo, dugo vremena.“ Knox je otpio još jedan gutljaj iz svoje čaše. „Kao jedno stoljeće, na primjer.“ Ona je prevrnula očima. „Ne mogu reći da sam razočarana njegovim vijestima. Ne mislim da će dobro reagirati na moju trudnoću, pa je odgoda vrlo dobrodošla. Nije da ja želim ili osjećam kako trebam njegovo odobravanje. Ali vidio si kakav postane kad nešto uznemiri njegov mali svijet. To je razarajuće neugodno. I znam da ako on bude imao napad i kaže nešto uvredljivo, moj demon će mu htjeti zabiti moju potpeticu ravno u dupe.“ Knox je polizao svoje zube. „Moj demon će htjeti učiniti još gore.“ Biće je već preziralo Luciana zbog njegovog zanemarivanja Harper. „Što znači da cijela stvar ima obilježja ogromnog zajeba.“ Harper je utihnula dok je završavala svoju Hershey čokoladicu i popila još svoje Cole. „Oh, htjela sam još prije pitati: da li je Dario bio na sastanku?“ „Da, činio se ljut što si bila ozlijeđena i želi biti siguran da će, tkogod bio iza napada, uskoro biti mrtav.“ „Aw, to je slatko.“ „Pitao sam ga ima li Nora kakva upozorenja za nas. Rekla je da kad bude vrijeme da ubijemo dijete, ne smijemo oklijevati. Na trenutak, pomislio sam da se to odnosi na naše dijete. Ali vjerujem da je mislila na McCauleya.“ Namrštivši se, Harper je progutala. „Od klinca se ježim, ali ne želim biti prisiljena ubiti ga.“ Od same pomisli, u njenom stomaku je bućkalo. Čak i njenom demonu ideja se nije previše svidjela.

Knox je protrljao njeno bedro. „Ne želim ni ja, dušo. Ne želim ni ja.“ 153

„Rekao si da je to koliba na plaži.“ „I jest.“ Koliba, moje dupe. „Knox, osim što ima slamnati krov, nije nimalo nalik na kolibu.“ Bijela dvokatnica više je nalikovala na luksuznu vilu.

Smještena na prekrasnoj tropskoj plaži, bila je okružena palmama i bijelim pijeskom. Sunce je svjetlucalo od namreškanog tirkizno plavog mora, i ona je samo htjela odmah zaroniti – bilo je ozbiljno jebeno vruće.

Bila je samo kratka šetnja od mlažnjaka do 'kolibe', ali njena je koža već bila ljepljiva i znoj je curio niz njena leđa. Dok su hodali duž ručno napravljene staze kroz džunglu, vidjela je puno šarenih ptica, nekoliko zmija, i čula u daljini ono za što je pretpostavljala da su bili majmuni. Nije bila veliki ljubitelj majmuna, nadala se da će oni ostati u daljini.

Zamalo je uzdahnula od olakšanja kad je preko nje zapuhao hladan povjetarac i naborao joj majicu. „Jesi li ikad iznajmio otok?“ „Ne. On je moj.“ Rekao je to s takvom konačnošću da se ona nasmiješila. „A ti ne dijeliš ono što je tvoje.“ Knox ju je privukao bliže i progovorio uz njena usta. „Ne, ja definitivno ne dijelim ono što je moje.“ Nije ni njegov demon. Liznuo je njenu donju usnu i zatim ju oštro, posesivno gricnuo. „Hajde, idemo unutra da ti mogu pokazati mjesto.“ Knox ju je prvo upoznao s domaćicom i domarom – oboje su bili domoroci sa susjednog otoka, ali također i pripadnici njihove jazbine.

Harper je bilo jasno po načinu kako su čavrljali s Tannerom i Levijem, da su stražari pratili Knoxa ovamo puno puta.

Unutrašnjost prostrane, moderno uređene vile bila je predivna. Svijetli zidovi, blještavi podovi, i visoki prozori koji su naglašavali idilični pogled na ocean. Spavaća soba je bila njen omiljeni dio vile. Imala je jacuzzi, krevet s baldahinom i bijelim zastorima koji su štitili od komaraca, i prekrasan balkon koji je gledao na more.

Svaki stražar imao je svoju vlastitu sobu na drugom kraju vile, što je davalo Harper i Knoxu mnoštvo privatnosti. To joj je bilo drago, jer znala je biti glasna u krevetu i stražari bi ju nesumnjivo nezrelo zadirkivali zbog toga.

Obučena u neonsko ružičasti bikini, baš je završila sa nanošenjem losiona za sunčanje, kad je Knox ušao u spavaću sobu. Njegove su oči potamnile dok je njima prelazio po njoj, i njen demon se tromo rastegnuo.

Harper je pustila svoj vlastiti pogled da istražuje njegovo snažno tijelo,

154

malo se zadržavši na rastućoj izbočini u njegovim hlačicama. „Rado ću preskočiti plivanje i pobrinuti se za to, samo da znaš.“ Knox je prešao do nje i pratio prstom nabreknuće njenih dojki, udišući voćni miris njenog losiona. „Vrlo velikodušno od tebe,“ odrezao je. „Baš sam srce.“ Pao je na koljena i poljubio njen stomak. „Ne znam zašto me pali saznanje da sam stavio bebu u tebe. Stvarno ne znam.“ Ona je progutala. „Ja se ne žalim, ako se slučajno pitaš.“ Ustao je, izvijenih usta. „Hajde.“ Povezao je svoje prste s njezinima i poveo ju dolje i na terasu, s pogledom na plažu. Tanner i Levi već su bili ispruženi na ležaljkama, upijajući sunce.

Harper se skoro lecnula na zagušujuću vrućinu. „Pijesak će biti vruć.“ „Želiš li da te odnesem do vode?“ Ponos je naglo izravnao njenu kralježnicu. „Mogu i sama.“ Knoxov demon se tiho nasmijao. „Ako potrčimo, manje će boljeti.“ „Onda ćemo trčati. Spreman?“ Klimnuo je. „Idemo.“ Harper je krenula i Bože, bilo je kao hodanje po vrućem ugljenu. Pojurila je do crte obale i većinom pljusnula u more, poprilično negraciozno.

Pripremila se na šok hladne vode, ali voda je bila iznenađujuće topla, dok je lizala po njenom tijelu.

Gledala je kako Knox potapa samog sebe i zatim se uspravlja. Voda je curila s njegove glave i klizila niz njegovo tijelo na takav način, da su joj se usta osušila. „Trebao bi to učiniti opet. I opet.“ Smijući se, poveo ju je dublje u vodu i privukao uz sebe. Poljubio je nježno, meko ... i onda ih potopio oboje, gad. Kašljala je kad su njihove glave izronile. „Mogao si me upozoriti!“ Knox i njegov demon su se smiješili. Uvijek ga je podsjećala na siktavu, pljuckajuću mačkicu kad bi se otresala na njega. Prešao je rukama niz njena leđa. „Žao mi je, dušo.“ „Ne, nije.“ Ugledala je tamnu sjenu pod vodom i umalo iskočila iz njegovih ruku. „Meduza!“ Stegnuvši svoje ruke oko nje, Knox je pogledao uokolo. „Tu nema meduza.“ „Vidjela sam meduzu.“ „Ovdje nema meduza. Opusti se,“ umirivao je. „Diši. Upijaj pogled.“ Harper je duboko udahnula. Ispod mirisa slane vode i morske trave, bili su mirisi tropskog cvijeća, losiona, i hrane koji su dolazili iz vile.

Zakačivši ruke oko njegovog vrata, gledala je okolo dok su skakutali u 155

moru, voda se mreškala oko njih. Valovi su se razbijali o kamenje, bacajući pjenaste mlazove vode. U blizini, bilo je pristanište na kojem su lješkarili skuteri i motorni čamci. Iza zelenih planina, u velikoj udaljenosti, bili su drugi mali otoci. „Dakle, ima li tvoj pečat odobrenja?“ „Ima.“ Iako je vrućina sunca peckala njenu kožu i bila teška na njenim prsima, apsolutno je obožavala ovo mjesto. „Ali ako se nadaš da ću pristati da ostanem ovdje ostatak moje trudnoće, onda si sišao sa svoje demonske pameti. Ja se ne skrivam.“ „To ne bi bilo skrivanje.“ Poljubio je njeno rame, prstom uklanjajući naramenicu njenog bikinija. „Stres nije dobar za tebe kao ni za bebu.“ „Oh, nemoj igrati na bebinu kartu sa mnom, Thorne.“ „Ovo – tišina, mir, sigurnost – je ono što trenutno trebaš.“ „I ostati ovdje nekoliko tjedana biti će fantastično. Ali poludjet ću ako budem sjedila ovdje ostatak trudnoće i ništa ne budem radila.“ „Ovdje ima puno toga za uraditi i vidjeti. Rijeke. Potočići. Džungla.

Planine. Vodopadi. Drevne ruševine. Ne bi ti moglo biti dosadno.“ Zastao je na krik pelikana koji ih je preletio. „Tvoji prijatelji i obitelj mogu te posjetiti. Ja ću biti ovdje.“ „Ne cijelo vrijeme.“ „Mogu biti, ako je to ono što želiš.“ Zamalo je frknula, ali onda je shvatila ... „Ti si ozbiljan.“ On je uzdahnuo na njenu začuđenost. „Harper, kad ćeš shvatiti da si ti moj prioritet? Ti si mi na prvom mjestu. Ako želiš da uzmem slijedećih dvanaest tjedana slobodno od posla, kako bih bio s tobom svaki trenutak ove trudnoće, to je ono što ću uraditi.“ Njegov demon bi to ionako volio.

Dirnuta, teško je progutala. „Ne bih to tražila od tebe.“ „Biti s tobom dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu, neće biti nikakva muka.“ Ispod vode, pratio je njenu bedrenu kost, znajući da je njena mala tetovaža gavrana točno tamo. Kako su gavrani bili lukavi, strateški varalice, ona je osjećala da se može povezati s njima. Knox je sumnjao da su ju također podsjećali na njenu obitelj. „Učinit ću štogod treba kako bih osigurao da ti budeš sretna i sigurna.“ „I ja te volim zbog toga, ali ipak ne mogu ostati ovdje u rupi.“ Nasmiješila se, dodajući, „S druge strane, možemo se opustiti ovdje neko vrijeme. To mi zvuči kao nevjerojatan plan. Uostalom, moramo dizajnirati dječju sobu i naručiti ... stvari za bebu.“ „Stvari?“

156

Ona je slegnula ramenima. „Nisam nikad brinula za bebu. Ne znam previše što to sve obuhvaća, što ćemo trebati, ili koliko toga ćemo trebati.

Ono što trenutno znam je od uslužnog Interneta.“ „Bit ćemo dobro. Da nismo odgađali objavu trudnoće, mogli smo unajmiti ljude da pripreme dječju sobu za nas.“ Pozdravila je oceanski povjetarac kad je povukao njenu kosu, koja je visjela u mokrim trakama niz njena leđa. „Ne, ionako bih radije sudjelovala u dizajniranju i pripremanju.“ „U redu, to ćeš i učiniti.“ Gurnuo je ruke u njen donji dio bikinija, obuhvaćajući njeno dupe. „Znači, rado ćeš ostati ovdje neko vrijeme. Što kažeš na mjesec dana?“ Namrštila se. „Jedan tjedan.“ „To je prekratko.“ „U redu, dva tjedna.“ „Još uvijek prekratko. Tri tjedna. I ako ti bude dosadno, otići ćemo ranije.“ „Dobro, tri tjedna.“ „Dobra djevojka.“ Naravno, dat će sve od sebe kako bi ju nagovorio da ostanu duže. Već sama ta činjenica, spriječila je durenje njegovog demona. „Nemoj misliti da ne znam kako ćeš me pokušati nagovoriti da ostanem – meduza!“ Zapravo se pokušala popeti uz njegovo tijelo, nimalo ne cijeneći njegovo smijuljenje. „Tamo nema meduza.“ „Vidjela sam jednu!“ A gad se nije prestao smijati. Umjesto toga, povukao ju je dublje u more. Ostali su tamo neko vrijeme, samo pričajući i uživajući u neometanom vremenu. „Znaš, sad bi mi stvarno dobro došao jedan sladoled.“ „Sladoled? Mislim da to mogu srediti.“ Podigao ju je u ruke, na što je šokirano vrisnula, i pratio njihove otiske nogu u vrućem pijesku dok je išao prema vili. Jednom na terasi, nježno ju je spustio na noge. „Prvo tuširanje.“ „Dobra ideja.“ Iako nije ležala na plaži, pijesak se nekako našao u njenom bikiniju i grebao joj kožu. Unutar vile, odveo ju je ravno u kupaonicu uz njihovu spavaću sobu. Bez skidanja njihovih kupaćih kostima, uveo ju je u tuš kabinu i uključio vodu.

Harper je zasiktala kroz zube. Vruća voda pekla je njenu kožu, koja je bila osjetljiva od sunca, ali neugoda je brzo izblijedila. I onda ju je Knox ljubio. Njegova su usta bila vruća i pohlepna i totalno ju je pomeo s nogu.

157

„Toliko puno puta dnevno, pogledam ova usta i mislim kakav je osjećaj, kad su omotana oko mog kurca. Raj. Jebeni raj.“ Knox je povukao dolje naramenice njenog bikinija, puštajući ih da padnu preko njenog ramena.

Polizao je tamo skupinu pjegica, i onda jako ugrizao. „Moje.“ Skinuo je njihove kupaće kostime i špricnuo sapun na svoje ruke. Dok je ona šamponirala svoju kosu, on ju je sapunao; ocrtavajući ju, oblikujući ju, zadirkujući ju, dok miris soli nije nestao i tamo bio samo kokosov sapun i Harperin medeni miris.

Ona je davala koliko je i primala – njen dodir seksualan dok je prelazila rukama preko njega cijelog, sapunajući ga sa gelom. Napokon, povukao ju je cijelu pod mlaz, ispirući šampon, sapun, i pijesak. Dok je voda lijevala po njima, poljubio ju je opet, lickajući i grickajući. „Jebeno volim tvoja usta.“ Ugrizao je mesnati dio njene donje usne. „I volim ih jebati.“ Ona je suzila svoje oči i on je znao zašto. Ideja klečanja na popločanom podu nije joj bila previše privlačna. Ipak, znao je da će ona to uraditi ako bude tražio. Tako ga je jebeno napaljivalo znati da će ona učiniti štogod on bude tražio – neće to učiniti lako ili krotko, zbog čega je to bilo još bolje, ali učinit će to. Znao je točno što je sad htio, ali to nije bio njegov kurac u njenim ustima.

Dogodilo se tako brzo da se Harper zatekla kako ubrzano trepće. Jedne minute bila je mekana uz njega; slijedeća stvar, njena leđa bila su uz popločan zid i jedna psihička ruka držala je obje njene iznad njene glave. „Što to radiš?“ Knox je obuhvatio svoju kitu. „Gledam.“ Harper je hvatala zrak, kad je ledeno hladan psihički prst kliznuo u nju.

Nije bilo važno što je bila spremna za vrućinu koja je gorjela, ipak je to napelo svako njeno osjetilo, dok je njena pičkica počela plamtjeti. „Već sam vlažna.“ „Znam to. Ali želim te još vlažniju. I želim stajati ovdje i gledati dok se igram s tobom, dok ne budeš tako vlažna da kaplješ. Želiš da imam to, zar ne? Želiš mi dati ono što ja želim.“ Njena usta su se izvila. „To je u mom najboljem interesu.“ On se nasmiješio. „I jest.“ Obuhvatio je njene grudi, oblikujući ih.

Postale su krupnije, punije. Dok je koristio psihički prst da jebe njenu pičkicu, povlačio je, uvrtao i čupkao njene bradavice. Nagnuo se dolje i usisao bradavicu bez piercinga u svoja usta, lupkajući ju jezikom. Ona je stenjala njegovo ime – ženski zahtjev. „Što želiš, Harper?“ Njena brada se podigla. „Neću moliti.“

158

„Ne moraš moliti,“ rekao je nježno. „Dat ću ti štogod želiš“ – povukao je njen piercing – „ali moraš mi reći što je to.“ „Tebe.“ Sisao je na njenom pulsu. „Imaš me.“ „U meni,“ protisnula je. „Jesam u tebi.“ Naročito jako zabio se psihičkim prstom u nju.

Njen demon je zasiktao, iritiran njegovim zadirkivanjem. „Tvoja kita,“ odrezala je Harper. „Želim tvoju kitu u meni!“ Držeći njene ruke zakucane iznad njene glave s jednom psihičkom rukom, Knox je zakačio njene noge za svoje laktove. „Onda ćeš ju dobiti.“ Zabio se u nju, i njena goruća pičkica se zatvorila i mreškala oko njega.

Svršavala je, shvatio je. I onaj 'oh, sranje' pogled u njenim očima značio je da ona očekuje kaznu jer nije imala dozvolu. „U redu je, možeš svršiti.“ Bila je stvarno dobra stvar što je tako mislio, jer nije bilo šanse da je Harper mogla zadržati taj orgazam. Onog trenutka kad je njegov dugački, tvrdi kurac rastegnuo i ispunio njene preosjetljive stjenke u jednom glatkom, posesivnom potezu, čisto blaženstvo prelilo se preko nje.

Opustila se uza zid, zatvorenih očiju, dok se činilo da se sva snaga iscijedila iz nje. „Pogledaj me,“ tutnjao je.

Otvorila je oči da ga zatekne kako zuri u nju, s tom vrlo poznatom divljom posesivnošću. Njena pičkica se stegnula, i on je zaškrgutao zubima. Knox se polako povukao natrag. Mršteći se, pokušala je omotati noge oko njega da ga zadrži u sebi, ali on ih je čvrsto držao. „Ne brini, dušo. Nikamo ne idem,“ rekao je nježno, svileno. „Nisam ni blizu završio s tobom.“ Stisnute čeljusti, Knox se nemilosrdno zabijao u nju opet i opet, znajući da ona to može primiti. Nakrivio je njene kukove, tako da njegov kurac okrzne njen klitoris sa svakim brutalnim prodorom, i znao je iz mnogih, mnogih prijašnjih iskustava da njeno tijelo neće dugo izdržati protiv toga. Njena pičkica je već postajala uža i toplija.

Posesivnost ga je podsticala, tjerala ga duboko i jako. Njegov se demon htio uvući u nju, sve dok ga se nikad ne bi mogla osloboditi. „Neće biti važno koliko puta ću te imati,“ režao je Knox, „uvijek ću htjeti još više ove pičkice. Moje pičkice.“ Zgrčila je svoju ruku, želeći biti slobodna da ga dotakne, ogrebe, povuče mu kosu. „Pusti me.“ On je zatresao glavom, i njen demon je izronio na površinu i bijesno ga gledao. „Oslobodi me,“ naredio je. Ali on nije, i Harper je ponovno preuzela zarežavši. Zrak je malo zahladio kad su

159

se njegove oči zacrnile, i dlačice na njenom vratu se nakostriješile, dok je gledala u njegovog demona. „Pusti me.“ „Ne,“ rekao joj je onim bestjelesnim glasom. „Primit ćeš što ti je dano.“ Nemilosrdno se zabijao u nju grozničavim ritmom. Dok se Knox uvijek držao svoje kontrole, demon nije. Svaki prodor njegove kite bio je grub i teritorijalan. Knox je ponovno izronio i ritam i snaga prodora su malo oslabili. Ali onda se demon vratio, i ponovno se grozničavo zabijao u nju.

Opetovano su se izmjenjivali, svaki ju mučeći svojom vlastitom vrstom jebanja. „Neću potrajati,“ upozorila je.

Zarežavši, Knox je izronio na površinu. „Izdržat ćeš, jer ja želim da izdržiš.“ Nabio se još jače, doslovno utjeravši značenje svojih riječi.

Ljubičaste oči bijesno su ga gledale, nazivajući ga gadom. „Sviđa ti se kad ti ne dam ono što želiš. Sviđa ti se kad ja samo uzmem ono što ja želim.

Kao da si moja mala igračka.“ Jebi ga ako nije bio u pravu, šupak. To ju je vjerojatno činilo pomalo čudnom, ali Harper se pomirila s time. Upravo je htjela zahtijevati da ju samo, za ime Boga, natjera da svrši, ali onda je osjetila kako se to počinje događati jebeno-iz-ničega. A kako nije čekala na dozvolu, bile su dobre šanse da će platiti zbog toga. „Nemoj stati.“ Bio je dovoljno sadističan da to i učini, ali njegove oči su omekšale. „Neću stati, dušo.“ Knox ju je jebao još jače, brže, zabijajući se duboko koliko je mogao. „Natjeraj me da svršim, Harper.“ Njena pičkica se zatvorila oko njega, dok su njene oči bile zaslijepljene i ona promucala njegovo ime, i Knox je svršio tako jebeno jako da mu je skoro raznijelo glavić s njegova kurca – i to je trajalo i trajalo, tako intenzivno da je trebalo boljeti.

Drhteći, opustio se uz nju, teško dišući. „Hajde da te očistimo pa da ti donesem taj sladoled koji želiš.“ „Slažem se sa time,“ razvlačila je.

Plutajući na svom post-orgazmičkom oblaku, Harper je bila jedva svjesna da je on zatvorio tuš, zgrabio ručnike i odnio ju u spavaću sobu.

Tek kad ju je postavio na njene noge i počeo ju sušiti, ona se djelomično trgnula iz svoje omamljenosti. Pokušala je preuzeti. „Ja to mogu napraviti.“ „Znam da možeš.“ Ali on ju je nastavio tapkati i sušiti, a ona više nije protestirala. „Znaš, stvarno bi trebao – “ Harper se sledila kad je um kliznuo uz njezin. Nepoznat. Sitan. Mlad. Zinula je začuđeno, hvatajući njegove ruke.

160

„Knox ... upravo sam osjetila bebin um. Bio je to najsitniji dodir, ali bio je tamo.“ Milovao je rukom preko male izrasline dok je posezao svojim umom, tražeći drugi. I tamo je bio. Nježno ga je 'dodirnuo', osjetio lepršanje kao odgovor. „Jesi li to osjetio?“ Klimnuo je, stegnutih prsa. „Ima vibru ... zadovoljstva.“ Knox je naslonio svoje čelo na njezino. „Gledao sam ultrazvuk i osjetio kako se beba miče bezbroj puta, ali dodirnuti bebin um, osjetiti kako odgovara ... to je nešto sasvim drugačije.“ Ona se znalački osmjehnula. „I tvoji zaštitnički nagoni su upravo skočili za još jedan stupanj više, ha?“ „Jesu.“ Knox je omotao ruke oko nje. „Učinit ću sve što mogu kako bi beba ostala zadovoljna. Pitam se nisu li ju omekšali svi ti endorfini, koji jure kroz tebe. Ako je tako, bila bi dobra ideja da jednostavno provedem slijedećih dvanaest tjedana jebući te do ludila.“ „Ionako ćeš to učiniti.“ Stomak joj se zgrčio, kad joj je uputio jedan od onih nakrivljenih osmijeha, koji je činio zanimljive stvari njenom tijelu. „U pravu si. Hoću.“

161

Na zvuk kucanja na vratima, Knox je pozvao, „Naprijed.“ Pogledao je sa brojnih kompjutorskih monitora na svom stolu, dok je Keenan ulazio u njegov kućni ured.

Incubus je bacio brzi pogled divljenja na tri apstraktna umjetnička platna mehaničkog sata, na sivom zidu. „Kako je bilo na odmoru?“ „Dobro. Harper je to trebalo.“ Također je dovoljno uživala da ostane puna tri tjedna i pristane vratiti se tamo, u nekom trenutku. Prvo, prirodno je htjela pobrinuti se da je sve spremno za bebu.

Keenan je klimnuo. „Baš sam ju uhvatio kako ide na kat. Čini se sretna, opuštena. Izgleda kao da joj je odmor godio.“ Njegove obrve se spuste. „Jela je sirovu mrkvu.“ Knox je protrljao svoj zatiljak. „Da, ima nekoliko žudnji u posljednje vrijeme. Većinom sladoled i sirove mrkve. Samo se nadam da ih neće poželjeti jesti oboje odjednom.“ Stražar je zadrhtao na tu ideju. „Njen stomak je zaokruženiji. Čudo koliku razliku tri tjedna mogu napraviti.“ „Rodgers nas je upozorio da će stvari krenuti prilično brzo, nakon što dođe do osamnaestog tjedna.“ Sad je bila trudna dvadeset i jedan tjedan i više to nije mogla sakriti. „Pustila me da osjetim kako se beba rita.“ Keenan se nacerio. „Taj klinac je borben.“ Knox se odobravajući nasmiješio. „Baš kao njegova majka.“ Keenan se tiho nasmijao. „Da. Kladim se da ćeš paničariti ako bude djevojčica.“ „Vjerojatno.“ Knox je stavio ruke na stol. „Da prijeđemo na razlog zašto sam te pozvao ovamo ... što si saznao o Jonasovoj djevojci?“ „Njeno ime je Kayce Willard. Ona je iz njegove jazbine, živi sa cimericom, radi kao model. I nestala je.“ „Nestala?“ „Nitko ju nije vidio od noći nakon sastanka u sali upravnog odbora.“ Knox je opsovao. „Može biti da joj je netko rekao kako sumnjaš da je uradila neki prljavi čarobnjački posao za Jonasa, pa se ona sad skriva neko vrijeme. Tko bi ju krivio? Ali također može biti da se netko ... nje riješio. Imam članove Sile koji ju traže dok mi razgovaramo.“ Knox je klimnuo s odobravanjem. „Nešto drugo, što bih trebao znati?“ 162

„Sve je bilo prilično mirno. Bez nereda unutar jazbine. Studio nije imao nikakvih problema. McCauley se susreo sa svojim djedom i bakom tri puta, otkako si otišao. Bio je uobičajeno hladan, ali čini se da to njih nije odbilo. Oni također nisu prisiljavali Lindu i Wyatta da ga predaju njima.

U stvari, prema Wyattu, vrlo su dobro surađivali i bili ljubazni.“ „Dobro. Javljaj mi novosti o situaciji sa Kayce Willard.“ „Hoću.“ Nakon toga, Keenan je otišao.

Knox je obavio nekoliko poziva i odgovorio na nekoliko e-mailova, nadoknađujući nešto od posla kojeg je propustio. Nagađajući kako je Harper u dječjoj sobi, obišao je direktorski stol u obliku slova U i napustio ured, kako bi ju potražio. Začuvši buku u prizemlju, pratio ju je u kuhinju.

Ali nije Harper bila ta, koju je pronašao kako sjedi na stolici za doručkovanje, pijući jedan od njenih smoothija od jagode, dok omoti od slatkiša i prazni paketići čipsa zakrčuju šank za doručak.

Knox je uzdahnuo. „Lou, što ti radiš ovdje?“ Vrag je slegnuo ramenima. „Bio sam žedan i pomalo gladan. Da, sjećam se da smo čavrljali o tome kako ti se ne sviđa kad se samo pojavim, jedem tvoju hranu i stvari. Pa, ti si čavrljao, gledajući me s okrutnim namjerama.

Moglo je to biti i obećanje smrti. Možda oboje. Iako bih smatrao da su oboje istovremeno pretjerana reakcija.“ Provirio je oko Knoxovog tijela. „Gdje je tvoja družica?“ „Upravo sam ju krenuo pronaći i – Čekaj, jesi li ti napušen?“ „Ne, naravno da nisam. Stvarno. Možeš mi vjerovati. Narkomani uvijek govore istinu.“ Knox je samo uzdahnuo. Nije bio siguran kako su ljudi očekivali da vrag izgleda, ali Knox je sumnjao da to nije bila verzija ispred njega. Lou je nosio bejzbolsku kapu, otrcane traperice, tenisice i majicu na kojoj je bila slika Iniga Montoye iz 'The Princess Bride'. Knox nije znao zašto, i nije namjeravao pitati.

Lou je također nosio traper jaknu, koja je imala na sebi našivene ružičaste šljokice. Harper je voljela ukrašavati svoju odjeću, šivajući na nju dijamante, čipku i druge naljepke. Također bi to osvetnički napravila tvojoj odjeći, ako bi ju naljutio. Kad ju je Lou pitao da 'osvježi' njegovu jaknu, nadala se da će ga ružičaste šljokice iznervirati. Ništa od toga.

Ludom gadu su se sviđale.

Knox se mogao kladiti da bi većina ljudi bili iznenađeni, da saznaju kako Lucifer ustvari nije bio vladar pakla. Lou se preselio tamo i uveo reda, nakon što je imao nekakvu razmiricu s Bogom. On nije bio ni jednodimenzionalno zlonamjerno biće. Harper ga je jednom opisala kao 163

psihopatsko dijete s bipolarnim poremećajem i OCD-om. To je otprilike bilo točno.

Lou nije puno tražio od ljudi, ali imao je tri zakona. Jedan, demoni su morali skrivati svoje postojanje od ljudi. Dva, nisu smjeli biti uhvaćeni u kršenju ljudskih zakona. Tri, nikad ne smiju nauditi djetetu – ljudskom ili demonskom. „Razvio si lijepi ten. Nadam se da si proveo odmor pokušavajući učiniti našu Harper trudnom.“ Knox je protrljao čelo. „Opet ovo?“ „Zašto čekati? To je logičan slijedeći korak u predanoj vezi.“ Lou je suzio oči. „Ti njoj jesi predan, točno?“ „Naravno da jesam. Sad, zašto si ti ovdje?“ Začuvši korake, Knox se okrenuo i gledao kako Harper ulazi u sobu.

Lou je pogledao na njen okrugli stomak i nacerio se kao klipan. „Pa, pogledaj ti to.“ Ustao je. „Imat ćemo bebu! Pogodak!“ Potapšao je Knoxa po leđima. „Znao sam da ćeš na kraju uspjeti.“ Prelazeći do Harper, sagnuo se. „Pa, zdravo, bebo Luc – “ „Da nisi to rekao,“ pukla je. „Još uvijek mi nisi rekao zašto si ovdje,“ rekao je Knox.

Lou je izgledao uvrijeđeno. „Zar mi treba razlog da posjetim svoje prijatelje?“ Knox je nestrpljivo pogledao najnedruštvenije biće koje je ikad upoznao. „Ti nas ne smatraš svojim prijateljima. Ti ne želiš prijatelje.“ „Rekao sam ti, širim se dalje od hladnog i čistog zla.“ Okrenuo se natrag prema Harper, smiješeći se. „Koliko si trudna?“ „Dvadeset jedan tjedan.“ Njegovo je uzbuđenje brzo zamijenila iritacija. „Ostalo ti je devet tjedana i ti mi ovo govoriš tek sad?“ Ona je napućila usne. „Pa ... da. Ali ti si još uvijek jedan od prvih koji znaju.“ I sad, nestalan kao i uvijek, Lou je ponovno bio oduševljen. „Kako si? Žudnje? Bol u leđima? Mučnina? Promjene raspoloženja? Čuo sam da osamdeset posto trudnica ima ozbiljno loše promjene raspoloženja. Kao strašno loše.“ „Ja nemam promjene raspoloženja.“ Knox je prekrižio ruke. „Dok si ovdje, Lou, odgovori mi na pitanje. Što misliš, zašto se Jonas htio sastati s tobom?“ „Nemam pojma,“ rekao je Lou, vrativši se na svoje mjesto. „Nisi čak ni znatiželjan?“ 164

„Ne.“ Lou je popio malo svog smoothieja. „Zemaljski poslovi me ne zanimaju.“ Ma da, Knox je to znao, ali ipak ... „Moramo znati što Jonas želi od tebe.

Razgovaraj s njim. Saznaj.“ „Ne mogu. Vidiš, imam tu stvar. Ne radim stvari koje mi dosađuju.“ Lou je spustio svoju čašu. „Dogovori su dosadni. Jonas mi želi ponuditi dogovor. Stoga ... “ Knox je zaškrgutao zubima. „Lou – “ „Ne zamaram se onim što se događa među Primarnima. To je dozlaboga dosadno. Sad, beba koja bez ičije pomoći može uništiti svemir, s druge strane, totalno me fascinira.“ Harperina usta se stegnu. „On ili ona neće ništa uništiti – niti ćeš ti pokušati tome ih naučiti.“ „Zasad skrivamo trudnoću, Lou,“ Knox mu je rekao. „Treba nam da i ti tako postupiš.“ Lou je podigao svoju ruku, kao da polaže zakletvu. „Možeš biti siguran da neću učiniti ništa, što bi zaprijetilo skorom rođenju našeg malog Luc.“ „Mi nećemo nazvati bebu Luciferom,“ zarežala je Harper, stisnutih šaka.

Lou se nagnuo prema Knoxu i tiho rekao, „Primjećuješ promjenu raspoloženja? Statistike ne lažu.“ Harper je ispustila dugačak uzdah. „Zašto si ti uopće ovdje?“ Lou je podigao obrvu. „Očekuješ nekog drugog?“ „Po mogućnosti nekog tko ne dolazi nepozvan, pretura po našoj kuhinji i posluži se sa stvarima. To je kao da ti se stalno pojavljuje pas lutalica.“ Lou je frknuo na nju. „To nije fer. Ja ti ne serem po podu.“ „Važno je da saznamo što Jonas želi od tebe,“ prekinuo ih je Knox. „To bi moglo biti povezano sa napadom na Harper.“ Ispravljajući se na svom mjestu, Lou se namrštio. „Kakav napad?“ „Netko je unajmio lovce da ukradu njena krila.“ Njegove oči se rašire. „Bježi! Stvarno? Netko tamo je uistinu toliko glup?“ Napućio je usta dok je gledao u Harperin stomak. „Jadna beba morala je biti pod takvim stresom.“ „Ja sam dobro, ako si se pitao,“ rekla je suho. „Ne moram se pitati. Mogu vidjeti da si dobro.“ Lou se okrenuo Knoxu. „Ono što ne vidim je, kako je napad mogao imati ikakve veze s Jonasom.

Vrlo je nevjerojatno da on zna kako ona ima krila.“ Knox je suzio svoje oči. „Kako ti znaš?“ „Ja znam puno stvari.“ Lou je pokazao na svoju sljepoočicu. „Ja sam vrelo informacija.“ 165

Znajući iz prijašnjeg iskustva koliko zatvoren vrag može biti, Knox se nije zamarao inzistiranjem na odgovoru. „Jonas se trenutno ljuti na Jolene.

Osoba koja je poslala lovce na Harper, također je unajmila nekog da otme Harperinu rođakinju.“ Louova usta su se otvorila. „Riskirajući Jolenein gnjev? Oh, pa, onda su oni stvarno glupi. Ili suicidalni. Važi oboje. Ta žena je zla. Davati mi paketiće čipsa otvorene naopako i pojačavati ton na TV-u na neparan broj, samo da me vidi kako plačem. Kako netko može biti tako okrutan?“ Aha, njena baka je stvarno voljela podbadati njegov OCD. Ipak, Harper se namrštila. „Da li ti stvarno osjećaš kako si ti, vrag, u položaju da osuđuješ ljude? Znaš što, nemoj na to odgovoriti. Gle, kužim da 'pomagati ljudima' nije stvarno tvoj đir. Ali ako se Jonas želi nagoditi s tobom, to ne može biti dobro. Čak i ako on nema ništa sa napadom na mene, ili pokušajem otmice moje rođakinje, još uvijek je važno znati što on želi. To bi moglo biti nešto uistinu loše. Mogao bi spriječiti da se to dogodi.“ Nagnute glave, Lou je znatiželjno gledao u nju. „Da li ti ... da li ti pokušavaš igrati na moju savjest?“ Frknuo je. „Taj unutrašnji glas je davno odustao od mene. Iskreno, pokušavajući mene navesti da se osjećam loše je besmislenije od 'ej' u 'okej'. Kad bi sebičnost mogla odskakivati, bio bih u orbiti. I ne bi li to bilo zabavno?“ Harper je uzdahnula. „Barem si iskren oko toga.“ „Moj psihić kaže da se ne bih trebao suzdržavati ili pretvarati da sam nešto, što nisam. On kaže da samo trebam biti ja.“ „O da, to je bio loš savjet.“ „Pa opet, ja imam klub obožavatelja,“ rekao je Lou samozadovoljno. „Nekoliko njih.“ „Želiš reći Sotonske kultove koji te obožavaju.“ „Da,“ promrmljao je, naizgled neimpresioniran njima. „Većina čudaka su kao pelene – samoupijajući, puni sranja i treba ih se riješiti. Ali cijenim što koriste simetrične simbole. Iako nisam lud za njihovom opsesijom sa šest-šest-šest. Broj šest je utemeljen na neparnim brojevima. Moj omiljeni broj je osam – savršeno simetričan. Trebali bi pokušati sa osam-osamosam.“ Tip je stvarno bio lud. Harper je jednostavno rekla, „Pa, ako sretnem kojeg od Sotonskih ljudi, dat ću im to do znanja.“ „To je slatko od tebe.“ Njegova glava se nakrivila i pogled postao zamišljen. „Hmm. Potreban sam negdje drugdje. Moram ići. Harper, brini se za naše malo djetešce. Knox, ne, prije nego opet upitaš, neću se naći s

166

Jonasom. Čak i kad bih pokušao pomoći, nekako bih sve pogoršao. Reci mi da griješim.“ Stvar je bila ... Knox to nije mogao. „Uostalom, ne trebaš moju pomoć. Imaš ti ovo. Uspjet ćeš sasvim dobro.“ Salutirao je Knoxu. „Carpe diem!“* I onda, dok trepneš, nestao je.

Harper je teško izdahnula. „Je li to samo do mene ili je on bio napušen?“ „Bio je napušen.“ Knox se namrštio na omote od slatkiša i prazne paketiće čipsa na stolu. „Mislim da je imao slučaj grickalica.“ Knox je došao do nje i nježno pomilovao njen stomak. „Tražio sam tebe, kad sam ga čuo ovdje dolje.“ „I ja sam tražila tebe. Želim tvoj savjet u vezi nečega.“ Povela ga je uz stepenice i u spavaću sobu kraj njihove, za koju je odlučila da će biti dječja soba. Pokazala je na zid, gdje je kistom povukla tri različite crte boje duž bijelog zida. „Koja nijansa ti je najbolja?“ Naručila je tri uzorka na internetu i bila oduševljena po povratku sa otoka, kad ih je pronašla kako ju čekaju.

Knox je pogledao po prostranoj sobi. „Ispraznila si ovu sobu sasvim sama?“ „Dovraga, ne. Prevarila sam Tannera i Levija da mi pomognu.“ „Pretpostavljam da ćeš ih zadužiti da oboje i zidove.“ „Pristali su mi pomoći s bojanjem.“ Na riječ 'pomoći' se namrštio. „Nisam siguran da mi se sviđa ideja da ti –“ „Bojati ću zidove, neću ih rušiti,“ rekla je strpljivo koliko je mogla, podsjećajući samu sebe točno koliko mu je teško, dok ga njegovi zaštitnički instinkti tako jako tjeraju. „Obećavam ti da ako u bilo kojem trenutku budem trebala odmor, prestat ću – zbog bebine sigurnosti, ako zbog ničeg drugog. Vjeruj mi.“ „Ja tebi vjerujem,“ čvrsto je izjavio, trebalo mu je da ona zna kako je to istina. „Ti si jedina osoba kojoj vjerujem.“ Njegov demon joj je također vjerovao, a to je bila velika stvar.

Ona se nasmiješila. „Dobro. Sad, koja ti se boja više sviđa?“ Pokazao je na blijedo žutu crtu boje. „Ova.“ Ona se nasmijala. „I meni. Veliki umovi slično razmišljaju. Hej, Rodgers bi trebao biti ovdje za pola sata.“ „Znam. Zašto izgledaš tako nervozna? Mislio sam da ćeš biti uzbuđena što ćeš imati još jednu sliku sa ultrazvuka.“

*Carpe

diem! – lat. Iskoristi dan!

167

„Jesam. Samo se brinem da mi on ne kaže kako je beba još uvijek manja, nego što bi trebala biti.“ Pogladio je njene nadlaktice. „Siguran sam da će sve biti dobro.“ „Nadam se da si u pravu.“ Malo kasnije, doktor je opet namještao svoj prijenosni ultrazvuk u njihovoj dnevnoj sobi. „Lijep ten. Čuo sam da ste bili na odmoru. Sretnici.

Reci mi, Harper, kako si?“ Sjedeći na sofi, odgovorila je, „Dobro. Ne osjećam se više iscijeđeno.

Dobro jedem. Imam nekoliko žudnji, ali ništa uvrnuto.“ „Imaš li već neke bolove u leđima?“ pitao je.

Ona je zaljuljala glavom. „Pomalo. Nije tako loše.“ „Nažalost, postat će gore. Što je s bebom?“ „Hiperaktivna je. Čini se da nikad ne spava. Ponekad osjetimo bebin um.“ Njegove obrve se podignu. „Stvarno?“ pitao je, naizgled impresioniran. „Beba sama posegne umom,“ rekao je Knox. „Prvi put se dogodilo prije tri tjedna.“ „Zanimljivo,“ razvlačio je Rodgers. „Lezi natrag. Da pogledamo bebu.“ Kao posljednji put, Harper je legla na leđa, dok je on pomicao ručnu sondu oko njenog donjeg dijela stomaka prekrivenog gelom. Činilo se da se to bebi ne sviđa ništa više nego što se njoj svidjelo, jer je stalno udarala u sondu.

Rodgers se zakikotao. „Ne sviđa joj se što bockam i zabadam, zar ne?“ Knox je gledao ekran, fasciniran dok se beba migoljila uokolo. Bila je veća, i njene konture su bile jasnije. Sad je izgledala kao prava beba, za razliku od kikirikija s glavom. „Pa?“ Knox je pitao doktora. „Je li sve okej?“ „Sve se čini apsolutno u redu,“ odgovorio je Rodgers. „Beba je još uvijek pomalo sitna, ali jasno je da ne zaostaje u svom razvoju. Bebe obično psihički ne posežu prije dvadeset trećeg tjedna.“ Knox je milovao rukom po Harperinoj kosi. „Što mislite, zašto je još uvijek sitnija nego što bi trebala biti?“ Doktor je napućio svoje usne. „Moglo bi biti zbog različitih stvari. Beba nije dovoljno mala da se zabrinem; njezina veličina je samo nešto, što trebamo nadgledati. Sad, volio bih napraviti nekoliko testova.“ Ispružio je malu epruvetu Harper i nasmiješio se. „Piškite za mene.“ Harper je posegnula da uzme epruvetu, ali onda se zaledila kad se Knoxovo lice steglo. Mogla je osjetiti odjek telepatskog razgovora, znala je

168

da on razgovara s nekim. Kad su napokon njegove oči srele njene i ona u njima vidjela bijes, rekla je, Ovo mi se neće svidjeti, zar ne?

To su Pamela i Rupert.

Talijini roditelji?

Klimnuo je. Mrtvi su. *** Knox je trepnuo. „Izbodeni na smrt?“ „Nekoliko puta,“ rekao je Keenan. Pokazao je na uniformirane policajce koji su nagovarali rastuću gomilu da se udalji od trake, koja je označavala mjesto zločina, kad je dodao, „Policajci su možda mislili da je to bio Talijin diler, tražeći od njenih roditelja da plate štogod mu je dugovala, kad je umrla. Ali on ima neoboriv alibi – i on je mrtav.“ „Kad se to dogodilo?“ pitao je Knox. „Prošli tjedan. Bila je to teritorijalna razmirica između bandi koja je otišla predaleko.“ Keenan je zastao. „Znam da vjerojatno sumnjaš kako je klinac imao nešto s napadom na Pamelu i Ruperta, ali bilo je to prilično divljački, Knox. Za to je trebao netko s više snage, da nož prodre toliko duboko. Ne mislim da je to nešto što je klinac mogao učiniti.“ „Ne može biti slučajnost što su Talijini roditelji ubijeni.“ Knox je bacio pogled na kuću, gdje je neprekidna rijeka ljudi ulazila i izlazila – neki su očito bili forenzički analitičari, dok su drugi vjerojatno bili policajci. „Koliko puta su ubodeni?“ „Oboje su ubodeni u prsa šest puta.“ „A McCauley ima šest godina.“ Knox je mogao zamisliti što bi Harper mislila o tome. Ostavio ju je u palači, gdje je doktor mogao završiti sa svojim testovima. Kako još nisu objavili trudnoću, morala je ostati kod kuće. Ionako je posljednje mjesto na kojem bi želio da ona bude, bilo mjesto zločina. „Slažem se da se čini kako je klinac nekako povezan s ovime, ali ja uistinu ne mislim da on ima snagu, potrebnu da ih svlada i izazove takve ozljede.“ „Tko drugi bi imao motiv da ovo uradi?“ Keenan je slegnuo ramenima. „Policajci su završili razgovor s njihovim sinom. On je tamo, ako bi htio razgovarati s njim. Možda on zna nešto.“ Knox nije shvatio da je Daniel bio u Vegasu. Demon se davno odselio, iako je ostao dio njihove jazbine. „U redu. Da vidimo što on ima za reći.“ Knox je prošao kroz gomilu uniformi i sagnuo se ispod trake. Nitko ga nije pokušao zaustaviti; čak ni ljudi. Knox je ustanovio da, ako se čini da znaš 169

točno kamo ideš, ljudi te najvjerojatnije neće gnjaviti. Knox je prešao do visokog demona koji je zurio u dom svojih roditelja i jednostavno pozdravio, „Daniel.“ Muškarac se polako okrenuo, izmučenih očiju. „Gosp. Thorne. Prošlo je dosta vremena.“ Razmijenio je kimanje glavom s Keenanom. „Znam da se čini skoro kao mehanička izjava, s obzirom koliko često se koristi u ovim okolnostima,“ počeo je Knox, „ali žao mi je zbog tvog gubitka.“ Daniel je klimnuo. „Hvala.“ „Koliko dugo si već u Vegasu?“ Bol je bljesnula u njegovim očima. „Došao sam ovamo zbog Talijine sahrane i odlučio ostati neko vrijeme.“ Knox se u sebi lecnuo. Tip nije samo izgubio roditelje, izgubio je i svoju sestru – i sve u rasponu od par mjeseci. „Gdje si bio kad se ovaj napad dogodio?“ Daniel je namjestio svoje naočale. „U svom hotelu.“ „Nisi odsjeo kod svojih roditelja?“ „Volim – volio sam – ih, ali živjeti pod istim krovom s njima, nikad nije bilo dobro za mene. Moja mama i ja, često smo se svađali. Baš bi i mogli znati da smo se posvađali posljednji put kad smo razgovarali. Susjedi su nas čuli, pa će vam ionako reći. I znam kako to izgleda, ali ja ih nisam ubio.“ Knox nije vjerovao da je on to učinio, ali zadržao je prazan izraz lica. „Oko čega ste se svađali?“ „Htjeli su uzeti Talijinog sina i posvojiti ga. Ja nisam mislio da bi to trebali učiniti.“ To je svakako iznenadilo Knoxa. „Zašto ne?“ Činilo se da Daniel pažljivo bira svoje riječi. „Nisu bili dobri u roditeljstvu. Nisu nas zlostavljali ili nešto,“ brzo je dodao. „Voljeli su nas, ali nisu nas disciplinirali ili podržavali – pustili su nas da sami pronađemo svoj put.“ Pomalo nalik onome što je Lucian napravio s Harper, razmišljao je Knox. „Možda su mislili da će to biti dobro za nas, ili su možda bili previše lijeni da bi se zamarali našim usmjeravanjem, jer su imali tako ispunjen društveni život; ne znam. Talia je prošla kroz tipičnu tinejdžersku pobunu, ali teško se pobuniti protiv ljudi koji ne mare ako to učiniš. Stalno ih je izazivala, htjela je reakciju. Sve što je uspjela napraviti, bilo je da uništi svoj život.“ 170

„Dok si ti napravio rez i krenuo dalje sa životom.“ Daniel je slegnuo ramenima. „Da, valjda to možete i tako postaviti.

Gledajte, nisam htio da klinac krene istim putem kao Talia. Prošao je kroz dosta, uzimajući u obzir što je njegova ljudska majka učinila. Pa sam im rekao da bi ga samo trebali ostaviti kod Linde i Wyatta. Uostalom, da su ga moji roditelji stvarno htjeli, uzeli bi ga kad je bio beba.“ Na trenutak, Knox nije ništa rekao. „Znali su za njega?“ Činilo se da je Daniel iznenađen pitanjem. „Oh da. Moja je majka bila tamo za njegovo rođenje. Nagovarala je Taliu da ga zamijeni za ljudsko dijete. Nije trebalo puno nagovaranja, ali ipak je to bila usrana stvar za napraviti.“ Knox je izmijenio pogled s Keenanom. „Zašto misliš da su ga željeli sad, Daniel?“ „Jer im je izgled bio najvažniji. Izgledalo bi loše pred drugima, da ga nisu pokušali uzeti. Oni ne bi htjeli imati društvenu crnu mrlju.“ Knox je u to lako mogao povjerovati. „Postoji li netko, tko je možda bio ljut na tvoje roditelje?“ „Linda Sanders, ali ne vjerujem da je ona to učinila. Linda je došla u kuću, pokušavajući platiti mojim roditeljima da se povuku i puste ju da zadrži McCauleya. Oni su odbili, ali to nije dovelo do velike gužve ili nečega.“ Mršteći se, Keenan je progovorio. „Imao sam dojam da je sve bilo u redu.“ „Bilo je,“ rekao je Daniel. „Činilo se da svi rade zajedno za McCauleyevu dobrobit. Ali onda je Linda došla ovamo u četvrtak navečer i izjavila kako ona i Wyatt vode McCauleya na Floridu za vikend, pa će moji roditelji morati propustiti dogovoreni posjet kod njega. Moja majka je rekla kako nikad neće zamjeriti McCauleyu izlet, ali da joj nije drago što im je Linda rekla tako kasno. Linda se činila ... razočarana odgovorom, kao da se nadala da će uvući moju majku u raspravu – Pamela Winters nije bila žena koju je bilo lako razbjesniti.“ „Kad joj je Linda ponudila novac?“ pitao je Knox. „Dok je odlazila. Bila je skoro na ulaznim vratima, i onda se samo okrenula i rekla da će dati Pameli četrdeset tisuća, ako ona pristane držati se dalje od njega.“ Keenan je zazviždao. „Linda je bila ozbiljna.“ „Moja majka je bila ljuta, ali nije povisila glas. Samo je odbila Lindinu ponudu i naredila joj da ode. Linda se ispričala što ju je uvrijedila, rekla kako je samo htjela što je najbolje za McCauleya i onda je otišla.“ Zastao 171

je. „Kao što sam rekao, ne vjerujem da ih je Linda ozlijedila. Moja mama bila je sutkinja i dobivala puno prijeteće pošte. To je vjerojatno bio ili netko ljut na nju, jer je osudila nekog koga su voljeli, ili je bio netko tko je htio osvetu, jer ga je poslala u zatvor.“ Nakon trenutka, Knox je klimnuo. „Hvala što si odgovorio na naša pitanja. Ako trebaš nešto, samo mi reci. Pazi na sebe, Daniel.“ „On je u pravu, znaš,“ rekao je Keenan dok su se vraćali do Bentleya, gdje ih je Levi čekao. „Napad je najvjerojatnije povezan s jednim od Pamelinih slučajeva.“ „Najvjerojatnije,“ složio se Knox. Naposljetku, to je imalo najviše smisla. Ali nije mogao samog sebe natjerati da potpuno povjeruje u to. „Hajde da se vratimo mojoj družici.“ Natrag u palači, Knox ju je pronašao u dnevnoj sobi, gledajući neki kviz. Ona je polako ustala i hodala ravno prema njemu. On je ovio svoje ruke oko nje. „Prije nego odgovorim na tvoja pitanja, što je doktor rekao?“ „Napravio je testove,“ rekla je. „Svi su rezultati normalni. Sad, što se dogodilo?“ Harperine oči se rašire dok joj je pričao o ubojstvima. „Dovraga. Misliš li da je to mogao biti McCauley?“ Knox je napravio grimasu. „Nisam siguran da je to nešto, što je on fizički mogao učiniti.“ „On bi mogao imati pojačanu snagu kao moj rođak. Ili je mogao nekako psihički nekoga sjebati da to učini za njega. Ipak, čini mi se uvrnutim da bi to učinio. Mislim, Keenan ti je rekao ranije da su njegovi posjeti Pameli i Rupertu prošli sasvim dobro. Pretpostavljam da bi demon još uvijek mogao biti ljut na njih što nisu uzeli McCauleya kao bebu. Nije njihova krivnja što nisu znali za njega, ali naši unutarnji demoni često vide stvari kao crno i bijelo.“ Knox je protrljao njena leđa. „Ispada kako oni jesu znali za njega.“ Prenio joj je njegov razgovor s Danielom. „Pa, sranje. To je definitivno razlog da McCauley i njegov demon budu ljuti na njih. Hoćeš li barem razgovarati s njim o tome?“ „Da, ali on je sad na Floridi. Linda i Wyatt su ga odveli tamo na vikend.

To znači da ne mogu razgovarati s nijednim od njih, licem u lice, do nedjelje.“ „Netko će ih obavijestiti o smrtima, pa ne možemo pratiti kako će reagirati na vijesti,“ naglasila je.

Knox je podigao obrvu. „Mi?“ „Da, mi,“ bila je uporna. „Do nedjelje, objavit ćemo trudnoću, pa neće biti problem ako me vide. Oni neće biti tamo na objavi, ali ipak će čuti o 172

tome od nekoga.“ Podigla je svoju bradu na njegovim prsima. „Ne možemo to više tajiti, Knox.“ Okrznuo je svoj nos o njezin. „Mogli bi kad bih te samo negdje sakrio,“ šalio se. Dobro, to nije bila u cijelosti šala.

Harper je prevrnula očima. „Jesi li razmišljao o tome gdje ćeš napraviti objavu i kako ćeš to izvesti?“ „Da. Razmišljao sam o nečem ovakvom ... “

173

Ispod zvukova ljudi kako pričaju i smiju se, bio je šum stropnih ventilatora i zveket čaša. Harper je provirila kroz crnu zavjesu kako bi dobro, bez žurbe pogledala balsku dvoranu. „Tamo je jako puno ljudi, Tanner.“ Ne cijela jazbina, što nije bilo iznenađujuće. Jazbina je bila osobito velika, pa je mnogo obitelji često slalo jednog ili dvojicu članova kako bi predstavljali obitelj i čuli najavljenu objavu. To je značilo da događaji nisu bili previše kaotični i natrpani, što je svima najbolje odgovaralo. „Ne moraš biti nervozna,“ Tanner ju je uvjeravao, kao, po deseti put. „Jazbina neće loše reagirati na trudnoću.“ Harper se okrenula natrag prema njemu, ponovno se sakrivši iza zavjese na malom podijumu. „Vjerojatno neće, ali morat ću, znaš ... pričati s ljudima. Družiti se.“ Harper se toga užasavala. Ona jednostavno nije imala potrebne društvene vještine, koje su za to trebale. Srećom, njen partner jest.

Nije vidjela Knoxa od doručka, i znala je da je trenutno rješavao neke probleme u hotelu. Kako skrivanje njenog okruglog stomaka, dok šetaju kroz Podzemlje, ne bi bila najlakša stvar koju je ikad uradila, zamolila je Ciarana da teleportira nju i Tannera iz palače u penthouse apartman.

Tamo, istuširala se i presvukla u dugačku, bijelu, haljinu od šifona koja nije bila široka, ali je opet pametno činila bebinu izbočinu manje upadljivom.

Tanner, Keenan i Larkin su ju zatim otpratili do podijuma u balskoj dvorani. Keenan i Larkin su kružili dvoranom, na straži. Svi su bili spremni i na mjestu. Sad, sve na što su čekali, bilo je da se Knox pojavi.

Posljednji put je telepatski s njim razgovarala prije dvadeset minuta, kad ju je obavijestio da kreće u penthouse kako bi se na brzinu istuširao i presvukao. Kako je Knox bio opako brz u spremanju, mogla je samo pretpostaviti, da ga je opet netko od osoblja napao iz zasjede, ili bi on do sad bio ovdje. Gdje si ti?

Za trenutak, njegov um se okrznuo o njezin. Rješavam manji problem prije nego 'concierge' zaplače.

Ona se zakikotala. Na Tannerov upitan pogled, odmahnula je rukom i zatim ponovo provirila kroz zavjesu. Ljudi su se družili dok su pijuckali vino i grickali predjela poslužena od konobara, koji su kružili prostorijom.

Drugi gosti bili su okupljeni oko visokih, okruglih stolova na kojima su bile smještene zdjele s perecima i treperave svijeće. Keenan i Larkin su 174

patrolirali prostorijom, oštrih pogleda. „Ne vidim Carlu, Braya ili Kellena.“ „Jesi li ih očekivala?“ pitao je Tanner. „Ne.“ U stvari, nadala se da neće prisustvovati. Možda je to bilo zlobno od nje, ali jednostavno im nije vjerovala da neće izazvati scenu. „Oni ionako odlaze za tri tjedna, pa ne trebaju ni čuti ništa, što ćeš ti večeras reći.“ Bio je u pravu, pomislila je, dok je zatvarala zavjesu. Harper je rukom zagladila haljinu. „Voljela bih da nismo morali praviti veliku, javnu objavu.“ „Jazbina mora znati.“ „Da, znam to, ali bilo bi mi draže kad ne bi morali praviti veliku stvar od toga. Bilo bi lakše samo zamoliti tebe i druge stražare da proslijedite vijesti.“ „Ti si njihov Primarni i postoje određena očekivanja koja dolaze s tim položajem. Praviti javne objave o ključnim informacijama je jedna od njih.

Proslaviti važne događaje je druga. Tvoja trudnoća obuhvaća obje te stvari.“ „Da, ali zar ti nisi vidio kako ljudi reagiraju na trudnu ženu?“ Po načinu kako mu se čelo naboralo, ne, nije. „Svi su iznenada stručnjaci za bebe i puni su savjeta i znatiželjnih pitanja. Drago mi je što mi stomak nije tako velik – ljudi su pakleno gori ako imaš izbočinu. Pokušavaju ju trljati kao da je to prokleta duhom-zaražena lampa.“ „Duhom-zaražena?“ on se tiho nasmijao. „Znaš što želim reći.“ „Znam. Što kažeš na ovo? Ako se netko učini kao da želi reći nešto neprikladno ili dodirnuti tvoj stomak, ja ću uskočiti i prekinuti razgovor.“ „To bi bilo dobro.“ „Onda ću to i učiniti.“ Tanner je sklopio ruke. „Na drugu temu, Keenan kaže da si nazvala Luciana ranije.“ Harper je klimnula. „Mislila sam kako je najbolje da sazna za trudnoću od mene.“ „Kako je primio vijesti?“ Ona je napućila usne dok se prisjećala razgovora ... „Je li ti mene jebeno zezaš?“ Lucian je planuo.

Harper je uzdahnula. „Lucian – “ „Nije dovoljno što si se združila sa psihopatskim gadom, sad ćeš imati njegov psihopatski okot?“ „Hej! Moje dijete nije psihopat.“ 175

„Ne zavaravaj se. Ako bude na tebe, bit će dragocjenost. Ako bude na njega, bit će živuća noćna mora.“ Harper je pogrebla svoju bradu. „Primio je to prilično dobro.“ Tanner je u nevjerici zafrktao.

Vrata iza nje lagano su se otvorila, i Knoxova kolonjska doplutala je do nje. Okrenula se dok su on i Levi ulazili u mali prostor. Nije mogla spriječiti smiješak da joj uvije usta, dok ga je odmjeravala u svoj njegovoj GQ jebenoj veličanstvenosti. Nitko nije imao pravo zračiti s toliko seksepila. Nitko. Ali dok je on prelazio do nje, isijavajući sirovu snagu i muževnu silovitost, vruća i teška potreba razvila se unutar nje.

I on je samo moj, pomislila je u sebi. Njen je demon bio jednako samozadovoljan.

Knox je zapravo stao na svom putu dok je upijao prizor nje. Stojeći tamo u čisto-bijeloj, haljini bez rukava i na jedno rame, dužine do članaka, podsjećala ga je na mitske grčke božice. Njena koža boje bjelokosti potamnila je u lijepu nijansu zlatne, koja je odgovarala krajevima njene tamne kose, i dala njenoj koži zdravi sjaj. Njena je kosa trenutno bila skupljena u neku vrstu elegantne punđe, koja se činila namjerno razbarušenom.

Najbolje od svega, mogao je vidjeti dio njegovog žiga na njenoj dojci.

Knox je došao do nje s osmijehom i kliznuo rukom oko nje. „Izgledaš prekrasno. Oprosti zbog kašnjenja.“ Uhvatio je prstom jednu njenu naušnicu od bijelog zlata. Kao i uvijek, ugledavši ju kako nosi nešto što joj je on kupio, potaknulo je posesivnu crtu u njemu. Lagano je protrljao njen stomak dok je posezao i nježno dodirnuo bebin um. Sve što je osjetio, bilo je zadovoljstvo. „Spremna?“ „Ne zapravo.“ „Bit će dobro.“ Poljubio ju je. „Sad, da raščistimo neke stvari. Ni u jednom trenutku večeras nećeš biti sama. Kad bude vrijeme da obradimo prostoriju, ja ću biti s tobom. Kad moraš otići u zahod, Larkin će ti se pridružiti. To nije zbog toga što bilo tko od nas misli da si u opasnosti od naše jazbine – već zato što odbijamo riskirati s bilo čime.“ „Ni ja ne želim riskirati.“ „Dobro.“ Ponovno je pomilovao njen stomak. „Idem početi sa objavom.

Znaš kad mi se trebaš pridružiti, zar ne?“ „Ne brini, nisam ništa zaboravila.“ Riješi se tjeskobe, dušo. Ne dopusti im da te vide nervoznu.

Klimnula je i disanjem otpustila napetost u svojoj kralježnici.

176

„To je moja djevojka.“ Knox ju je pustio i kliznuo iza zavjese. Žamor i smijeh su utihnuli kad su ga ljudi opazili, i sve su se oči okrenule prema njemu, dok je prelazio do sredine podijuma, gdje ga je čekao mikrofon.

Njegov pojačani glas stigao je preko razglasa, kad je progovorio. „Prije svega, hvala vam što ste došli ovamo večeras. Započet ću tako da vas uvjerim, kako ovo nije okupljanje zbog rasprave oko Jahača ili nekog problema u jazbini. Pozvao sam vas ovamo jer imam neke dobre vijesti za podijeliti.“ Zastao je zbog efekta. „Za otprilike dva mjeseca, imat ćemo novog člana u našoj jazbini.“ Čulo se šuškanje tkanine dok se zavjesa otvarala i onda su Harper i Tanner iskoračili van. Tanner i Levi su se izgubili u sjenama, dok je Harper prešla prostor do Knoxa. U toj haljini, izbočina nije bila tako vidljiva, ali dovoljno da gomila shvati njegovo značenje i pažljivo ju promatra. Zatim su pljesak i uzvici odjeknuli kroz prostoriju. „To nije nešto što trebate tajiti,“ rekao im je Knox kad se pljesak stišao. „Ali vijesti brzo putuju među našom vrstom, i mi smo htjeli da vi svi to čujete prvi.“ Konobar se popeo na podijum i predao Knoxu dvije čaše. Jedna je bila ispunjena šampanjcem i druga vodom, na Knoxov raniji zahtjev. Dao je Harper njenu čašu i oboje su ih zatim podigli prema gomili, koja je zauzvrat podigla svoje.

Knox je kucnuo svojom čašom o Harperinu, i oboje su otpili svoja pića. „Sad se družimo,“ rekao je. „Samo nekoliko sati; onda možemo otići.“ Pripremajući se, Harper je duboko udahnula. Mirisi parfema, kolonjske, svježeg cvijeća i mirisnih svijeća, preplavili su ju, od čega je naborala nos. „Hajde da to obavimo.“ Njene niske pete kuckale su po sjajnom drvenom podu, dok je silazila s podijuma. Ljudi su odmah prišli naprijed, ozarenih lica. „Čestitke!“ jedan od njih je zamalo pjevao.

Harper je uzvratila osmijeh. „Hvala.“ Dvije riječi su ponavljane opet i opet, dok je neprekidna rijeka ljudi prenosila njihove najbolje želje. Harper je lice uskoro počelo boljeti od osmjehivanja. Dok ih je Knox sve šarmirao, Harper je većinom samo pijuckala iz svoje čaše. Morala je priznati, njen um je povremeno odlutao, pogotovo ako je koji od njih pokušao čavrljati o poslu. Dovraga, čak i gledanje kako se mjehurići šampanjca dižu u čašama je povremeno bilo zanimljivije od toga.

Naravno, dosada je često ublažena onim ljudima koji su – baš kao što je ona predvidjela – imale neke 'savjete' za udijeliti. Neki su bili ljubazni oko 177

toga i činilo se da žele dobro. Drugi su govorili samozadovoljnim sveznajućim glasom, koji je strugao po njenim živcima i razljutio njenog demona. Čistom snagom volje, Harper je zadržala svoj osmijeh na mjestu i klimnuvši prihvatila njihove mudrosti.

Kao što je obećao, Tanner je uskakao kad bi postalo previše neugodno.

Srećom, nitko nije pokušao dodirnuti njen stomak, jer ona ne bi mogla pregristi neke naporne primjedbe da jesu.

Cijela stvar bi možda bila lakša da nije bilo tako prokleto vruće. Knox je morao osjetiti da joj postaje previše, jer se pomaknuo tako da ona stoji ravno ispod jednog od stropnih ventilatora. Zahvalno mu se osmjehnula ... i onda su se ljudi ponovo pojavili kraj njih. Opet, Harper je većinom bila tiha i samo pijuckala iz svoje čaše. „Evo,“ rekla je Larkin. Razmijenila je Harperinu skoro praznu čašu vode za drugu. Kockice leda zveckale su u slasno rashlađenoj čaši za šampanjac.

Harper je žustro pijuckala iz nje, i kockica leda udari njenu usnu. „Ti si dragulj.“ Harpija se nasmiješila. „A tebi dobro ide, uzimajući u obzir da vjerojatno vrištiš u svojoj glavi.“ Harper to nije mogla poreći. Da nije bilo ohrabrujućeg pritiska Knoxovih toplih ruku, ona bi se nesumnjivo do sad već otresla na nekoga.

Ako njegovi prsti nisu bili rašireni na njenim leđima, obuhvaćali su njen lakat ili masirali njen zatiljak. Ponekad je držao svoju ruku ovijenu oko njenog struka, kao da misli kako ona želi pobjeći – što je i htjela. Također bi povremeno spustio utješni poljubac na njenu sljepoočicu, dlan, kosu ili zapešće.

Svaki je dodir bio podsjetnik da je on tamo; uvjeravanje da se ona dobro drži; i nagrada što se ne žali. Ti su dodiri i poljupci također pomogli da drži svog demona opuštenim. Nije volio gomile ili okupljanja ništa više od Harper.

U tom trenutku, 'concierge' se pojavio i tiho govorio Knoxu na uho.

Zatim je bespomoćno slegnuo ramenima i strpljivo čekao.

Uzdahnuvši, Knox se okrenuo prema Harper. „Vraćam se za minutu.“ Bit ćeš u redu? „Okej.“ Bit ću dobro. Ionako moram ići piškiti. Previše vode.

Dok su mu se usta izvijala u osmijeh, poljubio ju je. „Neću dugo.“ Njen demon zasiktao je na prizor njega kako odlazi, osjećajući se napušteno. Harper se okrenula prema Larkin. „Zahod?“ Harpija je pokazala ispred njih. „Ovim putem.“ 178

Harper ju je pratila, pokušavajući ne uspostaviti kontakt očima s bilo kime, iz straha da bi to oni mogli shvatiti kao pozivnicu da priđu. Ali, nažalost, to nije bilo dovoljno. Samo par koraka od zahoda, mala žena s košnicom od kose na glavi, pojavila se na njenom putu. Harper je prepoznala Polly kao redovnu gošću u kafiću. Bila je dovoljno draga, ali također je bila užasna tračerica. „Čestitke!“ rekla je Polly, zračeći. „Tako sam sretna zbog vas. Kad bi beba trebala stići?“ Harper su to pitanje postavili toliko puta tijekom večeri, da se zatekla kako škrguće zubima. „Još mi je ostalo osam tjedana.“ „Osam tjedana?“ Pollyine oči se rašire. „Stvarno?“ Pažljivo je procijenila Harper. „Tvoj stomak je poprilično malen za tako poodmaklu trudnoću.“ Nije to bio kompliment; bila je to osuda ... kao da Harper namjerno lišava svoje dijete nutrijenata koji mu trebaju ili nešto. Kraj nje, Tanner se ukočio, pa je Harper položila ruku na njegovu da ga zaustavi.

Polly joj se opet nasmiješila. „Kladim se kako se nadaš da je mala curica.“ Um, ne, Harper se samo nadala da je beba zdrava. „Jesi li uplašena zbog ... znaš ... trudova?“ Naravno da je bila, ali radije ne bi o tome raspravljala s nekim tko je, u osnovi, bio stranac.

Polly se približila i progovorila tihim glasom. „Neću lagati, nije to šetnja u parku. Rekla sam samoj sebi da neću uzeti ništa protiv bolova, i da ću sve obaviti prirodno. Ali Bože, ta bol! Draga, uopće ti ne zavidim, sirotice.“ Potapšala je Harperinu ruku. „Moja Aliyah – njena glava bila je ogromna – razderala me posvema, dok moja vagina i anus nisu bili samo jedna velika rupa. Morala sam dobiti toliko šavova, da sam jedva hodala poslije toga. Da sve bude još gore, izgubila sam toliko krvi, morala sam dobiti transakciju.“ „Transfuziju,“ ispravila je Harper. „I to. Nemoj ništa brinuti o dobivanju na težini. Neki muškarci ... pa, vole ženu s malo više podstave.“ Harper se usiljeno osmjehnula. „To je utješno. Sad, ne bih htjela biti nepristojna, ali moram na zahod.“ „Oh, naravno, ispričavam se zbog zadržavanja.“ „Dobro se provedite večeras.“ Harper je pojurila prema vratima.

Tanner se zatim oslonio leđima na zid, na straži, dok su ona i Larkin

179

krenule unutra. Larkin je ušla prva, i napravila je samo tri koraka, kad se naglo zaustavila. „Dakle. Nisam te očekivala ovdje vidjeti.“ Harper je provirila iza nje, i u sebi opsovala kad je vidjela Carlu kako se naginje iznad umivaonika, dok su joj se prsa dizala i spuštala. Njen demon je siktao, želio izgrebati kučku. Carla se uspravila, ukočenih i čudnih pokreta, gorućih očiju.

Svaki put kad bi naišla na Carlu tijekom godina, Harper nije vidjela da žena pokazuje bilo kakve duboke osjećaje. Oh, vidjela bi bljeskove osjećaja, kao što su iritacija ili tjeskoba u Carlinim očima, ali ništa duboko.

Ali, točno tad, Carla je kipjela. I to je, pomislila je Harper, bilo loše.

Razbjesnjeli narcisist bio je iracionalno stvorenje ... iako možda ne toliko iracionalno kao demonica koja štiti nerođeno dijete.

Ne želeći da izgleda kao da se sakriva iza stražara, Harper se pomakla kraj Larkin. Harpija se ukočila, to joj se nije svidjelo, ali nije prigovorila.

Harper je bila njihov Primarni; bilo je njezino pravo nositi se sa svime što uslijedi. Upravo je htjela savjetovati Carli da pobjegne, kad je ona progovorila. „Došla sam jer sam morala znati jeste li saznali nešto o pravim Jahačima – želim da ime mog sina bude čisto. Zamisli moje jebeno iznenađenje kad sam čula da si ti ... “ Carla se presjekla, kao da će rečenica biti preteška za izgovoriti.

Larkin je izbacila svoju bradu. „Ti bi trebala otići.“ To nije bio prijedlog.

Carla se podrugljivo nasmiješila. „Ali ja bih trebala biti dio proslave, točno? Bit ću baka,“ rekla je ogorčeno.

Larkin je podigla obrvu. „Kako možeš biti baka, kad nisi čak ni majka?“ Carla je porumenila, i njen pogled je zasjekao u Harper. „Ništa za reći?“ Puhala je. „Pa, to je prvi put.“ „Larkin je u pravu,“ rekla je Harper, jednoličnog glasa. „Moraš otići.“ Harper možda nije naročito htjela napraviti javnu objavu, ali svakako nije htjela da netko pokvari večer.

Zgrčenih prstiju, Carla je prešla do Harper. „Ti si mi uzela moju bebu.“ Njene usne su se tresle i zatim stisnule u ravnu liniju. „Kako je pošteno da ti sad dobiješ svoju?“ Pošteno? Žena je htjela pričati o 'poštenom'? „I ja sam jednom bila tvoja beba,“ počela je Harper, „ali dala si me – prodala si me ... ali tek nakon što nisi uspjela pobaciti me i zarobiti moju dušu u teglici. Dakle, ako to uzmemo u obzir, kako je pošteno da ti mene misliš za bilo što osuđivati?“

180

Carla ju je mrko gledala. Nije bilo ni treptaja krivnje, ni grama kajanja, samo čisti bijes. „Roan – “ „Ovdje se ne radi o njemu,“ podrugljivo će Harper, hrapavog glasa dok se borila da njen demon ne izroni. „Oh, ja ne poričem da si uzrujana njegovom smrti – bio je tvoj sin, stalo ti je do njega na tvoj način. Ali to nije razlog zašto stojiš ovdje, tresući se od bijesa. Ne. Bijesna si jer si htjela da se jazbina okrene protiv mene zbog ubijanja Roana, ali nisu.“ Carline oči zatrepere. „Ti želiš, kao ožalošćena majka, biti u centru pažnje, ali nisi. Za tebe, to je pakao u njegovom najčišćem obliku.“ Jer je Carla trebala pažnju, kao što je trebala disati – to joj je davalo osjećaj vrijednosti, kakav joj ništa drugo nikad neće. „Naročito kad je osoba koja dobiva pažnju koju ti očajnički želiš, ja – netko tko vidi ravno kroz tvoja sranja. Nije li to točno, Majko?“ *** Baš kao što je 'concierge' rekao, Malden i jedan od njegovih stražara čekali su kraj sobe za sastanke, gdje je Knox održao sastanak sa Primarnima prije samo nekoliko tjedana. Učtivo je klimnuo Knoxu i Leviju, linije naprezanja obilježavale su njegovo lice. „Knox, žao mi je ako smo nešto poremetili. Čuo sam da si ovdje i nadao se prilici da razgovaram s tobom. Važno je.“ „U redu.“ Knox je provukao svoj ključ kroz bravu i otvorio ju, kako bi njih četvero mogli kliznuti u sobu za sastanke. Zatvarajući vrata, okrenuo se prema Maldenu. „Kako ti mogu pomoći?“ Malden je oklijevao. „Prepirao sam se sam sa sobom tjednima, o tome da li da ti kažem ovo ili ne.“ Knoxove obrve se podignu. „Kažeš mi što?“ Ponovo, Malden je oklijevao. „Znam što Jonas želi od Lucifera.“ Knox je sakrio svoje iznenađenje. „Nastavi.“ Malden je uzdahnuo, izgledajući žalostan. „Znam Jonasa dugo vremena. Uvijek sam ga poštovao kao osobu i kolegu Primarnog. Često smo imali zajedničke večere u našim domovima. Prije nekoliko mjeseci, večerali smo i popili malo previše žestokog pića. Počeli smo pričati o Jahačima. Kao Thatcher, Jonas nije uvjeren da su oni stvarni. Rekao je kako nitko nije dovoljno glup da krene na tebe, bez onakve vrste podrške, kakvu se nikad ne bi mogao nadati da ćeš pobijediti. Priznajem, pomislio sam kako je ispravno zaključio.“ „Što je još rekao?“ 181

„Rekao je puno stvari – nisu sve imale smisla. Kao što sam ti rekao, bili smo pijani. Pričao je kako je umoran od urota i nasilnika i ljudi uvijek gladni za moći. Rekao je kako bi mogao razumjeti zašto bi netko bio spreman na dogovor sa Luciferom; rekao da je i on sam u iskušenju. Bio sam šokiran.“ Nestrpljiv, Knox je izravno pitao, „Što on želi od Lucifera?“ „Arhdemona.“ Sve u Knoxu se umirilo, ali on nije pokazao svoj šok. On i njegov demon pažljivo su proučavali Maldena. Da li je Primarni pogodio što je on? Da li je došao ovamo sa izmišljenom pričom, kako bi testirao Knoxov odgovor na spomen njegove vrste? Knox nije u to povjerovao, ali nije bio spreman odbaciti ideju. „Arhdemona?“ ravnim glasom je ponovio. „Možeš razumjeti zašto, zar ne? Arhdemoni su okrutni, brutalni, nemilosrdni. Plamenovi pakla njima ne mogu nauditi jer oni jesu plamenovi pakla. Ali ja se sjećam kako je odmetnuti arhdemon umalo uništio svijet. Vjerujem u staru izreku, kako ono što je rođeno u paklu, treba ostati u paklu. Rekao sam mu to. On je rekao da sam u pravu. Da bi ionako trebao dogovor sa Luciferom kako bi došao do arhdemona, i da on nema ništa što bi vrag uopće mogao poželjeti. Ali što ako se dosjetio nečeg, što bi Lucifer mogao željeti? Naposljetku, zašto bi inače tražio sastanak s njim?“ Knox je prekrižio svoje ruke. „Jesi li pričao sa Jonasom o tome?“ „Da. Poslije sastanka sa Primarnima, otišao sam do njegove kuće. Pitao sam ga ima li on nešto s onim što se dogodilo Harper i njezinoj nećakinji.

Porekao je bilo kakvu umiješanost u to. Ali priznao je da jest, točno, bio spreman na dogovor s vragom. Ipak, nije mi htio reći što je to, što je bio spreman dati Luciferu. Rekao je kako se to ionako nikad neće dogoditi, pa kakve onda ima veze?“ Knox je suzio oči. „Zašto nisi odmah došao do mene s ovime?“ „Ti si otišao na odmor.“ Malden je uzdahnuo, priznajući. „I borio sam se sa idejom izdaje nekoga tko je moj prijatelj, cijeli moj život. Bit ću iskren s tobom, ovo nije iskazivanje moje lojalnosti prema tebi. Ovo sam ja, zabrinut da će moj prijatelj učiniti nešto veoma glupo, što će dovesti do njegove vlastite smrti. Ti pričaj s Luciferom. Nadam se da ćeš ga zamoliti da odbije bilo kakvu Jonasovu ponudu.“ „Neću morati,“ rekao je Knox. „Lucifera ne zanima Jonas, ili bilo koji drugi Primarni.“ Maldenova ramena djelomično su se opustila. „To je dobro čuti. Nadam se da će tako i ostati, za dobro svih nas. Štogod ti bio, Knox, sumnjam da 182

čak i ti možeš pobijediti arhdemona.“ S tim komentarom, pokazao je svom stražaru da ga prati iz sobe.

Jednom kad su otišli, Levi je podignuo obrve. „Na minutu, pomislio sam kako on sumnja što si ti, i ovdje je kako bi testirao svoju teoriju.“ „I ja sam,“ rekao je Knox. „Ali mislim da govori istinu. Iz nekog razloga, Jonas želi arhdemona. Volio bih znati koji je to razlog, i da li je uopće povezan s onim što se događa Harper i oko nje.“ Knox, rekao je Tanner, oštrog glasa. Otišao sam provjeriti Harper u zahode, jer se dugo zadržala. Pokazalo se da ima verbalni obračun s Carlom.

Opsovao je i njegov demon je poludio. Dolazim odmah. „Carla je ovdje.“ Levijevo lice očvrsne. „Reci mi da kučka nije nigdje blizu Harper.“ Knox je želio da to može. Izjurivši iz sobe za sastanke, zaključao ju je provukavši svoju ključ karticu i krenuo prema balskoj dvorani. Posegnuo je prema Larkin. Zašto saznajem od Tannera da se Carla suočava s Harper?

Harper je Drugi Primarni, Knox, odgovorila je Larkin. Ima svako pravo staviti člana svoje jazbine na njihovo mjesto. Bio je to nježan podsjetnik, pun poštovanja. Da sam mislila kako treba moju zaštitu, uskočila bih. „Ona će biti u redu, Knox,“ rekao je Levi, odmah njemu za petama. „Bolje joj je da bude.“ Knox je gurnuo vrata balske dvorane i krenuo ravno prema ženskim zahodima. Otvorio je vrata na vrijeme da čuje Harper kako kaže, „Nije li to točno, Majko?“ Nevoljan pružiti Carli zadovoljstvo da vidi koliko ga je točno uspjela razljutiti, Knox je sakrio svoj bijes iza prazne maske, dok je ulazio unutra.

Nitko nije rekao ni riječ. Tanner i Larkin, koji su stajali lagano iza Harper, klimnuli su mu s poštovanjem dok su se pomicali u stranu, kako bi on prošao. Carlin pogled skočio je na njega, i on je bio iznenađen koliko je točno gnjeva tamo plamtjelo.

Harper nije uopće reagirala na njegovu prisutnost. Nije se pomakla ni centimetar, i njen pogled ostao je fiksiran na Carli. Njegov je demon to poštovao. Ali također je htio da se Harper makne jako, jako daleko od prijetnje ispred nje.

Knox je prišao do Harper, bijesno gledajući u demonicu koja ju je rodila, pa opet nije bila nimalo nalik njoj. „A zašto si točno ti ovdje?“ Čak je i on čuo ubojitu notu u njegovom glasu.

Carlina usta su se stegla. „Imam svako pravo biti ovdje.“ „Imaš li?“ rastegnuo je. „Imam još tri tjedna – “ „Ne, nemaš. Od ovog trenutka, ti više nisi dio ove jazbine.“ Šok je bljesnuo preko njenog lica. „Što?“ 183

„Nisam siguran zašto si tako iznenađena. Ovo je drugi put da si se suočila s jednim od tvojih Primarnih. Takva razina nepoštovanja ne tolerira se u ovoj jazbini. Kao Harperin partner, ja to nikad neću tolerirati.

Smatraj se sretnom što nisi kažnjena prije izbacivanja. Ne zato što te sažalijevam. Ne, ja jednostavno odbijam potrošiti više mog vremena ili pažnje na tebe.“ Njegov demon je izronio, uživajući kako je ona problijedila i ustuknula. „Odlazi,“ naredio je. „Nikad više ne uzrujavaj ono što je moje.“ Skupljenih šaka, Carla je požurila iz sobe visoko dignute glave.

Knoxov demon je signalizirao obojici stražara da izađu, ali oni su se zadržali, očito zabrinuti za Harper. „Bit ću dobro,“ ona ih je uvjerila. Kad su se vrata zatvorila iza stražara, okrenula se demonu i podigla ruku. „Nemoj mi reći da sam trebala pozvati tebe i Knoxa. Nisam bila u fizičkoj opasnosti, i Larkin je bila sa mnom.“ „Ne u fizičkoj opasnosti,“ dopustio je. „Ali dijete treba da si opuštena, ne pod stresom. Srećom, ono spava.“ Harper je nagnula svoju glavu. „Kako ti to znaš?“ Demoni su mogli dodirnuti međusobno umove, svakako, i mogli su čak pokupiti površinske vibracije emocija, ali to je bilo sve. Čak i sidrene veze nisu bile invazivne – nije bilo moguće osjetiti emocije, uhvatiti privatne misli, ili znati da drugi demon spava ... pa opet, demon ispred nje tvrdio je kako zna nešto, što ne samo da nije trebao znati, nego ni ona to nije znala. „Ja znam mnogo,“ rekao joj je. „Budi više spremna i na oprezu, mala sfingo. Dijete neće dobro reagirati na tvoje bolove.“ Harper je stomak potonuo. „Što to znači?“ Jer je zvučalo kao upozorenje. „Najbolje je da nemaš ni razloga to saznati.“ Prešao je palcem duž njene čeljusti. „Ne sviđa mi se miris tvog straha.“ „Ne bojim se tebe.“ Ali njegove riječi ... da, one su ju plašile.

Njegove crne oči su se mrvicu smekšale. „Ne, ne bojiš se.“ Poljubio ju je jako i dugo, posesivno rukom držeći njen zatiljak. Napokon, povukao se. Progutala je dok je dizala pogled na Knoxa. „Što je to značilo, Knox?“ Začuvši drhtanje u njenom glasu, privukao ju je blizu i poljubio njenu kosu. „Ssh.“ Ona je zgrabila njegove ruke. „Što je to značilo?“ Knoxova čeljust se stegla. „On ne dijeli odgovor sa mnom.“ Zbunjena, zatresla je glavom. „Zašto bi tajio stvari od tebe?“ „On misli kako nismo spremni saznati.“ 184

Harper je dah zastao u grlu, i njen demon je osjetio potrebu da ozbiljno jako ispljuska njegovog demona. Stavila je ruku na prsa. „Stvarno mi se ne sviđa kako to zvuči.“ Knox nije mogao reći ni da se njemu naročito sviđa kako to zvuči. „Demon te možda jednostavno pokušava preplašiti, kako bi bila opreznija.“ Možda, pomislila je Harper. Ali demon je tvrdio kako mu se ne sviđa miris njenog straha, i ona nije mogla zamisliti da bi ju namjerno plašio.

Ipak, bio je to odgovor koji je imao najviše smisla, jer doslovno nije bilo jebene šanse da bi demon imao invazivnu vezu sa bebom. „Možemo li sad krenuti doma?“ „Da, možemo poći doma.“

185

Nekoliko dana kasnije, Knox je zakopčavao svoju košulju, kad je Harper ušla u garderobu, s crtama limun-žute boje na njenom licu i odjeći.

Izgledala je tako prokleto slatko, da se morao nasmiješiti. Onda je primijetio da nosi korpu. „Što to imaš tamo, dušo?“ „To je poklon košara od Loua.“ Podigla je karticu na kojoj je pisalo, 'Neke stvari za Bebu L.' „Pronašla sam ju na stolu u blagovaonici.“ Bio je to treći poklon kojeg je Lou poslao. Knox je uzdahnuo. „Nisam siguran postoji li ikoji način da ga zaustavimo.“ Harper je izvukla iz košare male bijele kapice, papučice, bodiće, rukavice i spavaća odijelca. Dok je odmatala jedan bodić, uzdahnula je i onda ga okrenula prema njemu. Pisalo je, „Ova Beba Se Vratila.“ Njegova su usta trzala unatoč njegovoj uzrujanosti. Dok je ona spuštala košaru, Knox ju je privukao blizu i udisao njen miris. „Nedostajala si mi.“ Poljubio ju je, lickajući u njenim ustima, uživajući u njenom okusu. Bio je u svom uredu veći dio noći, dok je Harper uživala u posjetu Jolene, Martine i Becka. Njegov je demon bio apsolutni gnjavator cijelo vrijeme, jer mu se nije sviđalo kad nije bio kraj nje.

Harper je lagano zastenjala i stavila ruku na stranu svog zaobljenog stomaka. „Ovaj klinac svakako zna udarati.“ Knox se nasmiješio. „Zar si mislila kako ima ikakve šanse, da ti i ja napravimo pitomu bebu?“ „Pretpostavljam da ne.“ Zamijenio je njenu ruku svojom, osjetivši udarac. „Osobno, mislim da prosvjeduje što želiš izaći iz kuće,“ šalio se. Nadao se posjetiti Sanderse i McCauleya bez nje, ali nije očekivao da će ona ostati u pozadini.

Harperina čeljust se ukočila. „Idem s tobom. Pomiri se s time, Thorne.

Ako ćeš se osjećati bolje, stvari koje sam naručila za dječju sobu bit će dostavljene sutra. To znači da ću biti prilično zaposlena slijedećih par dana, pa nećeš morati brinuti o tome da ću izaći iz kuće.“ S jedne strane, od toga se jest osjećao bolje. S druge ... „Ne želim da se osjećaš ograničenom ili zagušenom.“ „Za sad, ne osjećam se tako.“ „Dobro.“ Gledajući u crte boje na njenom licu, nasmiješio se. „Nemaš pojma kako slatko sad izgledaš.“ Ponovno ju je poljubio, završivši poljubac tako što je gricnuo njenu donju usnu. „Gotova s ličenjem?“

186

„Još je malo ostalo za uraditi. Keenan je pristao to završiti za mene, dok mi odemo posjetiti Sanderse.“ Protrljala je Knoxove nadlaktice. „Moram se na brzinu istuširati.“ „Da nisam već skoro obučen, istuširao bih se s tobom.“ Ona se nasmiješila i utisnula poljubac na njegovo grlo. „Neću dugo.“ Već pola sata kasnije zaustavili su se ispred kuće Sandersovih. Kao i zadnji put, i Levi i Tanner su im se odlučili pridružiti unutra. Wyatt je otvorio vrata, izgledajući iscrpljeno i rezignirano. Bilo je očito da ih je očekivao.

Uvevši ih u kuhinju, rekao je, „Čestitke na trudnoći.“ „Hvala,“ rekla je Harper. „Čuli smo što se dogodilo Pameli i Rupertu.“ Promrsivši psovku, Wyatt je povukao rukom niz lice. „Vidio sam fotografije s mjesta zločina. Bilo je loše. Gledajte, nagađam da sumnjate kako je McCauley umiješan i nisam iznenađen. Da su umrli zbog požara u kući, i ja bih sumnjao u njega. Ali izbosti ih do smrti?“ Wyatt je zatresao glavom. „On je samo dječak.“ „U pravu si, on jest dječak,“ rekao je Knox, smjestivši se bliže Harper – zaštitnički i posesivno. Njegovom se demonu nije sviđalo biti oko ovih ljudi, i gledao je Wyatta kao što bi promatrao kobru. „Ali ... ?“ „Ali čini se čudno što članovi obitelji padaju kao muhe.“ Harper je odsutno ruku stavila zaštitnički na svoj stomak. „Kakav je on bio?“ „Nema promjene.“ Uzdahnuo je Wyatt. „Linda ga tetoši, ali ne dobiva zahvalu za to.“ „Gdje je Linda?“ Harper je bacila pogled na dovratak. „U dvorištu, vješa veš. Ona još ne zna da ste vi ovdje.“ „Netko zna.“ Harper je pokazala bradom na ulaz, gdje se mogla vidjeti McCauleyeva sjena, jasno kao dan. „Mogao bi baš i ući, dečko.“ Dječak je polako ušao u prostoriju, mehaničkih pokreta.

Knox se okrenuo licem prema njemu, još uvijek ostavši blizu Harper. „Zdravo, McCauley.“ „Zdravo,“ on je rekao jednostavno. Pogledao je gore u Wyatta. „Mogu li dobiti čašu vode, molim?“ Harper je umalo zadrhtala. Bio je toliko ljubazan da je to bilo zapravo zastrašujuće.

Wyattov osmijeh bio je usiljen. „Naravno.“ Dok je Wyatt punio čašu s vodom, McCauley se okrenuo prema Harper.

187

Osjetila je njegov um kako je okrznuo njezin i suzila je oči. „To je bilo vrlo nepristojno.“ Demoni su možda bili osjetilni, ali bili su sitničavi oko toga, tko ima dozvolu dodirnuti ih, bilo fizički ili psihički. To je većinom bio razlog, zašto je njen vlastiti demon bio bijesan. Što je učinio? pitao je Knox.

Dodirnuo moj um. Kad se Knox ukočio kraj nje, omotala je svoju šaku oko njegove ruke. Nemoj mu pružiti reakciju. „Trebao bi biti oprezan,“ rekla je McCauleyu. „Puno demona bi se debelo osvetili zbog takvog nečega.“ Klinac se činio potpuno nedirnut njenim upozorenjem. „Ti me nećeš povrijediti.“ Harper je izvila obrvu. „Siguran si u to?“ „Ti nećeš,“ izjavio je samouvjereno. „Ali tvoje dijete hoće.“ Riječi su joj zaledile krv, ali nije skočila u djetetovu obranu, znatiželjna da li je to bilo ono što je mali cambion htio. Njen demon je pokazao zube – nije mu se dječak sviđao niti mrvicu.

Uzeo je čašu vode od Wyatta. „Hvala.“ Knox je progovorio prije nego se McCauley mogao okrenuti da ode. „Došao sam ti reći da se, nažalost, Pamela i Rupert neće vratiti da te posjete.“ „Znam, gospodine. Linda i Wyatt su mi rekli da su mrtvi.“ Knox je nagnuo glavu. „Vjerojatno si bio vrlo uzrujan kad si čuo da su preminuli.“ Dječak je klimnuo, zatim se okrenuo natrag prema Harper. „Hoćeš li dati nekome svoju bebu?“ Ona je zatresla glavom. „Ne.“ „Iako je ono loše?“ „Beba nije loša,“ rekla mu je. „Moj demon kaže da je.“ „Kladim se da tvoj demon kaže kako su svi loši,“ rekla je. „On te ne želi dijeliti. Da li želi povrijediti ljude koji su dobri prema tebi? Da li postane ljubomoran?“ McCauley nije odgovorio, ali njegova ramena su se ukočila. „Da li je bio ljubomoran na tvoj odnos sa Pamelom i Rupertom?“ pitala je. „Naravno da nije,“ rekao je, ravnog tona glasa. „Zašto bi bio?“ Harper je razmijenila pogled s Knoxom. U početku, mislila sam da su on i demon željeli osvetu, rekla je Knoxu. Što ako se demon samo želi riješiti bilo kakve konkurencije njegovoj ulozi roditelja?

188

U tom trenutku, Linda je ušla u sobu noseći košaru s rubljem. Očito je čula njihove glasove, jer nije izgledala iznenađeno što ih vidi. Osmijeh kojim ih je pozdravila bio je usiljen. „McCauley, zašto ne pođeš gore?“ Uz jedan posljednji pogled na Harper, okrenuo se i izašao iz sobe robotski, kao što je i ušao. Tek kad su čuli da se vrata njegove spavaće sobe zatvaraju, Linda je opet progovorila. „Pretpostavljam da bih trebala čestitati.“ Zavist se ocrtavala preko cijelog njenog lica, dok je zurila u Harperin okrugli trbuh. Prije nego joj se itko mogao zahvaliti, Linda je brzo dodala, „Pretpostavljam da ste ovdje zbog Wintersa.“ Odložila je košaru na stol. „Izbodeni na smrt u njihovom vlastitom domu ... Strašno. Tragično.“ Progutala je. „McCauley već zna.

Rekli smo mu. Tužno je što neće imati biološku obitelj u svome životu.“ „Je li?“ pitao je Knox.

Lindina pažnja skočila je na njega. „Naravno.“ On je iskrivio svoja usta. „Nisi imala problema s time što je izgradio odnos sa Pamelom i Rupertom?“ Linda je povlačila svoj pulover. „Neću poreći da bih voljela zadržati McCauleya ovdje, ali neću mu zamjerati odnos sa Wintersima.“ „Onda zašto si im ponudila novac da se drže dalje od njega?“ Knox je osjetio Wyattovo iznenađenje, ali držao je oči na Lindi.

Ona je krenula nepovezano govoriti. „Nisam to napravila.“ „Imam svjedoka koji kaže da jesi.“ Shvaćanje je bljesnulo preko njenog lica. „Daniel se vara. To nije bilo tako.“ „Ti ih nisi pokušala podmititi?“ „Bio je to test. Htjela sam znati žele li ga oni u njihovim životima iz pravih razloga. Pamela je odbila moju ponudu, i ja sam se ispričala što sam ju ponudila.“ Pokazala je prema vratima. „Dakle, ako je to sve – “ „Da se nikad nisi usudila otpustiti me, Linda,“ odrezao je Knox. Žena je problijedila, ali to nije ni najmanje umirilo njegovog demona.

Wyatt se ispravio, refleksno se nakostriješivši, ali bio je dovoljno mudar da se ne upliće. „Pretjerala si nekoliko puta otkako je McCauley došao živjeti ovdje,“ dodao je Knox. „Bile su to manje pogreške, pa sam ih zanemario. Čini se da nisam trebao.“ Lindine oči skakale su od Knoxa do Wyatta i opet natrag, ali njen partner se nije zauzeo za nju. „Žao mi je. Uistinu. Samo sam trenutno pomalo emocionalna. On je samo dječak. Želim ga zaštititi, kao što bi svaka majka trebala – biološka ili posvojena.“ 189

„Nikad te nisam naveo da povjeruješ kako će McCauley trajno ostati ovdje.“ Njena usta se iznenađeno otvore. „On je sretan ovdje.“ „Sretan?“ ponovila je Harper, namrštivši se. „Zbog čega tako misliš?“ Linda je polizala svoje usne. „Smjestio se. Zadovoljan je. Reci im, Wyatt.“ Ali Wyatt nije ništa rekao. Gledao je u pod, očito pametniji nego da laže svojim Primarnima.

Knox je zurio u Lindu. „Ti istinski vjeruješ da imaš vezu s McCauleyem?“ „Dugo je nastajala ali, da, vjerujem da smo se počeli povezivati.“ „Onda si u opasnosti. Sigurno si primijetila da McCauleyevo ponašanje nije normalno.“ Vidjevši da se ona sprema negodovati, Knox je puknuo, „Nemoj mi ni pokušati srati, Linda. Otvori svoje jebene oči. On nije nimalo nalik običnom djetetu, čak ni traumatiziranom djetetu.“ „On ima problema u povezivanju s drugima, da, ali zar uistinu trebamo očekivati bilo što drugo? Njegova ga se biološka majka odrekla, a njegova ljudska majka zanemarivala i pokušala ubiti.“ „Da, nijedna od njegovih majki nije bila tamo za njega,“ rekao je Knox. „Koliko sam shvatio, njegov ljudski otac nije bio ništa bolji. Dakle, uzimajući u obzir ponašanje koje pokazuje, što misliš tko je uskočio i odgojio ga?“ Implikacija je sjela, i Linda je tužno odmahnula glavom. „Možda si u pravu i McCauley nije opasan, ali njegov demon jest. I mislim da se njegov demon želi riješiti svakoga, za koga povjeruje da je prijetnja njegovoj roditeljskoj ulozi. Ti i Wyatt ste prijetnje.“ Ona je omotala svoje ruke oko sebe. „Ali on nas nije pokušao povrijediti.“ „Stvarno? Niti jednom.“ Njene oči su kliznule u stranu. „To su bile nezgode.“ „Opekao je njenu ruku paklenom vatrom kad ga je pokušala pogladiti po kosi,“ rekao je Wyatt. „Jako ju je gurnuo kad ga je pokušala poljubiti.

Baš jučer, pala je niz stepenice, samo trenutak nakon što je on zarežao na nju, da ode iz njegove sobe.“ „To je bio njegov demon, ne on,“ bila je uporna Linda. „Što potvrđuje ono što sam govorio.“ Knox je zakoračio naprijed. „Želiš dijete, Linda? Ima ih puno koji trebaju dom, i koji će primiti i uzvratiti ljubav koju im možeš ponuditi. McCauley ne može biti to dijete za tebe.

Da si iskrena, priznala bi da ga ne voliš; voliš pomisao da imaš dijete.“

190

Stiskajući oči zatvorenima, Linda nije ništa rekla. Napokon, otvorila ih je. Poricanje je bilo zamijenjeno tužnim prihvaćanjem. „Gdje ćeš ga odvesti?“ „Najbolje je da to ne znaš,“ Harper joj je rekla.

Bacivši pogled na Harperin okrugli stomak, rekla je, „Ako je on stvarno opasan, mislim da ne bi bila dobra ideja da bude s tobom.“ Ne, nije to ni Harper mislila. „On neće biti kod nas.“ Linda je progutala. „Idem do njega, objasniti mu što se događa, i spakirati mu torbu.“ Knox je klimnuo. „Idi s njom, Wyatt.“ „Ne, molim, htjela bih malo vremena nasamo s njim, da se oprostim.“ Knox je sagnuo glavu, i ona je pojurila iz sobe.

Harperine obrve se podignu, kad je osjetila kako Knox telepatski čavrlja s nekim. Kad se činilo da je završilo, pitala je, Tko je to bio?

Larkin, odgovorio je Knox. Provjeravao sam da li će uskoro stići. Treba nam da odveze McCauleya do njegovog novog doma. Knox nije htio da cambion bude blizu Harper.

Wyatt je trljao svoje čelo. „Znam da je ovo ispravna stvar za sve, pa zašto se osjećam kao gad?“ „Zato što on ima šest godina,“ rekla je Harper. „A ti imaš srce.“ Prošlo je dobrih deset minuta, prije nego su se Linda i McCauley vratili u kuhinju. Činilo se da je Linda tužna i da oklijeva. McCauley se činio potpuno ravnodušan.

Wyatt je čučnuo dolje kraj njega. „Hej, kompa. Prava je šteta što moraš otići. Ako nam kažeš da si sretan ovdje, možemo se nešto dogovoriti i ti možeš ostati.“ Ali McCauley nije rekao ni riječ, pa je Wyatt klimnuo i dodao, „Kuda god odeš, uzmi malo vremena i odluči da li bi se želio vratiti ovamo. Bit ćeš dobrodošao ako to odlučiš. Čuvaj se.“ Linda je pomogla dječaku da navuče svoj kaput i zatim predala ruksak Knoxu. „Evo njegove torbe. Spakirala sam nešto odjeće i stvari.“ „Hvala ti,“ rekao je Knox. „Žao mi je što ovako mora biti, ali to je nužno.“ Linda je protrljala svoju ruku. „Znam, samo želim da nije tako.“ Knox je pokazao Leviju da on prvi napusti kuću. McCauley je lako pratio stražara van, bez ijednog pogleda unatrag na Lindu ili Wyatta.

Preplevši svoje prste s Harperinima, Knox ju je poveo niz stazu, sa Tannerom odmah iza njih.

Larkin je stajala kraj terenca gdje je čekalo nekoliko članova Sile, odgovorivši na Knoxove pozive. Je li sve u redu? pitala je.

191

Da. Trebam te da odvedeš McCauleya u Eleninu i Andreovu kuću. Oni ga očekuju. Knox se zatim okrenuo McCauleyu. „Ovo je Larkin, jedna od mojih stražara. Odvest će te u kuću nedaleko odavde. To je mjesto gdje borave mnoga djeca bez obitelji, koja bi se za njih brinula. Imat ćeš svoju vlastitu sobu, i bit ćeš tamo siguran. Harper i ja ćemo te provjeravati, pobrinuti se da stvari idu dobro za tebe. Zvuči li to dobro?“ „Da, gospodine,“ odgovorio je McCauley bez ikakve emocije. „Bit ćeš doveden natrag ovamo samo ako ti odlučiš da to želiš.“ Knox je htio da McCauley i njegov demon shvate kako Linda i Wyatt neće navaljivati da se on vrati, u slučaju da ih je demon promatrao kao prijetnje.

McCauley je klimnuo i zatim uskočio u terenac s Larkin.

Harper je mahnula McCauleyu dok je terenac odlazio, i on je njoj jedva primjetno mahnuo. Okrenula se Knoxu. „Dogovorio si ovo s Elenom i Andreom unaprijed?“ Knox je klimnuo. „Kad si naglasila kako bi demon mogao eliminirati prijetnje svojoj ulozi, znao sam da ga moram maknuti odatle.“ „Misliš da će on biti okej s njima?“ „Ni Elena ni Andre neće mu pokušavati zamijeniti 'roditelja', pa ih demon ne bi trebao gledati kao konkurenciju. Oni su navikli na tešku djecu, i oboje su dovoljno moćni kako bi osigurali da McCauley ne povrijedi sebe, ni bilo koga tamo.“ Knox je čekao dok nisu bili u Bentleyu, prije nego je dodao, „On je dodirnuo tvoj um?“ „Da. I to nije bio ni stidljiv dodir. Bio je hrabar, namjerno nepristojan.“ „Kao da te izazivao?“ „Dobila sam osjećaj da je to bilo više kao da me testirao.“ Ali Harper nije imala pojma što je taj test trebao biti. „Njegov demon misli da ga ti nećeš povrijediti.“ Harper je frknula. „Vara se. Da je klinac bio ikakva prijetnja meni i mojima, onesposobila bih ga, bez obzira što bi za to bilo potrebno.

Uzimajući u obzir kako imam nerođeno dijete koje moram štititi, nitko me ne bi krivio zbog toga.“ Čak ni Lou, unatoč njegovom zakonu kako nijedno dijete bilo koje vrste ne smije biti povrijeđeno.

Knox je položio ruku na njezin stomak. „Naše dijete nije loše.“ „Znam to, ali McCauleyev se demon čini odlučan u tome da ga uvjeri, kako su svi oko njega prijetnja.“ „Osim tebe,“ naglasio je Knox. „Rekao mu je da ga ti nećeš povrijediti.

Zašto?“ „Ne znam.“ Kad je Levi počeo voziti, Knoxov telefon je zazvonio. Njegov je razgovor bio kratak i sladak – onaj za koji je osjećao kao da ih je imao 192

desetak tijekom prošlih par dana. „To je bila Mila,“ rekao je Harper kad je završio poziv i spremio telefon natrag u svoj džep. „Mnogi Primarni su zvali da prenesu svoje čestitke. U većini slučajeva, to su zapravo samo pozivi reda radi. Ali neki zvuče istinski zadovoljni zbog nas.“ To ju je iznenadilo. „Kao tko?“ „Dario, Raul, Malden, čak i Thatcher. Ali, kao i ostali, i oni zvuče malo potreseni vijestima.“ To ju nije iznenadilo. „Znali smo da im se neće svidjeti pomisao kako bi uskoro moglo postojati još jedno biće, moćno kao i ti. Ništa ne govori da će naša beba to i biti, ali sumnjam da će ih to utješiti.“ Zabacila je ramena unatrag. „Nervozna sam, sad kad znam koliko su vijesti raširene. Jesi li se čuo s Jonasom?“ „Da. On nam je također čestitao, ali njegova je poruka bila ukočena i službena.“ „Sumnjam da će Alethei biti drago.“ Ha. „Ona možda ne brine. Imala je dugo vremena, da se privikne na ideju tebe i mene zajedno. Ona može biti nagla i sitničava, ali nije glupa. Ona zna da te vidim kao svoju i da te nemam namjeru pustiti – činjenica da sam ti dao crni dijamant, to njoj jasno i glasno govori. Osobno, mislim da je jedini razlog zašto ona još uvijek očijuka sa mnom, taj da tebe uzruja.“ „Složio bih se s time,“ rekao je Levi.

Harper se namrštila na kosca. „Prisluškujemo, je li?“ Levi je to ignorirao. „Jedna stvar u kojoj Alethea nikad nije bila dobra, bilo je prelaženje preko uvrede. Ne mislim na sarkastične uvrede kojima ju ti voliš obasipati. Pričam o udarcima njenom karakteru ili egu.“ Zastao je kako bi oštro skrenuo. „Već znaš da se Knoxov demon brzo umori od žena u prošlosti. On ih je upozorio da će se to dogoditi, ali većina je ipak stvarala frku zbog toga. Alethea se nije uzrujala što se on njoj nije obavezao. Prihvatila je to. Ali samo zato jer se Knox nije obavezao ni drugima.“ „Onda si ti došla i on je položio pravo na tebe u nekoliko mjeseci.

Alethea ga je poznavala stoljećima. Za nju, ti si vragolanka, Wallis, netko potpuno ispod nje. Ona ne može shvatiti zašto bi on uopće želio tebe, kad je mogao imati nju. Kad ti je Knox dao nešto, što nikada nije dao njoj – naročito ultimativnu predaju – to je nešto, što je nju uvrijedilo. Pokušala te zastrašiti i izmanipulirati kako bi ga ostavila, ali ništa nije nikad upalilo.

To samo sve čini još gorim za nju.“ „Znači ti misliš da ona ne želi Knoxa?“ Harper nije bila tako sigurna da se slaže s time.

193

„Ja mislim da ga ona želi,“ rekao je Tanner. „Ali mislim da također zna kako se to nikad neće dogoditi. Ipak, to ne znači da će ikad prihvatiti tebe kao njegovu družicu. Povrijedit će te kako god bude mogla, samo zato jer će se osjećati bolje.“ Harper je razmislila o tome na minutu. „To je kao da nas je uvela u neko zamišljeno natjecanje. Iako, Knox nije stvarno bio nagrada, zar ne?“ Knox je uzdahnuo. „Ja sam točno ovdje, znaš.“ Levijeva usta su trznula, ali odgovorio je na Harperino pitanje. „Ne. Ona je možda 'osvojila' Knoxa, ali prava nagrada bila je, da se tad osjećala kao boginja, za koju vjeruje da ona jest. Aletheina vrsta može zavesti i očarati svakog ljudskog čovjeka. Zato ona provodi toliko vremena oko njih – osjeća se moćnom kad je predmet tolikih maštanja, kad može manipulirati i kontrolirati ljude na taj način. Za nju, sposobnost da natjera svakog muškarca da ju želi, jednaka je moći.“ Tanner je klimnuo i dobacio Harper kratak pogled preko ramena. „Ona nije navikla da ju odbiju. Tad se osjeća kao da je bez te moći, na koju je tako priviknuta. Ali Knox je odabrao tebe, ne nju. Ti si oduzela njenu moć, natjerala ju da se osjeća slabom – baš kao što bi se i ti osjećala, da je ona oduzela tvoju sposobnost letenja ili napadanja ljudi sa boli do dna duše.

Ona to nikad neće zaboraviti.“ Harper je dobacila Knoxu iziritirani pogled. „Jesi li stvarno morao tresti plahte sa takvom jebenom egoističnom ludačom?“ Knox se tiho nasmijao. „Iskreno sam to požalio, i žao mi je što te ona toliko jako pokušava povrijediti. Ponudio bih da ju ubijem, ali ti bi mi samo rekla, kako bi radije sama riješila problem.“ Pritisnuo je nježan, poljubac isprike, na njena usta. „Zaboravi na nju. Ona nije važna. Nikad nije ni bila.“ Tanner se nacerio. „Aw, to je bilo slatko.“ Knox ga je prostrijelio mrkim pogledom. „Stvarno nije čudo što te Devon želi ubiti.“ Tannerov cerek se proširio. „Paklena mačkica to ne bi učinila.“ Harper je frknula. „Ti ustrajno vjeruješ kako je ona neka slatka mačkica koju možeš lako svladati. Jednog dana, taj stav će ti se obiti o glavu i izgrebati guzicu – doslovno.“ Činilo se da to uopće ne uzrujava Tannera. U stvari, izgledao je kao da bi uživao u tome.

Uvrnuto.

194

Oslanjajući se na kvaku Knoxovog kućnog ureda, tjedan dana kasnije, Harper je čekala dok on završi svoj poziv. Počeo je provoditi sve više i više vremena u palači, obavljajući sastanke preko telekonferencijske veze kad god je mogao. Znala je da je razlog tome, što su njegovi zaštitnički instinkti postajali sve teži za podnositi ih, i nagađala je kako je njegov demon također opušteniji, kad je ona u blizini. Njezin vlastiti demon svakako je više volio biti kod kuće, i imati Knoxa blizu.

Kad je on napokon završio poziv, izvila je obrvu. „Zaposlen?“ On nije samo ustao; nekako se ... elegantno odvio sa svog mjesta, i ona nije imala pojma zašto joj se to toliko svidjelo. „Nikada prezaposlen za tebe. Znaš to,“ rekao je Knox. Bebin um lagano je dodirnuo njegov – često je tako reagirao na njegov glas, i to bi ga pogodilo svaki put. Obišavši svoj stol, Knox je nagnuo glavu, napetost se skupljala u njemu, dok je upijao njen nervozan izraz lica. „Nešto nije u redu?“ „Ne. Samo ti nešto želim pokazati.“ Nasmiješio se kad mu je sinulo, i napetost u njegovim mišićima je nestala. „Napokon me puštaš da vidim?“ Odgurnula se od kvake. „Da. Spremna je.“ Knox je stavio ruku preko njenih ramena. „Vodi me.“ Nije ga pustila u dječju sobu nijednom, otkako ju je počela ličiti, želeći da to bude iznenađenje. Dopustila mu je da uradi par stvari, kao što je sastavljanje lijepog vilin konjica-mobila – i on je sumnjao da je to zato, što se htjela osigurati da se u nekoj mjeri i on osjeća uključenim – ali to je otprilike, bilo to.

On se nije žalio. Osjetio je da je ona od toga učinila svoj projekt i da je to dizajniranje njoj nešto značilo. Kako je htio da ona bude sretna, i kako mu je Meg objasnila da je to savršeno prirodan instinkt 'pravljenja gnijezda', dao je to Harper.

Kad su stigli do zatvorenih vrata dječje sobe, rekla je, „Ne zaboravi; ako ti se nešto ne sviđa, možemo to promijeniti.“ „Siguran sam da će mi se svidjeti.“ Okrenuvši kvaku, Knox je otvorio vrata ... i skoro je zinuo. Dovraga, žena je bila vrijedna, i njezin teški rad se isplatio.

Nečujno je hodao po mekanom, bež tepihu i prešao rukom preko stranice kolijevke. Kao komoda, stol za previjanje i stolica za ljuljanje, bila 195

je od svijetle, glatke borovine. Murali šumovitog krajolika ukrašavali su zidove boje limuna i vrata ormara, slažući se sa jorganom. Najupečatljivije umjetničko djelo bio je mural velikog, bijelog stabla, koji se protezao od poda do stropa.

Police od borovine bile su pune poklona, koje je dobila na zabavi za bebu – plišane životinje, baby monitori i uokvirena fotografija koja je prikazivala bebinu prvu slika sa ultrazvuka. Kanta za pelene i stolica za bebe, oboje također pokloni sa bebine zabave, bili su u kutu.

Povjetarac koji je dolazio kroz otvoreni prozor, zatreperio je bijelim zavjesama i zazvonio mobilom vilinog konjica, koji je visio iznad kolijevke. Soba je bila svijetla i prozračna, naročito sa toliko puno prirodnog svjetla. Kad je sunce obasjavalo limunske zidove, oni bi se pretvarali u dublju, nijansu sunčeve zrake. Stvorila je topli, smireni prostor koji je bio jednako pozivajući, koliko je bio udoban. On je sad bio izuzetno zadovoljan, što je prihvatio njen zahtjev da cijelu stvar prepusti njoj. „Bila sam zatečena kad su dostavljači sastavili namještaj, prije nego su otišli,“ rekla je. „Navikla sam na kutije iz kojih vire žice.“ Ipak, Harper je trebalo tjedan dana, da namjesti sobu točno onako kako je željela. Kladila bi se da su Tanner i Keenan bili na sedmom nebu, što je težak rad završio, jer ih je stvarno bila zaposlila. „Pa, što misliš?“ Okrenuo se licem prema njoj, i ponos na njegovom licu ju zagrije. „Mislim da si odradila nevjerojatan posao.“ Knox je ruke položio na njena ramena. „I mislim da je najbolja odluka bila, kad si odabrala da ju sama dizajniraš.“ Ona se nasmiješila, odahnuvši. „Drago mi je što ti se sviđa.“ On je nakrivio svoju glavu. „Bila si zabrinuta da neće?“ „Pa, ti si vrlo izbirljiv tip. Težak za ugoditi, na mnogo načina.“ Ovlaš je prešao svojim ustima preko njezinih. „Tebi nikad nije teško meni udovoljiti. Stvarno, volim što si učinila sa prostorijom, i mislim da će i beba to voljeti. Htio sam pitati, zašto mobil vilinog konjica? Sviđa mi se.

Samo sam znatiželjan.“ „Iz istog razloga zašto imam jednog tetoviranog na mom zatiljku.

Divim im se – unatoč tome što imaju kratak životni vijek i što su vrlo delikatni, ne dozvoljavaju da ih to ograničava. Plus, oni su vrhunski letači.

Svaka sfinga bi voljela biti vrhunski letač.“ A ona je htjela to za bebu; bila je malo zabrinuta da, kao i njoj, bebina krila neće doći prirodno. „Ah, razumijem.“ Knox je pokazao na kutiju i torbu kraj ormara. „Vidim da si sve pripremila.“ 196

„Da. Sve što moramo uraditi na veliki dan je odnijeti to dolje u dnevnu sobu.“ Odabrala je roditi kod kuće, što nije bilo neobično za demone.

Sviđala joj se ideja da je u svom vlastitom domu, poznatom mjestu gdje se osjećala udobno, opušteno i sigurno, dok prolazi kroz nešto, što će nesumnjivo biti pakleno iskustvo.

Ipak, njen glavni razlog zašto je izabrala porod u kući, bio je taj što se ne bi osjećala sigurno u bolnici. To će biti vrijeme kad je ona ranjiva, kad će Knox biti smeten, i kad do bebe neće biti teško doći – bez obzira koliko mjera opreza se poduzme. Zbog toga, ljudi bi mogli misliti kako je to dobro vrijeme za napad. Kod kuće, ona i beba će biti prokleto sigurnije.

Sve što je trebala za porod bilo je spremno u kutiji, zahvaljujući Meg – stare plahte i ručnici, prekrivači i plastične podloge između ostalog. Meg je također nabavila prijenosnu grijalicu da bebi bude toplo – navodno, njena kći je upotrebljavala jednu i to je bilo idealno.

Harper je ipak spakirala torbu sa higijenskim potrepštinama i odjećom za nju i bebu, ako slučajno bude komplikacija zbog kojih ju treba prebaciti u bolnicu. To je također značilo da neće morati slati Knoxa i Meg na zadatke da traže stvari koje bi htjela tijekom kućnog poroda; sve što će morati napraviti, je zgrabiti njenu torbu.

Rodgers nije bio protiv kućnog poroda, jer je posljednji pregled ultrazvukom pokazao da je beba stvarno naglo narasla. Više nije bila manja nego što bi trebala biti i, u stvari, sad je bila nešto veća nego je on očekivao. „Nervozna zbog poroda?“ pitao je Knox dok su izlazili iz dječje sobe, zatvarajući vrata iza njih.

Ugrizla se za usnu. „Da. Čitala sam o tome, čula nebrojene priče o tome, i voljela bih misliti da sam spremna, ali još uvijek brinem.“ Mrzeći što on to ne može popraviti za nju, Knox je rekao, „Pomoći ću kako god mogu. Reci mi što želiš i ja ću to ostvariti. Štogod trebaš da napravim, napravit ću.“ „Ne trebam da učiniš bilo što komplicirano. Samo budi tamo.“ Kad bi se mogla osjećati blisko i povezano s ovom osobom uz koju je bila sigurna, Harper je znala da bi dobro prošla kroz to.

Oslonio je svoje čelo na njezino. „Bit ću s tobom na svakom koraku, obećavam. A kad već pričamo o bebi, imam novosti. Jazbina organizira paradu u Podzemlju.“ Njeno čelo se naboralo. „Što?“ „Paradu u čast bebe.“

197

Harper je zastenjala. „Knox, vidio si kakvi su ljudi bili na proglašenju – puni pitanja, horor priča i neželjenih savjeta. Što više odmiče ženina trudnoća, to je sve gore. Kad je Heidina mama bila trudna, bilo mi ju je tako žao. Kao da ljudi ugledaju bebinu izbočinu i zaborave da postoji pristojnost. Komentiraju sve – što su njene grudi veće, težinu koju je dobila, što joj je lice punije, oticanje njenih članaka.“ Knox je češljao pogledom preko nje. „Meni ne smeta što su ti grudi veće.

Jedina težina koju si stvarno dobila, ona je koju si u početku izgubila. A tvoje lice nije podbuhlo. Ni tvoji članci ne izgledaju otečeni.“ „Nije u tome stvar, Thorne. Heidina mama je to dostojanstveno ignorirala, ali ja nemam njenu blagu narav. Radije bih opet imala prokletu zabavu za bebu, a to nešto govori.“ „Mislio sam da bi zabave za bebe trebale biti opuštajući događaji.“ „Ne kad ih priređuju vragolani, onda nisu.“ Kad mu je Jolene rekla da je organizirala bebinu zabavu za Harper, on je zamislio opuštajuće okupljanje koje uključuje budalaste igrice, grickalice, tortu od pelena i gomile oohh i aahhh, dok gosti sjede u krugu i gledaju buduću majku kako otvara njihove poklone. Ispalo je da vragolanska bebina zabava nije nimalo nalik tome.

Iako ga je Harper upozorila da će to biti bučan događaj, nije shvatio što je točno ona mislila dok nije kasnije stao ispred Joleneine kuće, i čuo kako se 'Ice Ice Baby' probija kroz otvorene prozore. Vragolani su imali Mimoza bar, DJ-a, karaoke, i zapaljen roštilj, i svi su ostali, osim Harper, do kraja zabave bili totalno pijani.

Ovijajući svoje ruke oko njenih ramena, Knox je protrljao svoj nos o njezin. „U redu, pitat ću jazbinu da otkažu paradu.“ Nakrivio je glavu kad se njeno čelo izbrazdalo. „Zašto ne izgledaš sretna zbog toga?“ „Jer se dio mene sad osjeća krivim i nezahvalnim. Ne želim uvrijediti jazbinu.“ Knox se zamalo tiho nasmijao. Na njenom mjestu, on se uopće ne bi osjećao krivim, ali Harper je imala mekano središte, zbog kojeg ona nikad neće biti sebična kao što je on bio. „Prije ću uvrijediti našu jazbinu otkazivanjem parade, nego tražiti od tebe da uradiš nešto što ne želiš.“ „Prestani biti tako dobar, kad sam ja tako cendrava.“ „Ti nisi cendrava. Čak kad bi i bila, rekao bih da imaš svako pravo to biti. Puna si hormona i u poodmakloj trudnoći, zbog čega se osjećaš kao na rubu. Nitko na rubu ne želi imati posla s ničime što ih uzrujava.

Također si pretjerano zaštitnička prema bebi, pa je savršeno prirodno što ne želiš strance oko sebe – pogotovo strance koji bi mogli pokušati 198

dodirnuti tvoj stomak.“ Ni Knoxu ni njegovom demonu ta se ideja nije svidjela. „Ti stvarno ne misliš da sam napeta i nerazumna?“ „Ne, ne mislim. Pretpostavljam da je tvoj demon isto tako nemiran i blizu pucanja – iz onog što sam čuo, to je prilično normalno tijekom trudnoće. Samo sam mislio da bi možda htjela izaći iz kuće. Toliko si naporno radila na dječjoj sobi da, osim bebine zabave, nisi nigdje bila.

Odlučno si tvrdila da ćeš poludjeti, ako cijelo vrijeme budeš u kući.“ Harper se namrštila. „Mislila sam da ćeš biti sretan što nisam nigdje odlazila.“ „Saznajem kako mi se ne sviđa kad ti činiš bilo što, neuobičajeno za tebe – to me zabrinjava. Meg me uvjerila da ti svijaš gnijezdo i kako se zbog ničeg ne trebam zabrinjavati, ali uvijek ću brinuti za tebe.“ Harper je razmislila o tome na trenutak. „Zapravo bi moglo biti dobro za mene da napustim kuću i izađem malo na zrak. I moglo bi biti najbolje da svi vide kako sam trudna i zadovolje svoju znatiželju, tako da svi ne bulje u mene, ako zbog nekog razloga budem morala otići u Podzemlje.“ „Moglo bi biti,“ složio se, pazeći da ju ne gura ni u jednom pravcu. „Smeta me što ljudi možda misle da se skrivam – u tome bi onaj tko se zajebava s nama stvarno uživao. Također bi nas dvoje izgledali slabi.“ Što je upravo bio razlog zašto nije htjela dugo ostajati u vili, podsjetila je samu sebe. „Osobno, ja previše ne marim što drugi ljudi misle. Ali mi je stalo da ljudi ne povjeruju kako sumnjam u svoju sposobnost da te zaštitim.“ Harper je uzdahnula, i ramena joj se objesila. „Kad je parada na rasporedu?“ „Za tjedan dana.“ I to je značilo da će njen stomak biti još veći za taj događaj. Sjajno. „Ići ću, ali ne mogu obećati da ću dugo izdržati, ili da će onaj tko me uzruja odšetati nepovrijeđen.“ „Ne brini; mislim da se nitko ne želi stvarno petljati s trudnom demonicom.“ Hormonalne i netolerantne, nisu se uopće dobro nosile sa sranjima. Harper nije bila strpljiva sa sranjima i kad se najbolje osjećala. „Trebat će mi nova haljina.“ „Većina žena te riječi ne bi razdraženo izgovarala.“ „Ja nisam većina žena. Također nisam raspoložena za odlazak u šoping centar. Leđa me bole i zglobovi su mi bolni.“ On je nježno masirao njena leđa. „Neka ti onda Raini nešto izabere, kao što je učinila kad ti je trebala haljina za objavu.“ 199

Raini je uistinu bila dobra u izboru odjeće za ljude. Harper se pitala, da li je razlog što je succuba uživala u biranju lijepe odjeće za druge, bio taj što je vrlo rijetko kupovala nešto za sebe. „Dobro,“ popustila je Harper, gladeći rukama njegova prsa. „Ali očekujem nekakvu čokoladnu nagradu.“ „Mogu to srediti.“ Brzo ju je poljubio. „Sutra.“ Još jedan poljubac. „Sad idemo pod tuš.“ „Radije bih igrala Goli Twister.“ On se nasmijao. „Držati korak sa tvojim seksualnim nagonom moglo bi me ubiti.“ „Ima i gorih načina za umrijeti.“ Uistinu ih je bilo. „Znaš što sam upravo shvatio?“ Na zvuk njegovog 'seksi glasa', Harper je zadrhtala. Bio je sav mračan, dominantan i hipnotizirajući. „Što?“ Zagrebao je zubima preko njene ušne školjke. „Nismo krstili garderobu.“ Harper je progutala. „To je gadan previd s tvoje strane. Užasan, čak.

Mislim da to trebamo ispraviti.“ „Ne bi bilo u redu ako ne ispravimo.“ Zaronivši rukama u njenu kosu, poljubio ju je. Lickao u njenim ustima. Sisao njen jezik. Ugrizao njenu usnu. Uzimao i kušao i dominirao. Cijelo vrijeme, tjerao ju je u njihovu sobu i zatim do garderobe. Zaustavivši se kraj sofe, rekao je, „Želim ono što je ispod te odjeće. Skini ju.“ Malo omamljena tim vrućim, snažnim poljupcem, Harper je svejedno uspjela odbaciti svoju odjeću bez posrtanja ili gubljenja ravnoteže. Bila je poprilično zadovoljna samom sobom zbog toga. „Ovo je dio gdje se i ti skineš.“ Prešao je člancima niz njeno grlo. „Ima nešto što mi se sviđa u tome kad si ti gola, a ja potpuno obučen. Ne znam što je to." Zatvorio je šaku oko njene dojke, stiskajući je baš onako kako je ona voljela. Izvila se u njega, grabeći njegove ruke. „Jebat ću te, Harper. Želim da jako svršiš za mene. Želim da osjetiš moj kurac kako pulsira u tebi. Želim da osjetiš štrcanje moje sperme duboko u sebi. Ali prije svega, želim te gledati kako pušiš moj kurac.“ Pokazao je bradom na crnu kožnu sofu iza nje. „Sjedi.“ Pa sad. S motorima pod ludo punim gasom, Harper se uzmakla do sofe i sjela.

Knox je došao do nje. Bez pitanja, otkopčala je njegov rasporak - ne brzo i nespretno, već polako i vješto. Njegova kita je iskočila, ali ona se nije

200

pomakla. Čekala je njegove upute. On je provukao prstima kroz njenu kosu. „Možeš biti tako dobra djevojka kad to želiš biti, zar ne?“ Harper se nasmiješila. Oh, ona može biti vrlo, vrlo dobra djevojka. To se samo nije često događalo.

Skupljajući njenu kosu u svojim rukama, Knox je povukao. „Otvori za mene.“ Učinila je to i on se zabio u njena usta. „Puši jako. Tako je.“ Nije joj trebao reći što da uradi ili kako da to uradi. Znala je točno što mu se sviđalo i kako mu se sviđalo. I to mu je davala. Plesala svojim jezikom oko njegove kite. Sisala toliko jako, da su joj se obrazi uvlačili. Gutala da bi on mogao osjetiti njeno grlo, kako se steže oko njega.

Koristeći njenu kosu kako bi ju držao u mjestu, on je preuzeo stvar i jebao njena usta. Ona nije prigovarala, nije mu se opirala. Nije se pomakla, osim što je vukla noktima po njegovim bedrima. Osjetio je izdajničke trnce pri dnu svoje kralježnice i znao da mora prekinuti. Izvlačeći se iz njenih usta, trgnuo je njenu glavu unazad i pratio njene otečene usnice svojim prstom. „Koliko si vlažna?“ „Zašto to sam ne provjeriš?“ „Mislim da hoću. Gore.“ Pomogao joj je da ustane i ljubio ju po vratu. „Želim znati koliko si vlažna. Pokaži mi.“ Razumijevajući, Harper je umočila prst u sebi i onda ga podigla prema njemu. Očiju prikovanih uz njene, uzeo je sjajni prst u svoja usta i posisao ga. Ona je polizala svoju donju usnu, gledajući dok je sirova potreba gorjela u njegovim očima. Bože, nadala se da ju neće početi zadirkivati.

Otkako je ušla u posljednju fazu svoje trudnoće, imala je brži okidač od uobičajenog. Upravo tad, morala je biti izjebana. Ne zadirkivana. Ne poigravana. Jebana. „Klekni na sofu i drži se za zadnju stranu.“ Od sreće plešući u svojoj glavi, Harper se okrenula i učinila kako je rekao. Pustila je oči da joj se zaklope, dok je on vukao jezikom uz njenu kralježnicu, završavajući svoje putovanje gricnuvši njen zatiljak. „Knox.“ Nijemo je zinula kad je on uronio prst u nju i zavrtio njime. „Namočena, baš onako kako mi se sviđaš.“ Zavrnuo joj je kosu u konjski rep, povukao glavu unazad, i zabio svoju kitu duboko u njenu pičkicu. Opsovao je kad su ga njeni zidovi tijesno stisnuli, i ona ispustila jedan od onih grlenih jecaja, od kojih su ga jaja boljela. „Volim taj zvuk.

Da vidimo mogu li ga opet izvući.“ Polako se vratio unazad i zatim opet zabio u nju. „I evo ga.“ Knox ju je snažno jahao. Pumpao u nju brzo i duboko, kao da mu nikad neće biti dovoljno. I nikad neće. Nikad. Uvijek će trebati i žudjeti za njom, 201

žudjet će za ovim. Neće biti važno jesu li zajedno godinama, desetljećima, stoljećima – čežnja koja je gorjela u njemu nikad neće nestati. On to nije ni htio.

Kad je njena pičkica počela podrhtavati oko njegovog kurca, on se umirio i lagano povukao njenu kosu. „Ne još. Ti ne svršiš dok ja ne svršim, a ja još nisam spreman napustiti ovu pičkicu.“ Harper je zatresla glavom, sigurna da ne može još dugo izdržati. „Ovo će se dogoditi s tobom ili bez tebe, veliki.“ „Čekaj na mene,“ zatutnjao je u njeno uho. Znao je da hoće. Znao da će izdržati ako ju on to traži. Znao da će to učiniti samo zato jer bi mu ugodila, i on je to jebeno volio.

Harper je zasiktala kad su se njegovi zubi zarili u njezin vrat i on opet počeo nabijati u nju. Ne jer je ugriz bio bolan, nego zato što joj se sviđao ubod boli i on je bocnuo orgazam protiv kojeg se borila. Svaki udarac njegove kite bio je gladak, siguran, i posesivan. Svako malo, usporio bi tempo i par puta se lagano zario, ali onda bi nastavio pumpati u nju brzo i jako – držeći ju izvan ravnoteže. „Knox, ozbiljno, ne mogu se boriti protiv toga.“ „Ali hoćeš.“ Zabio se još jače, stiskajući zube dok se njena pičkica žarila i stezala. Njegovo vlastito otpuštanje tutnjalo je prema njemu, i Knoxovi prsti se zabili u njen bok. Povlačeći njenu kosu, eruptirao je u njoj, režeći, „Sad.“ Harper je pustila zagušujući stisak kojim je držala svoj orgazam.

Napetost unutar nje puknula je kao elastična gumica. Njeno otpuštanje eksplodiralo je kroz nju, divlje i intenzivno. Vrištala je, jašući ga dok se nije presavila preko sofe, sa jedva toliko snage koliko ima jedna njoka.

Knox je poljubio stražnju stranu njenog ramena, uživajući u osjećaju treperenja njene pičkice oko njega, dok je silazila sa svog orgazma. „Jesi okej?“ „Tvoja kita je nevjerojatna.“ Zatečen, tiho se nasmijao.

Harper se samo nasmiješila.

202

Gledajući kroz prozor od poda do stropa na penthouseu, koji joj je pružao nevjerojatan pogled na Podzemlje, Harper je grickala svoju usnu. „Oni stvarno nisu trebali sve ovo napraviti.“ Knox je došao iza nje i položio ruke na njen stomak, dok je nosom dirao njen vrat. „Jazbina je uzbuđena zbog nas. Žele pokazati njihovu podršku.“ „Pa, svakako su ju iskazali.“ Tamo je bilo balona, traka i zastava sa čestitkama posvuda. Podzemlje je bilo krcato. Pločnici su bili natrpani pješacima koji su stajali rame do ramena, iza užeta. Neki su balansirali sa djecom na njihovim ramenima, dok su drugi ohrabrivali svoje klince da sjednu na rub kolnika. Nekoliko se grupa maloljetnika popelo na krovove trgovina, odakle su imali bolji pogled.

Harper je mogla lako vidjeti Raini, Devon, Khloë i Jolene, kako stoje u prvom redu nedaleko od studija, jedući burgere. Martina, Beck i Ciaran stajali su iza njih, grickajući hot-dogove. U stvari, većina gomile jela je hranu od uličnih prodavača. Čistači ulica kasnije će imati posla.

Knox je nježno okrenuo Harper prema sebi. „Izgledaš prekrasno. Raini je dobro izabrala.“ Mislio je kako svilena, ledeno-plava haljina savršeno pristaje Harper. „Sviđa mi se što imaš raspuštenu kosu.“ Volio je njenu kosu; volio provlačiti prste kroz nju i osjetiti ju kako prelazi preko njegove kože. „I sviđa mi se što nosiš nove naušnice koje sam ti kupio.“ Lupnuo je jedan od visećih dijamanata. „Lijepe su. Hvala ti.“ Harper je prešla prstima duž njegove glatke čeljusti, udišući ga. Ispod mirisa njegove božanstvene kolonjske bili su mirisi drvenog voska, mirisnih ulja, i čistog rublja. „Nije pošteno da ti možeš izgledati tako seksi da mi sline cure, bez imalo truda.“ Bez gela za kosu, bez lažnog tena, bez kozmetičkih proizvoda ikakve vrste osim kolonjske – on je, u biti, samo navukao jedno od svojih dizajnerskih odijela, kratko počešljao kosu, navukao svoje sjajne cipele, i – bam – bio je spreman i za pojesti.

Knoxove usne se iskrive. „Seksi da ti sline cure? Sviđa mi se to.“ „Da? Samo sam iskrena.“ Stvarno, on je bio izvan njene lige, ali Harper neće time razbijati glavu. Ako je on rekao da je ona ono što on želi, tko je ona da se raspravlja? Ipak, trebat će joj vremena da se navikne na njegov način života – na svu pažnju, luksuz i društvenu moć.

Prije Knoxa, nikad nije iskusila vrstu dekadencije kojom je on bio okružen. Penthouse u kojem su stajali bio je savršen primjer. Kao palača, 203

bio je to vrhunac luksuza sa visokim stropovima, mramornim podom, predivnim slikama, i namještajem izrađenim po mjeri, koji je odgovarao Knoxovom elegantnom, muževnom stilu. On nije imao samo uobičajene sadržaje. Ne, imao je također i ured, teretanu i saunu.

Osjetivši naročito snažan udarac na ruci koju je položio na stranu njenog stomaka, Knox je rekao, „Ne mogu razaznati da li je to bio pozdrav ili se bebi jednostavno ne sviđa pritisak moje ruke.“ U svakom slučaju, njegovom je demonu to bilo zabavno. „Ma ne, mislim da se klinac samo pokušava udarcima probiti van.“ Knox je nježno masirao njen stomak. „Nevjerojatno je pomisliti da ćemo ga za samo pet tjedana držati u rukama.“ Bila je to zastrašujuća, pa opet stimulirajuća pomisao, i on se radovao tome. Bio je također nervozan. Čuo je toliko priča o demonskim porođajima koji su se zakomplicirali, i mrzio je pomisao na nju u bolovima. Ipak, nikad joj neće dozvoliti da vidi tu tjeskobu – to nije bilo ono što je ona trebala od njega. „Vrijeme je tako brzo proletjelo.“ „Jest, što je iznenađujuće jer sam očekivala da ću osjećati kao da se cijelo vrijeme vuklo. Znaš, također sam iznenađena što biće, koje je staro i seksualno aktivno kao ti, nema već bar jedno dijete.“ „Uvijek sam bio iznimno oprezan da koristim zaštitu. Mislim da ne bih mogao vjerovati nikome drugom osim tebi, da nosi i brine se za moje dijete.“ Njegov demon svakako ne bi mogao. „Nemoj biti sladak. Rasplakat ćeš me.“ Ovio je ruku oko njene brade. „Nemoj plakati. Mrzim vidjeti te da plačeš, čak i kad znam da su to samo hormoni na djelu.“ „Onda se vrati na trenutne probleme i skreni moje misli.“ „Okej. Sama parada neće dugo trajati. Napravit ćemo brzi krug po Podzemlju – “ „Reci mi da se nećemo voziti na svjetlucavom splavu,“ preklinjala je.

On se tiho nasmijao. „Ne svjetlucavom splavu. Nakon što završimo krug, idemo u Ice Lounge i tamo odmaramo do kraja proslave. Ne sumnjam da će ljudi dolaziti i pričati s tobom, ali barem ćeš udobno sjediti i biti dobro čuvana kad to učine.“ „Mogu li Jolene, moja obitelj, i cure tamo se naći s nama?“ „Da, već sam ih stavio na VIP listu gostiju. Oni bi već trebali biti u VIP odjeljku, dok mi tamo stignemo.“ „Hvala ti.“

204

„Ne moraš mi zahvaljivati. Ti si moja. Uvijek ću ti dati što trebaš.“ Osjetio je bebu kako se opet pomiče. Ovog puta, bilo je kao da se okrenula ispod njegove ruke. „Ovaj mali je svakako aktivan večeras.“ „Kao što sam rekla, želi van.“ „Za pet tjedana, ispunit će mu se želja.“ Poljubio ju je i progovorio uz njena usta, „Volim te, dušo.“ „I ja volim tebe.“ Začuvši ping, Harper se okrenula da pogleda u privatno dizalo, koje je bilo izravan ulaz u apartman. Vrata su se kliznuvši otvorila, otkrivajući sva četiri stražara, izgledajući elegantno i na oprezu. „Sve je na mjestu,“ Levi im je rekao. „Vrijeme za pokret.“ „Spremni smo.“ Knox je provukao prste kroz njene i poveo ju kroz prostrani ulaz u dizalo. Stražari su se pomakli uz četiri zida kako bi napravili mjesta, svi im kratko klimnuvši.

Kad su se sjajna metalna vrata zatvorila iza njih, Harper je izdahnula. „Baš ste zgodni, društvo.“ Svaki od stražara nestrpljivo ju je pogledao. „Oprostite, oprostite, usredotočeni ste na to da izgledate zastrašujuće i nepristupačno. Ne brinite; to ste savladali.“ Dizalo je šumilo dok su se spuštali. Zaustavilo se vrlo glatko, uz zvono, i vrata su se kliznuvši opet otvorila. Bez riječi, dva stražara su preuzela vodstvo, a drugi ostali iza njih, dok su prolazili kraj recepcije i izašli kroz automatska vrata.

Harper je tiho zazviždala na prizor koji je zatekla. Mnoštvo ljudi je čekalo, svi obučeni u blještave kostime. Tamo je bilo akrobata, navijačica, hodača na štulama, plesnih grupa, mažoretkinja i bacača zastava. Još bolje, tamo je bila grupa demona na Harley Davidsonima. Harper je bila totalno ljubomorna što se ne može voziti na jednom od njih ... sve dok nije shvatila da ju Knox vodi prema prekrasnoj kočiji koju su vukla dva bijela, dobro građena konja. „Wow,“ udahnula je. Harper je uvukla zrak. Voljela je miris konja – sijeno, komadići drveta, sunce, prašina i dašak kože.

Tanner je otvorio vrata kočije i ispružio ruku. „Ja ću ti pomoći, budući si izazovne veličine.“ „Hej,“ zaigrano je zacviljela, dopuštajući mu da joj pomogne smjestiti se u kočiju. Nije bila nimalo iznenađena raskošnom unutrašnjosti sa kožom krem boje, Knox je uvijek putovao sa stilom.

Knox je kliznuo unutra kraj nje i podigao obrvu. „Pa?“ „Ovo je prilično nevjerojatno,“ rekla mu je. „Nikad prije nisam bila u kočiji koju vuku konji.“ „Stvarno? Dobro. Sviđa mi se upoznavati te s novim stvarima.“ 205

„Pa, ovo ti je ogroman uspjeh.“ Primijetila je da su četiri stražara okružili kočiju; Levi i Larkin stajali su s desne, dok su Tanner i Keenan stali s lijeve strane. „Nagađam da će nas oni čuvati cijelo vrijeme.“ „Ispravno nagađaš. Nikad neću riskirati sa tvojom sigurnosti, Harper.

Izvođači su pripadnici naše jazbine, ali to ne znači da im vjerujem tako blizu tebi. Tijekom parade, neki od izvođača bit će ispred nas; drugi će nas slijediti. To znači da smo, u osnovi, okruženi, pa ako se pojavi prijetnja, zato su ovdje stražari i članovi Sile u patroli.“ Nije bila ni najmanje iznenađena koliko su jake bile njegove mjere osiguranja. „Onda si učinio sve što si mogao. Hajde da to obavimo.“ Knox je nekome kimnuo, i zatim se čuo glas preko zvučnika, označavajući početak parade. Veliki pljesak odzvanjao je kroz Podzemlje.

Onda su se svi oko njih počeli kretati.

Harper je zamalo poskočila, kad je orkestar limene glazbe bučno oživjeo. Činilo se da ritam bubnjeva vibrira u njenim prsima, dok je kočija glatko izlazila na strip. Tamo je bilo trubljenja, zviždanja, vikanja i smijanja. Neki su bacali konfete, dok su drugi bacali slatkiše, slikajući svojim mobitelima.

Kad se kočija približila studiju, Harper je sjala kad je krajičkom oka ugledala cure i svoju obitelj. Trubeći i skačući, mahali su kao poludjeli.

Jolene je vrlo kraljevski mahnula, zbog čega se Harperin demon nasmiješio.

Dok su izvođači i kočija nastavljali put niz strip, članovi Sile su zadržavali publiku iza konopca i osiguravali da svi izvođači kreću dalje dovoljno brzo. Cijelo to vrijeme, njihove oči su tražile potencijalne prijetnje.

Sagnula se prema Knoxu. „Uzimajući u obzir da sam nervozna, ne bih trebala biti gladna od mirisa kokica, prženog luka i mesa sa roštilja.“ Njene su riječi bile skoro zagušene vikanjem, orkestrom limene glazbe, klopotanjem konjskih kopita i tutnjavom Harleyevih motora.

Knox je izbacio konfete iz njene kose. „Jest ćemo kad ovo završi.“ Zadovoljna time, Harper je nastavila mahati dok je parada išla dalje.

Njeno je lice zapravo boljelo zbog fiksiranog osmijeha, dok su prolazili ono što se činio kao beskonačan niz barova, restorana, trgovina, kafića, hotela i kockarnica. Ljudi su mahali sa njihovih hotelskih balkona, i neki su čak visjeli sa pamučnih zastava sa čestitkama. Harper im je mahala natrag, zbog čega se osjećala totalno čudno ali bilo bi nepristojno da im ne uzvrati.

206

Sva ta galama, blještavi kostimi i slasni mirisi hrane sa uličnih štandova, bili su osjetilno preopterećenje – njen je demon bio nestrpljiv da to završi.

Harper je sumnjala da bi se mogla onesvijestiti od olakšanja kad bude gotovo.

Pokušala je uspostaviti kontakt očima s djecom, zabavljena činjenicom kako uzbuđeno su izgledali. Jedno dijete uhvatilo je njenu pažnju, jer nije skakalo ni mahalo. Bolje pogledavši, shvatila je da je to McCauley. Zurio je ravno u nju, očiju praznih kao i uvijek. Prošli su ju trnci, i ona je zadrhtala.

Knox je usta naslonio na njeno uho. „Što nije u redu?“ „Ništa. Upravo sam vidjela McCauleya.“ „Vjerojatno ga je Elena dovela.“ „Da, i ja tako mislim.“ Otresavši svoju nelagodu, Harper je nastavila mahati i smiješiti se gomili. Prošlo je još pola sata dok parada nije napokon završila, i ona je bila tako sretna što može spustiti svoju bolnu ruku i odbaciti taj Barbie smiješak.

Na Knoxov zahtjev, demon koji je upravljao konjima odvezao ih je do Ice Loungea. Bio je to otmjen bar u kojem Harper zapravo nije bila prije.

Kad je ušla, mogla je samo zinuti. Bilo je to kao ući u ogromnu Aljasku špilju, samo što je led bio potpuno sintetički i temperatura je bila topla.

Isklesane stolice bile su od iste bijele kože, kao i stolci na okretanje poredani uz bar, ali činilo se da su to jedini, pa, normalni komadi namještaja. Kupolasti bar, stolovi, čaše, skulpture, čak i sami zidovi, bili su napravljeni od umjetnog leda.

Strop je svjetlucao u bojama Aljaskih polarnih svjetala – bilo je to ozbiljno prekrasno gledati. Boje su se odbijale od zidova, zbog čega se led ponekad činio obojan. Uz to, bilo je nekakvo svjetlo unutar svakog stola, pa su lažno-ledene kocke blistale.

Ukratko ... „Ovo je mjesto jebeno fenomenalno.“ Čak je i njen demon bio impresioniran. „Drago mi je da ti se sviđa,“ rekao je Knox dok ju je vodio između natrpanih stolova do VIP područja, gdje su kožne sofe bile poredane uz zidove. Kao što je i predvidio, Jolene, Beck i Harperine suradnice su već bili tamo, s pićima u rukama. Svi su ustali, cerekajući se.

Jolene je jednom rukom povukla Harper u zagrljaj. „Zdravo, srce.

Laknulo ti što je gotovo?“ „Toliko da bih mogla zaplakati od radosti,“ iskreno će Harper.

Jolene se nasmijala. „Knox, uvijek je zadovoljstvo.“

207

On je kimnuo. „Jolene, dobro te je vidjeti.“ Nakon što su svi razmijenili pozdrave, Knox je poveo Harper do ugla nepregledno dugačke sofe, gdje će ona biti okružena i izvan dosega. Stražari su im se pridružili i smjestili uokolo VIP područja, ali također su pažljivo promatrali gomilu lukavim očima.

Harper je pogledala uokolo. „Gdje su Martina i Ciaran?“ „Martina obrađuje gomilu,“ odgovorila je Jolene. Prijevod: džeparila je. „A Ciaran čavrlja s nekom djevojkom kod bara.“ U tom trenutku, pojavio se poslužitelj, preuzeo Knoxovu i Harperinu narudžbu, i zatim otišao.

Raini je miješala svoj koktel, dok je govorila Harper. „Bože, bilo je super čudno ne vidjeti te svaki dan.“ Devon je klimnula. „Nemoj ovo krivo shvatiti, ali ja uistinu nisam očekivala da ćeš mi toliko nedostajati.“ Harper je frknula. „Hvala, valjda.“ Tanner se nacerio Devon. „I ja sam tebi nedostajao. Priznaj.“ Paklena mačka podrugljivo se nasmiješila. „Ili bih samo mogla umjesto toga šutnuti tvoju kitu.“ „Znači razmišljala si o mojoj kiti, ha. Ne brini; i ona razmišlja o tebi cijelo vrijeme.“ Devon se okrenula prema Harper, rukom čvrsto stiskajući svoju čašu viskija sa sodom. „Ako ga ti ne dokrajčiš, ja hoću.“ Harper je umorno uzdahnula. „Tanner, prestani se igrati sa životom.“ On ju je ignorirao, naravno, i nastavio njuškati Devoninu kosu. „Hajdemo, treba nam slika,“ najavila je Khloë. Keenan je doslovno odjurio izvan dosega, a vragolanka je prevrnula očima. „Ohladi, Keenan, želim samo jednu s nama curama. Larkin, to i tebe uključuje.“ Demonice su se sve zajedno okupile i smiješile, dok je Khloë uslikala nekoliko fotografija. Raini i Devon su zatim učinile isto sa svojim mobitelima. „Čula sam o zabavi za bebu,“ rekla je Larkin Khloë. „Da je Harper pričala o bilo kome drugome, a ne o tebi, mislila bih da se zeza, kad je rekla da si zavezala pelene na svoja stopala i pokušala skijati niz Jolenein hodnik.“ Keenan je osuđujući zatresao glavom. „Nije se zezala. Bio sam tamo.“ Bio je na tjelohraniteljskoj dužnosti s Tannerom.

Khloë je bijesno gledala u incubusa. „Nemoj me tako gledati. Kao što vidiš, imam pametni telefon s kamerom i ne bojim se upotrijebiti ga.“

208

Poslužitelj im se približavao, držeći poslužavnik visoko dok je migoljio kroz gomilu. Kad je napokon stigao do njihovog stola, stavio je dva kvadratna podmetača na stol od umjetnog leda i zatim pažljivo spustio Harperinu vodu i Knoxov gin i tonic. Odlazeći, skoro se zabio u Milu, koja je bila sa grupom ljudi koje Harper nije prepoznala.

Levi je samo Mili dopustio da prođe, ali izgledalo je da se ostali nisu uvrijedili. „Knox, Harper, samo sam osobno htjela čestitati.“ Mila se iskreno, ali rezervirano osmjehnula Harper. „Dobro je vidjeti da si u redu. I tvoja kosa izgleda tako sjajno i zdravo.“ Vidiš, rekao je Knox. Neće svi govoriti grube stvari. „Moje grudi su bile puno veće od tvojih kad sam bila trudna,“ nastavila je Mila. „Ipak, još ima vremena za tvoje da narastu. Ali tvoja leđa se čine malo veća, pa je barem to.“ „Da, barem je to,“ rekla je Harper.

Rekla sam ti da će se ovo dogoditi.

Knox je taktično promijenio temu i nedugo poslije, Mila i njeni gosti su otišli. Harper mu se zahvalno osmjehnula. Tijekom slijedećih pola sata, morao je to učiniti nekoliko puta. Ipak, nije uvijek uspijevalo. Neke je ljude bilo totalno nemoguće omesti, kao npr. Raulovu djevojku koja je mljela o trudnoći svoje prijateljice i zatim upitala, „Mogu li dodirnuti tvoj stomak?“ „Ovisi jesi li voljna platiti naknadu,“ rekla je bezizrazno Harper.

Njeno čelo se naboralo. „Što?“ „Ništa.“ Raul je kašljem prikrio svoj smijeh. „Bilo je sjajno pričati s vama obojima. Nadam se da ćemo to uskoro ponoviti.“ Harper se nije mogla natjerati da uzvrati osjećaj, što je izgleda samo još više zabavilo Raula.

Devon je zatresla glavom čudeći se, kad su otišli. „Neki ljudi mogu biti tako nepristojni.“ Khloë je frknula. „Kaže osoba koja stalno poseže rukom da bi pogladila njenu izbočinu.“ „Pa, ja barem povučem ruku natrag.“ Bila je dobra stvar što je to činila, pomislila je Harper, jer njen demon ne bi dobro reagirao, unatoč činjenici da je donekle vjerovao Devon.

Trenutno, bio je na rubu i htio otići s tog mjesta, daleko od svih stranaca oko njega. Uskoro, Harper ga je uvjeravala.

Kako su sati prolazili, sve više ljudi je prilazilo da prenesu svoje čestitke i pitaju za Harperino zdravlje. Naravno, bili su također puni pitanja – da 209

li zna spol djeteta? Jesu li izabrali neka imena? Neće li biti zabavno ako se ispostavi da Harper nosi blizance? Ne, zapravo, neće biti zabavno. Uopće.

Njen se demon ukočio kad se približila Polly – sjećao se nje sa objave, i nije mu se sviđalo kako je bila znatiželjna.

Pollyine oči se rašire. „Wow, tvoj stomak je velik.“ Harper je trepnula. „To te iznenađuje?“ Halo, trudnica. „Ma to je samo zato što si sve veća svaki put kad te vidim.“ Um, nije li to tako i trebalo funkcionirati? „Izgledaš sad kao da ćeš se raspuknuti svake sekunde.“ Kakav je to bio udarac za ego. „Pa, ne brini; beba još nije sasvim spremna za svoj prvi nastup.“ „Kladim se da je tvoj seksualni nagon ogroman. Kod moje sestre je bio.“ „Stvarno?“ Molim te prestani pričati, Harper se jedva suzdržala da ne doda. Osjetila je Knoxovu zabavljenost i htjela ga ispljuskati. „Oh, da. Znaš, moj Raymond je rekao kako je oduvijek maštao o tome da se seksa sa trudnicom. Mi svi imamo svoje fantazije, ali neke Raymondove stvarno me iznenađuju. Osobno, ne razumijem kakva bi uopće mogla biti privlačnost seksa sa trudnicom, ali ... “ Presjekla se, kao da je upravo shvatila da bi mogla uvrijediti Harper.

U tom trenutku, Khloë, Raini i Devon – koje su sve bile apsolutno komirane nakon par sati ispijanja žestica – praktički su se savijale od nijemog smijeha.

Duboko udahnuvši, Harper je rekla, „Dobro, pa, mislim da možemo reći da smo službeno došli do kraja ovog razgovora.“ „Da,“ rekla je Polly drhtavo se osmjehnuvši. „Prije nego odem, da ti udijelim mali savjet ... “ Oh, Bože, molim te nemoj, Harper je htjela reći. Umjesto toga, strusila je svoju vodu kao da je bila tekila. Dok je slušala kako Polly priča o širokim ramenima svog sina, upotrebi forcepsa i posljedičnoj konusnoj glavi, zgrabila je Knoxovu ruku. Koliko god volim neželjene savjete, moraš ju zaustaviti.

Knox je masirao Harperin zatiljak, dok je stručno preusmjerio razgovor uključivši Jolene, koja je ubrzo uspjela poslati Polly dalje. Okej, bila si u pravu, popustio je. Čini se da ljudi trudnički stomak vide kao zeleno svjetlo da govore neprilične stvari.

Harper je klimnula, smirujuće udahnuvši. Upalilo je, ali ta smirenost ju je brzo napustila, kad je ugledala nikog drugog nego Thatchera, Jonasa i Aletheu kako prilaze. Dupinka se smiješila, ali njene su oči bile tvrde. Ipak, to nije bilo ono što je uhvatilo Harperinu pažnju; bilo je to koliko je ona 210

blizu Thatcheru – oni su međusobno narušavali svoje prostore na vrlo intiman način. Mislim da Thatcher praši dupinku.

Knox je trepnuo. To je zvučalo krivo na nekoliko razina.

Levi je nevoljko propustio troje demona, uputivši svakom od njih upozoravajući pogled kojeg su zamijetili. Očito je, pak, Alethea svoj odlučila ignorirati, jer je pokazala na Harperin stomak i rekla, „Dakle, to se dogodilo s mojom loptom za plažu!“ Ostali su svi šokirano uvukli dah.

Totalna. Jebena. Kučka. Harper je samo prazno zurila u nju. Ona želi da ju udarim, zar ne? Potpuno to sad kužim. Njen demon je zarežao, želeći izroniti i isporučiti vlastito upozorenje. Harper ga je jedva uspjela zadržati da se ne pojavi.

Knox je umirujući trljao njeno bedro, ali nije rekao ni riječ Alethei. Nije ni morao – njegov ledeni pogled bio je dovoljan da ona problijedi.

Djevojke su kliznule naprijed na svojim mjestima, izgledajući spremne da nasrnu. Khloë je čak zasukala nepostojeće rukave, kao da se sprema zadati solidan udarac. „Alethea,“ Jonas ju je ukorio ispod glasa. Zatim je nabacio obojima, Knoxu i Harper, široki ali nespretan osmijeh. „Ispričavam se za sestrino ponašanje.“ „Primijetila sam da to često radiš,“ odrezala je Jolene.

Jonasova usta su se stisnula. „Ovdje smo u miru. Došao sam vidjeti kako je Harper.“ „Dobro sam, hvala,“ rekla je Harper. „Pretpostavljam da jedva čekaš kraj trudnoće,“ vrdao je Thatcher, sjena osmijeha na njegovom licu. Činilo se da on istinski pokušava započeti razgovor.

Harper je klimnula. „Teško je vozati loptu za plažu posvuda,“ rekla je suho, uzimajući Aletheinu šalu i prisvojivši ju. Drugi su se nasmijali i kao što se Harper i nadala, Alethea se od ljutnje zajapurila. Super. „Ja ne mislim da je tvoj stomak zapravo toliko velik,“ rekla je Raini. „Ne za nekoga tko ima još samo pet tjedana prije nego beba stigne.“ Devon je klimnula. „I ja sam mislila istu stvar.“ Knox je položio svoju ruku preko Harperine, posesivno odmarajući ruku na njenom bedru. Beba je uzrujana. Samo kratak dodir njegova uma, bio je dovoljan da Knox pokupi vibru iritacije.

Znam, rekla je Harper. Ne znam da li se moje emocije prenose na njega ili samo bude uzrujan, jer sam ja uzrujana.

Thatcher je pogledao Knoxa, nostalgičnog izraza lica. „Gledati rođenje svojeg djeteta je nevjerojatna stvar. Postati ocem ... to te promijeni. Za neke ljude, to je dobra stvar. Za druge, nije. Ali imam osjećaj da će tebe pogoditi 211

na dobar način. Ti si čovjek koji ima svoje prioritete ispravno složene i koji se brine o onome što je njegovo.“ Značajno je pogledao Aletheu i rekao joj, „Uistinu ima samo toliko puta koliko te tvoj brat može spasiti. Jednog dana, gurnut ćeš ih predaleko. Neće biti nikoga da ti može pomoći.“ Otišao je.

Crvenih obraza, Jonas je učtivo klimnuo. „Uživajte u večeri. Vrijeme je da idemo, Alethea.“ „Thatcher je u pravu,“ Knox joj je rekao prije nego je imala priliku otići. „Tvoji jadni komentari su stvoreni da se Harper loše osjeća zbog sebe. Oni ne uspijevaju, što je jedini razlog zašto ti još dišeš.“ Njegove su se oči zacrnile i njegov demon je rekao, „Ako ikad dođe vrijeme da ju ti povrijediš, neće biti nikoga tko će te zaštititi od mene.“ Harper se šokirala, kad se Alethein demon pojavio, ali prije nego je uspio izgovoriti i jednu riječ, Jonas ga je brzo odveo. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego se Knoxov demon napokon povukao. „Jesi okej?“ Harper ga je pitala. „To bih ja tebe trebao pitati. Ona je tebe pokušala povrijediti.“ Jolene je ispustila odbacujući zvuk. „Ignoriraj ju. I ignoriraj sve ove 'savjete' koje si dobila – to je samo verbalno smeće. I kad pomisliš da su htjeli riskirati i uzrujati trudnu demonicu ... ima puno ljudi koji su jednostavno, pa, glupi. Ne slušaj nikoga ni od ostalih, srce. Trudnoća je osobno, subjektivno iskustvo. Ono što ljudi mogu zaboraviti, jest da ju svatko doživi malo drugačije. Izazovno je i može biti strašno, ali to je dar i privilegij. Uživaj u tome.“ Harper se nasmiješila. „Hoću. Hvala, Bako.“ Pomaknuvši se na rub sofe, rekla je, „Larkin, moram piškiti.“ I napetost se razbila.

Harpija se nasmijala. „Hajdemo.“ Harper je brzo poljubila Knoxa i zatim dopustila Larkin da joj pomogne ustati. „Ooh, idem i ja.“ Khloë je ustala. Zanjihala se. Dvaput trepnula. Larkin je stavila ruku vragolanki na rame i posjela ju natrag. Činilo se da to Khloë nije ni primijetila. „Ja ću ostati ovdje,“ nerazgovijetno će Raini. „Znaš da mi se ne sviđa kad se soba okreće.“ Devon je dovršila ostatak svog Cosma i ustala. „Idem ja s vama. Čuvam vam leđa.“ Harper se nije zamarala isticati da paklena mačka jedva može hodati.

Bilo je neizgovoreno pravilo da nitko od njih nikad ne ide u zahode sam.

212

Devon nije bilo važno što Larkin ide s njom; Devon bi osjećala potrebu da i ona pođe.

Larkin je ostala ispred Harper kad su krenuli prema zahodima. Nije bilo potrebe probijati se kroz gomile ljudi – oni su se s lakoćom micali u stranu na 'nemoj me jebeno testirati' izraz na stražarkinom lijepom licu.

Samo metar od vrata, Larkin se zaustavila. „Jebena kuja.“ „Što je bilo?“ Harper je pratila njen pogled. I lecnula se. „Oh.“ „Što?“ pitala je Devon iz pozadine. „Carla ide prema zahodima, s jednim okom na Harper,“ rekla je Larkin. „Zašto se čini da te ova kučka voli zaskakivati u zahodima, Harper, ne znam.“ Larkin je gurnula vrata ženskog zahoda i provirila unutra. „Sve je čisto. Idi.“ Harper je ušla unutra, ali Devon je ostala s Larkin. „Idi, Harper,“ rekla je paklena mačka. „Imamo mi ovo.“ Larkin se namrštila na Devon. „Ja sam stražar, ja ću riješiti – “ „Mi imamo ovo.“ Harper je uzdahnula. „Štogod. Samo držite Carlu dalje od mene.“ Njen demon bi poludio da žena opet napadne Harper.

Sama u zahodu, Harper je brzo obavila što je trebala – cijelo vrijeme, Larkin i Devon su se vani prepirale s Carlom. Njihovi su glasovi bili prigušeni, zahvaljujući zatvorenim vratima i glasnoj muzici, pa Harper nije mogla razabrati što je bilo izgovoreno.

Nakon što je oprala ruke u umivaoniku, okrenula se da zgrabi malo papirnatih ručnika ... i tamo je bio McCauley. Skoro je iskočila iz svoje jebene kože. „Isuse, mali, što je s tim šuljanjem naokolo?“ Njen demon se pobunio, uznemiren i spreman za obranu.

On je trepnuo. „Moraš pobjeći.“ Harperino tijelo se ukočilo. „Pobjeći?“ To nije zvučalo kao prijetnja, ali ... „Ona će te povrijediti.“ U redu, to je bilo neočekivano. I prokleto jezivo izgovoreno tim jednoličnim glasom. Oblizala je svoje usne. „Tko?“ Ali dječak je samo zurio u nju tim zastrašujuće praznim očima. „Ne razumijem, McCauley.“ „Ja ih nisam ubio.“ Harper nije morala pitati na koga je mislio. „Da li je to bio tvoj demon?“ On je zatresao glavom.

Ona se namrštila. „Znaš li tko je to učinio?“ Polako je klimnuo.

213

Bože, pokušati izvući informacije iz klinca bilo je kao pokušati izvući krv iz kamena. „Tko je to bio?“ „Linda.“ „Linda?“ Harper je shvatila da nije tako iznenađena tim odgovorom.

Dio nje je oduvijek mislio kako nešto nije ... u redu s tom ženom. Ipak, puno stvari nije bilo u redu ni s klincem koji je stavljao optužbe pred Lindina vrata, pa Harper nije bila sasvim ubijeđena. „Zašto?“ „Htjela je da ja ostanem s njom. I mrzila je Taliu.“ Ovo posljednje nije imalo smisla. „Zašto je ona mrzila Taliu?“ „Ne znam.“ Zastao je. „Stalno me zvala Sam. Rekao sam joj da to nije moje ime, a ona je vikala na mene.“ Wyattov glas je došao Harper ... Naš sin je bio mrtvorođenče. Nazvali smo ga Sam. Ali Harper se također sjetila upozorenja koje je Nora poslala preko Daria – kad dođe vrijeme da ubiješ dijete, ne oklijevaj.

Da li joj se klinac zajebavao sa glavom, spremajući se da ju povrijedi?

Utroba joj je govorila da nije tako, ali Harper nije znala što da misli ili povjeruje. Njen demon bio je prenapet da bi ispravno razmišljao i pomogao joj da to shvati. „Nije mi se sviđalo u njenoj kući,“ rekao joj je. „Moj demon je rekao da tamo nismo bili sigurni.“ „Zašto mi ovo nisi rekao prije?“ „Ne poznajem te.“ Bio je to jednostavan, pa ipak vrlo odrastao odgovor, pomislila je Harper, dok je naginjala glavu. Nitko sa problemima s povjerenjem nije tražio pomoć od potpunih stranaca. A dijete koje je saznalo da je njegov cijeli život bio laž i čija ljudska majka je pokušala ubiti ga, definitivno će imati problema s povjerenjem. „Linda kaže da si ti loša,“ dodao je McCauley. „Ali moj demon misli da ćeš me ti zaštititi od nje, ako te upozorim.“ „Zašto bi Linda mislila da sam ja loša?“ „Ona kaže da si ti ubila nekoga koga je ona voljela.“ U redu, to Harper nije imalo nikakvog smisla. Osim ako, naravno, Linda nije imala neke osjećaje prema Roanu, što se nije činilo vjerojatnim. „Gdje je Linda sada?“ „Ne znam, ali ona te želi povrijediti.“ Harper je otvorila usta kako bi upitala zašto je točno htio zaštitu od Linde, ali tad se novi glas pridružio drugima ispred vrata. Bio je poznat, ali opet previše prigušen da bi ga Harper smjestila. „Sakrij se,“ prosiktala je.

214

McCauley je pojurio u jedan od zahoda i zatvorio vrata iza sebe.

Njegova mala stopala su nestala, i ona je shvatila da stoji na WC školjki.

Pitala se da li je bio tamo, kad je ona ušla u zahod.

Vrata su se otvorila uz škripu, ali nije Linda ušla unutra. Bila je to Nora.

Harper se opustila. „Hej, Nora. Kako si?“ „Dobro, dobro.“ Pokazala je na vrata puhnuvši. „Carla se opet bavi starim trikovima. Stražarica i tvoja prijateljica to rješavaju. Pogledaj se.

Blistaš.“ Harper je zgrabila par papirnatih ručnika i posušila ruke. „Aw, hvala.“ Nora je prišla bliže. „Trudnoća je uzbudljivo, ali ipak zastrašujuće vrijeme, nije li?“ „Definitivno.“ „Ali ti izgledaš sretna.“ Harper je klimnula, smiješak joj se širio preko lica. „Jesam. Ja stvarno.“ Trznula se kad je nalet energije protresao njenu ruku.

Nora je podigla svoju ruku ispričavajući se. „Dobar stari statički elektricitet.“ Začuđujuće nelagodno se osjećajući, Harper je rekla, „Pa, bilo je dobro s tobom popričati, ali moram ići.“ Također je trebala da Nora uđe u jedan od zahoda, kako bi se McCauley mogao iskrasti sa Harper. „Pruži najprije šansu tvojoj stražarici i prijateljici da otjeraju Carlu,“ savjetovala je Nora. „Ne zvuči kao da imaju previše sreće s time.“ „Igraju se s njom – rugaju joj se i dijele lekcije o tome kakav je ona promašaj, kao majka i osoba općenito.“ Harper se tiho nasmijala, tresući glavom. „To mi ne bi trebalo biti smiješno.“ Mislila je i kako se ne bi trebala odjednom osjećati tako umorna, ali jako ju je pogodio val iscrpljenosti. „Prokletstvo, trebala sam ranije krenuti kući.“ „Da, trebala si. Ali drago mi je što nisi. To bi uvelike otežalo stvari.“ Harper se namrštila. Norin glas zvučao je metalno i jako daleko. Njen vid se počeo zamućivati i sve se činilo kao u magli, ali osjećala se mirnom.

Totalno spokojnom. Njen demon osjećao se jednako smirenim.

Povjetarac se stvorio iza nje i Harper se okrenula, morbidno fascinirana vrtlogom crvenog i crnog dima, koji se pojavio iz apsolutno jebeno niotkuda. Portal, shvatila je. „Što – “ Ruka je zgrabila njenu i gurnula ju u dim.

215

Otvoriti svoje oči nikad nije bilo toliko teško, ali pakleno su pekle.

Harper je polizala svoje ispucane usnice. Usta su joj bila suha poput kosti i boljelo je gutati. Njena koža bila je hladna i orošena, naročito koža na njenim leđima – nesumnjivo zahvaljujući vlažnoj zemlji ispod nje.

Zemlji?

Sjećanja su ju pljusnula. Zahodi. McCauley. Nora. Portal. Prsti koji se zakopavaju u njenu ruku i guraju ju.

Pa sad.

Očito, Nora je imala jebenu želju umrijeti. Udovoljiti joj bit će zadovoljstvo.

Silom otvarajući svoje bolne oči, Harper je nespretno sjela i trepnula nekoliko puta, kako bi izbistrila svoj vid. Umalo je poželjela da nije, jer saznati da si ispružen na komadu zemlje, okruženom sa osam visokih gromada, nije pogled za podizanje raspoloženja.

Hladna izmaglica lebdjela je iznad tla. Bila je rijetka, pa nije zamućivala njen pogled na okolinu. A moralo se reći da je njen okoliš bio poprilično turoban. Činilo se kao beskrajno protezanje zelene, neravne zemlje. Bio je tamo poneki slabašan grm, kamen prekriven mahovinom ili iskrivljeno drvo, ali zemlja obrasla u korov, bila je inače obična i gola. Bez cvjetova. Bez planina. Bez obilježja. Bez stvarne boje. Bila je to vrsta mjesta gdje si mogao samo hodati i hodati i hodati, i ništa ne bi izgledalo nimalo drugačije.

Bila je tamo neprirodna tišina, prekidana jedino pucketanjem grana drveća i jezivim zvukom koji je pravio hladan vjetar, dok je jurio preko jalove zemlje i zviždao kroz lomljivo grmlje. Donosio je sa sobom mirise trave, zemlje i truleži.

Sranje, morala je otići odavde. Brzo.

Knox?

Ništa.

Knox, molim te reci da me možeš čuti.

Još uvijek ništa. Drek.

Adrenalin je počeo ludo pumpati kroz njene vene. Harper je zadržala svoju smirenost, znajući da neće biti dobro za bebu, ako bi pošizila.

Uostalom, njen demon je paničario dovoljno za njih oboje.

Harper se poduprla rukama o vlažno tlo i odgurnula na noge zastenjavši. Nije to bio lagan podvig sa bebinom izbočinom. Protrljala je 216

ruke, kako bi se riješila prljavštine i onda rečenu izbočinu lagano protrljala. Njeni udovi su se tresli, ali nije se osjećala slabom.

Izmaglica je mjestu davala jeziv dojam, ali nisu joj se zbog toga dlačice na zatiljku i rukama naježile. Ne, neravna zemlja vibrirala je pod njenim stopalima, i te vibracije su odzvanjale kroz njeno tijelo. Nije joj se to svidjelo, jer se od njih nije osjećala energično – osjećala se ošamućeno.

Bolesno. Prljavo, čak.

Vjetar se opet pojavio, očešavši se o njenu kožu i noseći haljinu, koja je sad bila vlažna i umrljana potezima prljavštine. Zadrhtala je, trljajući hladne ruke, dok je još jednom detaljno pregledavala svoju okolinu. Gdje je točno u jebenom paklu ona bila? Sivi su oblaci bili nisko, pa je nagađala da je negdje visoko. Da li je bila ostavljena ovdje, nadajući se da nikada neće pronaći svoj put kući? I zašto ju je, točno, starica poslala ovamo?

Sve dobra pitanja, ali Harper svejedno nije namjeravala čekati uokolo i saznati odgovore. Usadivši svoja stopala, prizvala je svoja krila – Usijana bijela bol spustila se niz njena leđa, i ona ispljune opaku psovku. Pokušala ih je ponovo prizvati, ali to joj je donijelo samo još boli.

Njeno je srce počelo juriti, dok se strah spustio niz njenu kralježnicu.

Unatoč tom strahu, zaštitnička moć koja je živjela u njenoj utrobi nije pojurila u vrhove njenih prstiju. Tamo je bila najkraća iskra unutar nje, ali ništa više.

Nešto je ometalo njene sposobnosti – vjerojatno isto 'nešto', što je izgleda blokiralo njene pokušaje da kontaktira Knoxa.

Pa, izgledalo je da će jednostavno morati otići odavde na staromodan način. Njena su se leđa pobunila na ideju pješačenja, ali nisi trebao biti genij da shvatiš, kako Nora nije imala dobre stvari na umu za Harper; nije si mogla priuštiti da se zadržava. Nije bilo staze, pa je bilo vrlo vjerojatno da će se izgubiti u izmaglici. Znajući svoju sreću, mogla bi čak upasti u močvaru ili nešto, ali neka je prokleta ako ostane na mjestu.

Harper je brzo izabrala nasumičan smjer i počela hodati, svaki korak žustar i – Zinuvši, posrnula je unatrag i stavila ruku na hladnu, grubu gromadu kako bi povratila ravnotežu, kad su loze iznenada prokuljale iz zemlje i počele prijeteći gmizati po tlu. Gledala je dok su se one uvijale oko svake gromade, tvoreći jednu veliku ogradu od lišća.

Okej, znači bila je u klopci. Dobro da zna.

Njen je demon glasno zasiktao, želeći van kako bi mogao napasti lozu.

Harper se borila s bićem. To nije bio prvi put da je bila zarobljenik, ali bilo je prvi put da je morala brinuti o sigurnosti još nekoga osim nje same. Da 217

nije bila trudna, odmjerila bi svoje šanse sa začaranom lozom, ali nije bila sigurna hoće li se ona osvetiti ili nešto tako uvrnuto.

Zaledila se kad je statička energija iznenada ispunila zrak. Činilo se da joj se kosa podigla, i glasan zvuk zujanja presjekao je neprirodnu tišinu.

Harper se okrenula prema zvuku, i tad se poznati vrtlog crvenog i crnog dima pojavio iza gromada. Pa, sranje.

Samo trenutak kasnije, Nora je izašla iz njega, obučena u crnu halju, njene ruke sklopljene kao u molitvi. Još gore, staru kučku je pratila grupa figura u kapuljačama. Koji. Kurac?

Obzirom da je Nora otvorila portal, postojala je jedna stvar koju je Harper sigurno znala. „Ti si incantor,“ odrezala je.

Nora je spustila glavu sa smiješkom, kao da je dobila kompliment. „To je točno. Pretpostavljam da si pogrešno mislila kako sam ja iste vrste kao i moj unuk. Ne. Ali da jesi znala kako sam ja incantor, da li bi sumnjala u mene, kao što si sumnjala u Thatchera da je uključen u napade na tebe?“ „Da,“ rekla je iskreno Harper. „Ne vjerujem mnogim ljudima.“ „Razumno.“ Da, ali to joj nije jebeno puno pomoglo u ovom slučaju. Harper je bacila pogled na figure u kapuljačama i pitala, „Kolege incantori?“ „Većina, ali ne svi,“ jedna od njih je rekla, prilazeći do Nore i spuštajući kapuljaču. Linda. Bacila je na Harper nepristran pogled, prije nego je pogledala Noru. „Kad ću joj se pridružiti u krugu?“ Nora je podigla ruku. „Ne još.“ Linda je pogledala uokolo. „Gdje je McCauley?“ „Nisam ga nigdje vidjela, pa sam otišla bez njega.“ Lindina usta su se stisnula. „Jesi li uopće pogledala?“ „Zaboravi na dječaka. Možeš njega riješiti u neko drugo vrijeme.“ Harper je bijesno gledala u Noru, kad je rekla sa prijezirom, kojeg je njen demon dijelio, „Pretpostavljam da si ti jedan od Jahača.“ To bi objasnilo kako je znala toliko o njima. „Od krvi i mesa,“ rekla je Nora ponosno.

Da, mesa koje bi njen pobješnjeli demon volio oguliti poput luka.

Harper je mogla nekako uvidjeti privlačnost te ideje. „Gdje smo?“ „Na posebnom mjestu,“ odgovorila je Nora uz sanjivi osmijeh koji je bio nekako jeziv. Raširila je svoje ruke i duboko udahnula. „Osjećaš to, zar ne? Ovo mjesto je vrtlog energije.“ Vrtlog energije ... Okej, znači Harper je čula za te. Jednostavnim riječima, to su bili vrtložni centri energije, za koje se govorilo da podižu raspoloženje, duhovni su i mogu povećati čovjekovu vlastitu unutrašnju, 218

pozitivnu ili negativnu energiju. To bi joj pružilo nadu, jer je mogla raditi sa energijom; mogla ju je potencijalno iskoristiti da pojača svoje sposobnosti. Ali ovaj posebni vrtlog ... nešto je bilo jako pogrešno oko njega.

Energija nije bila samo negativna, bila je mračna. Zloslutna. Skoro pakosna.

Njen demon nije diskriminirao kad se radilo o moći. Dobra, loša – biće nije marilo. Moć je bila moć, što se njega ticalo. Ali čak je i demon bio na oprezu od ovog vrtloga, a to je govorilo mnogo. „Ovdje sam imala svoju viziju,“ Nora joj je rekla.

Harper se namrštila. „Ti imaš predosjećaje, ne vizije.“ „Ah, ali ovo mjesto može pojačati nečije sposobnosti. Također može oslabiti njihove sposobnosti – sve ovisi.“ „O čemu?“ „O onome što se od vrtloga zatražilo da učini.“ „A ti si tražila od njega da me drži slabom i zarobljenom,“ optužila je Harper.

Knoxov um prešao je preko njenog – dodir je bio slab, ali tamo. Čujem te, dušo. Gdje si?

Olakšanje je preplavilo Harper u teškom naletu, unatoč tome što je telepatski glas bio slab. Trudeći se da zadrži prazan izraz lica, odgovorila je, Ne znam točno, ali postavljena sam na nekoj vrsti energetskog vrtloga, zahvaljujući jebenoj Nori. Sprječava me da koristim svoje sposobnosti. I Harper je trebalo da Nora nastavi pričati, dok on ne dođe ovamo. „Ti si unajmila lovce? Zašto?“ „Jer sam imala viziju u kojoj ti rađaš, Linda i ja smo blizu, i ti oslobađaš predivna krila i bježiš nam. Morala sam uzeti ta krila od tebe. Na žalost, to nije upalilo. Pokušala sam baciti kletvu na tebe, da oslabim tvoje sposobnosti – nije ni to upalilo. Ali upotrijebiti vrtlog da te zadržim i oslabim, vjerojatno je najbolje u svakom slučaju.“ Ono što bi bilo 'najbolje', bilo bi kad bi Noru i njene kompiće nasjeckao Hannibal Lecter iz stvarnog života. „Zašto pokušati oteti Heidi?“ „Ah, ja nisam. Nisam sigurna tko jest. Možda je to bio posljednji od Jahača.“ Harper se smrkla. Ako Nora nije bila sigurna, da li je njen jedini preostali partner u zločinu bio odgovoran ili ne, onda bi to značilo da ... „Vi više ne radite zajedno, zar ne?“ „Recimo samo da se nisam složila s njihovim uvjerenjem kako se trebamo pritajiti neko vrijeme.“ Njeno lice je očvrsnulo. „Stara sam. Čekala sam dovoljno dugo da Primarni padnu. Ja sam jednom bila Primarni, znaš. Sad odgovaram svom unuku, jer će Primarnog izazvati 219

drugi, ako nije dovoljno jak da zadrži svoj položaj. Jer sam ostarjela, proglašena sam nesposobnom.“ Posljednja riječ bila je natopljena otrovom. „I sad nisam ništa više od demona unutar jazbine. Ako ne bi postojali Primarni, ako bi svi demoni imali jednaka prava, je ne bih bila smatrana antikvitetom,“ dodala je ogorčeno.

Harper je zatresla glavom. „Naša vrsta previše žudi za moći, da bi ikad jednostavno postojali jedni uz druge i bili zadovoljni kao jednaki.

Hijerarhije unutar svake jazbine postoje zbog tog razloga, i one funkcioniraju.“ Ali Nora nije slušala. Gledala je oko nje, sa spokojnim izrazom lica, kao da je bila na jebenoj livadi ili nešto.

Nora je pljesnula rukama. „Ovo je uistinu fascinantno mjesto. Vrijeme je ovdje drugačije.“ Ne sviđajući joj se kako to zvuči, Harper je oprezno upitala, „Drugačije kako?“ „Sat u vrtlogu je minuta u mjestima iza njega. Razmisli što to znači. Bila si ovdje, recimo, sat vremena. Svakome izvan ovog mjesta, ti si ovdje bila samo jednu minutu.“ Kako su joj implikacije toga sjedale, Harper je stomak propao i panika zalepršala kroz nju. Čak i ako bi Knox mogao stići do nje tempom koji je za njega bio krajnje brz, ovdje bi prošlo dovoljno vremena da Nora prije toga dokrajči Harperin život. „Drugim riječima, nemoj računati na spašavanje, Harper. Dozivaj Knoxa koliko hoćeš – on te neće čuti. Ne dok si zarobljena u vrtlogu.“ Ha. Pa, to i nije bilo baš točno, ali Nora to nije trebala znati. „On će pronaći način da dođe do mene.“ „Oh, sumnjam u to.“ „Ne bi trebala. Ljudi su me i prije povrijedili i oteli – on je uvijek došao po mene.“ I oboje, Harper i njen demon, vjerovali su da će opet doći po nju. „On neće doći, Harper. Kao što sam rekla, vrijeme je ovdje drugačije.

Recimo da Larkin uđe u zahode i otkrije kako te nema – osjetit će preostalu magičnu energiju, ali neće razumjeti da je to zbog portala. Naravno, otrčat će Knoxu. I on će osjetiti magiju, ali vrlo vjerojatno neće osjetiti da je tamo bio portal. Ipak, dovoljno je pametan da zna kako će mu trebati incantor da 'pročita' magiju.“ On će biti svjestan da je tamo bio portal, iz jednostavnog razloga jer mu je to Harper rekla – to je bila još jedna stvar koju Nora nije trebala znati. „Sigurna sam da će pronaći jednog, i sigurna sam da će on htjeti ponovno otvoriti portal za njega. Kako god, taj proces treba do petnaest 220

minuta da se završi. Sad zbroji sve to vrijeme zajedno i za Knoxa, to će biti – u najmanju ruku – dvadeset minuta, prije nego on čak i zakorači kroz portal. To je za nas dvadeset sati, draga. Do tad, ti ćeš biti mrtva, i mi ćemo svi nestati.“ Okej, to je bilo loše. Stvarno loše. Dovraga, morala je jebeno otići odavde.

Norin izraz lica se otrijeznio, kad se obratila svojim suradnicima. „Zauzmite položaje.“ Dok je Linda ostala mirna, svi ostali su kopirali Noru i stali kraj jedne gromade, tako da su okružili Harper.

Još jedna doza adrenalina prošla je kroz Harper, i ona je zgrčila svoje prste. „Pretpostavljam da me namjeravaš ubiti sad, prije nego Knox ima šansu doći ovamo.“ I, srceparajuće, nije postojala nijedna stvar koju je mogla učiniti da to spriječi. „Ne još,“ rekla je Nora, dok su ostali sjeli prekriženih nogu. „Želim te mrtvu, ali prvo želim bebu. Ako ne možemo uništiti Knoxa, možemo ga barem kontrolirati. Ima li boljeg načina za to, nego kroz njegovo dijete?“ Harperino srce lupalo je o njena rebra, i njena koljena su ju umalo izdala. Zaštitnički je stavila ruku na svoj stomak. „Ne možeš dobiti bebu.“ „Oh, ali mogu. Moraš razumjeti, Harper, nema stvarnog načina da demoni postoje kao jednaki, dok netko tako moćan živi. Knox može u svakom trenutku preuzeti kompletnu kontrolu. Pokušati ga ubiti, nije uspjelo. S druge strane, držati mu nad glavom bebinu sigurnost ... da, to će ga držati pod mojim palcem.“ Nora je podigla svoje ruke i počela pjevušiti ispod glasa. Drugi su joj se pridružili, i ustajali je zrak iznenada postao težak i zagušujući. Oblaci su se zbili i potamnili, zbog čega je nebo izgledalo skoro izgrebeno. „Što radiš?“ Linda je bila ta koja je progovorila. „Izaziva trudove, naravno.“ Harper je zatresla glavom, propadajućeg stomaka. „Beba još nije spremna. Ubit će ju.“ „Ne,“ rekla je Nora. „Imam grupu ljudi na čekanju, koji joj mogu pružiti svu potrebnu njegu, kako bi se osigurali da će preživjeti.“ „A ja ću biti tamo da brinem za bebu,“ objavila je Linda, podignute brade.

Norin osmijeh je posrnuo. „Da, i ti ćeš biti tamo.“ Vratila se natrag pjevušenju, i vjetar se pojačao, šibajući iskrivljena stabla i kovitlajući prašinu u zraku.

Nalet vjetra doplovio je do Harper, udarajući haljinom po njenim nogama. U panici, pokušala je opet prizvati svoja krila, i još više boli ju je 221

upropastilo. Bebin um dodirnuo je njezin. Osjetila je njezin strah, i to ju je umalo slomilo. „Ne, ti nećeš dobiti, da uzmeš moju – “ Presjekla se kad je nešto nalik na crne kišne kapi iskočilo iz Norinih vrhova prstiju i brzo poput munje, pogodilo Harper ravno u prsa.

Pokušala ih je obrisati, ali utonuli su u njenu kožu. Osjetila je tad magiju u sebi. Osjetila ju kako klizi oko njenih kostiju, gmiže oko njenih organa, i smješta se preko njene maternice, poput uljanog prekrivača. „Što si jebemu upravo učinila?“ Bol je eksplodirala kroz njenu utrobu, i njena maternica se tako jako zgrčila, da je pala na koljena. Pakleno je boljelo. Nije nikad osjetila takvu bol – ni kad se Knoxova moć prelila u njen um, ni kad su lovci rezali njena krila, čak ni kad se njeno tijelo satima borilo protiv prokletstva.

Vjetar je opet naletio na nju, oduzimajući joj dah i rušeći ju na dupe.

Loza je šiknula iz zemlje i okovala njene zglobove, zakucavši joj ruke.

Uspjela se izboriti protiv njihova stiska, taman dovoljno da ostane sjediti, ali nije se mogla osloboditi. Pokušala je travu napuniti paklenom vatrom, nadajući se da bi se loze mogle zapaliti, ali samo je dim izašao iz njenih dlanova. Jebeni vrtlog. Mogla je osjetiti njegovu zlokobnu, suzbijajuću energiju kako klizi između njenih prstiju.

Još jedan grč protresao je njenu maternicu, izvijajući njenu kralježnicu kao obrvu. Sve vježbe disanja o kojima je čitala, potpuno su joj isparile iz glave. Škrgutala je zubima protiv boli, stežući svoje zarobljene ruke i nenamjerno grebući zemlju. Ramena su joj se opustila, kad je bol napokon izblijedila. Srce joj je udaralo u stegnutim prsima, udisaji eksplodirali iz nje i u nju. „Ubit ću vas sve, kunem se Bogom, hoću!“ „Ne, nećeš,“ rekla je Nora mirno. „Nećeš dobiti ni priliku. Kad se dijete rodi, magija koju si upila, napast će svaku stanicu u tvom tijelu – bit ćeš mrtva za par trenutaka.“ Zlosutan prst straha prešao je preko Harperinog zatiljka, ali nije dopustila da se taj strah vidi. Njen demon izronio je na površinu i rekao, „Ti ćeš umrijeti večeras. Nemoj u to sumnjati.“ Norine oči su zatreperile. „Linda,“ rekla je, glasa poput biča, „uđi u krug.“ Loze koje su ograničavale gromade razmakle su se da propuste Lindu, i onda je kuja čučnula ispred nje. „Ne diraj me,“ ispljunula je Harper. „Sigurna si od mene dok ta beba ne izađe.“ To nije bilo uvjeravanje, bilo je to izjavljivanje činjenice bez imalo suosjećanja. Stavila je svoje ruke na Harperin okrugli stomak. „Beba je u položaju, glavom dolje.“

222

Harper je osjetila usijanu vrućinu kako kratko gori iz njenog stomaka – bila je to najčudnija jebena stvar i imala skoro osvetnički osjećaj u sebi.

Linda je trgnula svoje ruke unatrag, kao da se opekla. „Prokleti vrtlog,“ gunđala je.

Ali to nije bio vrtlog. Nije to bila ni Harper ni njen demon. Zarežala je na Lindu. „Nikad nećeš uzeti moju bebu od mene. Nikad.“ Lindina usta izvila su se u okrutan osmijeh. „Naravno da hoću. I nema ni jedne proklete stvari koju možeš učiniti da me spriječiš.“ *** Knox je otpio još jedan gutljaj svog gina i tonica, tražeći znakove da se Harper približava. Sad je već nije bilo dobrih petnaest minuta, i on je nagađao da su ju zadržavali znatiželjni demoni, koji su joj i čestitali i ispitivali ju, u isto vrijeme.

Odvest će ju kući čim mu se vrati, odlučio je. Bili su tamo pristojnu količinu vremena i neće izgledati grubo ako sad odu. „Sranje,“ promrmljao je Levi, alarmiran.

Knox je spustio svoju čašu, napetost se skupljala u njemu. „Što?“ Ali onda je ugledao Larkin i Devon kako se brzo približavaju ... bez Harper.

Tjeskoba je projurila kroz njega. Ustao je, susrevši Larkinin nervozan pogled. „Gdje je ona?“ „Ja“ – Larkin je progutala – „ja ne znam.“ Naglo je progovorila. „Ušla je u zahode dok smo se Devon i ja raspravljale sa Carlom, i onda je samo nestala.“ Riječi su ga protresle, zabijajući se u njega tako jako, da mu je dah zastao u grlu. Izvana, nije pomaknuo ni mišić. Iznutra, preturao se, boreći se da upije riječi. Njegov je demon ispustio grleno režanje. Harper je bila ovdje s njim, prije samo nekoliko minuta. Kako je jebemu mogla nestati?

Harper? Harper? Posegnuo je da pomiluje njen um, ali jedva ga je uspio dodirnuti – kao da je nešto pokušavalo stati između njenog uma i njegovog. Harper, dušo, reci mi da si okej.

Bila je živa; toliko je znao, i držao se toga kao da je to linija života ... jer to jest bila linija života. Trebao ju je, neće moći postojati bez nje.

Htio se pomaknuti, djelovati, učiniti nešto, ali osjećao se ukorijenjen na to mjesto. „Harper je nestala?“ Jolene je procijedila. Pod i zidovi su se počeli tresti, i to je trgnulo Knoxa iz njegove zone.

Krenuo je prema Larkin. „Kako je mogla samo nestati?“ Njegov glas bio je tiha tutnjava koja je vibrirala od bijesa, ali ona nije uzmakla.

223

„Jedina osoba koja je bila u zahodima kad sam ju ušla potražiti, bio je on,“ rekla je harpija. „On tvrdi da zna tko ju je oteo.“ Tek tad je Knox primijetio McCauleya kraj nje. Mračna sumnja šaputala je u njegovom umu. Da li joj je dijete moglo nauditi? Dario ih je upozorio da će on možda morati biti ubijen. Knox je čučnuo ispred dječaka. „Ti znaš tko ima Harper?“ McCauley je klimnuo, praznih očiju. „Starica.“ To nije bio odgovor koji bi Knox očekivao čuti. „Starica?“ „Harper ju je zvala 'Nora'.“ Knox nije pokazao svoje iznenađenje, ali Jolene jest izgovarajući niz prljavih psovki, zbog kojih je pomislio na Harper – i kako je razmišljao o svojoj družici, nestaloj i vjerojatno povrijeđenoj, njegov stomak se uzburkao. „Nora je prošla kraj nas da uđe u zahode,“ rekla je Devon, vlažnih očiju. „I ona je nestala.“ Što je značilo da, ili je dječak govorio istinu ili je Nora također oteta.

Više se priklanjajući prvom objašnjenju, Knox je upitao, „Kamo je ona odvela Harper, McCauley?“ „Pojavio se dim,“ rekao je dječak. „Bio je crven i crn, i vrtio se.“ „Portal,“ rekao je Levi. „Nora je odvela Harper kroz portal?“ pitala je Raini, drhtavog glasa. „Onda je nestao,“ dodao je McCauley.

Knox je izjurio iz VIP područja, prelazeći do zahoda odlučnim koracima. Gurnuo je vrata da se otvore, nadajući se da će pronaći Harper kako tamo stoji smiješeći se; nadajući se kako je to sve jedna velika bolesna šala, zbog koje će ju kasnije isprašiti po guzici. Ali tamo nije bilo Harper.

S druge strane, tamo su bili energetski ostaci portala – bilo je to kao statički elektricitet u zraku.

Lagano je prstima prešao preko zaostale energije. „Mogu ga osjetiti,“ rekao je kroz stisnute zube, znajući da su ga ostali pratili unutra. „Portal je bio točno ovdje.“ „Ne možemo znati kuda je vodio,“ zarežao je Tanner, glasa tvrdog poput kamena, stisnutih mišića. „Mogli bi biti bilo gdje.“ Knox? Knox, molim te reci da me čuješ.

Njegove oči su se zatvorile na zvuk Harperinog glasa, iako se njihova telepatska veza činila slaba i jako udaljena. Čujem te, dušo. Gdje si?

Ne znam točno, ali postavljena sam na nekoj vrsti energetskog vrtloga, zahvaljujući jebenoj Nori. Sprječava me da koristim svoje sposobnosti. „Harper kaže da je postavljena na energetskom vrtlogu,“ rekao je Knox, stežući svoje ruke u šake. Dno njegova grla je boljelo i bilo je teško gutati.

224

„Sprječava ju od korištenja svojih sposobnosti.“ Ostavljajući ju bespomoćnom, baš kao što je već jednom bila, ne tako davno. „Možeš ju čuti?“ pitala je Jolene, skupljenih obrva. „Ja ju stalno dozivam, ali mi ona ne odgovara.“ Stražari i demonice su klimnuli, tvrdeći isto. „Možda je to zato jer su oni usidreni ili nešto,“ predložila je Raini, ruku zabijenih ispod svojih pazuha. „Upozorio sam Harper da bježi,“ rekao je McCauley, ravnog glasa. „Ona nije pobjegla.“ Knox se smrknuo. „Da bježi od Nore?“ On je zatresao glavom. „Linde,“ rekao je jednostavno, ništa od hitnosti ili straha u njegovom glasu, kakvu je Knox osjećao.

Kao gada kakav je bio, Knoxa je svrbilo da protrese dječaka i izvuče sve što je znao iz njega.

Možda je on to osjetio, jer je McCauley zakoraknuo naprijed i rekao, „Pročitaj moj um.“ Zato jer je Knoxov dodir bio pozvan, McCauleyu nije izazvao nikakav bol kad je Knox zabio svoj um u njegov. Knox je uronio u njegova sjećanja, vidio kako dječak gleda paradu. Vidio kako Linda pljeska rukom preko njegovih usta i vuče ga u uličicu. Čuo nju kako govori preko telefona koji je počeo zvoniti. „Što?“ Linda je pukla na pozivatelja. „Ne još. Srest ćemo se kad ubijem derište ... Naravno da mi je ovo važno – želim tu bebu čak i više nego ti, ali prvo će ovaj klinac platiti. Nije kao da me trebaš da otmem Harper za tebe ili izazovem trudove; ti možda jesi stara, ali nema ništa slabo na tebi ... Dobro.“ Linda je zatim završila razgovor i obratila pažnju na dječaka u svojim rukama. „Sve što si ti trebao učiniti, bilo je voljeti me. Ali ne, ti to nisi htio. Ostavio si me. Nitko me ne ostavlja.“ Knox je gledao kad je McCauley ugrizao njenu ruku i onda trčao dok je ona vrištala, „Ow! Vrati se, ti malo kopile!“ Knox je zatim premotao naprijed kroz sjećanja, gledajući ubrzanu verziju McCauleyevog bijega od Linde, skrivanje u zahodima, i napokon dolazak do Harper. „Moraš pobjeći,“ rekao je.

Sa srcem u grlu, Knox je zatim gledao kako Nora priča s Harper, prije nego ju je prisilila da uđe u portal. Teško progutavši, Knox je povukao svoj um iz dječakovog. „Hvala ti što si pokušao pomoći Harper, McCauley.

Možeš reći svom demonu da ćemo te ona i ja čuvati na sigurnom od Linde.“ Ustajući, Knox je drugima sažeto ispričao što se dogodilo.

Devon je stavila ruku preko svojih usta. „Oh, Bože, ne. Beba još nije spremna da se rodi.“ 225

Jolene je protrljala leđa paklenoj mački, tvrdih očiju. „Čini se da oni za to ne mare.“ Bilo je mnoštvo smrtonosne namjere u njenom glasu. „Linda je babica,“ rekao je Keenan. „Nora ju je vjerojatno regrutirala da pomogne s porodom.“ Vrata su se naglo otvorila, i Thatcher je uletio unutra sa svojim stražarom/tjelohraniteljem iza njega. Njegov pogled preletio je preko svakoga. „Moj stražar je vidio sve vas kako jurite ovamo unutra, kao da vas goni čopor paklenih pasa. Što se dogodilo?“ Knox bi ga poslao van, ali htio je vidjeti Thatcherovu reakciju na novosti. „Netko je oteo Harper. Odveli su ju kroz portal.“ Šok je bljesnuo preko Thatcherovog lica i činio se istinski. „Siguran si?“ „Da li izgleda kao da se jebeno zezam?“ Thatcher se probio kroz ostale i podigao ruku, bez sumnje čitajući magiju u zraku. „U pravu si. Mogu ponovno otvoriti portal za tebe.

Vjeruješ li mi?“ „Ne.“ Thatcher je kratko uzdahnuo. „Hoćeš li mi dopustiti da ga opet otvorim za tebe?“ Knox je suzio oči. „Zašto bi?“ „Nikome se ne sviđa živjeti pod oblakom sumnje. Možda ako ti pomognem, više nećeš sumnjati da želim tvojoj družici ikakvo zlo.“ Knox, rekla je Harper, glasa još uvijek jedva čujnog. Bojim se.

Njen strah probio je njegovu dušu i umalo ga zanio korak unatrag. Bit će sve dobro, dušo. Ovdje sam s tobom. Pronaći ću neki način da dođem do tebe, kunem se. Samo izdrži za mene, okej? Izdrži. Knox je klimnuo Thatcheru. „Koliko dugo će ti trebati?“ „Obično, proces traje oko petnaest minuta. Ja sam snažan incantor.

Trebao bih to moći napraviti za deset.“ To je bilo predugo, mislio je Knox. Ali za sad, bio je to najbrži način da dođe do nje. Stao je u stranu, dajući drugom Primarnom prostora. „Trebam da to učiniš brzo.“ Sa svojim stražarem sad kraj njega, Thatcher se odmah bacio na posao. „Misliš li da Dario radi s Norom?“ Jolene je pitala Knoxa. „Utroba mi kaže ne, ali to ne znači da on ne može nešto znati.“ Knox se okrenuo Tanneru. „Dovedi ga ovamo, ali nemoj mu reći da imamo problem – ne želim da se njegov stražar umiješa.“ Pakleni pas je klimnuo i zatim nestao iz zahoda.

Napetih mišića, Knox je ostao u mjestu. Htio je koračati i psovati i probiti rupu kroz vrata WC-a. Umjesto toga, držao se potpuno mirnim, 226

iako se osjećao zgrčenim, nemirnim i opasno na rubu. Njegova su prsa bila toliko stegnuta, bio je iznenađen što može disati bez šištanja.

Kad su demonice počele pričati, izražavajući njihove brige za Harper, Knox je blokirao njihov razgovor. Nije mogao sebi dozvoliti da razmišlja o tome, što se moglo događati Harper – ako bi to učinio, izgubio bi svoju sposobnost da se usredotoči. Ali unatoč njegovim najboljim naporima, prizori onoga što bi Nora mogla njoj činiti, stalno su lepršali kroz njegov um, sjeckajući njegovu krhku kontrolu.

Nije samo bijes preplavio njegove vene; bila je tamo i krivnja. Trebao ju je bolje zaštititi. Nije joj nikad trebao dopustiti da ga napusti, ni na trenutak. Zbog nastojanja da se ne osjeća zagušenom, izložio je nju i njihovo dijete opasnosti. I znao je da to nikad neće oprostiti samom sebi.

Hladan bijes njegovog demona odjekivao je kroz njega. Začudo, demon nije bjesnio i divljao. Nije zahtijevao osvetu ili pritiskao za kontrolu. Kad bi biće bilo sposobno osjećati krivnju, Knox bi se pitao, da li je ono krivilo samog sebe, na isti način na koji je Knox optuživao sebe. Nije znao zašto je biće bilo tako neprirodno tiho i mirno – nije bilo sklono komunicirati trenutno s njim.

Samo je jednom demon bio tako tih, unatoč njegovom bijesu ... onog dana kad je preuzeo na sebe da uništi kult u kojem je Knox odrastao kao dijete. Uobičajeno, demon nije planirao ili pravio strategije – djelovao je na samoj emociji, i nije brinuo da sačuva svoju staloženost. Činjenica da se činilo kako sad tiho pravi strategije, nije opustila Knoxa. Harper mu je jednom rekla da ju plaši kad bi Knox bio tako varljivo i neprirodno miran.

Isto tako, neprirodna smirenost njegova demona ga je brinula. „Knox,“ rekla je Larkin, plahog glasa, „tako mi je žao. Trebala sam ući ovamo s njom. Ovo je sve moja jebena krivnja.“ Khloë je zatresla glavom. „Ne, harpijo, nije. Krivnja je na Ludoj Nori i onome tkogod joj možda pomaže. Harper bi ti rekla istu stvar kad bi mogla.“ Jolene je klimnula. „Nitko te ne krivi, Larkin. Rečeno ti je da zaštitiš Harper i točno to si učinila, kad si držala Carlu dalje od nje. Nisi mogla znati da joj Nora želi zlo, naročito jer je žena nedavno branila Harper od Carle u kafiću.“ Larkin je pogledala u Knoxa, očiju još uvijek zasjenjenih krivnjom. „Razumijem ako me želiš smaknuti jer sam iznevjerila Harper, ali molim te, dopusti mi da ti prvo pomognem pronaći ju i spasiti.“ „Nemam nikakve namjere smaknuti te, Larkin. Nisi ti kriva.“ To je bilo najviše uvjeravanja kojeg joj je Knox mogao ponuditi, dok su gnjev i teror 227

pumpali kroz njega. Zabacio je svoja ramena i istegnuo vrat, pokušavajući olakšati napetost u mišićima, ali nije uspio. Ništa ga neće smiriti, dok ne vidi Harper ispred sebe.

Dovoljno je brinuo o tome koliko glatko će proći porod, iako je skrio te brige od nje. Zakleo joj se da će biti s njom cijelo vrijeme. Pomisao da će se suočiti sa time sama, čak i za kratko vrijeme koliko će mu trebati da dođe do nje, razdirala ga je.

Njegov pogled prebacio se na vrata, kad su se otvorila i Tanner ušao s Dariom.

Primarni je pogledao uokolo, izgledajući i znatiželjan i zbunjen. „Tanner je rekao da trebaš moju pomoć, ali nije rekao što nije u redu.“ Knox ga je prikucao netreptajućim pogledom. „Znaš li što je učinila?

Jesi li uključen u ovo?“ Dario je trepnuo. „Što ti – “ Knox se bacio i zgrabio šakom njegovu košulju. „Ne zajebavaj se sad sa mnom.“ „Kunem ti se, ne znam o čemu govoriš.“ Dario je pogledao svog stražara tražeći pomoć, ali muškarca su zadržavali Tanner i Keenan. „Nora je otela Harper,“ tutnjao je Knox.

Dariove oči su se vratile na njega i on se umirio, skupljenih obrva. „Ne. Ne, ona to ne bi učinila.“ „Oh, ali jest. Imam očevica koji kaže da ju je odvela kroz portal.“ Knox ga je oslobodio gurnuvši ga. „Sama Harper telepatski me informirala, da je Nora s njom i želi bebu. Izaziva trudove dok mi pričamo.“ Ispravljajući svoju košulju, Dario je divlje zatresao glavom. „Ne, moja baka ne bi nikad učinila nešto takvo. Nema razloga da to učini. Ništa ne bi mogla dobiti od toga.“ Levi je progovorio, „Ima puno razloga zašto bi netko htio Knoxovo dijete, i ti to znaš.“ „Ona je stara – “ „Samo zato što je netko star, ne znači da je krhak ili bezopasan,“ rekla je Jolene. „Njoj također netko pomaže. Ne radi sama.“ Dario je zinuo. „Nemoj mi reći da misliš, kako je ona jedan od Jahača,“ narugao se. „Moguće je,“ rekao je Levi. „Znala je puno o njima. Možda je ovo razlog zašto.“ Dario ga je nestrpljivo pogledao. „Ako je ona jedan od njih, zašto bi te uopće upozorila na njih?“

228

„Iz istog razloga zašto serijski ubojice šalju dojave policiji,“ rekao je Levi. „Zbog pažnje. Da stvore strah. Ako ljudi nisu svjesni da nešto ili netko postoji, to nema nikakve moći nad njima.“ „Priznaj,“ puknuo je Knox, „tvoja baka otela je Harper. Ona želi moje dijete. Uvjeri me da ti nisi dio ove zavjere i reci mi kuda bi ju Nora odvela.“ Trljajući rukom niz svoje lice, Dario je rekao, „Jednostavno ne mogu vjerovati da bi ona – “ „Vjeruj, jer jest. Uvjeri me da nemaš udjela u ovome, ili kunem se da ću te odmah dokrajčiti.“ Dario je stajao uspravno, izgledajući spreman da izazove Knoxa.

Mudro, nije. „Nisam odigrao nikakvu ulogu u onome štogod se dogodilo tvojoj družici.“ Knox, gdje si? Ne želim ovo učiniti sama.

Umalo se trgnuo. Bol u tim riječima ga je opustošila. „Koliko će još dugo ovo jebeno trajati?“ „Postupak je spor, znam,“ rekao je Thatcher, „ali radim najbrže što mogu.“ Knox je nježno okrznuo svojim umom o njezin. Nisi sama, tješio je. Ovdje sam, i vrlo skoro ću biti i fizički s tobom. „Postoji li ograničenje koliko ljudi može zakoračiti kroz portal?“ pitao je Levi. Kad je Thatcher zatresao glavom, Levi se okrenuo Knoxu i rekao, „Idem s tobom.“ „Mi svi četvero idemo,“ rekao je Tanner, misleći na svakog stražara.

Knox je pogledao u Jolene. „Treba mi da ostaneš ovdje.“ „Trebaš me da čuvam portal i osiguram se, da vas Thatcher ne pokuša tamo zarobiti,“ rekla je Jolene razumijevajući.

Da, jer Knox se nije mogao osloniti na svoju sposobnost pyroportiranja, ako će ga mjesto gdje je Harper držana, oslabiti. „Ubit ću ga na mjestu ako to napravi,“ zaklela se Jolene. „A ja ću pomoći,“ rekla je Khloë. „Portal će ostati otvoren,“ Thatcher je uvjeravao Knoxa. „Nitko drugi neće ući ni izaći iz njega, i ne moraš brinuti da ću vas pokušati uhvatiti u zamku.“ „Nadam se da je uistinu tako, Thatcher,“ rekla je Jolene, „jer te radije ne bih ubila.“ Grizući svoju usnu, Raini je prišla naprijed. „Misliš li da beba dolazi večeras?“ Knox je klimnuo. „Moram srediti da nas Rodgers čeka u palači, spreman za Harper. Nigdje drugdje neće biti potpuno sigurna dok rađa.“ 229

„Ja ću to sve srediti,“ Jolene mu je rekla, izvlačeći svoj mobitel. „Sve će biti spremno. Ciaran može teleportirati doktora i sve što treba u tvoju kuću. Ti se samo koncentriraj da stigneš do Harper.“ Knox bi možda protestirao, ali osjetio je da Jolene mora biti proaktivna, morala je osjećati da radi nešto. Možda je izgledala mirno, ali nesumnjivo je bila daleko od toga.

Posegnuo je prema Harper. Skoro smo gotovi s ponovnim otvaranjem portala, dušo, samo izdrži za mene.

230

Agonizirajuća kontrakcija je prošla, i Harper se umalo izvalila na zemlju. Njena koljena, leđa i ramena bila su ukočena, jer su tako dugo bila u istom položaju. Ali ona neće popustiti nagonu da legne dolje. Ne, ona neće sebe učiniti još ranjivijom, nego što je već bila.

Kliničkih pokreta, Linda je upotrijebila krpu da potapka znoj s Harperinog čela. Bila je zadihan, stenjući, znojan nered i znala je da je njeno lice vjerojatno bilo bijedno i podbuhlo. Njene oči su suzile i zbog boli i zbog oštrog vjetra, koji je stalno udarao u njeno lice, oduzimajući joj dah.

Barem joj je njegov jezivi zvuk pomagao da blokira odvratno, zujavo pjevušenje, koje je ribalo po svakom živcu u njenom tijelu.

Privezana, dok je okružena pjevušavim ljudima u kapuljačama, mogla se više osjećati kao da je podvrgnuta egzorcizmu nego da je u trudovima, da nije bilo bolnih grčeva, koji su neprestano razbijali njenu maternicu.

Nije bila sigurna koliko dugo je ovo trajalo. Minute su ubrzo postale sati, a sati su bili kao dani, dok su ju napadali grč za grčom. Kako je vrijeme prolazilo, razmaci između njih su postajali sve kraći i kraći, a bol je postala intenzivnija.

Stalno je posezala za Knoxom, ali njega je čula samo povremeno. Znala je da su dugački razmaci u tim razgovorima zbog razlike, u tome koliko je vremena prošlo za svakog od njih. Za Knoxa, on je pričao s njom nekoliko puta u minuti. Za Harper, to je bilo nekoliko puta u satu i njegovi odgovori uvijek su do nje stizali s odgodom.

Naravno, on nije znao ništa od toga. Zadržala je to za sebe, jer je znala da bi istina, kako je ona u agoniji već satima, njega mučila, baš kao što je znala iz prethodnih puta kad je bila oteta od njega, točno koliko jako će ga njegov demon pritiskati.

Bože, stvarno joj je bilo muka od toga da je oteta. Prvi put, Knox je bio taj kojeg su počinitelji htjeli uhvatiti – ona nije bila ništa drugo doli mamac.

Drugi put, ona je ustvari bila meta. Ovog puta, beba je bila ta, koju su otmičari htjeli. Ako su oni mislili da se mogu dočepati njenog djeteta, onda su sišli s pameti. „Evo,“ rekla je Linda, prinoseći bocu vode Harperinim ustima.

Suha grla i dok su joj pluća gorjela sa svakim dahom, Harper je gutala vodu, nezabrinuta da bi mogla biti drogirana. Oni joj ne bi dali ništa što bi ju ubilo – mračna magija će to učiniti za njih, jednom kad se dijete rodi.

231

Pa, Linda će vjerojatno biti u iskušenju da ju ubije prije toga, uzimajući u obzir da je sada nosila veliku masnicu na svojoj čeljusti. Njen demon je apsolutno volio taj prizor. Šteta što su loze obuzdale Harperina stopala, kako bi ju spriječile da ponovno šutne kučku. „Kladim se kako sad želiš da si u bolnici i dobivaš epiduralnu,“ rekla je Linda, zlobno se osmjehnuvši. „Žalim, nema olakšavanja boli za tebe.“ Harper je suzila oči. „Nadam se da ću se posrati na tebe.“ Čula je da su žene to ponekad činile u trudovima, i nadala se da se to neće dogoditi njoj.

Sad, s druge strane, to bi bila jebena poslastica.

Lindine usne su se skupile. „Neće to biti ništa, što već nisam vidjela.“ „Ne bih bila tako sigurna u to. Nisam srala već dva dana. Imam gomile tu gore pohranjene.“ Njen bi se demon možda nasmijao na to, da nije bio tako napet.

Onesposobljavajuća bol još jednom se zatalasala kroz njenu maternicu, izvijajući joj leđa. Okusila je krv i pitala se kao u daljini, da nije ugrizla svoj jezik. Nije bilo važno. Bila je važna samo beba, i ona je mislila da je moralo bebi biti još teže, jer je poprilično bila zapela u onome što nije mogao biti ugodan položaj. „Koliko je ona otvorena?“ pitala je Nora, pomalo hrapavog glasa zbog neprestanog Bog-zna-koliko-dugog pjevušenja.

Ignorirajući Harperine psovke, Linda je provjerila i odgovorila, „Četiri centimetra.“ „Što?“ odrezala je jedna od figura – Harper mu je dala nadimak 'Gunđalo' jer je stalno jadikovao zbog njenog sporog napredovanja. „Ovo traje predugo!“ Kao i ostalima, njegovo lice bilo je blijedo i izraz lica nategnut. Oni su svi bili umorni i oslabljeni. Ha. „Trudovi mogu biti spori, naročito kad je to ženina prva trudnoća,“ objasnila je Linda. „Rekla sam vam opet i opet, da bi moglo pomoći, ako dozvolimo Harper da promijeni položaje, ali vi ste odlučni da ju držimo mirnom.“ Gunđalo je puhnuo i zatim se obratio Nori. „Moramo pronaći način da to ubrzamo. Ti si možda sigurna da Knox ne može doći do nje na vrijeme da joj pomogne, ali ja nisam.“ To je bilo prvo zrnce mudrosti koju je pokazao. „Ako to ubrzamo, riskiramo povrijediti dijete,“ rekla je Nora. Činilo se da to nije uzrujalo nikog od njih, primijetila je Harper. Jebeni gadovi. „A ako to ne učinimo,“ počeo je Gunđalo, „ riskiramo naći se u rukama Knoxa Thornea – ne zahvaljujući tebi.“ 232

Drugi incantor – kojeg je Harper zvala 'Skakavac', jer se činilo da je nervozna olupina i stalno je pregledavao okolinu, kao da je očekivao da će Knox skočiti na njega – rekao je, „On je u pravu, Nora. Ne možemo riskirati još više, nego što već jesmo.“ Poslije duge pauze, Nora je rekla, „Onda uzmi kratak odmor i napuni baterije.“ Nadajući se da će ih zadržati od njihovog ponovnog užasnog pjevušenja, Harper joj se obratila. „Ne razumijem. Ako si ti jedan od Jahača, zašto si nam uopće rekla za njih?“ Nora je odvrnula čep na boci vode i dugo pila. „Jer ljudi moraju znati za nas, a Primarni se moraju bojati onoga što dolazi.“ „Ali ti si opisala Roana, praktički si ga predala – „ Shvaćanje je pogodilo Harper ravno u lice. „Htjela si ga mrtvog, zar ne?“ Nora je samo slegnula ramenima. „Morao je otići. Postao je prepreka.

Izgubio je kontrolu nad Crowom i bio previše zaslijepljen svojom mržnjom prema tebi, da bi bio efikasan. Znao je za moju viziju, znao da će beba doći, ali previše je tebe htio mrtvu, da bi vidio veću sliku. Nisam mogla riskirati da tebe ubije.“ Popila je još jedan veliki gutljaj vode i zatim ju opet zatvorila. „Svi spremni?“ Harper je htjela opet progovoriti, ali još jedan trud ju je pogodio. Kad je oslabio, grozničavo je drhturila ... i prekasno da uključi Noru u još razgovora. Stara kuja nastavila je to užasno pjevušenje, i drugi su se ubrzo pridružili. Pjevušenje je sad bilo glasnije, i riječi su brže dolazile. Imale su mahniti kraj u sebi, kojeg tamo prije nije bilo.

Vjetar je zavijao dok je dobivao na jačini, šibajući i zapetljavajući Harperinu kosu. Drveće je pucketalo pod njegovom brutalnom silom, i ona se nadala da će jedno puknuti i opaliti jednog od incantora, ravno po jebenoj glavi.

Trznula se na oštro pucketanje groma, i imala zadovoljstvo vidjeti Lindu kako skoro iskače iz vlastite kože. To zadovoljstvo napustilo ju je, kad se od još jednog truda umalo presavila – ovaj bolniji od bilo kojeg, koji je došao prije njega. Kad je prestao, prodahtala je, „Reci mi o Samu.“ Linda se trgnula unatrag kao da je ošamarena. „Kladim se da je boljelo kad si ga izgubila,“ rekla je Harper nježno. „Kladim se da nikada prije ni kasnije, nisi osjetila takvu bol. Najgori dan tvog života, točno?“ „Daleko najgori.“ „Pa opet, ti želiš oduzeti moju bebu od mene. Ti od svih ljudi, trebala bi znati kakva je to nepravda da izgubiš svoje vlastito dijete.“ 233

Krivnja je na kratki trenutak bljesnula u Lindinim očima. „Oni te ionako neće ostaviti na životu da bi ga zadržala. Ja ću ga uzeti samo zato jer nema nikog drugog.“ „Tu je Knox,“ naglasila je Harper. Još jedan trud je došao i ukrao što je htjela reći. Dok je stenjala i dahtala, munje su opetovano bljeskale unutar oblaka. Bila je to izolirana električna oluja, koja se činila preblizu za Harperin ukus.

Knox, gdje si? Ne želim ovo učiniti sama. Nije zamišljala da se ovo dogodi na ovakav način. Niti jednom.

Njen demon je zastao u svom buncanju, šaljući Harper dojam da su njih dvoje jedno – govoreći joj da nije sama. Bilo je to prvi put ikada, da joj je biće ponudilo podršku bilo kakve vrste. Ali onda, imali su zajednički cilj: morali su zaštititi bebu. Samo nisu bili sigurni kako će to učiniti.

Užasne činjenice bile su da je brojčano nadjačana, zavezana, u nikakvom fizičkom stanju za borbu, i nije mogla doći do svojih sposobnosti. Još više, zaražena je nekom vrstom mračne magije, koja će ju ubiti, otprilike istog trenutka kad se porodi.

Ukratko, sjebana je. Ali to nije značilo da će odustati od nade. Ona nije bila takva.

Skoro smo gotovi s ponovnim otvaranjem portala, dušo, samo izdrži za mene.

Nada je planula. Zatvorila je svoje oči, zamišljajući ga kako stoji točno tamo, miran i pun podrške da smiri njene vlastite strahove. Požuri, Knox.

Vjerojatno je to glasno izgovorila, jer je Linda frknula. „Nitko ne dolazi po tebe. Čak i kad bi, zakasnili bi – baš kao što je Nora rekla.“ „Nora je luda kao šišmiš.“ Linda je nagnula svoju glavu. „Moguće.“ „Pa opet, ti radiš za nju.“ „Radim s njom. Ona me treba.“ Harper nije mogla zamisliti da Nora treba Lindu. Ono što je ona trebala bila je babica; jedna koja će riskirati napad na Harper i Knoxa; jedna koja je bila potrošna i kojom se moglo manipulirati da pomogne. Ali Harper nije razumjela zašto je njome bilo tako lako manipulirati. „Zašto pomažeš Nori?“ „Nisi trebala odvesti McCauleya od mene, Harper. I definitivno nisi trebala ubiti Jeannu. Ona je bila moja najbolja prijateljica.“ U redu, to je bilo šokantno. „Ona je također bila plaćenički demon, koji je pokušao ubiti mene i navesti Knoxa u klopku.“

234

„Znam. Ionako ovo ne radim stvarno zbog njih. Radim to zato jer mi je Nora ponudila vrlo dobru nagodbu. Ako joj pomognem, mogu zadržati tvoju bebu.“ Linda se nasmiješila, ali bio je to jezivi osmijeh. „Nora će ju držati Knoxu iznad glave, ali ona se ne može sama brinuti za nju. Tu ja nastupam.“ Harperin demon je zarežao. „Što je s Wyattom?“ Linda se zakikotala. „Oh, nemoj da ti bude žao Wyatta. Imao je on puno afera tijekom godina.“ „Talia,“ nagađala je Harper, prisjećajući se što je Mccauley rekao o Lindinoj mržnji prema demonici.

Zatečena, Linda je trepnula. „Da, ona je bila jedna od njih. Kako si to znala?“ „Čisto nagađanje.“ Harper je škrgutala zubima, dok je još jedan trud razbijao njenu maternicu. Kad je napokon popustio, pitala je, „Ako si mrzila Taliu, zašto bi zadržala njenog sina?“ Uvrijeđena, Linda je bijesno gledala. „Nikad ne bih kaznila dijete zbog tuđih grešaka. Kad bih ja bila takva osoba, ne bih bila voljna odgojiti ovu bebu, zar ne? Odgojiti ću ju kao svoju, Harper,“ izazivala je. „Vjerovat će da sam ja njena prava majka. A ja ću ju odgojiti da mrzi tebe i Knoxa.

Hoću. Napunit ću joj uši pričama o tome kakve ste grozne, nemilosrdne osobe. Odrast će u nekoga, tko prezire vas oboje.“ Već sama pomisao na to, bila je nož kroz Harperinu dušu. „Mogla bi jednog dana čak i ubiti Knoxa za nas,“ nastavila je Linda. „Neće biti važno da li je jednako moćna kao Knox ili ne – on nikad neće nauditi svom vlastitom djetetu, pogotovo kad je dio tebe. I točno to će joj dati moć nad njim.“ Bila je u pravu, kučka. Ali ... „Ne možeš vjerovati da će ti Nora stvarno dati bebu, Linda. Razmisli. Misli dalje od toga koliko jako želiš dijete. Za Noru, ova beba će biti oružje kojim može mahati Knoxu iznad glave. Držat će ju skrivenom, ali blizu i jako zaštićenom. Neće htjeti da bude odana nikome drugom, osim njoj. Ona ti neće dati bebu i poslati vas veselo dalje.

Također te neće ostaviti na životu, da kažeš nekome što je učinila.“ Lindin osmijeh je izblijedio, ali zatim je frknula. „Nećeš nas podijeliti i pobijediti, Harper. Sad, zašto se samo ne usredotočiš da porodiš moju bebu, hmm?“ „Moju bebu.“ „Ne, moju.“ Harper je siktala, želeći da može kučku još jednom šutnuti. Ali to siktanje pretvorilo se u stenjanje, kad je još jedan trud pogodio. I onda je bio još jedan. I još jedan. I još jedan.

235

Ponovno, minute su iskrvarile u sate. Stenjala je. Plakala je. Cviljela je.

Psovala je dok nije poplavila, od čega je Linda užasnuto ustuknula u jednom trenutku. I sad je bila još veći znojavi, drhtureći, stenjavi nered, nego što je bila prije.

Njena je glava klonula naprijed, kad je još jedan trud popustio. Bože, bila je u takvom iskušenju da se sruši na tlo i pruži odmor svojim bolnim leđima. Bila je iscrpljenija nego ikad prije u životu. Njeni udovi i kapci bili su tako prokleto teški, i bilo je čudo što nije zaspala između kontrakcija.

Osjećala se potpuno šupljom, kao da ništa nije ostalo u njoj. Htjela je da bol prestane, ali također nije željela da porođaj završi – pomisao na njenu bebu u rukama ovih neurotičnih prokletnika ... nije to mogla podnijeti.

Uistinu je vjerovala da će Knox do sad već doći tamo, ali još uvijek nije bilo ni traga od njega. Da je njen demon bio sposoban prizvati plamenove, preuzeo bi i to učinio, ali nijedno od njih nije moglo učiniti nijednu prokletu stvar. Smislit ću nešto, rekla mu je. „Koliko je otvorena?“ pitala je Nora.

Linda je provjerila. „Devet centimetara.“ „Nedovoljno,“ puknuo je Gunđalo. „Ne možemo si priuštiti da se ovo nastavi. I ne znam za vas, ali ja sam umoran i neudobno mi je. Zemlja je tvrda.“ Je li ovaj seronja bio stvaran? Ona je satima u bolovima, bockana i pregledavana od Linde, dobila ništa osim mlake vode, i bila predugo zarobljena u istom neugodnom položaju – raširenih nogu ispred većeg broja ljudi, dok je čekala da se njeno ušće maternice raširi na veličinu jebene lopte, a njeno tijelo se osjećalo kao da puca popola ... i on je bio umoran i bilo mu je neudobno? „Njen vodenjak je nedavno puknuo,“ podsjetila ga je Linda. „To je napredak.“ „Treba nam više od 'napretka',“ odrezao je. „Treba nam dijete u našim rukama.“ Harper je slegnula ramenima. „Ne možete kriviti dijete što ne želi izaći.“ Skakavac se nadvio nad nju, bljesak straha u njegovim očima. „Što to misliš da ne želi izaći? Kako bi ti znala što ona želi ili ne želi?“ „Rekla mi je,“ lagala je, uživajući u načinu na koji je njegovo lice problijedilo. „Gluposti,“ otresao se Gunđalo. „Ono još nema mogućnosti govoriti, niti mislima niti glasom.“ Ali nije zvučao previše uvjereno. Izmijenio je oprezne poglede sa ostalima.

236

„Ignorirajte ju,“ savjetovala je Linda. „To je samo beba.“ Skakavac je opet progovorio. „To nije samo beba. To je beba Knoxa Thornea. Nemamo pojma što je on, što znači da nemamo pojma s čime imamo posla.“ Pogledao je u Harper. „Ono priča s tobom?“ „Ne riječima, već sa slikama i dojmovima,“ odgovorila je Harper.

Skakavac je progutao. „Volio bih da ti ne vjerujem, ali pokazala si premalo straha za moj ukus.“ Zato što je cijelim srcem vjerovala da Knox dolazi ... ali počela je misliti da neće stići na vrijeme. Činilo se da vrućina raste iza njenih kapaka, i kvrga se formirala u njenom grlu. Ali ona nikad nije bila osoba koja bi prihvatila poraz. Nikad. Nijedan Wallis koji drži do sebe, to ne bi učinio.

Mogla je vidjeti samo jedan način borbe protiv incantora, koji su ju držali zarobljenom. Samo jedan. Bit će to ogroman rizik, jer nije imala pojma što će se uistinu dogoditi, ali morala ga je napraviti.

Harper je zabila svoje prste u zemlju, osjećajući zlokobnu energiju vrtloga kako cvrči ispod nje. Umjesto da se bori protiv vrtloga, kao što je činila otkad je stigla, radila je s njim. Definitivno nije bila najbolja ideja raditi sa zlom, nediskriminirajućom energijom, ali ostala je bez opcija.

Nadajući se da će biti dovoljno snažna da joj pomogne, usisala ju je u sebe. Upila ju. Pozdravila ju – i možda ju zato ona nije povrijedila. Mračna energija pomiješala se sa zaštitničkom moći u njenoj utrobi, koja je bolno ispalila u njene vrhove prstiju poput udara struje. Bez i sekunde oklijevanja, prizvala je svoja krila. Osjetila je njihov odgovor, osjetila kako se počinju dizati ... ali nisu. Dovraga. „Ti misliš da će dijete spasiti samo sebe, zar ne?“ Gunđalo je upitao.

Ignorirajući ga, Harper je usisala još više energije vrtloga. Uzela ju, napunila svoj metaforički rezervoar njome, iako se od nje osjećala prljavo iznutra i njena glava je prokleto nabijala. Trud ju je uhvatio nespremnu, lomeći njenu koncentraciju. Tresući se, disala je i stenjala kroz nepodnošljivu bol. Jednom kad je prošla, uzela je još više energije vrtloga, tražeći 'most' između njenih krila i plamenova. I tamo je bio. „Ti misliš da će se dijete samo spasiti, zar ne?“ bio je uporan Gunđalo.

Harper je bijesno gledala u njega, smiješeći se u sebi, kad je tlo počelo podrhtavati. „Ne, ne mislim.“ Zrak je pucketao i zgušnjavao se od moći. „Mislim da će ubiti sve vas.“ Plamenovi su eksplodirali iz tla ispred nje – crveni, crni, zlatni i gladni.

Progutali su cijelu Lindu, i Harper si nije mogla pomoći, a da ne pronađe iznimno zadovoljstvo u kučkinim krikovima. Aha, možda je energija vrtloga malo nahranila njenu osvetoljubivu crtu.

237

Nepodnošljiva vrućina koja je isijavala iz plamenova, opekla je Harperinu kožu, ali nije ostavila plikove. Unatoč njihovoj snazi i moći, njoj neće nauditi. Umjesto da se rašire kao što se ona nadala, plamenovi su se vratili otkuda su došli, ostavljajući iza sebe samo pepeo. Sranje. Bilo se teško usredotočiti, dok se boriš protiv panike, boli i bijesa.

Dok joj je u glavi još uvijek nabijalo, Harper je travu napunila paklenom vatrom, zapalivši začaranu lozu koja joj je okovala ručne zglobove. Pustili su ju uz skvičanje nalik životinjskom, i ona je sjela pa učinila isto lozi oko njenih nogu. Napokon slobodna, prisilila je samu sebe da se podigne na koljena. Drugi su svi užasnuto buljili u nju – ne, u njen stomak, prestravljeni. „To je bilo dijete,“ Skakavac je zavapio. „Prizvalo je plamenove!“ „Odlazimo,“ izjavila je Nora. „Uhvatite ju.“ Gunđalo se namrštio. „Ali – “ „Nismo prošli kroz sve ovo, da nju ostavimo ovdje,“ siktala je Nora. „Ona ide s nama.“ Harper se mukom podigla na noge i čekala, spremna na svoj potez.

Njene posljednje zalihe energije vrtloga napinjale su njenu kožu, želeći slobodu, želeći nasilje. Mračni, odvratni prizori bljeskali su u njenom umu – prizori svih stvari koje bi Harper mogla učiniti ljudima oko nje. Prizori koji su ju i privlačili i izazivali mučninu.

Zatresla je svoju glavu, trebala je jasno razmišljati. Srce joj je poskočilo kad je Nora spustila začaranu lozu koja je okruživala gromade. Da, tako je, kučko, pošalji svoje male pomagače ovamo. Dok su dvije figure u ogrtačima jurile prema njoj, Harper je prizvala – Bol je zatutnjala kroz njenu maternicu, ponovno ju srušivši na koljena.

Majkobožjaprokletipakao. Incantori su stigli do nje, i prsti su se zabili u njene ruke. „Ne!“ Udar energije izletio je iz njenog tijela – prekrasno zlatno, sjajno svjetlo – i srušilo svakog i posljednjeg incantora na zemlju. Harper je zinula, i opet se podigla na noge. Oh, bebice, s tobom će biti pune ruke posla. Jer Harper to nije učinila.

Taj poznati užasni, zujavi zvuk opet je ispunio zrak, od kojeg su se svi sledili. Portal je oživio ... i nekoliko figura je izašlo iz njega. Od prizora mračnog demona koji ih je vodio, opasnost u svakoj liniji njegova tijela, koljena su joj zadrhtala. „Knox,“ Harper je izdahnula u olakšanju. Jecaj ju je zamalo ugušio.

Pogledao je u nju, očiju grozničavih i sjajnih od bijesa. Omekšale su od olakšanja na najkraći trenutak ... onda se njegovo tijelo trgnulo kad su 238

njegove oči naglo pocrnile, kao da je njegov demon silom izronio. Zurio je u nju, i ona je zatim skoro mogla osjetiti njegov gnjev koji je izjedao dušu.

Incantori su ga također morali osjetiti, ali nisu djelovali. Ostali su zaleđeni, kao plijen koji se nada da neće privući pažnju grabežljivca.

Zujanje je vibriralo u zraku, i njen stomak se uzburkao. Znala je što dolazi. To nije bilo kao kad bi Harper prizvala plamenove pakla – to 'zujanje' bila je moć, koja se skupljala dok joj je dolazila. Za Knoxa, moć je živjela u njemu ... demon ju je samo oslobađao.

Podrhtavanje je tutnjalo kroz zemlju, i ona je usadila svoja stopala. Moć je prela po njenoj goloj koži; njena sila pekla joj je oči, cvokotala zubima, stezala njena prsa, i izazvala duboki zvuk zvonjave da eksplodira u njenim ušima.

Kako se činilo da je zrak poljubičastio, pogledala je gore, ne iznenađena kad je uvidjela da je mjesec iza zapjenjenog ružnog oblaka, sad bio krvavo crven.

Poskočila je kad su plamenovi izletjeli iz tla tutnjajući. Nisu progutali incantore. Ne, zasljepljujući, trobojni, tri metra visoki plamenovi kovitlali su oko Knoxovog demona, obuhvaćajući ga. Siktali su, pucketali i pljuckali dok su plesali i ljuljali se – divlji i ljuti, što je značilo da je demon bio divlji i ljut. Njeno srce je jurilo kad je figura od bijesnih plamenova iskoračila iz vatre. Bez očiju, bez crta lica, bez odjeće – samo plamenovi.

Knox je nestao. Arhdemon je izašao igrati se.

Sranje.

U tom trenutku se činilo da su se incantori trgli iz svog šoka, probuđeni svojim 'bježi ili se bori' instinktom. I bježali su. Nazubljena vatrena linija išla je ravno na odbjegle incantore, ostavljajući trag pepela iza sebe. Pakao, nikad ne bi pomislila da Nora može tako brzo trčati. Arhdemon je pratio incantore, skoro mehaničkih pokreta.

Stražari su zatim dotrčali do nje, Tanner prvi. „Jebiga, Harper, izgledaš kao govno.“ Omotao je ruku oko nje, pomažući da preuzme njenu težinu.

Bila je to dobra stvar, jer ju je trud tako jako pogodio, da su ju noge umalo izdale. Njeno stenjanje bilo je jedva čujno od krikova boli i užasa, koji su dolazili od incantora.

Zgrabila je Levijevu ruku. „Tako mi je jebeno drago što ste svi ovdje, čak iako je naš arhdemon poludio.“ Lecnula se na prodoran vrisak – zlatni plamen se zakačio oko vrata incantora u bijegu, i ubacio ga u vatru. U isto vrijeme, crni plamen okružio je Gunđala, presjekavši njegovu odstupnicu i zarobivši ga; on je vrištao od same vrućine, i mogla je zamisliti kako će se njegova koža pretvoriti u mjehure i samu sebe izjesti.

239

Keenan je zazviždao dok se treći plamen omatao oko Skakavčevog tijela i udario njime o tlo jednom, dvaput, tri puta. Čulo se mučno pucanje, i incantorovi jauci su naglo prestali. Arhdemon ih je sve mogao odmah ubiti, ali on se prvo njima igrao. „Gdje je Nora?“ Ali tad ju je Harper ugledala kako hvata gromadu, vrišteći dok ju je crveni plamen opetovano bičevao. U bilo koje drugo vrijeme, Harper bi odmarširala tamo i sama se obračunala s kučkom. Ali tad, mogla je jedva samostalno stajati. Stenjala je kroz zube, dok je još jedan grč napadao njenu maternicu. „Ja neću roditi ovu bebu ovdje!“ Keenan je počešao svoj zatiljak. „Mislim da nećemo skoro otići odavde.“ Da, tako je mislila i Harper. Arhdemon je bio izvan kontrole, pijan od moći. Znala je točno kakav je to osjećaj, jer je njen vlastiti demon iskusio jednako oživljujuće, opijajuće, uzbuđenje. Nijedan demon nije od toga lako odustajao, naročito ne onaj na ratnoj stazi. Što se tiče arhdemona na ratnoj stazi ... pa, to je bila sasvim druga stvar, i ona nije bila opremljena da ga smiri. Imao je naviku dobiti tunelski vid, kad bi mislio da nju treba osvetiti.

Uspjela ga je jednom smiriti u prošlosti, ali ne prije nego je uništio cijelu zgradu i grupu mračnih čarobnjaka. Pakao, skoro je ubio Tannera i Larkin te noći, previše usmjeren da dođe do Harper i pokolje one koji su ju oteli, da bi stvarno razmišljao. To bi se moglo ponoviti. To – Harper se zaledila na poznati zujavi zvuk. Jebiga. Okrenula se da vidi kako je Nora otvorila drugi portal i posezala prema njemu jednom rukom. „Oh, Bože, ona će pobjeći.“ „Ne, neće,“ zarežao je Levi. Trznuo je rukom, i Norina glava se iznenada zabila u gromadu. Portal je nestao uz pucketanje.

Harper je ispustila uzdah olakšanja. Zaboravila je da kosac ima telekinetičke sposobnosti. „Hvala ti, Le – “ Presjekla se kad je opazila da arhdemon ide prema Nori. Ona je bila jedini incantor još na životu, Harper je zatim shvatila.

Plamen koji je bičevao Noru je zastao. Kao zmija, gmizao je uz njeno tijelo i stezao se oko nje. Onda je zaronio niz njeno grlo. Razrogačenih očiju, ona se gušila i trzala dok se sve više plamena probijalo u nju – bez sumnje spalivši, goreći i proždirući sve što bi dotaklo.

Agonija je gorjela u njenim jantarnim očima i njeno se lice skupilo u nijemi vrisak, ali Harper nije imala sažaljenja za nju. Nimalo. I kad se Norino tijelo samo od sebe zapalilo, Harperin se demon nacerio od zadovoljstva i satisfakcije.

240

Ispustila je dugačak dah. Bilo je gotovo. Bili su svi mrtvi. Ipak, vatra nije nestala, shvatila je namrštivši se. Ne, još uvijek je gorjela, divlja i žestoka. Također se širila krajolikom, proždirući izvrnuta stabla i krhko grmlje. Izmaglica je nestala, i sad su valovi vrućine treperili u zraku.

Arhdemon se okrenuo, očito još nije bio gotov s igrom. „Stani!“ vikala je Harper. „Mrtvi su. Hvala ti. Nema ih više ... ja sad trebam Knoxa. Pusti ga k meni.“ Ali nije. Demon je otišao. Vrtlog je hranio njegovu ljutnju i zlu namjeru, shvatila je, i to nije bilo uopće dobro. „Moramo odvesti Knoxa odavde.

Ovo mjesto ... “ „Znam, osjećam to,“ rekao je Levi. „Ali nagovoriti demona da ode, bit će veliki jebeni posao, i ja mislim da ti sad nisi sposobna za to.“ Bio je u pravu, ali ... „Moram biti.“ Harper je uzdahnula. „Mislim da ću se morati vatrom boriti protiv vatre.“ Larkin se umirila. „Što?“ Potiskujući sve svoje emocije izvan kontrole, Harper je iskoristila zadnje ostatke mračne energije unutar nje, kako bi se povezala sa svojim krilima. Kao što ju je Knox naučio, iskoristila ih je kao most ... i prizvala moći koje su čekale s druge strane. Zemlja se tresla i zrak zujao kad su, po Harperinoj volji, plamenovi pakla iznikli iz tla ispred arhdemona. Bili su barijera, privukli njegovu pažnju. Demon ih je pokušao spustiti, ali nije mogao, jer ovi su plamenovi odgovarali njoj, ne biću.

Polako i ukočeno okrenuo se prema njoj. Iako tamo nije bilo očiju, osjetila je kako gleda ravno u nju. Znao je što je ona učinila, i nije bio sretan.

Onda je krenuo prema njoj, i ona je spustila plamenove, prije nego ih njena panika pošalje izvan kontrole. „Harper, stani iza mene,“ rekao je Tanner.

Oduprla se njegovim pokušajima da ju pomakne i umjesto toga koraknula u stranu, stavljajući malo prostora između njih, nadajući se da ju još jedna kontrakcija neće presaviti. „Ne budi glup. Ako pomisli da ga pokušavaš razdvojiti od njegove družice, ozlijedit će te – bio ti stražar ili ne.“ Tanner je zarežao. „A što ako tebe povrijedi, ha?“ „Neće.“ „Obično, ne, ne bi. Ali ovo mjesto hrani njegovu ljutnju i iskrivljuje njegov um. Upravo sad, on ima osvetu na pameti, a ti si ga baš razljutila. Što ako sad želi osvetiti se tebi?“ Harper je progutala. „Onda smo svi sjebani.“ Podigla je ruku kako se demon približavao. „Moraš stati.“ Nije. Dodirnula je njegovu psihu i 241

osjetila samo zasljepljujući bijes. Sranje. Njeno srce počelo je pumpati još luđe nego prije, i njen unutrašnji demon počeo je paničariti. Biće je stiglo skoro do nje i – Pljusak žeravica, iskrica, i pepela oživio je ispred nje ... skoro poput štita. Pucketao je i bljeskao i Harperino se lice objesilo. „Kako to dovraga, radiš?“ pitao je Keenan. „To nisam ja,“ zapanjeno je prišaptala Harper.

Arhdemon se nije činio impresioniran. Probio se kroz štit, i čuo se oštar zvuk cvrčanja, kao kad paklena vatra izjeda meso. Ali biće se nije povuklo, očito ga nije smetalo malo boli. Žeravice i iskrice su se odmakli, a pepeo se razgradio. Onda se demonova ruka naglo stegla oko njenog vrata.

Stražari su se bacili prema njoj, ali zid plamena je naglo izletio iz tla kako bi ju okružio, gurajući njih unazad i blokirajući im pristup njoj.

Harper se uhvatila za njegova plamena zapešća, siktajući na goruću vrućinu, iako ju nije povrijedila. Pokušala se osloboditi, ali demon nije čak ni popustio svoj stisak. „Ako me ubiješ,“ uspjela je protisnuti, „ubit ćeš bebu. Znam da ti je beba važna.“ Zasljepljujuća bol jurnula je iz njegove ruke i ispunila svaki dio nje.

Vrištala je. Jecala je. Preklinjala ga da prestane. Nije. Nastavio je preplavljivati ju bijelom, usijanom boli. Dok je čekala da smrt stigne, nijemo se ispričala bebi jer ju nije mogla zaštititi; jer je vjerovala ovom demonu kojem očito nikad nije smjela vjerovati.

Njena se koža osjećala hladnom, vlažnom. Krv, pomislila je. Demon je nekako tjerao njenu krv da se cijedi iz pora. Ali ona nije namirisala krv.

Ne, mirisala je ... raspadanje. Trulež. Bolest.

Harper je pogledala na svoje ruke, shvatila da crna tekućina u mjehurićima izlazi iz njene kože. I shvatila je. Biće nije napadalo nju; napadalo je mračnu magiju koja ju je zarazila. Nije mislila kako ima ikakve šanse da bi joj demon mogao pomoći; nije bio građen da liječi. Ali ovo nije bilo liječenje – ovo je bilo uništavanje magije. Nuspojava toga bilo je njeno zacjeljivanje.

Postupno, bol je jenjavala i ona je drhtavo izdahnula. Vatra se počela ljuštiti sa demona, počevši od njegove glave. Ali oči su bile crne – biće je još uvijek čvrsto držalo kontrolu.

Ruka omotana oko njenog grla privukla ju je bliže, palcem kružeći po njenom vratu. „Moje.“ Poljubio ju je jako, udišući njen miris ... i onda je stisak na njenom grlu postao nježan, i ona je znala da se Knox vratio.

Njegove ruke obuhvatile su njeno lice. „Dušo ... “ Svojim palčevima, Knox je obrisao suze sa njenih obraza. Namjeravao joj je reći koliko mu je 242

žao, da je znao da je zajebao i da će joj to nadoknaditi, ali onda je ona uvukla dah i presavila se. Podržavao je njenu težinu, dok je disala kroz kontrakcije. Jednom kad su napokon popustile, šakom je uhvatila njegovu košulju i povukla. „Moraš me odvesti odavde, Thorne! Ova beba dolazi, htjeli mi to ili ne.“ „Jasno mi je.“ Knox ju je podigao u ruke. „Idite kroz portal,“ rekao je stražarima. „Recite Jolene i ostalima da je ona dobro, da ne polude.“ „Što da im kažemo kad pitaju, kako ste vi otišli odavde?“ pitao je Keenan. „Reci im da sam natjerao jednog incantora da otvori drugi portal, koji vodi ravno do moje kuće, netom prije nego sam ih ubio – nije me briga.

Vodim ju ravno kući.“ Harper je gledala dok se, zbog ništa više doli jednog pogleda, vatra počela smirivati i prorjeđivati. Ipak, znala je da će to vrlo nalikovati potezu mrtve, zacrnjene zemlje.

Zlatni plamenovi izgradili su se oko njih, lickajući preko njene kože, a da ju nisu povrijedili. Uskoro, vatra je izblijedila i oni su bili u njihovoj dnevnoj sobi. Sve je bilo priređeno, spremno. Plastificirane plahte i stari ručnici i posteljina, sve je bilo postavljeno. Prekrivači i čisti topli ručnici bili su stavljeni sa strane, zajedno s torbom Dr. Rodgersa. Bio je tu čak i inkubator, u slučaju da ga beba zatreba, i od toga se malo bolje osjećala.

Meg se doslovno bacila na nju, grleći ju i mrmljajući na španjolskom.

Brišući suzu ispod oka, koraknula je unatrag i Rodgers je prišao naprijed. „Harper, Knox – ovo je moja družica, Sharon,“ rekao je. „Ona je babica, i ovdje je da pomogne.“ Harper se prisilila osmjehnuti brineti s oblinama. „Šteta što smo se prvi put morali sresti pod ovakvim okolnostima.“ Knox je pažljivo smjestio Harper na prekriven pod, i njena je ruka panično poletjela da zgrabi njegovu. „Ovdje sam, dušo, ne ostavljam te,“ zakleo se. Dok su ju doktor i babica pregledavali, Knox je svoju pažnju posvetio isključivo Harper. Htio je biti s njom na svakom koraku, i nadoknadit će joj zbog činjenice da dosad nije bio. Zadržat će svoje strahove i brige za sebe. Ovo je sve bilo za nju. „Ne bih se zamarao sa ugrijanom podlogom ili bilo čime, Meg,“ rekao je Rodgers. „Već se vidi bebina glavica.“ Ugledavši kako strah svjetluca u Harperinim očima, Knox joj je stisnuo ruku. „Samo pomisli, uskoro ćemo napokon vidjeti bebu. Konačno ćeš znati je li curica ili dečko – znam da te to izluđivalo.“ Njena usta su zaigrala, i sami pogled na to, olakšao je teret krivnje koja je pritiskala 243

njegova ramena. On je možda bio ljut na samog sebe, ali ona nije bila ljuta na njega. „I tebe je to izluđivalo, priznaj – “ Harper se presjekla zastenjavši, kad se učinilo da se kontrakcija razbila o njenu maternicu. Nije mislila da bol može biti još gora. Bila je u krivu. „Jednom kad beba bude u tvojim rukama, zaboravit ćeš na bol,“ obećala je Sharon. „Sad se pripremi. Trebat će nam da počneš tiskati za par trenutaka.“ Čim je slijedeći trud počeo, Sharon je rekla, „Okej, tiskaj.“ Harper je tiskala. Ništa se nije dogodilo. Kako je vrijeme prolazilo i tiskanje nije postiglo goli drek, objesila se o Knoxovu ruku, tako jebeno razdragana što je on tamo i tako jebeno iznenađena što mu nije zgnječila nijednu kost u njegovoj ruci. Čak i kod kuće, daleko od opasnosti, osjećala se potpuno izvan svog elementa. Krajnje izvan kontrole.

Njegov dodir bio je jak i uvjeravajući; njegove riječi bile su ohrabrujuće i podržavajuće; i njegova prisutnost bila je smirujuća i zbog nje se osjećala sigurna. Tad je to trebala. Trebala je način na koji je stezao njenu ruku, trljao njena leđa, šaputao u njeno uho, i nije prigovarao kad bi zarila nokte u njegovu kožu.

Iscijeđena, jecala je uz njega. „Ne mogu ovo više raditi, jednostavno ne mogu.“ Tiskala je i tiskala, ali ništa se nije događalo.

Poljubio je njenu sljepoočicu. „Ti to radiš, dušo. Gledam te kako to radiš i ponosan sam na tebe.“ Zagladio je njenu kosu dalje od lica. „Znam da si umorna, ali sjajno napreduješ.“ Okrećući se prema Sharon, mrko ju je pogledao. „Treba li ona stvarno biti u ovolikim bolovima? I treba li to stvarno toliko dugo trajati?“ Sharon ga je sažaljivo pogledala. „Dušice, ne zovu se to 'trudovi' zbog ničega.“ Rodgers se nasmiješio Harper. „Samo si zamisli svoje ušće maternice kako se otvara poput cvijeta – “ „Prestani, samo prestani,“ pukla je Harper. Nije učinio ništa, osim pravio glupe i često poprilično neprikladne komentare, dok nije izgubio svaki kredibilitet za nju. Bila je to baš njena sreća da završi s doktorom, koji koristi humor da se izvuče iz škakljivih situacija.

Još jedna je kontrakcija stigla, i ona je zarila svoje prste u Knoxovu ruku. „Okej, Harper, vrijeme je da opet tiskaš,“ izjavila je Sharon.

Harper je tiskala. Čuo se glasan zvuk prdenja. Njena su se usta otvorila u poniženju, ali onda ju je Rodgers plaho pogledao i rekao, „Oprosti zbog toga. Jeo sam Kormu s piletinom* prije nego sam došao.“

244

Nesposobna da se baš tad nosi s njime, Harper je podigla svoju ruku. „Ti nisi ovdje. Jednostavno nisi.“ Sharon se tiho nasmijala. „Ignoriraj ga, slatkice, ja to radim cijelo vrijeme.“ Harper je učinila baš to, koncentrirajući se na tiskanje i disanje, dok je Knox šaputao ohrabrenja u njeno uho i govorio da ju voli. A kad je Rodgers najavio da će još jedno tiskanje biti dovoljno, Harperino srce je preskočilo otkucaj. Ipak, tiskala je. Jako. Uz ono, za što je čak i ona mogla priznati da je bio vrisak koji ledi krv u žilama, bebina glava je izašla.

Trebalo je još samo jedno tiskanje da i ostatak bebe izađe van. I tamo je bila.

Rodgers se nacerio. „Dobili ste sina, čestitke.“ Strahopoštovanje i čuđenje prekrili su Harper, i činilo se da joj se grlo zatvara. Ipak, nekako je uspjela pitati, „Zašto on ne plače?“ „Oh, hoće,“ rekla je Sharon. „Nemoj sumnjati u to.“ Nakon što je vrpca prerezana, Rodgers je odnio bebu u stranu, pregledao ga i tad, da, beba se počela derati.

Dok je Sharon pokrivala Harper, Rodgers je nježno postavio bebu na njena prsa s malom dekicom, i rekao, „On je dobro. Deset prstiju na rukama, deset prstiju na nogama, i ima dobra pluća. Sretno s time.“ Harperino srce je preskakalo i njena prsa se stegla. Drugima, on je vjerojatno izgledao kao suha šljiva. Njoj, on je bio najljepša, savršena stvar koju je ikad vidjela. Govorila je tihim, utješnim glasom. „Hej ti. Ovdje si,“ čudila se. „I dečko si.“ Bio je poznat na najčudniji način. Nasmiješila se Knoxu. „Možeš li vjerovati da smo mi napravili ovu malu osobu?“ Knox je nježno utisnuo poljubac na bebinu glavu, i onda još jedan na Harperinu sljepoočicu. Gledajući ih, preplavio ga je snažan osjećaj ponosa.

Bio je tamo i duboki osjećaj olakšanja. Harper je bila dobro. Beba je bila dobro. „Oboje ste čudesni,“ rekao je pomalo osorno. „Ti si okej?“ Okej? On je bio ... preplavljen. Bez riječi. Činilo se da se sve dogodilo tako brzo, da je bilo nestvarno za Knoxa. Bilo je teško pojmiti stvarnost toga, da je beba napokon ovdje. Ali on joj to nije trebao reći; dovoljno ga je znala da shvati i osmjehne mu se s razumijevanjem „Kužim,“ rekla je Harper. Kako se ona osjećala točno tad ... bilo je teško opisati, teško čak i pojmiti. Puno emocionalnog kaosa se trenutno odvijalo u njenoj glavi.

*Chicken

korma – blago začinjeno indijsko jelo s mesom ili ribom sa curryjem, marinirano u jogurtu

245

Čak je i njen demon bio pomalo izbačen iz ravnoteže, iako je bio i užasno ponosan. Nježno, pomakla je bebu prema njemu. „Pridrži ga.“ Knox se ukočio. Vrlo rijetke stvari su ga ikad učinile nervoznim. Ali držati bebu? Pa da, to ga čini nervoznim.

Nasmiješila se. „Ti si opak. Snaći ćeš se.“ Nije bila ni najmanje iznenađena što je Knox pokupio i njihao bebu, jednako lako kao što je činio i sve ostalo – nikakve nespretnosti ili prtljanja. On je bio najsposobnija osoba koju je ikad upoznala. Beba se odmah prestala vrpoljiti, što je nju zabavilo, i pogledala gore u Knoxa, izgledajući fascinirana njime ... što je značilo da su ona i beba već imale nešto zajedničko. Fantastično. „On je tako malen,“ rekao je Knox. Sitan. Ranjiv. Njegov se demon u njemu smirio, zadovoljan sad, kad su jedini ljudi za koje je smatrao da su njemu važni, bili dobro. „On jest malen,“ složila se Harper. „Kao mala lutka.“ Bebini sitni prstići stisnuli su jedan njegov prst, i svaka crta na Knoxovom licu se izgladila ... i Harper je bila prilično sigurna da je upravo gledala kako se Knox Thorne trenutno zaljubljuje.

246

Harper se probudila slijedećeg jutra, da ugleda Knoxa u stolici za ljuljanje, koja je smještena kraj njihovog kreveta, kako nježno trlja leđa povijene, uspavane bebe, dok leži na njegovim prsima. I njeno srce samo se otopilo. Da, ravno u ljigavu lokvicu.

Oči tamnog baršuna srele su njezine, i Knox se nasmiješio. U njemu je bilo ponosa, zadovoljstva i ... smirenosti. „Jutro, dušo,“ rekao je tiho. „Kako se osjećaš?“ Pridigla se i sjela, pa pregledala samu sebe. „Dobro, kad se sve uzme u obzir.“ Pomalo bolno, ali znala je da to neće potrajati, jer su demoni brzo zacjeljivali. „Reci mi da nisam prespavala njegovo buđenje zbog hranjenja.“ Knox je zatresao glavom. „Oboje ste spavali dugo vremena.“ Što je nesumnjivo bio razlog, zašto se više ne osjeća iscijeđenom, pomislila je. Naposljetku, demonima nije trebalo puno sna. „Doslovno si zaspala kao da te netko nokautirao,“ Knox joj je rekao, nesposoban prikriti zabavljenost u svom glasu. Ipak, u početku mu to nije bilo zabavno. „Prvo sam se zabrinuo, ali onda sam shvatio da to nije neko iznenađenje, s obzirom da nisi samo prošla kroz porođaj, već si vjerojatno bila iscrpljena nakon korištenja svojih sposobnosti.“ Harper je klimnula. „Psihička iscrpljenost nikad nije zabavna.“ Nahranila je bebu kratko nakon što je rođena – iako se trebalo malo pomučiti, jer je on jednostavno odbijao surađivati i sisati – i čim ga je Knox uzeo još malo pridržati, Harper je izgubila bitku koju je vodila protiv potrebe za snom.

Ustajući, Knox je rekao, „Pomakni se.“ Kad je to učinila, kliznuo je na krevet kraj nje, pažljivo da ne gurne bebu. Kako se nije mogla riješiti glupavog cereka na svom licu, Harper je lagano pomakla njegov mali šeširić kako bi utisnula brzi poljubac na njegovu paperjastu glavu. Njegova je kosa bila tamna i svilena kao i Knoxova, na njeno krajnje oduševljenje. Duboko je udahnula, upijajući njegov bebasti svjež, slatki miris. Malo stvari mirisalo je bolje od novorođenčeta, pomislila je. Poželjela ga je zbog toga pojesti. „Gdje je moj?“ pitao je Knox, izvijenih usta. „Točno tu,“ prišaptala je Harper prije nego mu je dala meki, dugotrajni poljubac, kojeg je on brzo preuzeo – produbljujući ga, pa opet zadržavši ga nježnim i skoro ... pobožnim.

247

Odmaknuvši se, Knox joj je omotao kosu iza njenog uha i pomilovao palcem preko njene jagodice. „Trebalo mi je to.“ Pomaknuvši bebu sa svog ramena na svoja prsa, tako da ona može vidjeti njegovo malo lice, Knox je rekao, „Shvaćaš da se još uvijek nismo dogovorili o njegovom imenu, zar ne?“ „Bilo je samo jedno ime oko kojeg smo se složili, sjeti se. To je ime još uvijek dobro za tebe?“ „Da.“ Knox je pogledao na njihovog sina. „On izgleda kao 'Asher'.“ Harper je klimnula. „Onda Asher Knox Thorne i jest. Dovraga, on je isti ti, s puno manje kose.“ Sličnost se mogla lako vidjeti, pomislio je Knox. I već je samo to hranilo ponos, koji je osjećao svaki put kad bi pogledao u Ashera. „Još uvijek se nadam da će imati tvoje oči.“ „Onda si idiot.“ Knox joj je dobacio podrugljivi pogled. „Tvoje oči su jedinstvene i prekrasne.“ „One su moja pokora – to su one.“ Umirila se kad se Asher pomaknuo, ali nije se probudio.

Knox je uzdahnuo. „Stalno povlači svoja koljena prema gore i pokušava se sklupčati u loptu.“ „Kao da je još uvijek u maternici.“ Harper se protegla, zijevajući. „Stvarno mi treba kava. I hrana.“ „Rekao sam Meg da si budna. Uskoro će nam donijeti doručak i bočicu za Ashera, jer je izgledno da će se uskoro i on probuditi. Dok čekamo, možeš mi ispričati što se dogodilo jučer.“ Njen stomak se urušio. „Moramo li pričati o tome?“ Prešao je svojim palcem preko njene čeljusti. „Moram znati, dušo.

Mogu razumjeti zašto ne želiš pričati o tome, ali – “ „Neznanje te izluđuje, kužim.“ „Znam nešto od McCauleya.“ Brzo joj je prenio djetetovu verziju događaja. „Moram čuti ostalo.“ „Okej.“ Pa, rekla mu je kako ju je Nora otela, i kako je Linda onda ostala u krugu s njom, dok su incantori pjevušili, zarazivši ju magijom i izazivajući trudove. „Nora nije radila s drugim Jahačima. Rekla je da su se oni željeli neko vrijeme pritajiti. Nažalost, to je bilo sve što je rekla o njima.

Dobila sam osjećaj kako nije htjela da se pažnja skrene sa nje.“ Harper je nakrivila svoju glavu. „Kako si ti došao do mene?“ „Thatcher je ponovno otvorio portal.“ Ona je trepnula. „Thatcher?“ 248

„Nije mi se sviđalo prihvatiti njegovu pomoć. Koliko sam ja znao, mogao je odugovlačiti za Noru. Zato sam tražio od Levija da kontaktira svoju prijateljicu incantoricu. Rekla je da Thatcher radi točno ono što bi i ona napravila, samo što on to radi brže, pa se nisam umiješao i samo sam se nadao do Boga da me on neće izigrati.“ Strah u njenom telepatskom glasu natjerao je Knoxa da riskira. Nije ga mogao podnijeti. „Znači, više ne sumnjaš na njega da je jedan od Jahača?“ „Nisam to rekao. Nikad neću isključiti nikoga od njih, kao potencijalnog sumnjivca. Ne kad bi to tebe i Ashera dovelo u opasnost. Da li ti je Linda slučajno rekla zašto je pomagala Nori?“ Harper je uzela trenutak da opet promatra svog sina, prije nego je odgovorila. „Obećala je Lindi da može imati Ashera. Kao što znaš, sve što je Linda željela, bilo je dijete.“ Knox se namrštio. „Ne vjerujem da bi ga Nora predala bilo kome.“ „Ni ja.“ Harper se igrala svojim prstenjem. „Rekla sam to i Lindi, ali ona nije slušala. Pa sam ju ubila,“ dodala je pomalo previše veselo.

Knox se tiho nasmijao. „Ljubomoran sam.“ „Hej, ti si ubio Noru, sjećaš se.“ „Ne, moj demon ju je ubio.“ Teško je izdahnuo. „Stvarno sam se nadao da ju neće ubiti. Mogla nam je reći tko je posljednji Jahač.“ „Ne bi nam rekla,“ kazala je Harper. „I, iskreno, ne bih ju htjela ostaviti na životu. Bila je previše moćna. Brinula bih se da bi mogla pobjeći, naročito jer je vrlo vjerojatno da je ona bila ta, koja je pomogla Crowu da pobjegne iz tvog zatvora.“ Knox je protrljao njeno bedro. „Onda mi je drago što je nema, pa ti ne moraš više trošiti misli na nju.“ Bilo je i Harper. „Da li Wyatt već zna za Lindu?“ „Zna da je ona mrtva i da je radila s Norom do određene mjere, ali još ne zna cijelu priču. Znat će uskoro. Keenan i Larkin će ga posjetiti kasnije danas.“ „U jednu ruku, žao mi ga je. Bit će mu teško prihvatiti da je njegova partnerica u stvari izdala sve nas, ali on je nju prvi izdao. Talia je bila jedna od ljudi s kojima je varao Lindu.“ „I svejedno, htjela je McCauleya?“ pitao je Knox, začuđen. „Htjela je klinca.“ Harper je lagano milovala Asherovu nogu preko njegove plišane bijele dekice. „Kako je bio McCauley, kad si ga posljednji put vidio?“ „Kao i uvijek, ali činilo se da mu je drago vratiti se Eleni. Mislim da će se on tamo smjestiti.“ 249

„Dobro. On je možda čudan i jeziv, i istina je da ga je njegov demon poslao da me upozori iz sebičnih razloga, ali ipak ti je pomogao da shvatiš što se događalo.“ Knox je klimnuo, lagano smeten time koliko ukočeno se ona kretala. „Koliko te točno boli?“ „Ne toliko koliko sam mislila da će boljeti.“ „Možda zato što nisi dugo imala trudove. Prema Sharon, prve trudnoće obično ... zašto imaš čudan izraz na svom licu?“ Ali ona mu nije odgovorila. „Harper,“ bio je uporan. „Okej,“ popustila je. Harper mu ovo nije htjela reći, ali nije joj se sviđalo tajiti stvari od njega. „Vrijeme je tamo bilo drugačije.“ Knox je suzio oči. „Kako drugačije?“ „Što je tebi bila minuta ... meni je bio sat.“ On je brzo preračunao vrijeme u svojoj glavi. „Prolazila si kroz onu agoniju više od petnaest sati sasvim sama? Bila si zarobljena tamo cijelo to vrijeme?“ Uhvatila je njegovu ruku i stisnula ju. „Znala sam da ćeš doći.“ Knox je opsovao ispod daha. „Mrzim što si prošla kroz većinu porođaja sama – Linda je možda bila tamo, ali ona se jebeno ne računa.“ Stegnuo je svoju čeljust. „Mrzim što nisam bio tamo za tebe.“ Naginjući se prema naprijed, protrljala je svoj nos o njegov. „Nemoj si predbacivati zbog toga, Knox – to nije bila tvoja krivnja. Voljela bih da si bio tamo, jer osjećam kao da ti je netko ukrao to iskustvo. Ali većina tipova reći će ti da je porod sam po sebi, ionako dosadan.“ Nadajući se da će promijeniti njegovo raspoloženje, brzo je dodala, „Na drugu temu, imat ćemo pune ruke posla s ovim malcem. Zaštitio me.“ Lagani osmijeh igrao je oko rubova Knoxovih usta, na njeno olakšanje. „Da, sjećam se štita koji se stvorio ispred mog demona, kad je pokušao doći do tebe. Ipak, nisam bio siguran je li to bio stvarno Asher.“ „Oh, to je definitivno bio on. Tvoj je demon znao da će biti moćan, zar ne?“ „Čini se da je tako.“ Njegov demon još uvijek nije bio sasvim iskren oko toga. Ponovno je protrljao njeno bedro. „Dušo, u vezi mog demona, ono što ti je on učinio – “ „Nemoj se ispričavati zbog toga. Bol koju mi je nanio, bila je neophodna da osigura moj život, baš kao što su bolovi u porodu bili neophodni da se Asher rodi.“

250

„Intelektualno, ja to znam.“ Ispreplevši svoje prste kroz njezine, Knox je poljubio njenu ruku. „Volio bih da mogu reći kako se moj demon zbog toga osjeća loše, ali on to ne osjeća.“ „Naravno da ne osjeća – naši unutrašnji demoni ne osjećaju krivnju.“ „On želi da si ti bila pošteđena boli, ali ne žali zbog toga što je učinio.“ „Ni ja,“ rekla je iskreno. „Baš kao što ne žalim upijanje energije vrtloga da mi pomogne koristiti moje sposobnosti – što je slučajno također pomoglo Asheru da koristi svoje. Bio je to rizik, ali morala sam ga prihvatiti. Ostala sam bez opcija. Stvari su mogle završiti vrlo, vrlo drugačije da nisam učinila ono što jesam.“ „Misliš da ću te ikad kriviti zbog toga? Učinila si ono što si morala.“ „Kao i tvoj demon,“ naglasila je. Knox je otvorio usta da kaže nešto drugo, ali onda su se njegove obrve skupile i ona je osjetila da s nekim telepatski razgovara. „Što je?“ pitala je. „Meg je rekla stražarima da si budna. Oni pitaju mogu li doći ovamo.“ Harper je trepnula. „Oni su dolje?“ „Kampirali su u dnevnoj sobi sa Jolene i curama.“ „Ne bih trebala biti iznenađena. Jesu li već vidjeli Ashera?“ „Ne. Mi smo oboje ostali ovdje s tobom.“ Knox ju nije htio ispustiti iz vida; mislio je kako to neće htjeti još neko vrijeme. „Iskreno, mislio sam da će se on probuditi nakon nekoliko sati. Možda je on sebe psihički izmorio pokušavajući tebe zaštititi.“ Harper je ugrizla svoju usnu, iznenada osjetivši mučninu. „Ne sviđa mi se ta ideja.“ „On će biti dobro. On jest dobro.“ „Kako je tvoj demon?“ „Fasciniran Asherom, i više nije nervozan sad kad si ti budna, što je dobro. Što je s tvojim?“ „Ozbiljno obožava prizor tebe dok držiš Ashera.“ Njegova usta su se izvila, ali onda je opet uzdahnuo. „Navodno, tvoja baka se probudila i sad i ona inzistira da te vidi.“ Harper je prevrnula očima. „Moram upotrijebiti kupaonicu i stvari; onda oni mogu ući.“ Nakon što je obavila svoje poslove, Knox je omotao ruku oko njenog struka i doveo ju da sjedne njemu u krilo na stolici, pazeći da ne uzdrma Ashera. „Hvala ti što si mi dala mog sina.“ Nasmiješila se na obilje posesivnosti u njegovom glasu. „Hvala ti što si mi ga dao.“ „Bila si nevjerojatna jučer. Jebeno sam ponosan na tebe. Prošla si kroz puno da bi nas troje bili sad tu gdje jesmo. Volim te, dušo.“ 251

Okrznula je svojim ustima o njegova. „I ja volim tebe.“ Dugo je izdahnula na kucanje na vratima. „Pripremi se.“ Vraćajući se u krevet, oslonila se na uzglavlje. Ispružila je ruke za Asherom, želeći ga malo pridržati prije nego oni uđu i uzmu ga, ali članci su opet pokucali po vratima – ovog puta nestrpljivo.

Knox ih je širom otvorio, još uvijek držeći Ashera. Jolene je ušla prva i doslovno se rastopila kad je dobro pogledala bebu. „Knox, on je isti ti s puno manje kose.“ Harper se nasmiješila. „To sam i ja rekla.“ Jolene nije gubila vrijeme da uzme Ashera od njega i njuškajući njegovu glavu, zatim krenula ravno prema Harper. Poljubila je njenu kosu. „Bila si dobra, srce. On je prekrasan. Ima li već ime?“ „Asher,“ Knox joj je rekao. „Asher,“ ponovila je Raini dok je ulazila. „Sviđa mi se to.“ „Vrlo prikladno, kad se sve uzme u obzir,“ rekao je Levi, bez sumnje prisjećajući se štita od žeravica, iskri i pepela.

Svi su nahrupili unutra, ljubeći Asherovu glavu i onda kratko grleći Harper, ali nitko nije uspio dohvatiti se bebe. Jolene je bila odlučna imati svoj trenutak s njim. „On miriše tako dobro,“ rekla je Khloë. „Nadam se da znaš kako su muške sfinge vrlo zahtjevne,“ rekla je Jolene Knoxu. „Gore nego djevojke. Nadam se da neće naslijediti Harperinu sposobnost punjenja stvari paklenom vatrom. Uništila je barem tri sofe i jednom zapalila vlastitu kolijevku, jer je htjela izaći iz nje. I tu ne računam svaki put kad je popalila sigurnosne pojaseve svoje hodalice, auto-sjedalice, i stolice za hranjenje. Stvarno, žalim te ako Asher ima tu sposobnost.“ „On je moćan,“ rekla je Devon. „Mogu to osjetiti.“ Tanner je klimnuo. „Mi smo provirili na klinca u akciji.“ Ukratko je opisao što se dogodilo.

Jolene se nacerila, ponosna. „On je definitivno Walllis.“ Knoxova čeljust se stegla. „On je Thorne.“ Jolene je na to samo odmahnula, kao da je prezime čista tehnikalija. „Znaš što mislim. Oh, on se budi. Pa, zdravo tamo.“ Kao jedan, svi su se okupili oko Jolene, šaputajući i gugutajući na Ashera, cijelo vrijeme ignorirajući Joleneine mrke poglede.

Harper se nasmiješila kad je Asherov um kliznuo uz njezin – bio je to upitan dodir, kao da se pitao gdje je ona. Ohrabrujući je pogladila njegov um. „Ovaj će klinac biti zahtjevan.“ 252

Knox je podigao obrvu. „Očekivala si nešto drugo?“ Ona je zatresla glavom. „Ne, uopće ne.“ „Bako, prestani ga monopolizirati,“ požalila se Khloë. Otpuhnuvši, Jolene ga je predala Khloë. Uskoro, beba je prelazila uokolo od osobe do osobe. „Njegov demon je upravo izronio i odmjerio me,“ rekao je Keenan, cereći se. „Mislim da sam prošao svoju procjenu, jer se povukao.“ Uzimajući Ashera od incubusa, Raini se okrenula prema Harper, dok je prstom gladila po Asherovom obrazu. „Izgleda li on kao beba u onim snovima, o kojima si mi pričala?“ „Ne,“ odgovorila je Harper. „To nisu bila predviđanja. To je bila moja podsvijest, govorila mi da se jebeno probudim i shvatim da sam trudna.“ „On je tako sitan,“ rekla je Devon. „Nije mu trebao inkubator?“ Knox je zatresao glavom. „Rodgers je mislio da bi ga mogao trebati, jer je rođen ranije, ali on je održavao svoju vlastitu tjelesnu temperaturu sasvim dobro.“ „Naravno da je,“ rekla je Jolene. „On je Wallis.“ Knox je bijesno pogledao u nju. „On je Thorne.“ Jolene je opet odmahnula na to. „Koliko je težak?“ „Asher Knox Thorne je svečano došao na ovaj svijet s težinom od dva kilograma i četiristo grama, što uopće nije loše za nedonošče,“ rekla je Harper. „Uopće nije loše,“ složila se Jolene. „Pa, Harper, kako se osjećaš kao mama?“ Harper nije mogla da se ne nasmiješi. „Kao da je sve dobro u svijetu.“ Knox je uzeo njenu ruku. Sve i jest dobro. „Nadam se da će on imati Harperine oči.“ Ona je uzdahnula na njega. „Knox, zašto ti mrziš našeg sina?“ Jolene ju je mrko pogledala. „Nema ništa loše s tvojim očima. Prekrasne su.“ „To sam i ja rekao,“ reče Knox.

Harper je odmahnula glavom. „Zaboravi. Što kažete da mi samo – oh, Bože, ne.“ Knox se namrštio. „Što?“ Pratio je njen pogled, i mogao samo uzdahnuti.

U dovratku, Lou je zamahnuo rukama u zrak. „Dobili smo bebu.“ Krenuvši naprijed, gurao se kroz gomilu dok nije stigao do Raini, koja je još uvijek držala Ashera. „Dečko? Djevojčica?“ „Dečko,“ rekla mu je Raini.

253

Okrenuo se Knoxu i podigao ruku. „Hej, daj pet!“ „Pa, zdravo, Lou,“ rekla je Jolene, njemu iza leđa.

Louova usta su se stegla i on je spustio svoju ruku. „Još uvijek ne pričam s tobom, zla ženo.“ Jolene je zakolutala očima. „Stvarno se trebaš prestati duriti. Uostalom, ozbiljno shvaćati stvari kad imaš posla sa vragolanima je krajnje besmisleno i – “ „La, la, la, la, la, la, gluhe uši.“ Harper je samo pogledala u njega. „Ne mogu zamisliti kakvo mora biti veselje u toj tvojoj glavi.“ Lou je pomilovao Asherov obraz. „Hej, mališanu. Sjećaš se svog Ujaka Loua, zar ne? Naravno da se sjećaš. Tko bi me ikad zaboravio?“ Povirio je na Harper. „Pretpostavljam da nisi učinila pravu stvar i nazvala ga Lucifer.“ „Njegovo ime je Asher,“ Knox mu je rekao.

Iznenađujuće, Lou se nacerio. „Sviđa mi se to. To je dobro ime za dječaka koji bi jednog dana mogao uništiti svemir. Njegov demon me odmjerava.“ Ispružio je svoje ruke. „Želim ga malo pridržati.“ Ali Raini se namrštila. „Samo ga pusti neka ga pridrži,“ rekao je Knox uzdahnuvši. „To je najbrži način da ga se riješimo.“ Louov cerek se proširio. „Uvijek se ovdje osjećam tako dobrodošao.“ Pažljivo je ljuljao bebu. „Izgledaš baš kao tvoj tatica. Da, izgledaš, ali nemoj se uzrujavati; svi mi imamo svoje križeve.“ „Nemoj misliti da te neću povrijediti,“ rekla je Harper.

Louove obrve se skupiše. „Tješio sam ga.“ „Bio si šupak.“ „I to te iznenađuje zašto?“ Harper je samo uzdahnula. „Ne mogu ovo raditi s tobom. Nemam energije.“ „Čuo sam da je porod zamoran posao.“ Čelo mu se naboralo, kao da se upravo nečeg sjetio. „Hej, mislio sam da se beba nije trebala roditi još mjesec dana.“ Harper je počešala glavu. „Aha, pa, rok je gurnuo naprijed jedan od Jahača.“ Lou se namrštio. „Ozbiljno? Što se dogodilo? Što je – “ Njegov mrki pogled preobrazio se u krajnje gađenje, i on je povirio dolje na Ashera. „Ew, upravo je prdnuo točno na moju ruku.“

254

U tom trenutku, vrata su se ponovno otvorila i Meg je ušetala, noseći poslužavnik. „Vrijeme za posjete je gotovo,“ izjavila je. „Mama i beba trebaju odmor.“ Odložila je poslužavnik na noćni ormarić, i od mirisa kave, peciva i umaka, Harper je u sebi sretno uzdahnula.

Meg je pažljivo uzela Ashera od gugutavog Loua i predala ga Harper. „Evo.“ Onda joj je dodala bočicu s formulom sa poslužavnika. „Bit će gladan.“ „Mogu li ga ja nahraniti?“ preklinjala je Devon.

Izgledajući poprilično žestoko, Meg je zatresla glavom i mahnula rukama na ostale, požurujući ih van iz sobe. „Vrijeme je za odlazak.“ Smiješeći se Harper, Khloë je palcem pokazala na Meg. „Zna li ona da je samo zaposlenica?“ Harper se tiho nasmijala. „Ne bih joj se zamjerala da sam na tvom mjestu.“ „Hajdemo, van, oni moraju odmarati,“ bila je uporna Meg. „Možete se vratiti sutra.“ Ignorirajući ju, Lou se obratio Harper, „Čekaj, nisi mi još rekla što se dogodilo s Jahač-osobom.“ Jolene ga je uhvatila za ruku. „Ja ću ti sve reći o tome. Meg je u pravu, oni moraju odmarati.“ On je otresao ramenima na nju. „Rekao sam ti, još uvijek ne pričam s tobom.“ Pozdravljajući se, svi su izašli iz sobe. Osim Knoxa, naravno. Meg je značajno pogledala u njega. „Oprosti, Meg, nećeš me izbaciti van,“ rekao joj je, utonuvši u stolicu za ljuljanje. „Ja ostajem sa svojom obitelji.“ Činilo se da je posljednji komentar otopio ženu. Smiješeći se, Meg je klimnula i napustila sobu, tiho zatvarajući vrata iza sebe. „Ovog puta se pričvrstio bez problema,“ rekla je Harper Knoxu, gledajući kako beba pije formulu.

Knox se nagnuo prema naprijed, oslonivši laktove na madrac. „To je dobro.“ Ignorirajući zvuk njegovog mobitela koji je zvonio, dodao je, „Trebamo ga da raste i ojača.“ „Zar se nećeš javiti na svoj telefon?“ „To je vjerojatno samo još jedan od Primarnih. Dobili smo od njih desetke poziva i e-mailova u kojima čestitaju.“ Harper je pokazala bradom prema telefonu, ostavljenom na ormariću kraj kreveta. „Neke poruke poslane na moj mobitel?“

255

Knox je provjerio. „Puno. Ima jedna od Kellena,“ dodao je, jedva sposoban sakriti svoju uzrujanost. „Koja kaže?“ Knox je otvorio poruku. „Kaže, 'Čestitke. Znam da ćeš ti biti bolja mama nego što je naša bila.'“ Lagano se opustivši, Knox je obuhvatio njeno lice i prešao palcem duž njene donje usne. „On je u pravu. Bit ćeš.“ „Ti mi ne bi dopustio bilo što drugo.“ Knox je lagano prešao rukom preko bebine glave pokrivene šeširićem. „Nema poruka od Luciana, pa nagađam da on još uvijek ne zna kako je Asher rođen.“ „Pričat ću s njim kasnije.“ „Samo budi svjesna, da ako on ponovno nazove naše dijete okotom zla, ja ću ga povrijediti.“ Bio bi to savršen izgovor da se konačno dograbi kurvinog sina. „Mislim da će te njegova reakcija iznenaditi.“ „Kako?“ „On nije bio sretan što sam ja trudna, ali sad kad je Asher stvarna osoba – netko koga on može vidjeti i dodirnuti – Lucian neće biti takav kreten.

On voli bebe. Samo ne voli brinuti za njih, jer nije dobar u tome.“ „Vrlo dobro sam svjestan toga,“ zatutnjao je Knox, razmišljajući o njenom odrastanju. „Nisam prije razumio njegovo ponašanje, i pogotovo ga ne razumijem sada kad imam Ashera. Znam da ga ja nikad ne bih mogao napustiti. Znam da nikad ne bih mogao učiniti ništa da ga povrijedim.“ „Da li stvarno želiš razgovarati o Lucianu?“ „Ne.“ Knox je dotaknuo Asherovu malu šaku. „Više me zanima saznati hoćeš li mi dati što sam tražio.“ „Knox – “ „Želim ti dati svoje ime, dušo. Želim da svi mi dijelimo isto ime.“ Njena usta su se polako izvila. „Kao i ja; ne moraš me pokušavati nagovoriti.“ Zadovoljstvo je prostrujalo kroz njega, i on je opet poljubio njen dlan. „Hvala ti, Harper Thorne.“ „Na to ću se trebati naviknuti.“ Pogledala je na Ashera. „Kao i na roditeljstvo. Još uvijek ne mogu povjerovati da smo mi napravili ovu malu osobu.“ Knox se nasmiješio. „On je savršen. Nevjerojatan. Baš kao i njegova mama.“

256

„Baš kao njegov tata,“ ispravila ga je Harper. Vidjevši da je popio pola svoje bočice, Harper ju je nježno povukla od njegovih usta i predala Knoxu. Zatim je posjela Ashera, nježno omotavši ruku oko njegovog vrata da ga pridrži, dok mu je trljala leđa. „Još uvijek mi je neshvatljivo koliko je sitan,“ rekao je Knox. Bebine oči su se otvorile, i njegove plave oči su pocrnile. Demon je zurio u njega, i Knoxov vlastiti demon je izronio na površinu samo na trenutak, prije nego su se oba bića povukla. Napravili su to jednom prije, nedugo nakon što se Asher rodio. Oba puta, Knoxov demon se tiho nasmijao – bio je to zvuk koji je sadržavao tajnu. „Još uvijek mislim da ima nešto, što nam moj demon ne govori.“ „Vjerojatno, jer je ovaj klinac moćan, kao što su ljudi i očekivali da će biti.“ To ju je uzrujavalo na načine, o kojima nije ni željela razmišljati. „Hoćemo li skrivati da je moćan, tako da ga nitko ne vidi kao prijetnju?“ „To možemo skrivati samo onoliko dugo, koliko ćemo ga držati ovdje, gdje ga nitko ne može doseći ili vidjeti. Lako je osjetiti svu tu moć. Ja se slažem s tim da zadržimo ovdje neko vrijeme.“ „I ja. Ne vjerujem da će ljudi biti sumnjičavi zbog toga, uzimajući u obzir da me Nora nedavno otela, i da je htjela uzeti bebu.“ Knox je protrljao njenu nogu. „Nisam nikad mislio da ću imati ovo.

Nekoga tko je moj. Dijete. Obitelj. Nisam to predvidio.“ Lice mu je očvrsnulo kad je dodao, „Borit ću se do smrti da zaštitim i zadržim ovo što imamo.“ „Kao i ja, kao i naši demoni. I ako netko tamo vani odluči testirati nas u vezi toga, saznat će da postoje mnogo gore stvari od smrti.“ Knox se morao nasmiješiti. „Jesam li spomenuo da volim koliko si ti krvožedna?“ „Jednom ili dvaput. Nikad ne škodi čuti to ponovno.“ On se tiho nasmijao. „Ti si krvožedna, Harper. I prekrasna. I pametna.

I tako jebeno snažna. Nema nikoga poput tebe, i ja volim što ti pripadaš meni.“ „Onda zašuti i poljubi me, jer me tjeraš da se crvenim.“ Ponovno se tiho nasmijavši, to je i učinio.

Znamo da ste čekale ovaj treći dio sa nestrpljenjem, i za vas je naša Lori to majstorski uradila kao i uvijek. Lori draga hvala na još jednom djelu o demonima. Voli te tvoj NSK. 257