Gorjeti - 1# Tama u tebi

0

Prevod i obrada

1

Na njenom mjestu u velikoj kupoli, Harper Wallis se lecnula zajedno s drugim gledateljima, kad se jedan od natjecatelja u borbenom krugu sudario sa stropom. Njegov protivnik ga je bezizrazno pogledao, naizgled nedirnut.

“Taj tip ne pokazuje ni trunke milosti,” komentirao je njen rođak, Ciaran. “To je fenomenalno.” Pričao je o koscu smrti koji se, kao i mnogi demoni, često borio za novac u Podzemlju.

Podzemna lokacija je bila kao Strip Las Vegasa na steroidima. Bili su tamo restorani, barovi, noćni klubovi, kockarnice, hoteli i zabavni parkovi, između ostalog. Uzimajući u obzir da je njihova vrsta bila nagla, nemirna, imala probleme s trenutnim zadovoljenjem, i bila sklona tražiti jeftina uzbuđenja kako bi otjerala njihovu tiransku dosadu, Podzemlje je bilo vrsta raja za svakog demona. Štoviše, bilo je to mjesto gdje su se mogli ispuhati i nisu morali praviti se da su bilo što drugo osim ono što jesu.

Harper se lecnula na zvuk pucanja kosti. Borcima je uvijek bilo zajamčeno da će napustiti dvoboj s ozljedama, slomljenim kostima ili čak unutrašnjim krvarenjem. Neki su umrli za vrijeme ili nakon dvoboja, unatoč tome što su demoni ubrzano zacjeljivali. To je bio razlog zašto ju nije veselila ideja da bi njena druga rođakinja, Khloë, trebala ući u borbeni krug svakog trena. Čak i ako bi Khloë pobijedila u dvoboju, još uvijek će vjerojatno biti gadno povrijeđena do njegova kraja.

Harper je gledala s morbidnom fasciniranošću dok je gubitnički natjecatelj uputio koscu, Leviju, seriju udaraca koji su se jedva uspjeli pojaviti na njegovom radaru. On je jednostavno podigao svog protivnika za grlo i bacio ga preko kupole. Levijeve su se oči zacrnile, što je bio prepoznatljiv znak da je njegov unutrašnji demon imao kontrolu.

Baš kao i mjenjolici, svi demoni – bez obzira na vrstu – su imali dvojnost duše. Dok su mjenjolici dijelili svoju dušu sa životinjom, demoni su svoju dijelili s nesavjesnim mračnim grabežljivcem kojem je nedostajalo suosjećanja, nije bio u stanju emocionalno se povezati i imao jak osjećaj prava. Unutrašnji demon je mogao izroniti, onemogućavajući ga da govori i preuzeti kontrolu. Jedini vanjski pokazatelj takve stvari, bio je taj, da bi toj osobi oči sasvim pocrnile.

2

“Levi će ovo lako završiti,” izjavio je Ciaran. “Ne znam što je Franklin mislio kad je pristao na ovu borbu. Sjebi ga, Levi!” povikao je zajedno s ostatkom gomile. Lecnula se kad je kosac nastavio činiti baš to, telekinetički šaljući Franklina da se razbije o strop još jednom.

Neki su demoni bili relativno bezopasni, u tome što su njihove jedine sposobnosti bile izazivanje noćnih mora i čitanje misli. Kako god, kad su najjači, demoni su mogli činiti takve stvari kao što su opsjedati druge i krasti duše. Iako je Harper bila moćna, nije bila nešto impresionirana time. Voljela je zaraditi stvari koje je imala, a njene demonske sposobnosti su bile samo nešto s čime se rodila – što uopće nije bila ista stvar.

Namrštila se na Ciarana. “Ti bi trebao navijati za Franklina!” Njen mrki pogled se produbio na prevrtljiv izraz na licu njenog rođaka. “Kladio si se na Levija, zar ne?”

Namjestio je glupavi izraz. “Hej, sviđa mi se Franklin, on mi je prijatelj... ali također se dogodilo da sam privržen novcu. To je značilo podržati Levija.”

“Gdje ti je odanost prema svom prijatelju?”

Pokazao je na samog sebe. “Da. Vragolan. Znaš... sebičan, podmukao, nestalan, ne treba mu se vjerovati ni pod kojim uvjetima.”

Imao je pravo za vragolane. Njena obitelj, kao sve vragolanske obitelji, imala je reputaciju da su ono što je njena baka Jolene voljela zvati 'svestrani'. Ljudi bi ih svrstali u kriminalce. Podvaljivali su, krali, lagali, varali i mogli su ući i izaći na bilo koje mjesto, bez da ih itko primijeti... i bili su potpuno ležerni oko toga.

Jolene se osigurala da Harper bude jednako 'svestrana' kao i svaki drugi Wallis, unatoč tome što Harper nije bila vragolanka. Nije bilo hibrida u svijetu demona. Ako su se dvije različite vrste razmnožile, dijete će biti jedno ili drugo. Harper je bila iste vrste kao njena odsutna majka.

Ciaran ju je lagano udario laktom, praktički isijavajući uzbuđenje.

“Gledaj, Levi je spreman da ga dokrajči.”

Kosac se trenutno nadvijao nad Franklinom, dok je njegova ruka lebdjela iznad njegovih prsa, dlanom okrenuta prema dolje. Franklin je vikao, njegova leđa izvijena u luk. Još nekoliko sekundi onoga što je očito bila nepodnošljiva bol i Franklin je podigao svoju ruku – znak predaje.

Gomila je podivljala, navijajući i skandirajući Levijevo ime. On je stajao stisnutih šaka i teško dišući, očito se boreći s unutrašnjim demonom za potpunu kontrolu. Napokon, oči su mu postale normalne i mišići se otključali, kad se biće povuklo.

3

Levi se nije arogantno razmetao okolo kruga kao što su mnogi činili.

Bio je prezaposlen piljeći u Franklina i imala je dojam da je bio ojađen. jer se njegov protivnik tako brzo predao.

“Nije ni čudo da je on Knoxov stražar,” nastavio je Ciaran.

A tko je bio Knox? Pa, Knox Thorne ne samo što je bio kreator Podzemlja, nego i demon čija je jazbina obuhvaćala većinu Nevade i čak i veliki dio Kalifornije. Primarni je bio nemilosrdan milijarder koji je posjedovao lanac hotela, restorana, sigurnosnih tvrtki, barova i kockarnica. To je bilo što su demoni radili: skrivali se na otvorenom, pomiješani s bezazlenim ljudima; često na mjestima koja su im osiguravala moć, kontrolu, poštivanje, i izazove. Mnogi su bili poduzetnici, političari, burzovni mešetari, izvršni direktori, bankari, odvjetnici, policajci, novinari, vrhunski kuhari, kirurzi i ljudi u medijima. Sama Harper je bila suvlasnica studija za tetoviranje koji je imao puno nesvjesnih ljudskih klijenata.

Knox se uklopio tako lako s ljudima, da se dvoumila kako su čak i druge nadnaravne vrste sumnjale kako je on išta više od čovjeka. Ipak, nije bilo demona na svijetu koji nije čuo za Knoxa Thorna, jer se za njega govorilo kako je najmoćniji demon koji postoji – nešto što on navodno nije nikad zanijekao niti potvrdio.

Bilo je još puno drugih glasina o Knoxu: da je bio opasan, proračunat, zloglasno seksipilan, i netko tko je živio po svojim vlastitim pravilima i svom vlastitom rasporedu. Također se vjerovalo da ima sposobnost prizvati i kontrolirati plamenove pakla, što je izuzetno rijetko.

Bilo je to i strašno, jer plamenovima pakla ništa nije nepristupačno.

Začuvši kako joj zvoni mobitel, Harper ga je ispecala iz svog džepa i namrštila se na ime na ekranu. Bila je to Khloë. “Zar ti ne bi trebala uroniti samu sebe u 'svoju zonu'?” zadirkivala je Harper kad se javila.

“Trebam te da dođeš ovamo iza.” Bol je kapala iz njenih riječi, ukočivši Harper.

“Khloë, što se događa?”

“Brzo.” I tako, završila je poziv.

“Khloë me treba za nešto.” Harper je dala Ciaranu na čuvanje njen napola pojedeni hot-dog, iako su oboje znali da će ga on pojesti. “Vraćam se za dvije minute.”

Harper je pojurila do kraja reda, spustila se zasvođenim stepenicama, i krenula prema vratima ispunjenima ljudima koja su vodila iza pozornice. Vratar, koji je dobro znao njenu obitelj, rekao je, “Khloë je u sobi dvanaest. Neće ti se svidjeti što ćeš pronaći.”

4

Sranje. Harper je poletjela niz hodnik dok nije stigla do vrata koja je tražila. Ulazeći u sobu, naglo se zaustavila. Ljutnja je prozujala kroz nju.

“Khloë, koji zajeb?”

Pokušaj sitne djevojke maslinaste boje kože da se nasmiješi naveo ju je da se lecne, podigla je ruku do njene rasječene, natekle usne. Odjeća joj je bila poderana i bila je prekrivena masnicama i ogrebotinama. Zavirujući gore na Harper kroz jedno oko, rekla je, “Nije bila moja krivnja.”

Pa, to bi bilo prvi put. Khloë je imala sklonost uvaliti se u duboko sranje. “Tko ti je to napravio?”

“Monina mala grupa me napala u zahodu prije par minuta.” “Što?”

Mona nije bila samo Khloëina protivnica, nego i kučka koja se namjerila na Khloë, samo zato, jer je ona jednom spavala s tipom koji se Moni sviđao. Demoni su naginjali tome da budu zlopamtila.

“Pitam se da li ih je možda Mona na to nagovorila,” rekla je Khloë.

“Ali zar bi ona stvarno mislila da će joj to proći?”

Da, Mona bi baš to mislila. Vjesnica je mislila za samu sebe da je nedodirljiva, jer je njezino sidro bio demon unutar Knoxove Sile. Demoni su pretežno bili psihička stvorenja. Oni nisu imali srodne duše, ali su dolazili u parovima. To je značilo da je svaki imao predodređenog psihičkog partnera, ili 'sidro', koji ih je činio jačima i davao im stabilnost, koja ih je sprječavala da se odmetnu.

Stapanjem njihovih psiha, moćna, nelomljiva veza se stvori između demona. Nije bila seksualna ili emocionalna, postojala je na psihičkom nivou. Demoni su bili vrlo zaštitnički prema svom sidru, ali Harper nije marila tko je bio Monino sidro – nitko se nije petljao s njenom obitelji.

“Gdje su sad Monine male kuje?” zahtijevala je Harper, koračajući.

Khloëin izraz je bio mrgodan. “Vratar ih je otišao potražiti, ali nigdje ih se ne može pronaći – prikladno. Dobili su što su htjeli; ne mogu izaći tamo. Ne mogu se ovakva boriti.”

To je bila istina. Čak ni njihovo ubrzano zacjeljivanje ne može dovesti Khloë u normalno stanje, unutar malog vremenskog okvira kojeg je imala. “Ne, ti ne možeš,” složila se Harper. “Ali ja mogu.” *** Začuvši kucanje na uredskim vratima, Knox se okrenuo od reflektirajućeg stakla koje mu je pružalo savršen pogled na borbeni krug.

“Naprijed.” Tri su njegova stražara – Tanner, Keenan, i Larkin – ušla.

5

Pogledavajući čvrsto stisnutu Tannerovu čeljust, Knox je znao da mu se neće svidjeti informacija po koju ih je poslao.

Odlažući svoju čašu gin i tonika na stol, Knox je rekao, “Reci mi.”

Tanner se zaustavio točno ispred njega, a ostali s njegovih bočnih strana. “Više lutalica je nestalo nego smo mislili. Provjerili smo da li je bilo nestanaka u drugim područjima, ali baš sada se čini, da se jedino događaju u Las Vegasu.”

Stvar je privukla njihovu pažnju tek prije par dana, jer Knox nije pratio populaciju lutalica – demona koji su odlučili živjeti izvan jazbine.

Ali činilo se da ih netko jednostavno prebire s ulica. Lutalice nisu bile pod Knoxovom zaštitom, ali to nije značilo da Knoxu ne smeta da bilo tko koristi Las Vegas kao svoje vlastito lovište. Za razliku od mjenjolika, demoni nisu prisvajali teritorije, ali su bili vrlo zaštitnički prema mjestima na kojima su demoni iz njihove jazbine stanovali.

Keenan je izvukao pljosku iz svoje jakne, za koju je Knox znao da je napunjena votkom. Incubus1 je puno pio, ali kako to nije utjecalo na njegovu efikasnost kao stražara, Knox ga nikad nije prozvao zbog toga.

“Las Vegas ima veliku populaciju demona,” istaknuo je incubus. Demoni su voljeli jaka svjetla, kockanje, uzbuđenje i navale adrenalina. Sve to je činilo Las Vegas popularnim mjestom za njihovu vrstu. “Savršeno mjesto za lov na lutalice.”

“Oni s kojima smo razgovarali, se boje.” Larkin se premjestila u naslonjač kraj prozora. “Obično kod ovakvih zločina, čuješ za barem jednog svjedoka ili jednu osobu koja je uspjela izbjeći pokušaj otmice.

Ovdje nema ništa takvog. Nestale lutalice nisu bile nemoćne, ali su lagano otete.”

Knox se naslonio na svoj stol. “Moram se upitati da nema Isla nešto s tim.”

Keenan se namrštio dok je uzimao gutljaj svoje votke. “Isla?”

“Njezini su zahtjevi za promjenama bili ignorirani, sve do nedavno. Te promjene bi ponudile lutalicama zaštitu. Ako su uplašeni... ” “Vjerojatnije je da će ju poslušati,” završio je Keenan.

“Točno.” Demoni nisu imali globalnog vođu, oni su jednostavno postojali u jazbinama kojima su upravljali Primarni. Jazbine nisu bile organizirane u nijednu hijerarhijsku strukturu. Demoni su odgovarali samo svojim Primarnima.

Incubus – muški demon za kojeg se vjeruje da seksualno opći sa ženama dok one spavaju 1

6

Isla, s druge strane, je predložila izbor jednog od Primarnih – konkretnije, sebe – da zapovijeda svim jazbinama u Americi. Dugo vremena, nitko ju nije slušao. Ali sad su neki demoni podržali njenu ideju i ona je pronašla svoj glas.

“Uzimajući u obzir kako se šuška, da ona iznajmljuje svoje vlastite demone mračnim čarobnjacima kako bi ih koristili u svojim čarolijama, sumnjam da će imati grižnje savjesti oko pobiranja lutalica s ulice,” rekla je Larkin, igrajući se s njenom dugom, smeđom pletenicom.

“Zašto bi se Isla uopće gnjavila prijavljujući se za ovo?” Keenan je zatresao glavom. “Imali smo jednom takvu strukturu i završila je u jebenom kaosu. Zašto tražiti da se to vrati?”

“Moć,” Larkin je jednostavno odgovorila.

Bila je u pravu. I uvijek je netko tražio moć, kontrolu i novac. Nakon što je toliko godina bio okružen takvom pohlepom i proračunatošću, za Knoxa je sve počelo osjećati predvidljivo, dosadno i hladno. Otupjelost se počela smještati u obojici, u njemu i njegovom demonu. “Zvao me Raul,” Knox je rekao svojim stražarima. “Održava konferenciju na Manhattanu, u subotu, za sve Primarne u SAD-u, kako bi to raspravili.” Raulova jazbina je obuhvaćala većinu New Yorka. “Osobno, mislim da je najbolje imati službenu raspravu o tome.”

“Misliš li da Isla ima šanse primijeniti neke promjene?” Keenanov ton je govorio da on ne vjeruje u to.

“Mislim da je ona vrlo lukava i proračunata, i ne bismo ju trebali podcijeniti,” rekao je Knox incubusu. “Demonice mogu biti prilično nemilosrdne.”

Osmijeh je poigravao oko uglova Tannerovih usta. “Kad smo već kod nemilosrdnih demonica, možda bi želio znati da si je Kendra nabavila dečka. Paradira njime kao luda, očito se nadajući tvojoj ljubomornoj reakciji.” I činilo se da pakleni pas pronalazi previše zadovoljstva u tome.

U sebi, Knox je zastenjao. “Posljednji put kad smo pričali, obećala mi je da ću zažaliti što sam ju pustio da ode, i da ću ju moliti da se vrati.”

Tanner se nasmijao. “Osjetila je da tvoj demon gubi zanimanje?”

“Da.” Priča Knoxovog života. Njegov je demon mogao biti vrlo opsesivan kad je bio fiksiran na ženu, ali bi mu tako lako postalo dosadno, da je zaljubljenost uvijek bila kratkotrajna, ostavljajući Knoxa da se nosi sa razljućenim ženama, njegujući povrijeđen ego.

Njihovi unutrašnji demoni nisu mogli 'brinuti' za druge, ali su mogli stvoriti vezu s ljudima. Kad bi se to dogodilo, te veze su bile nevjerojatno intenzivne, jer je svaki gram demonove prirodne intenzivnosti i 7

koncentracije bio usmjeren kroz njih. Jedini ljudi s kojima je njegov demon bio povezan su bila njegova četiri stražara. Bio je opsesivan oko žena koje je želio, ali ih nije želio zadržati, unatoč tome što je iskusio jednaku usamljenost, kojom su svi unutrašnji demoni pogođeni.

Knox se trgnuo iz svojih misli, kad je još jedno kucanje popraćeno ulaskom Levija; on se očito oprao i presvukao. “Borio si se prljavo, kao i uvijek.”

Levi se nacerio. “Nema drugog načina za borbu.”

“Mislim da je Mona slijedeća,” rekla je Larkin, gledajući kroz prozor.

“Dolazi sudac.”

Govoreći u mikrofon koji je bio povezan sa zvučnicima u Knoxovom uredu, sjedokosi muškarac je objavio, “Došlo je do promjene u programu.

Zbog trenutnog lošeg fizičkog stanja gđice Wallis, ona je zamijenjena – ” “Čekaj, to nije dozvoljeno!” inzistirala je Mona kad je iznenadno umarširala u borbeni krug. “Ako se natjecatelj odluči povući, to znači da njegov protivnik automatski pobjeđuje.”

“U većini slučajeva, da, ali gđica Wallis nije odlučila povući se.

Proglašena je nesposobnom za dvoboj. Gđica Wallis ima pravo izabrati nekoga da ju zamijeni.”

Bijes koji je sijevnuo preko Monina lica rekao je Knoxu da je tu u pitanju nešto vrlo osobno. Ali to ga nije navelo da priđe bliže prozoru. Ne, bio je to prizor tamnokose žene koja se probijala do kruga. Bila je sitno stvorenje. Najviše metar i šezdeset visoka. Ali nije na njoj bilo ničega nježnog. Čak i kroz njenu neonski narančastu majicu i traperice, mogao je reći da je njeno tijelo vijugavo i usklađeno. Njeni kukovi su se grješno širili – savršeno za tipa da se pridržava dok se zabija i izvlači iz nje. “Tko je ono?”

“Viđao sam ju,” reče Tanner. “Ali nikad ju prije nisam vidio kako se bori. Ona je Wallis.”

“I sitna stvarčica. Mislim da Mona ima ovo.” Larkin je zvučala razočarano, što je najvjerojatnije bilo zato, jer harpija nije bila Monin obožavatelj. Larkin nije voljela puno ljudi.

Iako je bila istina da se činilo kako Mona ima prednost u dvoboju, jer je bila viša i prilično moćna... “Ne bih bio tako siguran u to,” rekao je Knox. Bilo je nešto oko druge demonice, u načinu kako je nagnula glavu dok je njen pogled prelazio preko Mone. Ona je bila grabežljivac koji traži slabost. Ne laka meta. I on se iznenada našao... zainteresiran. Nije bilo puno toga što bi više zainteresiralo Knoxa. Bio je to osvježavajući osjećaj.

“Misliš da malena ima šansu dobiti ovo?” pitao je Levi.

8

Da, mislio je. Zvono je iznenada zazvonilo. “Uskoro ćemo saznati.” *** Čineći se da uživa u buci gomile, Mona je dobacila Harper odbacujući pogled. “Pridružiti mi se u krugu je bila velika greška, Harper.” Izgovorila je njeno ime s krajnjim gađenjem. Da, puno ljudi se tako osjećalo. Zašto?

Jer je Harper bila poznata u svom društvenom krugu kao sfinga bez krila.

Nastranost. Abnormalnost. Neki su ljudi pogrešno vjerovali da ju to čini laganim plijenom. Mona je očito bila jedna od njih.

Harper se jednostavno narugala, “Dokaži.”

Zlobno se osmjehnuvši, Mona je prizvala kuglu paklene vatre – uobičajena sposobnost koju je većina demona imala – i bacila ju na Harper.

Naglo zakoračivši u stranu, Harper je izbjegla kuglu. Ali unatoč ljutnji koja je prijetila ukrasti joj njenu samokontrolu, nije uzvratila, što je očito zbunilo Monu. Ono što vjesnica nije shvatila, bilo je da Harper nije htjela dvoboj s njom, nije smatrala kučku vrijednom jednog. Sve što je Harper htjela bilo je da uhvati glupu junicu.

Naravno, imala je sposobnosti koje su joj omogućavale da povrijedi Monu iz daljine. Ali ako je htjela uzrokovati vjesnici stvarnu bol, morala je staviti svoje ruke na nju. Nažalost, čini se da se Mona namjerila napadati iz daljine. Harper ju je morala primamiti bliže. To je značilo razljutiti ju – nešto što je Harper bilo totalno okej. Po prirodi, Harper je bila razumno sabrana osoba. Ali imala je narav koja je bila brza i vruća. “Znaš, ne mogu shvatiti zašto si mislila da će ti proći da tvoji mali prijatelji napadnu Khloë,” podrugljivo će Harper. “Osjećaš li se prazno unutra? Mislim, ono kao u tvojoj lubanji?”

“Kujo,” siktala je Mona. Izbacivala je kugle paklene vatre jednu za drugom, ciljajući Harperinu glavu, prsa, noge i stomak.

Harper je izbjegla većinu njih, namjerno dozvoljavajući jednoj da zasiječe njeno rame i drugoj da okrzne njenu nogu. Nije htjela da Mona zna koliko je brza. Htjela je da Mona bude dovoljno samouvjerena da priđe bliže. “Sve ovo jer je Gael izabrao Khloë umjesto tebe, prije tri godine? Stvarno? Kako jadno.”

“On nju nije izabrao. Ona ga je namamila od mene.”

Khloë je mogla kontrolirati većinu umova, ali imala je previše samopoštovanja da bi ikad iskoristila tu sposobnost, na tipu koji ju nije htio. “Oboje znamo da to nije istina. Ali čak i da jest, dva loša ne čine dobro. Tvoji roditelji su to dokazali.”

9

Režeći, Mona je prizvala dvije kugle paklene vatre i bacila ih istodobno. Harper se sagnula, izbjegavši obje. Munjevito brzo, izvukla je tanku oštricu iz svoje čizme, obavijajući ruku oko rubinsko crvene mramorne drške.

Mona se nasmijala. “Misliš da će te mali nož spasiti?”

Obično, vjerojatno ne.

“Skoro je slatko.”

Harper je zaobišla kuglu paklene vatre koja je letjela u njenom smjeru. Prizivanje kugli je bilo nešto što Harper osobno nikad nije mogla savladati. Mogla je stvoriti paklenu vatru, ali ju nije mogla oblikovati u bilo šta. Mogla je, ipak, napraviti nešto drugo.

Stvarajući paklenu vatru u svojoj lijevoj ruci, Harper je onda njome ispunila nož. Kao takva, oštrica je bio zapaljena i potpuno smrtonosna.

Umirujući se, Mona je buljila otvorenih usta. Na kratki trenutak, gomila se utišala. Oni su svi očito pretpostavili da je razlog što Harper nije uzvraćala, bio taj što ona nije imala nijedan napadački dar kojim bi se hvalila – pogrešno.

Noseći snishodljiv osmijeh, Harper je vrtjela svoju oštricu na svom prstu. “Osobno, mislim da je ovo bolje od kugle.” Jer je ona mogla ispuniti paklenom vatrom bilo koju stvar, čineći ih trenutno smrtonosnima.

Oštricu. Olovku. Ukosnicu za kosu. Bilo što. “Da te ne znam bolje, pomislila bih da je to bio strah na tvom majmunskom licu.”

Mona je uhvatila bodež koji joj je dobacio jedan od njenih prijatelja, i onda se bacila na Harper – dajući joj točno ono što je htjela. Harper je izbjegla mač, zasjekla Monino bedro, i onda zabila svoj dlan u Monin stomak. Mona je pala na koljena, tresući se, njena usta otvorena u tihom vrisku nepodnošljive agonije. Nije to bilo, jer je paklena vatra jela njeno meso. Ne, bilo je to zbog nečeg puno goreg.

Gomila je još jednom utihnula, bez sumnje zbunjena zašto su obična posjekotina i jedan udarac, srušili Monu.

Harper je čučnula ispred nje. “Nitko se ne zajebava s mojom obitelji.

Približi im se ponovo, i ova bol će ti se činiti kao obična packa po prstima.

Jasno?”

Mona se srušila na stranu i sklupčala u fetalni položaj, jecajući, baš kad je sudac dojurio. “Što se događa?” pitao je.

Harper je vratila oštricu u svoju čizmu. “Ona dobiva što je zaslužila.” S time, iskoračila je iz borbenog kruga. Trebalo joj je par minuta da se probije kroz navijačku, čestitajuću gomilu, prije nego je došla do svojih rođaka kraj izlaza iz kupole.

10

Hvatajući korak s njom, Khloë je hladila svoje lice. “Tako sam sretna, mogla bih zaplakati.”

Ciaran je izgledao bijesno. “Ne mogu vjerovati da je kučka poslala svoje prijatelje da – ” Zastali su kad su se dva demona iznenada nasadili ispred njih. Muškarac je imao široka ramena i tamnu kosu, sa zlatnim očima zbog kojih je pomislila na vuka. Žena je bila visoka, vitka i imala nevjerojatno uglađenu pletenicu prebačenu preko ramena. Harper ih je vidjela kako patroliraju Podzemljem puno puta i znala je točno što su oni – stražari.

Muškarac je rekao Harper, “Gdin Thorne želi razgovarati s tobom.”

Jebi ga. “Oh, da? Nisam baš razgovorljiv tip.” Žena se nasmiješila, istinski zabavljena. “Sigurna sam da ti neće smetati da posvetiš par minuta Gdinu Thorneu.”

Pa, zapravo, Harper je smetalo. Uz sve što je znala o Knoxu Thorneu, mogućnost susreta s njim ju nije baš ispunjavala radošću – pogotovo, jer je bila ta mala sitnica u vezi njega koja je smetala njenoj vrsti: čini se da nitko nije znao koja je on vrsta demona. Harper se nisu sviđale slijepe točke. Ali bilo je od životne važnosti ne pokazati slabost grabežljivcu, a izbjegavati izazov će ju, u očima njegovih stražara, definitivno učiniti slabom. “Dobro.”

“Samo ti,” muškarac je rekao.

Harper je nagnula glavu. “Čekajte kod Xpress bara,” rekla je svojim rođacima. “Vraćam se uskoro.”

Ne dajući im priliku da prigovore, pratila je dva stražara iza kupole i uz niz stepenica. Kad su napokon stali pred vratima označenima 'Ured', muškarac je udario svojim zglobovima na njih. Mogla je osjetiti Knoxovu moć onamo. Posezala je van i obložila vrata skoro zaštitnički. Kad ih je šokantno senzualan glas pozvao da uđu, muški stražar je otvorio vrata i pokazao joj da uđe. Onda su se dva stražara udaljila i ostavila ju.

Duboko udišući, Harper je zakoračila unutra... i zatekla se, kako se bori s potrebom da bulji u strahopoštovanju u visoku, impozantnu figuru, koja je stajala iza staklenog stola. Duboko usađene tamne oči, iste boje kao i njegova kosa, zaključale su se na Harper, i taj intenzitet ju je uzdrmao.

Njeno je tijelo trenutno odgovorilo. Otopljena požuda ju je lizala, izazivajući bol u njenim grudima, njene bradavice da otvrdnu, i svaki centimetar njene kože je iznenada bio vrlo osjetljiv. Pa, sranje.

Svi demoni su imali urođenu seksualnu privlačnost, i čula je da je Knoxov utjecaj puno jači od većine, ali Harper još uvijek nije bila spremna na čisti udar njega. Isijavao je alfa energiju, projicirao sirovi seksualni 11

magnetizam, koji bi svaku djevojku natjerao da senzualno umire od gladi.

Dok je upijala njegov bestidan pogled, snažan stav i dojam pribranosti, puno riječi joj je palo na pamet: Moćan. Snažan. Samopouzdan.

Kontroliran. Neustrašiv. Odlučan.

Prokleta bila ako ga to nije činilo zastrašujućim.

Odbijajući da poklekne pred snagom svega toga, Harper je zatvorila vrata i čekala. On nije ništa rekao. Nije ju pozdravio. Nije ju ponudio da sjedne. Samo je buljio u nju tim tamnim, prodirućim pogledom koji ju je odmjeravao, i zrak se činio gust od napetosti. Ali nije bilo šanse da će ona skloniti pogled. Ovo je bio test njene snage, i ona nije bila spremna da padne na njemu.

Napokon, izgledajući kao da je iskoračio iz GQ časopisa, Knox je polako zaobišao stol i hodao prema njoj. Ne, hodao nije bila prava riječ.

On je lebdio, klizao – kretao se sa životinjskom gracioznošću koja je zahtijevala pažnju i mogla ju lako zadržati.

Njen unutrašnji demon se smrznuo, osjećajući se ugrožen ovim muškarcem koji je isijavao opasnost. A on jest bio opasan – bilo je to očito u načinu kako se kretao, u njegovom držanju, u napetosti koja je omotavala njegove mišiće, dok su se mreškali ispod njegova crnog odijela.

Kladila bi se da je to odijelo koštalo više od njene cijele garderobe.

“Ja sam Knox Thorne.” Nagnuo je svoju glavu, te tamne oči još čvrsto na njoj. Bio je još markantniji izbliza. “A vi ste...?”

“Harper Wallis.” Brinulo ju je što je uzrujao njenog demona, kojeg je rijetko išta pogađalo. Na Harperovu krajnju frustraciju, nije ga mogla pročitati, nije mogla identificirati koja je on vrsta demona. Ali svaki njen instinkt joj je govorio da gazi pažljivo, da je u prisutnosti vrlo moćnog grabežljivca.

“Harper Wallis.” On nije izgovorio njeno ime, on ga je kušao. Kušao ga glasom koji je bio poput dima, viskija i baršuna. I Harper je znala da će se zabavljati s nekim ozbiljno prljavim fantazijama o njemu kasnije.

Svakako se nadala da nije mogao čitati njene misli – sad, to bi bilo sramotno.

Nije bila uvrijeđena kad nije ispružio ruku da se rukuju. Demoni su bili osjetilna, psihička, seksualna stvorenja, ali su također bili vrlo izbirljivi kome će dati dopuštenje da ih dodirne. “Drago mi je što sam te upoznala, valjda.” Nije zvučala sasvim iskrena. I iz nekog čudnog razloga, zbog toga su se njegova usta izvila u nakrivljen osmijeh, što je natjeralo njen libido da zapleše fandango. Sjajno.

12

*** Dakle, ova demonica ga je još jednom iznenadila.

Kad je ušla u sobu, njene oči – staklene, reflektirajuće, vrlo nalik na mačje – bile su boje toplog meda. Ali kako se Knox pomaknuo da stane ispred nje, med se počeo kovitlati kao tekućina, blijedeći u krasnu maglovito sivu. Imao je osjećaj da neće proći dugo prije nego se boja ponovo promijeni, i bio je zaintrigiran koja će to boja točno biti.

Zaintrigiran.

Jednostavan osjećaj, ali onaj kojeg nije iskusio već neko vrijeme, dok nije uhvatio letimičan pogled na ovu demonicu u borbenom krugu. Njene su crte lice bile meke i ženstvene. Osim tih usta. Bogata, sjajna i primamljive nijanse trešnje, bila su ravno iz njegovih maštanja. Mogao je zamisliti svoj kurac kako kliže između tih usnica, dok upliće svoje ruke u tu glatku, tamnu kosu koja je bila dodirnuta zlatom.

Njegov unutrašnji demon je živnuo onog trena kad je ušla u ured, prelazeći trenutno iz dosađujućeg u opreznog. Volio je lijepe, sjajne, jedinstvene stvari, a Harper je bila točno takva. “Kako su tvoje ozljede?”

Harper je zavrtjela njeno rame. “U redu.” Rane su većinom zacijeljele, ali još uvijek su jebeno pekle. Demoni su bili neranjivi na običnu vatru. Paklene vatre, pak, su mogle izazvati ozbiljnu štetu. Plamenovi pakla, s druge strane, su mogli nekoga u mjestu pretvoriti u pepeo. I baš je bilo moguće da je tip s njom u sobi, mogao njih prizvati. Sudbina se najvjerojatnije valjala od smijeha.

“Ako si ti Wallis, moraš biti iz jazbine Sjevernog Las Vegasa.” Kad je klimnula, Knox je dodao, “Koliko si blizu u rodu s Jolene?”

Kad je napravio mali, ali šuljajući korak bliže, Harperin demon se još više napeo. “Ona je moja baka.” Uz dodatak što je bila Primarni svoje jazbine, Jolene Wallis je bila tvrdokorna kučka. Također je bila na trideset načina luda kao šišmiš, i bila znana da svede cijele zgrade na ruševine kad je bila u lošem raspoloženju... iako je Jolene više voljela izraz 'stručnjak za rušenje'.

“Imam labavi savez sa Jolene.” Knoxu su se uvijek sviđali vragolani.

Zašto? Zato jer si znao na čemu si s vragolanom. Znao si da će te opljačkati do gola, ako si dovoljno glup da ne paziš. Znao si da ćeš dobiti prave odgovore samo ako postavljaš prava pitanja. I znao si da će očekivanje poslušnosti od njih, biti vježbanje frustracije. Ali imajući Harper tako blizu, ispunjavajući svaki od njegovih osjetila, shvatio je... “Ti nisi vragolan.” Nije bio siguran što je ona. Obitelj Wallis je bila prilično zloglasna i on je pretpostavio da su svi bili vragolani.

13

“Ne, nisam,” Harper je potvrdila, impresionirana što je on to osjetio.

Knox je osjetio neočekivane trnce zabavljenosti na njezin tipičan vragolanski odgovor – neodređen i izbjegavajući. Očigledno je ona bila, za sve namjere i svrhe, vragolan. “Sjedni,” pozvao je, pokazujući na stolicu nasuprot njegove. Prije nego je sjela, njezine neobične oči su na brzinu pregledale sobu. I znao je, u tom kratkom trenutku, da je procijenila što ima vrijednost, najvjerojatnija mjesta gdje bi sef mogao biti i svaki mogući izlaz. To je bilo instinktivno za Wallisa.

Primijetio je da se nečujno kretala – još jedna osobina vragolana koju je savladala, iako nije bila jedna od njih. “Što si ti?”

Gledajući ga kako se utopio u svoju stolicu, parirala mu je, “Što si ti?”

Oh, od tog komadića vatre se njegov demon zacerekao. Kao Knox, nije imao puno vremena ili poštivanja za slabe, uplašene male janjiće. Ovu ženu se očito nije moglo lako zastrašiti. Mogao je biti uporan, ali našao se kako mu se sviđa ideja da ju promatra, proučava i sam rješava tajnu.

Harper je bila iznenađena vidjeti kako se njegova usta zabavljeno trzaju, jer je očekivala ljutnju. Knox Thorne ju je naveo da pomisli na divlju mačku koja je odlučila lijepo se ponašati zasad, ali čije se raspoloženje može promijeniti svakog trena. Bez obzira na to, glupavo je razmišljala je li njegova kratka, crna kosa svilenkasta kao što izgleda. Da, pa, nije nikad bila baš tako pametna.

Vidjevši da mu ogroman prozor nudi savršen pogled na borbeni krug, Harper je nagađala da je gledao njen dvoboj sa njegovom demonicom. “Gledaj, ako je ovo zbog Mone, dobila je što je zaslužila.”

“A što je to točno ona 'dobila'?” Bez odgovora. “Tvoj dodir izaziva bol duboku do dna duše,” nagađao je Knox. Rijetka sposobnost.

“Vrlo dobro.” Harper je to uvijek mogla napraviti bez imalo napora.

Kad god je bila ljuta, netko joj prijetio, osjećala se uplašeno, tamna zaštitnička snaga se nagonski gomilala unutar nje i nagrnula u njene vrhove prstiju, izazivajući peckanje. Kao djetetu, nije joj bilo lako to kontrolirati. Sad kad je bila odrasla, bila je sposobna potisnuti tu snagu ako je trebalo.

Bubnjao je svojim prstima po stolu. “Ako vjeruješ da je zaslužila bol do dna duše, pretpostavljam da je Mona uradila nešto što bih trebao znati.

Reci mi.”

Da budem tužibaba koja je cviljela Primarnom? “Ne.” “Ne?” Knox je ponovio u nevjerici.

14

Očigledno, nisu mu često odbijali stvari. Pa, Harper je voljela upoznavati ljude s novim iskustvima. Bio je to više poziv, stvarno. Zrak je zahladio kako su mu se oči na kratko zacrnile, prenoseći nezadovoljstvo njegovog unutrašnjeg demona zbog odbijanja; pakao je kraljevao u tim tamnim bazenima. Uzbuđenje predosjećanja me peckalo duž kralježnice.

“Ako je netko od mojih demona napravio nešto što nije smeo, moram to riješiti.”

Slegnula je ramenima. “Riješeno je.”

“Ta je borba bila osobna. Reci mi zašto.”

Tip je bio ozbiljno ustrajan. “Pitaj Monu.”

“Pitam tebe.”

“Baš šteta što neću odgovoriti, he.”

Njegov demon je bio impresioniran njome. Sviđalo mu se što je uzvraćala, i vjerovalo je da će biti slastan plijen za lov. Ne slaba, bespomoćna lovina – ne, ona će biti zabavna. “Tako tvrdoglava.”

“Da.” To je doista bila jedna od njenih najboljih osobina.

Upravo tada su instinkti rekli Knoxu... “Ti si sfinga.” Znao je to jednako sigurno kao što je znao da ova pohlepna potreba da je posjeduje neće nestati.

Oh, bodovi za Primarnog. “Jesam.”

Nije čudo što je toliko tvrdoglava, razmišljao je Knox. Kao ptica, sfinge su bile krilate, brze, graciozne i mogao je biti izazov uhvatiti ih. Kao lav, bile su snažne, neustrašive, hrabre i odlučno bi pratile, uhodile i hvatale svoj plijen. Ukratko, nije bilo neuhvatljivijeg, smjelijeg, upornijeg demona od sfinge.

Podižući se, Knox je zaokružio oko stola i stao ispred nje. Ona je brzo ustala, hrabro uzvrativši njegov pogled. U tom trenu, njene oči su se opet promijenile kad se maglovito siva uskovitlala i postala srebrnkasto ljubičasta. Bilo je fascinantno gledati preobrazbu. “Ako nećeš odgovoriti na moja pitanja o Moni, možeš odgovoriti na druga. Jesi li u vezi s muškim demonom koji je s tobom?” Knox nije dijelio, a namjeravao je imati Harper Wallis.

Namrštila se. Tip je baš volio izbacivati nasumična pitanja. “Zašto želiš znati?” Oboje, ona i njen unutrašnji demon su se umirili kad su se njegove oči opet zacrnile. Demon koji živi u Knoxu joj je uzvraćao pogled, i bilo je jebeno jezivo. Te oči... bile su tako hladne, prijeteće i stare. Činilo se da je temperatura u sobi pala za pet stupnjeva.

Demon je pokrio ostatak udaljenosti između njih i progovorio ravnim, bestjelesnim glasom, dok je lagano tapkao jednim prstom po 15

njenom obrazu. “Odgovori na pitanje, mala sfingice.” Toliko puno svilenkaste prijetnje u tim riječima. “Nema više izbjegavanja.”

Biće je, doduše, bilo jebeno zastrašujuće, ali Harper će prije biti prokleta nego dopustiti da ju zastraši. Nitko, nitko, se neće igrati s njom kao da je ona lovina. “Moj privatan život je točno to – privatan. Ali podijelit ću s tobom ako ti podijeliš sa mnom. Što si ti?”

Poslije dugog, napetog trenutka, ta erotična usta su se nakrivila u jednu stranu. Oči boje opsidijana sad nisu bile tako hladne. Svjetlucale su od izazova i zabavljenosti. Onda se demon iznenada povukao, i ona je ponovo gledala u Knoxa.

“Tvoj demon onda nije spreman odgovoriti na to, ha?” rekla je Harper. “Tko sad izbjegava?”

Njena vatrenost je nasmiješila njegovog demona. “Slobodno pogađaj što sam ja,” rekao je Knox.

“Ako pogodim, hoćeš li to priznati?” Stomak joj se zgrčio na iskrivljen osmijeh, koji je savio njegova nevjerojatna usta. Bio je tako bolno zgodan, da to jednostavno nije bilo fer.

“Ne.” “Nešto mi govori, da mi je najbolje da ne znam što si ti.” Jer štogod je živjelo u njemu, bilo je preopasno za riječi. Činilo se da je ova demonica imala talent da ga iznenađuje.

“Potpuno si u pravu.” Na zvuk zvona njegova mobitela, Knox ga je iskopao iz njegova džepa.

Nešto Harperine napetosti je popustilo, kad se on udaljio da preuzme poziv, napuštajući njen osobni prostor. Začudo, njen demon se počeo opuštati u njegovoj blizini. Bio je zaintrigiran njegovim vrhunskim samopouzdanjem, njegovom tamnom senzualnošću, moći koja ga je obavijala, i ozračju zabranjenog koje ga je okruživalo. Glup, glup, glup.

Napetost se vratila u Harperine mišiće kako joj se on približavao, njegove oči na njezinima dok je govorio u telefon, obećavajući pozivatelju da će brzo doći. Dobro. Jer ona je htjela brzo otići s tog mjesta.

“Moram ići,” Knox joj je rekao dok je otvarao vrata ureda. “Bilo je zanimljivo upoznati te, Harper Wallis.” Njegov je demon zarežao na ideju da ju napusti. Želio je lijepu sfingu, želio to vruće malo tijelo ispod sebe – ili iznad, ili uz kad ju natjera uza zid i jebe ju do besvijesti. Demon nije bio izbirljiv.

“Također.” Šokirajući ju, ispružio je svoju ruku. Bila je to pozivnica da ga dodirne, dozvola da probije barijeru kože-na-kožu. Ali ako bi ga dodirnula, čak i samo jednom, uzvratila bi tu pozivnicu. Imao bi jednaku 16

dozvolu da ju dodirne, kako i kad bi želio – i ne samo fizički, nego psihički.

Nije to bila mala stvar. Ali Harper nikad nije bila kukavica.

Gledajući u njegove tamne oči, Harper je protresla njegovu ruku, nespremna na bljesak vrućine koji ju je napao, kad je njegov dodir sreo njenu kožu. Srce joj je poskočilo kad je protrljao palcem unutrašnju stranu njenog zapešća, i on je bez sumnje osjetio kako njen puls nakratko skače.

Ali neće si zamjerati zbog tog trenutka slabosti. Dok je on puštao njenu ruku, njegov um je pomilovao njen, oproštaj koji je mogao doći od Knoxa, njegova demona ili obojice.

I onda se nešto totalno jebeno čudno dogodilo.

Pritisak se nakupio u njenoj glavi dok je neka vrsta magnetske energije vukla njen um... kao da je nešto trzalo njenu psihu, pokušavajući se spojiti s njenom. Bila je sigurna da je posrnula, i to ne samo zbog njene iznenadne dezorijentiranosti, već od shvaćanja što ovo zapravo znači. Kad je srela Knoxov pogled, vidjela je jednako prepoznavanje u njegovom.

Ah, pakao.

“Sidro,” rekao je Knox, znajući da je izgledao jednako šokirano kao i ona. Riječ je izašla više nalik optužbi, izazov njoj da ju zaniječe.

“Sidro,” Harper se tiho složila. Možda bi mnogi demoni sad skakali od sreće. Naposljetku, imati psihološkog partnera je bilo dobro, ne? Ne nužno. Bilo je puno štucavica koje su dolazile sa postojanjem sidra. Njen unutrašnji demon, s druge strane, se nije zabrinjavao s tim problemima.

Prepoznao je ovog muškarca kao onog kome pripada, i nije htio ništa drugo više nego da spoje svoje umove.

Bilo je čudno gledati kako je Knoxova staloženost lagano pukla, dok se činio rastrzan između ostanka da raspravimo njihovu malu nepriliku, i odlaska da se posveti kojem god problemu, o kojem je raspravljao u svom telefonskom razgovoru.

Nakon dugog trenutka tišine, uzdahnuo je. “Moram otići. Sutra ćemo razgovarati. Pronaći ću te.”

Otišao je prije nego je stigla odgovoriti na ono što je bilo poluobećanje, polu-prijetnja. I Harper je znala da će se sve u njenom životu promijeniti.

Sranje.

17

Zaključavajući vrata svog stana iza sebe, Harper je ispustila dugačak dah dok se naslanjala na njih. Sidro, pronašla je svoje sidro. Još uvijek nije imala tople, mekane osjećaje zbog tog otkrića. Oh, znala je ona da je to bilo čudno. Baš kao što je mjenjolik trebao svog sudbinskog partnera da kompletira svoju dušu, demon je trebao svog predodređenog psihološkog partnera, ili 'sidro' da kompletira svoju psihu. Sidro je radilo točno ono što mu je i ime govorilo – usidravalo demona i činilo ih jačim, tako da se više nisu morali boriti kako bi zadržali prevlast nad njihovim unutrašnjim demonom, pa se prema tome nisu mogli nikad odmetnuti.

Demon je lako mogao izgubiti svoj put, jer je bilo nemoguće potpuno kontrolirati biće koje je živjelo u njima. Biće je moglo preuzeti ako demon nije imao mentalne snage da bude dominantni lik. To je bila neprestana borba. Demoni koji se nisu odmetnuli, su često poludjeli ili čak počinili samoubojstvo zbog njihove borbe.

Jednom kad bi se osoba usidrila, s druge strane, više se nisu morali boriti jer su imali stabilnost, moć, i snagu da održe dominantnu poziciju.

To nije značilo da njihov unutrašnji demon ne bi još uvijek povremeno izranjao, ali je značilo da ne bi mogao stalno držati uzde ukoliko mu se to ne dozvoli.

Bilo je još drugih dobrih stvari kad imaš sidro. Na primjer, to je značilo da imaš nekog na koga se možeš osloniti, nekog čija će odanost biti apsolutna. U većini slučajeva, sidra bi postala bliski prijatelji i pouzdanici.

Oni bi štitili, podržavali i branili svoje sidro ako je trebalo. To je bilo instinktivno.

Međutim, bilo je i nedostataka. Sidra su mogla biti posesivna i previše zaštitnička, što je također često dovodilo do toga da su se dosadno u sve miješali. Dodatno, demonima je moglo biti mentalno neugodno da budu daleko od svog sidra na duže vrijeme. Bila je uz to i činjenica da ako bi demon umro, to je bilo vrlo psihički bolno i iscrpljujuće za njihovo sidro, ako je veza bila formirana. U nekim slučajevima, ta je psihička bol mogla biti loša i dugotrajna.

Kad je Harper bila mala djevojčica, ideja o svom sidru – netko tko će ju štititi i uvijek biti tamo za nju, bez obzira na sve – je bila uzbudljiva.

Naravno, na to je mogla jako utjecati činjenica da nijedno od njenih roditelja nije ispunjavalo ničiju definiciju 'pouzdanog'. Nijednom u tim 18

djevojačkim sanjarenjima nije zamislila sidro koje bi bilo imalo nalik na Knoxa Thornea.

Ali opet, zar bi itko zamislio, da će njihovo sidro biti potencijalno najmoćniji od njihove vrste? Sumnjam.

Unatoč tome što je sve to znala o njemu, Harper ga se nije bojala.

Nije mogla poreći da ju je izbacivao iz ravnoteže. I morala je priznati da joj je pomalo neodoljiv. Ali čak i prije nego je saznala da je on njeno sidro, nije bilo ničeg što bi se moglo smatrati vrlo racionalnim, vjerodostojnim strahom. Dakle ili je ona osjetila tko je on njoj na podsvjesnom nivou, ili je ovo samo bio dio njenog nedostatka pameti.

Ipak, nije mogla reći da je željno iščekivala povezati se s njim. Ne samo zbog svega što je čula o njemu, već zato što nije bilo sumnje da će biti teško imati Knoxa Thornea kao sidro. Samo petnaest minuta u njegovom društvu je bilo dovoljno da joj pokaže kako je on kontrolirajući, autoritativan i mora imati ono što želi točno kad on to želi. Miješat će se u njen život i naređivati joj. Kako je ona tvrdoglava, svojevoljna i oprečna – osobine na koje je ona bila ponosna – izludjet će ga.

Kako je provela većinu svog života putujući s emocionalno nezrelim nomadom od oca, većinu svojih životnih skokova je sama poduzela.

Postala je tako neovisna da joj je bilo oboje i teško i neugodno, kad bi ljudi obavljali stvari za nju. Biti sama je bila njena zona udobnosti, to joj je bilo poznato. Takva stvar nije išla ruku pod ruku sa sidrom kao što je Knox Thorne.

Bila je tu još i mala komplikacija, za koju bi se kladila da je Knox nije bio svjestan; nešto što bi moglo značiti da on odluči uopće ju ne prihvatiti kao njegovo sidro. Pretpostavljala je da će saznati dovoljno brzo.

U međuvremenu, morala je saznati više o njemu. Smještajući se na kauču, izvukla je svoj mobitel i nazvala poznati broj. “Hej, bako.”

“Halo, draga.” Jolene Wallis je mogla biti zapovjedna, miješajuća, vrhunska manipulatorica s kojom se čak i Lucifer teško nosio, ali voljela je i štitila svoju obitelj svirepo. Ona je također trenirala i pripremala Harper da jednog dana preuzme kao Primarna, ali bila je to pozicija u kojoj nije bilo nimalo privlačnosti za Harper.

“Kako si?”

“Dobro,” odgovorila je Jolene. “Ti zvučiš umorno.”

“Bio je dug, naporan dan na poslu.” I još napornija noć. Čuo se težak, frustriran uzdah. “Naučim te da lažeš, kradeš, iznuđuješ, pronevjeriš, počiniš krađu identiteta i hakiraš bankovne račune. A što ti napraviš? Nađeš si posao.”

19

Harper je prevrnula očima. “Uostalom... nazvala sam te da ti kažem da, uhm... pronašla sam moje sidro.”

“Stvarno? Tko je sretno kopile?”

“Zapravo si ga upoznala.”

“Pa, ne drži me u neizvjesnosti. Znaš da to ne volim.”

“To je Knox Thorne.” Potpuna tišina je pozdravila tu objavu. “Bako, jesi tamo?”

Još jedan težak uzdah. “Pretpostavljam da sam trebala predvidjeti da će tvoje sidro biti netko jake volje i moćan. Ne bi bili par za tebe ako nisu.”

“Ti to odobravaš?”

“Knox Thorne je moćan demon koji će uraditi što god treba za one pod njegovom zaštitom – a to sad uključuje tebe. Kako da to ne odobravam? Brzo upozorenje: on neće prihvatiti ništa od tvog 'ja ne želim sidro' sranja, ako se želi povezati dovoljno jako.”

“Da, znam. Ali ima puno toga što ne znam. Čula sam glasine o njemu, ali to je sve. Trebam neke činjenice.”

“Pa, on ima jednu od najvećih jazbina i po svemu sudeći, vrlo je zaštitnički Primarni koji dobro upravlja svojim demonima. Vlada prilično čvrstom rukom. Čula sam puno priča o njegovim tumačenjima 'kazne'. Ne tako davno, jednog od njegovih demona je oteo vampir. Knox je uhvatio odgovornog vampira, podvrgnuo ju jezivom mučenju, smjestio ju u lijes od čistog mesinga i onda pod njim potpalio vatru.” “Čula sam nešto o tome.”

“Može biti nemilosrdan i brutalan. Ako me pitaš, još je moćniji nego što vjerujemo. Ali nikad nije uzrokovao našoj obitelji ikakve probleme. Ne ratuje s drugim jazbinama. Mogao je zlorabiti svoju moć pokušavajući da vlada barem Amerikom, ako već ne svijetom. Ali nije. Ne kao ova Isla kučka koja izaziva puno buke u posljednje vrijeme – ona je hladna i pohlepna za svime što predstavlja moć. Knox nije takav, što puno govori o njemu.” “Što ti misliš, što je on?”

“Ne znam. Neki misle da je on jednostavno vrlo moćan incubus, zbog njegove nevjerojatne primamljivosti.”

Harper nije to povjerovala. On je bio nešto... više. Nešto što je ona instinktivno znala da nikad prije nije srela.

“U svakom slučaju, nemoj pustiti da te Knox ili njegov demon zlostavljaju. Skočit će na bilo koju slabost koju im pokažeš. Ne govorim ti

20

da ga izazivaš ili izgubiš svoj oprez pred njim – bilo što tako opasno treba pažljivo promatrati. Ali nemoj se bojati da se držiš svog stava.”

“Najvjerojatnije je da ću ga razljutiti.”

Jolene se nasmijala. “Naravno da hoćeš. Ti si Wallis. To je ono što mi radimo.” Pauza. “Mogu sa sigurnošću reći da se Carli neće svidjeti što si ti Knoxovo sidro, formirali vi vezu ili ne.”

“Nemoj misliti da ne znam da se upravo smiješ.” “Što god izazove toj kuji nervozu, vrijedno je smijanja. Ako ti bude pravila ikakve probleme, nazovi me.”

Pa da Jolene može pretvoriti ženinu kuću u ruševine? Bilo je primamljivo, ali samo bi uzrokovalo probleme. “Nije ona vrijedna toga, bako.”

“Oh, hajde, pusti starici njenu zabavu.”

“Tvoje ideje 'zabave' imaju sklonost privlačiti pažnju ljudi.”

Otpuhivanje. “Ne znam zašto moraš biti toliko osuđujuća.”

Harper je zatresla glavom. “Nevjerojatna si.”

“Hvala ti.” Zvučala je istinski zadovoljna komentarom.

Zabavljena unatoč samoj sebi, Harper se tiho nasmijala. “Moram ići.

Vidimo se uskoro.”

“Držim te za riječ, draga. Zapamti, drži se svog stava sa Knoxom.”

Hoće. Jer se Harper nikad nije predala. Čak ni tipu koji je mogao promiješati njen mozak i igrati se njenim tijelom, a da ju ni ne dodirne. *** “Ili imaš tampon preduboko ili te nešto muči. Što je od to dvoje?”

Gledajući gore s mjesta gdje je čistila svoju stanicu za tetoviranje, Harper je uzdahnula na kolegicu iz jazbine. “Kao što sam ti rekla sto puta, dobro sam.”

Devon joj se uvjeravajući osmjehnula. “Naravno da si dobro.” Nije bilo u tome sarkazma, samo potpuna vjera u Harper. “Ali to ne znači da ti se nešto ne mota po glavi. Podijeli to. Ovakva si cijeli dan i ja više ne mogu podnijeti napetost.” To je bila ta stvar s paklenim mačkama, bile su nevjerojatno i uznemirujuće radoznale. “Čak sam čekala da Khloë ode, u slučaju da je to nešto o čemu nisi htjela raspravljati sa svojom obitelji.

Znam da su zabadala.”

Bilo je točno da nije bilo gorih zabadala od Wallisovih vragolana.

“Tvoje kiselo raspoloženje nije zbog Roycea, zar ne?” pitala je Devon, njene mačje zelene oči oprezne. “Mislim, iskreno, možeš ti proći i bolje.”

21

“Ne, nije Royce. Iako definitivno nije zabavno raditi preko puta ulice od mog bivšeg.” Pogotovo jer je taj bivši bio šupak, unatoč tome što je on varao.

Raini, još jedna članica Harperove jazbine, se pojavila. “O čemu razgovaramo?” Oboje, ona i Harper nisu bile samo starije majstorice tetovaže, nego su vodile i posao zajedno. Devon je bila pripravnica i također se specijalizirala u pirsinzima, dok je Khloë radila kao njihova recepcionarka.

Mjesto je imalo vibru rocka, umjetnosti i Harley Davidsona. Bijele zidove koji su se protezali do ureda i radnih stanica, su demonice tretirale kao jedno veliko platno. Na metalnom zidu, izložena umjetnost su bile, u stvari, uvećane kopije tetovaža – plamenovi, vrtloži, životinje i Kineski zmajevi, da navedemo neke. Uramljene fotografije tetovaža su također ukrašavale zidove.

Područje recepcije je imalo veliku sofu u obliku slova L i stolić za kavu sa svake strane. Tamo su bili razbacani i neki stakleni, izložbeni ormarići s različitim vrstama nakita. Kromirani stol na recepciji je činio skoro puni krug, ostavljajući puno radnog prostora i opsesivno je održavan čistim od strane Khloë, koja je čuvala svoj teritorij poput buldoga. Khloë je bila potpuna kontradikcija. Bila je opsesivno uredna – sve je imalo svoje mjesto, i sve je moralo biti na tom mjestu ili bi ona totalno pukla. Pa opet, Harper nikad nije srela nekog tko bi se oblačio manje uredno od njene rođakinje.

“Harper se upravo sprema reći mi što joj se uvuklo u guzicu i krepalo.”

“Ooh, reci, reci, reci,” ohrabrivala je Raini prije nego je srknula kavu.

Nekako, bila je sposobna napraviti da to izgleda kao senzualno iskustvo.

Kao sve sukube2, odisala je seksom. Također je bila trenutno u celibatu.

“Jesam li ti rekla da mi se sviđa ovaj novi izgled?” Harper je pitala Raini, diveći se mekim ružičastim pramenovima koje je dodala svojoj bijelo - plavoj kosi. Od toga bi Harper pomislila na jagode sa šlagom.

Raini je podigla ruku. “Nećeš me omesti.”

S pomirenim uzdahom, Harper im je rekla, “Pronašla sam svoje sidro.”

Devonino lice je obasjalo uzbuđenje, ali onda se namrštila zbunjeno.

“Zašto je ovo loše?” Raini se činila jednako zbunjena.

“Zato jer čak i da sam željela sidro, ovaj tip je posljednja osoba koju bih izabrala.”

22

Zaintrigiranost koja je bljesnula u Devoninim očima je bila očekivana. “Ooh, zašto?”

“To je Knox Thorne.”

Rainina usta su se otvorila. “Ozbiljno? Huh. Sigurno se tome nisam nadala. Ali ne razumijem zašto ga ne bi htjela kao svoje sidro.”

“On je opsjednut kontrolom. Izludjela bih ga.”

Raini je frknula. “Ti bi izludjela bilo kojeg tipa. To je tvoj dar i zavidim ti na njemu.” Vjerojatno zato jer nikad nije bilo važno koliko jako se Raini trudila da odbije muškarca, oni su bili privučeni njenim griješim oblinama, besprijekornom kožom, urođenom senzualnošću i prodornim očima boje jantara – sve sukube su imale tijelo koje je vrištalo 'seks', bilo je to dio paketa. Paketa kojeg je Raini uvijek pokrivala ležernom, ne otkrivajućom odjećom, jer nije baš jako voljela pozornost.

“Ovo je dobra stvar,” ustrajala je Devon. “Knox je nevjerojatno moćan. Imati njega kao tvoje sidro će biti kao apsolutni oblik zaštite. S obzirom da svijet demona može biti brutalan, zaštita nije nešto za odbaciti.

I ja ozbiljno sumnjam da će netko uopće i pomisliti da ti naudi, ako znaju da će se morati nositi s Knoxom.”

Rainine obrve su se skupile. “Moram reći, bit će to vrlo težak teret, nositi odgovornost održavanja potencijalno najmoćnijeg, živućeg demona, mentalno stabilnim.”

“Hvala ti što si to naglasila,” suho će Harper.

Sukuba se slatko nasmiješila. “Nema na čemu.”

Harper je htjela zadaviti obje demonice. “Ima jedna stvar, koju vi ljudi ne razmatrate. Zbog toga što sam njegovo sidro, većina ljudi će oklijevati da me povrijedi. Naglašavam većina. On ima puno neprijatelja.

Kladim se da će neki od njih biti ili dovoljno glupi ili dovoljno ljuti, da me povrijede samo kako bi napali njega.”

Devon je nagnula svoju glavu, priznajući to. “Ali uzmi ipak ovo u obzir, naša jazbina je mala i većinom ju čine vragolani. Vragolani žive kako bi razjebali ljude. Da tvoja baka nije bila tako prokleto luda, da je skoro uništila most Golden Gate, kad je jazbina u San Franciscu odlučila izazvati našu, imali bismo puno više nevolja. Drugim riječima, mi smo uvijek u opasnosti. Knox će ti prije donijeti manje problema nego više. I samo zamisli, mogla bi otkriti tajnu koja je on vrsta.”

Harper je zatresla svoju glavu. “Ne bih imala pristup njegovim mislima ako on to ne bi htio.”.

2 Succubae – sukuba – ženski demon za kojeg se vjeruje da ima odnose s muškarcima dok oni spavaju

23

Sidrenje umova je bilo kao spajanje dvije kugle, gdje su se one samo lagano presijecale, još uvijek ostajući odvojene cjeline, dok jedno drugog psihički jačaju.

Sidrena veza im nije dozvoljavala da čuju jedno drugome misli, osjete osjećaje onog drugog ili otkriju međusobne tajne. Nije emocionalno nametljiva.

“Da, znam to,” potvrdila je Devon nestrpljivo, kvrcnuvši jedan od njenih dugih, ultraljubičastih uvojaka preko svog ramena. “Ali većina sidra provode puno vremena zajedno, to im treba. Dok si kraj njega, možda dobiješ neke tragove o tome što je on.”

“Osobno, mislim da bi se trebala potpuno povezati s njim,” rekla je Raini. “Imat ćeš ozbiljnu zaštitu i bit ćeš snažnija i moćnija. On će vjerojatno biti agresivan, ali nisi ni ti slab protivnik. Tako da je sve dobro.”

Je li? Harper nije bila tako sigurna. Sve je u njenom životu iznenada ispalo iz ravnoteže. “Ne možete reći nikome, okej. Pogotovo nikome iz naše jazbine ili moje obitelji. Ova situacija je... osjetljiva.” Raini i Devon su, obje, svečano klimnule, ali Harper nije bila uvjerena. Činjenica da je njen bivši onda ušetao u studio, nije nimalo popravila njeno raspoloženje. Royce je dobro izgledao na onaj grubi, kaubojski način. Njihova kratka afera je završila nakon što ju je on varao. Nije mogla reći da joj je srce bilo slomljeno, jer je njihova veza u najboljem slučaju, bila klimava. Royce je vjerovao da je ona previše neovisna, što je bila istina.

Ona je bila vrlo tvrdoglava, naviknuta da ne treba nikoga. Mogla je priznati da je također bila vrlo obazriva i škrta, kad bi došlo do poklanjanja njenog povjerenja. Da, ona je imala svoje mane i znala da je morala poraditi na njima. Ali Royce ju je uvredljivo htio 'popraviti' i oblikovati ju u nekog drugog, što je vrlo jasno pokazivalo da oni nisu bili jedno za drugo. Činjenica da je on spavao s nekim drugim, samo je poduprla tu teoriju.

Ipak, bio je ljut kad je ona prekinula tu vezu. Nije mogla shvatiti zašto, niti je mogla shvatiti zašto je bio tako pakostan, da je natjerao svoju sestru da zabrani Harper i djevojkama ulaz u kafić s druge strane ulice, koji je bio u vlasništvu njegove obitelji.

Biti u njegovoj blizini bilo je kao prisjećati se kako je jednom malo studirala kvantnu fiziku – prisjetila bi se da je potrošila vrijeme svog života na njega i jednostavno se morala upitati... zašto?

Uzdišući, okrenula se da se suoči s njim dok su joj djevojke stale uz bokove. “Što ti radiš ovdje?”

Podigao je svoje ruke. “Samo želim razgovarati.”

24

“O činjenici da si nam zabranio ulazak u kafić?”

“Nije bilo tako.”

“Totalno je bilo tako.”

Provukao je ruku kroz njegovu smeđu kosu, zbog čega je ona stršala na sve strane. “Pa viči onda na mene.”

Harper je trepnula. “Ha?” Preklopio je svoje ruke. “Viči na mene. Proklinji me do pakla i natrag. Zahtijevaj da popravim situaciju.”

Zinula je, kad ju je razumijevanje pogodilo. “Napravio si to da izazoveš reakciju?”

“Htio sam znati da li ti je još stalo do mene.” Pocrvenio je kad su se Raini i Devon zakikotale.

Nestvarno. “Zašto bi te bilo uopće briga? Ti si jebao nekog drugog.”

“Ispričao sam se za to milijun puta.” Duboko je udahnuo.

“Nedostaješ mi u redu.”

“I trebao bi. Ja sam jebeno fantastična.”

Razdražen, bio je uporan, “Moraš još uvijek osjećati bar nešto za mene.”

“Naravno.” Nagnula je svoju glavu. “Iritiranost. Ljutnju. Gađenje.

Oh i sažaljenje.” Umirila se i nešto čudno se dogodilo: još jedan um je kliznuo uz njezin. 'Osjećaj' je bio poznat, osjećala se kao – Zavirila je preko Royceovog ramena kad su se vrata, uz njihanje, otvorila i bogat, ludo zgodan jebač ušetao u studio. Knoxove oči su pregledale njegovu okolinu poput lasera, prije nego su se nabrusile na Harper. Njeno tijelo se otopilo, njen unutrašnji demon u trenutku oprezan, a pritisak da se poveže s njim, se još jednom razbio o nju. Disala je kroz sve to, pokušavajući najbolje što je mogla da ostane sabrana.

Royce se okrenuo i ukočio u shvaćanju. Čak su i ljudi prepoznavali opasnost u Knoxu, iako nisu mogli znati da je on nadnaravno biće. Osjetila je kako su se Raini i Devon, ne samo ukočile od nervoze, već rastopile od uzbuđenja na njegov prizor; obje reakcije su bile instinktivne.

“Harper,” Knox je jednostavno pozdravio, iako je bilo obilja intimnosti u toj jednoj riječi. “Vrijeme je za onaj razgovor.”

“Tko si ti?” zahtijevao je Royce.

Knox je pogledao na ljudskog muškarca, koji je stajao bliže Harper nego mu se sviđalo. Dovoljno blizu da nagovijesti da znaju jedno drugog intimno. Ni to nije bilo nešto što bi se Knoxu svidjelo. Njegov unutrašnji demon se u principu, gnušao ljudi. “Ja sam Knox Thorne.”

25

“Royce Yardley.” Pokazao je prstom na Knoxa. “Čuo sam za tebe, ti posjeduješ većinu –” “Harper i ja moramo razgovarati, Gdine Yardley.” Knox se pomaknuo u stranu kako bi oslobodio ulaz – čin koji je govorio Royceu da ode.

Izgledajući pomalo zbunjeno, čovjek je otišao.

Raini se sagnula do Harper dok je tiho rekla, “U opasnosti sam da se onesvijestim od te dominirajuće vibre koju ima.”

Harper je prevrnula očima. “Idemo u ured,” rekla je Knoxu. Krenula je ravno prema stražnjem dijelu studija, slušajući njegove samouvjerene korake kako ju prate. Konačno unutra, Harper je razmišljala da stane iza stola kako bi stavila nešto prostora između njih, ali to je previše zaudaralo na strah. Pa je umjesto toga, ostala ispred njega, ruku sklopljenih preko prsa.

On se prikradao prema njoj, ali nije narušio njen privatan prostor.

Njegova uvijek spokojna samouvjerenost je bila očita, u načinu kako je samo stajao tamo, izgledajući kao da posjeduje svaki centimetar prostora oko sebe. Njegova moć i snaga su isijavali iz njega, impresirajući njenog demona i bubnjajući po Harperinoj koži. “Neću te pitati kako si znao gdje radim.” Vjerojatno ju je istražio onog trena kad je shvatio da je ona njegovo sidro.

Knox se umalo nasmiješio na njen obrambeni stav. Očigledno njegova mala sfinga nije bila u cijelosti opuštena oko situacije sa sidrom.

U početku i on je bio malo zabrinut. Kao Primarni, uvijek je bio okružen ljudima. Navikao je biti odgovoran za druge. Naviknut da ih podržava i štiti. Ali to nije bilo intimno, još uvijek je bilo osobnog prostora između njega i njegovih demona – čak i između njega i njegovih stražara.

Veza sa sidrom, s druge strane, ne dozvoljava puno prostora. Bit će intimni na psihičkom nivou, i najvjerojatnije će igrati veliku ulogu u međusobnim životima. Uz iznimku njegovih stražara, Knox nije imao ljude u svom životu. Postojali su oko njegova života, da. Ali nisu bili dio njega. Znao je po sili i dubini zaštitništva i posesivnosti, koja ga je jako pogodila kad je shvatio da je ona njegovo sidro, da će biti drugačije s Harper.

Knox nije znao da li je on spreman za 'drugačije'. Za razliku od većine demona, on nije bio nestrpljiv da pronađe svoje sidro. Nije vjerovao da mu treba. Nije uviđao kako bi mu imati jedno poboljšalo život. Ali kad su se njihovi umovi kratko dotakli i on shvatio što je ona njemu, on je pomislio... Moje. Jednostavno. Prvobitno. Instinktivno. I činilo se da taj osjećaj ne prolazi.

26

Nakon što je uzeo malo vremena da sve sagleda i privikne se na ideju, više nije bio uznemiren. Bilo je jednostavno njemu kao što je bilo njegovom demonu. Ova žena pripadala je njemu, predodređena za njega, i njegova uloga je bila da ju štiti. Harper, s druge strane se nije činila tako suglasna. “Oklijevaš povezati se.”

“I ti bi trebao. Za nekog poput tebe, ja ću biti totalni davež.”

“Nekog poput mene?”

“I budi iskren, ja nisam nimalo nalik onome kako si zamišljao svoje sidro, zar ne?” Oni nisu mogli biti različitiji, imali su potpuno drugačije životne stilove.

Ona je definitivno bila neočekivana, ali to uopće nije bilo važno Knoxu. “Ni ja vjerojatno nisam što si očekivala, ali to ništa ne mijenja.”

Dok je proučavao njene manijakalne, smeđe oči, njegov pojačan vid je uočio nešto što ga je smjesta uzrujalo. “Ti nosiš leće.” Htio je gledati u njene neobične oči, gledati ih kako mijenjaju boju.

“Očigledno. Moram skrivati moje oči od ljudi. Uostalom, natrag na ovu stvar sa sidrom. Ti si dovoljno moćan sam za sebe. Ne trebaš mene ili bilo koga drugog da te učini jačim.”

“Oh, mala sfingo, zar ti stvarno misliš da ja ne mogu osjetiti koliko si moćna? U svakom slučaju, to nije važno. Ne želim te zbog moći. Ili čak zbog sprječavanja da se odmetnem.”

“Onda zašto?”

“Zato jer si ti moja. Ne odustajem od onoga što je moje.”

Ispunjena nemirnom energijom, zahvaljujući pritisku koji se gomilao u njenoj glavi i postajao bolan, Harper je počela koračati. “Gledaj, to neće uspjeti.”

Komentar je uznemirio njegovog demona, ali Knox je odlučio biti strpljiv s njom – osjećajući da će zbog bilo kakvog ucjenjivanja, ona biti još odlučnija da ga drži u škripcu. Pustit će ju da nabroji svoje probleme i onda će ih riješiti, jer nije bilo šanse da će ju ostaviti na miru. “Zašto to misliš?”

“Ne poznajem te, u redu, ali mogu osjetiti da ti se sviđa kontrola i da sve bude po tvome cijelo vrijeme. Pokušat ćeš to i sa mnom.”

Bila je istina da se Knoxu sviđala kontrola. Nekada davno, svaka minuta njegova svjesnog vremena je bila kontrolirana. Bilo mu je govoreno što da odjene, što da jede, gdje i kad da spava, pa čak i koliko dugo mu je dopušteno spavati. Nije mu bilo dopušteno nikakvo privatno vlasništvo, nije mu bilo dozvoljeno da donosi ikakve samostalne odluke.

27

Kad se napokon oslobodio, zgrabio je kontrolu nad svojim životom i uzeo sve čega je bio lišen: moć, kontrolu, imovinu, neovisnost, znanje i slobodu.

On je morao zadržati te stvari – pogotovo kontrolu. Naročito jer možda bez nje, neće moći držati svoje sposobnosti i demona pod nadzorom. “Ja držim sve pod kontrolom,” složio se. “I neću nijekati da ću se miješati u tvoj život u nastojanju da ga popravim, a tebi se to, prirodno, neće svidjeti. Ti ćeš mi uzvratiti. Bit će teško, ali to samo znači da moramo naučiti praviti kompromise i pronaći ravnotežu.”

Zašto je on morao biti sav smiren, zreo i razuman? Zbog toga su se njeni prigovori i oklijevanje činili glupim. U stvarnosti, međutim, ovo nije bilo glupo, jer je postojalo još nešto. Zaustavljajući se, rekla je, “Ima još jedna stvar koja će ovo otežati.” “Što je to?”

“Zaštitnik si svojih demona, odan si njima i izabrao bi njih, a ne stranca. Točno?”

Knox se namrštio. “Kuda ciljaš s ovim?”

“Moja majka je dio tvoje jazbine.”

To je definitivno bilo neočekivano. Provjera koju je napravio o Harper, nije otkrila identitet njene majke. “Osjećam da ti vjeruješ kako je ovo loša stvar.”

“Ona i ja nemamo vezu. Ona me neće htjeti nigdje blizu nijednog demona u njenoj jazbini. Kao njen Primarni, imaš neku odanost prema njoj. Odgovoran si za emocionalnu i psihičku dobrobit svakog pojedinog od tvojih demona.”

Trebao mu je samo trenutak da se prisjeti par sfingi u njegovoj jazbini, da pogodi o kome govori. “Carla Hayden je tvoja majka?”

Harper je samo klimnula.

Dubinu bijesa kojeg je iznenada gajio za Carlu Hayden, nekog tko je očito povrijedio njegovo sidro, dijelio je sa svojim demonom. “Nisam siguran što se dogodilo između tebe i Carle – o tome ćemo kasnije. Ja jesam odan svojim demonima i ozbiljno shvaćam moje odgovornosti prema njima. Inače, oni jesu ispred autsajdera. Ali ovo nije uobičajena situacija, a ti nisi autsajder. Ti si moje sidro i imam određenu odanost i prema tebi.

Ako, kao što ti vjeruješ, se to njoj neće svidjeti, to je njena stvar koju mora riješiti. Nitko ne odlučuje umjesto mene.” Više ne.

“Ti si ustrajan jebač, zar ne?” promrmljala je. Nastala je tišina, dok ju je proučavao tim bazenima tamne svile, koji su se činili kad da nemaju dna. Nije nikad srela nikoga s tako odvažnim, opravdavajuće direktnim pogledom. Još uvijek nije mogla odgonetnuti što je on, niti je mogla otkriti 28

njegovo stanje uma. Ovo je bio netko s čvrsto kontroliranim emocijama.

Netko tko je također mogao otključati zlobni seksualni odgovor iz njenog tijela, što ju je ljutilo.

“Znaš li što je mislim, Harper? Mislim da nešto tvog oklijevanja dolazi iz činjenice da sidra imaju sklonost oslanjati se jedno na drugo, a ti ne želiš – možda čak ni ne znaš kako – oslanjati se na ikoga.” Njeni kapci su zatreperili. Bingo. “Razumijem to.” Stvarno jest, jer se i on jednako protivio ovisiti o drugima. “Ali biti usidren ne znači izgubiti svoju neovisnost. Ne namjeravam preuzeti tvoj život.” Ali uplitat će se u njega do te točke, da će ju izluditi, bila je u pravu što se toga tiče.

Vidjevši odlučnost na njegovom licu, uzdahnula je. “Da li uvijek bude po tvojem?”

“Da.” Prišao joj je oprezno, kao što bi prišao ćudljivoj životinji.

“Moraš prihvatiti situaciju, Harper. Ti si moje sidro. To znači da mi pripadaš, uvijek ću imati prava na tebe i uvijek ću biti u tvom životu.”

Osjećajući kako njegov um nagovarajuće miluje njezin, zacvilila je.

“Prestani.” To je čak i njoj zvučalo mrzovoljno. On je izgledao više zabavljen nego razdražen.

“Reci mi da te zamisao o mom povlačenju ne muči, Harper.” Pojeo je preostali razmak između njih u jednom koraku, uvijajući uvojak njene kose oko svog prsta. Nije bio iznad toga da iskoristi privlačnost koja je titrala između njih, da oslabi njenu obranu. “Reci mi da tvoj demon od toga ne poludi.”

Pometena njegovom snažnom pojavom i sirovom seksualnošću, trebalo joj je sve što ima da ne ustukne. Nažalost, nije mogla poreći da je ideja o njegovoj udaljenosti od nje, uznemiravala oboje i nju i njenog demona. “Čak i da sam spreman otići od tebe, što nisam, ne bih uspio dugo se držati podalje. Naši demoni nam neće dozvoliti da ovo ignoriramo. Moj je već ekstremno posesivan kad si ti u pitanju. Zar ćeš mi reći da je to jednosmjerna ulica?”

“Ne,” priznala je niskim glasom.

Njena iskrenost je zadovoljila njegovog demona, koji je bio vrlo nestrpljiv da se poveže i podizao se da to napravi odmah. Ali Knox je znao da to neće biti tako jednostavno. Harper još uvijek nije bila potpuno uvjerena da je to pametna ideja, i imao je točan osjećaj da će ona, ako ju pritisne još malo dalje, prigovarati samo kako bi kontrirala. “Imam planove za večeru. Ideš sa mnom.” Kad se jedna njena obrva

29

zapovjednički podigla, njegov kurac se trgnuo – htio ju je nagnuti preko tog stola i izjebati taj stav ravno iz nje.

“Idem?”

Knox se zamalo nasmiješio na njen mekan, a opet opasan ton. Slabiji demon bi se možda naježio. “Preoblikovat ću. Dođi sa mnom.”

Znajući kako je to najbliže zamolbi što je on mogao isporučiti, Harper je upitala, “Gdje? Zašto?”

“Moramo se bolje upoznati.” Iskoristit će priliku da se ona ugodnije osjeća oko njega. Što prije se to dogodi, prije će ona biti opuštenija s njihovom situacijom i pristati na vezu.

Omatajući ruku oko njenog ručnog zgloba, izveo je Harper iz ureda i kroz studio – kraj njenih kolega, koji su na nju ispucavali oduševljene i poglede podrške dok su se pozdravljali. Jednom kad je navukla svoju jaknu, stavio je ruku na udubinu na njenim leđima i požurio ju van.

Na prizor predivnog, uglađenog, crnog Bentleya koji totalno nije pripadao u ovo područje, Harper se naglo zaustavila. “Jebeš mi sve.”

Knox je pokazao na dvojicu muškaraca koji su čuvali vozilo.

“Harper, ovo su Tanner i Levi, dvojica od mojih stražara. Tanner, Levi – ovo je Harper Wallis, moje sidro.”

Harper je izmijenila kimanje glavama s dva ozbiljno zgodna demona, od kojih je jednog prepoznala kao muškog stražara koji ju je otpratio do Knoxovog ureda u Podzemlju. Oba stražara su se odnosila prema njoj s poštovanjem, koje ju je iznenadilo, uzimajući u obzir da jazbine nisu brzo prihvaćale strance. Očito se njihovo poštivanje Primarnog, sada automatski produžilo i na nju.

Kad je Tanner otvorio stražnja suvozačka vrata, Harper i Knox su kliznuli unutra. Ona je poprilično utonula u kožu glatku kao maslac u sebi stenjući od zadovoljstva. Bilo je tako dobro maknuti se sa stopala.

Nakon što je Tanner uskočio na prednje suvozačko sjedalo, Levi je ubacio auto u brzinu i izašao sa parkirališta.

Pogledala je u Knoxa, koji je trenutno bio koncentriran na svoj mobitel. “Nisi mi rekao kuda idemo.”

“Strpljenja, mala sfingo.”

“To nije osobina koju posjedujem.”

Još uvijek se savjetujući sa svojim telefonom, rekao je, “Ni je ne tvrdim da sam strpljiv. Opusti se, sigurna si sa mnom. To je samo večera, Harper.”

Frknula je. “Ne, nije. Ovako se ti osiguravaš da me vide s tobom. Želiš da se zna kako sam pod tvojom zaštitom.”

30

“Djelomice si u pravu,” priznao je, sviđalo mu se koliko je bila mudra. “Naposljetku, ako ti itko naudi, ja bi ih morao ubiti. Trebali bi to znati unaprijed. Nazovi to preventivnom mjerom. Ali također te želim upoznati.”

Htio je razotkriti tajnu koja je bila ona. Njegovo sidro je bilo komplicirano stvorenje. Imala je tvrdu, skoro agresivnu vanjštinu, ali imao je osjećaj da je ležalo puno mekoće ispod te tvrde školjke. Htio je znati što je oblikovalo tu tvrdu školjku; htio ju je poznavati bolje od bilo koga. Bio je to neočekivan nagon, ali nije mu se dalo previše razmišljati o tome.

“Moram te upozoriti da kad me jednom upoznaš, promijenit ćeš svoje mišljenje o povezivanju.”

“Zvučiš vrlo sigurna u to.”

“Gledaj, ja sam možda biološki sfinga, ali sam vragolan u svakom drugom pogledu koji se računa. To znači da sa mnom ne možeš rukovati, tvrdoglava sam, imam tajne, ne volim pravila i ljude umaram i živciram – i ponosna sam zbog toga.”

Knox je uhvatio Levijev zabavljeni osmijeh u retrovizoru. “Smatram se upozorenim.”

Tvrdoglavi jebeni gad.

31

Kad je Levi otvorio vrata automobila i Harper kliznula van, čeljust joj je skoro pala na prizor ogromnog, luksuznog hotela za koji je shvatila da je na Vegas Stripu3. Pronašla se kako ponovo tiho govori, “Jebeš mi sve.” Iznenada se osjećala neprikladno u svojim trapericama i majici, pogotovo jer je stajala kraj Knoxa, koji je izgledao za pojesti u svom tamnom odijelu, šivanom po mjeri.

Naizgled nesvjestan njenog napada samosvijesti, Knox ju je uhvatio za zapešće i uveo u hotel. Unutrašnjost je bila još impresivnija; tako veličanstvena i raskošna da je to bilo zastrašujuće. Nekoliko članova osoblja, od kojih su većina bili demoni, došlo je do Knoxa da pročavrlja s njim; on nije čak ni usporio svoj korak ili ju pustio dok je odgovarao na njihove upite.

Iznenada joj je svanulo. “Ti ga posjeduješ, zar ne?”

“Da. I prestani paničariti.”

“Ja ne paničarim.”

Usta su mu se trznula. “Naravno da ne. Moja greška.”

Tren kasnije, ona i Knox su ulazili u restoran smješten u sklopu hotela. I on je bio ekstravagantan i otmjen – i dovoljno natrpan da bi ona bila još nervoznija. “Nisam baš obučena za ovakvo mjesto,” rekla mu je.

Nije kao da je mogla ostati neprimjetna dok ju je vukao naokolo Knox Thorne.

Kad ju je Knox povukao u privatnu blagovaonicu, činilo se da je potonula od olakšanja. Razgovor koji će uslijediti, nije nešto što sam htio obaviti u javnosti.

Harper je trepnula na neočekivani telepatski kontakt. Bila je to sposobnost koju je većina demona imala, uključujući i nju. Mogli smo ga jednostavno obaviti u mom uredu.

Ali onda ne bi mogli jesti.

Kad su sjeli i poslužitelj im ponudio izbor različitih vina, otmjenih imena za koje nikad nije čula, Harper je samo slegnula ramenima. “Ako je crveno, svidjet će mi se.” Kad je čula kako su za predjelo kamenice, skoro je umrla. Nema šanse da će jesti afrodizijak u društvu demona nasuprot nje.

On je bio afrodizijak. ___________________________________________________________________________________________________________________________________________

32

3 Las Vegas Strip-

dio južnog Las Vegas bulevara, dužine približno 7 kilometara, gdje su smješteni mnogi od najvećih hotela, kasina i odmarališta

“Ja ću samo preskočiti na glavno jelo, ako je to u redu.”

Knox je slegnuo ramenima. “Naruči što god želiš.” Posljednja stvar koju je očekivao da će malo stvorenje poput nje naručiti, bio je odrezak na žaru od pola kilograma. Stalno ga je iznenađivala. Spoznao je da mu se to sviđa. Naručivši svoj talijanski teleći paprikaš i gledajući dok je poslužitelj odlazio, Knox je progovorio. “Zbog čega si postala majstorica tetovaže?”

Iz onoga što je čuo, njezin posao je bio sasvim uspješan i bila je vrlo popularna među ljudima.

“Bila je to ideja moje obitelji. Uvijek sam voljela umjetnost.” Bila je to jedna stvar u kojoj je bila dobra. Talent je godinama brusila krivotvoreći slike za zabavu... ali to nije bila tema razgovora i nešto što bi on morao znati.

“Govoreći o tvojoj obitelji, pretpostavio sam da je Richie tvoj otac.”

“Ne.” Ali Knox nije bio prvi koji je pretpostavio da je to u pitanju.

Iz onog što je Knox saznao, Jolene je imala samo troje djece. Richie, koji je razmnožio preko dvanaestero djece. Martina, koja nije rodila nijedno, unatoč velikom iskustvu u pravljenju njih. I... “Definitivno je bio šok saznati da si ti Lucianova kći. Znao sam da je imao jednu.” Lucianova kći je, po svemu sudeći, jedino živo biće uz koje je demon bio stvarno povezan. “Pretpostavio sam da je ona bila vragolan. Ali opet, ti se vrlo dobro činiš kao jedan.”

Rekao je to kao da je ona bila obmanljiva. “Odrasla sam s vragolanima, pa teško da ću biti drugačija.” “Što je s tvojom majkom?”

Ona je bila sebična kučka koju Harper nije vidjela od – Presjekla je pomisao, odlučna da ne gubi vrijeme na ženu. “Gledaj, ne volim baš previše osobna pitanja.”

Njene obrane su se podigle tako brzo i jako, da je Knox bio iznenađen što nisu zatresle sobu. “Osobna pitanja općenito ili osobna pitanja o tvojoj majci?”

“Oboje.”

Njen pogled je skoro nasmijao Knoxa. “Zašto izgledaš tako uvrijeđeno jer ti ja postavljam pitanja?”

Harperino čelo se izbrazdalo. “Zašto me uopće ispituješ? Znam da si me istražio.”

“Jesam,” priznao je nepokajnički. “Saznao sam puno o tebi. Na primjer, saznao sam da si odgovorna za slom bankovnog računa bivšeg dečka – ” 33

“Navodno.” “ – da si hakirala policijsku, ljudsku bazu podataka i zbrkala njihov sustav pohranjivanja kad je tvoj prijatelj nepravedno uhićen – ” “Rekla-kazala.” “ – da si prebila muškog demona koji je povrijedio tvoju rođaku – ” “Imam alibi za to.” “ – i da si zarazila kompjuter starog učitelja virusom koji uzrokuje da video isječci homoseksualne pornografije iskaču na njegovom ekranu svakih trideset sekundi.”

“Pederi u ormaru čine najčudnije stvari kad pritisak postane prevelik.” Kako su se njegova usta izvijala u sjenu osmijeha, požuda koja se skupljala u njenom stomaku, se činilo kao da se zgušnjava. Njegov mračni, direktan pogled ju je vjerojatno trebao uzrujati, ali – iz nekog neobjašnjivog razloga – imati njegovu pažnju u cijelosti na nju usmjerenu, ju je palilo. Imala je osjećaj kad je Knox Thorne zainteresiran za nešto ili nekoga, to ili oni su imali njegovu potpunu i nesputanu pozornost.

Upravo tad, poslužitelj se vratio s njihovim vinom. Kušajući ga, Harper je podigla svoje obrve. “Ovo je zapravo prilično dobro.”

Kad je ponovo bio nasamo s Harper, Knox je rekao, “Osobno, mislim da su tvoje metode osvete vrlo kreativne.” Demoni bi se uvijek osvetili, na jedan način ili drugi. “Saznao sam još nešto o tebi.” Razmišljao je kako najbolje da oblikuje svoje pitanje, ne želeći ispasti neosjetljiv, kad je ona progovorila.

“Istina je da ja nemam krila.” Čuo je šaputanja o sfingi bez krila, ali mu nije palo na pamet da je to Harper. “Nisi ih nikad imala?”

Skrivajući svoju povrijeđenost, ona je odgovorila, “Ne.” “Imaš li ožiljke?”

“Da.” Izgledali su kao tetovaže krila na njenim leđima. Trebali su postati prava krila na njenu zapovijed. Ali nikad nisu postala. “Prije nego pitaš, također je istina da ne mogu bacati kugle paklene vatre. Ali mogu, s druge strane, napraviti ovo.” Napunila je svoju vilicu paklenom vatrom.

“Primijetio sam to za vrijeme tvog dvoboja s Monom. Na puno načina, to te čini jačom od demona koji mogu bacati kugle paklene vatre.

Možeš bilo što pretvoriti u oružje.” Bila mu je hodajuće, pričajuće iznenađenje. “Sad, da se vratimo na moje pitanje o tvojoj majci...”

“To nije važno.”

“Carla Hayden je član moje jazbine, a ti si moje sidro, što znači da je meni ovo vrlo važno.”

34

“Zašto nisi bar malo neodlučan oko ovog posla sa sidrom?”

“Zašto bih bio neodlučan? Ogromna većina demona se raduje pronalasku svog sidra.” Bilo je tipično da će njegovo sidro biti jedna od iznimaka. Ali kad bi ona bila netko preko koga bi on mogao prijeći, Knox je morao priznati da mu ne bi bila ni upola tako zanimljiva.

“Da, većinom da ih spriječe od toga da se odmetnu i da postanu jači.

Oboje smo se složili da me ne trebaš za išta od toga.”

“Nema veze. Rekao sam ti ranije, ne odlazim od onoga što je moje.”

“Oh,” otezala je u govoru. “Tebi se sviđa imovina.”

Zapravo, da, Knoxu se sviđala imovina. Kako su mu kao djetetu uskraćene sve te stvari, odbijao je da tako bude i kad je odrastao. Ali ona nije trebala čuti tu priču. Nitko nije. Pa joj je umjesto toga, dao drugačiju istinu.

Naginjući se prema naprijed, Knox je rekao, “Otkad je moj um okrznuo tvoj, svaki instinkt u meni je rekao da si ti moja, i da te ja trebam štititi i povezati se s tobom.” Naravno, htio ju je i jebati dok oboje ne budu mogli hodati. Ali to nije imalo nikakve veze s time da je ona njegovo sidro.

“Ti si moja. Napustiti nekog koga bih trebao štititi, nije nešto što sam spreman učiniti. Sad, pričaj mi o svojoj majci.”

Nakon što je duboko udahnula, Harper je odgovorila, “Carla je htjela da ju moj otac prihvati kao svog partnera. On nije htio. Ona nije bila sretna zbog toga.”

“On nije htio ili njegov demon nije?” Kako bi njihova vrsta imala duboku vezu, da uzme nekog kao svog partnera, obje polovice duše su morale izabrati partnera.

“Nijedno nije htjelo nju kao partnera,” odgovorila je Harper. “Pa me Carla ostavila na Joleneinom pragu kad sam bila dva mjeseca stara.”

Knox je osjetio kako se duboka tutnjava skuplja u njegovim grudima dok je ljutnja šibala kroz njega. “Zašto Joleneinin prag?”

“Lucian Wallis nema kućnog praga. On je nomad.”

“I onda se on brinuo za tebe.”

“Ne baš. Lucian je uvjerio Jolene da se brine za mene, jer on nije znao što da radi s bebom. Ona se složila jer je znala da je on izgubljen, i htjela je biti sigurna da sam okej. Ali natjerala ga je da obeća kako će me redovno posjećivati.”

“Je li?”

“Pojavio bi se svakih šest mjeseci ili tako nekako, što je za njega bilo jednako roditeljstvu u punom radnom vremenu. Kad sam imala četiri, Jolene ga je prisilila da me uzme.”

35

“Predala te njemu kao paket?” Od te pomisli je Knoxu krv proključala.

“Ne. Htjela je da se njen sin nauči nekoj odgovornosti, i mislila je kako je pogrešno da nijedan od mojih roditelja ne igra važnu ulogu u mom životu. Također je mislila kako će ga to navesti da se negdje skrasi.”

“Ali nije.”

“Ne. Stalno smo se selili.” Pohađala je trinaest različitih škola prije diplome. Biti 'nova klinka' opet i opet je bilo iritirajuće samo po sebi, baš kao što je brzo dosadilo ponavljajuće iskustvo kruga znatiželje, prihvaćanja i napuštanja.

“Kako si završila ovdje u Nevadi?”

“Nakon što sam diplomirala, rekla sam Lucianu da selim ovamo kako bih bila blizu ostatka moje obitelji.”

“Bilo ti je dosta letjeti od mjesta do mjesta,” Knox je pretpostavio, ali ona je odmahnula glavom.

“Moje odrastanje nije bilo užasno ili nešto što bih promijenila kad bih imala priliku. Sviđalo mi se putovati, bila je to avantura, ali željela sam pustiti korijenje.”

Htjela je pravi dom, ne motel ili iznajmljenu kuću ili nečiju sofu.

Htjela je mjesto koje može ukrasiti i smjestiti se. Bilo joj je dosta stalno napuštati njene prijatelje, njenu školu i njena omiljena mjesta; muka od toga da joj nedostaje njena obitelj i sve njihove posebne prigode.

“Viđaš li često Luciana?”

“Nikad nije nedostupan za mene, duže od pet mjeseci u komadu.

Znam da to ne zvuči kao nešto, ali za njega je to puno. Nije nikad stvarno prigrlio ulogu oca. Nije za mene imao nikakvih očekivanja u ponašanju, i dopustio mi je da sama donosim svoje odluke. Vjerovao je da trebam učiti iz iskustva, radije nego iz pravila. Zahvalna sam. Zbog toga sam žestoko samopouzdana.”

Knox nije razumio kako ona nije mogla osjećati ni najmanji dio ljutnje ili gorčine. Kad je govorila o Lucianu, bilo je čak i naklonosti u njenom glasu – one vrste koju bi roditelj imao za nesvjesno dijete. “Ali tebe nisu odgajali. Ti si bila odrasla.”

“Zvučiš kao da si ljut.”

“I jesam. Stavio je svoje potrebe prije tvojih.” U tom trenutku, poslužitelj je ušao s njihovim jelima. Kad je otišao, Knox je pitao, “Je li te Carla ikad pokušala kontaktirati?”

Komadić odreska se otopio u njenim ustima i ona je prostenjala.

“Ne.” 36

Kad je skoro orgazmički izraz bljesnuo preko njenog lica, Knoxovo tijelo se zgrčilo. “Čini se da te to ni najmanje ne uznemirava. Zašto?”

“Mislila sam ako je ona takva vrste osobe, bolje je za mene da ona nije u mom životu. Možeš se ljutiti na Luciana ako želiš, ali on me barem prihvatio i brinuo se za mene na svoj način. To je više nego što je ona ikad bila voljna učiniti.”

Misleći kako je bolje da ona zna, Knox je rekao, “Ona ima partnera i dva sina sada. Najstariji ima dvadeset i tri. Drugi ima šesnaest.”

“Da, znam, vidjela sam ju s njima par puta.” Harper je pijuckala svoje vino. “Dosta o mom životu.”

U sebi, on se napeo, očekivajući da će ona početi zapitkivati o njegovom životu. Ali nije, posvetila je svu pažnju svom obroku. A on je shvatio da je to zato, jer ona nije vidjela svrhe upoznavati ga, jer nije imala namjeru stvoriti sidrenu vezu. Knox se morao pitati da – možda čak i podsvjesno – to nije zbog toga što ona njemu nije vjerovala da ju neće napustiti. Napustila su ju oba roditelja, nikad nije imala puno stalnih ljudi u svom životu zahvaljujući godinama putovanja i vrlo vjerojatno, nije bila sposobna vjerovati ikome kako ju dovoljno želi da bi se zadržao.

Tada se prisjetio što je rekla u autu; da će on promijeniti svoje mišljenje o povezivanju kad ju jednom upozna. Tako da je mogao biti u pravu i ona je očekivala da će ju on napustiti – možda ne sad, ali naposljetku hoće jer, za nju, ljudi su dolazili i odlazili cijelo vrijeme.

Ako je to bilo u pitanju, morat će pridobiti Harperino povjerenje prije nego bude ikakve nade da će ona pristati na sidrenu vezu. Ona će morati biti sigurna da ima njegovu potpunu odanost, uvjerena da će on biti stalno prisutan u njenom životu. A on će biti stalno prisutan. “S vremenom ćeš me upoznati. S vremenom ćeš mi vjerovati. I vidjet ćeš da se na mene možeš osloniti. Onda ćemo se povezati.”

“Da u tvom zamišljenom svijetu.”

Njeno neimpresionirano, lakomisleno, nedostižno ozračje je bilo kao izazov njegovom demonu – koji je trenutno bio fiksiran na Harper – i ne zato jer je ona bila njegovo sidro. Sviđalo mu se njeno tiho samopouzdanje, njeno odbijanje da bude zastrašena, i snaga koja joj je omogućavala da izdrži Knoxovu silovitu osobnost. Knox je mogao priznati da je demon imao dobar ukus, i donio je svoju odluku tamo i tada – imat će ju. Ali jednu stvar je mogao osjetiti u opreznom stvorenju ispred njega, a to je da nju neće biti lako zavesti.

Bio je u društvu puno žena, mislio kako zna njen spol prilično dobro.

Spoznao je da većina ima neki plan. Neke su ga htjele jer su pronalazile 37

uzbuđenje u blizini opasnosti. Druge su ga htjele zbog njegova bogatstva i statusa. Također je zaključio da je zavođenje samo po sebi, jedna velika igra. Puno žena su glumile stidljivost i nedostižnost, dok su druge bile vrlo izravne.

Harper, s druge strane, nije bila kao nijedna žena koju je dosad sreo.

Ona nije imala plan i nije igrala igru. Nijednom nije očijukala s njim. Znao je da ju on privlači – mogao je osjetiti požudu kako raste u njoj, jasno vidjeti bljesak potrebe u njenim očima. Potrebe za koju je znao da je i u njegovim. Ali bilo je kao da je ona odbacila njihovu privlačnost kao nevažnu, beznačajnu. Nešto ju je zadržavalo dalje od njega. Ni njemu ni njegovom demonu se to nije sviđalo.

Zastajući sa svojim obrokom, rekao je, “Činiš mi se kao netko tko više voli kad su ljudi izravni.”

Bila je istina da Harper nije imala ni vremena ni strpljenja za misaone igrice. “Pa?” Knox se nagnuo naprijed, želeći da ona vidi odlučnost u njegovom izrazu lica. “Želim te.”

I Harper se skoro ugušila svojim odreskom. Kad ga je napokon progutala uz pomoć vina, slegnula je ramenima. “Hvala što si to podijelio.”

“Ti želiš mene.” Dobacila mu je pogled, ali nije zanijekala, što je lagano umirilo njegovog demona. “Ali borit ćeš se protiv toga, zar ne?”

Na svakom koraku. Ne zato jer bi ona imala nekih zadrški oko usputnog seksa – a to bi bilo sve što bi dobila ako bi se spetljala s Knoxom Thorneom. Demoni su bili vrlo seksualna stvorenja, pa je usputni seks među njihovom vrstom bio skoro pa normativ. Ali u tome je bila stvar. “Ja se ne petljam s našom vrstom – čak ni za jednu noć.”

To je bila posljednja stvar koju je očekivao da će reći. Njegov demon je bio jednako šokiran. “Ti ne izlaziš s demonima? Nisi nikad bila s nekim od naše vrste?”

Otpila je još jedan gutljaj svog vina. “Ne.” “Zašto?” Nije bio previše iznenađen kad mu nije odgovorila.

Besramno koristeći svoj najzavodljiviji glas, Knox je rekao, “Reci mi.” Ali, naravno, ona je otresla prinudu.

“Ne.” Zar on još ne razumije da je ona vrlo privatna osoba? Harper je također i osoba koja je više voljela izbjeći komplikacije. Kao kazne za parkiranje, ograničenja brzine i crvena svjetla – što je bio razlog zašto nije više imala vozačku dozvolu. Kad su u pitanju bile veze, muški demoni su voljeli komplicirati stvari. Bili su ekstremno posesivni, dosadno zahtjevni 38

i nevjerojatno intenzivni. Ljudske veze su, suprotno tome, mogle biti jednostavnije. Većina ljudskih muškaraca ne bi zahtijevala sve od djevojke, dok demoni ne bi prihvatili ništa manje.

Naravno, mogla se jednostavno pomiriti sa nizom veza za jednu noć sa svojom vlastitom vrstom, nego da se drži ljudi. Ali taj način života nije bio privlačan Harper. Njezin otac je lepršao od osobe do osobe i nikad nije bio sretan. Da i ne spominjem kako su ljudski muškarci bili prihvatljiviji jer, nesvjesni što je ona, nisu vidjeli njene demonske mane. Nedostatak krila, čudne stalno-mijenjajuće oči, i nesposobnost prizivanja jednostavne jebene kugle paklene vatre, samim time njima nisu ništa značile. Mislila je da će ju Knox pritiskati za objašnjenje, ali iako su mu se usta stisnula, slegnuo je ramenima.

Podižući svoju čašu vina, Knox je utonuo u svoju stolicu. “Okej, igrat ćemo tvoju igru.”

“Ne igram se.”

“Ne, ti ne.” I zbog toga ju je samo htio još više. Kurac mu je bio tvrd, težak i bolan od potrebe da bude u njoj. Mračni grabežljivac u njemu želio ju je više nego ikad; htio je biti prvi demon koji će ju posjedovati. “Doći ćeš ti k meni.”

Harper je suzila svoje oči. “Misliš?”

Bilo je izazova u njenom glasu zbog čega je podigao obrvu. “To će se dogoditi.”

“Misliš da ću zbog seksa biti sklonija povezati se s tobom, je li u tome stvar?”

“To nema nikakve veze s nama kao sidrima. Ovo je o tome da ja želim tebe i da ti želiš mene.”

“Vrlo si siguran u sebe. I čini se da pogrešno misliš kako možeš biti siguran u mene.” Napućila je usne. “Kako tužno za tebe.”

Pogledao ju je prodorno. “Imat ću te u svom krevetu, Harper. Uvijek uzimam što želim. Sada, to si ti.”

“Ali ti želiš i sidrenu vezu. Dodajući seks u kombinaciju će samo zakomplicirati stvari.”

“Seks nikad ne treba biti kompliciran.”

Ali naravno da će on tako misliti. On je bio tip koji je pristupao seksualnoj intimnosti na čisto fizičkom nivou. Za njega, to nije nikad moglo utjecati na emocionalnu situaciju. “Ti voliš kontrolu u svemu. Mene nikad nećeš kontrolirati,” podsjetila ga je.

39

Ne, on neće. I to je trebalo prigušiti njenu privlačnost. Ali ako išta, zbog toga ju je želio još više. Knox to nije razumio. “Ti ne bi nikad mogla željeti muškarca, kojeg bi mogla kontrolirati.”

“Je li to činjenica?”

“Jest. Ti imaš vrlo jaku osobnost, Harper. Tebe bi privukao samo netko jači ili jednako jak.”

Razljutilo ju je, što ju čita tako lako. “A ti misliš da si jači, zar ne?”

“Ja mislim da kad budem duboko u tebi, nijedno od nas neće mariti.”

Harper je zatresla glavom. “To se neće dogoditi.”

Njegove su se oči zacrnile, kad se njegov demon izborio za prevlast.

“Hoće, mala sfingo.” Glas je bio bez intonacije, ravan. “Obećavam ti to.”

Na Harperino potpuno razočarenje, njihov razgovor je nakupio toliko požude u njoj, da je izgubila apetit. Hrana joj je ležala poput olova u njenom stomaku. Knoxov znalački pogled joj je rekao da točno zna zašto ona iznenada nije gladna – uostalom, bar ne za hranom.

Kad su završili s njihovim obrokom, izveo ju je iz sobe s rukom na donjem dijelu njezinih leđa; činilo se da joj njegov dodir pali meso ravno kroz odjeću. Kako su se približavali izlazu iz restorana, Knox se jedva primjetno napeo. Harper bi ga pitala što nije u redu, ali onda je opazila kako prekrasna plavuša koja je išla prema njima, ruku pod ruku s tipom upola mlađim od nje, oštro gleda u Knoxa.

Zaustavila se ispred njega. “Knox.”

Uzdahnuo je. “Kendra.”

Ako je Harper točno nagađala, ovo je bila Knoxova bivša prijateljica iz kreveta, koja nije bila vrlo sretna oko 'bivša' dijela. Demonica je odvojila za Harper kratki, odbacujući pogled.

Osjećajući se neobično zaštitnički kad je Kendra usmjerila svoje mrgođenje na Harper, Knox je provukao svoju ruku oko Harperinih leđa da obuhvati njen bok. Kendra je primijetila pokret i činilo se da joj se ne sviđa.

Nagnula se prema muškom demonu kraj nje, milujući njegovu ruku kad se zlobno osmjehnula Knoxu. “Jesi li upoznao Brandta?”

“Nisam. Jesi li ti upoznala Harper?” Vidjevši kako Brandt bludniči zahvalnim pogledom po njoj, Knox je posesivno pojačao svoj stisak na njenom boku.

Kendrin zlobni osmijeh je brzo zamijenilo podrugljivo odbacivanje, dok je proučavala Harperin izgled. “Ne, nisam imala to zadovoljstvo.

Vjerojatno jer se ona očito ne kreće u našem društvenom krugu.”

40

“Ovo je Harper Wallis, moje sidro.”

Kendra se smrzla na trenutak. Onda je ljubomora nakratko bljesnula preko njenog lica i Harper je razumjela zašto. Demon bi često bio ljubomoran na partnerovu bliskost s njegovim sidrom. Kendra očito nije htjela da itko ima bilo kakvu vrstu prava na Knoxa.

“Razumijem,” otezala je Kendra. “Jesi li rekao da je ona Wallis?”

Kendra se zakikotala, ali zvuk je bio usiljen. Bila je još uvijek previše ljubomorna da bi bila istinski zabavljena. “Izvukao si kraću slamku, Knox.

Jadničak.”

Navikla na predrasude, Harper se samo nasmiješila. “Dobro je vidjeti da nisi ogorčena.”

“Uživajte u svojoj večeri,” Knox je rekao Kendri i Brandtu. Okovavši Harperino zapešće, poveo ju je kroz izlaz, izvan hotela i u auto koji je čekao. “Vodimo Harper kući,” rekao je Leviju, koji se odmah odmakao od rubnika. “Čini mi se da Tanner još rješava neke probleme u hotelu.” Levi je samo potvrdno kimnuo. “Što si napravio toj ženi da si ju toliko razljutio?” Harper je upitala Knoxa.

“Moj demon vrlo brzo izgubi interes za svoje seksualne partnere.”

Bilo je vjerojatno bolje da to njegova mala sfinga odmah sazna. “Žene su sklone uvrijediti se time.”

“Je li ovo upozorenje?”

Knox je slegnuo ramenima. “Jednostavno je bolje da znaš.”

“Kako ja nemam nikakvu namjeru uskočiti u tvoj krevet, to nije nešto što bih trebala znati.”

Prikucao je njen pogled svojim, kad je progovorio dovoljno glasno da ga samo ona čuje. “Imat ću te, Harper. Ja ne odustajem dok ne ulovim svoj plijen.”

“Ja nisam ničiji plijen.”

“Vidjet ćemo.” *** Čim je Harper zakoračila u njen stan, mobitel joj je zazvonio. Bila je to Khloë. “Hej,” odgovorila je Harper, zaključavajući vrata.

“Zašto ja tek sad čujem da je Knox Thorne tvoje sidro?”

Harper se namrštila. “Tko ti je rekao o tome?” “Čula sam Jolene i Becka kako pričaju o tome.” Beck je bio Joleneino sidro.

“Opet prisluškuješ?”

41

“Zašto mi nisi rekla? Znala si te noći u Podzemlju, ali nisi ništa rekla.” Khloë je zvučala istinski povrijeđeno.

“Bila sam, na neki način, u šoku. To je velika stvar, a ja stvarno nisam znala kako se osjećam oko toga. Oboje znamo kakva bi bila tvoja reakcija.”

“Ako želiš reći da bih se ja umiješala na bilo koji način, oblik ili formu – ” “Ti bi me progonila dok ne bih popustila i povezala se s njim, a ako ne bi uspjela, zakuhala bi neki plan s ostatkom naše obitelji kako bi se to ostvarilo – i obje to znamo. Ovo mora biti moja odluka i samo moja.”

“Ali rekla si Raini i Devon,” cvilila je.

“Zato jer, iako su one pune mišljenja, one ne vjeruju da imaju pravo petljati se u moj život. To je ono što Wallisovi rade.”

Khloë je otpuhnula. “Dobro. Možeš mi barem reći jesi li se već povezala s njim.”

“Nisam.”

“Nisi rekla 'još', što znači da razmišljaš odbiti povezati se. Gledaj, znam da ti je teško vjerovati i otvoriti se ljudima. Ali utješno je znati da Knox ne može biti manje pouzdan od bilo kojeg od tvojih primarnih krvnih srodnika.” Primarni krvni srodnici u ovom slučaju su Carla i Lucian. Khloë je jednostavno odbijala odnositi se prema njima kao 'roditeljima'.

“To je istina,” dopustila je Harper s uzdahom.

“Zvučiš stvarno mrzovoljno. Što kažeš da se vratimo u Podzemlje ovaj vikend? Nedjelja navečer je najbolja. Previše je kaotično petkom i subotom.” Kako su demoni mogli biti danima bez spavanja, nisu morali brinuti oko dugih izlazaka radnim danima.

“Može. Ali nema više dvoboja.”

“Vidjet ćemo.”

Kad je završila razgovor, Harper je sinulo da su to bile zadnje riječi koje joj je Knox rekao. Ako se pokaže da je Knox jednako psihički otporan kao Khloë, onda će ga Harper teško dobiti da učini bilo što, što bi ona htjela – uključujući i udaljiti se od nje. Nije sjajno.

42

Dođi k meni, Harper.

Uz dahtaj, Harper se uspravila u krevetu. I opsovala. Taj tutnjajući, baršunasti glas ju je dozivao dan i noć, iskušavajući ju i zadirkujući obećanjem seksualnog zadovoljstva. Još gore, riječi su vijugale preko njene kože kao zahtjevne ruke, tjerajući sirovu potrebu da buja unutar nje – neodoljiv pritisak koji nije imao kamo. Njeno cijelo tijelo je bilo preosjetljivo, nervozno i peckavo.

Proklinjući ga do pakla i natrag, iskobeljala se iz kreveta i krenula prema kuhinji, gdje je uključila aparat za kavu. Vidjela ga je dva puta tijekom prošlog tjedna; u obje prigode ju je pokupio u studiju i odveo na večeru. Svaki put u drugi restoran. Očito se pokušavao osigurati da ih što je više moguće demona vidi zajedno.

Kako je gledala žurbu ljudi da mu pomognu, posluže ga ili pričaju s njim kamo god otišli, brzo je postalo jasno da on drži usranu gomilu društvene moći. Ipak je taj strah od njega bio uvijek prisutan. Čak su i ljudi osjećali da je nešto opasno oko njega.

Svaki put kad su bili zajedno, on je iznenađujuće ulagao jasan napor kako bi ju upoznao, postavljajući pitanja o njenoj obitelji i o mjestima koje je vidjela za vrijeme njenih putovanja. Podijelio je neke od njegovih vlastitih sjećanja s njom, iako ništa previše osobno. Također je natuknuo da će ga pratiti na konferenciju u New York, gdje će Primarni raspravljati o izboru Američkog Monarha, jer su mnogi demoni vodili svoja sidra na važne događaje. Harper je bila dovoljno znatiželjna da razmišlja o odlasku, ali nije još bila sasvim sigurna da će – Dođi k meni.

Ponovno, njegov glas je vijugao po njenoj koži. Čvrsto zatvarajući svoje oči, Harper je protresla glavom. Po prvi put, odgovorila je na njegov poziv. Zašto mi ovo radiš? Vidjela je kako žene reagiraju na njega, sumnjala da ikad ima nestašicu žena spremnih da uskoče u njegov krevet. Također je primijetila da su te žene bile baš poput Kendre – visoke, elegantne i dobro njegovane. Harper nije bila ništa od tih stvari i to joj je bilo sasvim okej. To nije promijenilo činjenicu da ona nije njegov uobičajeni tip žene. Želim te.

Kao da je to stvarno bilo tako jednostavno za njega. Grebala je po svojoj ruci, osjećajući svrbež od nemira koji je zadirkivao njeno cijelo tijelo.

43

Njegov um je okrznuo njezin, skoro kao da ju pokušava utješiti. Bilo joj je drago da su njeni psihički štitovi dovoljno jaki da izdrže njega, ili bi se on, bez sumnje, ulio u njen um dok ga ne bi osjećala svugdje. Telepatija nije bila osvajanje uma. To je bilo kao da jedan um hvata frekvenciju drugog i koristi taj kanal komunikacije da govori.

Možda me ti samo želiš jer se ne spotičem sama preko sebe, kako bih došla do tebe. Demoni su voljeli izazove.

Osjećaj muške zabavljenosti dodirnuo joj je um. Oboje znamo da je više od toga, ali priznajem da je tvoja tvrdoglavost osvježavajuća. Njegov um je pomilovao njezin još jednom... i onda ga više nije bilo. I zbog nekog glupog, iracionalnog razloga, osjećala se usamljenijom nego ikada prije.

Nije mu samo njena tvrdoglavost bila zabavna. Knox je izgleda uživao u tome kako se teško privikavala na to, što ima nekoga tko pazi na nju. Postavio je najmodernije osiguranje u njenom stanu i u studiju.

Također je odredio Tannera da bude njen i vozač i tjelohranitelj – za što je očekivala da će Tanner zamjerati, kad se uzme u obzir da je to morao biti dosadan posao. Ali njen novi tjelohranitelj joj je jasno dao do znanja, budući je ona bila važna Knoxu, njena sigurnost je bila jednako važna Tanneru i drugim stražarima.

Dio nje je bio suzdržan oko imanja vozača, osjećala da to ometa njenu neovisnost. Ali putovati u Bentleyu, bilo kojeg dana je bilo bolje od javnog prijevoza. Kao takav, kad je napustila svoj stan, kasnije tog jutra da krene na posao, Tanner je vani čekao. Malo su razgovarali za vrijeme kratkog puta, na kraju kojeg se parkirao na mjesto izvan studija, i kao i obično, ostao u svom autu dok je ona otišla unutra.

“Jutro,” zapjevala je Khloë, koja je sjedila za recepcijom. “Donijela sam peciva.”

“Misliš, ukrala si peciva.”

Khloë je samo slegnula ramenima.

Vireći na Tannera kroz prozor, Devon je upitala, “Hoće li on ikada ući unutra?”

“Sumnjam,” odgovorila je Harper. “On shvaća vrlo ozbiljno svoj položaj stražara.”

Ne prije nego što je Harper počela pripremati svoju stanicu, pojavila se Raini, uzela ju za ruku i počela ju povlačiti prema stražnjem dijelu studija. “Što? Što je to?”

“Moram ti nešto pokazati,” rekla je sukuba. Unutar ureda, Raini se zabila u crnu vrećicu iz trgovine i izvukla ručno šivane crne hlače i elegantnu bluzu. “Što misliš?”

44

Harper je odobravajuće klimnula na odijelo. “Dobro će izgledati na tebi.”

Raini je prevrnula očima. “To nije za mene, to je za tebe.” “Što?” zaškripala je Harper. “Ja ne nosim 'elegantno', ne mogu.”

“Ako ćeš ići na konferenciju u New York, morat ćeš. I ako bi samo izgubila taj izraz na licu, kojim izazivaš cijeli svijet da te napadne, s lakoćom bi iznijela elegantno. Oh, uzela sam ti i cipele koje idu uz to.”

“Nisam dobra u – ” “Razmišljaj o ovom odijelu kao o oklopu. Bit ćeš na mjestu koje vrvi istaknutim demonima i oni će svi, bez sumnje, biti ukočeno i odgovarajuće odjeveni. Bolje ćeš se osjećati ako budeš jednako odjevena.”

“Oklop,” kao jeka je ponovila Harper. “S tim mogu raditi.”

Raini joj je uputila zračeći osmijeh koji je obasjao sobu. “Sjajno! Još jedna stvar prije nego krenemo s poslom: jesi li već isprobala opruge na krevetu s Knoxom? Zašto me tako mrko gledaš? Samo sam pitala.” *** Carla Hayden, primijetio je Knox, nije previše nalikovala na svoju kćer. Iako su obje bile sitne, nedostajale su joj Harperine slasne obline.

Njene crte lica su bile egzotične gdje su Harperine bile meke. I dodatno, Carlina koža je bila zlatne nijanse dok je Harperina bila bjelokosno savršenstvo. Bile su samo tri fizičke osobine koje su, izgleda, dijelile: visina, boja kose i lagano zašiljena brada.

Kad je Harper gledala u nekog, bio je to hrabar, izazivajući 'samo jebeno probaj' izraz, koji je zabavljao i Knoxa i njegovog demona. Carla, s druge strane, je bila sva u osmijesima, eleganciji i ljubaznostima. Obje su imale određenu senzualnost u svojim pokretima. Ali dok je ona bila urođena i nesvjesna u Harper, bila je umjetna i uvježbana kod Carle.

Stojeći u uredu jednog od njegovih kasina, Carla je klimnula. “Gdine Thorne.”

“Sjedni,” ponudio je, prisiljavajući se da bude susretljiv. Sumnjao je da će žena doći u nekom trenutku, želeći znati jesu li glasine koje su kružile, o identitetu njegova sidra, bile istinite. Prošlo je tri dana od kad je posljednji put vidio Harper. Tri dana uznemiravanja od strane njegovog demona da ju potraži, da ju uzme kako su ju obojica željeli. Nije se moglo poreći da je bio posve fiksiran na nju.

Knox je mogao priznati da je bio jednako nestrpljiv da ju uzme.

Jedna od stvari koje je najviše volio na njoj, usprkos tome koliko je bila 45

suprotna zbog toga, je bila njena neovisna crta. Također mu se sviđalo što je izravna, uporna i nepredvidljiva. Bio je to paket koji ga je fascinirao.

Nervozna, Carla je pročistila grlo. “Nadam se da si dobro i...” prestala je kad je Knox podigao ruku.

“Oboje znamo da se nisi došla raspitivati o mojoj dobrobiti, pa bih više volio da preskočimo čavrljanje.”

“Dobro.” Zastala je nakratko. “Čula sam da si pronašao svoje sidro.” “Čula si točno.” “Čula sam da je njeno ime Harper Wallis.”

Nešto u načinu kako se spotaknula preko imena je navelo Knoxa da shvati... “Ti joj nisi dala ime, zar ne?”

Skrenula je svoj pogled. “Imala sam neke poteškoće odlučiti se za jedno.”

“Također ti je bila poteškoća biti joj majka, kako razumijem.” Tolika poteškoća da se čak nije ni zamarala dati Harper ime, prije nego ju je odbacila.

“Tako ti je ona rekla.” Carla je teško izdahnula. “Tražim od tebe da ne vjeruješ u sve što čuješ kao u Sveto pismo. Obitelj Wallis ima vrlo jednostranu priču o onome što se tad dogodilo.”

“Ti nisi ostavila svoje dijete s Jolene Wallis?”

“To nije tako jednostavno. Nemam pojma jesu li Jolene i Lucian lagali Harper o meni ili ona, kao i oni, uživa uveličavajući priču. Ali u toj priči ima puno više od onog štogod ti je ona rekla.”

Knox je utonuo u svoju fotelju, pažljivo razmišljajući o njoj. “Zašto si došla meni s ovim?”

“Ti si moj Primarni i tvoje mišljenje o meni mi je važno. Samo te molim da me ne sudiš prema informacijama koje si dobio od Harper. Jasno je da – kao što sam se bojala – si ljut na mene zbog onog što si čuo, ali molim te, budi pošten. Poznaješ me već neko vrijeme. Harper je tvoje sidro, ali činjenica je da ju ti ne poznaješ.”

“Rekao bih da si ti ta koja ju ne poznaje.” Carla se činila zbunjena, ali nije joj vjerovao. “ Impliciraš li ti, da mi je ona lagala? To je vrlo ozbiljna optužba.” I uvrijedilo je i njega i njegovog demona, da bi netko optužio Harper, za takvo nešto.

“Znam,” složila se Carla, zvučeći tužno što uopće razmišlja o tome.

“Ali, ili je tako ili ona jednostavno ponavlja laži koje su joj Wallisovi rekli.”

“Kako ja to vidim, ako si ju imalo cijenila, ne bi ju napustila.”

“Nije bilo tako jednostavno. Mislila sam ako ju nakratko ostavim s Lucianom, on će se povezati s njom i onda bi mogli biti obitelj. Bio je to 46

budalast plan i brzo sam to uvidjela. Otišla sam natrag po nju, jesam. Ali mi Jolene nije dala da ju uzmem. Pokušavala sam opet i opet, ali onda ju je Lucian odveo. Poslije toga nisam imala šanse pronaći ju, on je stalno bio u pokretu.”

Ako je Carla lagala, bila je vrlo, vrlo dobra u tome. Prema Harper, Jolene ju je poslala da živi s Lucianom kad je imala četiri godine. Je li moguće da je Jolene to napravila kako bi ju zadržala izvan Carlinog dosega?

“Uskoro nakon toga, upoznala sam Braya i naposljetku smo dobili naše sinove. Moj fokus je morao biti na njima.”

“Ukratko, ti govoriš, da Jolene i Lucian nisu stali između tebe i Harper, ti bi joj bila majka?”

“Da, naravno.”

“Hmm. Ona je u Vegasu bez Luciana, od svoje osamnaeste. Ipak, ti ju nisi pokušala vidjeti. To mi se čini čudno za nekog, tko tvrdi da je tako nesretan jer nema svoju kćer u svom životu.”

“Razmišljala sam da ju odem vidjeti, ali znala sam da su joj Jolene i Lucian napunili glavu s hrpom laži. Brinula sam se da će mi zalupiti vratima u lice. Mislim da to ne bih podnijela.” Carla je teško progutala, utjelovljenje emocionalnog nereda. “Misliš li da će ona ikad htjeti pričati sa mnom? Da li ti je dala ikakve naznake da je možda spremna na to?” “Štogod mi Harper kaže, ostaje između mene i nje. Nikad neću iznevjeriti njeno povjerenje.”

“Naravno. Žao mi je, nisam to trebala pitati.” Nastala je stanka prije nego je Carla plaho upitala, “Kako je ona?”

“To je pitanje na koje Harper može odgovoriti. Ja sam njeno sidro.

Ali ja ne govorim za nju. Sad, ako si završila, ja sam zaposlen čovjek.” Ali imao je osjećaj da ona nije gotova, da ima još nešto.

Carla je odmah ustala. “Razumijem. Hvala vam na vašem vremenu, Gdine Thorne.” Kad je stigla do vrata, pogledala ga je preko svog ramena.

“Prije nego odem... “ I evo ga. “Da?” “Molim vas prenesite Harper poruku od mene. Molim recite joj da, štogod ona mislila, ja sam ju uvijek voljela. Nikad nisam prestala misliti na nju, razmišljajući gdje je ona bila i kako je. Ni na jedan, jedini dan.”

Onda je Carla otišla, a Levi je kliznuo unutra. “Čuo si to?” Knox ga je upitao.

Stražar je klimnuo. “Vjeruješ joj?”

47

“Priznajem da su uvijek dvije strane u svakoj priči, ali to ne znači da vjerujem Carlinoj priči. Ti?” “Zvučala je iskreno. Ali... ” “Da. Ali.” “Ako pitaš njezine sinove da li je ona dobra majka, mislim da bi dobio suprotstavljene odgovore. Roan je samodopadni kreten koji skakuće, preskače i napada na njen mig. Njen najmlađi, Kellen, se čini da ju prezire.” Levi je nagnuo svoju glavu. “Hoćeš li predati Harper Carlinu poruku?”

“Nisam još odlučio. Ti misliš da bih trebao.”

“Mislim da ti želiš da ti ona vjeruje. Neće, ako joj budeš tajio stvari – čak i ako je tvoj razlog da zaštitiš nju ili njene osjećaje.” Levi se nacerio.

“Smeta ti što ne možeš ovo kontrolirati.”

Naravno da mu je smetalo. Knox je kontrolirao svaku situaciju u kojoj bi se našao. “A tebe to previše zabavlja.”

Nepokajnički je slegnuo ramenima. “Uvijek sam mislio da ćeš biti ravnodušan prema svom sidru, budući da ga ne trebaš.”

“Nije tako jednostavno, što ćeš i sam naučiti kad pronađeš svojeg.

Onda ću ja biti taj koji će se smijati.”

Knox?

On se trenutno napeo na oprez u Harperinom glasu. Što nije u redu?

Tko je, kvragu, Silas Monroe? Jer on je upravo ušao u moj ured.

Sranje. Krećem. *** Harper je ogledala svog posjetitelja sa smjesom nepovjerenja, iritacije i zbunjenosti. Pregledavala je knjigu računa, kad je nakon ritmičkog kucanja na vrata odmah uslijedio ulazak mračnog, mršavog tipa, koji očito nije imao manire sačekati, dok ga netko ne pozove da uđe u nečiji ured.

Mogla je osjetiti da je demon, pa bi trebao bolje znati nego da napada privatni prostor drugog demona nepozvan. To ju je uzrujalo i jer je bila u usranom raspoloženju poslije ponovne svađe s Royceom, samo je upitala, “Tko si, jebemu, ti?”

Počastio ju je ogromnim cerekom, ignorirajući neodobravanje koje je isijavalo iz njenih kolega u dovratku. Osmijeh je bio dovoljno ugodan, ali... bilo je nečeg prepredenog u njegovoj krivulji. Lukavstvo koje je, čini se, odgovaralo okorjelom bljesku u njegovim očima. “Silas,” odgovorio je s Britanskim naglaskom. “Silas Monroe.”

48

“Što želiš?” Sumnjala je da je to tetovaža, jer je o tome mogao razgovarati s Raini ili Devon – Khloë je imala slobodno poslijepodne. Ne, ovo nije bilo zbog tetovaže. Nešto je bilo vrlo čudno ovdje. Odmah je zazvala Knoxa, pitajući se zna li on tog tipa. Nije očekivala kako će Knox objaviti da dolazi, ali možda je trebala.

Ne moraš dolaziti. Nema odgovora. Pa se koncentrirala samo na Silasa, koji je pogledavao po uredu, kao da se divi uređenju.

“Rekao je da želi razgovarati s tobom,” Raini je rekla Harper, iako je gledala u njegova leđa. “Objasnila sam mu da si trenutno zauzeta, ali rekao je da te može namirisati i onda samo projurio pored mene.”

Je li? Harper je polako ustala dok je ponavljala, “Što želiš?”

Slegnuo je ramenima. “Malo pročavrljati.”

“Ja ne čavrljam.”

“Stvarno? To je tužno.”

“Ne, nije.”

Harper, ne dopusti Silasu da te dodirne, rekao je Knox, teška glasa. Ne mislim da će biti dovoljno glup da te pokuša povrijediti, ali očito je dovoljno glup da te gnjavi.

Ako ju jebač pokuša dodirnuti, dobit će njenu olovku – koju je napunila paklenom vatrom – ravno u guzicu. Pogledala je spomenutog opreznim pogledom kad je rekao, “Hajde, ljubavi, nema potrebe za grubosti. Da krenemo iz početka. Zdravo Gđice Wallis, ja sam Silas.”

“Da? Pa, meni je dosadno. Možeš ići sad.”

Nije se činio ni najmanje uvrijeđen. “To sad nije bilo lijepo.”

“Ako si htio 'lijepo', došao si kod jebeno pogrešne osobe. Ja sam vrlo kvalificirana kučka koja će ti drage volje izbušiti još jedan šupak, ako se jebeno ne izgubiš iz mog ureda.” Izvila je obrvu kad se on nije pomakao.

“Zašto si još uvijek ovdje?”

“Još je bolje pitanje,” počeo je Tanner dok je prolazio kraj djevojaka i u ured, čvrstog i intenzivnog pogleda usmjerenog na Silasa, “zašto si uopće ovdje?” Bez sumnje ga je Knox poslao unutra kako bi ju zaštitio ako bude neophodno.

“Tanner,” Silas je pozdravio ljubazno. “Iznenađen sam što te vidim.” Da? Nije zapravo izgledao baš tako iznenađen.

“Postavio sam ti pitanje. Nikad ne pitam dvaput. Zato, reci mi, zašto si ovdje?” Tanner je zvučao opasnije nego ikad prije što ga je ona čula.

Silas je ležerno slegnuo ramenima, iako više nije izgledao tako opušteno. “Ja samo prijateljski čavrljam s ovom malenom demonicom.”

Tanner ju je nakratko pogledao. “Ona ne izgleda kao da te smatra prijateljem.”

49

“Mislim da sam ju uvrijedio jer sam ušao u sobu, a nisam sačekao poziv. Pretpostavljam da je to bilo malo glupo.”

U tom trenutku, još jedan demon je ušetao unutra. “Glupo je ovdje na prvom mjestu.” I samo tako, na ozračje se obrušila napetost. Kako je Knox došao ovamo tako brzo, nije znala. Neka vrsta teleportacije, možda...

Nije marila saznati to odmah.

Kad su se njegove tamne oči spojile s njezinima, njeno je tijelo odmah odgovorilo – zagrijavanje, gorenje, žudnja. Njen unutrašnji demon je odmah živnuo, uzbuđen što ga vidi, unatoč okolnostima. Proučavao ju je od glave do pete, kao da provjerava je li ona dobro. Onda su njegove oči udarile na Silasa, trenutačno se stvrdnjavajući.

“Knox,” promrmljao je Silas nervozno.

Kad je Knox upitno izvio obrvu na Tannera, pakleni pas je rekao, “Silas tu tvrdi da prijateljski čavrlja s Harper.”

Knox je suzio oči na Silasa. “A zašto bi se ti bavio mojim sidrom?”

Bio je tako miran, da je to bilo zastrašujuće. Harper je zapravo osjetila kako se temperatura u sobi spušta.

“Sidro?” ponovio je Silas.

Tanner je nagnuo glavu. “Nisi čuo glasine o Knoxu i Harper? Čudno.” Čudno? Više sumnjivo, po Harperinom mišljenju. Knox je izašao s time u javnost, a vijesti su brzo putovale u demonskom svijetu. Ali zašto bi Silas igrao ovu uvrnutu igru, ako je znao da je Knox njeno sidro?

“Postavit ću ti pitanje,” tutnjao je Knox dok je prilazio Silasu. Njegov unutrašnji demon nije želio ništa više nego da ga rastrga, i Knoxu je ideja bila posebno primamljiva. Ali trebao je nešto od malog govna i to će dobiti.

“Bilo bi dobro za tebe da mi odgovoriš iskreno. Ne sviđa mi se kad mi ljudi lažu. To je vrlo razočaravajuće.” Silas je teško progutao kad se Knox zaustavio ispred njega. Nije se naježio, njemu u prilog. Ali njegov je strah bio lako uočljiv, i zadovoljio je Knoxovog demona. “Da li te netko nagovorio na ovo, Silas? Ili je ovaj mali test bio tvoja ideja?”

“Test?” ponovila je Harper.

Knox nije maknuo svoj pogled sa Silasa dok je objašnjavao Harper.

“Test da vidi koliko si mi zapravo važna. Koliko točno sam zaštitnički nastrojen i koliko brzo ću reagirati na bilo kakav problem koji bi ti mogla imati. Odgovor je na to, Silas, da je ona meni vrlo važna. I bio bi vrhunac gluposti nauditi joj riječju ili djelom, zato jer ću ja izvaditi utrobu bilo kome tko se to usudi.”

50

Hvatajući pokret blizu dovratka, Harper je primijetila kako Raini rukom hladi svoje lice; bilo je tipično da će nju uzbuditi dominantna, zaštitnička rutina.

“Ovo je dio gdje me ti uvjeravaš da ti nisi nikakva prijetnja Harper,” Knox je rekao Silasu.

“Ja joj nisam prijetnja,” kleo se Silas.

“Dobro. Prije nego odeš, želim da odgovoriš na moje pitanje.”

“Ovo je bila moja ideja. Bila je pogrešna i ja se ispričavam.”

Knox je suzio svoje oči dok je narušavao demonov osobni prostor.

“Rekao sam ti da mi se ne sviđa kad mi ljudi lažu. Zašto bi me htio tako jako razočarati, Silas?”

Harper je znatiželjno gledala Knoxa. Izgledao je samo blago razdražen, ali njegov je bijes pulsirao kroz prostoriju, uznemiravajući čak i njenog unutrašnjeg demona, unatoč tome što je vjerovao da ga ne bi povrijedio.

Silas, s druge strane, se znojio od straha. “Ne mogu ti reći,” promrmljao je, nervozno se oblizujući. “Rekao bih ti da mogu, ali ne mogu. Ja sam pod prinudom.”

Nastala je duga pauza, pa je Harper upitala, “Govori li istinu?” Tada je Silas pao na koljena, jecajući u čistoj agoniji. Ljuljao se natrag-naprijed obujmivši svoju glavu i ona je odmah znala što se događa. “Zabio si svoj um u njegov,” optužila je Knoxa. I to ju je nasmrt prepalo.

“Prinuda je jaka,” komentirao je Knox, povlačeći se iz Silasovog uma. “Osjetio sam ju. Ti nisi sposoban dati nam ime. Ali također sam saznao još nešto, Silas. Znaš li što je to? Saznao sam da si ti htio ovo napraviti. Toliko da si se dobrovoljno javio.”

“On nije očekivao da ćeš ti doći,” nagađao je Tanner. “Zar ne?”

Silas se uspravio. “Ti nisi odan nikome izvan tvoje jazbine,” rekao je Knoxu. “Nije baš da imaš ljude oko sebe. Nisam mislio da ti je stalo.”

Bila je istina da, iako je Knox žestoko štitio svoju jazbinu, kraj sebe je zadržavao samo svoje stražare. I sada Harper.

“Nisam mislio da će ti ona biti važna,” nastavio je Silas. “Ti si premoćan da bi trebao sidro.”

“Misliš li da će te laskanje izvući iz ovoga?” tiho se smijao Tanner.

Izvlačeći i zadnji komadić snage koji je imao, Knox se odupro nagonu da ubije kopile. Njegov unutrašnji demon je to jako želio, podsjećao Knoxa kako će to biti lagano i zadovoljavajuće. Ali Knox je morao biti pametan u vezi ovog. “Samo je jedan razlog zašto te ostavljam na životu... za sad... a taj je da se moraš vratiti onome tkogod te poslao, i 51

reći im točno kakvo bi samoubojstvo bilo nauditi mom sidru. Također im trebaš dati do znanja da, ako oni ili bilo tko drugi, razmatraju ikad upotrijebiti nju protiv mene, platit će na način koji ne žele ni zamisliti.”

Blijedeći, Silas je klimnuo i poslije još jednog pogleda na Harper, brzo pobjegao.

Devon je ušla u sobu s Raini. “To je sve stvarno bio test?” Njeno lice se iznenada podiglo i zasiktala je na Tannera, izgledajući spremna da nasrne na njega. Čista muška zabavljenost je prekrila stražarevo lice. “Nešto nije u redu, mačkice?” Da, pakleni psi i paklene mačke su imali instinktivnu međusobnu odbojnost.

“Tanner, prati ga,” naredio je Knox. “Želim znati tko ga je poslao.”

Stražar je brzo otišao i duboko udahnuvši, Knox je ispružio ruku prema Harper. “Dođi.” Morao je otići odatle, a trebao je nju uz sebe, da ga smiruje. Levi je dosad trebao stići u Bentleyu, uzimajući u obzir njegove vozačke vještine.

“Ja sam na poslu,” ona je naglasila.

“Ali totalno može otići ranije.” Raini je bila takva kuja. “Ja sam Raini, usput. Ono je Devon.”

Knox ih je pozdravio jednostavnim kimanjem glave prije nego je zgrabio Harper za ručni zglob. “Idemo.”

Harper je bila impresionirana kako lako je Knox otresao Raininu zamamnost sukube. Tanner se, također, činio da ju vrlo dobro podnosi.

Kad ju je Knox odvukao van gdje je Levi čekao i praktički ju ubacio u Bentley, ona je proklela. “Možda će te ovo iznenaditi, ali ne sviđa mi se kad me vuku naokolo.” Nije joj odgovorio. “Kuda idemo?”

“Mojoj kući.”

Ispostavilo se da je njegova 'kuća' prokleta palača. Jebeš mi sve.

Jedva su stigli do vrata kad su se širom otvorila, otkrivajući visokog, elegantnog demona koji je s poštovanjem kimnuo Knoxu. “Večer, Gdine Thorne.”

“Dan, ovo je Harper Wallis, moje sidro.”

Dan ju je počastio ljubaznim osmijehom. “Sretan sam što sam Vas upoznao, Gđice Wallis.”

Nenaviknuta na otmjenost, Harper je jedva odgovorila, “Umm i ja tebe.” Ne prije nego joj je Dan uzeo jaknu u mramornom predvorju, već ju je Knox požurivao u dnevnu sobu s visokim stropom, koja je izgledala kao nešto iz časopisa. Sa zidovima od mahagonija i podom od svijetle borovine, mogla je izgledati obično da nije bilo plavo-zatamnjenih 52

prozora, nevjerojatnih slika, oceansko-plavog Perzijskog saga i reflektora u stropu i na zidovima.

Na Knoxovu gestu, Harper je oprezno sjela na jednu od dvije bež sofe u obliku polumjeseca koje su okruživale stolić za kavu od borovine, osjećajući potpuno da tu ne pripada i nesposobna da se opusti.

Nekoliko trenutaka kasnije, pojavila se sitna Španjolka. “Gdine Thorne, večera neće biti gotova još jedan sat. Mogu li donijeti nešto za vas i vašu gošću?”

“Meg, ovo je Harper Wallis, moje sidro. Harper, ovo je Meg – najbolja kuharica koju ćeš ikad imati zadovoljstvo upoznati.”

Crveneći se, Meg se nasmiješila Harper. “Zadovoljstvo je upoznati vas. Mogu li nešto donijeti za vas?”

“Dobro sam, hvala.”

“Oboje smo dobro zasad, Meg.” Kimnuvši s poštovanjem, žena se odmaknula. Kad je Knox primijetio da Harper otvara usta – najvjerojatnije kako bi ga kritizirala jer ju nije unaprijed pitao što bi htjela jesti – rekao je jednu stvar koja će ju garantirano omesti. “Posjetila me Carla danas.”

Trepnula je. “Stvarno?”

“Htjela je znati ima li išta istine u glasinama da si ti moje sidro.

Potvrdio sam joj da jesi.”

“Je li plakala?”

Izraz na njenom licu je bio tako pun nade, da se morao nasmiješiti.

“Ne.” “Prokletstvo,” promrmljala je. Knox se pomaknuo do malog bara iza njih kojeg ona do tad nije ni primijetila.

“Piće?” Zatresla je glavom, pa je Knox sebi jednostavno pripremio mali gin i tonic. “Što ti je tvoja obitelj rekla o njoj tijekom godina?”

“Ne mnogo, zapravo. Samo da nikad ne bih trebala misliti kako je išta pogrešno sa mnom samo zato jer me majka odbacila; da su neki ljudi jednostavno previše sebični da bi marili za ikog osim za same sebe.”

“Ona tvrdi da te pokušavala vidjeti tijekom godina, da su ju Jolene i Lucian držali podalje.”

Harper je frknula. “Oni bi ju vjerojatno držali podalje da je pokušala.

Ali prilično sam sigurna da nije.” Knoxov izraz je bio nečitljiv, ali sumnjala je, “Ti joj vjeruješ.”

Knox se zavalio na sofu, točno nasuprot nje. “Ono što ja vjerujem je, da je za tebe važno da imaš sve činjenice o svom životu.” “Činjenica je da me ta žena ni sad, kao i nikad prije, ne želi.”

53

“Tražila me da ti kažem kako te je oduvijek voljela, često mislila na tebe.”

“Kladim se da je.” Carla je, prema Jolene, bila lukava koliko je teška.

“Ona poduzima preventivne korake, zabrinuta da ću se prebaciti u tvoju jazbinu i zatražiti da nju izbaciš.”

Knox je želio da se Harper priključi njegovoj jazbini, ali doći će do toga kasnije. Morao je napredovati korak po korak s Harper, ili će se ona radije povući od njega nego prihvatiti njegovo mjesto u njenom životu. “Ti si sasvim sigurna da ona ne mari za tebe?”

“Otkako sam doselila u Vegas, vidjela sam ju nekoliko puta.

Otpustila me s oholim izrazom. Zato, da, vrlo sam sigurna.”

Zbog ovoga je ljutnja rasla u njemu. “Znajući ovo, želim ju izbaciti.”

“Ne, bit će zabavnije da se muva okolo. Ona se voli pretvarati da ja ne postojim. Ali ne možeš se pretvarati da netko ne postoji, ako se njime paradira ispred tvoje cijele jazbine, zar ne?”

Njen vragolanski kez ga je natjerao da se nasmije. “Imaš puno Jolene u sebi.”

“Shvatit ću to kao kompliment.”

“I trebaš. Tvoja baka je jak i dobar Primarni.” Otpio je gutljaj svog gin i tonica.

“Dakle... možeš se probiti ravno kroz ljudske mentalne štitove i napasti njihove umove.”

Mogao je vidjeti da ju to zabrinjava. “Čak i da tvoji štitovi nisu neprobojni, to nije nešto što bih tebi ikad napravio. Ti se nikad ne moraš bojati da ću ti nauditi.”

“Zato jer si ti jedan veliki, umiljati medo, točno?”

“Umiljat? Definitivno ne. Ali ti si moje sidro, sigurna si sa mnom.”

Otpio je još jedan gutljaj svog gina i tonica. “Jesi li razmislila o odlasku sa mnom na konferenciju u New York?”

“Tako da me možeš predstaviti svim drugim Primarnima kao svoje sidro?” “Što prije je tvoja važnost meni svima poznata, to prije će te smatrati nedodirljivom.” I to prije će ljudi, poput Silasa i njegovih prijatelja, dvaput razmisliti bi li gnjavili nju da bi 'testirali' njega.

“Ne vidim svrhu da me predstavljaš svima.”

“Već sam ti rekao, povezali se mi ili ne, to ništa ne mijenja. Još uvijek ću biti u tvom životu. Imam prava na tebe koja nitko drugi nikad neće imati.”

54

Na zvuk prilazećih koraka, Knox je okrenuo svoju glavu da bi ugledao svoja tri stražara kako ulaze u sobu. Poznavao ih je dovoljno da osjeti kako nešto nije u redu. Ustajući, pitao je, “Što je?” Kad je Keenan nakrivio pogled na Harper, Knox ga je uvjerio, “Možete pred njom slobodno pričati.” Jedan način da zadobije Harperino povjerenje bio bi, da joj pokaže kako joj je voljan ukazati jednako povjerenje. “Harper, već znaš Levija. Ovo su Keenan i Larkin, dvoje mojih stražara. Keenan, Larkin – ovo je moje sidro, kao što sam siguran da ste već pogodili.”

Onog trena kad su Keenanove skrivene, plave oči srele njene, valovi potrebe su napali Harper, budeći njena osjetila. Incubus, znala je. Kao sukube, iz njih je curio seks i poticali su ljudsku požudu samim pogledom.

Ipak, to je bilo ništa u usporedbi s efektom koji je Knox imao na njeno tijelo.

Keenan je bio ono što bi netko mogao nazvati vruće zgodnim s njegovim dječačkim licem, neodoljivim osmijehom i visokim, isklesanim tijelom. Larkin je, riječju, bila zapanjujuća. Imala je tijelo ratnika, a njene široke oči su bile neuobičajen spoj sive i zelene. Bila je također i žena koja je, s Tannerom, otpratila Harper do Knoxovog ureda u Podzemlju. Harper nije bila sigurna koje je ona vrste.

“Cijela zgrada puna lutalica je nestala,” otkrio je Keenan. “Znaš kako su se ponekad držali u grupi zbog zaštite, zar ne? Pa, svaka i zadnja lutalica iz te zgrade je nestala.”

“Gdje se ovo dogodilo?” pitao je Knox.

“U susjedstvu blizu mjesta gdje Harper živi.”

Knox se ukočio. “Nema svjedoka? Nema znakova nepoštene igre?”

“Nijednog,” rekla je Larkin, oslanjajući se na jednu od sofa. “Samo su nestali.”

Harper je progovorila. “Lutalice su i prije nestajale?” Knox je samo klimnuo, njegov pogled iznenada goruće intenzivan dok se koncentrirao na nju. “Što? Zašto me tako gledaš?”

“Tvoja trenutna adresa nije na sigurnom mjestu. U području je visoke stope kriminala.”

“Svjesna sam toga. Ali ti to kažeš kao da me to čini iznimkom. Puno ljudi živi u tom području i sličnim područjima.”

“Njihovi životi mi nisu važni. Tvoj jest.”

Kako ju je razumijevanje pogodilo, zatresla je glavom. “Kvragu ne, nećeš me smjestiti u drugi stan.”

55

“Čula si što se događa. Lutalice blizu tebe su otete. Znam da ti nisi lutalica, ali ne možeš poreći, da bi za tebe bilo bolje da si u sigurnijoj zgradi, u sigurnijem području.”

“Postavio si sigurnosni sustav u mojoj zgradi, sjećaš se?”

Keenan je iznenada progovorio Harper, sa čuđenjem u njegovom glasu. “Ti nisi vragolan, zar ne? Mislio sam da si iste vrste kao i ostatak tvoje obitelji.” Pomno ju je proučavao, kad su on i drugi muški stražari zauzeli svoja mjesta. “Što si ti?”

Harper nije odgovorila, previše usmjerena objašnjavanju Knoxu da uvidi razlog. “Bolji stan ne znači i bolju sigurnost. Ljudi iz svih okruženja su mete kriminalcima.”

“Odseliti odatle će drastično smanjiti tvoje šanse da postaneš meta.

Ako se brineš zbog stanarine, nemoj. Vlasnik sam zgrade koju imam na umu za tebe.”

“Naravno da si ti vlasnik,” promrmljala je. “Neću prihvatiti nikakvo veliko sranje od tebe.”

“Je li ovo zbog ponosa? Ponos te neće zaštititi, Harper.”

“Hajde, reci mi, što si ti?” Keenan je molio dok je izvlačio pljosku iz svoje jakne.

Opet, ona ga je ignorirala. “Mogu se sama zaštititi sasvim dobro.

Radim to već dugo vremena.”

Podsjetnik da je ona više-manje podigla samu sebe nije umanjio Knoxovu frustraciju. Jednako tako uzrujan, njegov se demon progurao na površinu – zbog čega su se Knoxove oči zacrnile na trenutak. Knox ga je gurnuo natrag. “Ne sumnjam da si sposobna zaštititi samu sebe. Ali i te lutalice su vjerojatno bile za to sposobne. Pa opet, sve su otete.”

Keenan ih je prekinuo, “Ozbiljno, što si ti?”

Uzdahnula je na njega. “Ja sam sfinga.” Vidjevši kako se Knox sprema opet progovoriti, podigla je svoju ruku. “Cijenim gestu, ali ne. Ne želim skupe stvari od tebe i ne želim otići iz moje jazbine. To se neće dogoditi.”

“Tako prokleto tvrdoglava.”

“Vjerujem da sam te upozorila na to.”

“Je,” potvrdio je Levi, smješkajući se.

Trebao mu je krajnji napor da Knox zaustavi škrgutanje zubima.

Demonica ga je izluđivala. Mudra je to osoba koja bi priznavala njihove snage i njihove slabosti, a Knox je bio pametan oko puno stvari. Bio je dobar u čitanju ljudi i onoga što su htjeli, u predviđanju kako će ljudi reagirati u nekoj situaciji, i pogađanju kako da dobije što je htio od njih – i 56

onda u dobivanju toga. Harper, s druge strane... ona ga je ostavljala zbunjenog. “Onda ćemo pronaći kompromis.”

“Kakvu vrstu kompromisa?”

“Nešto što će mi omogućiti da osiguram tvoju zaštitu bez promjene tvoje adrese. Možeš poći sa mnom na konferenciju.”

Otpivši gutljaj iz svoje pljoske, Keenanovo čelo se naboralo. “Možda nije dobra ideja da Harper bude tamo.”

“Zašto?” pitala je Larkin.

“Islu može uvrijediti Harperina prisutnost,” Keenan je istaknuo.

“Možda ju pokuša povrijediti.”

“Isla Ross?” Harper se okrenula prema Knoxu. “Je li ona neka vrsta ljubomorne bivše? Jeste vas dvoje tresli plahtama u prošlosti?”

Knox se namrštio. “Ne.” “Zašto bi onda ona imala problem sa mnom” Kad Knox nije odgovorio, uzdahnula je. “Dobro, ne moraš mi reći.” Harper je odbila povjerovati da ju je to pogodilo razočarenje, kad je shvatila da joj on ne vjeruje.

Da nije proveo prošli tjedan tako intenzivno proučavajući Harper, mogla mu je promaći povrijeđenost u njenom glasu. “Nije da ti ne vjerujem s ovom informacijom. Ali baš kao i ti, ni ja ne volim dijeliti detalje o mom privatnom životu.” Pogotovo bilo što vezano s njegovom prošlosti.

Vidjevši da je izgledala smekšano, opustio se. “Ali... neću te slijepu uvesti u situaciju, a kako te čvrsto namjeravam povesti na konferenciju, vjerovat ću ti s činjenicama.”

“Neću ih ponoviti,” obećala je.

“Znam da nećeš. Kad sam imao dvanaest i moji su roditelji umrli, smješten sam u utočište za djecu, demone lutalice. Tamo sam upoznao moje stražare. Isla je također bila tamo. Svi smo mi pazili jedni na druge.”

“Znači, vi ste svi, na neki način, bliski?”

“Da.” “Ali zašto bi ona onda htjela povrijediti tvoje sidro?” Suzila je oči na njegov prevrtljiv izraz. “Što?”

“Isla je uvjerila samu sebe da sam ja njezino sidro. Znao sam da je u krivu, ali odbijala me saslušati. Bila je ljuta na mene jer je vjerovala da ju ja odbijam. Zato nas je napustila i pridružila se jazbini, u kojoj je postala Primarni samo desetljeće kasnije.” Knox je slegnuo ramenima. “Moguće je da je shvatila kako nije imala pravo. Sretali smo se tijekom godina i nikad to nije spomenula. Nadajući se da bi to moglo biti zaboravljeno, nisam

57

nikad načinjao tu temu. Možda i je zaboravljeno. Naposljetku, prošlo je dugo vremena.”

Zbog toga se Harper zapitala koliko je on star. Jednom kad bi demoni dosegli svoje kasne dvadesete, proces starenja bi usporio na puzanje. Nije mu mogla pogoditi godine na osnovi njegova odijevanja ili govora. Demoni su se prilagođavali i mijenjali sa svijetom oko sebe – tako bi se uklapali.

“Ali ako ona još uvijek vjeruje da sam ja njeno sidro, bit će ozbiljno ljuta na osobu za koju misli da je zauzela njeno mjesto.”

“Onda objavljivanje da sam ja tvoje sidro i nije najpametnija stvar za napraviti.”

Knox je prikliještio njen pogled svojim. “Neću te držati tajnom samo da bih umirio jednu osobu koja još može, a i ne mora, biti u zabludi oko nečega. U većoj si opasnosti ako ljudi ne znaju tko si ti meni.”

“U pravu je,” Levi joj je rekao.

Harper je frknula na stražara. “Ne vjerujem da sam te pitala za čašicu tvog nevažnog mišljenja.”

Tip se samo nasmiješio. “Knox, smijem ju ugristi?”

“Ne.” Ako će itko gricnuti tu bjelokosnu kožu, to će biti Knox.

Njegov demon se s time u potpunosti slagao. “Iako mi se ne sviđa ideja da si u istoj prostoriji s Islom, dok je još moguće da bi ti zamjerila, mislim da je bolje za vas obje da se upoznate u sigurnoj okolini, dok sam ja uz tebe.”

“Inače bi Isla, ako je još uvjerena da si ti njeno sidro, mogla pronaći Harper, a ti možda ne bi bio tamo da se umiješaš,” rekao je Levi, točno pogađajući u kom smjeru idu Knoxove misli.

“Najbolje je da to obavimo i saznamo zasigurno,” složila se Larkin.

Keenan je pogledao na Harper, naizgled zabrinut. “Osim ako ti radije ne bi išla. Razumjet ćemo ako oklijevaš naći se u tako opasnoj situaciji, ako se bojiš.”

Znajući vrlo dobro da inkubus koristi obrnutu psihologiju, Harper se namrštila. “Jesi li ti uvijek tako dosadan mamojebac?”

Keenan se nasmijao. “To čini život zanimljivijim.”

Začuvši kako mu mobitel zvoni, Knox ga je izvadio iz džepa. Tanner.

“Reci mi.”

“Jesi li znao da Silas može putovati koristeći sjene?” Bio je to oblik teleportacije.

“Nagađam da to znači da si ga izgubio.”

“Spustio se niz ulicu, pratio sam ga i gledao kako se stapa sa sjenama. Onda je jednostavno nestao.”

58

Knox je teško uzdahnuo.

“Ne mislim da će, tkogod ga poslao, ponovno riskirati da te razljuti.

Oni su samo ispitivali teren. Imaju svoj odgovor sad, pa nema potrebe da nešto drugo naprave.”

“Možda. Morat ćemo samo biti posebno budni s njenom zaštitom.”

Prekidajući, Knox je uputio ostale.

“On te testirao? Neki ljudi jebeno nemaju pojma.” Larkin je prebacila svoju pletenicu preko ramena. “Trebao si ga barem raskomadati.”

Keenan se tiho nasmijao. “Tanner je vjerojatno u pravu; neće to ponovo pokušati. Bila bi to smrtna kazna i oni to moraju znati.”

Nakon što su još malo o tome razgovarali, Knox je gestikulirao stražarima neka napuste sobu. Okrećući se prema Harper, rekao je, “Neću te prisiljavati da ideš na konferenciju. Možeš reći ne.” Htio je da ona shvati, da iako će se on miješati i kontrolirati, neće pokušavati od nje napraviti marionetu. Sviđalo mu se što je imala jaku volju i suprotstavljala mu se.

Osjećajući kao da je on u prednosti, dok je ona sjedila, a on ju nadvisivao, uspravila se na svoje noge. “Želim ići s tobom.” Bila je znatiželjna zbog Isle, a i ovo bi mogao biti jedan način da on prestane stalno jadikovati oko njene životne situacije.

“Pošteno.”

“Još uvijek mislim da bi za tebe bilo bolje da odeš od mene.”

Vukao je rukom kroz njenu kosu, diveći se kako je bila meka. “To se neće dogoditi.” Bilo je tako primamljivo iskoristiti potrebu koja je pulsirala među njima i zavesti ju do njegova kreveta. Ali htio je da ona sama dođe kod njega, voljna tijelom, mislima i dušom. Odlučio je da ne preispituje zašto mu je to bilo tako važno.

“Rekla sam ti, ja se ne petljam s našom vrstom.”

“Ovo je suđeno da se dogodi, Harper.” Od trenutka kad ju je prvi put ugledao u borbenom krugu, kad je probušila obamrlost koja se spuštala na njega, bilo je neizbježno. “Prekasno je da se boriš protiv toga.”

Uzimajući u obzir koliko je njeno tijelo žudjelo za njegovim i kako jako je njen demon želio njega, Harper se bojala da bi mogao biti u pravu.

“Hajde sad, idemo jesti.”

59

“Naravno da imaš privatan avion,” Harper je suho rekla. Nemaju li svi?

Kad ju je Knox uveo unutra, vidjela je da je unutrašnjost glatkog, crnog mlažnjaka jednako impresivna kao i vanjski dio. Trebala je pogoditi da će bogato kopile imati vlastiti avion. Utonuvši u mjesto za sjedenje od sive kože, koje kao da se oblikovalo po njenom tijelu, sretno je prihvatila neko osvježenje od animirane stjuardese.

Otvarajući limenku Cole, rekla je, “Okej, priznajem, ovo je ozbiljno kul.”

Sjedeći nasuprot nje dok je između njih bio samo stol od lješnjaka, Knox je nakratko promotrio sa svog telefona. “Drago mi je što tako misliš.”

Tanner i Levi su zauzeli mjesta u odvojenoj kabini na drugom kraju mlažnjaka, pružajući Knoxu i Harper obilje privatnosti. Gledajući kako Knoxovi prsti bijesno lete preko ekrana dok mu je lice bilo maska koncentracije, rekla je, “Malo si kao radoholičar, zar ne?”

“Ima i gorih stvari kojima možemo biti opsjednuti.” Ne prije nego je spustio telefon, avion je krenuo. “Zašto Jolene nije htjela putovati s nama?”

“Ona misli da ti i ja trebamo puno 'vremena nasamo', da upoznamo jedno drugo kako bi sidra trebala.”

“U pravu je.” Knox je iskrivio svoja usta. “Dakle... ako ne izlaziš s demonima, da li to znači da si u celibatu ili da se držiš ljudi?”

Imao je način da ju totalno razbuca, ispaljujući nasumična pitanja.

Imala je osjećaj da je točno zbog toga to i radio. “Kakve to ima veze?” “Želim znati.” Kad su joj se usta nesvjesno napućila, nasmiješio se.

“Ti stvarno mrziš osobna pitanja, zar ne?”

“To je nešto što nam je zajedničko.”

Nagnuo je svoju glavu. “U redu. Što kažeš na razmjenu? Ako ti odgovoriš iskreno na moja pitanja, ja ću učiniti isto za tebe. Ništa previše invazivno.” Posljednje su riječi bile oboje i obećanje i upozorenje.

Da je on bio bilo tko drugi, ponuda joj ne bi bila nimalo privlačna.

Ali tip je bio takva zagonetka, da je pošteno i istinski uzbudio njenu znatiželju. Bilo je frustrirajuće da je imao isti utjecaj na njen libido. Iako je vjerovala kako je bolje da ne zna što je on, nije si mogla pomoći već je željela znati. “Dobro. Da odgovorim na tvoje prethodno pitanje, ne, nisam u 60

celibatu. Izlazim samo s ljudima.” Suzio je svoj pogled na to. “Sad je red na tebe da odgovoriš na pitanje.”

Njene su ga oči izazivale da se povuče. Knox nije. “Pitaj.”

“Da li itko zna što si ti?” Toliko dugo je šutio, da nije mislila da će odgovoriti.

“Samo moji stražari,” konačno je odgovorio. “Da li ljudi u potpunosti zadovoljavaju tebe i tvog demona?” Nije očekivao da će odgovoriti na to, ali iznenadila ga je – kao i uvijek.

“Ne,” oklijevajući je priznala. “Jesi li stvarno tako brutalan i nemilosrdan kao što svi kažu?”

“Da.” Ako ju je taj odgovor uplašio, nije to pokazala. “Da li se ti uopće mene bojiš?”

“Ponekad.” Bojala se reakcije svog tijela na njega, i bila bi glupa da nije bila bar malo nervozna zbog nečeg tako opasnog. “Zašto si tako tajanstven oko toga što si?” Jer ovo bi joj moglo dati trag da otkrije što je točno on.

“Naša me se vrsta već dovoljno boji. Ne trebaju dodatni razlog.”

Bubnjao je svojim prstima po naslonu za ruke. “Što ti misliš, što sam ja?”

“Kad sam smišljala najgori scenarij, palo mi je na pamet da bi mogao biti jedno od Luciferove djece.”

Nasmijao se. “Lucifer drži svoje potomke blizu; trebala bi to znati.”

Nakrivio je glavu. “To je najbolja teorija koju imaš?” Ako je tako, bio je razočaran.

“To je drugo pitanje. Ja još nisam imala priliku postaviti moje. Jesi li ti hibrid?”

Namrštio se. “Nema hibrida u svijetu demona.” Čak su i kambioni – demoni koji su bili napola ljudi – klasificirani kao demonska vrsta sa svojim pravima.

“Znam, ali i čudnije su se stvari događale.” Kao činjenica da ona uopće odgovara na osobna pitanja.

Namjerno je pogurnuo njeno koljeno svojim ispod stola. “Nemaš drugih teorija?”

“Nijednu. Neki misle da si ti neka vrsta super inkubusa. Ne ponašaj se kao da ne znaš kakav efekt ostavljaš na ljude.”

“Ja nisam... super inkubus.” Nasmiješio se njenom iziritiranom izrazu. Očito joj se nije sviđalo biti u mraku u vezi ičega. “Zašto se ne petljaš s našom vrstom?”

Zamjerajući je podigla obrvu. “To je malo invazivno.”

“Pitati me kakva sam ja vrsta demona nije invazivno?”

61

“Ah, ali ja te nisam pitala kakva si ti vrsta. Postavila sam pitanja koja mi mogu nagovijestiti odgovor. To je drugačije.”

“Okej, preoblikovat ću pitanje. Da li izbjegavaš petljanje s demonima, jer te demon nekad povrijedio?”

“Ne. Koliko si ti star?” Vidjela je da želi nastaviti s njegovom linijom ispitivanja, ali nije navaljivao.

“Puno, puno stariji od tebe.”

Suzila je očima na njegov neodređen odgovor. “Možeš li stvarno prizvati plamenove pakla?”

“Možda. Da li očekuješ od mene da ću te ostaviti, napustiti te?”

To je pitanje demonstriralo pronicljivost koja joj se nije sviđala.

“Možda.”

“Neću.”

Nije rekao ništa više i znala je da je to najviše što su oboje bili spremni zasad otkriti.

Let do Manhattana se činio puno duži nego što je vjerojatno bio.

Nakon kratke vožnje stigli su do nebodera od crnog stakla. Tanner i Levi su stali uz bokove Harper i Knoxa dok su ulazili kroz predvorje.

Prepoznavanje je zatitralo na licima osoblja kad su spazili Knoxa, brzo praćeno dozom straha.

Demon je nervozno usmjerio Knoxa, Harper i dva stražara u prostoriju na kraju zgrade. Kad su ušli, Harperine obrve su poletjele na veličinu dugačkog, četvrtastog stola za sastanke, koji je izgledao kao da bi bolje pristajao svadbenom primanju. Mnogi demoni su sjedili dok su drugi stajali u malim grupama i tiho čavrljali. Svaki od njih je imao jednaku reakciju na Knoxa – njihove oči su bljesnule poštivanjem, strahopoštovanjem i slijepim strahom.

Harper je bilo lako zaboraviti, točno koliku prijetnju njezinoj vrsti je on zapravo predstavljao, jer se ona s njim osjećala sigurno; imala je ono instinktivno saznanje da ju on nikad neće povrijediti, njegovo sidro. Oh, još uvijek ju je obeshrabrivao i nikad nije zaboravila da je u društvu moćnog grabežljivca, ali isto tako se nikad nije osjećala ugroženom od njega kao ovi demoni ovdje.

Njenom unutrašnjem demonu se nije sviđalo biti u društvu svih tih Primarnih, nisu mu se sviđali njihovi znatiželjni, procjenjujući pogledi kad su primijetili Harper. Knoxu se to isto vjerojatno nije svidjelo, jer je provukao ruku oko njenog zatiljka dok ju je vodio prema stolu, objavljujući da je ona pod njegovom zaštitom. Tanner je stao na stražu iza njene stolice, dok je Levi zauzeo položaj iza Knoxovog mjesta.

62

“Jolene još nije ovdje,” primijetila je razočarano. Prišaptala je, “Koja je Isla?”

Knox je bacio pogled po prostoriji. “Ona još nije stigla.”

Začuvši praznu stolicu kraj nje kako struže po podu, Harper je okrenula glavu da – oh, veselja – ugleda poznatog muškarca. Malden Lester je bio u savezu, iako slabom u najboljem slučaju, s Jolene. Uputio je Harper široki, šarmantan osmijeh, kao da su dobri prijatelji. Naravno, srela ga je nekoliko puta, ali bili su jedva tek poznanici.

“Zdravo, Harper,” otezao je. Morala je tek shvatiti zašto se činilo da on misli za sebe da je uglađen i karizmatičan. U stvarnosti, bio je lukav, ulizički i pun sebe. Mora biti da je sjedio prilično visoko na ljestvici moći, ali sumnjala je da nije bio baš tako moćan kao što je volio vjerovati.

Harper se prisilila na smiješak. “Hej, Malcolm.”

“Malden,” ispravio je; mišić u njegovom obrazu se trzao – kao i uvijek kad bi ga tako nazvala, znajući kako to mrzi. “Žao mi je, nisam baš dobra s imenima.”

Prebacivši ruku preko naslona njene stolice, Knox je pogledao na Maldena. “Vidim da si upoznao moje sidro.” Knox je također vidio da ju Malden pokušava šarmirati i nije mu se to svidjelo.

Maldenov pogled je prelazio od njega na Harper. “Da, jesam. Znam Jolene vrlo dobro. Upravo je stigla.”

Harper nije mogla da se ne nasmiješi prizoru njene bake, tete i Becka.

Harper se digla na noge, odmah privlačeći njihovu pažnju i oni su krenuli ravno prema njoj. Jolene je hodala vrlo samouvjereno – ramena natrag, kičma ravno, brada gore i njen korak pun svrhe. Nitko nije bolje hodao u visokim petama od Jolene Wallis. Osmijeh se raširio po njenom licu kad je stigla do Harper i zagrlila ju jednom rukom. “Harper, nedostajala si mi.”

Zakoraknuvši unatrag, Harper je rekla, “Bako, izgledaš elegantno.”

Jolene je imala vrlo prirodnu glazuru elegancije, njena odjeća su uvijek bile uglađene suknje i bluze.

“Kao i ti. Nagađam da ti je ipak tako neudobno.”

“Tako istinito.” Harper je klimnula krupnom momku koji je bio Joleneino sidro. “Hej, Beck.”

Namignuo joj je. Tip je bio kao dosadan, ali opet zabavan ujak.

Kad ju je njena teta privukla u zagrljaj, Harper se silom osmjehnula, pitajući se zašto bi ju, do vraga, Jolene dovela na nešto ovakvo. Martina Wallis je bila zabavna, vesela, i tako prekrasna da je mogla začarati bilo kojeg muškarca. Također je voljela paliti sranja.

“Aw, tako te je dobro vidjeti.” Martina je poljubila Harper u obraz.

63

Bez straha u njenim očima, Jolene se okrenula Knoxu, koji je također stajao. Nije puno toga zbunjivalo Jolene. A ako i jest, ona bi to uništila – problem riješen, po njenom mišljenju. “Knox Thorne, uvijek je zadovoljstvo.”

Kimnuo je, blagim osmijehom iskrivivši svoja usta. “Jolene.”

“Očekujem da budeš dobro sidro mojoj unuci.”

“Očekujem da ti ne bi dozvolila ništa drugo.”

Jolene se nasmijala, očito vrlo sretna njegovim odgovorom. “Nisam shvatila da imaš smisla za humor. Trebat će ti jedan ako imaš Harper u svom životu. Sjednimo.” Pogledala je dolje na Maldena. “Ne smeta ti da se pomakneš malo, zar ne umm... ?” Pucketala je prstima, kao da se bori prisjetiti njegovog imena, ali znala je prokleto dobro koje je.

“Malcolm,” Harper je uslužno ponudila.

“Malden,” on je trenutno ispravio, trzaj u njegovom obrazu je poludio, iako se jest pomaknuo. Jolene i Martina su tad sjele s Harperine lijeve strane dok je Beck stao iza Jolene.

Jolene se nagnula do Harper. “I ti kritiziraš mene što zezam ljude.”

Potapšala je Harper po ruci. “Dobro sam te naučila.”

“Povela si Martinu?” Harper je prišaptala.

“Ona ometa ljude, lakše ih je pročitati.” Bilo je točno da su već mnogi muškarci slinili nad ženom. “Osiguranje ovdje nije baš tako dobro, što me zabrinjava.”

“Ušuljala si se unutra, zar ne?” Ne da bi Harper očekivala išta drugačije od vragolana, pogotovo Wallisa.

“Naravno.” Pogledavajući na vrata, rekla je, “To je Isla Ross.” Žena je bila nevjerojatno lijepa, njene su crte lice bile jezivo savršene, i njena koža je bila bez mane... ali bilo je nešto skoro robotski oko nje dok je polako prelazila prostoriju. Bilo je čudno.

Kad se Knox jedva primjetno napeo, Harper je znala da ju je primijetio. “I krećemo,” rekla je. Njegova joj je ruka stisnula bedro nježno, skoro utješno.

Isla je tražila praznu stolicu kad je napokon opazila Knoxa. Krenula je prema njemu s polu-osmijehom. “Knox, prošlo je dugo vremena.”

Ustao je, ne govoreći dok je ona izmjenjivala pozdrave s Tannerom i Levijem. “Isla, izgledaš dobro.”

Njen osmijeh je malo zablistao. “Hvala ti. Trebali bi porazgovarati prije nego odeš.” Onda je nastavila dalje, čak ni ne priznavajući Harper.

“To je bilo lako,” Tanner je tiho rekao.

64

“Mislim da nije shvatila kako je Harper s nama,” rekao je Knox, ponovno sjedajući na svoje mjesto. “Obično dolazim na ovakve događaje u društvu samo moja dva stražara.”

“Postoji li neki problem za koji bih trebala znati?” Jolene je tiho upitala Harper.

Harper se prignula do nje. “Zaključno, postoji mogućnost da Isla vjeruje kako je Knox njeno sidro, što znači...”

“Možda neće biti presretna da te upozna,” završila je Jolene. Onda je slegnula ramenima. “Možeš ju pobijediti.”

Kad se plavi, elegantno obučeni muškarac s ozračjem autoriteta ušetao unutra, svi demoni koji su stajali su odmah zauzeli svoja mjesta.

On se smjestio u stolicu na čelu stola. “Dobar dan, svima. Za one koji me još nisu upoznali, ja sam Raul Harlan. Kao što vi svi znate, ovdje smo da raspravimo... pa, činjenicu da Isla pravi mnogo buke o stvarima koje me ne zanimaju. Ali njena buka postaje sve glasnija i vrijeme je da riješimo cijelu stvar.”

Harper se svidio njegov bez-sranja stav.

“Isla, možda bi nam voljela objasniti zašto si tražila ovaj sastanak.”

Demonica se ispravila u svojoj stolici nasuprot Maldena. “Ukratko, predlažem da se u Americi uspostavi piramidalna hijerarhija, nasuprot tome da naše jazbine sve postoje jedna oko druge.”

“S tobom kao vladarom,” rekao je Raul, na što je ona klimnula.

“Zašto? Zašto popravljati nešto što nije slomljeno?”

“Ali jest slomljeno. Male jazbine nemaju zaštitu od većih jazbina, lutalice su lake mete, jer nemaju apsolutno nikoga kome bi se obratili, a mi smo tako podijeljeni da smo ranjivi pred mračnim čarobnjacima. Kad bismo zajedno radili protiv njih, ne bi imali šanse. Ali jer se mi svi čvrsto držimo ideje moći i odbijamo odgovarati jedno drugome, činimo našu vrstu lakim plijenom.” “Čudno da kritiziraš ljude što žele moć kad ti sama tražiš moć nad nama svima,” primijetio je jedan od Primarnih.

Njeno se lice stvrdnulo. “Nema ništa loše u želji za moći. Ali ako zbog potrage za njom naša vrsta pati, to nije dobra stvar.”

“Amerika je imala Monarha prije,” zazvao je Primarni na udaljenom kraju stola. “Nije uspjelo. Rezultiralo je da su jazbine stalno pokušavale zbaciti jedni druge.”

“Da,” potvrdila je Isla, “ali onda nije bilo piramidalne hijerarhije.”

Raul je prekrižio ruke preko prsa, izgledajući kao da se dosađuje i umorno. “Objasni ovu piramidalnu hijerarhiju.”

65

“Bile bi razine moći i utjecaja,” rekla je. “Raspored autoriteta postoji unutar svake jazbine; imamo vođu, stražare, Silu koja brani jazbinu i druge demone koji su dio jazbine. Raspored funkcionira.”

Jedan od Primarnih se narugao. “Želiš da neki od nas budu stražari za tebe?”

“Uopće ne. Jednostavno naglašavam činjenicu da svaka razina unutar jazbinske hijerarhije ima određenu količinu autoriteta – isto bi se primijenilo na piramidalnu hijerarhiju koju predlažem. Ovisno o tome gdje je Primarni unutar strukture, ovisit će i koliko moći će imati.”

Drugi Primarni je progovorio. “A što je s Primarnima koji se nalaze na nižim razinama?”

“Očito oni ne bi imali utjecaja nad drugima,” odgovorila je Isla, “ali to znači da bi oni imali zaštitu drugih. Trenutno, male jazbine su vrlo ranjive prema većima. Puno malih jazbina je ustvari osvojeno od strane drugih. Kladim se da su čak i neki ovdje krivi za to.”

Harper je gledala kako su neki skrenuli svoje poglede ili se meškoljili u svojim mjestima.

“Nemamo zakone,” nastavila je Isla. “Ništa uspostavljeno da zaštiti demone u našoj zemlji. Postavljanje Monarha će to spriječiti.”

“To je vrlo zgodan odgovor,” rekla je Jolene, ležerno se izvalivši u svojoj stolici, “ali u stvarnosti, sve jazbine koje postoje na najnižim razinama, će biti slomljene pod moći drugih, ako takva hijerarhija bude uspostavljena.” Žamor odobravanja se proširio kroz prostoriju.

Isla je izvila obrvu. “Zar nisi slomljena i sada?”

“Nisam, jer nema zakona ili Monarha koji kaže, da se ne mogu osvetiti protiv bilo koje jazbine koja mi pravi probleme. Ako prihvatimo tvoje promjene, to bi značilo da jazbine s većom razinom moći i autoriteta od moje, mogu zahtijevati da im predam svoju jazbinu, i ja ne bih ništa mogla učiniti oko toga. Naravno, rekla bi neka si nabiju taj zahtjev u guzicu. Mislim da im se to ne bi svidjelo. Pa bi zaratili. Moguće je da ću izgubiti. Što onda?”

“Možeš doći k meni, ja ću osigurati da se zločin kazni.”

“Ali to nije zločin ako njihov autoritet premašuje moj. A i do tad, vjerojatno ću biti mrtva, pa neću moći otići tebi po pomoć. Zbog toga bi bila vrlo nesretna.”

Harperina usta su se iskrivila u smiješak.

“Okej, evo što ja ne razumijem,” počeo je drugi Primarni. “Zašto bi ti brinula o sudbini malih jazbina, Isla? Oni ne utječu na tebe ni u kojem pogledu.”

66

Isla je izgledala uvrijeđeno. “Patnja bilo kojeg demona bi se trebala ticati svih nas.” Iznenada je izgledala rastuženo. “Također se pojavio problem s lutalicama u Nevadi – mnogi od njih su nestali.” Pogledala je u Knoxa, izazivajući ga da porekne.

Knox je suzio svoje oči. “A sad, kako bi ti znala za to?”

“Ja znam sve što se događa u mojoj zemlji. Nikad nemoj sumnjati u to.” Preletjela je pogledom preko sobe kad je nastavila. “Ako lutalice koje žive u državi s potencijalno najmoćnijim živućim demonom, nisu sigurne, tko jest?”

Na taj komentar su mnogi nervozno pogledavali jedni na drugog.

Raul je teško uzdahnuo. “U redu, glasajmo. Svi koji nisu za promjenu, neka dignu ruku.”

Skoro svaki demon je dignuo ruku, i Harper je primijetila da se Isla činila zatečenom što je i Knox jedan od njih. Bilo je kao da je Isla pretpostavila da će ju on automatski poduprijeti, bez obzira što ona napravila... baš kao što bi sidro učinilo.

Raul se okrenuo prema jednom od Primarnih koji nije glasao protiv Islinog prijedloga. “Dario, ti si zadnja osoba za koju bih mislio, da će biti sretna odgovarati nekom drugome.”

Dario je slegnuo ramenima. “Mislim da ideja o Monarhu ima vrijednosti. Bio bih zainteresiran za takvu promjenu. Ali... ja bih želio biti Monarh.” Na to ga je Isla mrko pogledala dok su šaputanja kružila oko stola.

Malden, koji također nije glasao protiv Isle, je onda progovorio. “I ja, također, podupirem promjenu. Ali ja neću odgovarati nikome – ni vladaru, ni demonu na 'razini' većoj od moje u bilo kojoj hijerarhiji. Iz tog razloga, predlažem da ja budem Monarh.”

Raul je znatiželjno pogledao na Knoxa. “Ti nisi zainteresiran da se izabereš kao Monarh?” Vjerojatno se činilo čudnim da netko, moćan kao Knox, ne iskoristi ovu priliku da postane još moćniji.

“Nikad se neću nikome nakloniti,” rekao je Knox. “Ali nemam nikakve želje vladati nad svakim demonom u Americi. Nikad neću poduprijeti nikakve promjene. Činjenica je da strukture moći ne funkcioniraju za našu vrstu. Kad je takva struktura bila uspostavljena, mnogi su demoni bili ranjivi. Najjači su ubirani iz njihovih jazbina i prisiljavani da se pridruže moćnijim, jačajući velike jazbine dok su oslabljivali male jazbine. Samo demoni za koje se smatralo da su 'viša klasa', su donosili odluke o svojim životima, a male jazbine su postale

67

ništa doli skupina slugu. Dokazano je opet i opet, da bilo kakva moć kvari – bio bi kaos, a ne mir, među nama.” Mnogi su kimali u slaganju.

Raul je slegnuo ramenima prema Isli. “Samo dva druga Primarna su za tvoj prijedlog, što znači da si nadglasana, Isla.”

“Ne, nisam,” bila je uporna, izgledajući čudno zadovoljna samom sobom. “Amerika kao cjelina nije imala priliku glasovati.”

Raul se uštipnuo za hrbat nosa. “Što to govoriš?”

“Mislim da o ovoj stvari ne bi trebali odlučivati Primarni. Demoni koji nemaju moći ne bi trebali biti preskočeni. Odluka bi trebala biti njihova koliko i naša. Evo nas, govorimo za naše jazbine i obitelji. Ali, je li pošteno?” Pogledala je po sobi dok je nastavljala. “Vi ovdje sjedite s vašim obiteljima i sidrima, ali oni nemaju riječ. Je li vam palo na pamet da oni možda osjećaju drugačije? Pretpostavljam da će Knoxovi demoni osjećati što on osjeća, jer mu se nitko neće suprotstaviti,” tiho se nasmijala. “Ali otpustiti me sada, to me neće utišati. Imam prejake osjećaje oko ovoga.”

“Kao i ja,” rekao je Dario. Malden je klimnuo. Očito je ideja o najvećoj moći nad drugim Primarnim bila dovoljno atraktivna, da bi se oni usprotivili odluci.

Raul je izgledao kao da želi lupati glavom o stol. “U ovoj prostoriji su dvadeset i dva Primarna. Svi smo ti udovoljili glasovanjem. Mi ne želimo još jedno, mi – ” “Kad ostatak naše vrste sazna da je njihovo pravo na glasovanje o nečem ovako ozbiljnom bilo odbačeno, to im se neće svidjeti,” rekla je Isla.

“Prirodno da većina Primarnih ne želi izgubiti nimalo moći koju drže. Ali ostatak naše vrste ima malo ili ništa moći, a oni su ti na koje će promjene najviše utjecati. Nije li pošteno da i oni imaju svoj glas? Što mislite kako će se vaše obitelji, prijatelji, stražari i članovi Sile osjećati, kad saznaju da im niste dali priliku?”

Knox je podigao obrvu. “Da li ti nama prijetiš?” Jer svakako je zvučalo da Isla namjerava proširiti riječ o onome što se dogodilo kako bi potakla druge demone.

“Naravno da ne. Ja samo naglašavam da su mnogi demoni već čuli za promjene koje tražim i mnogi znaju da se ovaj sastanak održava. Ako saznaju da su njihovi glasovi bili odbačeni kad su tri Primarna ovdje progovorili u njihovo ime, to im se neće svidjeti.”

Iritantno, Isla je bila u pravu. Demoni, pogotovo stražari i pripadnici Sile, će biti ljuti što nisu smatrani dovoljno važnim da dobiju riječ – unatoč tome što su služili svom Primarnom.

68

“Problem je što ne vidim kako možemo uključiti druge demone u ovu odluku,” rekao je Dario Isli. “Ne možemo nikako održati događaj kojem bi se odazvao svaki Američki demon.”

“Ne, ali možemo imati događaj za svakog Primarnog koji želi istupiti s prijedlozima za promjene. Možemo to prenositi uživo. Demoni koji ne mogu prisustvovati mogu saznati činjenice. Poslije toga, možemo to staviti na glasovanje.”

Malden se namrštio. “To neće biti nešto što možemo učiniti u jednom danu.”

“Onda ćemo imati vikend događaj, tijekom kojeg svaki Primarni koji želi biti izabran za vladara može predložiti svoje ponuđene promjene i predstaviti svoja obećanja za budućnost,” rekla je Isla.

Malden je klimnuo. “Glasovanje se može održati nakon kratkog vremena i – ” “Čekaj, ti automatski pretpostavljaš da će demoni htjeti Monarha,” prekinuo je Knox. “To možda neće biti slučaj. To svakako nije slučaj za mene.”

“Knox je u pravu,” rekao je Raul.

Dario je predložio, “Onda ćemo napraviti tako da kad svaki demon bude trebao glasovati, mora izjaviti 'da' ili 'ne' za promjenu, i ako glasuju 'da' onda moraju navesti svog izabranog Monarha.”

Isla se nasmiješila. “Zvuči mi pošteno. A ako vi ostali stvarno osjećate da se hijerarhijska struktura neće svidjeti ostatku naše vrste, kakva je šteta da održimo glasovanje?”

Uvidjevši kako je vrlo visoka mogućnost da se ovo glasovanje održi, Knox je ponudio, “Održat ću vikend događaj u jednom od mojih hotela u Podzemlju, za dva tjedna.”

Harper je skoro prevrnula očima. Bilo je tipično za Knoxa da pokuša preuzeti kontrolu u situaciji.

“Ovo ne znači da podržavam promjenu,” dodao je Knox. “Bio sam sasvim jasan da ne podržavam, i neću promijeniti moje mišljenje o tome.”

Isla se zapravo nasmiješila. “Ne budi tako ciničan, Knox.”

Dižući se sa svog mjesta, Raul je zatresao glavom prema Isli. “Nećeš dobiti što želiš.” Onda je prešao sobu do jednog od Primarnih, otpuštajući ju.

“Imala sam osjećaj da će se ovo dogoditi.” Jolene je ustala zajedno s Harper. “Kučka će unaprijed objaviti da ovi ljudi ne žele izgubiti nimalo svoje moći; oduvijek je namjeravala predložiti da uključimo sve američke demone u glasovanje.”

69

“Sumnjam da će bilo tko iz naše jazbine biti za to.”

Jolene se zakikotala. “Naravno da neće. Moji demoni su pametni. Ali ona, kako izgleda, nije.” Pokazala je preko Harperinog ramena, i Harper se brzo okrenula da vidi Islu kako hoda prema Knoxu, s njenim čuvarima odmah iza nje. Sjajno.

“Očekivala sam da ćeš podržati moj prijedlog, Knox” Isla ga je blago opomenula.

Slegnuo je ramenima, iako nije izgledao opušteno. “Neću glasati za nešto u što ne vjerujem.”

“Išao bi protiv mene u ovome?”

“Bih.” “Dušo, moram ići,” Jolene je rekla glasnije nego što je bilo potrebno, ljubeći Harperin obraz. “Pričat ćemo opet uskoro. Knox, dobro se brini za nju.”

Isla, začuvši ovu malu razmjenu, piljila je u Harper. “A tko je ovo, Knox?”

Kako ju je lagano povukao za ručni zglob, Harper je zakoračila naprijed. Razmišljajući kako je najbolje da se to već jednom obavi, rekla je, “Hej, ja sam Harper, Knoxovo sidro.”

Nekoliko sekundi, Isla nije uopće reagirala. Onda joj je lice očvrsnulo, tijelo joj se napelo kao da će skočiti i oči joj se zacrnile. Demon je zurio u Harper obećavajući bol. Knox, Tanner i Levi su se zaštitnički skupili oko Harper, iako su Harperine mračne, zaštitničke moći pojurile u njene ruke, spremne nanijeti bol do dna duše. Ipak, njen unutrašnji demon je doslovno jurišao na površinu i preuzeo kontrolu.

Uzbuna je prostrijelila Knoxa kad ga je jeza okružila i Harperin demon izronio sprijeda. Dok je gledao na predatora koji je živio u njegovom sidru, vidio je žestok temperament – vidio je biće koje će zaštititi Harper protiv apsolutno bilo koga i bilo čega.

“Nemoj,” upozorilo je Islinog demona. “Nisam tako laka lovina kakvom me smatraš.”

“Ti si ništa,” podrugljivo će drugi demon.

Harperin demon se okrutno nasmiješio. “Ti nisi ono što se pretvaraš da jesi. Vidim to. Ja vidim što ti jesi.”

Njegovo sidro je bilo stvarno nadareno u tome da ga iznenađuje.

Knox još nije nikog znao da je osjetio kako je u Isli nešto više nego što je njihova vrsta vjerovala. “Isla, preuzmi kontrolu prije nego ovo ode imalo dalje.”

70

Trepnula je par puta, i onda je Isla opet imala kontrolu. Njen pogled je prostrijelio Knoxa. “Odbijaš uvidjeti tko sam ja tebi. Bila sam strpljiva.

Moje strpljenje se brzo troši.”

“Ja nisam tvoje sidro, Isla. Nikad nisam bio.”

“Ne možeš promijeniti istinu, Knox, bilo da ju ti odlučiš prihvatiti ili ne.” Dobacila je Harper oštar pogled prije nego je izašla iz prostorije.

Knox je kliznuo rukom oko Harperinog potiljka, nadajući se da će smiriti njenog demona. “Otišla je.”

Crne oči su bile uperene u njega. “Ako me kučka napadne, ubit ću je.” Bilo je to upozorenje: demon je znao da on ima dugu povijest s Islom i davao mu je do znanja da ga zaboli ona stvar. Onda se Harper vratila, njene su oči bile virovi oceansko plave boje, što mu je reklo da su se njene kontaktne leće otopile kad je njen demon izronio.

“Mom demonu se ona stvarno ne sviđa,” izjavila je Harper.

“To si pomalo ublažila,” tiho se nasmijala Martina. Dok je ljubila Harper i počela brbljati o svom novom dečku, Knox se okrenuo prema Tanneru i – Ako ikad povrijediš moju unuku, ulovit ću te. Nije me briga tko si ti ili što možeš napraviti.

Knox se zamalo nasmijao. Ništa u Joleneinom izrazu nije odalo da mu je upravo zaprijetila. Ona je jedina osoba koju neću nikad povrijediti.

Jedan dugi trenutak ga je Jolene proučavala, onda je klimnula.

Reci mi zašto toliko oklijeva da se poveže.

To je za Harper da ti kaže. Zabavljenost je bila u svakoj riječi. Moram te upozoriti da se Lucianu neće svidjeti ova stvar sa sidrom. On možda nije najpažljiviji otac, ali ona je još uvijek njegova djevojčica i smatrat će te preopasnim za nju. Ni Carli se to vjerojatno neće previše svidjeti.

Rekla mi je da je pokušala vidjeti Harper nekoliko puta u prošlosti.

Frktaj. Uvijek je dobro izokretala priču. Jolene je dotaknula Harperinu ruku. “Moramo otići sad, dušo, prije nego ljudi shvate da je Martina ukrala njihove novčanike ili svom bivšem zapalila auto.” Jolene je još jednom zagrlila Harper. “Čuvaj se sad.” Upozoravajući je pogledala Knoxa prije nego je otišla s Beckom i Martinom odmah iza sebe.

Tanner se nasmiješio Harper. “Moraš voljeti Wallisove vragolane.”

Ona je samo frknula.

Tek kad su bili natrag u mlažnjaku, visoko u zraku, Harperin se demon konačno smirio. Isla je stvarno pritisnula sve njegove vruće dugmiće, i to je većinom bilo zato jer je kučka pokušala prisvojiti Knoxa – nekog za koga je demon vjerovao da pripada njemu.

71

“Pitao sam se kad će se taj tvoj demon pokazati,” rekao je Knox.

“Vrlo je zaštitnički nastrojen prema tebi. I vrlo borben.” “Čini se da moj demon misli kako Isla nije samo banshee4. U stvari, pokupio je vampirsku vibru od nje. Ali ne vidim kako bi to bilo moguće.”

“Ona je banshee... do određene mjere,” rekao je Knox. “Vampir ju je pokušao preobratiti. Bila je dovoljno jaka da preživi prijelaz koji je ubio mnoge druge demone, pa je tako ona spoj dviju vrsta. Nije poznato je li to napravljeno protiv njene volje ili ne, ali ja vjerujem da je to nešto što je ona napravila nadajući se većoj moći.”

Nije bilo čudo što se Knox toliko brinuo da će ju Isla pokušati povrijediti. Ona je u osnovi bila Super-demonica-kosa crta-vampirica.

Moguće čak nepobjediva za većinu demona... osim za osobu nasuprot nje.

“Ali ti bi ju mogao ubiti.”

“Mogao bih.” Nadao se da neće doći do toga. Ali kad bi morao birati između Isle i Harper, izabrao bi Harper. “Zato sam htio biti prisutan kad se vas dvije upoznate. Nadao sam se da će ona shvatiti da ja nisam njeno sidro, ali očito nije. I to nam predstavlja veliki problem. Za nju, ti si varalica. Stvorenje za koje ona vjeruje da ga može s lakoćom smrviti, jer vjeruje da si vragolan i zna da pripadaš maloj jazbini.”

Harper je suzila svoje oči koje su trenutno bile boje ametista. “Neću se prebaciti u tvoju jazbinu. Zašto izgledaš tako iznenađeno jer sam pogodila da ćeš to tražiti od mene? Namjerio si se da 'poboljšaš' moj život.

Nije toliko nategnuto da zaključim kako će tvoj slijedeći korak biti natjerati me da promijenim jazbine.”

“Tako bi bila sigurnija.”

Znalački se nasmiješila. “A kad bi ti bio moj Primarni, odgovarala bih tebi. Imao bi određenu razinu autoriteta nada mnom. Baš bi to volio, zar ne?”

Knox je nakrivio svoju glavu. “Počinjem spoznavati da te ne želim kontrolirati. Puno si zanimljivija takva kakva jesi.”

Okej, taj komentar ju je totalno zbunio. “Ti to radiš namjerno, zar ne?

Pokušavaš me uhvatiti nespremnu.”

“To je jedino pošteno. Ti mene iznenađuješ cijelo vrijeme. Moja vlastita osobna mala tajna. Pitao sam Jolene zašto toliko oklijevaš da se povežeš. Nije mi htjela reći.”

“Ah, možda je ovo zašto još nisi otišao od mene. Za tebe ja nisam samo izazov, već je tebi i tajnovitost osvježavajuća.”

4

Banshee – u irskoj legendi, ženski duh čije naricanje upozorava na dolazeću smrt u kući

72

“Saznajmo. Reci mi zašto stvarno toliko oklijevaš prihvatiti me kao svoje sidro.”

Zadržala se na tome... ali možda bi mu stvarno trebala reći. Možda što prije on riješi tajnu i ona mu više ne bude toliko zanimljiva, to prije će on otići. “Iako sidrene veze postoje samo na psihičkoj razini, to ne sprječava neke sidrene parove da žele nešto više. Vidjela sam iz prve ruke što se dogodi kad demon padne na svoje sidro, a ti osjećaji nisu uzvraćeni.”

Knox se umirio kako mu je razumijevanje svanjivalo. “Carla i Lucian su sidra.”

Klimnula je. “On nikad nije htio vezu jer sidra moraju ostati u vezi; Lucian ne voli privrženosti. Ali nije mu bio problem spavati s njom i ostaviti ju po strani. Problem je bio što su Carla i njen demon htjeli Luciana kao partnera, ali ni on ni njegov demon nisu htjeli njih.”

“Odbio ju je na dvije razine.”

“Da. I ja mogu razumjeti da je to bilo bolno, unatoč tome što je ona morala znati unaprijed da se Lucian ne obavezuje. I mogu razumjeti da je njen unutrašnji demon morao biti bijesan, što je veza koju je oformio s Lucianom bila jednostrana. Stvarno ne iznenađuje što je Carla postala ogorčena i puna mržnje prema njemu. Ali ti osjećaju su se u njoj toliko izokrenuli, da je ona napustila svoje dijete samo zato, jer ju je podsjećalo na njega i jer ga je ona htjela povrijediti.”

Kad se Knoxov izraz smračio, dodala je, “Nemoj me krivo shvatiti, ne sažalijevam se. Imam obitelj koja me voli i imala sam dobar život, čak iako to nije bilo tipično odrastanje. Ali nije bilo lako biti jedina sfinga u obitelji vragolana.”

Knox je tad shvatio: postala je toliko nalik vragolanu jer joj je to omogućilo da se uklopi.

“Klinci mogu biti zlobni oko takvih sranja. Kad nijedan od tvojih roditelja nije u blizini, lako je povjerovati da su ti klinci u pravu i da tvoji roditelji misle kako nisi dovoljno dobra za njih. Ali Jolene nikad nije podnosila ta sranja. Pobrinula se da ja znam kako nisam nimalo kriva za njihove greške, bilo Carle, bilo Luciana.”

“Je li ovo dijelom razlog zašto izbjegavaš veze s demonima? Ne želiš ponoviti njihove greške?”

Uzdahnula je. “Više je razlog što muški demoni previše kompliciraju veze. Ne želim to.” Šutio je minutu.

73

“Mogu razumjeti sad zašto oklijevaš povezati se. Ali mi nismo Carla i Lucian. Ti ne obmanjuješ samu sebe i nisi sebična, a ja nisam egocentričan plejboj. A što se tiče tvog izbjegavanja veze s demonima... ” “Što?” “Što će se dogoditi kad tvoj demon odluči da je spreman za partnera? Neće se zadovoljiti ljudskim, a izludjet će te jer mu ne daješ što želi i treba. Znaš što se dogodi ljudima koji to naprave, jer si i to vidjela iz prve ruke.” Takvi ljudi postanu kao Lucian – izgubljeni.

“Rješavat ću to kad dođe do toga,” rekla je nonšalantno slegnuvši ramenima. Zapravo, bila je zabrinuta, ali nije puštala da ju to opterećuje.

Razmišljajući kako jedna istina zaslužuje drugu, Knox je rekao, “Činjenica da mom demonu vrlo brzo dosade žene, nije jedini razlog zašto ne ulazim u veze. Znam da neću biti dobar u njima, a ne volim se baviti stvarima u kojima nisam dobar.”

Nasmijala se. “Dakle, ti si i perfekcionist, uz to što si potpuno opsjednut kontrolom.”

“Pa opet, tvoj buntovni karakter me ne iritira kao što bi trebao. Osim kad se boriš protiv toga da me prihvatiš kao svoje sidro, naravno.”

Lagano je slegnula ramenima.

“Jednostavno nisam uvjerena da je prihvaćanje ovog posla sa sidrom pametan potez, rekla sam ti zašto.”

“Ali ipak to nije samo zbog Carlinog i Lucianovog iskustva, zar ne?”

Sve bolje ju je čitao.

“Ne, nije.”

“Je li to zbog moje kontrole ili zbog onog što bi Isla mogla napraviti?” Sumnjao je da bi bilo ovo drugo. “Ili je tebi previše čudno i nelagodno kad imaš nekog da se brine o tebi?”

Osjećajući da se on na neki način poigrava s njom, nije rekla ništa.

“Oko prvog bi samo trebala brinuti ako vjeruješ da imam moć kojom bih te podčinio.” Da, tu je bilo malo obrnute psihologije, ali nije mu bilo ispod časti da se koristi njome.

“Nemaš.”

“Drugo bi te samo zabrinjavalo ako ne vjeruješ da se možeš stvarno zaštititi ili da ću te ja zaštititi kad bude potrebno.” Da, još malo obrnute psihologije.

“Ja se mogu zaštititi.”

“A treće... neću implicirati da ti to ne bi trebalo biti čudno, jer razumijem. Ali zar je stvarno tako loše imati nekoga tu za tebe?”

74

Ne, nije. Iako to nije rekla naglas, moralo je biti u njenom izrazu lica, jer je nagovještaj samozadovoljstva bljesnuo u njegovim očima.

“Arogantno kopile.”

Njegov se osmijeh proširio.

75

Nije trebala otići s njim kući. Znala je bolje.

On ju je samo želio nahraniti i osigurati se da je opuštena, rekao je – napokon, bilo je to uvrnuto i iscrpljujuće poslijepodne. Ipak, jedna je stvar izaći na povremeni obrok s njim, sasvim druga provesti praktički cijeli dan s njim. Ali... Harper nije htjela biti sama. I iskreno, počelo joj se sviđati njegovo društvo.

Povremeno je mogao biti skoro fascinantan. Odrasla je okružena vragolanima, stvorenjima koja su bila izražajna, temperamentna, divlja i strastvena. Nije bila navikla na ljude poput Knoxa, koji je bio tako sabran, koncentriran i emocionalno odvojen. Uz to, nije nikad prije srela nikoga s tolikom količinom osobne moći. Ljudi su uvijek bili željni udovoljiti mu, uvijek ga poštovali unatoč strahu koji je pobuđivao.

Ipak je osjećala i malu bol za njega. Unatoč tome što je stalno bio okružen ljudima, činilo se da stoji po strani. Bio je tako osamljen, kao tigar.

Ali demoni nisu stvoreni da budu sami. Oni su bili društvena, osjetilna, seksualna stvorenja. Pa opet, on je ovako živio.

Kad bi njegovo osoblje došlo k njemu s problemima, svaka naredba koju bi im dao je bila brza, objektivna i bez emocija. Uvijek je znao točno što je želio, i uvijek je napravio točno ono što je trebalo da to i dobije. A ona se morala suočiti s time da je borba protiv njihove sidrene veze uzaludna. Činilo se da čak ni stvari koje mu je rekla u mlažnjaku, nisu napravile nikakvu razliku. Ali, kao što je on rekao, oni nisu bili Carla i Lucian; oni su sasvim drugačiji ljudi. Knox nikad neće odustati, nikad neće prestati mučiti ju, dok mu ne da ono što želi.

Kad su pojeli ozbiljno slastan obrok i ona se smjestila na jednu od stolica za doručkovanje, dok je on pravio kavu za oboje, uzdahnula je.

“Nećeš ovo pustiti na miru, zar ne?” Nije to bilo zapravo pitanje.

Stavljajući šalicu ispred nje, Knox se tada podupro rukama o kuhinjski ormarić. Nije se pravio da ju je pogrešno shvatio. “Ne. Već sam ti prije rekao, ne odlazim od onoga što je moje. A ti jesi moja.”

Puhnula je preko ruba svoje šalice. “Hmm.” “Bez obzira koliko dugo se ti borila protiv veze, to me neće držati dalje od tebe. Ništa neće. Uvijek ću biti u tvom životu, Harper.” Zastao je dok su oboje pijuckali kavu. “Nisam li dokazao da planiram biti stalno prisutan?”

76

“Oh, bio si stalno okolo, svakako... ali što će se dogoditi ako se povežemo? Više ništa mi nećeš morati pokušavati dokazati. Imat ćeš što želiš. Veza će biti formirana. Zvanično ću biti tvoje sidro. Mogao bi me posjetiti samo kad ti vrijeme koje budemo razdvojeni, postane nelagodno.

Ne bih te krivila.” Ona iskreno ne bi. “Mislim, mi nemamo puno toga zajedničkog. Vodimo drugačije živote. Nisam dio tvoje jazbine i nemam namjeru to mijenjati. Sidra bi trebala jedno drugome živote olakšavati i poboljšavati. Ti već imaš sve što želiš. Ne trebaš me za ništa. Doslovno nema ničega što bih ti ja mogla ponuditi.” To je vrijeđalo njen ponos i dovraga, to je jednostavno boljelo.

Nagnuo je svoju glavu dok je razmišljao, “Ti si tako navikla da te ljudi napuštaju, da to očekuješ od svakoga.”

“Da.” Harper je bila samosvjesna osoba, priznavala je svoje mane.

“To je klišej i čak i pomalo patetično –” “To nije patetično.” Obišao je oko stola i okrenuo njenu stolicu da ga gleda u lice. “Sad, daj mi da se osvrnem na tvoje male probleme da budemo načistu. Neću se pretvarati da ćemo se viđati ovako često kao dosad. Ostavio sam po strani puno posla kako bi mogli provesti vrijeme zajedno i upoznati se. Ali ja imam gust raspored i puno putujem. To ne znači da neću ostati u kontaktu s tobom. To ne znači da se nećemo često viđati.”

Zataknuo joj je kosu iza uha dok je nastavio, “Istina je da nemamo puno toga zajedničkog, iako ja to ne vidim kao lošu stvar i nisam siguran zašto ti to tako doživljavaš. Također je istina da ja imam sve što želim.”

Slegnuo je ramenima. “Uzimati što želim je dio onoga tko sam ja. Da li ti olakšavaš moj život? Ne. Ti si svojevoljna i suprotstavljaš se i frkćeš na svaku naredbu koju ti pokušam dati.”

“Od ovoga se ne osjećam bolje,” gunđala je.

“Ali... ti me intrigiraš, što je iznenađenje samo po sebi. Nikad ne mogu predvidjeti što ćeš slijedeće reći ili učiniti. Ti si čudna, kompleksna, divlja vatra u mom, inače ukočenom, predvidljivom svijetu. Vidiš, unatoč tome što imam sve što želim, to me nije zadovoljilo. Ako išta, od toga sam se dosađivao i bio nemiran. Nije bilo izazova, prepreka, ničeg što ne bih mogao kontrolirati na ovaj ili onaj način... do tebe.” To ga je izluđivalo, ali ga je također punilo energijom. “Sviđa mi se imati te u mom životu.

Namjeravam te zadržati u njemu.”

Kad je njegov mobitel počeo zvoniti, prešao je sobu da ga zgrabi s ormarića i odgovori na poziv. Harper je iskoristila taj trenutak da se pribere. Mislio je svaku riječ, s trzajem je shvatila. Njemu se stvarno 77

sviđalo imati ju u blizini. Da je on bio bilo koji drugi tip, bila bi iznenađena svom tom iskrenošću. Ali Knox Thorne nije mario zadržavati išta, jer ga nije zanimalo ničije mišljenje o njemu. Kad je završio poziv i oholo krenuo prema njoj, kliznula je sa stolice. “Trebala bih ići.”

Vijugajući rukom oko njenog struka, Knox ju je privukao njemu, zureći u azurno plave oči. Prizori nje gole, kako stenje, dok prima svaki centimetar njegova kurca, proganjali su njegove snove i misli. Njegov se demon praktički durio zbog Knoxova odbijanja da ju potraži, i očito ju je želio više nego što je ikad želio neku ženu. Kako su ga i njegovo tijelo i njegov demon progonili za njom, Knox ju je poticao, “Ostani sa mnom.”

Iako bi to bilo glupo, željela je to, pogotovo dok je njeno tijelo pjevušilo od potrebe da ga osjeti u njoj. Bila je patetično slaba kad je on bio u pitanju, i bilo bi tako lako saviti se pod težinom čiste, nepokvarene potrebe koju je budio u njoj. Ali... “Rekla sam ti u mlažnjaku –” “Da, rekla si.” Gricnuo je iznad njenog pulsa, od čega se stresla. “I ja razumijem. Ali ti zaboravljaš nešto.” Sisao je njenu ušnu školjku. “Ti već znaš da se moj demon ne povezuje. Prebrzo gubi interes, ne želi vezu ili partnera. A to ne želi ni tvoj ili nikad ne bi prihvatio ljude kao seksualne partnere – tražio bi nešto više. Posljednje što ću napraviti je povrijediti te.

Uskoro ćemo biti vezani na dubljoj razini od bilo kakve demonske povezanosti.” Držao je njen pogled dok je čvrsto izjavio, “Kad se vežemo – a hoćemo, Harper – bit ćemo psihički povezani. To znači da nikad neću otići iz tvog života. Nikad.”

Počinjala mu je vjerovati. Zapravo, ne, ona mu je već vjerovala.

“Ostani sa mnom.”

Klimnula je jednom. Njegova su se usta obrušila na njena i njegov jezik hrabro probio unutra kao da ju posjeduje. Nije to bio dosadan, uvježbani poljubac. Bio je to sirovi očaj i pustošenje njenih osjetila.

Njegova su usta dominirala i posjedovala njena – ližući, grickajući i obuzimajući. Jednom je rukom zgrabio njenu kosu dok je drugom obuhvatio njeno dupe i zalijepio njeno tijelo za njegovo. Sve što je mogla je zgrabiti njegovu košulju, dok ju je on obuzimao. Nitko nije ljubio kao Knox Thorne. Ulio je svaki gram sebe u to, čineći ga jednako erotičnim kao i sami seks.

Skidajući joj bluzu, Knox ju je stjerao uza zid. Imala je tako jebeno dobar okus, da mu se glava skoro zavrtjela. Okus grijeha, meda i kave. Sve što je želio bilo je da ju podigne, strgne joj hlače i zabije se u nju duboko do jaja; osjeti njenu vrućinu, vlažnost i stisak oko njega, dok ju uzima

78

bjesomučno kako bi zadovoljio nemirnu potrebu koja ih je oboje gonila.

Ali on neće ovo požurivati, htio je puno više od brze ševe uz zid.

Kliznuvši jednom rukom ispod njenog bedra, ovio ju je oko njega i trljao se o nju. “Želim u tebe,” tutnjao je. “I imat ću te.” Ali ne još.

Harper je progutala zrak na iznenadni osjećaj psiholoških prstiju koji šaputaju preko njenog klitorisa, izazivajući trnce da se mreškaju kroz nju.

Unatoč tome što su bili ledeno hladni, ti su prsti slali samo vrućinu, dok su razdvajali njene kliske nabore i kliznuli kroz njih. “Što to radiš?” Kako je on to radio? Oštro je udahnula dok su hladni vrhovi prstiju kružili i čupkali po njenom klitorisu. “Jebi ga.”

“Imaš bolji okus nego sam mislio.” Knox se lizajući spuštao preko njenog vrata, preko padine njenih grudi i dolje do njene bradavice – grizući ju kroz crnu čipku njenog grudnjaka.

Od oštrog ugriza je zastenjala, i tada su se psihološki prsti zabili u nju. Jebiga, nikad nije osjetila ništa poput toga; nikad nije osjetila takvo zadovoljstvo. Ispunjavali su ju, rastezali i dodirivali baš na pravim mjestima – tako hladni, pa opet su gorjeli i stvarali vatrenu bol duboko u njoj, od koje je njena pičkica drhtala. Bilo je skoro kao da ju označavaju sa svakim senzualnim prodorom.

“Knox, ne znam koliko dugo ovo mogu podnijeti.” Bila je sasvim ozbiljna. Harper nije bila brza na okidaču, ali sranje, ovaj je osjećaj bio tako dobar da je bila vrlo blizu svršavanja.

“Podnijet ćeš,” rekao joj je, obuhvaćajući njene grudi i usisavajući bradavicu duboko u svoja usta. Kad se počela uvijati, kliznuo je rukom oko njenog grla. “Budi mirna.”

“Ne mogu,” uzdisala je. Ledeni prsti su nestali i ona ga je šutnula.

“Ne!” Umirio se, a onda se njegova glava polako podigla dok njegov gorući, grabežljiv pogled nije sreo njen. Oko njega je bila tako mirna, dominantna, samopouzdana energija, pa opet su njegove senzualne značajke bile pune opasnosti i opreza. Očito mu se nije svidjelo što mu ona daje svoja naređenja. “Želiš ih natrag?” tutnjao je.

Ona je samo klimnula.

“Dobro. Ali ne možeš još svršiti.”

Proklinjala bi njegovu kontrolirajuću guzicu da ledeno hladni prsti nisu uronili u nju, prodrijevši plitko, zadirkujuće. Baš kad je krenula zahtijevati više, zabili su se čvrsto i duboko. Kasnije, najvjerojatnije će ispljuskati samu sebe, jer je postala seksualni nered zbog nevidljivih prstiju. Mrzeći što se činilo da je samo ona uhvaćena u pomami, kliznula 79

je dolje rukama, latiti se njegova rasporaka. Njegov kurac – težak, tvrd i dugačak – iskočio joj je u ruku. Čvrsto ga je zgrabila dok je pumpala, vrteći svojim palcem preko glavića.

“Jače,” istisnuo je on, povlačeći joj grudnjak prema dolje da može sisati zanemarenu bradavicu. Kad je obilježio čvrsti pupoljak svojim zubima, ona se trgnula i zastenjala. Volio je male zvukove koje je pravila – hrapave i zadihane. Dok ga je milovala savršeno ga stiskajući, njegov je kurac natekao i lupao.

Upetljavajući ruku u njenu kosu, lagano je povukao. “Na tvoja koljena, srce.” Morao je osjetiti ta jebeno sočna usta oko svog kurca. Njene staklene oči su ga prostrijelile. Suzile se. “Ne suprotstavljaj mi se, Harper.

Znala si u što se upuštaš.” Znala je da će biti dominantan i zahtijevajući i grub. Htjela je ovo, čak i trebala.

Polizao je uzduž njene donje usne. “Želim vidjeti svoj kurac u tvojim ustima. Moram znati kako je to da klizi unutra i iz njih. Pokaži mi, Harper.” Pojačao je svoj stisak na njenu kosu dok ju je gurao na koljena.

“Tako.” Osjećaj muškog zadovoljstva se odmatao u njemu na prizor nje tamo, s prkosnim očima, isturenim grudima, čvrstim bradavicama i ugrizima preko čitavog njenog vrata. Podupirući se jednom rukom o zid, drugom je vodio njena usta do svog kurca. “Zini.”

Harper je zurila u njega, ne nužno uzrujana njime, već time što se dijelu nje sviđalo što on radi. Bio je u pravu kad je rekao, da ona ne može željeti tipa kojeg može kontrolirati. Knox nije bio netko tko će ikad plesati po njenoj glazbi, i zbog njene jake osobnosti nije oklijevao zahtijevati ono što je želio od nje. To nije značilo da će ona samo – Treći psihološki prst kliznuo je u nju. Usta su joj se otvorila u nečujnom uzdahu čistog blaženstva i ona je zgrabila njegova bedra za oslonac. Tad se njegov kurac zabio unutra. Trebala se sjetiti da je dominantan jebač, bio također i podmukli jebač.

Njena su usta bila tako prokleto vruća da je bilo skoro prevruće.

Samo vidjevši te bogate usne omotane oko njega je bilo dovoljno da zastenje. Dok je njen jezik trljao donji dio njegova kurca, zarežao je. “Imaš najjebežljivija usta koja sam ikad vidio.” I on će uživati u tome.

Dok su se ledeni prsti izmjenjivali između prodiranja u nju i zadirkivanja njenog klitorisa, Harper je bespomoćno stenjala oko tvrdog kurca koji je doslovno jebao njena usta. Cijelo vrijeme, govorio joj je koliko je dobar osjećaj, koliko ga ona zadovoljava, kako su njena usta stvorena za ovo. Vjerojatno bi se uspaničila osjećajući ga kako udara duboko u njeno grlo, ali otišla je predaleko od zadovoljstva koje je šibalo kroz nju.

80

“Svrši za mene.”

Kad je još ledenih prstiju uštipnulo za bradavicu, Harper se razbila.

Knox se zabio dublje dok je eruptirao u njena usta. Progutala je sve, nesposobna učiniti bilo što drugo. U isto vrijeme, prsti u njoj su se raspršili, ostavljajući ju peckavu i goruću.

Nije se izvukao, samo je stajao tamo... i ona je brzo shvatila da je to bila poruka. Davao joj je do znanja da će se pomaknuti kad on bude spreman, ne prije, a ona će morati čekati i pustiti njemu da vodi. Nije bila sigurna da joj se sviđa kako to zvuči. Ali počela je primjećivati uzorak; kad je ona njemu dala što je on htio, on je dao njoj što ona želi. Bilo je razumnije da bude mirna. Pa je bila.

“Dobra djevojka.” Povlačeći se iz njenih usta, Knox ju je pažljivo podigao i ponio ju kroz kuću, zaustavljajući se kad su stigli do njegove spavaće sobe. Spustio ju je na krevet, nesposoban odvojiti oči od natečenih usta zbog kojih je svršio tako jebeno jako, da ga je iznenadilo što ga koljena nisu izdala. Latio se rasporaka na njenim hlačama prije nego ih je lagano odlijepio, otkrivajući tonirane, oblikovane noge koje je u potpunosti namjeravao omotati oko sebe. Ostavljajući mali komadić čipke koji je pokrivao njenu pičkicu, skinuo je svoju odjeću.

Harper je teško progutala dok je njegov mračni, sanjiv pogled vrludao preko nje. Njegovo snažno tijelo je cijelo bilo glatki, isklesani mišići i njegovana koža koja se činilo da pjevuši od neukroćene muževnosti. To tijelo je bilo stvoreno da pruži čisti tjelesni užitak. Bila je potpuno uvjerena i da hoće. “Može li svatko jebati s psihološkim prstima?”

Knox je suzio svoje oči. “Ako razmišljaš da si nešto propuštala, jer je ovako za svakoga, razmisli ponovo. Ne mogu ovo svi demoni napraviti.”

A on nije želio da ona razmišlja o jebanju drugih demona. Ona je zapravo prevrnula očima na njega. Zakolutala. Svojim. Očima. Bio je prilično siguran da nitko, u cijelom njegovom životu, to nije napravio prije Harper.

“Polako, Thorne. Bilo je to samo pitanje.” Iako je on točno pogodio – točno je o tome razmišljala, jer morat će razmisliti o zadržavanju demona izvan svoje seksualne prehrane ako je bilo ovako dobro cijelo vrijeme.

“Nema potrebe da... oh ne, čekaj, ne mogu podnijeti više zadirkivanja.”

Ali bilo je prekasno, njegov je jezik već srkao po njenoj pičkici kroz čipku.

Njegovi su zubi grebli preko njenog klitorisa i nabora, zbog čega je skoro iskočila iz kože. “Knox, ozbiljno, ne više. Ne želim ponovo svršiti dok nisi u meni.” Njegova se glava polako pridigla dok njegove oči, blješteći od

81

vrućine, nisu napokon srele njene. Da, imala ga je, ona... Ali onda je jebač zatresao glavom.

“Nisam gotov.”

Rastrgao je njene gaćice, raširio njene nabore svojim palčevima i nastavio ju izluđivati. Njegov jezik je lickao, srkao i ubadao. Njegova usta su se zatvorila oko njenog klitorisa i nježno sisala. Pokušala je odgurnuti njegovu glavu i izmigoljiti se ispod njega. Iznenada, psihološke ruke su joj okovale zapešća i prikucale ih iznad njene glave. “Oh, ti jebeno kopile.”

Nije se uopće činio uvrijeđen. Jednostavno je držao njene kukove na mjestu i nastavio se gostiti. Pa ga je proklinjala i prijetila mu i klela se da nikad više neće ponovo pušiti njegov kurac. Na to se, zapravo, tiho nasmijao. I oh Bože, ta duboka, baršunasta tutnjava je prostrijelila kroz njenu pičkicu, vibrirala kroz njeno tijelo ... i onda je svršavala. Jako i brzo i on je posrkao svaku kap.

Doslovno se rastopila u madrac, ali njena pičkica je još gorjela i grčila se – kao da će joj samo osjećaj njegova kurca u njoj dati zadovoljstvo koje joj treba. Čula je kidanje omota i onda se njegovo tijelo smjestilo preko njenog. Otvorila je jedno oko. “Odlazi. Ne sviđaš mi se više.”

Knox se nasmiješio. “Još uvijek ću te uzeti. A ti ćeš to podnijeti.”

Naginjući njene kukove, počeo je glatko roniti unutra, zbog čega su joj se oči naglo otvorile, dok su kovitlale od azurno plave do čistog zlata. Bila je tako jebeno vruća i kliska i njegova. Demoni su bili posesivna bića, ali on nikad u svom životu nije bio posesivan zbog druge osobe do Harper. Imao je primitivno zadovoljstvo u saznanju da polaže prava na nju. Nitko nikad prije nije pripadao njemu. Ali ova ženka je bila njegova. Ništa nitko neće moći uraditi da to promijeni. Čak ni ona to ne bi mogla.

Harper je zadrhtala na slasni pritisak njegova kurca kako se gura u nju. Psihološki prsti – oni isti koji su joj još držali ruke – ostavili su ju tako ozbiljno osjetljivu da je bila svjesna svakog grebena i vene i svakog čvrstog, dugog centimetra njega, dok se njegovo tijelo istezalo i punilo njeno. Njena pičkica je lepršala i skupljala se oko njega skoro posesivno, i jecaj je kliznuo između njegovih stisnutih zubi.

Konačno zakopan u nju do jaja, Knox si je uzeo trenutak da uživa u činjenici kako je prvi demon koji ju posjeduje. “Morao sam biti u tebi od sekunde kad sam te prvi put ugledao.” I sad ju je imao točno tamo gdje je htio. Jebao je u nju i iz nje kao da je trebao njenu pičkicu da bi preživio.

Bila je mala, ali primila ga je cijelog, odgovarala savršeno oko njega.

Harper je stenjala dok je jako sisao na njenom pulsu, ali kad ju je nakon toga jako ugrizao, zarežala je, “Prestani ostavljati ožiljke po meni!”

82

Ukočila se kad se Knox umirio, njegove se oči zacrnile – oh sranje – i ruka zgrabila njenu dojku u čvrst, posesivan stisak. Nije trebalo boljeti, ali meso ispod njegovih prstiju je počelo peckati i gorjeti. Bol je nekako postala užitak; užitak koji je bio pojačan demonovim grubim, tvrdim prodorima. “Želim Knoxa,” rekla mu je nervozno.

Demon se nasmiješio, kao da je to čekao da čuje. Onda se povukao.

Knox se podigao na koljena, zakačio njene noge preko njegovih ramena i pokrenuo u nju. Izvila se u njegove prodore, ispuštajući one male, hrapave jecaje koji su igrali po njegovoj koži i od kojih je njegov kurac lupao. “Natjeraj me da svršim, Harper. Sad.” Njena pičkica se zgrčila i stisnula oko njega dok se vrisak otrgnuo iz njenog grla.

Eksplodirao je uz grubu psovku dok je njeno tijelo muzlo svaku kap iz njegova kurca.

Njegovo se tijelo još treslo od snage njegova svršavanja kad je kliznuo iz nje i prevrnuo se na leđa. Dok je uklanjao kondom, ona se još nije pomakla. Nije shvatio zašto dok nije progovorila.

“Knox, možeš li mi sada vratiti moje ruke?”

Smiješeći se, otpustio ju je iz njegova psihološkog stiska.

Dok je Harper trljala i izvijala svoje ruke da se riješi ukočenosti, uhvatila je prizor nečeg čudnog. I smjesta se uspravila. “Što je to?”

“Nemoj paničariti.”

Bilo je kao neka vrsta tetovaže – crna vijugava tetovaža koja je okruživala njene grudi i imala rogove. “Tvoj me demon žigosao?” Knox je samo klimnuo, kao da je upitala želi li šalicu kave. Žigosanje je bilo nešto što su unutrašnji demoni radili kad su bili vrlo posesivni na nešto.

“Iz onog što razumijem o žigovima, izblijedjet će jednom kad se unutrašnji demon povuče od osobe koju je žigosao.”

“Ne zvučiš siguran.”

“Nisam. Moj demon nikad prije nije nikog žigosao.”

“Ne smeta ti što je to sad napravio?” Nije izgledao ni najmanje uzrujan.

“Zašto bi?” Gurnuvši ju na njena leđa, Knox se navukao preko nje.

Dok je pratio žig svojim prstom, otkrio je da mu se sviđa kako izgleda na njenoj koži. “Zašto to tebi toliko smeta?”

Izvila je obrvu. “A tebi bi bilo sasvim okej da moj demon izroni tijekom seksa i žigoše te bez tvoje dozvole?”

“Znaš li što ja mislim?” rekao je meko. “Mislim da ti se ne sviđa ideja da bilo tko polaže ikakvo pravo na tebe. I mislim da to nije, jer te tvoj ponos zadržava, već zato što nitko nikad nije stvarno položio pravo na 83

tebe” – čak ni njeni roditelji, jebači – “pa ti ne znaš kako bi se nosila s time.”

Možda bi netko drugi pokušao to zanijekati, odbiti da prizna bilo kakvu vrstu slabosti, ali znao je da Harper neće.

“Okej, priznat ću da je malo čudno i nisam sigurna što da napravim.”

“Reći ću ti što ja mislim kako bi se trebala nositi s time. Mislim da ne bi trebala paničariti oko toga. Ovaj žig znači da te moj demon poštuje, želi, i da je nevjerojatno posesivan na tebe i tvog demona – to nije nešto što već nismo znali.”

Dok je to uzimala u obzir, klimnula je jednom. “U pravu si. Znali smo to. Mogu jednostavno razmišljati o tome kao o privremenoj tetovaži.”

“Možeš.” Pratio ju je svojim jezikom, sviđala mu se sve više i više.

“Ovo je dijelom i razlog zašto se borim protiv sidrene veze, zar ne?”

Nije to prije uviđala, ali bio je u pravu. Imati sidro značilo je imati nekog tko polaže pravo na tebe, a ona je bila jednostavno... sjebana.

“Da, mislim da je. Ali nećemo večeras razgovarati o vezi.”

Namrštila se. “Nećemo?” Obično je ona izbjegavala tu temu.

“Ne, jer ako sklopimo dogovor o tome ovdje i sada, uvijek ćeš se pitati jesam li te jebao kako bi mi popustila. Kad pristaneš da formiramo vezu, to neće biti jer smo u krevetu.”

Iako je ona bila uvjerena da seks ne bi pomutio njene odluke i misli, znala je da on ima smisla.

“Ali razgovarat ćemo o tome uskoro, Harper. Neću te napustiti. I mislim da i ti počinješ vjerovati u to sad.” Zadovoljstvo je kliznulo niz njegovu kralježnicu kad je ona klimnula priznajući. “Dobro. Sad se opusti i raširi noge. Želim opet u tebe.”

Kao da bi se ona raspravljala oko toga.

84

“Tvoj tjelesni stražar je prilično intenzivan, zar ne?” komentirala je Khloë dok su se ona, Harper, Devon i Raini pridružile dugačkom redu za ulazak u noćni klub koji je vodio do Podzemlja. Ljudima, to je bio jednostavan red za VIP uzvanike. Zapravo, bio je to red samo za demone koji namjeravaju otići u Podzemlje.

“On je također i seronja,” prosiktala je Devon, popravljajući svoju malu crvenu haljinu. Činilo se da Tanner uživa zadirkivati ju tako što ju je zvao 'mačkica'. Također je piljio u njen impresivan dekolte kad paklena mačka nije gledala.

“Iznenađena sam što nas ne prati unutra,” rekla je Raini, izgledajući primamljivo kao uvijek. Unatoč tome što je većina njenog tijela bila pokrivena njenim crnim trikom od šifona, zbog čega je izgledala kao kradljivac dragulja, muškarci su više zurili u nju nego u nepristojno odjevene ljude.

“Mora se sastati s jednim drugim stražarom zbog nečeg,” objasnila je Harper. “Ne znam što, ne pitam za stražarske poslove.” A oni vjerojatno, ionako ne bi ništa rekli Harper bez Knoxove dozvole.

Dok su uspomene na prošlu noć treperile kroz njene misli, Harperino tijelo se počelo zagrijavati. Jebao ju je tako jako i toliko puta da je zaspala. Onda ju je samo probudio i uzeo ju odostraga. Napustila je njegov dom rano tog jutra sa svojim unutrašnjim demonom sklupčanim u loptu zadovoljstva.

“Zašto Ciaran nije došao?” Devon je upitala Khloë, koja je izgledala otkačeno i slatko u svojoj neonski roza haljini. Harper je nosila haljinu bez rukava koja je bila tako glatka da je izgledala kao tekuće srebro. Raini ju je izabrala.

“On provodi vrijeme sa svojom novom curom,” Khloë je odgovorila.

Bila je bliska sa svojim bratom blizancem. “Ne sviđam joj se baš. Kaže da sam previše hiper. Osobno, mislim da to nije poštena procjena.”

Raini je frknula. “Ja mislim.”

“Dobro je onda da me baš br –” “Harper Wallis?” prekinuo je novi, odsječan glas.

Okrenula se da pogleda tamnog tipa građenog poput linijskog braniča. Jedan od vratara. “Uh, da?”

85

Otkopčao je dio crvenog užeta koje je služilo kao prepreka i nagnuo bradom prema ulazu u klub. “Samo naprijed.”

Harper je trepnula. “Misliš da preskočim red?”

Khloë ju je jako udarila laktom. “Očito, Harper, Bože.”

“Ne tjeraj me da te udarim, Khloë.” Zahvalno se osmjehnuvši vrataru, Harper je povela tri demonice u klub, ignorirajući mrke poglede drugih ljudi koji su čekali iza užeta.

“Vjerojatno te prepoznao kao Knoxovo sidro,” rekla je Raini.

“Pa, Knox se osigurao da me pokaže pred što je više moguće demona.” Spuštajući se stepenicama s desne strane, Harper je povela djevojke u podrum. U stražnjem dijelu mračne sobe bila su vrata koja su čuvala dva krupna demona. Svaki joj je s poštovanjem klimnuo.

“Gđice Wallis,” jedan je pozdravio dok ih je vodio kroz vrata i do dizala. Utipkao je šifru i vrata dizala su se otvorila. “Uživajte u vašoj večeri.”

“Okej, ova stvar da-te-svatko-prepozna bi mogla vrlo brzo postati čudna,” rekla je Harper kad su se vrata dizala zatvorila i on se počeo spuštati.

Khloë je frknula. “Koga briga?”

Napokon se dizalo zaustavilo i ušli su u što je u osnovi bilo, demonsko igralište. Potez barova, noćnih klubova, kasina, restorana, predstava, striptiz klubova, hotela i mnogih drugih stvari je uvijek vrvio od ljudi. Svaka zgrada nije imala prednji zid, pa je bilo lako samo šetajući se niz 'ulicu', vidjeti točno što se događa unutar svakog mjesta.

Kad su djevojke krenule prema njihovom omiljenom baru, ljudi su ili pozdravljali Harper kao da ju poznaju ili ju nervozno izbjegavali. Nije bilo sasvim neočekivano kad im je barmen rekao kako su pića na račun kuće.

“Od sad nadalje, ti dolaziš ovamo sa mnom cijelo vrijeme,” rekla joj je Khloë, oduševljena kad su zauzeli njihov uobičajen stol.

U tom trenutku je Harper primijetila letke na stolu. Podigla je jednog. “Što je ovo? 'Glasajte za Islu'.” Pogledala je uokolo, primjećujući da su ukrašavali svaki stol. “Leci su posvuda.”

“I posteri također.” Raini je pokazala na zidove dok je pila malo svog koktela na slamku. “Dario i Malden su isto polijepili neke.”

Khloë, lupkajući glavom u ritmu glazbe, je rekla Harper, “Jolene kaže da si imala mali metež s Islom.”

“Ona ti je to rekla ili si to načula?” upitala je Harper prije nego je otpila gutljaj svog koktela.

86

“Ima li veze?”

“Moj demon i njen demon su imali krajnje minorni sukob.” “Što je napravila da razljuti tvog demona?” pitala je Raini.

“Isla vjeruje da je Knox njeno sidro.” Harper im je ispričala sve što se dogodilo na sastanku.

“Kladim se da glasine dolaze od Isle,” rekla je Devon.

Harper je miješala svoje piće slamkom. “Kakve glasine?”

“Neki ljudi govore da su čuli kako ti nisi stvarno Knoxovo sidro, da si samo njegov najnoviji komad sa strane i da ti širiš tračeve o sidru kako bi sebe zaštitila.”

“Da li ljudi u to vjeruju?”

“Ne. Puno ljudi ga je čulo kako te zove svojim sidrom; znaju da on nema razloga lagati.”

“Mislim da se ne moraš brinuti zbog glasina,” rekla je Raini. “Ne bi dobivala poseban tretman da su imale nekog učinka.”

Devon je nježno gurnula laktom Harper. “Hej, tko je ona kučka što zuri u nas?”

Harper je zastenjala na prizor koji je pronašla. “To bi bila Kendra, Knoxova bivša... prijateljica u krevetu, mislim da je najbolji opis. Vidiš tipa s njom? Mislim da mu je ime Brandt. Uostalom, ona ga koristi kako bi Knoxa napravila ljubomornim.”

Raini je zakolutala očima. “Kako vrlo odraslo.” Nagnula je glavu dok je proučavala Harper. “Znaš, nešto je drugačije na tebi večeras. Činiš se više... opuštena. Kao da si... ” Njene oči se rašire. “Seksala si se.”

“Ne, nisam.”

Devon je pokazala na nju kad se zacrvenila. “Tako jesi.”

“Tko je bio? Reci mi,” Raini je navaljivala. “Čekaj, nije bio Royce, zar ne? Molim te, reci ne.”

“Nije bio Royce.”

“Tko, onda? Provodila si toliko vremena s Knoxom da ne znam kako si mogla... ” Raini je zinula. “Spavala si s Knoxom.”

“Ne, nisam.”

“Tako jesi,” inzistirala je Devon. “Što se dogodilo s tvojim 'ja se ne petljam s demonima' pravilom?”

Harper je uzdahnula. “Nekako sam ga prekršila.”

Khloë ju je čvrsto zagrlila. “Tako sam sretna. To znači da si napokon prihvatila da muški demoni nisu tako loši i da nećeš zajebati kao tvoji primarni krvni srodnici.”

87

To je jednostavno značilo da je Knox bio previše jebeno zgodan da ga odbijem.

“Iskreno, ne znam kako si mogla uskočiti u njegov krevet,” rekla je Devon. “Mislim, on je ozbiljno predivan. Ali je i nevjerojatno zastrašujući.

I tako udaljen i rezerviran.”

“On nije rezerviran u krevetu.”

Devon se nasmiješila. “Kladim se da je bilo dobro.”

Harper je uzvratila osmijeh. “Oh, bilo je.”

Raini je prostenjala. “Uh-oh, dolazi Mona.”

Pripremajući se, Harper se okrenula da vidi kako Mona prilazi s redovnom grupom prijatelja. Zaustavila se ispred stola, oči uperene u Harper. Ali nije se činila ljuta ili spremna za izazivanje sranja. “Mogu li ti s nečim pomoći?” upitala je Harper.

Mona je nakrenula glavu. “Ta stvar koju si mi napravila u borbenom krugu... prokleto je boljelo.”

“I trebalo je.”

Mona se zapravo nasmiješila. “Da sam znala da možeš izazvati bol do dna duše, pazila bih da se držim na udaljenosti.” Slegnula je ramenima.

“Nema ljutnje s moje strane. Poštujem moć. Imaš je u izobilju.”

Okrenula se da ode, ali zaustavila kad ju je Khloë zazvala, “Hej, hej, hej, a šta je sa mnom? Gdje je moje poštivanje?” Bilo je očito da Khloë nije posebno marila. Mona joj je dobacila mrki pogled, ali nedostajalo mu je ikakvog neprijateljstva.

“Pa, to je bilo neočekivano.” Devon je pijuckala svoju votku s Colom.

“Mislim, ako će sklopiti primirje, pretpostavila bih da će to napraviti samo zato jer si Knoxovo sidro.”

Khloë je ispila svoj koktel i odložila praznu čašu na stol. “Ja kažem da zaboravimo na sidra i kučke i samo se zabavimo. Žestice! Trebamo žestice!”

Harper je zatresla glavom. “Nema žestice za tebe, gospođice. Tvoj organizam ih ne može podnijeti.” Khloë je bila jedna od onih ljudi koji se nisu samo brzo napili, već su mislili da je zabavno praviti luda sranja kad su pijani.

“Vi imate tako malo vjere u mene. Trebamo žestice!”

I tako su imali žestice. I Khloë se ubrzo tako napila da je trebao zajednički napor Harper, Devon i Raini, kako bi ju spriječili da ne pleše na stolu.

“Vruće mi je.” Khloë je rukom hladila svoje lice. “Nije li ovdje vruće?” Onda je pokušala skinuti svoju haljinu.

88

“Ne, ne, ne,” rekla je čvrsto Harper, koja je namjerno pila manje od ostalih demonica kako bi mogla držati u redu svoju rođakinju. “Dobro, dosta žestice za tebe.”

“Nisam pijana.” Khloë se činila iskreno uvrijeđena. “Imam visoki prag tolerancije na alkohol. Bože, volim ovu pjesmu!” Počela je poskakivati u svojoj stolici. “Ti si totalno moja omiljena rođakinja. Jesam li ti to ikad rekla?”

Harper se nasmiješila. “Da, rekla si mi barem osam puta od kad si popila svoju prvu žesticu.”

“Pa, istina je. Volim te. Osjećam kao da se upravo povezujemo. Zar ti to ne osjećaš?”

Raini i Devon su se tako jako smijale – ničemu, koliko je Harper mogla primijetiti, bile su samo zarobljene u napadu smijeha – da nisu mogle sjediti uspravno.

Khloë je zgrabila Harperinu ruku. “Slušaj, slušaj, slušaš li me? Ne slušaš me. Ovo je važno. Volim te. Ono za stvarno.”

“To je sjajno, Khloë. Volim i ja tebe.”

Njena rođakinja je zajecala kad se pjesma promijenila. “Mrzim ovu.

Zbog nje mislim na bivšeg. On je takvo kopile. Trebala bih mu poslati poruku. Poslati mu poruku i reći mu da je kopile.”

Raini se uspjela izvući iz praskova smijeha, “Khloë, nikad ne šaljemo poruke našim bivšima kad smo pijane.”

“Ali ja nisam pijana. Samo malo zujim, to je sve.”

Raini je mahnula svojim prstom. “Nema priče s bivšima kad smo imali žestice.”

Khloë je puhnula. “Dobro, ionako ne želim s njim pričati. Krenula sam dalje. Kao i on. Ali mi smo prijatelji. Mogu poslati poruku prijatelju, točno?”

“Da mu kažeš da je kopile?” tiho se nasmijala Devon.

“Točno.” Khloë se iznenada namrštila. “Moram piškiti. Želiš ići piškiti sa mnom?” pitala je Harper.

“Ne,” odgovorila je Harper, “ali idem, jer te moram zaštititi od tebe same i spriječiti te od upadanja u sranja.”

Naravno, onog trena kad je Khloë ustala, zamalo je pala na guzicu.

Kad joj je Harper krenula pomoći, Khloë je podigla obje ruke i izjavila, “Mogu sama, mogu sama.”

Nestvarno. Harper je držala Khloëin lakat dok ju je vodila prema kupatilu. “Žao mi je,” Khloë je cvilila.

89

Harper se smrkla. “Zbog čega ti je žao?”

“Ne znam. Nije li to čudno?”

Uzdahnuvši, Harper je udarila i otvorila vrata i odvela Khloë do pregrade. “Nemoj pokušavati umotati se u WC papir kako bi izgledala kao mumija.”

“Zašto bih to napravila?”

“Ne znam, pitala sam te to zadnji put kad si to napravila i nisi ni onda znala.”

Oholo frknuvši, Khloë je s treskom zatvorila vrata. I povratila.

Ne prije nego se Harper okrenula da provjeri lice u ogledalu, čvrsto – i točno – sumnjajući da ima tragove Khloëinog ruža po cijelom licu, poslije njezina dramatična iskazivanja privrženosti ranije, da je primijetila dvije demonice kako ju oprezno gledaju pokraj sušila za ruke. “Hej,” rekla je Harper dok je brisala ruž.

Nesigurno su se nasmiješile dok su ju obje pozdravljale, “Bok.” Jedna je izgledala kao da bi rekla još nešto, ali onda su joj se oči raširile kad su se vrata otvorila.

Okrećući se, Harper je pronašla nikog drugog nego... Kendru. Kako predivno. Odjevena u dugačku smaragdno zelenu haljinu, kose podignute u neku složenu frizuru, polako je napredovala prema Harper noseći široki, snishodljiv osmijeh. Njezin unutrašnji demon je prevrnuo očima, jer mu je kučka bila patetična. Harper je upitala, “Trebaš nešto?”

Kendra se činila iznenađena njezinim dosađujućim tonom. “Samo sam mislila pozdraviti. Kako ide dolje u tvom kraju? I kad kažem 'kraj', mislim na dno društvene ljestvice.”

Ljudima kao Kendra, koji su očito cijenili društveni status, taj komentar bi vjerojatno bio uvredljiv. Harper je bio ništa osim sitničav.

“Vidim da je netko ustao s krive strane svog svinjca jutros.”

Kendra je škrgutala zubima. “Mislila sam da ne možeš povjerovati svojoj sreći da je Knox Thorne tvoje sidro.”

“Imaš malo problema nositi se s time, ha?”

“Problema?” Kendra se nasmijala. “Naravno da ne. Žalim ga, što ima ne samo vragolana nego Wallisa za sidro.”

Harper je zatreptala. “Pa, zar nije slatko što brineš.”

Tad je Khloë izmarširala iz pregrade, fiksirajući Kendru čvrstim pogledom. “Nikad neću razumjeti zašto ljudi ne mogu pustiti svoje bivše.”

I ovo je dolazilo od djevojke, koja je prije samo nekoliko trenutaka razmatrala slanje poruke svom vlastitom bivšem. “Ali mislim da se Knox

90

stvarno ne računa kao bivši, jer vas dvoje niste bili u stvarnoj vezi. To je moralo boljeti.”

Harperinom unutrašnjem demonu se uopće nije sviđao podsjetnik da je Kendra poznavala Knoxa intimno.

“Kendra,” prekinula je jedna od demonica kraj sušila za ruke.

“Stvarno mislim da bi trebala otići. Ako Knox čuje da si gnjavila njegovo sidro, neće to dobro primiti.”

Kendra je nagađajući pogledala Harper. “Da, čula sam da se vrlo zaštitnički odnosi prema tebi. Opet, to neće potrajati, jer se njegov demon jednostavno ne veže za ljude.”

Harper je čula gorčinu u posljednjim riječima. “I to je ono što nagriza tvoj ponos, zar ne?” Također je zadovoljilo Harperinog demona.

“Smeta li me što ga moram gledati s drugima? Da. S druge strane, navikla sam na to – Knox ne vjeruje u ekskluzivnost. Ali dobra stvar za mene je što mogu krenuti dalje. Mogu ga držati izvan svog života i svojih misli. Ti ne možeš, zar ne? Zato se bolje nadaj da nećeš početi brinuti za njega ili ti život neće biti zabavan gledajući čovjeka kojeg želiš kako leti od žene do žene.”

Bol koja je bila duboka, zabrinjavajuća, digla se u Harper dok je ta mogućnost prolepršala kroz njene misli. “Točno je da će mi to možda biti teško na nekoj razini. Mislim, sidra su posesivni jedno na drugo, točno?

Ali to znači da je Knox u istom čamcu. Razljutit će se gledajući me s drugim tipovima. Dok ti... pa, boli ga briga što ti radiš. Praviti ga ljubomornim nije ispalo tako dobro, zar ne?” Harper je napućila usne.

“Kako tužno za tebe.”

Baš kad su ona i Khloë krenule da prođu, Kendra je zgrabila čvrsto Harperinu ruku i prosiktala, “Nema šanse da ti – ” “Trebala bi me pustiti, Kendra.” Kučka bi to stvarno, stvarno trebala... jer je njeno ponašanje potaklo praiskonsku reakciju u Harper koja je mogla značiti vrlo loše stvari za Kendru. Njena poznata mračna moć je pojurila u njene ruke, spremna da štiti i brani Harper. Dodatno, njen demon je bio u stanju pripravnosti, spremajući se da preuzme kontrolu.

Harper ga je molila da ostane miran, uvjeravala ga da će se ona pobrinuti za ovo. “Voljela bih reći da te ne želim povrijediti, ali želim. Stvarno otežavaš da mi se svidiš.” Približila je svoje lice Kendrinom. “Zato me ne izazivaj.” “Što ćeš ti napraviti, vragolanko?”

Khloë se nacerila. “Volim kad se ovo dogodi.”

91

“Vjerojatno ću te samo ubosti prstom u čelo, za koje sam prilično sigurna da je većinom prazno.”

Očiju sjajnih od zlobe, Kendra je pojačala njen stisak. Toplina je prostrijelila Harperinu ruku i ispunila svaki njen dio. Ali to je bilo sve što se dogodilo. Sudeći po Kendrinom zapanjenom izrazu, više toga se trebalo dogoditi. Štogod da je ona pokušala, nije uspjela.

Harper je šmrcnula. “To je sve što imaš?” Onda je napravila točno što je zaprijetila; ubola je prstom Kendrino čelo, a moć se pucketajući s jastučića njenog kažiprsta, probila u Kendru; iza kože i kosti, napadajući samu dušu. Kako je imala podijeljenu svoju dušu, to je značilo da nije samo povrijedilo Kendru, povrijedilo je i njenog demona.

Njene oči su se raširile dok je zapetljavala ruke u svoju kosu i zaplakala, padajući na svoja koljena. Onda, plačući i jecajući, otpuzala je u ugao, gledajući u Harper kao da je ona sam Lucifer. Da, to nije bila neuobičajena reakcija.

“Mi idemo sad.” Uzimajući razdraganu Khloë za ruku, Harper ju je povela iz kupatila... i zabila se u čvrsto, poznato tijelo zbog kojeg je njen demon prešao iz razljućenog u veselog u nanosekundi. Namrštila se na Knoxa. “Šta ti radiš ovdje?”

“Jesi li dobro?” zahtijevao je. Levi, Devon i Raini su bili iza njega.

“Knox je došao i pitao gdje si,” objasnila je Raini. “Bili smo malo zabrinuti što vam treba toliko dugo.”

“Tko plače?” pitao je Knox.

“Iznenađena sam što moraš pitati,” rekla je Khloë, “jer si ju vjerojatno i ti natjerao na plač nekoliko puta. U krevetu, mislim.”

Knox se progurao u kupaonice, tjerajući Harper i Khloë da se povuku. Tad je ugledao Kendru zgrčenu u loptu u uglu, drhtureći i očito u boli. Bilo je dovoljno lako pogoditi zašto, ali nije bilo jasno što je Kendra napravila da izazove Harper. Izvio je obrvu na svoje sidro. “Što se dogodilo?”

Slegnula je ramenima. “Kendra me samo pozdravljala.”

Očvrsnula lica, ponovio je, “Što se dogodilo?”

Harper je uzdahnula. “Riješeno je.”

Znajući da je njegovo sidro tako tvrdoglavo da je mogla ovako nastaviti cijelu noć, Knox se okrenuo demonicama iz njegove jazbine koje su stajale sa strane. Nije ih morao čak ni pitati što se dogodilo; cijela se priča izlila iz njih u žurbi. Slušajući stvari koje je Kendra rekla i napravila, stvarno nije bilo čudo da je Harper uzvratila.

92

“Levi, vodi Kendru odavde.” Knox se okrenuo svom sidru. “Ti dođi sa mnom.” Jantarne oči su piljile u njega zbog te naredbe.

“Gledaj, znam da želiš razgovarati o ovome, ali ja sam ovdje s mojom rođakinjom i prijateljicama – ja ne ostavljam ljude.”

Pogledao je na tri demonice koje su se zadržavale u dovratku.

“Pratite nas do VIP dijela. Tamo si ionako trebala biti, Harper.” Mala vriska zadovoljstva je došla od njenog društva ali, naravno, njegovo sidro nije izgledalo baš impresionirano.

Harper je bilo čudno hodati kroz natrpan bar dok ju Knox Thorne drži za ručni zglob. Nije se morao gurati kroz gomilu, razdvajala se za njega. Poštivanje, strah, strahopoštovanje i – u nekim ženskim slučajevima – želja, je bila u mnogim očima. Poštivanje se većinom protezalo na Harper ali, ne iznenađujuće, ženama koje su ogledale se nije baš svidjela.

Kad su stigli do VIP dijela sa svojim udobnijim namještajem, i odvojenim šankom i konobarima, Knox je pokazao Harperinom društvu da sjednu u separe prije nego ju je povukao u ugao.

Podigla je ruku. “Prije nego bilo što kažeš, neka bude jasno da se ne možeš ljutiti na mene zbog ovoga. Sve što sam uradila je branila se i napravit ću to opet.”

Knox je zatresao svojom glavom. “Nisam ljut jer si se branila. Ljut sam jer si stavljena u položaj u kojem si se morala braniti. To se nikad nije trebalo dogoditi. Kendra zna bolje.”

“Riješila sam to.”

“Misliš da će to završiti jer si uzvratila? Odgovoran sam za nadzor svakog mojeg demona. Ako prijeđu granicu, kažnjeni su – to je tako jednostavno.”

“Nemoj ju ubiti, Knox.” Harper je mogla vidjeti da on to želi.

“Demoni su poznati po prelaženju granice. Radimo to cijelo vrijeme.

Kendra se ponijela glupo, da, ali štogod da je ona pokušala, nije uspjelo i ja sam to riješila na moj način. Moraš to poštovati i moraju te vidjeti da to poštuješ. Jer ako ti ne poštuješ mene i moju sposobnost da se sama obranim, neće ni nitko drugi.”

Nije mogao poreći da je to bila istina... što ga je samo još više razljutilo.

“I uz to, nije me pokušala ubiti, pokušala me povrijediti. Samo je izazivala svađu jer je ljubomorna.”

“Shvatio sam to iz stvari koje je rekla.” Brinulo ga je da bi te stvari mogle vratiti ga korak unatrag s Harper. Napravio je velik napredak s njom, i mislio je da bi ona vrlo skoro pristala na povezivanje. Kendra je to 93

mogla sjebati. “Ako te bilo što od onog što je ona rekla muči, daj da to sad raspravimo.” Znao je da će mu Harper reći istinu.

“Je li bila u pravu da ti nisi ekskluzivan? Jer moram reći, ja nisam djevojka koja je ok sa cijelom tom 'viđajmo se s drugima' stvari. Ne sviđa mi se ideja da bih mogla biti s nekim tko je jebao nekog drugog prije pet minuta. To mi je jednostavno fuj.”

“Ja ne dijelim. Uvijek zahtijevam ekskluzivnost.” Nije bio siguran zašto je Kendra dala naslutiti drugačije, osim ako nije sumnjala da ima nešto više između njega i Harper od toga da su sidra.

“Bila je u pravu kad je rekla da će biti teško ne miješati se jedno drugome u seksualni život, jer je miješanje u privatne živote ono što sidra rade, a posesivnost to još otežava. Ali rekli su mi da je lošije u početku i poslije bude bolje.”

Govorila je kao da je zadano da će se oni povezati, i to je opustilo njega i njegovog demona.

“Kad se tvoj demon povuče i seks završi, oboje ćemo krenuti dalje i ti ćeš biti u redu s tim, jer će ti biti dosta mene.”

Okej, ni on ni njegov demon nisu više bili opušteni. Uhvatio je njenu čeljust. “Ne pričaj kao da si ti meni samo prikladno tijelo.”

“Ti znaš što ja mislim.”

Da, znao je. I ona je bila u pravu. Krenut će dalje. Problem je bio da se od same pomisli na nju s drugim muškarcem on osjećao vrlo opasno.

Njegov je demon bio tako razbješnjen tom idejom da je Knox znao kao činjenicu, ako drugi muškarci dodirnu Harper, oni će vrlo jednostavno umrijeti. Njegov je demon još uvijek bio previše fiksiran na nju.

Harper se namrštila. “Što nije u redu?” On se samo činio tako... napet najednom. U odgovor, njegova je šaka uhvatila njenu kosu, nagnula joj glavu kako je htio, i onda je Knox uzeo njena usta žestinom koja ju je alarmirala. Okusila je gnjev, posesivnost i mračnu pohlepnu glad.

Njegove ruke su kliznule da joj obujme lice. “Predaj mi se, Harper.”

Morao je osjetiti da je ona njegova na nekoj nepovratnoj razini. Nije bilo dovoljno da zna kako je ona njegovo sidro. Morao je uspostaviti vezu da učvrsti svoje pravo na nju.

“Ovo nije baš vrijeme ni mjesto.”

“Ako odemo negdje privatnije, jebat ću te, Harper. Oboje znamo da će se točno to dogoditi. Napravimo to ovdje i sad, gdje te ne mogu uzeti onako kako to želim i onda se ti nikad nećeš pitati jednog dana jesam li iskoristio seks da te uvjerim.” Uzdahnula je, sklanjajući svoje oči koje su se kovitlale od boje jantara do šumsko zelene. “Spremna si za ovo. Znam 94

da jesi.” Kad je napokon vratila svoj pogled na njegov, klimnula je.

Zadovoljstvo je bubnjalo kroz njegove vene. “Dobra djevojka.”

Iz malog mjesta unutar nje, glas je vrištao da to ne radi; da će mu dati moć da ju povrijedi. Ali ona je to ignorirala, puštajući sebe da vjeruje kako je samo jebeno možda ovo netko tko ju neće iznevjeriti. A ako bude, pa, ona će se osigurati da on to požali.

Gledajući ju kako se nervozno premješta s noge na nogu, Knox je uzeo njeno zapešće i umirujuće kružio po njenoj koži svojim palcem. Nije ju krivio jer je bila nervozna. Ovo je bio trenutak koji mijenja život.

Apsolutno nije bilo povratka. “Pusti se. To je sve što trebaš učiniti.”

Bio je u pravu. Čvrsto se protivila magnetskoj privlačnosti, održavajući jak stisak na svojoj vlastitoj psihi. Sad je sve što je trebala učiniti bilo pustiti se. Nadajući se kako se to neće pokazati kao velika greška, učinila je to.

Kad su njihovi umovi udarili jedno o drugo, Harperina koljena su klecnula. Njihove psihe su se puknuvši spojile zajedno, ne postavši jedan um, nego se presijecajući taman dovoljno da ona osjeti Knoxovu mračnu seksualnu prisutnost; da osjeti njegovu snagu i osobnu moć. Imao je 'psihološki' okus: bademi, tamna čokolada i crveno vino. Sve to ju je nekako 'nahranilo', osnažujući je. Njen je demon sve to posrkao, stabiliziran na način kako to nikad ne bi bio bez ove veze.

Baš kao što je Jolene uvjeravala Harper, imati sidro nije bio invazivan osjećaj. Ipak, bio je intiman i pomalo čudan i trebat će malo navikavanja na njega. Pogledala je u Knoxa, koji je obujmio njen potiljak, izgledajući zabrinuto.

“Jesi okej?” pitao je Knox, ne znajući što da očekuje od svog sidra.

Njegovo sidro. Bila je napokon službeno, nepovratno njegova.

“Da, ja sam okej.”

“Dobro.” Dotakao je njen um puno puta, ali ovo je bilo toliko više.

Sad je mogao osjetiti njenu psihičku prisutnost; odzvanjala je njenom vatrom, njenom senzualnošću, njenom željeznom voljom i nježnom crtom koju je pokušala sakriti. A njen psihološki 'okus'... med, kava i tartufi. Sve to je ojačavalo i uravnoteživalo i Knoxa i njegovog demona. Ova veza će stabilizirati njegovog demona na način kako to Knox nikad ne bi uspio, unatoč njegovoj snazi i moći. Samo mu je Harper ovo mogla dati. Ostala je još jedna stvar koju je Knox morao učiniti.

Harper je gledala kako odlučnost bljeska u njegovim očima, dok mu je ruka kojom je obuhvaćao njen potiljak, kliznula oko njenog vrata, smještajući njegov palac u udubinu kraj njenog desnog uha. Pobjegao joj 95

je siktaj kad je koža ispod njegova palca iznenada počela peći i probadati.

Trajalo je samo par sekundi, ali ga je svejedno mrko pogledala. “Mogao si me upozoriti.”

Naginjući joj glavu u stranu, Knox je pogledao znak koji je ostavio na točnom mjestu gdje je svaki usidren demon bio obilježen. Svaki znak je bila tetovaža simbola beskonačnosti s laganom, osobnom varijacijom. Ne puno veći od jagodice njegova palca, sjajni simbol beskonačnosti bio je načinjen od trnovite grančice. I govorio je svijetu da je ona usidrena; da ima netko tko će se osvetiti svakome tko se usudi povrijediti ju.

“Tvoj red.” Pritisnula je palac na udubinu ispod njegova desna uha i tamo otisnula svoj znak, što se činilo da ga više zadovoljava nego boli.

Nezgodan jebač. Simbol beskonačnosti je imao sfingu smještenu u središtu petlje. Njen se demon na prizor toga opustio.

“Obavljeno je.” Otkrio je da ju ne može pustiti, da se zapravo mora oduprijeti stezanju svog posesivnog stiska oko njenog grla. “Sad više nikad ponovo ne možeš poreći da si moja.” Svakih par sekundi ili tako, njen um bi dokono okrznuo njegov – psihički dodir koji je mogao biti za uvjeravanje ili pružanje utjehe ili je možda bio oboje. On nije znao. Samo je znao da mu se sviđa. “Otvori svoja usta za mene.” U trenutku kad je razdvojila svoje usne, zabio je svoj jezik unutra da se upetlja s njezinim.

Kušao je, gostio se i disao nju u sebe. “Dođi kući sa mnom večeras.”

Teško je progutala. “Okej.”

Zadovoljan, Knox ju je opet poljubio. Imat će ju onoliko puta koliko bude mogao prije nego se njegov demon počne dosađivati. Može potrajati danima, može potrajati tjednima, ali dogodit će se. Uvijek se dogodilo. Ali čak i tad, Harper će uvijek biti njegova na određenoj razini.

96

Spremna da zaključa studio, Harper je navlačila svoju jaknu kad je Royce ušetao unutra. Zastenjala je.

“Tko je tip koji se uvijek zadržava vani ispred zgrade?”

Trepnula je, zatečena njegovom grubošću. Royce općenito nije imao muda ikome tako se obraćati.

“Dovodi te na posao svakog jutra i zadržava se vani većinu dana.

Zašto?” zahtijevao je.

“Zbunjena sam činjenicom da vjeruješ kako te se ovo imalo tiče.”

“On radi za Knoxa Thorna, zar ne?” Royce je prišao bliže, ljuteći njenog demona. Htio je kandžama izgrebati njegovo lice ravno s njegove lubanje. “Vidio sam da je jednom došao ovamo s Thorneom.” Govorio je kao da je bila u pitanju neka urota i on ju je otkrio. “Jebeš li Thornea? Je li on razlog zašto mi se nećeš vratiti?”

Kakav jebeni šupak. “Royce, neću ti se vratiti iz više razloga – prvenstveno, jer se čini kako ti misliš da je monogamija nijansa smeđe.”

“Ispričao sam se zbog toga. Nije mi ništa značila.” “Što je upravo razlog zašto ti je trebalo biti lako odbiti ju. Ali nisi.”

“Pa hajde da se onda izvičemo da možemo krenuti dalje. Pljusni me.

Udari me. Nazovi me psom.”

“Zašto? Psi su odani.”

“Gledaj, znam da sam pogriješio. Vjeruj mi kad kažem da se mrzim zbog toga. Možemo ovo riješiti. Nedostaješ mi, Harper.”

Zgrabila je njenu torbicu i ključeve. “Pa, kao što možeš vidjeti, utapam se u rijeci suza.” Izvela ga je iz studija. “Sad, ako si gotov, imam posla.”

Vani, nastavio je govoriti čak i dok je ona zaključavala ulazna vrata.

“Rekao sam ti opet i opet, žao mi je i mrzim što sam te povrijedio. Što želiš da napravim?”

Okrenula se licem prema njemu. “Iskreno? Zabij si kurac u osinje gnijezdo. Nazovi me i reci mi kako je to ispalo.” Zabljesnuvši ga slatkim, otrovnim osmijehom, krenula je prema Tanneru, koji joj je držao otvorena vrata auta. “Hej, Tanner.”

“Problem?” Trznuo je svojim pogledom prema Royceu.

Uzdahnula je. “Jednostavno ne razumijem tvoj rod. A ti?”

97

Tanner je podigao svoje ruke. “Ovo nije razgovor koji bi mogao dobro završiti za mene.”

Smiješeći se, kliznula je u auto. “Kako istinito.” Za par sekundi, bili su na putu do njenog stana. Nije vidjela Knoxa četiri dana, jer je on bio na poslovnom putu. Za to vrijeme, ipak, kontaktirao ju je svake noći telepatski.

Dani koje su bili odvojeni su joj dali malo vremena da se navikne na njihovu psihičku vezu. Bila je istina da je nemoguće ikada osjećati se usamljenim kad ste usidreni. Njegov je um stalno instinktivno, pa opet dokono, gladio njezin. Bilo je umirujuće. Mogla je osjetiti njega i uvijek biti svjesna njega na nekoj razini, ali nije mogla iskusiti njega ili njegove osjećaje, jer veza nije bila nametljiva.

Kako se on danas vraćao sa svog puta, planirali su se vidjeti sutra.

Htio je razgovarati o okupljanju za cijeli taj posao oko Monarha, koje se događalo u jednom od njegovih hotela u Podzemlju, za samo dva dana.

Vrijeme do okupljanja je brzo proletjelo, i u međuvremenu ju je Knox vodio kući svaku večer, jebao ju jako i dugo sa žurbom koja joj je govorila da iskorištava vrijeme koje imaju prije nego se njegov demon povuče od nje u seksualnom smislu. Demon će ju prihvatiti kao svoje sidro, ali ju neće htjeti zadržati kao išta više.

Sve do sad, njegovom demonu nije bilo uopće dosadno. Znala je to jer žig na njenim grudima nije blijedio. Mogla je priznati da je provjeravala svako jutro i večer, želeći biti mentalno spremna za demonovo povlačenje.

Uzimajući u obzir koliko je njen vlastiti demon bio opsjednut Knoxom i predatorom koji je živio u njemu, Harper je bila sigurna da će njen demon htjeti spaljivati sranja, kad njegov izgubi zanimanje.

Tjerajući se skrenuti misli, pričala je Tanneru. “Iznenađena sam da si ponekad ne priuštiš odmor i pustiš Keenana ili Larkin da preuzmu.”

Bacio je pogled na nju u retrovizoru. “Iznenađena? Zašto?”

“Mora ti dosaditi dadiljati me.” Njen život nije bio stvarno uzbudljiv.

“Važna si Knoxu, što te čini važnom meni.”

“Ovaj posao dadiljanja te ipak mora ogorčavati na nekoj razini. Ti si stražar.” Bio je namijenjen za više od ovoga.

“Knox nikad ne bi vjerovao nikome osim stražaru s tvojom sigurnošću. Dobrovoljno sam se javio za položaj.”

“Dragi Bože, zašto?”

Tiho se nasmijao. “Znao sam da sam najbolji izbor. Levi je uvijek bio Knoxov osobni čuvar i bilo bi najbolje da to tako i ostane. Keenan i Larkin 98

ne bi bili dobri čuvari za tebe. Keenan bi očijukao s tobom, a Larkin bi se urotila s tobom da radite luda sranja samo zato, jer je ona tako čudna.

Oboje bi izludjelo Knoxa, što nikad nije dobra stvar.”

Klimnula je. “Kužim.”

“Ponekad mislim – ” Progunđao je kad se cijelo njegovo tijelo naizgled trglo. Onda se srušio u svom sjedalu samo sekundu prije nego se auto okrenuo u zraku jednom, dvaput, tri puta i naopako sletio. Onda je klizao po zemlji, uz vrisku metalnog krova. Naposljetku, uzemljio se i stao. Koji kurac?

Kašljući, zazvala je, “Tanner! Tanner!” Ništa. Njen unutrašnji demon je bio u ozbiljnoj opasnosti da pošizi.

Instinktivno, obratila se jednoj osobi za koju je znala da će doći. Um, Knox, imamo problem ovdje. Okej, možda je malo umanjivala stvari, ali nije htjela da on poludi.

Kakvu vrstu problema? Glas mu je bio napet, tvrd.

Odvezujući svoj pojas, nezgodno je pala na zemlju. Auu. Pa, auto se nekako prevrnuo nekoliko puta, kao da ga je ogromni vjetar uhvatio i zavitlao. To je bilo nakon što je Tanner iznenada izgubio svijest. I... oh, sranje. Što?

Pa, crni terenac ide ravno na nas.

Gdje si? Bila je to tutnjava opasnosti.

Teško je reći. Pretražujući svoj okoliš najbolje što je mogla, shvatila je... U drvoredu smo. Tanner je vozio možda samo pet minuta ili tako nešto; drvored ne može biti daleko od studija. I kako je drvored bio blokiran s jedne strane, to je značilo da nema izlaza. Ali ona ionako ne bi otišla bez Tannera.

Doći ću po tebe.

Znala je da hoće. Također je znala da je bio i više nego ljut i da je postojala vrlo dobra šansa da će ovi ljudi umrijeti. Zgrabivši Tannerovu ruku, protresla ga je. “Tanner, probudi se!” prosiktala je. Primjećujući da mu krv curi iz uha i nosa, posumnjala je da je primio psihički udarac u glavu.

Harper se umirila na zvuk otvaranja vrata automobila. Onda su se čuli užurbani koraci kako krckaju po šljunku. Dva para koraka, osjetila je.

Vrata s njene desne strane su naglo otvorena. Šaka se čvrsto zatvorila oko njene ruke i izvukla ju iz vozila. Ta ista šaka ju je gurnula prema plavom mišićavom šupku koji je obilazio oko Bentleya; oba muškarca su zaudarala od nečeg što je napelo i nju i njenog unutrašnjeg demona: magija.

Dakle našla se nasuprot mračnim čarobnjacima. To nije bilo dobro.

99

Nije vrištala ili se borila. To bi ih samo izazvalo da joj udijele psihički udarac na njen um koji bi ju ostavio bez obrane. Budući da to već nisu napravili, vjerovali su da će s njom lako rukovati. Kako glupo.

Plavušan joj se nasmiješio, izgledajući kul i samozadovoljno. Bila je samozadovoljnost koja ju je najviše živcirala. To je također na sekiralo njenog demona, koji je to shvatio kao izazov da dokaže što može – da pokaže točno koliko loše su procijenili svoju metu. Nažalost, nijedan od čarobnjaka nije bio dovoljno blizu da ga dodirne; ako bi zaronila prema jednom, drugi bi ju napao.

“Doći ćeš s nama,” plavušan je izjavio, češkajući svoju kozju bradicu.

“Um, zapravo neću.”

“Trebala bi –” “Ti ne želiš da ja pođem s tobom,” rekla je primoravajućim glasom.

Opetovano je treptao. “Ti me ne želiš povrijediti.” Sfinge nisu zbunjivale ljude zagonetkama kako su mitovi navodili, ali imale su urođenu sposobnost zbunjivanja ljudi. Radije bi ih ubola svojim bodežom, ali nisu mogli umrijeti dok ih Knox ne ispita. “Što mu radiš?” zahtijevao je drugi čarobnjak.

“Ti ne mariš zbog toga,” rekla mu je istim primoravajućim glasom.

“Ti se ne sjećaš tko je on. Ti se ne sjećaš zašto ste ovdje.”

Muškarac tamne kože je posrnuo. “Što se događa?”

Harper je pogledala natrag na drugog čarobnjaka... taman da vidi kako on radi neku vrstu tihog pjevanja. Nešto teško i čvrsto se zabilo u njenu glavu. Zaljuljala se i zateturala, neprestano trepćući. Vid joj se počeo mračiti oko rubova kad je pala uz auto i kliznula na zemlju. Ali borila se protiv magle i mraka koji joj se približavao, i nekako se uspjela održati pri svijesti.

Oči su mu se raširile dok se borio da ustane. “To nije moguće.”

Režanje je svakog zaledilo. Onda se Bentley zatresao kao da se nešto borilo izaći. Tanner. Sudeći po zvukovima, pustio je svog unutrašnjeg demona.

Samo trenutak kasnije, demon je bio vani; bacajući se u zrak i preko auta kako bi sletio ispred Harper, režeći na čarobnjake. Pakleni psi su bili kao vukovi na steroidima, pa opet imali su veličanstveno ozračje oko njih.

Imali su krzno crno kao ugljen, oči crvene kao krv i sa sobom su donosili miris gorućeg sumpora.

Hvatajući se za pseće krzno, borila se podići na noge, njena glava još uvijek nabijajući od boli. “Jebeni jebači moraju jebeno umrijeti.”

100

Potpuno se složivši s time, njen demon je posrćući izletio na površinu baš kad je skinula štiklu i napunila ju paklenom vatrom.

Obožavajući strah koji je lebdio od čarobnjaka, progovorio je kao da miluje paklenog psa. “Ne možete ovo pobijediti. Naravno, možete pokušati.

Možete probati onesposobiti mene ili paklenog psa. Možda čak i uspije.

Ali dok budete trošili dragocjeno vrijeme na malo pjevanje, drugi od nas će biti na vama. To znači da će barem jedan od vas umrijeti.”

Harper je onda uspostavila kontrolu uz siktaj. “Ali ja neću.”

Grmljavina je presjekla zrak. Grmljavina vatre, shvatila je trenutak kasnije. Vatra je siktala, napuknuta i pucketava. Plamenovi su umrli, otkrivajući...

“Knox?” Mogao se teleportirati pomoću vatre? Sranje, nije ni čudo da je došao do nje tako brzo kad ju je Silas posjetio.

Njegove mračne oči prelazile su preko nje, upijajući svaki detalj, opažajući posjekotinu na njenom čelu. Onda su se te oči fiksirale na čarobnjake, koji su se povlačili. “Bojim se da vas ne mogu pustiti da odete.” Vatra je izletjela iz njegova dlana kao da je bio bacač plamena, zatvarajući čarobnjake u krug. Moglo je to izgledati kao uže od vatre... da nije imalo zmajevu glavu i nije vijugalo uz tlo, siktajući i pljujući na svoje zarobljenike. I to nije bilo uopće čudno.

Približavao se dvojici muškaraca, prizor apsolutne sabranosti. Ali izgledao je previše sabran, previše miran – toliko da je to bilo zastrašujuće.

“Namjerno ste ciljali moje sidro. Zašto?” Pitanje je bilo izgovoreno vrlo mirno, ali bilo je obloženo zlobom.

Plavušan je teško progutao. “Nisam znao da je ona tvoje sidro.”

“U to mi je vrlo teško povjerovati. Moje bi sidro bilo nagrada za bilo kojeg mračnog čarobnjaka. Ali takav čarobnjak bi trebao biti ili bezuman ili očajno želio umrijeti. Koji si ti?” Zvučao je istinski znatiželjan, ali Harper je znala da se igra s njima – kao što se grabežljivac igra sa svojim plijenom.

“Govorim istinu,” plavušan se kleo, “nismo znali tko je ona tebi.

Netko ju želi, ali nije nam rečeno zašto ili što će s njom. Samo da ćemo biti dobro plaćeni.”

“I tko je taj netko?”

“Ne možemo ti reći.”

Knox je zabio ruke u svoje džepove, izgledajući oboje, ležerno i kao da se dosađuje. “Ah, da pogodim. Vi ste pod prisilom.”

Oboje čarobnjaka su klimnuli, trzajući se kad bi vatreni zmaj zasiktao na njih.

101

“Mislim da ću sam provjeriti je li to istina.”

Plavušan, stenjući u agoniji kroz stisnute zube, bi vjerojatno pao na koljena, da ga njegov prijatelj nije uhvatio. Nakon trenutka, smirio se i bilo je jasno da se Knox povukao iz njegova uma. Onda je drugi čarobnjak bio taj koji je zaplakao u boli, dok su mu se koljena tresla. Jecao je kad je bilo gotovo.

“Govorite mi istinu. To je dobro.” Knox je kimnuo glavom. “Vrlo dobro. Ali... ima nešto što mi niste planirali reći. Niste znali da je ona moje sidro, to je točno. Ali sumnjali ste.” Plavušan je divlje zatresao glavom.

“Da, da, jeste. Čuli ste glasine i kad ste vidjeli mog stražara s njom, pitali ste se jesu li možda glasine istinite. I zbog toga ste se uzbudili.”

Tresući ponovo svojom glavom, plavušan je izbrbljao, “Ne, mi – ” “Mislili ste da će isisavanje moći iz mog sidra nekako i mene iscijediti. Odlučili ste zadržati ju za sebe umjesto da ju predate nekom drugom. Planirali ste isisati ju koristeći seksualnu magiju. Ona bi bila seksualna žrtva.”

Bolesna jebena kopilad. Njen je unutrašnji demon sad bio prilično željan gledati kako ih Knox uništava.

“Kako god, to uzbuđenje je zamrlo kad je ona uzvratila.” Kad je plavušan otvorio svoja usta da progovori, Knox ga je prostrijelio teškim pogledom. “Ne prihvaćam izgovore. Oni mi ne znače ništa. Vi mi ne značite ništa.”

“Možemo ti pokazati kamo smo ju trebali odvesti, moći ćeš vidjeti tko nas je unajmio! Možeš nas iskoristiti!”

“Bio sam u vašim umovima. Već znam kuda ste ju trebali odvesti. S druge strane, nema smisla da idem tamo. Oboje ste bili psihološki prisluškivani.”

Plavušan je razmijenio zbunjen pogled sa svojim prijateljem. “Što to znači?”

“Netko je slušao svaku vašu misao, gledao vaš svaki pokret,” Knox im je rekao. “Znaju da niste uspjeli. Uništio sam bubice, što znači da neće vidjeti što će se slijedeće dogoditi. Mislim da će biti bolje da ih pustimo neka nagađaju.” “Čekaj, mi – ” presjekao je samog sebe kad su se Knoxove oči zacrnile i demon zurio u njih. Čak i s mjesta na kojem je Harper stajala, mogla je osjetiti kako se zrak hladi.

Ogolio je svoje zube. “Harper je moja. Povrijedili ste ju. To znači da nećete živjeti.” Izgovoreno kao da je ta stvar matematička jednakost.

102

Plavušan je pogledao na Harper. “Zar ti ne smeta što će nas on samo tako ubiti?”

Nagnula je svoju glavu. “Smetalo je... na otprilike dvije sekunde.

Onda sam se sjetila da ste vas dvojica seronja onesvijestili Tannera i da ste me namjeravali silovati.”

“A sad će oni umrijeti,” rekao je glas bez emocija Knoxovog demona.

Pojavilo se iznenadno zujanje u zraku, kao da se nešto puni, gradi, skuplja u moći. Zemlja je počela suptilno vibrirati, zbog čega se auto tresao i smeće lepršalo. Trnci su zavijugali niz njenu kralježnicu, i svaka dlaka na njenom tijelu se podigla.

Bilo je toliko puno moći, mogla ju je osjetiti kako šumi i prede na njenoj koži, klizila je između njenih prstiju, milovala joj lice, pekla joj oči, i od nje su joj cvokotali zubi. Lagan zvuk zvonjave ispunio joj je uši, i njena prsa su se iznenada osjećala tako tijesna da je malo boljelo disati. Bilo je previše moći. Nitko i ništa ne bi trebalo upregnuti takvu vrstu moći. Od nikog se ne bi trebalo očekivati da ju kontrolira.

Onda su čarobnjaci zavrištali kad su plamenovi izbili iz zemlje pod njihovim nogama i zavrtjeli se oko njih. Plamenovi su bili bar tri metra visoki i prekrasne, zamršene mješavine zlatne, crvene i crne. I isijavali su vrućinu koja je gorjela tako vruća da ne bi bila iznenađena kad bi imala mjehure po koži. I ona je instinktivno znala... plamenovi pakla.

Oni nisu spalili čarobnjake, progutali su ih, ostavljajući iza sebe samo pepeo. Primijetivši crveni talog u pepelu, Harper je znala da je bila u pravu. Za plamenove pakla se govorilo da ostavljaju iza sebe takav talog. Što je značilo da ih je Knox stvarno mogao prizvati. Stvarno je bio prijetnja ne samo svakom demonu, već svakom biću koje je postojalo na planetu. Pa, sranje.

Zujanje u zraku je zamrlo kad se činilo da se moć povukla otkud je došla, i nije više bilo bolno disati. Knox je ispružio svoju ruku, i vatreni zmaj se usisao natrag u njegov dlan. Kad je Knox čvrsto zatvorio ruku, dim se ispustio iz njegove šake.

Tad se okrenuo licem prema njoj, i ona je vidjela da je trenutno demon još uvijek imao kontrolu. Lutao je prema njoj, ne trepćući. Pakleni pas se pomaknuo u stranu, kao da se nije usudio stati između nje i demona. Harper je sklonila svoju oštricu, ne želeći da se čini kao prijetnja.

Kad je stao ispred nje, Knoxov demon ju je izbliza proučavao. “Sad znaš istinu.”

“Neću nikom reći.”

“Bojiš me se sad.”

103

Na neki način. Nije se nužno bojala Knoxa ili njegova unutrašnjeg demona, bila je to moć koju su imali... i što su mogli učiniti s njom. “Ti me nećeš povrijediti.”

Taj ga je odgovor izgleda zadovoljio, i lepršao je vršcima prstiju duž posjekotine na njenom čelu. Kako je nešto tako opasno, tako sposobno za okrutnost, moglo biti toliko nježno? “Raskrvarili su te.”

Ležerno je slegnula ramenima. “Zacijelit će za sat vremena.” Kao da je zadovoljen, demon se povukao. Knox je obuhvatio njen zatiljak i privukao ju u istu ravninu s njim; držao se ukočeno i ona je dobila dojam kao da on očekuje od nje da se povuče. Pa se zato opustila u njega.

“Ponosan sam na tebe što si uzvratila.”

“Bilo je dobro što je, jer sam ja bio onesviješten većinu vremena.”

Okrenula se da vidi Tannera, koji je uspostavio kontrolu nad svojim demonom, kako zakopčava traperice. Očito je imao čistu odjeću u autu u slučaju da mora pustiti svog demona van. “Ti bi napravio potrebno da se Knox nije pojavio i ukrao predstavu.” Nije mogla ne biti impresionirana kad je Tanner bez napora ispravio Bentley.

“Bit će sigurno voziti ga, samo je malo izudaran.” Tanner je bio u pravu. Nijedan od prozora se nije razbio.

“Ima li demonsku zaštitu?” upitala je Knoxa.

“Da,” odgovorio je. Onda se namrštio. “Boli te.” Kako je to osjetio, nije znala. “Gdje?”

“To je samo glavobolja.” Okej, malo je umanjivala stvari – osjećaj je bio kao da ju netko ubada u oko dok joj lupa čekićem po lubanji. Od boli je počinjala osjećati mučninu. “Pokušali su me onesvijestiti kao Tannera.

Ali borila sam se protiv toga.”

“Povezivanje sa mnom te ojačalo.”

Promatrala ga je, smiješeći se usprkos samoj sebi. “Usput, činjenica da možeš putovati pomoću vatre je stvarno, stvarno fantastična.”

“Drago mi je što tako osjećaš, jer ćemo točno tako stići doma.” Čekaj, što?

“Tanner, možeš poći s nama ili možeš sačekati Keenana i Larkin. Već sam pričao s njima. Na putu su ovamo.” Pod time, Harper je nagađala da ih je pozvao telepatski.

“Ostat ću ovdje i pomoći im s čišćenjem,” rekao je Tanner.

Knox je zaključao obje ruke oko Harper. “Spremna?”

Um, ne. Zvučalo je zabavno teleportirati se, ali kad se sjetila pobješnjele vatre, nije bila previše željna isprobati ju.

104

“Plamenovi će te prekriti, ali to je samo obična vatra, neće te povrijediti,” Knox ju je uvjeravao. “Vjeruj mi.”

Vatra je iznenada oživjela oko njih i jebi ga, bila je to jedna od najčudnijih stvari koju je ikad iskusila. Vrućina je na milisekundu bila neizdrživa, kad su plamenovi progutali njeno cijelo tijelo, ližući svaki centimetar izložene kože. Onda su se plamenovi razdvojili i vrućina je nestala, i ona je shvatila da su bili u njegovoj dnevnoj sobi. “Pa, jebi ga.”

Začuvši dubok, tutnjavi smijeh, okrenula se da pronađe Levija na sofi. “Tako sam i ja mislio kad me prvi put nekamo teleportirao.” Čelo mu se naboralo. “Jesi okej?”

“Bila sam i bolje,” umorno je promrmljala kad se ispružila na sofi.

“Ozbiljno sam umorna.”

“Iskoristila si puno psihičke energije boreći se da ostaneš pri svijesti, nakon što su ti čarobnjaci zadali psihički udarac,” rekao je Knox.

“Naravno da si umorna.”

Upotrebljavajući previše psihičke energije bilo je kao da ti je netko dao sedative. Letargija joj se prikradala, zbog čega se pospano smotala u loptu. Nažalost, nabijajuća glavobolja ju je sprječavala da se na miru odmori. Nešto je u njenom izrazu lica moralo odati u kolikoj je boli, jer je Knox sjeo kraj nje i jagodicama svojih palčeva i kažiprsta masirao njen zatiljak i glavu. Bio je to tako dobar osjećaj, da se zamalo otopila na mekoj koži. “Stvarno želim da sam sama ubila Fricka i Fracka.”

“Frick i Frack?” ponovio je Levi.

“Mračni čarobnjaci,” objasnio je Knox. Levi je tiho slušao dok je pričao priču. Osjećajući da je Harper zaspala, Knox je završio s masažom i provukao svoje prste kroz njenu kosu; bila je poput tekuće svile i volio je njen osjećaj na svojoj koži.

Kad je primio njen izbezumljen telepatski poziv, skoro je sišao s jebene pameti. Bila je opasna stvar za nekog poput Knoxa da bude bez kontrole koja je držala njegovog demona i njegove sposobnosti na uzdi.

Knox je bez imalo sumnje znao, da je Harper večeras ubijena, njegov bi demon preuzeo kontrolu i iskalio svoj gnjev na svijet. Nije brinuo za ništa drugo do vlastitog preživljavanja i užitka. Ali Harper mu je pripadala i netko ju je pokušao oduzeti. To mu nije bilo prihvatljivo.

U drvoredu, Knox se maknuo u stranu i prepustio nadmoć svojem demonu, znajući da je on morao biti taj koji će kazniti čarobnjake, kako bi imao šanse smiriti se. Njegova ljutnja se već povukla. Iako je njegov bijes uvijek bio hladan, bio je također uvijek prolazan.

105

“Što više razmišljam o svemu, to više vjerujem da ovo nije slučaj gdje različite grupe ljudi ciljaju nju,” rekao je Levi. “Mislim da su mračni čarobnjaci nagovoreni na ovo od strane iste osobe koja je poslala Silasa.”

“Ti misliš da je to Isla,” osjetio je Knox.

“Mislim da je to vrlo vjerojatno ona,” potvrdio je Levi. “Ona ima više razloga od bilo kog drugog ciljati Harper. Za nju, Harper pokušava zauzeti mjesto koje po pravu pripada Isli.”

“Ali ona nije znala za Harper do konferencije na Manhattanu,” istaknuo je Knox. “Silas je posjetio njen studio prije toga.”

“Kako možemo biti sigurni da nije znala prije konferencije? Izgledala je šokirano, ali Isla je uvijek bila dobra glumica. Vijesti o Harperinoj povezanosti s tobom širile su se nadaleko i naširoko. Ekstremno je vjerojatno da je Isla čula. Možda je povjerovala, možda nije. Znamo da je Silas poslan da testira tvoju reakciju. Ali što ako je pravi razlog zainteresiranosti za tu reakciju, bio zato jer bi im to reklo jesu li glasine istinite? Mislim da je Isla čula i poslala Silasa da to potvrdi.” Levi se zavalio u svom mjestu. “Jedini drugi neprijatelji koje Harper ima su Kendra i Carla.” “Čarobnjaci su rekli da se netko htio riješiti Harper. Kakav razlog bi njena majka imala da to uradi?”

“Carla se već nje riješila jednom prije,” istaknuo je Levi.

“Napuštanje svog djeteta i ubijanje svog djeteta su dvije različite stvari.”

“Prestani razmišljati o njima kao o majci i kćeri. Kako ja to vidim, jedina stvar koju je Carla Hayden ikada učinila za Harper bilo je što ju je rodila. Nije ju htjela, uvalila ju je nekom drugom i nije se ni osvrnula. Da, ima puno roditelja koji su se odrekli svoje djece iz ovog ili onog razloga.

Ali Carla je to uradila hladno. Nije imala nikakav odnos s Harper od tad, unatoč tome što ne žive daleko jedna od druge. I nije li ti Harper rekla da ju je Carla odbila kad god su se srele?” Što je više Knox razmišljao o Levijevim riječima, to je više njegova teorija zvučala vrlo, vrlo uvjerljivo. “Carla se riješila bebe koju je smatrala greškom i onda izgradila novi život u kojem se pretvarala da Harper ne postoji; tako je mogla zaboraviti kakva je budala bila kad je vjerovala da može uhvatiti Luciana,” naglas je razmišljao. “Ali sad se ne može više pretvarati da Harper ne postoji. Harper sad ima određenu slavu među našom vrstom.”

“Da. Ljudi su znatiželjni oko nje. Carla bi mogla brinuti da će netko otkriti da je ona njena majka. Osim Kendre i Carle, naša jazbina se 106

prirodno osjeća zaštitnički prema Harper zbog toga što je ona tebi. Bili su ozbiljno ljuti na Kendru zbog onog što je uradila. Pa zamisli kako bi se osjećali zbog Carle. Mislim da njen partner i sinovi ne znaju za Harper.

Bray voli djecu; ima dvoje iz prijašnje veze i bio je neprekidna, stabilna prisutnost u njihovim životima.”

“Još uvijek mi se čini nategnuto da bi Carla pokušala ubiti Harper.

Nije da Harper želi Carlino priznanje, zar ne?”

“Nema veze. Carlin pažljivo konstruiran svijet bi se mogao srušiti ako ljudi saznaju istinu. Bray možda ne bi bio u stanju razumjeti i oprostiti joj. Carla može osjećati da je puno lakše riješiti se prijetnje njenom svijetu nego riskirati. Hladno je odbacila Harper. Zašto ne bi mogla jednako hladno okončati njen život? Neki su ljudi jednostavno skroz-naskroz bezdušni.”

Knox je to dobro znao. “Onog dana kad je Carla došla u moj ured, oslikala je sliku žene koja je pogriješila, žali zbog toga i voljela bi ništa više nego da to popravi. Ali moguće je da je ono što je stvarno radila, bilo predstaviti sebe kao osobu koja bi najmanje vjerojatno povrijedila Harper, tako da nitko ne posumnja u nju.”

“Da. I zato ju moramo pozorno nadgledati.”

“Stavi nekog iz Sile na to.” “Što se tiče Harperinog drugog neprijatelja... ”“ Levi je uzdahnuo.

“Ne mislim da bi Kendra prolazila kroz sve probleme s prinudom i unajmljivanja čarobnjaka. Previše je lijena.”

“Ali je ljubomorna na Harper. I ne samo zato jer je Harper moje sidro.”

Levi je suzio svoje oči. “Što ne znam?”

Pogledavajući dolje na svoje sidro, snizio je svoj glas. “Moguće je da su ona i Kendra sestre.”

Levi je zinuo. On nije bio čovjek koji se lako šokirao. “Je li ti mene zajebavaš?”

“Ti znaš da uvijek provjeravam demone koji zatraže pridružiti se mojoj jazbini. Tako kad se Kendra pridružila prije dvije godine, provjerio sam i nju. Došla je iz visoko pozicionirane obitelji u jazbini u Alabami, iako je ona vrlo brzo odbacila taj naglasak kad je stigla ovamo. Čini se da je bio skandal prije mnogo godina; njena majka, Beatrice, ostala je trudna s Kendrom, s demonom koji ju je kasnije ostavio zbog puno mlađe žene, sfinge. Pokazalo se da je ta ženska sfinga bila Carla. To bi objasnilo zašto se Carla nije svidjela Kendri na prvi pogled.”

107

“Kako možeš biti siguran da je Lucian demon s kojim je Beatrice ostala trudna?”

“Nisam bio siguran, nisam tražio od Tannera da kopa toliko duboko u početku. Ali kad sam shvatio da je Lucian Harperin otac, poslao sam ga da još malo istražuje. Potvrdio je da je bio Lucian.” Knox je zastao dok je Levi opsovao. “Ako Kendra zna da je Carla namamila njenog oca da ju napusti, ona zna tko je njen otac – otac koji također nije imao nikakvu ulogu u njenom životu. Pa opet, na njegov način, odgojio je svoju drugu kćer i, u stvari, Harper je jedino živo biće za koje se čini da mu je iskreno stalo. Zbog toga se Kendra ne može dobro osjećati.” “Šteta je što se ne možeš probiti u njen um da saznaš je li ona odgovorna.”

Bila je šteta. Ali Kendra je bila vrsta demona poznata kao 'noćna mora'. Samo bi jednu stvar pronašao kad bi se probio u njen um: svoju najgoru noćnu moru.

“Još uvijek možeš prodrijeti u Carlin um. Mislim, jasno mi je da bi mogao izgubiti povjerenje i odanost jazbine kad bi oni mislili da ideš okolo i ulaziš u tuđe umove. Ali imaš ovdje dobar razlog. Razumjeli bi ako bi objasnio situaciju.”

Knox je omotao uvojak Harperine kose oko svog prsta. “Ne bi imalo svrhe. Lagano sam dotaknuo Carlin um kad je došla u moj ured. Čini se da je Harper naslijedila svoje neobične štitove od svoje majke.”

“Neobične?”

“Imaju psihički ekvivalent čeličnih rešetki. Nitko ne može proći kroz njih, a da ne nanese ogromnu štetu svojoj vlastitoj psihi.”

Levi se lecnuo. “Onda pretpostavljam da ćemo morati držati na oku oboje Kendru i Carlu. jesi li rekao Harper da bi joj Kendra mogla biti polusestra?”

“Nisam još.”

“Zašto?”

“Zato što znam Harper. Možda i bolje nego što ona zna sebe. A ona je već imala puno razloga u svojoj maloj, lijepoj glavici da ne formira sidrenu vezu. Nisam joj htio dati još jedan. Sad, moguće je da neće smetati Harper kad sazna da je njeno sidro imalo izuzetno kratku avanturu s polusestrom za koju ona čak i ne zna. Ali sidra mogu biti vrlo posesivna jedno na drugo, i to vrijedi za našu situaciju. Zato je postojala mogućnost da bi ju to smetalo. U svakom slučaju, ona bi se nesumnjivo uhvatila toga kao još jednog razloga da izbjegne povezivanje.

108

Levi ga je znalački pogledao. “I nisi joj htio dati razlog da se možda osjeća pomalo čudno kad dođe u tvoj krevet.”

“Ne, nisam.”

“Kad joj planiraš reći?” Bilo je čvrstine u Levijevom glasu koja je rekla Knoxu da kosac potpuno očekuje od Knoxa da to učini i da će biti po svemu ljut ako on to ne uradi. Knox je podigao obrvu na ton glasa njegova stražara.

Levi je slegnuo ramenima. “Sviđa mi se. Ne želim da bude uzrujana.”

Nije to htio ni Knox. “Reći ću joj sutra. Nadam se da me neće natjerati da platim previsoku cijenu što sam to skrivao od nje.”

Levi se nacerio. “Oh, natjerat će te da platiš.”

Bio je vjerojatno u pravu. Kad se Harperino tijelo nemirno pomaklo, Knox je uzdahnuo. “Bolje da ju stavim u krevet prije nego se otkotrlja s kauča.” Nije se bunila kad ju je skupio i podigao ju uz svoja prsa, ali usta joj se jesu tako slatko napućila da ih je odmah htio poljubiti. Četiri sata.

Dat će joj četiri sata da se oporavi, a onda će ju uzeti onako kako je to htio u prošla četiri dana. Razvio je ovisnost o njenom vrućem malom tijelu, i u potpunosti si je namjeravao udovoljiti.

109

Probudi se za mene, Harper.

Harperine su se oči s trzajem otvorile dok ju je vrući jezik lizao. Nije bila sigurna je li ju probudio telepatski poziv ili talentirani jezik koji je sad kružio oko njenog klitorisa. Iz nje je iskliznuo jecaj, zaradivši odobravajuće režanje od muškarca smještenog između njenih bedara. “Četiri duga dana, razmišljao sam o ovoj pičkici i kakvog je okusa.”

Nejasno izgovorene riječi protresle su njene kliske nabore. Vrh Knoxova jezika treperio je po njenom klitorisu tren prije nego su ga njegovi zubi lagano gricnuli. Podigla se, a njegove su je ruke čvrsto spustile dolje držeći ju za bokove. “Budi mirna.”

“Malo je teško ne pomaknuti se kad –” Uzdah je izletio iz nje kad su ledeno hladni prsti uštipnuli njenu bradavicu. “Sranje.” Kao i zadnji put, prsti su pekli njeno meso i slali trnce na najbolji način. Stezali su, štipkali, čupkali i kružili oko njenih bradavica dok je Knox lizao i pijuckao njenu pičkicu kao da je neka vrsta delikatese. Onda je zaronio prstom u nju, svaki je prodor bio polagan, namjeran i poruga od koje se njena pičkica mreškala i stezala.

Bio je to senzualan napad i nije to više mogla podnijeti. “Knox, moram svršiti.”

“Ne još.”

“Onda moraš brzo ući u mene.” Zadrhtala je kad je puhnuo preko njenog klitorisa dok su njegovi psihički prsti opet čupkali po njenim bradavicama. “Prokleti jebaču.” Tiho se smijući, podigao se iznad nje... i njegova vruća usta su sletjela na njenu zategnutu, hladnu, peckavu bradavicu. “Oh, jebi ga.” Pogoršavajući stvar, dva ledena psihička prsta su kliznula duboko u nju, peckajući ju iznutra prema van dok je njena pičkica počela plamtjeti i drhtati.

Knox je sisao tvrdi pupoljak, gledajući dok se ona tresla ispod njega od napada kojem ju je podvrgnuo; grčila se i izbacivala, izvijajući njeno nemirno, slatko tijelo u njegovo. Bila je tako jebeno senzualna i osjetljiva.

Tako jebeno njegova. Ugrizao je oblinu njene dojke, siguran da će to ostaviti ožiljak. Glava joj je naglo podigla dok su joj oči kovitlale od blago ljubičaste do električno plave.

“Dosta zadirkivanja!”

“Ali sviđa mi se zadirkivati te.”

110

“Ako očekuješ da ćeš me ikad ponovno jebati, ući ćeš u mene odmah.” Harper se umirila kad je Knoxov demon iznenada preuzeo kontrolu. Bilo je teško pročitati te oči, ali mogla se zakleti da je stvorenje bilo ljutito. “Um... ” Ruka se posesivno zatvorila oko njene pičkice. “Moje. Moje da jebem kad god hoću.”

Zatim je osjetila poznato peckanje ispod ruke i njena koža se počela zagrijavati i znala je točno što radi. Zatresla je glavom. “Ne. Ne tamo.”

Meso ispod njegove ruke je iznenada osjećalo kao da je na vatri. Pa opet, ono što je trebalo biti čista agonija bilo je čisto zadovoljstvo; izbočila se u ruku, tako prokleto blizu eksplozije.

Ledeni psihički prsti pumpali su jako i brzo dok je demon pritiskao njen klitoris svojim palcem. “Svrši. Svrši za mene.”

Njeno otpuštanje se razbilo o nju, otkidajući vrisak iz njenog grla.

Psihički prsti su se otopili i demon se činio dovoljno sretan da se poslije toga povuče. “Opet je to napravio,” rekla je Knoxu. Oštro je udahnula kad se spustio na njeno osjetljivo, svježe obilježeno meso, šaljući udarni val zadovoljstva cvrčeći kroz nju.

“Znam.” Knox je oblizao svoje usnice dok je navlačio kondom koji je ostavio na ormariću kraj kreveta. “Imaš bolji okus nego se sjećam. Da vidimo osjećaš li bolje nego se sjećam.” Prevrnuo ju je na njen stomak, podignuo ju na njena koljena i zabio se u nju. Bila je otečena od njenog zadnjeg orgazma, ali progurao se unutra dok nije bio do jaja duboko.

Prostenjao je kroz svoje zube dok se njena pakleno-vruća pičkica stezala i grčila oko njega. “Ti stvarno osjećaš bolje.”

“Jebi ga, jebi ga, jebi ga.” Bila je toliko osjetljiva unutra da je bilo skoro bolno biti ispunjena njegovim kurcem. Ali čak i da se htjela izmaknuti, nije mogla; njegovi prsti su se ukopali u njene bokove dok ju je držao na mjestu i uzimao ju brutalnim, snažnim prodorima. Njegov je ritam bio divlji i nepopustljiv i Harper je jedino mogla skupiti ruke u šake u plahtama, dok je postajala predmet apsolutne muške dominacije.

Kad su se ledeno-hladni prsti počeli igrati njenim klitorisom, skoro je zajecala. “Knox, ne, ne mogu više podnijeti.” Njena je pičkica bila ispunjena do pucanja, njene bradavice su još peckale, a njeno žigosano meso je pulsiralo. Da se on još povrh svega toga igra njenim klitorisom...

Bilo je to previše osjetila.

“Podnijet ćeš,” rekao joj je u uho prije nego je polizao oznake krila na njenim leđima. “Podnijet ćeš jer ja to želim, a ti mi želiš udovoljiti.”

Zvjerski je nabijao u njenu sklisku, usku pičkicu, na način kako je trebao – 111

žudio – napraviti četiri jebeno duga dana. Morao je priznati da je bio opsjednut Harper kao što je to bio i njegov demon.

Od oštrog trzaja po njenom klitorisu je zajecala. “Ozbiljno, svršit ću.”

“Bori se.”

“Ne mogu. Ja stvarno, stvarno ne mogu. Preblizu sam.”

Znao je to, jer je njena pičkica treperila i stiskala ga. “Čekaj.”

Povlačeći ruku kroz njenu kosu, privukao joj je lice njegovom i dominirao njenim ustima; gutajući njene jecaje dok se borila protiv svog orgazma.

“Dobra djevojka.” Obuhvatio je njenu pičkicu, trljajući petu svog dlana preko novog žiga. “To je to, svrši.”

Nije samo svršila, buknula je u plamenovima – vrišteći i muzeći Knoxa, koji se groknuvši zabio posljednji put i pulsirao duboko u njoj. Kad je njegovo tijelo napokon napustilo njeno, pala je naprijed tako da je potpuno ležala na stomaku. Osjećala se donekle osvježenom probudivši se poslije kratkog sna, ali sad je bila bez ijedne kosti u tijelu. “Nisam sigurna da se mogu opet pomaknuti.”

“Onda ću te ja pomaknuti.” Knox ju je nježno okrenuo na leđa i pritisnuo lagani poljubac na njena usta.

Kad je kliznuo niz njeno tijelo, pogodila je njegovu namjeru.

Uzdišući, prebacila je ruku preko njenog lica da pokrije oči. “Neću gledati.”

Knox se tiho nasmijao. “Sviđa mi se.” Slovo V između njenih bedara je sad bilo trokut zamršenih crnih kovitlaca. Naravno, spirale su predstavljale trnje. Pratio je vrtložne trnovite grane vrhom svog jezika, smiješeći se kad se ona bespomoćno podigla ispod njega.

Njena znatiželja je pobijedila. “Dobro, daj da vidim.” Oslanjajući se na svoje laktove, proučavala je žig. “Tvoj demon ništa ne radi polovično, zar ne? Nije smiješno.”

“Ne smijem se.”

“Ne naglas.” Ali njegova zabavljenost je bila baš tamo u njegovim očima. “Što tvoj demon misli?” upitao ju je, vijugajući rukom po njenom mekanom bedru. “Žigovi mu ne smetaju. Tvoje samozadovoljstvo, s druge strane, ga razljućuje.”

Nasmiješio se. “Što mogu kad mi se sviđa?”

“Zar ti ne shvaćaš da ja više nikad ne mogu otići na Brazilsku depilaciju? To nije smiješno.”

112

Poslije zajedničkog tuširanja, za vrijeme kojeg ju je Knox jako pojebao uz zid tuša dok su njene sočne noge bile omotane oko njega, sjeli su za večernji obrok. Kad su završili, Knox se zavalio u svom mjestu.

Vrijeme istine. “Nešto ti nisam rekao.”

Harper se zaledila s njenom čašom na pola puta do njenih usta. “Što to?”

Pripremajući se za njezin gnjev, rekao je, “Postoji mogućnost da je Kendra tvoja polu-sestra.”

Trepnula je. “Oh. Da, znala sam već to.”

I već vjerojatno po milijunti put, njegovo sidro ga je uspjelo iznenaditi. “Znala si?”

“Pa, nisam bila sigurna. Ona uopće ne izgleda kao Wallis.” Harper je pijuckala svoje vino. “Ako misliš da sam ja jedino dijete koje je Lucian začeo i napustio, varaš se. Ima puno 'mogućeg' potomstva Luciana Wallisa. Da me Carla nije ostavila kod Jolene koja ga je onda prisilila da ima ulogu u mom životu, on to ne bi imao.”

Knox se radovao danu kad će konačno upoznati Luciana; u potpunosti je namjeravao očitati sebičnom kretenu dobro zasluženu lekciju.

“Ne znam imena drugih koje je možda začeo,” nastavila je Harper, spuštajući svoju čašu. “Ali znala sam za Kendru. Čula sam kako moja obitelj priča, da iako je Lucian ostavio Carlu dok je bila trudna, nisu ju žalili jer je osjetila na svojoj koži što je napravila Beatrice, jer je namamila Luciana od nje, dok je ona bila trudna s Kendrom.”

“Znači... od prve minute kad si srela Kendru, znala si da bi ona mogla biti tvoja polu-sestra?”

“Ne, nisam to povezala.” Harper je prekrižila noge ispod stola.

“Iskreno, nisam puno razmišljala o njoj tokom godina. Jolene je sve pokopčala. Kad sam ju nazvala da joj kažem da smo ti i ja uspostavili sidrenu vezu, spomenula sam moj mali susret s Kendrom u zahodima.

Tražila me da ju opišem. Kad sam to učinila, Jolene mi je rekla da je moguće da je njena majka Beatrice.”

“Nisi nikad ništa rekla.”

“Nisi ni ti.”

Pošteno. “Mislio sam da bi ti bilo čudno da budeš –” “Da, kužim. Na par minuta, i bilo mi je pomalo čudno znati da sam spavala s tipom koji je također jebao nekog tko bi mogao biti moja polusestra. Ali onda sam pomislila, 'Pa, šta? To ništa ne mijenja.' A ako smo ona i ja povezane, nije kao da smo sestre u emocionalnom smislu. Ne 113

poznamo jedna drugu i vjeruj mi kad ti kažem da me Kendra mrzi. Mogla sam to vidjeti u njenim očima.”

“Ako je ona tvoja polu-sestra – a ja mislim da vjerojatno jest – njena ljubomora na tebe je moguće vrlo, vrlo duboka. Lucian javno priznaje da si ti njegova kći, i odradio je svoju jadnu verziju odgajanja tebe i čak i sad ostaje u kontaktu s tobom. Kendra, s druge strane, nije imala ništa od tog.”

Harper je uzdahnula, osjećajući se loše zbog nje. “Nije ni čudo što je ljuta.”

“Nemoj ju žaliti. Biti uzrujana zbog situacije s Lucianom, ne ispričava ju što se istresla na tebi. Razumljivo je ako ona želi njegovo priznanje i pažnju, ali u tom slučaju trebala bi izraziti svoju ljutnju na njemu. Ne na tebi.”

“Pretpostavljam da je njen prezir prema vragolanima više povezan s njenim prezirom prema Lucianu. Ali unatoč tome što ga mrzi, ljubomorna je na mene. To ne razumijem.”

“Zašto?”

“Carla ima dva sina. Ja nisam ljubomorna što su ju oni imali, a ja nisam.”

Knox se nagnuo prema naprijed. “Zato jer ste ti i Kendra totalno drugačija stvorenja. Ti nisi sposobna za gorčinu.” Harper nitko ne bi mogao opisati kao ugodnu ili veselu, i često je mogla biti gruba i agresivna. Ali shvatio je da je ispod svega toga ljubazna, odana, otvorena osoba koja voli iz duše.

“Sumnjaš da bi ona mogla biti iza prijašnjih napada,” zaključila je Harper.

Knox je slegnuo ramenima. “To je mogućnost koju nisam voljan zanemariti. Pogledaj činjenice: ljubomorna je na tebe i zamjera ti, što je dovoljno. Dodaj svemu tome da je vjerojatno osramoćena kako si ju svela na hrpu jada u zahodima i ona svakako ima puno motiva da ti naudi.”

“Neki drugi sumnjivci?”

Njen izraz lica je govorio Knoxu da ima dobru ideju koga još je sumnjičio. “Levi i ja smo ranije o tome razgovarali. Došli smo do tri moguća osumnjičenika: Kendra, Isla i Carla.” Sjene su se pojavile u njenim neobičnim očima koje su trenutno bile u nježnoj boji šljive. “Žao mi je, dušo, znam da mora boljeti kad bi ti tvoja vlastita majka mogla željeti nauditi. Nisam uvjeren da je ona, ali neću riskirati s tvojim životom. To znači imati otvoren um. Slažem se s Levijem da je osoba koja je unajmila čarobnjake, ona ista osoba koja je poslala Silasa da me testira.”

114

“Razumijem zašto onda sumnjaš na Kendru i Carlu, ali kako bi to mogla biti Isla? Silas je došao u moj ured prije nego je ona... ” Harper je odlutala kad ju je razumijevanje pogodilo. “Ti i Levi mislite da je moguće kako je ona već znala za mene, prije sastanka u New Yorku.”

“Isla se ponosi time kako 'ona sve zna'. Bio sam vrlo glasan oko činjenice da sam pronašao svoje sidro, i osigurao sam se da smo ti i ja viđeni zajedno po cijelom Vegasu. Vijesti su mogle doći do nje ako su se raširile izvan Vegasa.”

“Ali činila se iskreno iznenađena na konferenciji kad sam se predstavila kao tvoje sidro.”

“Možda je bila tako iznenađena jer je, do tog trenutka, vjerovala da to ne može biti istina.”

“Da, ali ako je ona ta koja je poslala Silasa, on bi joj se javio. Vrlo jasno si mu stavio do znanja da sam ja tvoje sidro. Zar to ona ne bi prihvatila?”

“Isla i ja se znamo vrlo, vrlo dugo vremena. Za cijelo to vrijeme, ona je u potpunosti vjerovala da sam ja njeno sidro; uvjerila je samu sebe da ću ja to jednog dana uvidjeti i onda se povezati s njom. Treba puno da uzdrma tako čvrsto, duboko-usađeno uvjerenje, posebno za nekog tko misli za sebe da je bolja od većine ljudi. U Islinom umu, nije moguće da drugi znaju bolje od nje.”

“Mogao bi biti u pravu. Devon mi je rekla kako netko širi glasine da ja nisam stvarno tvoje sidro; samo najnoviji komad sa strane koji tvrdi da je tvoje sidro kako bih zaštitila samu sebe. Ako je to Isla, jasno je da vjeruje kako sam ti ja samo partner u krevetu. Odgovara joj da vjeruje u to.”

“Prisjeti se njenih riječi na odlasku. rekla je, 'Ne možeš promijeniti istinu, Knox, prihvatio ti to ili ne.'“ Harper je frknula. “Mi bi isto mogli reći njoj.”

“Iako se nadam da to nije Isla, uzimajući u obzir koliko je opasna, također mi se ne sviđa pomisao koliko bi te povrijedilo znati da su tvoja vlastita majka ili polu-sestra odgovorne.” Njena ju je obitelj već dovoljno razočarala. “Stvarno sumnjam da je to Carla.”

“U redu je, ne moraš me uvjeravati. Roditelji su samo ljudi, a ljudi mogu biti seronje. To dobro znam. Nisi nikad pričao o svojim roditeljima.”

Knox je pokušao ne ukočiti se. “Ne, nisam.”

Njegov ton glasa nije pozdravljao daljnje ispitivanje. Harper je prekrižila svoje ruke preko grudiju. “Znaš, usrano je od tebe to što radiš.

Od prvog dana kad smo se sreli, stalno me ispituješ o mojoj obitelji, mom životu i mojoj prošlosti. Nisam te puno ispitivala, jer se nisam planirala 115

povezati, pa mi nije imalo smisla upoznavati te. Sad smo službeno sidra.

Ne misliš li da je jedino pošteno da i ja tebe upoznam?”

Podižući svoju čašu, malo ju je zavrtio. “Ti me poznaješ.”

“Znam da si dominirajući čudak opsjednut kontrolom koji voli da je uvijek po njegovom.”

“Znaš da su mnoge od glasina o meni istinite. Također znaš da sam proveo dobar dio mog djetinjstva u dječjem domu za lutalice.”

Nakrenula je svoju glavu. “Što je s tvojim roditeljima?”

“Mrtvi su. Već vrlo dugo.”

Namrštila se. “Zašto nisi ostao u svojoj jazbini kad su umrli?”

“Nisam bio dio jazbine onda.” Bio je dio nečeg što je bilo čisto zlo.

Harper je osjetila da bi se zbog daljnjeg čačkanja po njegovom djetinjstvu on zatvorio. Htjela je čuti više o njegovom životu. “Što se dogodilo kad si napustio dječji dom sa stražarima? Jeste li se svi pridružili jazbini?”

“Ne. Smatrali smo se lutalicama, integrirali smo se u ljudski svijet.”

“Svijet koji ste više ili manje osvojili.”

Otpio je malo svog vina. “Pretpostavljam da bi mogla reći kako sam postigao mnoge stvari.”

“Nemilosrdno.”

Nasmiješio se, priznajući. “Da.” Stigao je tamo gdje je bio svojim vlastitim naporima i odlučnošću.

Harper je to mogla cijeniti. “A zbog činjenice da si doživljavan kao moć sama po sebi, demoni su gravitirali prema tebi.”

Klimnuo je. “Onda, prije nego sam postao svjestan toga, bio sam Primarni jazbine. Jazbine koja je narasla tijekom godina.”

Bilo mu je toliko neugodno pričati o sebi da je to bilo skoro zabavno.

“Možeš se opustiti. Gotova sam.” Nasmiješila se. “Zasad.”

Oči su mu se suzile, svjetlucajući od humora. “Tako jako uporna.”

“Pa, hvala ti.”

Knox? Bio je to Keenan.

Da? Imam novosti koje ćeš htjeti čuti. Pozovi druge. Tamo sam za dvadeset minuta.

“Nagađam da se odvijala neka telepatija,” rekla je Harper. “Osjetila sam odjek razgovora jer su nam umovi povezani, ali nisam mogla razabrati riječi.” Bilo je to uvrnuto.

Knox je podigao obrve, iznenađen još jednom. “Čudno. Kako se čini, Keenan ima informacije. Imam osjećaj da mi se neće svidjeti.”

116

Dok je Keenan stigao u palaču, Larkin, Tanner i Levi su već čekali u dnevnoj sobi sa Knoxom i Harper. “Reci mi,” rekao je Knox.

Keenan se srušio na sofu kraj Larkin. “Znaš one sve nestale lutalice?

Pronađeni su.”

“Pronađeni?” ponovio je Levi. “Živi?”

“Da.” Tanner se nagnuo prema naprijed. “Kad?” “Prije nekoliko sati,” odgovorio je Keenan. “Bili su svi u skladištu u nekoj vrsti inducirane kome.”

“Jesu li sad budni?” pitala je Larkin.

Keenan je klimnuo. “Ali čini se da se ne sjećaju nijednog trenutka njihova zarobljeništva. Posljednje sjećanje koje svaki od njih ima je što su radili netom prije nego su oteti.”

Harper je tad progovorila. “Čekaj, tko ih je pronašao?”

Keenanov osmijeh je bio obrubljen cinizmom. “Isla.” Pogledao je u Knoxa. “A možeš samo zamisliti koliko se zahvalno i dužno lutalice sad osjećaju prema svom spasitelju, koji ih je uspio pronaći kad nitko drugi to nije uspio.”

“Ako mene pitaš, ona ih je i otela,” rekla je Larkin.

“Ona nije glupa; znala je da se nijedan Primarni neće odreći svoje moći. Znala je, da bi dobila što želi, da mora uključiti svakog demona u Americi u glasovanje. Pronalazak nestalih lutalica će joj svakako zaraditi neke glasove.”

Levi je klimnuo. “Slažem se. Isla je ovo planirala. Dio je to njenog plana da osvoji naklonost demonske zajednice.”

“Koliko su dosad bile uspješne Islina, Maldenova i Dariova kampanja?” upitala je Harper, vjerujući da su stražari pozorno pratili stvari.

“Ljudi su sumnjičavi,” odgovorio je Tanner.

“Ali to se može promijeniti kad tri Primarna predstave svoje slučajeve ovog vikenda.”

Larkin je pogledala u Knoxa.

“Kakav je raspored za vikend?”

Knox je sjeo pokraj Harper.

“Malden će predstaviti svoj slučaj u petak. Isla će predstaviti njen u subotu. A Dario će predložiti svoj u nedjelju. Svaka će izjava biti snimana uživo tako da ju demoni izvan hotela mogu gledati na raznim velikim ekranima po Podzemlju.”

117

“Što misliš kakva će obećanja dati javnosti?” Harper je upitala Knoxa.

“Puno vrlo primamljivih. Ali ja jako sumnjam da oni namjeravaju održati ijedno od tih obećanja. Nadajmo se da će i javnost to uvidjeti.”

118

Pogledavajući po području oko recepcije, Harper je uvidjela da je hotel u Podzemlju koji je bio domaćin okupljanja, jednako raskošan i luksuzan kao i Knoxov hotel na Vegaskom Stripu. Jedina je razlika bila da ovdje demoni nisu morali skrivati svoju pravu prirodu. Bile su to jednostavne stvari, na primjer nisu se morali pretvarati da im je teško nositi svoju prtljagu, do velikih stvari kao što su vratari/čuvari u svom obliku paklenih pasa.

Dok su Jolene i recepcionar prolazili kroz birokratizam prijave, Harper je primijetila Becka kako diskretno puni džepove s besplatnim bombonima. Vragolani nikad nisu odbijali besplatne stvari. Kad je srela Tannerov zabavljeni pogled, prevrnula je očima. Kao i obično, on je bio njen tjelesni čuvar.

Vraćajući se u svoj stan poslije posla, pronašla je Jolene, Martinu i Becka kako ju čekaju. Rekli su kako su htjeli provesti malo 'kvalitetnog obiteljskog vremena' s Harper prije nego počnu političke igre. Zapravo, htjeli su ju izvijestiti o svojim 'pronalascima' o Kendri. U prijevodu, prevrnuli su njen život... potvrđujući da je Lucian bio, uistinu, Kendrin otac. Njeno odrastanje nije bilo sjajno, jer joj je majka bila alkoholičarka, a njen očuh jednostavno kreten. Ako je ona fantazirala kako bi joj život bio krevet pun ruža da je Lucian preuzeo odgovornost za nju, varala se.

Jolene se razljutila kad je čula da su čarobnjaci napali Harper. Dijelila je Knoxove sumnje da je Isla najvjerojatnije iza svih nedavnih problema.

Kad je Harper spomenula da sumnjaju i na Carlu, očekivala je da će se Jolene podsmjehnuti i reći kako Carla nije dovoljno pametna da bi to izvela. Umjesto toga, Jolene je rekla, “Netko tko može mrziti malu, sićušnu bebu je sposoban za bilo što.”

Proučavajući kartu hotela, Martina je uzbuđeno rekla, “Oh moj Bože, ovo mjesto ima spa, fitnes centar, devet bazena za plivanje, osamnaest restorana, casino i trgovački centar.”

Harper se nasmiješila svojoj tetki. “Drago mi je što ti se toliko sviđa.

Nadam se da to znači da nećeš ništa spaliti.”

“Svakako je vrlo impresivno,” dopustila je Jolene. “Gdje ti odsjedaš, Harper?”

“Na istom katu gdje je Knox. Ima cijeli kat za sebe i svoje stražare.”

119

“I on želi da ti spavaš na istom katu zbog tvoje sigurnosti,” klimnuvši je rekla Jolene. Ali ona nije bila glupa, sumnjala je da se nešto događa između Harper i Knoxa. Bilo je zapravo samo pitanje vremena kad će to spomenuti.

Harper ga nije vidjela od prošle noći. Imao je poslovne sastanke to jutro sa svojim ljudskim kolegama. Nakon toga, bit će zaposlen osiguravajući da je sve na mjestu za okupljanje.

“Izvolite.” Recepcionar je predao Jolene nekoliko ključeva prije nego se drhtavo osmjehnuo Harper.

Nosač se pojavio. “Mogu li uzeti vašu prtljagu?”

Beck je podigao ruku. “Nije potrebno, možemo ju nositi sasvim dobro. Ne vidim svrhu u nosačima,” rekao je Harper dok su išli prema dizalu, s prtljagom u rukama. “Imamo ruke, imamo kartu i zašto bi htjeli dati napojnicu nekom za nešto što možemo sami uraditi? To je samo lijenost.”

Harper je frknula. “Ti se samo ne želiš odvojiti od svog novca.” Beck je bio jedna od najškrtijih osoba koje je ikad srela. Okrećući se Tanneru, rekla je, “Možeš odnijeti kofer u moju sobu. Trebat ću dvije vrećice iz trgovine; spremit ću se u Joleneinom apartmanu.” Ispružila je svoju ruku, ali joj ih on nije predao.

Knox te očekuje, Tanner ju je podsjetio kad su ušli u dizalo.

Da, ona je znala kako Knox namjerava da oni dijele isti apartman. I vidjet ću ga dovoljno brzo. Ali želim provesti nešto vremena sa svojom obitelji.

Ne viđam ih često.

Tannerova usta su se iskrivila. Lijepo je biti s nekim tko se ne klanja njegovom svakom hiru.

Samo zato, jer ti se sviđa gledati kako mu lice postaje ljubičasto.

Kad su stigli do apartmana namijenjenog njenoj obitelji, pronašli su Keenana kako čeka pred vratima, dječački se cereći. “Hej, sfingo.”

“Keenan će preuzeti dok se ja presvučem,” Tanner je rekao Harper, predajući joj dvije vrećice iz trgovine, dok se Keenan predstavljao njenoj obitelji. “Čekat ću ovdje vani za sat vremena. Budi spremna.”

Harper mu je salutirala prije zatvaranja vrata. Kao što je i očekivala, tro-krevetni apartman je bio jednako luksuzan i veličanstven kao i ostatak hotela.

“Ovo više liči na stan nego na hotelsku sobu,” uzbuđeno je rekla Martina. Bila je u pravu.

“Jako sumnjam da bi dobili takav apartman da nismo tvoja obitelj, Harper,” rekla je Jolene.

120

Beck je čitao letak koji im je dao recepcionar. “Raspored kaže da će se održati prijemna večera za sat vremena.”

“Knox je rekao kako želi da svi budu što je moguće opušteniji prije slušanja prvog kandidata,” objasnila je Harper.

Jolene se nasmiješila. “Onda se spremimo.”

Poslije otprilike pedeset minuta, Harper je ušla u dnevno područje apartmana da otkrije kako su ostali tamo okupljeni.

Beck je prtljao s gornjim dugmadima svoje košulje. “Nemoj se smijati,” progunđao je. Iz nekog razloga, on nikad nije izgledao ispravno u odijelu, ali Harper je podigla svoje ruke u mirovnoj gesti.

“Srce, izgledaš predivno,” Martina je rekla Harper dok je ona prstima prelazila po svilenoj haljini – bila je nježan spoj kobalta i boje žada.

“Hvala. Raini ju je izabrala. Ti izgledaš sjajno.” Njena je tetka bila obučena kao pin-up djevojka iz šezdesetih s crveno-bijelom haljinom na točkice i pripadajućim šalom na glavi.

“Jesmo li spremni za pokret?” upitala je Jolene, izgledajući elegantno kao i uvijek u ljubičastom večernjem odijelu.

“Ako je Tanner ovdje, da.” Kako je i obećao, pakleni pas je čekao ispred apartmana u tamno sivom odijelu. Nasmiješio se. “Pa, zar ti ne izgledaš pomodno.”

Dobacio joj je podrugljivi osmijeh prije nego ih je poveo do dizala i ravno do restorana, gdje se odvijala prijemna večera. Zastajući kod ulaza, pogledala je na plan sjedenja i vidjela da je za istim stolom sa svojom obitelji, Knoxom, Raulom i njegovim sidrom.

“Neki od Primarnih su svjedočili maloj razmjeni između tebe i Isle na Manhattanu, pa mogu pokušati pričati s tobom i postavljati ti pitanja,” upozorio ju je Tanner. “Samo produži. Okej?”

Klimnula je, držeći korak s Tannerom dok ih je vodio kroz restoran.

Neki su demoni bili ljubazni i puni poštovanja dok su ju pozdravljali dok su drugi bili na distanci ili frktali u otvorenoj ljubomori – ovi posljednji su većinom bile žene. Nekoliko Primarnih je pokušalo započeti razgovor s njom, ali samo je nastavila dalje kako joj je Tanner savjetovao.

Njihov je stol bio ispred podijuma. Kao i ostali stolovi, bio je postavljen prelijepo i elegantno. Raul i njegovo sidro su već bili tamo i ustali su s osmijehom.

“Nismo se službeno upoznali,” rekao je Primarni. “Ja sam Raul. Vi ste Knoxovo sidro.”

121

Klimnula je. “Ja sam Harper.” On je zatim nastavio predstavljajući se njenoj obitelji, pa je Harper klimnuvši pozdravila demonicu tamne kože kraj njega, koja je bila zapanjujuće lijepa.

“Ja sam Tanya,” rekla je Harper i njenoj obitelji dok je podizala bradu; princeza koja gleda dolje na hrpu seljaka. Nije to bilo kučkasto, više je Tanya jednostavno vjerovala kako je superiornija skoro svakome.

Nakon što je pomogao Harper smjestiti se, Tanner se stopio sa sjenama kraj zida, na straži. Konobar se brzo pojavio i servirao im šampanjac, na Martinino oduševljenje. Pogledavajući uokolo, Harper je primijetila da su Keenan i Larkin bili sa svake strane prostorije, njihovi opažajući pogledi nisu ništa propuštali. Levi je bez sumnje bio s Knoxom, kojeg se trenutno nigdje nije moglo vidjeti.

Pri dnu restorana, kamera je bila postavljena točno nasuprot podijuma. Snimat će rasprave uživo i omogućiti demonskoj publici da ih gleda na TV ekranima razbacanima po Podzemlju. Jedan je bio zapravo u kupoli dok su drugi bili u barovima, casinima i restoranima. Snimke će se također prikazivati u svakoj hotelskoj sobi.

Osjećajući oči na sebi, Harper se okrenula i pronašla određenu demonicu kako zuri u nju s prezirom. Isla. Izgledala je nevjerojatno prekrasno pa opet tako, tako hladno.

Prateći Harperin pogled, Jolene joj se približila. “Ona definitivno nije vesela zečica.” Otpila je gutljaj svog šampanjca. “Dobro.”

Harperin unutrašnji demon se složio da je to, zapravo, dobro; bilo što, što je uzrujavalo kučku koja je tvrdila da ima prava na Knoxa, bilo je dobro.

Raul je morao također primijetiti Islin pogled, jer je rekao, “Nisam zapravo svjedočio vašoj raspravi s Islom na konferenciji u New Yorku. O čemu je to bilo?”

“Ovo i ono,” odgovorila je Harper.

Nacerio se. “S obzirom da ste vragolan, pretpostavljam da sam trebao očekivati izbjegavajući odgovor.”

“Ovo će biti dražesna večera,” rekla je Martina, čitajući meni. “Šteta što će ju pokvariti politička sranja.”

Da, njihovu jazbinu nije previše zanimala politika. Oni su više bili kao jedna velika obitelj i to je, po Harperinom mišljenju, bio razlog zašto je bilo tako malo problema unutar njihove jazbine.

Knoxov um je pogladio njezin baš kad su se vrata kraj podijuma otvorila. Odjeven u crno, šivano po mjeri, dizajnersko odijelo ušetao je

122

unutra s onom urođenom životinjskom gracioznošću koja ju je uvijek ostavljala bez daha. Levi je kliznuo iza njega i zauzeo mjesto kraj Tannera.

Tišina se širila prostorijom dok su gosti obraćali svoju pažnju na Knoxa. Zaustavljajući se u sredini podijuma kraj govornice, progovorio je.

“Sad već mnogo godina, demonske jazbine su brinule same o sebi.

Amerika nije imala Monarha ili strukturu moći osim unutar naših pojedinih jazbina. To je dobro funkcioniralo. Ipak, kao što znate, tri Primarna u ovoj prostoriji su predložila promjenu. Oni vjeruju da bi Americi koristilo da ima Monarha koji bi nadgledao druge jazbine.”

“Tijekom ovog vikenda, svaki od tri Primarna će iznijeti svoj predmet, predstaviti vam razloge zašto ne bi trebali imati ne samo vladajućeg Primarnog već izabrati ih za rečenog Monarha. Za dva tjedna, američka demonska populacija će glasovati da li želi promjenu – ako žele promjenu, također će trebati navesti kojeg kandidata žele izabrati.”

Njegovo je lice lagano očvrsnulo. “Želim da bude jasno da iako sam pristao biti domaćin ovog okupljanja, ja nisam za promjene. Vjerujem da strukture moći jednostavno ne funkcioniraju za demone. Količina moći koju će Monarh dobiti uvijek dovodi do korupcije i kaosa. Ali vi pojedinačno morate donijeti svoju odluku i to je razlog zašto smo danas ovdje.”

Prijetnja je ugmizala u njegov glas. “Postoje pravila koja se moraju poštivati kako bi ovo bila efikasna demokracija. Prvo, neće biti dvoboja između Primarnih, bez prijetnji i bez ultimatuma. Odluka koja će biti donesena za dva tjedna će biti temeljena samo na glasovima. Ako želite osvojiti ove glasove, morate predstaviti uljuđen predmet. Drugo, neće biti uništavanja imovine – shvatit ću vrlo osobno ako bi netko to prekršio.”

Harper je značajno pogledala Martinu, koja joj se uvjeravajući osmjehnula.

Knox je pregledavao prostoriju. “Jesu li pravila jasna?” Uslijedilo je zborno 'da'. Klimnuo je. “Dobro. Prvi Primarni će predstaviti svoj predmet za dva sata. U međuvremenu, uživajte u svojoj večeri.”

Silazeći sa podijuma, krenuo je ravno prema Harper, izgledajući vrlo grabežljivo u tom trenutku. Prateći ostale za stolom, ona je pristojno ustala da ga pozdravi, i njegov je pogled lutao po njoj na način da se osjećala golom. Kad je stigao do nje, okrznuo je ustima njen obraz – uobičajeno ponašanje između sidra.

“Harper,” Knox je zagrmio. Po prvi put danas, njegov se unutrašnji demon opustio. Bio je opsjednut Harper svake minute svakog sata, čemu bi se Knox smijao da i on nije radio isto. Kao da je njen miris, njen okus i 123

osjećaj nje bio otisnut u njegovom sistemu pa ju nije mogao izbaciti iz glave. Sve što želim je pritisnuti te uz zid, podići tu haljinu, i jebati te tako jako da ne možeš hodati.

Nasmiješila se, znajući da joj se lice zagrijava. A kažu da je romantika umrla. “Knox,” zauzvrat je pozdravila.

Raul je krenuo govoriti, ali ga je njegovo sidro preduhitrilo.

“Zadovoljstvo je upoznati vas, Gdine Thorne. Ja sam Tanya.” Sudeći po govoru punom poštovanja, Harper je pretpostavila da Tanya smatra Knoxa jednakim sebi. Također se činilo da ga smatra slobodnom lovinom, ako je suditi po bijednom osmijehu koji mu je uputila. Harperin unutrašnji demon je siktao. Žena je čekala na reakciju, shvatio je Knox. Navikla je da joj se muškarci dive i žele ju, i čekala je na njega da ju uvažavajuće odmjeri. Bila je žena koja je znala igru zavođenja – igru za koju nije znao da je toliko umoran od nje dok Harper nije naišla. Potpuno je zasjenila Tanyu i pitao se je li to ijedna od žena znala. Knox je jednostavno rekao, “Ah, vi ste Raulovo sidro.”

Tanyino lice se zateglo, obrazi postali ružičasti. Vjerojatno ju je još više uzrujalo što je Knox ostale pozdravio imenom. Čim smo sjeli dolje, predjela su iznesena. Između svakog slasnog slijeda, razni Primarni su dolazili do njihovog stola i s njim kratko razgovarali. Htjeli su mu dati do znanja kako se potpuno slažu da će izbor Monarha biti loš potez, i zanimalo ih je njegovo mišljenje hoće li i demonska publika jednako osjećati.

Svi su oni čuli da su nestale lutalice pronađene, i činilo se da je većina sumnjala kako ih je Isla otela kao dio svoje taktike u kampanji. Žena nije zavarala te ljude; predobro su ju znali. Potvrdili su kako je ona bila izvor glasina da Harper nije Knoxovo istinsko sidro, i očito su se nadali kako će on objasniti zašto se čini da Isla ima takav problem s Harper. Ali on to nije učinio. Njegove privatne stvari nisu bile za njih.

Isla je vrlo nesretna, Levi je rekao Knoxu. Pozorno je gledala tebe i Harper. Svaki put kad si predstavio Harper ljudima kao svoje sidro, i oni joj ukazali poštovanje i priznanje koje joj pripada, Isla bi zarežala na njih.

Promatraj ju. Upozori me ako se približi.

Brzo pitanje: Jesi li tako napet jer je Isla blizu ili jer puno muškaraca šalje Harper obožavajuće poglede?

Oboje. Muškarci su bili suptilni oko toga, kao da se boje da će izazvati Knoxovu posesivnost kao njenog sidra, ali je to još uvijek ljutilo Knoxa i njegovog demona. Činilo se da se to ni Tanyi ne sviđa, očito osjećajući kako bi sva muška pažnja trebala biti usmjerena na nju. Kadgod 124

je njegovo sidro uhvatilo Tanyu da zuri u nju, ona bi zurila ravno natrag dok Tanya ne bi skrenula pogled. Onda bi Jolene zagukala.

“Primarni su kao hrpa starih žena koje traže tračeve,” prišaptala je Harper kad je nastalo zatišje u posjetima njihovom stolu.

“Da,” on se složio, diskretno spuštajući svoju ruku na njeno koljeno ispod stola. Na trenutak, ona se zaledila. Ali onda se opustila ispod njegove ruke, i njegov unutrašnji demon se zadovoljno nasmiješio.

Nije bilo puno ljudi koji su bili opušteni oko Knoxa. Bili su uvijek do određene mjere na oprezu, i bilo je pametno od njih da budu oprezni. Ali jedna osoba koju nikad neće povrijediti je bila Harper, i godilo je njemu i njegovom demonu da je i ona u to vjerovala. Nitko ju ne bi mogao kriviti kad bi ga se bojala nakon što je svjedočila za što je sposoban, ali ona mu je još uvijek vjerovala svojom sigurnošću. Vjerojatno nije imala pojma koliko mu je to značilo.

“Oni također traže slabosti u Isli,” rekao joj je, diveći se safirnoj boji Harperinih očiju. “Danas ne bi bili ovdje da ona nije pritiskala za to. Oni ne žele da ona uspije.”

“Zašto im jednostavno ne kažeš da ona pati od halucinacija?”

“Ja se ne objašnjavam ljudima.” Palcem je crtao krugove po unutrašnjoj strani njenog koljena, obožavajući baršunasti osjećaj njene kože. “Ionako se čini da oni izvlače svoje vlastite zaključke. A čini se da nitko ne vjeruje njenim lažima o tebi.”

Pijuckala je njen šampanjac. “Imala sam poziv od Luciana ranije.” “Čuo je za sve ovo?”

“Ne, on je sad u Australiji. Nema pojma što se događa u Americi.

Vjerojatno ga ne bi bilo ni briga. Budući je nomad, ne smatra samog sebe građaninom Amerike.”

“Jesi li mu rekla?”

“Ne.” “Nisi mu rekla ni za mene, zar ne?” Knox je nesvjesno stisnuo ruku na njenom koljenu. “Zato mu nisi spomenula izbore. Ne želiš da on dođe ovamo.”

Harper je uzdahnula. “Nisam mu rekla jer nisam sigurna je li pametno da bude blizu Kendre. Ako ona jest iza onog što mi se dogodilo, onda uopće ne sumnjam da bi ciljala i na njega. I priznajem, stvarno se ne veselim nadvikivanju njega i tebe.”

“On će se toliko protiviti tome da sam ja tvoje sidro?”

“On se ponaša zaštitnički na svoj način. Mislit će da nisam sigurna s tobom.”

125

Kao da je Lucian bio stalno prisutan u njenom životu. “Ali ti znaš drugačije. Ti znaš da te nikad neću povrijediti.”

“Znam,” potvrdila je, gledajući kako se njegove oči zagrijavaju.

“Dobra večer, Knox,” rekao je poznati glas od kojeg je Harper prevrnula očima. Dobri stari Malden. Klimnuo je Harper prije nego se nasmiješio njenoj baki. “Jolene, dobro te je vidjeti.”

Jolene se nasmiješila, okrećući se u svojoj stolici da bi ga pogledala u lice. “Oh, zdravo... u... ” Harper se približila svojoj baki. “To je Malc –” “Malden,” on je naglasio, a trzanje obraza je ponovo ludovalo. Široko se osmjehujući, Harper je pucnula svojim prstima. “To sam i namjeravala reći.”

Bilo bi mi ga žao da nije činjenice kako znam da te on želi, rekao je Knox.

Malden nije bio tako suptilan oko toga kao ostali, ali činilo se da Harper nije osjetila njegovo zanimanje ništa više nego što je osjetila zanimanje ostalih.

“Je li već vrijeme da ti predstaviš svoj slučaj?” pitala je Jolene.

“Jest.” Okrećući se Knoxu, Malden je rekao, “Nadam se da mogu promijeniti tvoj stav o izboru Monarha.”

Knox je zatresao svojom glavom. “Nitko to ne može.” Malden se samo zagonetno nasmiješio prije nego je nestao. “Mora biti da on misli kako ima uvjerljiv argument ako vjeruje da može promijeniti moje mišljenje.”

“Ili samo halucinira kao Isla,” predložila je Harper. Žamor se stišao kad se Malden popeo na podijum i oslonio na govornicu. Harper je pomislila kako izgleda čudno zabavljen. “Nikad nisam pomislio da ću doživjeti dan kad ću se složiti s Islom Ross o bilo čemu.” To je dobilo nešto smijeha, što je nadam se uzrujalo kučku. “Ali ona je u pravu oko jedne stvari – trebamo bolji poredak. Ipak i Knox Thorne ima pravo. Naša vrsta nikad nije dobro funkcionirala u strukturi moći. U našoj je prirodi da tražimo moć, ne da ju dijelimo. I ta potreba da ju tražimo je u nekima jača nego u drugima. Ali to je i sam razlog zašto trebamo autoritet iznad ostalih; trebamo Monarha da održava mir.”

“Drugi će vam kandidati reći da će hijerarhijska struktura najbolje uspjeti.” Zatresao je glavom. “Nema 'najbolje' forme strukture moći za demone. Postoji samo rješenje za probleme s kojima ćemo se suočiti.

Monarh – demon koji ima moć iznad svih ostalih – to može osigurati. I to je jedina promjena koju namjeravam napraviti. Ne želim predstaviti strukturu, samo Monarha.”

126

Pa, to je drugačije od Islinog prijedloga, počela je Harper. On vjerojatno misli da će time pridobiti Primarne. Knox je skoro neprimjetno klimnuo.

“Moja želja nije da vladam nad svima vama. Demoni nisu stvorenja kojima se vlada; mi smo slobodni i divlji, i želimo takvi i ostati. Moja namjera je da vodim, štitim i branim. Jedina stvar koju od vas tražim je ovo: Vaše povjerenje u mene da ću osigurati našoj vrsti što nam je potrebno. A što nama treba? Sasvim jednostavno, trebamo red. A to nikad nećemo imati dok god nam je dopušteno ratovati međusobno bez posljedica. Nećemo to imati dok ne znamo točno što javnost želi, jer to samo potiče razdor, nezadovoljstvo i ozlojeđenost.”

Malden se usmjerio na kameru, obraćajući se javnosti. “Svaku odluku ne bi trebao donijeti vaš Primarni misleći što je najbolje za vas. Svi vi bi trebali imati glas, odlučivati o vlastitim životima. To je ono što ja obećavam svakom demonu u zamjenu za vaše povjerenje: glas.”

“Ako bilo tko od vas ima problem koji vaš Primarni ne rješava, možete mi se javiti. Ako se bilo tko želi požaliti na nepravdu počinjenu od strane vašeg Primarnog, može mi se javiti. Ako jazbina ima problema zbog druge jazbine, mogu doći k meni – izbjeći sporove i ratove. A ako u budućnosti osjetim da su promjene potrebne, o tome će se glasovati; svatko od vas će biti dio te odluke. Dakle ako želite svoj glas, ako želite mir i zaštitu, glasujte za mene.”

Jolene je otpila malo svog šampanjca. “Pametno od njega da obeća glas. Imati glas znači imati dio moći. Svakom demonu će to biti privlačna ideja.”

“Mislim da on nije sam napisao taj govor,” rekao je Raul. “Nije dovoljno uglađen.”

Beck je klimnuo. “Političari rijetko pišu svoje vlastite govore.”

“Ima li pitanja?” Malden je upitao.

Jedan od Primarnih je zazvao, “Ti ne želiš da jazbine postoje na razinama moći?”

“Ne. Takva hijerarhija neće biti dugoročno uspješna. Previše je stroga.” Malden se nasmiješio kad je dodao, “Demoni ne vole zakone, oni vole rupe u zakonima. Sve što ja predlažem je da me izaberete za Monarha – demona s utjecajem i autoritetom iznad svih Primarnih u Americi.”

“Ali, da li je bilo kakva vrsta Monarha stvarno realistična?” upitao je Raul. “Ti si moćan, Malden, ali ima moćnijih Primarnih od tebe. Kako namjeravaš izvršavati autoritet nad njima?”

“Ako me američka demonska javnost izabere kao Monarha, oni će mi dati taj autoritet,” odgovorio je Malden.

127

“Da, ali kako ćeš ga izvršiti?” bio je uporan Raul. “Knox Thorne je jasno izjavio da nikad neće odgovarati drugome. Mislim da nitko nije u položaju natjerati ga da učini bilo što, što on ne želi.”

Malden je nagnuo svoju glavu. “Nadam se da će drugi Primarni, uključujući Knoxa Thorna, poštovati javno mišljenje dovoljno da ne odbace moj autoritet. Odbaciti ga bi značilo izdaju svakog američkog demona.”

Ooh, to je bio pametan odgovor, Harper je rekla Knoxu. Njeno sidro bi tad izgledao kao negativac ako bi se usprotivio Maldenu, slabijem od njih dvojice. Ali sumnjala je da bi to smetalo Knoxu, jer on nije mario za mišljenje ostalih.

Raul se okrenuo prema Knoxu kad je rekao dovoljno glasno da ga svi čuju, “Iskreno, što bi ti uradio kad bi netko bio izabran za Monarha i pokušao se petljati u tvoje poslove?”

Knox je hladno odgovorio, “Uvjerio se da oni preispitaju odluku učiniti to ponovo.”

Primarni za susjednim stolom se tad obratio Maldenu. “Evo što ja mislim da će se dogoditi ako tebe izaberu za Monarha. Demoni raštrkani po Americi koji će biti nezadovoljni tom odlukom, će zatražiti primanje u jazbine onih Primarnih za koje vjeruju da ih ne možeš savladati, time te zaustavljajući da imaš ikakav utjecaj na njihove živote.”

Malden je to razmatrao na trenutak pa slegnuo ramenima. “To će biti njihova odluka i ja ću ju morati poštovati.”

“Ali ne uviđaš li posljedice toga?” upitao je isti Primarni. “Jazbine moćnijih Primarnih će zbog toga rasti. Knox Thorne već ima veliku jazbinu. Ona će postajati veća i veća i veća sa svakim zajebom kojeg napraviš. A ti ćeš zajebati – sve vođe to naprave prije ili kasnije, jer jednostavno ne možeš svima udovoljiti.”

“On je to vrlo dobro naglasio.” Jolene je tiho rekla Harper.

Primarni pri dnu prostorije je zazvao, “Pomisli što će se dogoditi ako počneš ljutiti Primarne, Malden ili ako oni shvate da ne mogu biti pod vladavinom nekog drugog. Oni će se svi ujediniti da te savladaju... i onda ćemo opet biti tu gdje smo sad. Naravno, naša vrsta ima problema sa stvarima kakve su sad. Ali uvijek će biti problema. Izabrati tebe možda će riješiti neke naše probleme, ali samo će nam donijeti nove.” Žamor odobravanja se proširio kroz prostoriju. Još je postavljeno nekoliko pitanja prije nego je Malden sišao i vratio se za svoj stol.

“Moram reći, Malden me iznenadio,” Raul se zavalio u svom mjestu.

“Nisam mislio da će sve ovo tako ozbiljno shvatiti.”

128

“Ja sam mislio da je samo želio izbjeći odgovaranje drugom demonu, ali sad mislim da je vrlo zainteresiran biti Monarh,” rekao je Beck.

“Ne vjerujem da će ga bilo koji od Primarnih podržati,” počeo je Knox. “Nijedan od njih nije zainteresiran da ima vođu. Ali mislim da ako budu u poziciji u kojoj će se osjećati prisiljenima odgovarati nekome, radije bi da to bude Malden, jer on ne želi praviti puno promjena.”

Jolene je kimnula. “Ostatak američke demonske populacije, s druge strane, bi mogao biti naklonjen njemu.”

I to je bila strašna pomisao.

129

“Harper, ako ne želiš da prelomim psa napola, moraš ga odmah maknuti od mene,” Devon je upozorila.

Uzdišući, Harper je piljila u Tannera, koji je sjedio niz klupu kraj Devon, njuškajući je. Pridružio se Harper, Raini, Devon i Khloë, obilazeći Podzemlje dok su one otišle u kupovinu, prije nego su se napokon zaustavile u restoranu... i cijelo vrijeme se samo rugao Devon. “Tanner.”

“Ona ne treba tvoju pomoć, Harper,” rekao je Tanner smiješeći se, njegove oči na Devon; s izazovom u njima. “Može se ona sama brinuti o sebi. Zar ne, lijepa mačkice?”

“Pokušava te naljutiti jer želi znati što možeš uraditi,” ona je rekla Devon. Bio je to glup potez s njegove strane, jer Devon ga je mogla ozbiljno povrijediti ako bi to poželjela.

Devonin osmijeh je bio pomalo divlji. “Želiš znati što mogu, pseto?

Mogu tako zabiti svoje stopalo u tvoju guzicu, da ćeš ga osjetiti u svom grlu.”

“Sad samo lažeš.” To mu je priskrbilo razdražen siktaj.

Harper se pomakla na klupi, praveći mjesta između nje i Khloë, čija je pažnja bila fiksirana na njena krilca sa roštilja. “Devon, dođi sjedni ovdje.” Paklena mačka je to i učinila lupajući. Harper se okrenula natrag prema Raini. “Dakle... govorila si mi kako su svi reagirali na Maldenov sinoćnji govor.”

“Kao što sam rekla, većini ljudi se on baš ne sviđa – ima neko stvarno ulizičko ozračje oko sebe.” Raini je zastala kako bi otpila Cole kroz njenu slamku. “Ali njegovo obećanje glasa je stvarno pridobilo pažnju.”

Devon je klimnula. “Puno demona njihovi Primarni zlostavljaju. Oni ne žele napustiti svoje jazbine jer bi to značilo ostaviti njihove domove i obitelji, ali oni se također i ne mogu nikome obratiti za pomoć. Malden to nudi.”

“A činjenica je da je u pravu – naši Primarni donose odluke za nas,” nastavila je Raini. “Mi nemamo pravo glasa kadgod se održava debata između Primarnih, iako rezultati tih debata utječu na nas. To ne smeta svima, ali smeta većini.”

Progutavši komad njenog odreska, Harper se namrštila. “Smeta li to tebi?”

130

“Ne, jer vjerujem Jolene da će uvijek paziti na nas,” odgovorila je Raini. “Ali ne misle svi Primarni na ono što je najbolje za jazbinu.”

“A i tu su primjeri kad su drugi Primarni nadglasali Jolene,” počela je Devon, “što znači da iako su njene akcije bile u našu korist, nisu dovele nikud jednostavno zato jer ju drugi Primarni nisu podržali. Kad bi svaki demon imao glas, takve se stvari ne bi događale.”

“Da,” složila se Harper, “ali ja ne vjerujem da će Malden stvarno postupiti prema glasovima.”

Devonine obrve su se skupile. “Kako to misliš?”

“Ozbiljno, zašto bi netko na tako visokoj poziciji moći prepustio glavne odluke 'malim ljudima', ha? Ne bi. Održao bi glasovanje, svakako, ali ne bi prebrojao glasove i temeljio svoju odluku na njima. To bi bilo samo za predstavu.”

“Dajući ljudima iluziju moći kako se ne bi osjećali kontroliranima kad, zapravo, oni nemaju nikakvog utjecaja,” Devon je shvatila. “U pravu si. Ali ne znam hoće li javnost to uvidjeti i – oh moj Bože, prestani me njuškati!” Okrenula se na Tannera, koji se premjestio pa je tako opet bio kraj Devon.

Brišući svoje ruke ubrusom, Khloë je znatiželjno zurila u njega.

“Zašto njuškaš Devon?”

Nasmiješio se. “Miriši kao bomboni.”

“Da? Koja vrsta bombona?” Khloë je zvučala stvarno zainteresirana.

“Ne ohrabruj ga,” prosiktala je Devon.

Khloë je podigla ruke u zrak. “Dobro. Hej Harper, kako to da nam se Knox nije pridružio na ručku?”

“Samo zato što je on moje sidro ne znači da smo zajedno 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu.”

“Da,” rekla je Khloë, “ali vi ljudi radite hopa-cupa.”

Devonino lice se podiglo. “Rade što?”

“Znaš... Jahati jarbol, Daviti pitona, Ulaziti duboko u prašumu, Staviti vrapca u gnijezdo.”

“Stani, stani,” smijala se Raini, s rukom na prsima.

Khloë je zakolutala očima. “Čistunci.” Pogledala je na paklenog psa koji se tiho smijao. “Ma daj, ne pretvaraj se da nisi znao.”

“Znao sam.” Slegnuo je ramenima na Harper. “Nosiš njegov miris.”

Harper nije bila sigurna da joj se sviđa kako to zvuči. “Ja, što?”

Devon je objasnila, “To se ponekad dogodi kad su demoni –” “Zaigrali malo. Kako je tvoj tatica,” ponudila je Khloë.

131

“– intimni neko vrijeme.” Devon je dobacila Khloë razdražen pogled. “Ali samo ako intimnost postoji na više razina. Vi ste ljudi sidra, znači da ste intimni na psihičkoj razini. Kad se seksate znači da ste također intimni na fizičkoj razini.” Otpila je gutljaj svoje limunade. “Istrošit će se kad prestanete spavati zajedno.”

“Ako prestanu spavati zajedno,” rekla je Raini.

Khloë se namrštila. “Zašto bi prestali spavati zajedno?”

“Knoxovom demonu brzo postane dosadno.” Harper je zakrilila opasno razočaranje koje joj je ta spoznaja izazvala. Žigovi još nisu počeli blijedjeti, ali hoće dovoljno brzo. “Govoreći o dosadi, dosta mi je kupovine, hajmo – ” prekinula je samu sebe kad su ih prekrile četiri sjene.

Gledajući gore, stomak joj je potonuo. Njen unutrašnji demon je u otkucaju srca prešao od opuštenog u vrlo ljutog.

Harper je znala tko su oni, ali najviše joj je pažnje privukla mala, nervozna demonica. Nije bila ovako blizu Carli otkako je bila beba, nije shvatila koliko malo nalikuju jedna na drugu. Možda je to bilo sitničavo, ali bila je sretna zbog toga.

“Samo smo se htjeli zaustaviti i predstaviti se,” rekao je živahan muškarac kraj Carle. “Ja sam Bray i ovo je moja partnerica, Carla.

Zadovoljstvo je upoznati Knoxovo sidro.”

Harper se prisilila na osmijeh. “Zadovoljstvo je u potpunosti moje.”

On ne zna, rekla je Tanneru. Carla mu nije rekla da sam ja njena kćer.

Zato ona izgleda prestravljeno. Boji se da ćeš se izbrbljati pred njima i uništiti tkanje njenog malog svijeta.

Dovoljno ju iritiram samim time što postojim. Ne moram poduzimati posebne mjere.

“A ovo su naši sinovi, Roan i Kellen,” nastavio je Bray.

Bilo je puno teže nego što je mislila da će biti, gledati njenu polubraću i pretvarati se da ona ne zna tko su oni. “Drago mi je upoznati vas obojicu.”

Roan, koji je uvelike nalikovao Carli, klimne. “I tebe.”

Mlađi brat je više izgledao kao njegov otac. “Da i tebe,” rekao je Kellen, suženih očiju. U tom pogledu je bilo znanje koje tamo nije trebalo biti. On je nešto znao. Što, nije bila sigurna. Kako, nije bila sigurna.

“Ovo su Raini, Devon i Khloë,” rekla je Harper. “I, naravno, znate Tannera.”

Carla se ukočila pod Khloëinim pogledom. Znala je da je demonica bila Wallis, i činilo se da je to povećalo paniku koju je već osjećala.

“Ostavit ćemo vas da dovršite svoj ručak. Htjeli smo se samo službeno predstaviti.” Bray je uputio Harper još jedan široki osmijeh i 132

zatim krenuo prema stolu; njegova obitelj ga je pratila, iako je Kellen polako sklanjao pogled s nje. Tek se tada Harperin demon malo opustio.

“Taj mali nešto zna,” prišaptala je Raini.

Harper je uzdahnula. “I ja sam mislila istu stvar.”

“Kunem se, mogla bih raščetvoriti tu kučku i ne trepnuti zbog toga,” Khloë je praktički režala. “Ne znam kako itko može samo stajati tamo i ponašati se prema vlastitoj kćeri kao da je savršeni stranac.”

Harper se pomakla sjesti kraj Khloë i ovila ruku oko nje. Roditelji njene rođakinje su bili fantastični; obožavali su tlo po kojem su njihova djeca hodala. Khloë je znala iz iskustva što je stvarni roditelj. Ona iskreno nije mogla razumjeti kako je Carla mogla napustiti Harper. “Ona nije važna, Khloë.”

“To ne znači da ne mogu zamišljati kako nabijam pileće krilce u njenu guzicu.”

Harper se nasmiješila. “Ne, ne znači.” “Što kažete da odemo odavde?” predložila je Raini.

Devon je ustala na noge. “Odlična ideja. Gotova sam i – prestani me njuškati!” *** Knox je upravo završio telefonski razgovor s teškim, ljudskim, poslovnim suradnikom kad se začulo kucanje na vratima ureda. Nadao se da je to Harper, jer bi širenje njenog slatkog tijela na njegovom stolu, uvelike popravilo njegovo raspoloženje. Umjesto toga, saznao je da je to nitko drugi nego... “Isla.” Njegov unutrašnji demon je zarežao, nimalo sretan što ju vidi unatoč njihovoj povijesti.

Njen osmijeh je bio ljubazan i elegantan. “Dobar dan, Knox.”

“Mogu li ti s nečim pomoći?”

Pogledala je po njegovom uredu. “U hotelu sam skoro dva dana i nismo proveli nimalo vremena zajedno. Uvijek si imao vremena za mene u prošlosti.”

Da, imao je. Kadgod bi ju pogledao, sjetio se djeteta koje je izbačeno u dječjem utočištu, izgrebeno i krvavo; prošlo je skoro mjesec dana prije nego je izgovorila i riječ. Međutim, kadgod bi ju sad pogledao, sjetio bi se pronalaska Harper u drvoredu s dva mračna čarobnjaka.

Isla je zakoračila prema njegovom stolu. “Što kažeš da odemo na piće? Možeš mi reći što sam sve propustila od našeg zadnjeg razgovora u New Yorku.”

“Nemam vremena za to.” Riječi su izašle grublje nego je namjeravao.

133

“Zašto hladan pristup?”

Zašto? Jer joj Knox nije vjerovao. Vrlo je vjerojatno ona bila osoba odgovorna za ono što se dogodilo Harper. “Mene nitko ne bi nazvao 'toplim'.”

Njene oči su se suzile. “Je li ovo zbog malog sukoba koji sam imala s tvojom vragolankom?” Ton njenog glasa je upućivao kako bi takvo objašnjenje bilo dramatično.

“To ti svakako nije donijelo nikakve bodove.”

“Poznavao si ju dva tjedna. Mene poznaješ – ” “Kako ti znaš koliko dugo sam ju poznavao?” Bez odgovora. “Da ti kažem što ja mislim, Isla? Mislim da si čula za Harper prije konferencije u New Yorku. Mislim da si poslala Silasa – ” Njeno čelo se naboralo. “Silas?” “ – da me testiraš. I mislim da su vrlo dobre šanse kako si ti poslala mračne čarobnjake na Harper.”

Isla se činila prikladno uvrijeđena. “Ja možda ne cijenim vragolanku, ali ne bih te izdala ciljajući nekog iz tvog života. A da si ti stvarno vjerovao kako sam te ja na neki način izdala, dosad bi me pokušao ubiti. Kažem 'pokušao' jer, budimo iskreni, ne bi me mogao ubiti. Ne bi se mogao navesti da to učiniš.”

“Je li to ono što ti misliš? Vjeruješ da se možeš zajebavati sa mnom i da se ja neću osvetiti?” Njegov demon se mračno nasmijao na tu ideju. “Ja sam puno stvari, Isla – milosrdan nije jedna od njih.”

Nakrivila je svoju glavu. “Vrlo ti je draga tvoja mala vragolanka, zar ne? Šteta za tebe što tvoj demon neće formirati istu privrženost. To znači da ćeš ju morati pustiti dovoljno brzo. Tako tužno.” Njen glas je očvrsnuo kad je dodala, “Da sam htjela povrijediti vragolanku, ne bih nikog 'poslala'. Sama bih krenula na nju. Ja ne koristim miljenike i ti to znaš.”

“Da, znam... i zbog toga bi bila najmanje sumnjiva, zar ne? Možda si točno na to računala.” Njegove slijedeće riječi su izašle kao mračna grmljavina. “Slušaj me kad ti ovo kažem, Isla: Ako otkrijem da si ciljala moje sidro, uništit ću te.”

“Ti stvarno vjeruješ da je ona tvoje sidro?”

“Uvjeren sam u to. Zato učini pametnu stvar i okani se ovoga, koncentriraj se na izbore.” Njeno samopouzdanje se smrvilo i iznenada je izgledala izgubljeno, podsjećajući ga na preplašeno, izranjavano dijete kakvo je jednom bila. “Je li ti palo na pamet da si se možda uvjerila kako sam ja tvoje sidro tada, jer si u to vrijeme, osjećala da ti treba jedno? Da si

134

osjećala kako ti treba osiguranje da će netko uvijek biti tu za tebe, uvijek te štititi?”

Uvrijeđena, usprotivila se, “Nitko me ne treba štititi.”

“Ne sada. Ali u to vrijeme, nisi bila tako jaka.”

Progovorila je dubokim glasom. “Uvijek si me štitio na tom mjestu.”

“Jesam. Ali ne zato što sam ikad vjerovao da si ti moje sidro.”

Bila je tiha nekoliko minuta. “Ako si tako vrlo siguran da je vragolanka tvoje sidro, prihvatit ću to. Očito sam zamijenila tvoje zaštitničko ponašanje za nešto više. Bila je to moja greška. Ispričavam se.”

Proučavala je njegovo lice. “Ne vjeruješ mi.”

“Ti si vrlo vješt lažljivac, Isla.”

Nasmiješila se. “To je istina. Jednostavno ćeš mi morati vjerovati.”

“U tome je i stvar: ne vjerujem ti.”

Njen osmijeh se proširio. “Uvijek si bio pametan. Budi uvjeren, međutim, da je tvoja vragolanka sigurna od mene.” S tim riječima, išetala je iz njegova ureda.

Stvarno nije bilo iznenađujuće da je Levi, koji je čuvao vrata, ušao unutra. “Ne znam za tebe, ali ne vjerujem joj ni riječ od ovog što je upravo rekla.”

Knox je uzdahnuo, utonuvši u svoju fotelju. “Ne mogu ni ja reći da sam baš uvjeren.”

“Znaš, uvijek sam se pitao... ” “Što?”

“Kad smo bili u utočištu, Isla je znala pričati kako će otići živjeti na farmu, okružiti se životinjama. Sjećaš se?”

“Da.” “Umjesto toga, kad nas je napustila ljuta jer ju nisi prihvatio kao svoje sidro, pridružila se jazbini. Kasnije je postala Primarni te jazbine, preuzela je ljudske poslove, povećala svoju jazbinu, tražila sve više i više moći – čak je otišla tako daleko da ju vampir pokuša promijeniti u nadi da će ju to učiniti moćnijom. Što i jest.”

“Znam sve to. Na što ciljaš?”

Levi je prekrižio ruke preko svojih prsa. “Da je Harper zanijekala kako je ona tvoje sidro, bi li joj povjerovao?”

“Ne. Ja znam da je ona moje sidro.” Znao je to svakim vlaknom svoga bića.

“A Isla vjeruje da si ti njeno sidro. Recimo da je Harper otišla od tebe umjesto što je formirala vezu.”

135

“Ne bih ju pustio da ode. Natjerao bih ju da se suoči sa istinom i prihvati stvarnost.”

“Stvarnost... Ona može biti različite stvari različitim ljudima. Vrlo dugo vremena, Islina 'stvarnost' je bila da si ti njeno sidro, ali ti to samo nećeš prihvatiti. Vidio sam njeno lice onog dana kad je otišla prije svih tih godina. Tamo je bilo puno bijesa. Bijesa, zamjeranja i prkosa. Za nju, ti si ju odbacivao. 'Da li ti govoriš da ja nisam dovoljno dobra za tebe?' pitala je.

Sjećaš se?”

Knox je bubnjao svojim prstima po stolu dok se prisjećao tog dana.

“Sjećam se.”

“Ne mogu, a da se ne pitam nije li Isla postala Primarni, preuzela sve te poslove, povećala svoju jazbinu i pretvorila sebe u nešto jedinstveno, sve u pokušaju da bude tebi jednaka. Mislim da je ona razmišljala kako ćeš ju poželjeti kao svoje sidro, ako bude ravnopravna s tobom. Samo što ti to ne želiš, zar ne?”

Knox je razmišljao o tome minutu. “Moguće da je to bio njen plan.

Ali ako je to istina, mislim da je ona davno napustila taj plan. Stvari koje ona danas radi, radi zbog toga jer je postala opsjednuta stjecanjem moći.

Svatko to može vidjeti.”

“Da, jer moć kvari. Što je više moći Isla dobila, više joj se svidjela. Ali ne mislim da ona želi biti Monarh Amerike zbog pohlepe. Mislim da ona želi imati kontrolu nad tobom. Ili da te prisili da prihvatiš sidrenu vezu ili da te kazni jer ju nisi prihvatio. Ona možda ne zna zašto, ali ona zna da je jedna stvar koju ne možeš tolerirati ta, da te netko kontrolira. Ovo bi te pogodilo gdje bi te stvarno jebeno zaboljelo, baš kao što si ti pogodio nju gdje je stvarno jebeno boljelo.”

Imalo je smisla, ali... “Ne znam, Levi. Ima mnogo jednostavnijih načina da nekome daš do znanja da si ljut na njega.”

“Demoni dugo zamjeraju, Knox – pogotovo demonice. Isla ima veliku zamjerku. Ne samo da si ju zanijekao, onda si proglasio da je druga demonica tvoje sidro. Od toga bi Isla pobjesnjela.” Levi je slegnuo ramenima. “Mogao bih se varati. Isla bi mogla govoriti istinu. Ali ja još uvijek vjerujem da je njena motivacija za postajanje Monarhom, kazniti tebe jer si joj okrenuo leđa. Naposljetku, nije li to i njena majka uradila kad se ubila? Mi svi znamo koliko ona gaji mržnje za svoju majku.”

Knox je pomislio kako je Harper napuštena od oba njezina roditelja, pa opet nije bila ispunjena mržnjom i gorčinom. Oh, imala je nešto pravedničkog gnjeva u svom sistemu, zahvaljujući onom što bi ona, prevrnuvši očima, nazvala 'školskim problemima napuštanja', ali ništa 136

izjedajuće. Ona je još uvijek imala unutrašnje snage da se poveže s njim i povjerenja da joj on neće napraviti ono što su joj uradili roditelji. Dovraga, ona je bila jača od većine ljudi koju je znao. I on ju neće iznevjeriti. “Onda je izgleda Isla naš glavni osumnjičeni, zar ne?” *** Dok je eksplodirao unutar Harper, Knox je zario svoje zube tako jako u njen zatiljak da je bilo čudo da nije okusio krv. Ona se opružila na krevetu ispod njega, drhtureći od malih naknadnih udara. Baš je izlazila ispod tuša kad je on ušao u hotelski apartman i on nije mogao odoljeti, a da ju ne savije preko kreveta i izjebe do besvijesti.

Knox je polizao svježi ugriz. Njegov demon nije bio jedini koji je volio obilježavati što je njegovo. Prošla su dva tjedna otkako je prvi put imao Harper u svom krevetu, i dosada se još nije ni počela javljati, ni za njega ni za njegovog demona. Kako bi uopće ona mogla Knoxu dosaditi?

Sviđalo mu se njeno društvo. Sviđalo mu se imati nekog tko je bio sposoban iznenaditi ga, tko se nije bojao izgovarati mu svoje mišljenje, i tko ne bi slušao svaku njegovu naredbu.

Kad se ona prošle noći odjenula u Joleneinom apartmanu, umjesto da je odmah po dolasku u hotel došla ravno k njemu, to ga je tehnički trebalo malo naljutiti. Umjesto toga, iako mu se nije svidjelo što nije došla k njemu, otkrio je kako se smješka. Čak je i njegovom demonu to bilo zabavno. Njihova mala sfinga je imala svoju volju i nitko – čak ni on, osim možda u krevetu – ju nikad neće kontrolirati. Frustracija koju mu je izazivala ga je zapravo ojačavala.

“Sad se moram ponovo tuširati,” gunđala je.

Kliznuvši iz nje, uspravio se. “Možeš se tuširati sa mnom.”

“Ako to uradim, opet ćemo se pojebati.”

“Naravno da hoćemo.” “Što znači da ćemo zakasniti na večeru.”

“Ne ako se brzo odjenemo.” Pljesnuo je po njenoj guzici, zbog čega se trznula na noge i okrenula prema njemu. “Tuš. Odmah.”

“Kopile.”

Njegov pogled lutao je po njenom golom tijelu, a njegov demon je grmio svojim zadovoljstvom na prizor žigova. “Još uvijek ćeš me pustiti da te izjebem.”

Frknula je dok je prolazila kraj njega, podignute brade. “Nemoj biti tako siguran.” Ali mu je, zapravo, pustila da ju opet uzme.

137

Pola sata kasnije, bili su oboje spremni da krenu. A od safirne haljine bez naramenica koja je imala prorez od koljena do pola bedra, su mu se svakakve fantazije vrtjele po glavi. “Nisam siguran što više želim – podignuti tu haljinu ili ju potpuno strgnuti dok te jebem brzo i duboko.”

“Pa, možda ti dozvolim da uradiš jednu od tih stvari. Kasnije.”

“Prije nego krenemo... ” Uronio je rukom u svoj džep i izvukao četvrtastu, baršunastu kutiju za nakit od koje se ona ukočila.

Harperine su se oči raširile kad ju je otvorio, otkrivajući ogrlicu od bijelog zlata sa koje su visjeli dijamanti nalik na kišne kapi. Nije nikad prije vidjela nešto tako prekrasno. “Jebeš mi sve. Jesu to pravi dijamanti?”

Njegov izraz je govorio 'Ne vrijeđaj me'. Izdahnula je. “Ne mogu ovo prihvatiti.”

“Naravno da možeš.”

“Rekla sam ti da ne želim da mi kupuješ skupe stvari.”

“Jesi, rekla si. Ali ja ti nisam rekao da ću te poslušati. Ako ti želim kupiti stvari ili te razmaziti, to ću i uraditi.” Bilo je skoro slatko kako čudno je izgledala. Imao je osjećaj da ju nitko nije nikad razmazio. “Okreni se.”

Napravila je grimasu, lomeći prstima. “Što ako ju izgubim ili razbijem?”

“Nećeš,” tiho se nasmijao. “Okreni se.” Nasmijao se ponovo kad je ona ukočila svoja ramena kao da ide u bitku. Polako, okrenula se i on joj je stavio ogrlicu prije nego je spustio prst niz njenu kralježnicu.

Zadrhtavši, opet se okrenula licem prema njemu. “Prelijepo.” Obuhvatio je njene kukove i privukao ju tijesno uz sebe. “Ostavit ćeš ju kasnije kad te opet budem uzimao. Možda ćeš samo nositi to i potpetice.”

Nasmijala se. “Hajde da obavimo i tu večeru.”

Sisao je njenu ušnu školjku. “Tanner kaže da si vidjela Carlu danas.”

“Samo na par sekundi.” “Što ti je rekla?”

“Nijednu jedinu riječ.” U njegovim je očima bljesnuo demon.

“Nemoj se razljutiti. Nije važno.”

Bilo je jebeno važno, ali Knox nije htio kvariti njeno raspoloženje. Ščepavši jednu dojku, protresao ju je da baci još jedan pogled na žig.

“Znaš li koliko je bilo teško pronaći haljinu koja ne pokazuje taj žig?”

Knox ga je polizao. “Ljudi će samo misliti da je to tetovaža.”

“Baš,” otezala je. “Na tome je trnje. Tkogod to vidi znat će što je to.

Onda će se pitati je li možda Islina mala glasina kako sam ja tvoj novi prijatelj u krevetu istinita.”

“Sidra ponekad imaju seksualne veze.”

138

Kad je utisnuo poljubac u njen vrat i zatim gricnuo iznad njenog pulsa, zastenjala je. “Hajde, moramo otići na tu večeru.”

“Radije bih pojeo tebe.”

“Ne možeš govoriti takve stvari kad moramo krenuti,” zacviljela je.

“Ništa nema bolji okus od tebe,” tutnjao je u njeno uho, njegova ruka posjednička dok je bila raširena preko njenih grudi.

“Radiš ovo namjerno.”

“I ništa ne miriši bolje od tebe.”

“Tanner je rekao da mirišem na tebe.”

Izvio je obrvu, stežući svoj stisak na njenim grudima. “To je problem?”

“Mislila sam da bi tebi moglo smetati.”

“Ne smeta.”

Kad se njegova ruka zavukla ispod njene haljine i obuhvatila ju, hvatala je zrak. “Da nisi – ” “Budi mirna.” Uvukao je jedan prst u njene gaćice i zabio ga u nju.

“Lijepo i klisko za mene.” Povukavši svoj prst, cijelog ga je posisao. “Sad se bolje osjećam.”

Zatresla je glavom na njegov iskrivljen osmijeh. “Ti si takav gad.”

Ali nije se odmakla kad je ovio ruku oko njenog zapešća i izveo ju iz apartmana. S Levijem i Tannerom kao čuvarima, otišli su do restorana.

Tek kad je Knox zauzeo svoje mjesto, hrana je servirana. Sjedili su za istim stolom kao i prijašnje večeri; i ponovo, s njima su bili njena obitelj, Raul i Tanya.

“Lijepa ogrlica,” komentirala je Jolene, suženih očiju.

Harper je pročistila svoje grlo, opet se osjećajući čudno. “Hvala.”

“Vjerujem da ju je Knox kupio za tebe.”

“Da.” Nemoj misliti kako ne znam da nešto ima između vas dvoje.

Harper je znala da ovo dolazi. Bako, ostavi to na miru. Nije ništa važno.

Ali je, dušo. Joleneinin telepatski glas je bio mekan, pun razumijevanja. U ranim danima prije nego sam srela tvog djeda, Beck i ja smo bili... bliski. Nije dugo potrajalo i nije bilo ozbiljno, ali je zakompliciralo stvari kad smo oboje sreli druge ljude. Dugo vremena je bio ljubomoran na tvog djeda. Ne govorim ti ovo da prekineš stvari s Knoxom. To su tvoji poslovi. Ali želim da budeš spremna na to kako će stvari biti teške neko vrijeme. To prođe s vremenom, ali još uvijek je teško. Nemoj se zavaravati i misliti kao to 'nije ništa važno'. To je sve što tražim.

Harper je klimnula. Hvala na savjetu, bako. Osjetivši Knoxov pogled, shvatila je da ju on znatiželjno gleda. “Sve u redu?”

139

Nagnuo se bliže, postavljajući ih u njihovu vlastitu malu kukuljicu.

“S kim si razgovarala?”

“Samo sam brbljala s Jolene.” Njegov je izraz lica postao očekujući; očito je čekao na nju da ponovi razgovor. “Ti si takvo prokleto zabadalo.”

Njegov je osmijeh bio nepokajnički.

Kao jučer, hrana je bila nevjerojatna. Samo par trenutaka nakon što su stolovi očišćeni, Knox se kraj nje okamenio. “Što je?”

“Zdravo Knox,” rekao je ljubazan glas. Isla. Kako divno.

“Isla,” on je jednostavno pozdravio.

Njene usne su se na trenutak stanjile prije nego su se razvukle u pristojan osmijeh dok je njen pogled prelazio preko svakog za stolom.

“Nadam se da ste svi uživali u obroku. Moram reći, Jolene, bila sam iznenađena što nam se tvoja obitelj pridružila ovaj vikend. Nisam mislila da će tvoja jazbina posebno brinuti oko izbora. Naposljetku, u prošlosti se nisi puno zamarala s političkim događajima.”

Jolenein osmijeh je pokazivao sve zube. “Kako da ovo propustimo?

Radujemo se gledati kako ćeš pasti i izgorjeti.” Da, njena baka nije imala tolerancije za Islu, jer je vjerovala da je kučka poslala mračne čarobnjake na Harper.

Islina ljubazna gluma je nestala. “Dobro bi ti bilo da se sjetiš kako su visoke šanse da ću uskoro biti autoritet nad tobom.” “'Visoke šanse' su možda malo preuveličavanje stvari.”

“Pretpostavljam da vjeruješ kako sad možeš uvrijediti bilo koga bez posljedica, jer si povezana s Knoxom preko njegovog sidra.”

“Barem priznaješ da sam ja njegovo sidro,” rekla je Harper, ne u potpunosti uvjerena da Isla u to iskreno vjeruje.

“Kao što sam rekla Knoxu kad smo ranije danas pričali u njegovom uredu, ako je on tako potpuno uvjeren da si ti njegovo sidro, to mora biti istina.”

Harper je klimnula. “Da, on nije onaj koji halucinira.”

S još jednim posljednjim lažnim osmijehom, Isla je krenula prema podijumu.

Podižući svoju flautu šampanjca, Harper je tiho rekla Knoxu, “Nisi spomenuo da te je Isla posjetila.”

“Bio sam smeten... drugim stvarima.”

Shvaćajući njegovu insinuaciju, frknula je.

“Jesi li još uvijek vlažna?”

140

Skoro se ugušila svojim pićem. “Naravno da nisam, suha sam kao kost.” On se samo tiho nasmijao. “Misliš li da je ona iskreno prihvatila kako ona nije tvoje sidro?”

“Sumnjam.” “Čini se kako je vrijeme da Isla ima svoj trenutak,” najavila je Jolene kad se vampirica/banshee naslonila na govornicu. Spustila se tišina, ali bila je to oprezna tišina.

“Dobra večer, svima,” rekla je Isla uz uljudan osmijeh. “Dugo sam vjerovala kako treba biti osnovno pravo za svakog demona da može utjecati na vlastiti život, zbog čega sam se teško borila da imamo ove izbore i omogućimo svakom demonu svoj glas u ovoj stvari.” Pogledala je u kameru kad je nastavila. "Mnogi od vas su već svjesni mog mišljenja kako će uspostavljanje piramidalne hijerarhije moći u Americi, koristiti našoj vrsti. Malden će vam reći da hijerarhijski sistem neće nikad uspjeti.”

Tiho se nasmijala. “Ali ovo je ista osoba koja je rekla da Podzemlje nikad neće biti uspješno, a pogledajte gdje smo svi mi sad.”

Ako ćemo pošteno, to je bila dobra poanta.

Zadovoljstvo joj je obasjalo lice. “Nema jače nadnaravne vrste od naše. Nijedne. Možemo se ponositi time i ponosimo se. Pa opet, naša vrsta podnosi više smrti od bilo koje druge vrste. Zašto? Jer nemamo zakone, nemamo ništa uspostavljeno što bi nam pružalo bilo kakvu zaštitu – niti od autsajdera, niti od nas samih.”

“Jazbine ciljaju jedna drugu u nadi da će povećati svoju moć. Radeći to, izazivaju patnju svojima. Kako nam to može koristiti? Koliko vas je izgubilo ljude do kojih vam je bilo stalo? Koliko vas je patilo zbog te pohlepe? Ne osjećam da mogu dozvoliti da se to nastavi, i teško mi je povjerovati da bilo tko od vas može prijeći preko toga.”

Da ne znam kako dobar lažljivac je ona, možda bih povjerovao tom poražavajućem izrazu na njenom licu, rekao je Knox. Zabrinjavalo ga je da će mnogi drugi povjerovati joj.

“Nisu samo lutalice i male jazbine ranjive,” nastavila je. “Svaki od nas je u slabijoj poziciji kad su u pitanju naši glavni neprijatelji – mračni čarobnjaci. Da li smo se ujedinili protiv njih? Ne. Primarni su previše zaposleni održavanjem svoje moći pa su slijepi na istinu. Učinili smo sami sebe lakom lovinom. Demoni nisu stvoreni da budu plijen. Mi smo grabežljivci od glave do pete. Pa ipak, ovo smo učinili nama samima.

Razdvojeni, mi smo ranjivi. Zajedno, mi smo snažni.”

Fokusirala se na kameru. “Ako me izaberete, postavit ću piramidalnu hijerarhiju sličnu rasporedu autoriteta koji postoji unutar svake jazbine. Ustav će se formirati koji će propisivati i ograničavati moć 141

i utjecaj svake razine unutar hijerarhije. Primarni će još uvijek imati moć, ali će također imati odredbe koje će ih sprječavati da ratuju međusobno.

Ovo će zaštititi sve vas.”

Ruka joj se skupila u šaku. “Naša vrsta treba Monarha koji će donijeti promjene, pronaći rješenja i dati jednaka prava svakom demonu.

Malden nam svima obećava glas, pa opet je njegova jazbina ukrala moje materijale za kampanju i uklonila ih iz svake ustanove u Podzemlju.” Šaputanja su se širila prostorijom, a ljutito rumenilo je ugrozilo Maldenove obraze. “To ne samo da oduzima moj glas, oduzima i vaše pravo da imate nepristrano mišljenje. On vam ne obećava glas. On vam obećava iluziju glasa.” Čak je i Harper mogla priznati da je toliko istina. “Što vam ja obećavam? Sigurnost. Garanciju da vas nitko više nikad neće ciljati, bez obzira što ste – lutalica, prosječni demon, Primarni. Ako me izaberete, izgradit ću Silu koja će nas štititi od mračnih čarobnjaka; Silu koja će uloviti i kazniti one koji su nam oduzeli naše prijatelje ili obitelji.

Pružit ću zaštitu lutalicama, koji imaju pravo biti bez jazbine i još uvijek imati zaštitu koja je svakom drugom demonu dana. Osigurat ću da jazbine više ne mogu terorizirati druge.”

“Ovo nije samo o izboru Monarha, ovo je o izboru kako naša vrsta želi živjeti. Nitko od nas ne želi da naša vrsta ostane plijen. Vi to možete promijeniti. Kako? Izborom Monarha; mojim izborom. Nadam se da ćete donijeti pravu odluku.”

“Ovo je bio pametan govor,” dozvolila je Jolene. “I to me brine.”

Isla se nasmiješila, uspravivši se. “Ako bilo tko ima ikakva pitanja, rado ću na njih odgovoriti.” Ženski Primarni je viknuo, “Zbog čega misliš da će hijerarhija biti bolja od toga da samo imamo Monarha?”

“Pogledajte vaše jazbine. Imate hijerarhiju unutar svake, zar ne? To pomaže u održavanju reda. Ljudi se osjećaju sigurno, jer znaju točno gdje im je mjesto. To pomaže demonima na najnižoj razini te hijerarhije da se osjećaju sigurni, jer znaju da su zaštićeni. Odredbe i pravila pomažu da se stvari glatko odvijaju. Sada, mi to nemamo.”

Nakratko je zavladala tišina prije nego je drugi glas upitao, “Kako bi izabrala gdje svaki Primarni postoji unutar takve hijerarhije?”

“Odluka bi se temeljila na njihovoj individualnoj razini moći.

Moraju biti dovoljno jaki da drže svoju poziciju.”

“Zašto?” drugi Primarni je upitao. “Obećavaš nam budućnost bez rata. Kakve ima veze mogu li zadržati svoj položaj?”

142

“Demoni poštuju moć,” odgovorila je, dok joj je nestrpljivost vrlo kratko zatreperila preko lica. “Primarni na visokoj razini će trebati poštovanje, koje osigurava da Primarni na razinama ispod njih shvate ozbiljno njihov autoritet.”

“Ali što s Primarnima za koje ti odlučiš da bi trebali biti na najnižim razinama?” dobacio je Malden. "Oni ne bi imali nikakve stvarne moći. Bilo bi samo pitanje vremena prije nego počnu izazivati Primarne na višim razinama u pokušaju da zbace jedni druge.”

“Oni bi trebali moju dozvolu za borbu; to bi bilo pisano pravilo.”

Jolene se narugala. “A mi bi trebali mahati tim papirom na jazbinu koja nas gnjavi i nadati se da će oni odustati?”

Islina čeljust se stegnula. “Ako Primarni uradi tako nešto, bit će teško kažnjen.”

“Ali šteta će već biti počinjena,” Malden je istaknuo.

“Da,” dozvolila je Isla, “ali kad jednom budu kažnjeni, ostatak naše vrste će jako oklijevati da to ponovi.”

“Ti kažeš da su male jazbine sada ranjive,” počeo je drugi Primarni.

“Tvoj plan – koji uključuje smještanje nas na niže razine – će nas jednostavno učiniti još ranjivijim.”

“Imali bi zaštitu viših razina.”

Isti Primarni se obratio svima kad je upitao, “Može li ijedan Primarni u ovoj prostoriji reći da nije kaznio pripadnika svoje Sile ili stražara zbog zlouporabe svoje moći nad drugim članom jazbine? Isto će se dogoditi svakom Primarnom ako se uspostavi hijerarhija,” rekao je Isli. “Ta moć će se zlouporabiti, a ranjivi će platiti zbog toga.”

Isla je zatresla svojom glavom. “Ako uvedemo moju hijerarhiju, imat ćemo bolji poredak, manje demona će biti ozlijeđeno i sigurnije ulice.

Dodatno, nećemo biti razdijeljeni. Bit ćemo učinkovito ujedinjeni. Zbog toga ćemo biti u dobrom položaju ako bi naše postojanje nekako bilo razotkriveno ljudima.”

Netko iz stražnjeg dijela prostorije je šmrknuo. “Puno smo puta bili otkriveni ljudima i rješavali smo to svaki put.”

“Da,” složio se Malden. “Ono što ja želim naglasiti je slijedeće: ako stvarno imaš toliko povjerenje u svoje planove, ne bi trebala pokušavati napadati moj karakter i moja obećanja izmišljanjem priča kako sam ja ukrao tvoje materijale.”

Promotrila ga je razočarano. “Ti i ja oboje znamo da je to istina.”

143

Raul je onda progovorio. “Postavio sam ovo pitanje jučer Maldenu, i upitat ću tebe istu stvar. Kako misliš vršiti svoj autoritet nad Primarnima koji su moćniji od tebe?”

“Ima malo Primarnih moćnijih od mene,” odgovorila je Isla arogantnim tonom. “U svakom slučaju, ne trebam biti moćnija od nekog da izvršavam autoritet.”

Raul se zakikotao. “Kako ćeš drugačije držati nekog kao što je Knox Thorne na uzdi? Ako ga pokušaš kazniti, on neće samo stajati i primiti to.

Osvetit će se.”

“Knox me nikad ne bi povrijedio.”

Harper se okrenula prema Knoxu. “Mislim da ona u to stvarno vjeruje.”

“On i ja se poznajemo dugo vremena,” Isla je nastavila. “Imamo previše obzira i poštovanja jedno za drugo da bi me on povrijedio.”

Raul je podigao obrvu na Knoxa.

“Je li to istina?”

“Ne bi mi se svidjelo povrijediti te,” Knox joj je rekao. “Ali zbog toga nisi sigurna od mene. I ja nikad neću dati tebi ili bilo kome drugom moć nada mnom.” Nikad u njegovom životu nitko neće ponovo imati kontrolu nad njim.

Od tog odgovora se Raul nasmiješio.

“Zamislimo da si izabrana, Isla. Ti si Monarh. On odbija učiniti što ti želiš. Dakle, što ćeš ti uraditi?”

Tvrda lica, ona je odgovorila.

“Kazniti ga, naravno.”

“Kako? Kako možeš očekivati da ćeš ga ti pobijediti?”

“Svi mi ovdje bi trebali stajati zajedno protiv bilo kakvog počinjenog zločina. To znači da bi se ujedinili protiv njega. Sumnjam da bi sve nas zajedno kao cjelinu, čak i Knox mogao pobijediti.”

“A što ako se mi ne želimo tebi pridružiti u suprotstavljanju njemu?” upitao je Primarni direktno iza Harper. “Što ako bi se mi radije brinuli za svoja jebena posla?” Neki su se tiho nasmijali na to.

“To bi se smatralo izdajom.”

Raul je uzdahnuo, odmahujući rukom. “Možda će javnost biti za tvoju hijerarhiju. Ali što se mene tiče, u njoj nema ničega realnog. Kao i Malden, zagrizla bi u više nego što možeš prožvakati.”

144

Prešla je jezikom preko svojih prednjih zubi. “Žao mi je što tako gledaš na stvari, Raul. Istina je da možemo ostaviti naše načine kakvi su sad. Ali onda bi ostali i naši problemi. Razmisli o tome.”

145

Postoje određeni tipovi ljudi koji su zanimljivi samo kad su pijani.

Dario je bio jedan od tih ljudi. Nažalost, nije bio pijan.

Dok je najbolje što je mogao uvjeravao Harper, da bi izbor Monarha koristio Americi, dobila je osjećaj kako se on nadao, kad bi uspio nju dobiti na svoju stranu, da bi time dobio Knoxa na svojoj strani. Frktaj. Nitko nije imao takav utjecaj na Knoxa. Idiot bi to trebao znati.

Pogledavajući prema recepciji, vidjela je da je Knox još uvijek tamo; prolazeći kroz papire s recepcionarom, koji je pojurio prema njima dok su izlazili iz restorana nedugo nakon Islinog govora. Knox ju je ostavio s Tannerom dok je brzo pomagao osoblju da nešto riješe. Dario je to vjerojatno vidio kao priliku da govori s Harper bez ometanja.

“Isla je bila u pravu kad je rekla da bi izbor Monarha donio neku vrstu reda,” rekao je Dario. “Ali, kao Malden, ona želi biti Monarh iz svih krivih razloga.”

“Je li tako?” Harperin nezainteresiran ton ga nije zbunio.

“Ono što oni žele nije red. To je moć. Ništa više, ništa manje.”

“Hmmm.”

“Oni nisu zainteresirani za dobrobit naše vrste. Sigurno to uviđaš.”

Uzdahnula je. “Da ti uštedim malo vremena, Dario i pojasnim ti da me ništa neće zagrijati za ideju postavljanja Monarha.”

“Onda ne uspijevaš vidjeti veću sliku.” Zakoračio je bliže njoj, preblizu. Kraj nje, Tanner je zarežao, ali činilo se da to Dario nije primijetio.

“Ti si pametna djevojka, Gđice Wallis. Mogu vidjeti taj oštar um točno tamo u vašim očima. Morate znati da je izbor Monarha put naprijed.”

Ispružio je svoju ruku. “Što kažete da vi i ja odemo do bara, raspraviti to još malo?”

“Zašto bi to uradili?”

Knoxov um je okrznuo njezin, donoseći šokantnu vibru crne ljubomore. Zašto je Dario tako blizu da te praktički dodiruje?

Samo pokušava dobiti moj glas. I nije joj se svidio optuživački ton Knoxovog glasa... kao da je ona očijukala sa seronjom ili nešto.

“Dario,” Knox je otezao kad su im se on i Levi pridružili. Knox se nije vratio i stao kraj nje. Umjesto toga je stao kraj Daria, ali njegova pažnja je bila na Harper – njegove zamišljene oči su blistale od ljubomore, posesivnosti i ljutnje.

146

Kad se Dario okrenuo licem prema Knoxu, odmah je zakoračio unatrag na njegov mračni izraz. “Samo sam razgovarao s tvojim sidrom.”

“Vidim to.” I trebalo je sve što je Knox imao da ne raspori šupka, pogotovo dok je njegova demonska grabežljiva posesivnost šibala kroz njega. Nije to bilo samo zato jer je Dario zarubio u Harperin osobni prostor. Bilo je to zato jer ne samo da je imao željan sjaj u njegovim očima, pohlepnu želju da posjeduje, već je Dario telepatski odašiljao jasno i glasno tu želju.

Knox je bio dovoljno moćan da pokupi odlutale misli i slike iz ljudskih umova ako njihovi štitovi nisu bili čvrsti. Dario je vrlo jasno zamišljao Harper golu ispod njega, njene noge omotane oko njega dok ju on jako jebe. Nije to bila slika koju je Knox želio u svojoj glavi.

Mogao je razumjeti Dariov nagon da ju ima. Harper je bila prelijepa, bez lukavstva, i tako rezervirana da je bila izazov svakom muškom demonu vrijednom svoje soli. Knox je uhvatio taj izazov. Ali ona je također bila njegova i... sad je Dario fantazirao kako ga ona cucla do kraja.

“Predložio sam da bi ona i ja mogli otići do bara na – ” “To se neće dogoditi,” Knox je grmio. “A neće ni ta sranja koja ti prolaze kroz glavu.”

Dario je problijedio. “Samo smo namjeravali razgovarati o izborima, to je sve.”

Knox je mogao osjetiti da se Dario trudi najbolje što može da očisti svoj um, zadrži svoje fantazije pod kontrolom, i potpuno se usredotoči na Knoxa. Ali, kao da je pritisak bio jednostavno previše za njega, Dariove fantazije su sve planule iz tog mentalnog stiska i bljesnule kroz njegovu glavu kao treperavi blok za crtanje: slike njega kako jebe Harper, kuša njenu pičkicu, veže ju, siše njene bradavice, kako ona jaše njega i kako ju prisiljava da puši njegov kurac... Bilo je to previše za Knoxa i bilo je to puno previše za njegovog demona.

Harper je u sebi opsovala kad su se Knoxove oči zacrnile. Nagnute glave, demon je polako napredovao prema Dariu kao kad se predator približava svom plijenu. Bijes koji je zračio iz njega je poslao peckavo shvaćanje niz njenu kralježnicu. Hej, samo zato što je znala da ju ne bi povrijedio nije značilo da nije bio strašan gad – pogotovo nakon što je sama vidjela što je točno sposoban učiniti nekome tko ga naljuti.

Dariu na čast, držao je svoje mjesto protiv te zastrašujuće prisutnosti. Nije imala pojma što se događa, ali mogla je osjetiti da je Knoxov demon bio ozbiljno nesretan.

147

“Vidim što želiš,” rekao je Dariu, koji je teško progutao. “Vidim sve.” Polako je zatresao glavom. “Ne možeš ju imati. Ona je moja.”

Pročišćavajući svoje grlo, Dario je klimnuo. “Razumijem.”

Da? Pa, bilo joj je drago da netko razumije, jer Harper je bila još uvijek malo zbunjena ovdje. Gledala je od jednog muškarca do drugog dok se Knoxov demon povlačio. “Stvarno se nadam da to nije bilo zbog mene.

Samo smo razgovarali o izborima.”

Knox se okrenuo prema njoj. “Stvarno?”

“Da, on misli da – ” Harper je skoro iskočila iz proklete kože kad je ledeno hladan vrh prsta lagano udario po njenom klitorisu. Ne, on nije to upravo uradio u javnosti! On nije upravo – Trznula se kad je isti vrh prsta okružio po njenom klitorisu, zagrijavajući i peckajući ga. Oh, kopile.

Dario se namrštio na nju. “Jesi li dobro?”

“Ne izgledaš baš najbolje, dušo,” komentirao je Knox, osiguravajući se da izgleda zabrinuto. “Obrazi su ti rumeni. Vjerojatno od sveg tog šampanjca.”

Ledeni prst je kliznuo kroz njene nabore, i Harper je morala prekrižiti koljena da ostane stajati. Prestani, prosiktala je. Knox nije prestao. Dok su on i Dario razgovarali, prst je ležerno klizio kroz njene nabore opet i opet, povremeno se zaustavljajući da se poigra njenim klitorisom. Nije znala kako nešto tako hladno može odašiljati takvu vrućinu. Ubit ću te zbog ovoga. Psihički prst je uronio u nju i nije mogla zadržati dahtaj. Čela zabrinuto naboranog, Knox se pomaknuo do nje. Prešao je rukom po njenoj kosi i niz njena leđa te zastao na njenoj guzici – nepogrješivo iskazivanje muške posesivnosti. “Možda bi trebala poći gore i prileći.”

Otrgnut ću ti kurac i – Drugi prst se pridružio prvom; radili su, rastezali i vrtjeli se. Unatoč njenim najboljim naporima da se nosi sa užitkom, njena koljena su popustila. Morala se uhvatiti za Knoxovu košulju za podršku.

On je ovio svoju ruku oko nje. “Čini se da te šampanjac definitivno dotukao. Dario, uživaj u večeri.” Nije bilo ni grama iskrenosti u posljednjim riječima. Knox ju je vodio do privatnog dizala koji će ih odvesti ravno na zadnji kat. Cijelo vrijeme, ti ledeni prsti su nastavili pumpati.

Ti jebenikurcoglavipsihopatskikučkinsine!

148

Jaki prodor tih prstiju istrgnuo je dahtaj iz nje. U tom trenutku, njena pičkica je gorjela i pulsirala – trebala ga je tako jako da samo što nije jecala.

Ali on je bio kreten.

Kad su Levi i Tanner zakoračili prema dizalu, Knox je zatresao glavom. “Idite stepenicama.” Stražari su klimnuli, uz znalački osmijeh.

Onog trenutka kad su se vrata zatvorila, okrenula se režeći na Knoxa. Prije nego je mogla izustiti i riječ, njegova usta su se razbila o njena i njegov jezik uletio unutra. Poljubac je bio dominantan, posesivan i razarajući. Snažno ju je nabio o zid, istjeravši joj zrak iz pluća. Njegove su ruke okovale njena zapešća i držale ih visoko iznad njene glave – cijelo vrijeme, psihički prsti su nastavili dovoditi ju do ruba ludila.

Knox joj je udarcem raširio noge i prikucao ju donjim dijelom svoga tijela. “Pogledaj me.” Kad je to uradila, njene su se oči promijenile iz boje jantara u zlatnu; gorjele su sirovom potrebom od koje mu se stomak okrenuo. Jebeno je izgarao za njom. Bio je tvrd i bolan, žudio je biti u njoj, da osjeti kako ga njezina pičkica steže i cijedi. Ali ne još.

Kako su prsti uhvatili svoj ritam, Harper je stenjala i jako ugrizla svoju usnicu. Nesposobnost da se pomakne, izvije u prodore, samo je povećala njenu frustraciju. Ali nije se borila s njim, znajući iz iskustva da će sadistički gad usporiti, kako bi ju kaznio ako ga ne pusti da on vodi.

“Dobra djevojka, izdrži.” Povećavajući ritam prodora da ju nagradi, Knox je sisao njenu ušnu školjku. “Jesi li znala da ako bih sad prestao, ostala bi ovako? Ne bi mogla dovesti sebe do orgazma. Ne bi bilo važno kako jako ili koliko puta bi jebala samu sebe svojim prstima, ne bi bilo važno da se obratiš nekom drugom – što ti ne bi, jer bih ja jebeno ubio sve njih što su se samo usudili dirnuti ono što je moje.” Zurio je u oči zamućene požudom. “Samo ja mogu ukloniti tu bol kad ju jednom stavim tamo, Harper. Samo ja.”

“Knox, ja sam stvarno, stvarno blizu svršavanja.” U tom trenutku, stigli su na zadnji kat. Njegova ruka je izletjela i pritisnula dugme za hitne slučajeve, prije nego su se vrata otvorila. Onda su hladni, razdirući prsti nestali, pogoršavajući žestok bol u njoj. “Ne!” jecala je.

“Reci mi da želiš moj kurac u sebi.” Prkos je buknuo u njenom izrazu. On je izvio obrvu. “Ako ga želiš, moraš mi reći.”

Polizala je svoje usne. “Želim tvoj kurac u meni.”

Ogulio je njenu haljinu s nje, podigao ju i otkopčao svoj zaporak dok je ona omotala svoje udove oko njega. “Jesi li zaštićena?” tutnjao je.

Klimnula je. Demoni su izmislili kontracepcijske pilule prije ljudi.

149

“Dobro. Želim ispaliti svoju spermu u tebi. Želim da ona kaplje iz tebe.” Zabio se u nju, stenjući kad se njena pičkica zatvorila oko njega kao stega. “Volim što si tako jebeno vlažna za mene.” Opet se zabio u nju. “I volim biti u ovoj pičkici. Tijesnoj. Vrućoj. Glatkoj. I mojoj.”

Harper se držala za njega dok se on brutalno nabijao u nju divljim ritmom – uzimajući sve, zahtijevajući sve. Ona je bila tako vruća i hiperosjetljiva unutra, a on je bio tako velik da je trebalo biti bolno, ali ništa nije nikad imalo bolji osjećaj od njegova kurca kako ju rasteže, puni do pucanja.

“Reci mi da pripadaš meni, Harper,” on je režao. Oči su joj se suzile.

“Reci to.”

Frknula je. “Ti sad navaljuješ.” On se umirio, zakucavajući ju svojim mračnim senzualnim pogledom koji je iznenada svjetlucao od opasnosti i opreza. Ona se instinktivno smrzla.

“Reci to,” grmio je, dominantnog i neumoljivog tona.

“Ja sam tvoje sidro, tako da imaš neka prava na mene,” popustila je.

“Ali ja pripadam sebi.” Nasmiješio se iskrivljeno, ali to ju nije opustilo – nije bilo ništa uvjeravajuće u tom osmijehu.

Knox je gurnuo svoj kurac u nju jednom, dvaput. “Oh, tako si u krivu, dušo.” Riječi su bile nježne, ali uporne. “Ti pripadaš meni.”

Zatresla je glavom. “Ti ćeš me se odreći.” On neće imati izbora jednom kad njegov demon izgubi zanimanje. Ali odlučnost je bila iznenada urezana u svaku liniju njegova lica.

“Ne.” Još jednom je uronio duboko. “Neću.”

“Tvoj demon će te natjerati da to uradiš.” Teško je progutala kad su mu se oči zacrnile.

“Ne, mala sfingo,” odbio je taj poznati glas bez emocija. “Ti si naša.”

Počeo se nemilosrdno nabijati u nju grozničavim ritmom. Na nekoliko je trenutaka Knox ponovno uspostavio kontrolu, stenjući kako je bila vruća, kako je njena pičkica stvorena za njega. Onda se demon vratio, ulazeći tako duboko unutar nje da je znala kako je u njenoj maternici. Opet i opet, oni su se mijenjali, tako da su ju zvjerski jebali oboje, Knox i njegov demon. Nijedan joj nije pružio nikakvo olakšanje.

Kad se njena pičkica stegla i zatreperila oko njegova kurca, Knox je znao da će svršiti. “Čekaj,” naredio je.

“Ne mogu,” jecala je.

Ali znao je da hoće; uvijek jest. Čak i kad je promijenio svoj nagib, pogađajući njeno slatko mjesto, suzdržavala se za njega. “Dobra djevojka.

Možeš sad svršiti.” Zarežao je duboko u svom grlu kad se njena vatreno 150

vruća pičkica stegnula i namreškala oko njega kad je svršila, vrišteći. “Jebi ga.” Nabio je svoj kurac duboko i eksplodirao, ispaljujući mlaz za mlazom sperme u njoj.

Zatvorenih očiju, objesila se preko njega dok su podrhtavanja razbijala njeno tijelo. Knox je pritisnuo dugme za hitne slučajeve da oslobodi dizalo i onda se teleportirao u spavaću sobu njihova hotelskog apartmana. Njegova mala sfinga je bila tako uništena da ju čak ni lizanje plamenova po njenoj koži nije uznemirilo.

Pažljivo, polegnuo ju je na krevet i uklonio njenu odjeću prije nego je skinuo svoju i smjestio se kraj nje. Drhtaji su ju još potresali, ali dahtanje se smanjilo. Kad je njegova ruka skliznula oko nje i privukla ju njemu, otvorila je oči koje su sad bile boje zelene džungle.

“Zašto imam osjećaj da je incident javnog jebanja psihičkim prstima bio izazvan Dariovim mislima?” upitala je.

“Zato jer je bio.”

Njeno čelo se naboralo. “Zbunjena sam.”

Igrajući se njenom ogrlicom, objasnio je. “Nije mi se svidjelo vidjeti ga tako blizu tebi. Bilo je dovoljno loše što te promatrao i ogledavao cijelu večer.” Njegovo mrštenje se produbilo. “Ti nikad ne primjećuješ kad muškarci zure u tebe, ali vjeruj mi, zure.” Povukao je rukom niz njena leđa. “Ali pokupio sam neke njegove misli. Zamišljao je tebe i njega u nekim vrlo – ” “La, la, la, nemoj mi reći, ne želim znati.” Stresla se, uopće ju nije uzbudila pomisao da ju Dario na bilo koji način dodiruje. “Pa, zašto sam onda ja dobila seksualno mučenje?”

“Podsjećao sam te da si ti moja.” Zakopao je ruku u njenu kosu, volio je njen voćni miris i svileni osjećaj. “Nisam naviknut biti posesivan na drugu osobu. To je također vrlo novo i mom demonu. Nijedan od nas još nije dobar u suočavanju s tim. Dolje, htio sam raščetvoriti Daria. Moj je demon više naginjao tome da ga na mjestu živog spali. Jedini razlog što se suzdržavao je bio taj što Dario nije osporavao njegovo pravo na tebe.”

“Njegovo pravo na mene?”

“Nisi to još shvatila? Želi te zadržati. Želi te uzeti za družicu.”

Bilo je tek tada, kad je sreća prijetila da će provaliti kroz nju, da je Harper shvatila kako je otišla i uradila ono čega se uvijek bojala: pala je na demona. Teško pala. Tehnički, zbog toga je trebala željeti pobjeći. Ipak, nije, jer je željela više njega nego što je htjela sebe zaštititi. Pa zašto ju onda nije ispunila sreća na pomisao da i on isto osjeća? Ona općenito nije

151

vjerovala nijednoj situaciji gdje bi dobila što je htjela. U njenom iskustvu, ako se činilo predobro da bi bilo istina, nije sve bilo istina.

“Uvijek tako oprezna,” Knox će zamišljeno, osmjehnuvši se.

“Pogledaj to s mog stajališta. Uvijek si bio vrlo jasan da će tvoj demon brzo izgubiti zanimanje. Sad govoriš da želi da ostanem.”

“Ne samo da 'ostaneš'. Želi te zadržati. Prikupiti. Posjedovati.” Biće unutar svakog demona nije bilo sposobno mariti za druge; nije imalo emocionalne kapacitete za to. Ali kad bi postalo čvrsto vezano za osobu kao što je Knoxov demon bio sad za Harper, htjelo ih je posjedovati – i nikad ih pustiti. “Uvijek je bio posesivan na tebe. Tako posesivan da te žigosao. Dvaput. Ali dolje, dubina njegovog posesivnog bijesa me iznenadila. Onda sam osjetio što je izgradilo tu posesivnost do takvog nivoa, što ju je hranilo. I razumio sam.”

“Dobro, jer ja nemam pojma o čemu govoriš.”

“Dala si mu ono što mu nitko drugi nikad nije dao: potpuno prihvaćanje.”

“Ali tvoji stražari – ” “Su odani meni, ali tu je još uvijek taj oprez od mene i mog demona.

I treba ga biti. Pametni su da nas se boje. Ali ti... ti vjeruješ da te nikad neće povrijediti, vjeruješ mu da to nikad neće uraditi, i prihvaćaš ga unatoč svom strahu.” Gledala ga je kako priziva plamenove pakla, gledala kako uništava dva čarobnjaka. Ali nije ustuknula, iako je bilo straha u njenim očima i mirisu. Demonu se obično sviđao miris straha, ali nije mu se svidjela njegova mrlja u Harper. “I iako te malo prestrašio dolje svojom ljubomorom, nisi ga odbila maloprije. Uradivši sve to, zapečatila si svoju sudbinu. On te zadržava.”

“Znaš, moguće je da je ovo zato jer sam tvoje sidro. Demon bi mogao biti malo zbunjen – ” Knox je zatresao glavom. “On ne razmišlja o seksu na istoj razini na kojoj misli o sidru. Demonu, prva stvar je osnovna potreba, a druga je psihička potreba. Ova privrženost koju je formirao prema tebi nije o potrebama, nego je o tebi.” Zataknuo joj je kosu iza uha. “Moj je demon tako moćan da svakog smatra plijenom. Dijelom zbog toga se vrlo brzo dosađuje, ali to ga također čini i usamljenim.”

“Kad demon proganja ženu, to je više zbog osvajanja. On ne misli da je ijedna žena jedinstvena, one su promjenjive oko toga. A on čita ljude tako dobro da mu je svatko predvidljiv. Ali ti... nikad ne zna što ćeš slijedeće reći ili učiniti. Ti ne samo da većinom frkćeš na moju silovitu

152

osobnost, ti se suprotstavljaš demonu ako misliš da previše navaljuje. Ti ga intrigiraš i prihvaćaš. Kao što sam rekao, zapečatila si svoju sudbinu.”

Bilo je to baš dobro što ju je njegov demon htio zadržati i uzeti za družicu, ali... “Što je s tobom? Što ti želiš?”

“Ja nisam dobar izbor za tebe, Harper.” Neće joj lagati. “Nema puno dobrog u meni.” Kad ga je ona pogledala kao da bi se mogla prepirati, rekao je, “Ja ne omalovažam samog sebe, ja sam realist. Istina je da sam lukav i proračunat kao što kažu. Manipuliram, povrjeđujem i uništavam da bih dobio što želim. Vidjela si za što sam sposoban. Možeš zamisliti kakvu štetu i bol mogu uzrokovati. Tebe nikad neću povrijediti, ali jesam i hoću povrijediti druge, ako i kad to budem morao. Uvijek ću biti nemilosrdan i sve kontrolirati. Možeš proći bolje. Ali... prekasno je za tebe.

Rekao sam ti prije, ti pripadaš meni. Neću te pustiti.”

To nije bilo zato jer je ona bila njegovo sidro, bilo je to zato jer je bila Harper. Uvijek je smatrao samog sebe previše emocionalno odvojenim da bi ikad htio družicu. Posebno otkad je bio tako nemiran i nezadovoljan unatoč tome što je imao sve što je želio... ili je možda to bilo zbog toga što je imao sve što je želio. Činjenica je bila da je on bio jednako vezan uz Harper kao i njegov demon. Niti on niti grabežljivac u njemu nije bio voljan odustati od nje. “Nema povratka.”

Kad se on nagnuo da poliže žig koji je okruživao njenu dojku, ona je upitala, “Nećeš pitati mene što ja želim?”

“Ne.” Učvrstio se na njenu bradavicu, jako sisajući. “To nije važno.”

“Kako to misliš nije važno?”

Nasmiješio se na njen bodljikav ton. “Ti znaš kako naša vrsta funkcionira. Oni nikad ne odustaju od onoga što je njihovo. Da li iskreno misliš da ću odustati zbog bilo čega što bi ti rekla?”

“Je li ti palo na pamet da ja možda ne želim otići?”

Ne zapravo. Njegova mala sfinga je imala puno problema. “Da li mi ti govoriš da ćeš, bar jednom, prihvatiti zahtjev na tebe bez borbe? Da me želiš kao svog partnera?”

“Pa, da. Ne mogu se baš boriti kad smo ja i moj demon jednako ludi za tobom i tvojim, mogu li?” Iskrivljen osmijeh koji bi joj uvijek zagrijao krv je izronio na njegovom licu.

“Ne, ne možeš.” Prevrnuo ju je na leđa, digao jednu nogu i zabio se duboko. “Sve moje.”

153

Ako je jedna stvar mogla zasrati Knoxovo raspoloženje, bilo je to izaći ispod tuša i čuti kako se Harper svađa s iritantnim jebačem preko mobitela. 'Royce Glodavac', kako ga je Khloë zvala. Knox je mislio kako je to točan opis. Čovjek je bio uporan u slanju Harper ispričavajućih sms poruka koje je ona odsječno ignorirala. Ali čini se da tihi postupak nije funkcionirao, jer ju je on opet gnjavio. S čovjekom se definitivno trebalo pozabaviti.

Kad je završila poziv i okrenula se Knoxu, zagonetnog izraza lica, on je promumljao, “Čovjek?”

Harper je klimnula. “Rekla sam mu da vjerojatno griješi ali... kaže da su zmije ispred mog stana.”

Ništa što je mogla izgovoriti ne bi jače šokiralo Knoxa. “Tamo su, što?”

“Moram otići tamo.”

Par minuta kasnije, Levi ih je odvezao zajedno s Tannerom, do njenog stana. Kad su se vani parkirali i ona letimice ugledala zmije egzotičnog izgleda kako klize preko njenih ulaznih vrata, zadrhtala je. “To je jednostavno čudno.”

Royce, koji se naslanjao na, po svoj prilici, njegov auto, je pojurio prema njima kad su izašli iz Bentleya. “Rekao sam ti da ne lažem. Hoćemo li zvati deratizatore?”

Knox je pogledom otpustio čovjeka. “Mi ćemo se dalje pobrinuti za stvari. Ti možeš ići.”

Royce se narogušio. “Ostajem.”

Knox je zaškrgutao zubima. Kad bi imali vremena za ova sranja, rado bi se pozabavio idiotom. Sada, imali su važnijih stvari. “Odlazite, Gdine Yardley.”

“Nemojte misliti da mi možete govoriti što da radim.” Royce je stegnuo svoje šake. “Nisam glup, znam da spavate s Harper. Ali također znam da to neće potrajati. Imate reputaciju igrača. On nije ozbiljan u vezi tebe, Harper. Sve što sam pročitao o njemu kaže da on nikad nije bio u pravoj vezi i niti ne želi jednu. On te samo iskorištava.”

Tanner je zarežao. “Okej, ti stvarno moraš otići.”

“Ne, Harper je – ” “Moja,” izjavio je svileno Knox, gurajući se u čovjekov osobni prostor dok nisu bili nos uz nos. “To znači da joj ti nisi nitko i ona je nitko tebi. Jesmo se razumjeli?”

154

Harper je krenula govoriti, da kaže Royceu neka ode, ali Levi je brzo odmahnuo glavom. Razumjela je. Knox je morao isporučiti svoje upozorenje. Bila je to muška stvar.

“Odbacit ćeš ju za tjedan dana. Ja sam onaj koji ju voli.” Ignorirajući Harperin frktaj, Royce je nastavio, “Da ja nisam zabrljao i da me ona nije ostavila – ” “Ja bih ti ju oduzeo,” završio je Knox. Nije lagao. Progonio bi Harper bila ona sama ili ne; učinio bi sve što bi bilo potrebno da ju odmami od čovjeka ispred njega. “Kao što sam rekao, ona je moja. Ti ćeš prestati zvati ju, prestati slati joj poruke, prestati ju gnjaviti na poslu, i prestati pojavljivati se u njenom stanu. Ili život za tebe može postati vrlo, vrlo težak.”

“Da li vi to meni prijetite?”

“Ne sviđaju mi se retorička pitanja.” Knoxov demon je bio opasno blizu izranjanja, uznemiren s oboje i čovjekom i neposrednom prijetnjom Harper. Demonov bijes se uvukao u njegov ton i izraz lica kad je Knox dodao, “Jednostavnim riječima, ako odmah ne odeš, pretvorit ću tvoj život u pakao na način koji ne možeš niti zamisliti. Vjeruj mi, ne želiš to.” Štogod je Royce ugledao u Knoxovim očima, natjeralo ga je da problijedi i korakne unatrag. Knox je kosim očima pogledao Levija.

Razumijevajući, stražar je požurio čovjeka do njegovog vozila. Royce je malo bjesnio kako ga maltretiraju, ali napokon je odjurio u svom autu.

Knox je prepleo svoje prste kroz Harperine dok ju je vodio prema njenom stanu. “On je gubitak kože, Harper. Ne razumijem što si vidjela u njemu.”

“Ni ja. Ali više me zbunjuje ovo.” Kad su stali ispred njenih vrata, rekla je, “Mislim, kakav zajeb? Zašto bi - ?” Zmija se namotala i lansirala na Harper brzinom koja ju je šokirala. “Sranje!” Ruka je izletjela i uhvatila ju prije nego ju je mogla doseći. Paklena vatra je pojurila iz Knoxove ruke da proguta zmijsko tijelo. Onda je nije bilo; potpuno je nestala. “Um. Hvala.”

“Vidio sam ovo prije. Zmije nisu stvarne. Možemo ih dodirnuti i one mogu ugristi. Ali one nisu životinje, one su dio čarolije. Raspleti čaroliju i one nestaju.”

“Mračni čarobnjaci opet na djelu,” progunđao je Tanner, isijavajući više zaštitničke energije nego inače dok je stajao kraj Harper – vjerojatno jer je Knox u Bentleyu, objavio njemu i Leviju da me uzeo za svoju družicu.

Nijedan se stražar nije činio previše iznenađen.

155

Harper se okrenula prema Knoxu. “Rekao si da je ovo čarolija.

Kakva vrsta čarolije? Mislim, koja joj je svrha? Da me spriječi da uđem unutra?”

“Namjera nije da te zadrži izvan tvog stana,” rekao je Knox, 'osjećajući' energiju čarolije i 'čitajući' ju. “Unutra ima još zmija. Sve otrovne i u agresivnom stanju. Njihov otrov je nadnaravan i ima samo jednu svrhu.” “Što radi?” upitao je Levi.

“Kvari,” odgovorio je Knox. “Štogod one ugrizu će propasti, istrunuti i razgraditi se u pepeo.”

Harper je zinula. “Da li ti to govoriš da ako njihov otrov dodirne bilo koju od mojih stvari, ona će se u osnovi, smrviti u ništa?”

“Da. Ali njihova meta si ti.”

Kao dokaz tome, još jedna zmija se lansirala na nju. Tanner je uhvatio ovu i oštro ju presavio unatrag, lomeći joj vrat. Ooookej.

“Oh moj Bože!” povikao je ženski glas iza njih dok je Levi uništavao posljednje dvije zmije malim loptama paklene vatre.

Okrećući se, Harper je trepnula. Ovo je očito bio dan za iznenađenja.

Knox i njegovi stražari su se svi smjestili ispred nje.

Knox je sumnjičavo upitao, “Što ti radiš ovdje, Carla?” Žena je skupila ruke ispred sebe dok je polako hodala naprijed, plešući uznemirenim pogledom od Knoxa do mjesta gdje su jednom bile zmije. “Ja, um, htjela sam razgovarati s Harper. Larkin mi nije htjela reći gdje je ona – samo da nije u hotelu. Mislila sam da je možda otišla kući.”

Knox je suzio svoje oči. “Je li tako?”

“Od kud su se zmije stvorile?”

“Sad, to je vrlo dobro pitanje.”

Carla se zateturala prije nego se naglo zaustavila. “Ti sumnjaš na mene?”

Više zainteresirana za sitnicu kao što je čarolija bačena na njen dom, Harper je upitala Knoxa, “Možeš li razjasniti čaroliju?”

On je zatresao glavom. “Samo drugi čarobnjak ili incantor to može uraditi.” Incantori su bili demoni koji su mogli upotrebljavati magiju.

“Znam par incantora,” rekao je Levi. “Mogu nazvati jednog, neka ona dođe ovamo. Ona bi trebala moći razumjeti i rasplesti niti čarolije.”

“Učini to.” Knox je omotao ruku oko Harper. “Hajde, idemo.”

Kad je Tanner otvorio stražnja vrata Bentleya, Carla je zakoračila naprijed. “Čekaj, Harper, ja – nadala sam se da bi mogli popričati. Samo na minutu. Molim te?”

156

Harper je nagnula glavu. “Zašto? Želiš se pomiriti sa mnom kako bi bila sigurna da neću tražiti od Knoxa da te izbaci iz jazbine? Ili paničariš da ću izbrbljati o našem dijeljenju DNA tvojoj obitelji?”

Carlina ramena su se objesila. Izgledala je poraženo i povrijeđeno.

“Trebala sam znati da ovo nema smisla. Vragolani su te sasvim okrenuli protiv mene.”

Harper je šmrknula. “Oh ne, Carla, ti si to uradila sasvim sama.”

Harper je uskočila u Bentley, ispuhujući dugačak dah. Kakav jebeni dan.

Kliznuvši blizu nje, Knox je provukao prstima kroz njenu kosu kako se auto počeo kretati. “Jesi okej?”

“Ne, ljuta sam. Kao da već nije dovoljno loše što me netko želi mrtvu, imala sam puno sentimentalnih stvari u svom stanu iz svih mjesta gdje sam bila. Najvjerojatnije je većina toga sad pepeo. Morat ću kupiti novi namještaj i – ” “Ne, nećeš. Živjet ćeš sa mnom.”

Njene obrve su poletjele. “Stvarno?”

Ovio je svoju ruku čvrsto oko njene čeljusti. “Ako misliš da ću pustiti svoju družicu da živi odvojeno od mene, razmisli ponovo.”

“Kako šarmantno.” Ignorirala je Tannerovo kikotanje.

Knox je kliznuo rukom sa njene čeljusti na njen vrat. “Nema smisla da živimo odvojeno.”

“Hmm.” “A ti voliš palaču.”

Prisilila se šmrknuti, iako je to bila potpuna istina. “Otkud ti ta ideja?”

“Opustiš se kad si tamo.”

To je također bilo sasvim istinito. Osjećala se sigurno tamo. Ne zato jer je imalo vrhunske mjere osiguranja, već zato što je u tom mjestu bila neočekivana odmorna atmosfera koja je dozvoljavala osobi da se opusti.

Megina vesela narav i fantastično kuhanje su vjerojatno pomogli s tim, baš kao i Danova urođena pozitivnost. Harper se nije mogla zaustaviti da ne upija sve to. Ipak, slegnula je ramenima, pokušavajući izgledati nemarno.

“Imaš lijepu kupaonicu.” Vrlo dekadentna kupaonica koja je imala veliku, okruglu kadu od crnog granita s mlaznicama jacuzzija.

Knox je krenuo opet govoriti, ali se zaustavio kad mu je Levi rekao, Carla plače. Mislim da očekuje kako ću ju zagrliti.

Ignoriraj glumačku točku 'sirota ja'.

Jesam, ali nešto je rekla što bi te moglo zanimati da čuješ. Ona tvrdi da se Kendra provezla kraj nje dok je ona dolazila ovamo. Sad, što bi Kendra radila dolje u ovim dijelovima grada?

157

Da, što bi Kendra radila tamo? Poslat ću Keenana da mi ju dovede.

“Je li to bio Levi? Carla je prevelik gnjavež za njega?” upitala je Harper uz mali osmijeh.

Knox ju je pogledao. “Da, bio je to Levi.”

Njegov ton je bio... pogrešan. “Nešto nije u redu?” Napela se od njegova oklijevanja. “Nemoj lagati.”

“Carla je rekla Leviju da se provezla kraj Kendre na putu do tvog stana.” Keenan, pronađi Kendru i dovedi ju u kućicu za čamce. Zgrada je bila na istom imanju kao i palača.

Hoću, Keenan je odgovorio.

Harper se zamišljeno namrštila. “Čudno da bi Kendra bila u Sjevernom Las Vegasu. Smatra da su to mjesto i svi u njemu vrlo ispod nje. Ali ako misliš da je ona imala nešto s onim zmijama, ja stvarno sumnjam u to.”

“Zašto?”

“Puno sam razmišljala o stvarima koje se događaju, i kako točno svaki od osumnjičenih djeluje. Kendra ima ozbiljnih problema sa mnom – to se ne može poreći. I izgleda kako ona misli da se nekako natječemo u životu. Ali točno zbog toga mislim da ako je ona nešto učinila, htjela bi da ja nedvojbeno znam da je to bila ona. Htjela bi da ja znam kako je ona pametna, da je ona pobijedila. Ne mislim da bi se ona skrivala iza prinuda i mračnih čarobnjaka.”

“Morala bi ako bi htjela živjeti,” Knox je istaknuo. “Ona zna da je ubiti tebe smrtna presuda jednostavno zato jer si ti moje sidro.” Pitao se kako će Kendra primiti vijesti da je Harper također i njegova družica.

“Možda. Ali mogla je i Carla lagati da je vidjela Kendru samo da prebaci sumnju na nekog drugog. Nemoj zanemariti tu mogućnost.”

“Neću,” uvjeravao ju je. Ipak, Carla je njemu bila najmanje sumnjiva.

Harper je nesumnjivo bila prijetnja Carlinom svijetu, i postojala je mogućnost da ljudi, tako znatiželjni oko Harper, otkriju Carlinu vezu s njom. Ali bilo je lakših načina da se žena nosi s time nego da se riješi Harper. Mogla je popraviti štetu i pomiriti se s Harper tako da ako se istina sazna, Carla može glumiti majku punu žaljenja koja voli svoje dijete.

Ispostavilo se da je, prilaskom Harper, to i bio njezin plan.

Isla i Kendra su imale više razloga željeti Harper mrtvu. Obje su joj zamjerale jer su obje vjerovale kako ona ima nešto što je trebalo biti njihovo – u Islinom slučaju, njeno sidro; u Kendrinom slučaju, njenog oca.

Isla je bila hladna i lukava i ne bi joj ništa značilo riješiti se Harper. Kendra je bila ljuta, ljubomorna, pakosna i ogorčena; to je bila loša kombinacija 158

koja je mogla navesti nekog da učini okrutne stvari, uključujući ubijanje svoje polu-sestre jer je imala sve što ona nije.

Jedna je stvar bila sigurna: Tkogod je ciljao njegovu družicu će uskoro upoznati bol kao nijednu drugu.

159

Harper je bila iznenađena kad se Tanner parkirao ispred palače, jer je očekivala da će otići ravno u Podzemlje. Kao i obično, Dan je pozdravio Harper širokim osmijehom kad je otvorio ulazna vrata. “Dobro vas je opet vidjeti, Gđice Wallis.”

“Hvala.” Još uvijek se nije najbolje nosila s uljudnošću. “Jedno pitanje,” rekla je Knoxu dok ju je vodio kroz palaču. “Zašto smo došli ovamo umjesto povratka u hotel?” Dario će imati kasnije svoj govor.

Knox ju je uveo u svoju kupaonicu, a ona je dahnula. “Tražio sam od Meg da ti priredi kupku.” Meg je očito sama odlučila dodati svijeće s mirisom jasmina i čašu crvenog vina.

“Nije da nisam željna uskočiti u tu stvar, ali... zašto?”

Povukavši ju ravno nasuprot njega, utisnuo je dugotrajan poljubac na njena usta. “Uzrujana si.” Ona to nije pokazivala, ali on je dobro znao da ju je povrijedila ideja kako ju možda vlastita majka želi mrtvu. “Kao što sam prije napomenuo, ti se ovdje opustiš.” A on se želio pobrinuti za nju.

Ali ona je bila tako prokleto samo-dostatna, tako naviknuta da se može osloniti samo na samu sebe, da je uvijek postajala malo nezgrapna kad se on pokušavao brinuti o njoj. Nije sasvim znala kako se postaviti. Gledao je mnoštvo emocija kako se mijenjaju na njenom licu dok je potiskivala nespretnost, kružeći ramenima kako bi otjerala napetost.

“Hvala ti,” napokon je rekla.

On se zabavljeno nasmiješio. “Teško, nije li?”

Rugajući se, uputila mu je mrki pogled koji se pretvorio u grimasu.

“Sranje, nisam ponijela ništa od svoje odjeće sa mnom.”

“Imaš odjeće ovdje.”

“Misliš sve one skupe dizajnerske stvari koje si kupio, a koje sam ti rekla da ih vratiš?”

“To je samo odjeća, Harper.” Prije nego je mogla pobjesnjeti, usisao je njenu donju usnu u svoja usta. “Saslušaj me sad, jer ovo je važno. Znam da se osjećaš neugodno zbog ovog i razumijem zašto, ali ja ću ti kupovati stvari. Ja ću te razmaziti. Ja ću se pobrinuti za tebe kad to budeš trebala. Jer ja to želim. Jer ti to zaslužuješ. Jer to partneri rade. Odbijanje stvari koje ti dajem jako nalikuje odguravanju mene.”

“Ti znaš da ja to ne pokušavam.”

160

“Znam to i zato se ne ljutim. Ne bi ti se svidjelo ako bi se zbog nečeg što sam ja uradio, osjećala kao da te držim na odstojanju.”

“Ali ti mene držiš na odstojanju. Vrlo si šutljiv o svojoj prošlosti i o tome što ti jesi. Razumijem,” brzo ga je razuvjerila. “Stvarno razumijem.

To nije ništa osobno, ti si samo tako naviknut čuvati tajne da ti je nelagodno dijeliti, a nije da su tvoje tajne male. Ali ne možeš nekoga zvati svojom družicom i skrivati važne stvari od nje. Ne kažem da moraš proliti sve što imaš ovdje i sad. Ne bih to tražila od tebe. Ali ako ćemo stvarno nešto izgraditi, morat ćeš nešto malo i podijeliti.”

Zvučalo je tako jednostavno, ali Knox je znao da neće ni približno biti tako. Njegova je prošlost bila mračna kao i istina o tome što je on. Ona je bila dovoljno jaka da se nosi s oboje, ali on nije htio da ona to mora – i nije htio riskirati da ona ode. Pa ipak, bila je u pravu; moralo je biti iskrenosti među njima.

“Pokušat ću dijeliti ako ti pokušaš prihvaćati stvari od mene.”

“Kompromis,” otezala je. “U redu, pokušat ću.”

“Dobra djevojka.”

Knox, počeo je Keenan, ovdje smo.

Naći ćemo se u kućici za čamce.

“Opet Levi?” upitala je, osjećajući telepatsku razmjenu. “Je li incantor stigao da poništi čaroliju?”

“Ne, bio je to Keenan.” Poslije jednog zadnjeg poljupca, Knox ju je pustio. “Uživaj u svojoj kupki, vraćam se uskoro.”

“Sjećaš se onog malog razgovora kojeg smo upravo imali o tajnama i kompromisima?”

Njegov se demon tiho nasmijao, čudno oduševljen njenom mudrošću umjesto da bude uzrujan činjenicom da joj nikad ništa ne promakne. Knox je uzdahnuo. “Rekao sam mu da dovede Kendru ovamo.

Oni su u kućici za čamce.”

“Namjeravaš ju ispitivati.”

“Naravno.”

“Ali ne želiš da ja budem tamo.”

“Kad je jednom Jolene istaknula kako je Kendra vjerojatno tvoja polu-sestra, jesi li se osjećala loše što si joj uzrokovala bol do dna duše?”

On je već znao odgovor. Harper je imala tvrdu vanjštinu, ali unutra je bila mekana.

“Malo,” priznala je. “Mi emocionalno nismo sestre, nemamo vezu.

Ali... ” “Možda ću ju morati povrijediti, Harper. Ne želim da to vidiš.”

161

Harper je provukla ruku kroz svoju kosu. “Ja stvarno ne mislim da je ona iza svega ovog.”

“Možda si u pravu.” Ali on nije bio voljan riskirati.

“Okej, ostat ću.” Bila je prokleto previše emocionalno umorna da bi se nosila s Kendrom, isti dan kad se nosila s Carlom i s još više sranja od mračne magije.

Knox ju je poljubio. “Neću dugo.” *** Ulazeći u kućicu za čamce, pronašao je Keenana kako se oslanja o zid, dok je zurio u demonicu koja se vrpoljila na stolici. Oholo je podigla bradu kad se Knox pomaknuo da stane ispred nje. Unatoč njenim naporima da se prikaže hladnokrvnom i sabranom, njenu je nervozu bilo lako osjetiti. Ali... da li je bila nervozna jer je ona bila krivac kojeg su tražili? Ili je bila nervozna jer biti doveden ispred svog Primarnog, nikad nije dobra stvar?

“O čemu se tu radi?” napokon je upitala.

“Počeo bih s pitanjem, 'Gdje si bila večeras?' Ali već znam odgovor na to. I zbunjuje me.”

Vrpoljenje je prestalo, ali nije ništa rekla.

“Znala si da te ljudi promatraju, zar ne, Kendra? Umakla si kako oni ne bi znali kuda ideš. Zašto bi to uradila? Još važnije, kakav bi ti razlog mogla imati da budeš u Sjevernom Las Vegasu?”

“Nema zakona protiv odlaska tamo.”

“To ne odgovara na moje pitanje.” Napravio je jedan korak naprijed, pokazujući svoj bijes u svom izrazu. Ona je problijedjela. “Moje je strpljenje večeras testirano previše puta, Kendra.” Riječi su izašle kao mračna grmljavina. “Ne želiš me izazivati. Ili si toliko uživala u zadnjoj kazni da želiš reprizu?”

Strah je svjetlucao u njenim očima; bez sumnje se prisjećala kako je morala progutati loptu paklene vatre zbog sukoba s Harper u restoranu – opekla joj je usta, grlo, dušnik, pluća, stomak i utrobu prije nego je dogorjela. Nemilosrdno, svakako, ali on je prošao kroz gore kad je imao pet godina.

“Sastala sam se s nekim tamo u baru,” priznala je.

“Zašto?”

“Osobno je.” Trgnula se kad je prizvao kuglu paklene vatre. “Oni znaju lokaciju demona kojeg pokušavam pronaći,” rekla je užurbano.

“Je li kojim slučajem, Lucian Wallis osoba koju pokušavaš pronaći?”

162

Njeno lice je popustilo. “Ti znaš .. ?”

“Da je on tvoj biološki otac? Da. Da ga mrziš jer nije imao nikakvu ulogu u tvom životu? Da. Da mrziš Harper jer je imala ono što ti nisi? Da.” Ležerno, Knox je opetovano odbacivao kuglu paklene vatre u svojoj ruci.

“Mrziš li ju dovoljno da bi ju htjela mrtvu? Da bi iskoristila pomoć mračnih čarobnjaka da ostvariš taj mali san?”

Zinula je u čistom užasu. “Što? Ne! Neću lagati i reći da imam imalo prijatnih osjećaja za Harper Wallis. Nemam. Nikad i neću. A kako ja cijenim svoj život, ne bih ga riskirala zbog nekog tko mi ne znači ništa – pokušaj ubojstva tvog sidra bi stvarno stavio moj život na kocku. A pomisao kako ti vjeruješ da bih se ikad udružila s mračnim čarobnjacima me jako vrijeđa.” Žena je bila do srži ohola.

“Tebe vrijeđa? Mene jako vrijeđa činjenica da je netko pokušao ubiti Harper.”

“Na to si trebao misliti prije nego si ju proglasio svojim sidrom. Kad si to uradio, stavio si joj metu na leđa. Istina je da ju to čuva od većine demonske populacije. Ali ti imaš puno neprijatelja. Oni ju vide kao način da dopru do tebe. Mnogi od njih neće nikad ništa učiniti oko toga zbog straha od tebe. Ali neki će biti preglupi ili jednostavno previše gladni za osvetom da bi marili.”

Znao je to. Zato je dodijelio tjelesnog čuvara Harper. U tako brutalnom svijetu, ona je još uvijek bila puno sigurnija kao njegovo sidro, nego kao demonica iz male jazbine.

“Ako je ona u opasnosti, to je zbog tebe.”

“Ili je to možda zbog tebe, Kendra.” Knox je zdrobio kuglu paklene vatre u svojoj ruci. “Možda zato jer ju prezireš što je imala sve što si ti željela.”

Kendra se nasmijala. “Misliš da sam ljubomorna, jer je ona imala Luciana Wallisa za oca?”

“Govoriš o njemu s takvim prezirom,” primijetio je Keenan. “Pa opet, pokušavaš ga pronaći. Zašto?” “Želim se suočiti s njim. Želim mu reći kakvo je kopile, jer je ostavio moju majku tako slomljenu, da se okrenula alkoholu tražeći utjehu koju tamo nije mogla naći.”

“Jedan način da ga napadneš bi bio preko kćeri koju on priznaje – jedine osobe do koje je njemu imalo stalo,” Keenan je istaknuo.

“Ne želim ga povrijediti jer je ona povrijeđena. Želim da ga boli jer istina boli. On mora čuti istinu o onome što je uradio mojoj majci.”

163

“Možda je to istina,” rekao je Knox. “Ali ne vjerujem ni na sekundu da ti strastveno ne mrziš moju Harper.”

“Tvoju Harper?” Njena gornja usna se uvila dok je gorčina strujala iz nje. “Znači, jebeš ju. Pitam se koliko će proći dok se tvoj demon ne umori od ove. Pretpostavljam ne dugo, budući je ona vragolan i W – ” Zarežavši, njegov demon je izletio na površinu. “Mislio sam da cijeniš svoj život,” rekao je.

Ona se skupila na svom mjestu, raširenih očiju. “D – Da.” Demon nije imao sažaljenja. “Nikad ne vrijeđaj što pripada meni.” “Žao mi je,” cviljela je.

Knox se opet pojavio, ali ona se nije smirila – najvjerojatnije zbog bijesa koji je zgušnjavao zrak i tresao pod. “Čuj me kad kažem da ako otkrijem da si imala išta s napadima na Harper, uništit ću te, Kendra. Ne brzo. Nego polako. Vrlo, vrlo polako. Bol će biti puno gora nego bi ikad mogla zamisliti. Toliko nepodnošljiva da ćeš moliti za smrt. Ali ti ju neću podariti. Ne, jer bi to bilo milostivo. A mi oboje znamo da sam ja okrutan, nemilosrdan gad. Ti si možda noćna mora po svojoj vrsti, Kendra, ali ja sam svačija jebena noćna mora.”

Ona je polizala svoje usne. “To nisam bila ja, kunem se da nisam ja.”

“Onda ćeš živjeti život za koji tvrdiš da ga cijeniš. Ako ne, umrijet ćeš.” *** Tko bi ikad trebao ovoliko odjeće?

Umotana u najmekši ručnik ikada, Harper je ispustila dugačak dah dok je pregledavala stvari u ogromnom ormaru, prisiljavajući se da ne provjerava cijene. Odjeća je varirala od ležerne do večernjih haljina. Donje rublje u ladicama je sve bilo dosta neprilično, kao i prozračni, komadići čipke za koje je pretpostavljala da su spavaćice.

Začuvši korake, okrenula se da ugleda Knoxa kako ulazi u sobu.

“Dakle?”

Uhvatio je njene mokre uvojke. “Kendra tvrdi da to nije bila ona.

Očekivano. Ona kaže da se srela s nekim tko bi joj mogao dati Lucianovu trenutnu lokaciju. Ona se, navodno, želi suočiti s njim.”

To nije zvučalo dobro. “Misliš li da ga ona želi povrijediti?”

“Fizički? Ne vjerujem.” “Šokirat će se ako to pokuša. On ima sposobnosti koje čak i mene izlude. A ja imam oči koje često mijenjaju boju – nema puno čudnijih stvari od toga.”

164

Knox je pogledao u te oči koje su trenutno bile boje žive. “Jesi li to dobila od Luciana?”

“Ne. Ne znam je li ta osobina negdje u genima ili je to samo stvarno nakazan defekt.”

Knox je gricnuo njenu donju usnu. “One nisu nakazne ili defekt. One su jedinstvene, kao i ti.” Nasmiješio se na njeno promumljano 'Štogod'.

“Osjećaš se bolje?”

“Da, zapravo.” Njen pogled se izoštrio. “U stvari, ti izgledaš napetije od mene. Pretpostavljam da je uvijek usrano kad moraš ispitivati člana svoje vlastite jazbine. Što?” Imao je najčudniji izraz na svom licu.

“Oslovila si jazbinu kao moju.”

Sažaljivo mu se osmjehnula. “Tvoja je, dušice. Jesi li udario glavom?”

Ignorirao je zadirkivanje. “Ali ti si moja družica, što znači da si dio nje sad.”

Sranje, nije to stvarno uzela u obzir. A to ju je suočilo s problemom, jer... “Knox, ja ne želim napustiti moju jazbinu.”

“Znam da ti to ne želiš. I znam da će mi inzistiranje na tome donijeti samo frustraciju. Pa ćemo napraviti kompromis i reći da si dio obje jazbine.”

“Vau.” Očekivala je raspravu. “Dobar si u ovoj cijeloj stvari s kompromisima.”

Okrznuo je svojim ustima o njena. “Ja sam netko tko pametno bira svoje bitke.”

“Zvučiš kao roditelj koji pušta svom djetetu da dobije male bitke kako bi jadničak imao iluziju kontrole i nezavisnosti.” Ali nije se mogla naljutiti, jer je bljesnuo onim nakrivljenim osmijehom od kojeg joj se stomak zgrčio.

Knox je bacio pogled na ormar. “Jesi li već odabrala nešto za odjenuti?”

“Shvaćaš li da je ovdje tri puta više odjeće nego u mojoj garderobi?

Naravno, zmije su vjerojatno uništile većinu stvari u mom ormaru,” dodala je smrknuto. Svakako, bila je to samo odjeća. Ali puno toga je bilo iz različitih mjesta širom svijeta, nosile su dobre uspomene.

“Možemo otići do tvog stana da provjerimo štetu poslije Dariovog govora, ako želiš.”

“Da, voljela bih vidjeti što je preživjelo čaroliju.” Namrštivši se još jednom na pun ormar, upitala je, “Ne možeš li nas samo teleportirati ravno u hotelski apartman gdje je moja haljina?”

165

“Ne, viđen sam kako odlazim, pa me moraju vidjeti da se vraćam.”

“Ah, sviđa ti se da ljudi nagađaju o sposobnostima koje imaš.”

Slegnuo je ramenima. “Oni to ne moraju znati.”

“Dobro.” Zgrabila je donje rublje, čarape, traperice i bijelu majicu.

“Primijeti da kidam etikete bez provjeravanja cijene. Jednostavno ću se pretvarati da to nije dizajnerska odjeća i da si ju kupio u trgovini rabljenom robom.”

Nasmiješio se. “Ako ćeš se od toga bolje osjećati... ” Knox? Pozvao je Levi. Moramo razgovarati.

Sad? Da. Važno je, dodao je s hitnošću u glasu od koje se Knox napeo.

Bit ću u svom uredu u hotelu za deset minuta, rekao je Knox. Nađemo se tamo.

Nemoj dovesti Harper. Objasnit ću kad se vidimo.

“Sad si još napetiji nego što si bio prije,” komentirala je Harper dok je navlačila traperice.

Predobro je opažala stvari. “Levi želi sa mnom o nečemu razgovarati. Nasamo.” Počastila ga je praznim izrazom i Knox je očekivao da će se nakostriješiti. Umjesto toga, ona je slegnula ramenima.

“Pošteno.”

Knox je izvio obrvu. “Pošteno?”

“Ja nisam stražar, pa mi je jasno da će biti stvari za koje ja neću uvijek čuti ako ih ti prvo ne odobriš. Ne očekujem da mi se sve kaže – ukoliko nije povezano sa mnom, u tom slučaju me se to totalno tiče.”

To je uistinu bilo pošteno, ali morao se sresti s njom na pola puta.

“Neću imati tajni pred tobom ukoliko to nisu moje tajne.”

Zakopčavajući svoju košulju, odobravajući je klimnula. “To mogu prihvatiti.”

Po dolasku u hotel u Podzemlju, Knox je poslao Harper i Tannera gore u njihov apartman dok je on krenuo u njegov ured. Levi je već čekao kraj vrata, stisnute čeljusti i tvrdih očiju. Tek kad su obojica bili unutar ureda, sa zatvorenim vratima, Knox je progovorio. “Reci mi.”

“Incantor je došao do Harperina stana i razmrsio čaroliju. Ella kaže da je bila dosta napredna. Čarobnjaci koje tražimo su bili skupo plaćeni.”

Ta informacija je pomogla, ali... “Nisi morao sa mnom o tome nasamo razgovarati, pa nagađam da ima još nešto.”

Levi je nožnim prstima izvukao stolicu ispred radnog stola i zajahao ju. “Carla je odlazila kad je Ella stigla. Ella ju je prepoznala, rekla da nikad neće zaboraviti lice 'te bezdušne kučke'. Znala je Carlu odavno – iz vremena kad je Carla bila jednom trudna.”

166

Knox se ukočio, instinktivno znajući da mu se ovo stvarno neće svidjeti. “Nastavi.”

“Navodno, Carla u ono vrijeme nije bila samo ljuta na Luciana jer ju je ostavio dok je bila trudna. Bila je ljuta jer je ostala trudna. Pokušala je pobaciti Harper.”

Knox je opsovao dok se ljutnja žestoko dizala u njemu. Njegov demon je zarežao, jednako bijesan.

“Ali nije uspjelo, očito. Pa je Carla otišla incantoru tražiti čaroliju koja bi ubila bebu.”

“Ti me jebeno zezaš,” zarežao je, bijes u njemu i njegovom demonu je dostizao vrhunac.

Levi je odmahnuo glavom. “Ne serem ti. Rekla je incantoru, Dawn, da ne želi nijedan dio Luciana u sebi – da se raduje reći njemu i njegovoj obitelji kako je njegovo dijete mrtvo. Dawn nije htjela imati nikakvu ulogu u ubijanju bebe, i nije vjerovala da bi se magija trebala koristiti za takve stvari. Pogoršavajući sve to, Carla je čak pitala ima li ikakav način da se bebina duša ulovi u spremniku, kako bi ona mogla izazivati Luciana da njegovo dijete nikad neće imati mira.”

Ovog puta, njegov demon je urliknuo svoj bijes. Trebao je svaki gram Knoxove kontrole da zadrži biće od preuzimanja dominacije i izvršavanja tog bijesa na svoju okolinu. Znao je da su njegove oči nakratko bljesnule demonom kad se Levi umirio. “Dobro sam,” Knox mu je rekao.

“Reci mi ostalo. Moram znati.”

“Kao što sam rekao, Dawn nije htjela nikakvu ulogu u tome, ali znala je da će drugi to učiniti za cijenu. Pa je umjesto toga stavila na bebu zaštitnu čaroliju. Onda je otišla kod Jolene i sve joj rekla.” Šok je na trenutak zamrznuo Knoxove misli. “Jolene je znala za ovo?”

“Jolene je platila Carli da iznese trudnoću do termina i onda ju preda. I to je točno što je Carla učinila.” Levijev pogled je postao spekulativan. “Pa nagađam da bi stvarno volio rastrgati Carlu Hayden, ud po ud.”

Knoxov demon je mislio da je to fantastična ideja, ali po Knoxovom mišljenju... “To bi bilo preblago.” Njegov glas je izašao grleno. Da su Carlini planovi bili uspješni, njegova družica nikad ne bi živjela.

“Slažem se. Ne sudim ljude koji traže abortus, iako mi se ne sviđa pomisao na njih. Ali jebeno osuđujem nekog tko želi zarobiti dječju dušu.”

Levi je prekrižio svoje ruke preko naslona stolice. “Hoćeš li javno objaviti da je Harper tvoja družica?”

167

Knox je osjetio da ga Levi pokušava smiriti promjenom teme, pa je pristao na to. “Neću napraviti službenu objavu, jednostavno ću pustiti da se vijesti prošire.” Morao je samo to spomenuti jednoj osobi pa da stigne do svih. “Želim da demonska populacija zna da je zauzeta. A postoji i šansa da će to možda prebaciti ljutnju onoga tko ju cilja na mene.”

“Misliš?”

“Tkogod proganja Harper, pun je bijesa, ali nije ništa poduzeo dok ja nisam javno objavio da je ona moje sidro. Mogu biti dva razloga za to.

Jedan, ne žele da joj se događaju dobre stvari u životu, možda joj čak i zamjeraju; ako je to slučaj, vijest da ona ima partnera će ih razbjesniti. Ili dva, činjenica da sam ja njeno sidro ih je pokrenula, ako je tako, bit će stvarno ljuti kad čuju da sam joj ja sad i partner. U oba slučaja, činjenica da sam ja ušao u njen život je promijenila stvari. To možda preusmjeri njihov bijes na mene.”

“Ti shvaćaš da će Harper znati što radiš, zar ne? Neće joj se svidjeti što postavljaš sebe kao metu.”

“Baš šteta,” Knox je pukao, “morat će se jebeno nositi s time. Zašto se ti smiješiš?”

“Sviđa mi se što nisi tako razdvojen od svojih osjećaja kad je ona u pitanju. Ona te čini sretnim. Ništa te nikad nije usrećivalo. Stvari su ti godile i zadovoljavale te, ali to je bilo sve.” Levi je nagnuo svoju glavu.

“Kako je to? Imati slabost, mislim.”

“Ona nije slabost.”

“Naravno da je. To nije loša stvar. Prije, na životu te držao isključivo nagon za samo-održanjem. Sad živiš za nju. Nema boljeg razloga za život nego za svoju družicu. Ali oboje znamo da ćete ti i tvoj demon izgubiti svu kontrolu ako ju ikad izgubiš – to je jedina stvar koja bi te mogla istinski povrijediti. To ju čini slabošću, ali i snagom.”

Knox je znao da je Levi u pravu. Mogao se sjetiti bijesa koji je osjetio kad ju je pronašao u drvoredu s mračnim čarobnjacima; sjetiti se kako je skoro izgubio kontrolu koja je držala njega i njegovog demona na uzdi. Bi li Knox mario za štetu koju bi njegov bijes uzrokovao na svemu oko njega ako bi izgubio Harper? Ne. “Ali hej, možda ne moramo toliko brinuti. Priznajmo, ako izgubiš nju i svoju kontrolu, mogao bi uništiti jebeni svijet. Samo netko tko želi umrijeti, započeti rat, odmetnuti se, ima sićušan IQ, ili tko je jednostavno potpuno lud, bi joj naudio kad saznaju da je ona tvoja družica.”

Kako ludilo nije bilo baš rijetko među njihovom vrstom i bilo je puno odmetnutih demona vani, Harper je još uvijek bila ugrožena sigurnost.

168

“Jesi li joj već rekao što si ti?”

“Ne još.” Njegovo oklijevanje je bilo jasno u njegovom tonu.

“Harper nije strašljiva.”

“Ne, nije. Ali moja vrsta ne bi trebala hodati po Zemlji. Znaš kako se kaže – što je rođeno u paklu treba ostati u paklu.” Suprotno ljudskim vjerovanjima, bilo je puno gorih stvari u paklu od Lucifera.

“Morat ćeš joj uskoro reći. Također joj moraš reći istinu o Carli. Želio bih da ona ne mora čuti ovo sranje, stvarno. Ali bolje je ako bude oprezna u blizini Carle, ako ne povjeruje u 'molim te samo želim razgovarati' glumu.”

“Ne mogu reći Harper ništa o tome dok ne razgovaram s Jolene i imam sve činjenice. Ali reći ću joj.” Nikad ne bi mogao čuvati takvu tajnu od nje, pogotovo nakon njegova uvjeravanja da neće ništa zadržavati od nje ako se nje i tiče. “Što misliš kako će to Harper primiti?”

“To ne znam. Ona me uvijek uspije iznenaditi.”

Razmišljajući kako je Jolene najvjerojatnije u njenom apartmanu, pripremajući se za večeru koja će početi za sat vremena, Knox i Levi su krenuli ravno tamo.

Jolene, već odjevena u ljubičasto odijelo, je izgledala iznenađeno što ga vidi. “Očekivala sam Becka i Martinu. Uđi.” Pogledavala je oko njega.

“Nema Harper?”

“Ne,” odgovorio je Knox dok je zatvarao vrata, ostavljajući Levija vani da čuva apartman. “Mislio sam kako je najbolje da ona ne bude prisutna na ovom razgovoru.”

Jedna od Joleneinih obrva je kliznula gore, zbog čega je pomislio na Harper. “Oh? Neće joj se svidjeti da ti odlučuješ što je 'najbolje' za nju.”

“Neće joj se svidjeti ni kad sazna da si joj lagala cijeli njen život.”

Jolene je suzila svoje oči. Činilo se kako je brzo shvatila, pa je očito znala da ovo može biti samo zbog jedne stvari. “Stvarno ne vjerujem da te se to uopće tiče.”

“Harper je moje – ” “Sidro, ali to ti ne daje pravo da znaš sve.”

“Daje mi kad sam njen partner.”

Jolene je uzdahnula. “Pretpostavljam da sam to trebala očekivati.”

Sjedajući na sofu, prekrižila je jednu nogu preko druge. “Ona je jedinstvena, zar ne? Posebna.”

Da, bila je.

169

“Teško je zamisliti da je ovo mogao biti svijet bez nje u njemu. Usiši natrag malo tog bijesa prije nego tvoj demon preuzme kontrolu.”

“Zašto laži, Jolene?”

“Kako si saznao?”

“Dawnina prijateljica je prepoznala Carlu i spomenula to Leviju,” odgovorio je Knox. “Zašto nisi rekla Harper istinu? Ili, ako si već odlučila lagati, nisi li joj mogla reći ljubazniju laž?”

“Misliš da sam trebala reći Harper kako je njena majka tražila magiju kojom bi okončala njezin život i zarobila njenu dušu samo kako bi se osvetila njenom ocu?” Jolene je pronjuškala. “S time bi se svatko teško nosio, i zbog toga je mogla odbiti oba roditelja. Da, mogla sam joj reći ugodniju laž. Ali time bih riskirala da Harper jednog dana potraži Carlu.

I u najmanju ruku na ovaj način, ako Harper ikad otkrije istinu, neće ju previše šokirati. Ona već zna da je Carla sebična i okrutna.”

“Znaš koju još stvar ne razumijem? Zašto si dala Harper Lucianu.

Mogla si ju sama podići. Zaslužila je bolje od onog što je dobila.”

“Zar ti misliš da sam ju htjela dati njemu? Plakala sam danima. Ali njoj nije bilo lako biti jedini Wallis koji nije bio vragolan – bilo je još gore jer njeni roditelji nisu bili tamo. Ona je morala shvatiti da problem nije bio u njoj, bio je u njima. Ako je to značilo da je morala živjeti s Lucianom da to sama shvati, neka bude. I upalilo je. To ne možeš poreći.”

Ne, nije mogao. To nije značilo da mu se moralo svidjeti.

“Hoćeš li joj reći istinu o Carli?”

“Oboje ćemo joj reći.” Knox je otvorio vrata i ispružio ruku. Jolene se nije pomakla. “Ako ne dođe od nas oboje, istina će ju još više povrijediti.

To neću dopustiti.” Poslije duge tišine, Jolene je zgrabila svoju torbicu i pratila ga van iz apartmana.

Jednom u dizalu, Knox joj je rekao, “Večeras, netko je bacio čaroliju smrti na Harperin stan.”

Joleneino lice je otvrdnulo i dizalo se počelo lagano tresti. Dovoljno brzo, trešnja je prestala. “Ona je dobro.” Bila je to 'bolje ti je da bude dobro' izjava.

“Naravno,” on je rekao. “Sranje bi sad gorjelo da nije. To je sad dva puta da su mračni čarobnjaci ciljali Harper. Pa se čini da krivac voli koristiti magiju da dobije što želi, pogotovo kad je ono što želi osveta.

Pomalo kao Carla.”

“Misliš da je ona mogla poslati čarobnjake?”

“Ti ne?”

170

Jolenein izraz lica je postao zamišljen. “Već je jednom pokušala ubiti Harper. Valjda ne bi bio šok ako bi pokušala opet.”

“Nemoj se praviti naivna sa mnom, Jolene. Ti si mudra, lukava žena.

Ne vjerujem ni na sekundu da već nisi uzela u obzir kako bi to mogla biti Carla.”

“Imam ju pod nadzorom, baš kao i ti. Ali ona to i očekuje, pa neće uraditi ništa što bi ju optužilo. Bit će vrlo oprezna s kime je viđena da se povezuje. Ali ti ne moraš vidjeti nekog osobno da bi se povezao s njim, zar ne?”

“Pratiš njene pozive i e-mailove, zar ne?”

“Naravno. Ali ona će i to očekivati. Ona je telepat, pa je moguće da komunicira na takav način s neukusnim ljudima.” Jolene je uperila prstom. “Nemoj da te ovo zaslijepi na činjenicu da je jednako moguće da su Kendra ili Isla ovo sve zamislile.”

Stigavši na posljednji kat, izašli su iz dizala i krenuli prema Knoxovom apartmanu. “Kendra je prošle noći otišla u Sjeverni Las Vegas.”

“Da, traži informacije o Lucianovom prebivalištu.”

Nasmiješio se. “Njen doušnik radi za tebe, zar ne?”

“Vragolani su lažljivci i varalice po prirodi. Ali mi ne izdajemo naše vlastite. On će ju poslati u uzaludnu potjeru, što će ju, nadam se, udaljiti od Harper.”

Tanner, koji je čuvao vrata, se namrštio na Knoxa. “Sve u redu? Iz tebe isijava ozbiljan bijes.”

Naravno da je isijavao. “Levi će te uputiti u detalje. Moram razgovarati s Harper.” S time, ostavio je stražare vani i uveo Jolene u apartman.

Pronašli su Harper u dnevnom području, razgovarajući na svom mobitelu. Knox je pokupio Rainin glas, ali nije razabirao riječi. Bio je malo smeten kako je Harper zadivljujuće izgledala u pastelno plavoj haljini.

Pogledavši gore, nasmiješila se. “Hej, bako. Raini, nazvat ću te kasnije.” Pogledavajući od Jolene do Knoxa, rekla je, “U redu, što se događa?”

Jolene je sjela na sofu preko puta Harper. “Neću ovo započeti riječima 'ima nešto što bi trebala znati', jer iskreno, dušo, ne mislim da ovo trebaš znati. Samo će te povrijediti. Ali Knox inzistira da trebaš znati istinu.

Dakle, ako je to ono što ti želiš, možeš ju dobiti.”

Harper je ponovo pogledavala od Jolene do Knoxa, koji je sad sjedio kraj nje. “Istinu o čemu?”

Kad Jolene nije odgovorila, Knox je progovorio. “Carla.”

Harper je iskrivila usta. “Da čujemo.”

171

Jolene je trznula svojom kosom dalje od lica. “Nije te ostavila na mom pragu. Bila si u mojoj brizi od dana kad si se rodila. Ja sam zapravo bila na porodu.” Zastala je. “Platila sam joj da te iznese do termina i preda te meni.”

“Platila si joj?” Harper je lako čitala između redaka. “Htjela me pobaciti.” Njena baka je klimnula. I dok se od toga nije baš osjećala toplo unutra... “Mogla sam to podnijeti, bako. Zašto mi nisi samo rekla?” Ali bio je samo jedan razlog zašto bi to Jolene čuvala za sebe. “Postaje još gore, zar ne?”

“Carla je potražila pomoć incantora kad pobačaj nije uspio. Nije te samo htjela mrtvu, htjela je zarobiti tvoju dušu.”

Lijepo. Njen unutrašnji demon je izvio njenu gornju usnu, spreman da ulovi kučku.

“To nije bilo da povrijedi tebe,” Jolene je brzo dodala. “Mislim da nije čak na tebe gledala kao na osobu. Ona je tako sebična da nije mogla vidjeti dalje od svoje očajničke potrebe za osvetom.”

“Ja sam bila pijun s kojim se nadala da će povrijediti Luciana.”

“Nije to bila priča koju sam htjela da čuješ kao dijete. Ali morala sam ti dati priču koja je bila blizu istine – dovoljno blizu da nikad ne poželiš Carlu u svom životu, da znaš da ti je bolje bez nje.”

“Mogla si mi sve reći kad sam odrasla.”

“Bila si dovoljno povrijeđena. Nisam mislila da će poslužiti bilo čemu drugom osim da te još više povrijedi, ako ti kažem ostatak.”

Iako je dio Harper bio bijesan jer je Jolene zadržala istinu, razumjela je.

Također je još nešto razumjela. “Bila sam u krivu.”

“O čemu?” upitao je Knox, čekajući da Harper počne bjesnjeti. Činila se premirna.

“Uvijek sam mislila da me Carla mrzila. Ali ja za nju nisam bila osoba.”

Jolene je uzdahnula. “Kad si imala osamnaest mjeseci, naišli smo na Carlu u trgovini. Bio je to jedan od onih puta kad je Lucian bio u posjetu.

Držao te, smijući se nečemu što si uradila, kad je Carla ušla u prolaz.”

Jolene je pogledala u Knoxa. “Štogod ti možda misliš o Lucianu, on voli Harper. Stvarno ju voli. A točno tad u toj trgovini, Carla je to vidjela.

Mrzila je to.” Jolene je usmjerila svoju pažnju natrag na Harper. “Počela je vikati kako djeca trebaju biti sa svojim majkama, pokušala te zgrabiti.

Pljesnula si ju po ruci. I onda je ona jecala na podu.”

“Upotrijebila sam svoju sposobnost?” Njen unutrašnji demon je bio ozbiljno samozadovoljan zbog toga.

172

“Osamnaest mjeseci stara, a svela si kučku na suze. Tog dana, bila je prisiljena vidjeti te kao osobu – moćno dijete kojim ne može manipulirati i iskoristiti ga protiv Luciana. Dijete čak moćnije od nje. Ona je htjela povrijediti tvoju dušu, a umjesto toga ti si mogla povrijediti njenu.

Ironično, zapravo.” Jolene je zastala. “Ti razumiješ zašto ti nisam rekla?”

“Nisam ljuta na tebe. Razumijem. Radije bih da sam znala istinu, ali razumijem zašto mi nisi rekla.” Napola se osmjehnula Knoxu. “Hvala ti što si se pobrinuo da znam istinu.”

Knox se namrštio, još jednom iznenađen svojom družicom. Nije plakala, nije vikala, nije osuđivala Jolene, i nije se zaklinjala da će vidjeti Carlu mrtvu i zakopanu. Ona jednostavno nije bila normalna. “Očekivao sam suze. Malo bijesnih ispada.”

“Zašto? Nije da već nisam znala da je Carla uvrnuta. Jesam li uzrujana?

Malo. Mislim, nitko ne želi čuti da ga je majka htjela pobaciti, zar ne? Ali iskreno, uvijek sam mislila kako je pomalo čudno da me nije pobacila, uzimajući u obzir da bi to povrijedilo Luciana više nego ostaviti me na Joleneinom pragu. Nije mi imalo smisla da je prošla kroz porod. Tako da nisam baš previše iznenađena ovim svime.”

“Nisi uzrujana zbog onog dijela sa zarobljavanjem duše?” Knox je jebeno bio.

“Pa, da, ali kako da to shvatim osobno kad me ona nije vidjela kao osobu? Činjenica je da je demon koji izgubi svog partnera vrlo opasna stvar. Ona je smatrala Luciana svojim partnerom, a on ju je odbio. Nije ju čak ni htio kao svoje sidro. Sve što je ona učinila kao rezultat toga nije bilo o meni, bilo je o njoj. A pogledaj, sve joj se to obilo o glavu, zar ne?” Toliko da se njen unutrašnji demon zlobno smješkao.

Zureći u svoju družicu, Knox je zatresao zamišljeno glavom. “Tako nepredvidiva.”

Harper je slegnula ramenima. “Samo mislim da ako netko ima problem sa mnom, pa to je njihov problem koji trebaju riješiti. Zašto da se loše osjećam zbog toga? Ja nisam odgovorna za ono što drugi ljudi osjećaju ili ne osjećaju. Carla nije htjela dijete – to nije moja krivnja. Žudjela je za osvetom – također nije moja krivnja. Pa zašto da mučim samu sebe time?”

Kad je njezin mobitel počeo zvoniti, zgrabila ga je sa stola ispred nje.

“Devon je.” Bez sumnje je Raini rekla Devon i Khloë da je Harper uzela Knoxa za svog partnera. Harper nije htjela da one to saznaju preko glasina.

“Vraćam se za sekundu.”

Kad se Harper zatvorila u spavaću sobu, Knox se okrenuo prema Jolene. “Ona ima vrlo jedinstven način gledanja na stvari. Sviđa mi se to.”

173

“Lucian je djelomično odgovoran za njen pogled na život, znaš,” Jolene mu je rekla. “On je rezerviran prema svemu što ga direktno ne pogađa, nije osobno ugrožen mišljenjima ili reakcijama drugih, i ne shvaća život preozbiljno.”

Knox je promumljao, “On je šupak.”

Umorno uzdahnuvši, ona je zatresla glavom. “Uporno gledaš na njega kao na neku zlu osobu. Harper nije imala užasno odrastanje, bilo je samo drugačije. Prenio je puno dobrih osobina na nju – neovisnost, samopouzdanje, čak i direktnost.”

“On je sebičan i neupućen.”

“Jest.”

“Stavio je svoje potrebe prije njenih.”

“Na neke načine, da. Čuo si sve o Lucianu, playboyu koji se zabavlja.

Njegovi playboyski načini su prestali onog trenutka kad je uzeo Harper da živi s njim. Također se prestao drogirati i previše partijati. Da, vukao ju je oko svijeta s njim. Ali Lucian voli putovanja – to je jedina stvar u životu osim Harper koja mu donosi išta radosti. Podijeliti to s njom je bila zapravo jedina stvar koju joj je mogao dati.”

“On je iskreno vjerovao da će izlaganje Harper različitim stilovima života i kulturama biti dobro za nju. Da sam i u jednom trenutku pomislila kako je ona nesretna, inzistirala bih da mi ju vrati. Ali ona je voljela putovati, čak iako je to imalo svojih uspona i padova. Ona ima male sitnice od širom svijeta. One su joj sve važne, jer su uz sve njih spojene dobre uspomene.”

“Ona zaslužuje bolje,” on je inzistirao.

“Ali ona možda ne bi bila osoba kakva je danas da nije odgoja kakvog je imala. Ima tako puno ljudi koji su imali užasna djetinjstva puna zlostavljanja i zanemarivanja i okrutnosti.”

Knox je to predobro znao.

“Harper nikad nije patila od ničeg takvog. Lucian je sebičan i emocionalno na razini djeteta. Ali on ju nikad nije povrijedio. Nikad i neće.”

Knox se nagnuo prema naprijed. “Jolene, kad bih mislio samo na sekundu da jest, on bi sad bio mrtav.”

Jolene se zapravo zakikotala. “Stvarno se nadam da ću biti prisutna kad se vas dvojica upoznate.”

“Kad se tko upozna?” upitala je Harper dok je ponovo ulazila u sobu.

“Lucian i Knox.”

174

Harperin nos se naborao. “Da, ne mogu reći da dijelim tvoje iščekivanje.”

“Ja dijelim,” rekao je Knox.

“Bit će ovdje za njen rođendan za dva tjedna,” Jolene mu je rekla.

“Vidjet ćeš Luciana onda.”

Kad si mi mislila reći da ti se rođendan približava? on je upitao Harper.

Oh... nikad. Ne sviđa mi se zbrka.

Navikni se brzo na to. Već ju je upozorio da ju namjerava razmaziti; to je i mislio. Ona će to samo morati naučiti voljeti.

175

Raul, Tanya, Martina i Beck su već bili za stolom kad su Knox, Harper i Jolene stigli. Kad je Raul počeo čavrljati, Knox je brzo shvatio da on traži pokazatelje jesu li ili nisu Harper i Knox više od međusobnih sidra. Knox je naravno znao da će se njegov ispad seksualne posesivnosti ispred recepcije proširiti kroz Podzemlje. To je i bio njegov plan. Htio je da svi znaju da je Harper zauzeta.

Ono što nisu mogli znati bilo je da su on i Harper partneri, i bio je uvjeren da nitko neće pomisliti kako je to moguće. Svi su znali koliko je on odvojen. Ne bi zamislili da bi on ikad uzeo družicu. Nije ni Knox bio svjestan toga unaprijed. Ali onda, nije očekivao ni Harper u svom životu.

“Neka sidra imaju seksualne veze,” Tanya je iritantno podsjetila Raula. “Jaka stvar. Zašto si toliko zapeo za tu temu?”

Knox je već znao odgovor na to. Znala je i Tanya. Pakla mu, vjerojatno su svi za stolom znali – izuzev Harper, jer se činilo da ona ne primjećuje pokušaje udvaranja muških demona. Vjerojatno jer je bila navikla na ljudske muškarce. “Harper je zabranjena, Raul,” Knox je rekao dok se igrao prstima posesivno kroz njenu kosu. “Ja ne dijelim. I nikad ne bih nikome dozvolio da takne moju družicu.”

“Družicu?” Tanya je ponovila, zapanjena.

Smiješeći se, Raul je zazviždao. “Ne mogu reći da te krivim.”

Martina je zacviljela na Harper. “Uzela si Knoxa za svog partnera i nisi mi rekla?”

Harper je uzdahnula prema njoj. “Puno se dogodilo u zadnjih dvanaest sati, okej.” I stvarno nije htjela sve izlagati tamo i tad.

“Objasnit ću sve,” Jolene je rekla Becku i Martini. “Ali ne ovdje.”

Harper je ustima oblikovala 'hvala ti' svojoj baki, koja je namignula.

Baš ti hvala što si to izbrbljao Raulu kad još nisam rekla ni cijeloj svojoj obitelji, Knox. Trač će se brzo proširiti. Krivac će bez sumnje biti ljut na Harper i potencijalno čak i na Knoxa. Razumijevanje je pogodilo Harper poput pljuske; naučila je kako Knoxov um funkcionira. Nadaš se da će to toliko razljutiti krivca da će možda čak krenuti na tebe.

Knox se morao nasmiješiti njenoj mudrosti, iako je bila gnjavatorica. Želim istjerati na otvoreno osobu koja te napada, da. Ako su dovoljno ljuti zbog ovoga, možda će djelovati brzopleto.

176

Ja ću djelovati brzopleto ako ti budeš povrijeđen, ti glupi gade. Osjećaj muškog zabavljanja koji je pomilovao njen um, samo ju je još više iritirao.

U tom trenutku, konobari su stigli do stola s njihovim obrocima. Svaki je slijed bio još ukusniji od onog prijašnjeg, i ona je osjetila kako njena napetost polako popušta. Kao i uvijek, desert joj je bio najdraži.

Osjećajući kako Knoxova ruka lagano steže njeno koljeno, Harper je trznula pogledom na njega. Gledao ju je ravno u oči, laserski koncentriran na nju na način kako je to često znao raditi. To je poslalo trnce iščekivanja niz njenu kralježnicu, iako je još uvijek tvrdila da je glupi gad.

“Ja sam još uvijek gladan. Hoćeš li me nahraniti kad se vratimo u apartman?”

Znala je da on ne govori o hrani. Mogla je reći 'Možda' i praviti se rezervirana, ali to bi joj donijelo još jedno jebanje psihičkim prstima. Neće dopustiti da se to dogodi dok je njena baka sjedila kraj nje. “Mogu to uraditi.”

Nježno je potapšao njeno uho. “Dođi ovamo.”

“Tu sam.” “Želim te bliže. Dođi ovamo, Harper.”

“Mislim da se trebamo sresti u sredini,” rekla je. Nakrivljen, seksualni osmijeh izvio je njegova usta.

Obuhvaćajući njenu bradu, nagnuo se dok ju je privlačio sebi.

“Volim tu haljinu na tebi.” Pomaknuo je svoja usta do njenog uha.

“Problem je... to me zadržava od onog što je moje. Zbog toga samo želim zavući ruku ispod tvoje haljine i saznati jesi li vlažna za mene. Jesi li, Harper?”

Pa sad je bila. Nije morao šaputati joj, mogao joj se obratiti telepatski.

Ali znao je da ju šaputanje na uho totalno napaljuje. “Nemoj me previše navlažiti. Ne nosim gaćice.”

Knoxov kurac se trznuo. Bio je tvrd i težak i htio je jebati ta usta koja su bila napućena u vragolanski, ali senzualni osmijeh. “Jedna manje prepreka između mene i onoga što je moje.”

Ona se zakikotala. “Valjda.” Na zvuk pročišćavanja grla pogledala je gore i vidjela Daria, ukočenog kao daska. Knox se nije pomakao, i shvatila je da je njegov fokus još na njenom licu. Oh, znao je on da je Dario tamo. Vjerojatno je osjetio tipa da se približava – Knox je uvijek bio svjestan svega oko sebe. “Vrijeme za govor, ha?” rekla je.

Kliznuvši svojom rukom s njene brade na njen zatiljak, Knox je napokon pogledao Daria. Ovaj večeras nije odašiljao nikakve fantazije, što je značilo da može živjeti.

177

“Prije nego uputim moj govor, htio sam ti samo zahvaliti na tvojoj gostoljubivosti ovaj vikend, Knox. Cijeli događaj je bio miroljubiv i ugodan. Sumnjam da bi tako bilo da ti nisi bio domaćin.” Primarni su mogli riskirati i razljutiti nekog drugog domaćina, ali ne njega. Nakon što mu je Knox jednostavno klimnuo, demon je krenuo prema podijumu.

“Moram priznati,” počela je Harper, “zanima me čuti što će obećati.”

“Ti bi uzela u obzir glasovati za Monarha?” upitao je Raul, šokiran.

Frknula je. “Čak ne ni u alternativnoj stvarnosti. Htjela sam reći da će on morati ponuditi nešto drugačije od Isle i Maldena, a ne mogu zamisliti što bi on još mogao predložiti da bi se svidjelo našoj vrsti.”

“Dobro, jer su velike šanse da će njegov prijedlog biti odbačen,” rekla je Jolene.

Dariov osmijeh je bio širok i ugodan. “Dobro veče, moji kolege demoni. Ako slušate poslije dva dana govora, očito vam toliko ne dosađujemo koliko bih očekivao. Pokušat ću zadržati ovo kratkim kako bih umanjio rizik od dosade, zato slušajte pažljivo.

“Doista vjerujem da ideja hijerarhije ima vrijednosti. Ali također vjerujem da neće funkcionirati za svakog Primarnog ili za svaku jazbinu.

Neki demoni jednostavno nisu stvoreni da bi se podčinili, a ja ne vjerujem da bi bilo pošteno kazniti ih jer su ono što jesu.”

“Ovo nisam predvidjela,” promrmljala je Jolene.

“I budimo iskreni,” nastavio je Dario, “nije realno pretpostaviti da možemo kazniti svakog Primarnog. Neki su jednostavno premoćni da ih prisilimo na bilo što. Svaki pokušaj da ih kaznimo bi samo rezultirao u njihovoj osveti koja bi, za uzvrat, uskoro dovela do rata. Ili do toga da te progutaju plamenovi pakla, ako je to uistinu sposobnost kojom se Knox može pohvaliti, a ja nisam željan saznati kako je to.” Prigušeno cerekanje se raširilo prostorijom.

“Ako me izaberu za Monarha, svi Primarni će imati pravo izabrati žele li ili ne biti dio nove strukture i kao takvi, hoće li ili ne odgovarati Monarhu. Ako izaberu da se ne žele pridružiti, njihova odluka će se poštovati, ne kazniti.”

“Pa to je drugačije,” rekla je Harper niskim glasom.

“Ne privlači me ideja hijerarhije gdje je Primarnima malih jazbina automatski uskraćen utjecaj i moć koje bi imali Primarni velikih jazbina.”

Dario je zatresao glavom. “Samo zato što demon ima malu jazbinu ne znači da ne treba imati ista prava, poštovanje i utjecaj na svoje živote kao i ostali Primarni. To je razlog zašto predlažem da, uz Monarha, trebamo također imati i vijeće.

178

“Primarni svake pojedine američke jazbine će imati mjesto u vijeću – uz uvjet, naravno, da me prihvate kao Monarha. To ipak ne znači, da će samo vijeće imati moć odlučivanja. To znači da možemo zajedno raditi.

Svaka predložena velika promjena će, kao sad, biti stavljena na glasovanje svim američkim demonima – osim onih čiji Primarni je izabrao da ne odgovara Monarhu.”

Dariov pogled je prešao preko prostorije prije nego se koncentrirao na kameru. “Ima još jedan posljednji problem na koji se želim osvrnuti.

Sada, imamo jazbine koje se protežu preko gradova i čak preko cijelih država, ali nemamo teritorije. Demoni iz različitih jazbina se mogu slobodno pomiješati, a to dijelom uzrokuje sukobe između jazbina. Ja predlažem da svaki Primarni dobije svoj vlastiti teritorij – teritorij koji stranci mogu prijeći samo uz dozvolu. Ovim ne bi samo izbjegli mnoge svađe, nego bi se demoni unutar svojih jazbina osjećali mnogo sigurnije jer bi bili bolje zaštićeni.”

“Sranje, ovo bi moglo privući puno ljudi,” rekla je Harper. Demoni su voljeli posjedovati stvari. Imati svoj vlastiti teritorij će im biti ozbiljno privlačno. “Što se tiče Primarnih koji ne žele odgovarati Monarhu,” počeo je Dario, “koliko daleko se njihova jazbina proteže, oni koji su dio novog sistema će smatrati njihovim teritorijem. Imat će pravo kazniti svakoga tko ga prijeđe, i nitko neće tražiti osvetu za taj čin. To zauzvrat također znači, da će i oni morati poštivati granice drugih teritorija kako bi izbjegli zavade.

“Doista vjerujem da ovaj sistem može uspjeti. Zašto to vjerujem?

Zato jer bi koristilo svakom, a nikog ne bi dovodilo u neprilike. Javnost bi imala svoj glas u svakoj odluci. Nijedan Primarni ne bi bio smatran utjecajnijim od drugog dok bi samo Monarh imao autoritet. Sve jazbine bi imale teritorijalne granice koje bi jamčile sigurnost. A svaki Primarni koji ne želi biti dio novog sistema je slobodan nastaviti kao i dosad; samo tražim da poštuju granice drugih Primarnih, kao što ćemo i mi poštivati njihove. Ako želite sistem koji funkcionira za sve nas, glasujte za ovaj – glasujte za mene.” Teško je izdahnuo. “Ima li pitanja?”

“Rekao si da bilo koji Primarni koji ne želi biti dio novog sistema može izabrati da ostane vani,” viknuo je Primarni s njihove lijeve strane. “Što ako se nijedan ovdje Primarni ne želi priključiti?”

“To je vrlo dobro pitanje, jer postoji mogućnost da će se to dogoditi,” dopustio je Dario. “Sve što tražim od tih Primarnih je da poštuju granice mog teritorija – ništa više, ništa manje. Formirat ću vijeće od demona iz 179

moje jazbine, i svaka buduća odluka koju donesem će se temeljiti na glasovima.”

“Znači ti planiraš primijeniti neku vrstu sistema, čak i ako to bude samo unutar tvoje vlastite jazbine?” upitao je drugi Primarni.

“Da, jer vrlo čvrsto vjerujem da ovo može funkcionirati; da svi demoni trebaju imati pravo na glas u svojim životima.”

“Kad kažeš da će svi Primarni dobiti svoje vlastite teritorije, kako ćeš mjeriti granice tog teritorija?” Bilo je uznemirujuće količine interesa u tom glasu koji je dolazio iz pozadine.

“Recimo, na primjer, da demoni koji žive u jazbini Primarnog prekrivaju pola Manhattana. To će biti njihov teritorij. Ako prekrivaju cijeli Manhattan, on cijeli će biti njihov teritorij. Drugim riječima, protezat će se onoliko daleko koliko trenutno prebivaju oni koji žive unutar te jazbine.”

“Ali što ako mali broj jazbine živi među demonima koji pripadaju drugoj jazbini?” Malden je upitao. “To je ekstremno rijetko, jer se jazbine vole držati zajedno. Ali što ako to bude slučaj?”

“Rekao bih da bi najjednostavniji odgovor bio, da ti demoni koji žive udaljeni od svoje jazbine presele bliže njoj. Međutim, oni mogu također zatražiti da se prebace u jazbinu u kojoj trenutno žive, ili samo tražiti dozvolu od Primarnog tog teritorija, da žive u tom području bez obveze priključenja. Kao što kažeš, to je ekstremno rijetka situacija, pa teško da će na bilo koga utjecati.”

“Okej, ali što ako se demon želi preseliti na lokaciju koja je unutar teritorija druge jazbine?” bio je uporan Malden.

“Moj odgovor na prethodno pitanje bi se i ovdje mogao primijeniti.

Oni bi morali ili promijeniti jazbine ili tražiti dozvolu Primarnog od tog teritorija da borave u tom području bez prelaska u tu jazbinu.”

Nastupila je kratka tišina prije nego je drugi glas povikao, “Problem koji ja ovdje predviđam je da iako će se velikoj javnosti svidjeti tvoj sistem, oni neće imati koristi od njega ako njihov Primarni izabere da ti se ne pridruži.”

“Oni su uvijek slobodni pridružiti se mojoj jazbini ili drugoj koja je dio novog sistema.”

“To bi moglo značiti da će se puno demona priključiti njegovoj jazbini samo da bi imali veća prava,” Harper je rekla Knoxu. On je klimnuo.

180

“Ja imam pitanje,” izjavio je Raul. “Postoje mjesta u Americi koja demoni ne nastanjuju. Što ako Primarni iznenada odluče da oni žele pravo na te teritorije? Neće li to dovesti do rata?”

“Ne,” zanijekao je Dario. “Problem ćemo raspraviti vijeće i ja.

Dogovor će biti postignut.”

Raulove obrve su se podigle. “Bez glasovanja javnosti?”

“To nije odluka koja bi direktno utjecala na javnost. Tražiti od njih da glasuju za svaku sitnicu će im eventualno dosaditi.” To je zapravo bila istina – nešto što Isla i Malden nisu uzeli u obzir.

“U redu, evo nešto o čemu bi trebalo razmisliti,” rekao je Raul. “Svi znamo koliko naša vrsta voli Las Vegas. Ovdje većina Knoxovih demona boravi, što znači da bi se to onda smatralo njegovim teritorijem. Ne bismo mogli prelaziti taj teritorij bez dozvole, zar ne?”

“Ne. Ali ne mogu zamisliti da bi nas Knox želio držati podalje. Ako ništa drugo, to bi utjecalo na njegove poslove.” “Što je s Podzemljem? On je stvorio ovo mjesto, on ga vodi, znači to ga također čini njegovim teritorijem.”

“Da, pa bi trebao njegovu dozvolu da dođeš ovamo. Ali, opet, ne predviđam da će on zabranjivati autsajderima dolazak. Stvorio je Podzemlje za našu vrstu, ne za sebe.”

“Upitajmo njega.” Raul se okrenuo Knoxu. “Da li bi dozvolio demonima iz drugih jazbina da prijeđu tvoje teritorijalne granice? Da li bi nas pustio da dolazimo ovamo kao i do sad?”

“To bi ovisilo,” odgovorio je Knox.

“O čemu?”

“Hoće li ili neće posjedovanje teritorija uzrokovati da demoni vide autsajdere kao neprijatelje,” rekao je Knox. “Istina je da miješanje između jazbina može uzrokovati sukobe. Ali ako Primarni počnu prisvajati teritorije, to će učinkovito stvoriti podjele. Iznenada će jazbine gledati na druge jazbine kao na potencijalne neprijatelje. Neću da ovo ili Las Vegas odjednom postanu bojno polje.”

Primarni s njihove desne strane je progovorio. “Knox ima izvrsnu poantu. Ti kažeš da će nas tvoj sistem ujediniti, Dario. Umjesto toga, mogao bi nas podijeliti još više.”

“Jasno mi je kako bi Knox mogao na to gledati na taj način.” Nije bilo osude ili neprijateljstva u Dariovom tonu. “Ali ja iskreno vjerujem da bi ovaj sistem mogao uspjeti. Primarni bi radili zajedno, svi demoni bi imali jednaka prava i bili bismo ujedinjeni. To bi nas ojačalo. To nikad ne može biti loša stvar.”

181

Kad je Dario sišao s podijuma, Beck je progovorio. “Mislio sam da će jedini demon koji će nam predstaviti razumni slučaj biti Isla, jer su druga dvojica samo htjela izbjeći odgovarati nekom drugom. Ali svi troje su dali prijedloge koji bi se baš i mogli svidjeti javnosti.”

“Još gore, Dariov prijedlog bi se mogao svidjeti Primarnima,” komentirala je Martina.

“Mislim da ako se Primarni počnu brinuti da javnost želi Monarha, draži će im biti Dario, jer bi im to donijelo teritorij – još više moći. Čak i Isla to može vidjeti.” Jolene je bradom pokazala prema spomenutoj demonici; ona je trenutno zurila u bezazlenog Daria, očito kuhajući.

Knox je prišaptao u Harperino uho, “Moram reći nekoliko riječi i podsjetiti svakog što će se slijedeće dogoditi.” Onog trena kad se popeo na podijum, pažnja prostorije se smjestila na njega. “Tijekom ovog vikenda, čuli ste sva tri prijedloga, i čuli ste mišljenja mnogih Primarnih za vrijeme pitanja i odgovora. Sad je vrijeme da stvorite vlastito mišljenje. Ima za i protiv dobivanja Monarha, i postoje za i protiv kod svakog prijedloga.

Glasovanje će se održati u Podzemlju za dva tjedna. Tkogod glasuje moći će to učiniti samo jednom, i svaki glas će biti anoniman. Ako glasujete za Monarha, morate također navesti kojeg kandidata želite izabrati. Zato razmislite, i birajte svoju sudbinu mudro.”

Kad je Knox stigao do Harper, Primarni su počeli dolaziti do njegovog stola. Nježno povlačeći Harper na noge, kratko je razgovarao sa svakim demonom dok su mu zahvaljivali za pripremanje događaja. Knox se pobrinuo da se obraća Harper kao svojoj družici, želeći da se vijesti brzo prošire.

Kad se Malden približio, imao je vrlo samozadovoljan osmijeh. Knox je imao osjećaj kako on vjeruje da će njegov prijedlog dobiti najviše glasova. “Bilo je dobro vidjeti te, Knox. Gdje je Raul?”

“On je već otišao sa svojim sidrom,” odgovorio je Knox.

“Nadao sam se da ću ga pozdraviti. Nema veze. Jolene, uvijek je zadovoljstvo. I Harper, čuvaj se.”

Klimnula je, smiješeći se. “I ti, Malcolm.”

Za njenu zabavu, trzaj u njegovom obrazu je ludo zaplesao dok je osmijeh pao. “Malden.”

Pljesnula se po čelu otvorenim dlanom. “Tako je, oprosti.”

Kad je Primarni odmarširao dalje, Knox se nasmiješio uz njena usta.

“Takva namiguša.” U sebi je zastenjao kad je osjetio kako se približava vrlo ne-dobrodošla demonica. Isla dolazi.

Moja večer je kompletna.

182

“Zdravo, Knox.” Tako varljivo ljubazna.

Knox je podigao glavu. “Isla.”

“Samo sam mislila reći zbogom. Pričat ćemo opet uskoro. Oh, i razmisli o izboru Monarha. Mogla bih toliko toga poboljšati za našu vrstu.”

Njegov je osmijeh bio usiljen kao i njezin. “Tvoja molba je uzalud potrošena na mene, Isla.”

“Uvijek si bio tvrdoglav.” Njen ton je bio pun nostalgije. Okrećući se prema Harper, ispružila je malu, crnu baršunastu vrećicu s trakom.

“Htjela sam ti dati nešto, Harper. Nazovimo to mirovnom ponudom.”

Sumnjičava, Harper je podigla obrvu. “Da? Što je to?”

“Otvori i pogledaj.”

Sama znatiželja je natjerala Harper da uzme i otvori malu vrećicu s trakom. Unutra je bila neka vrsta srebrnog lančića. Izvukla ga je van, shvativši da s njega visi srebrni privjesak. Na njemu je bio ugraviran keltski trojni čvor i uz njega je bio priključen zlatni zmaj. Također je prilično zujao od moći.

“To je zaštitnička amajlija,” objasnila je Isla. “Obavezno ju nosi.”

Zbog iskrene zabrinutosti u glasu demonice, Harper ju je pogledala.

Kraljevski kimnuvši, Isla se okrenula i otišla. “Nagađam da je ta stvar prokleta ili nešto, jer jednostavno nema šanse da me ta žena želi zaštititi.”

Knox je uzeo amajliju i zatvorio svoju ruku oko nje. “U ovome ima moći.”

“Znam, osjetila sam ju. Ali nije imala loš osjećaj.”

“I nije loša.”

“Ti govoriš da Isla želi zaštititi Harper?” Levi je očito bio skeptičan.

“Ne,” odgovorio je Knox. “Ja samo kažem da uz ovu amajliju nije vezana negativna moć.”

“Možda se ona želi prikazati zabrinutom za Harper, nadajući se da ćemo zbog toga pomisliti kako je ona nevina u svem ovom sranju koje se događa,” teoretizirao je Tanner.

“To mi se čini vjerojatnije nego da bi ona dala Harper neku vrstu srećonoše.” Martina je mrko pogledala Harper. “Nemoj misliti da nisam primijetila da ne nosiš ogrlicu koju sam ti dala, s privjeskom od riblje kosti na njoj. To je za sreću.”

Harper se namrštila. “Kako to može donositi sreću? Stvari se nisu baš dobro završile za ribu.”

Becku je njegov smijeh zaradio Martinino mrgođenje.

183

“Pa, draga, bojim se da mi moramo krenuti.” Jolene je jednom rukom čvrsto zagrlila Harper. “Posjeti me uskoro, povedi Knoxa. Mogu doći i Tanner i Levi.” Nasmiješila se. “Uvijek je lijepo imati stvari oko sebe koje su zgodne za gledanje.”

Kad se pozdravila s Martinom i Beckom, Harper se okrenula Knoxu.

“Kad pokupimo našu prtljagu s kata, voljela bih otići do mog stana i pogledati što je preživjelo čaroliju.”

Vrativši amajliju u baršunastu vrećicu i smjestivši je u svoj džep, Knox ju je uhvatio za ruku. Gurnut će amajliju u neku ladicu kasnije.

“Poslat ću Keenana da odnese prtljagu u rezidenciju dok mi odemo do tvog stana. Bit će nered, dušo. Budi spremna.”

Pokazalo se da je bio u pravu. Zakoračivši u stan, Harper je stala uz jecaj. Mjesto je izgledalo kao napuštena kuća – namještaj koji je još bio u komadu bio je prekriven pepelom stvari koje je uništio otrov. Bilo je mračno, vlažno i smrdjelo na mrtvačnicu. Na trulež i raspadanje.

“Znaš, nema mi smisla da bi čarobnjaci izveli čaroliju kojom su stavili toliko mnogo zmija unutra i onda samo par vani,” rekla je Knoxu.

“Zmije koje su gmizale po mojim ulaznim vratima su bile ogromno jebeno upozorenje da bi ih još više moglo biti unutra. Zašto me tako upozoriti?”

“Mislim da nijedna nije trebala biti vani. Ali nekoliko njih je pobjeglo kroz otvor za poštu, što čarobnjak očito nije uzeo u obzir da bi se moglo dogoditi.”

“Možda. Ali zašto ne baciti jednostavniju čaroliju i sakriti par zmija unutra – mogle su me uhvatiti nespremnu i lako me ugristi. Na prvu, nisam to razumjela. Ali sad, gledajući u ovaj nered, mislim da su stavili sve te zmije unutra, jer su namjeravali uzrokovati ovoliku štetu. Htjeli su uništiti moje stvari da me povrijede, i da lakše iskale svoju ljutnju. Ako je to reakcija na saznavanje da smo ti i ja partneri, vijesti očito nisu prebacile njihovu ljutnju na tebe.”

I to je jebeno razljutilo Knoxa. “Hajde, da vidimo što je još nedirnuto, spremimo u kutiju i odemo odavde.”

Pa su to i uradili. S toliko mračne energije koja je ispunjavala prostor, bilo je olakšanje izaći od tamo. Činilo se kao da se smrad drži na njenom mesu i odjeći. Ribala je svoju kožu u Knoxovom tušu, pokušavajući ga oprati. Ali bilo je kao da je miris truleži začepio njene nosnice. Smještena na sofi u dnevnom području, obučena u svoju trenirku, udisala je kavu koju joj je Meg – blagoslovljena joj duša – napravila, nadajući se da će otjerati užasan miris koji kao da ju je proganjao. Sudeći prema Leviju, incantor će imati malo više posla da ukloni mrlje od čarolije iz stana.

184

Kraj nje, Knox se naginjao nad kutiju na stolu u kojoj su bile stvari koje je Harper spasila iz stana. Meg je svaku oprala prije nego ju je stavila u drugu kutiju, rješavajući se mirisa propadanja sa svake stvari. Ona je stvarno bila fantastična. “Što je ovo sve?” on je upitao.

“To su samo sitnice. Znaš, sentimentalne stvari.” Podigla je ručno oslikanu kutijicu za tričarije u obliku kostura. “Ovo je s tržnice u Mexicu.

Nismo tamo dugo živjeli, ali sviđalo mi se tamo.” Vraćajući malu kutijicu, izvukla je sićušnu, prekrasnu repliku piana. “Ovo je iz Švicarske. Nismo ni tamo dugo ostali. Lucian mi je ovo kupio kad sam mu rekla da želim klavir – njegova ideja šale.” Pažljivo je vratila piano natrag i pokazala na drveni izrezbareni model Koloseuma u Rimu. “Kupio mi je ovo kad smo bili u Italiji. Ostali smo tamo više od godine dana. Voljela sam biti tamo.”

Knox se okrenuo u mjestu da joj gleda u lice, podupirući se laktom o vrh sofe. “Jolene je bila u pravu.”

“O čemu?”

“Imaš dobre uspomene iz svog vremena s Lucianom.”

“Rekla sam ti prije da sam uživala u putovanjima, i da ne bih promijenila svoje odrastanje.”

Rekla je, ali Knox nije uviđao kako je to bilo moguće. Nije shvaćao kako je ona mogla godinama uživati, a da nema pravog utjecaja na osnovne stvari poput te gdje će živjeti. Knox je zakačio pramen kose iza njenog uha. “Pričaj mi još o Lucianu. Trebaju mi razlozi da ga ne ubijem.”

Prostrijelila ga je ismijavajućim, mrkim pogledom. “Lucian nije okrutan. Sebičan i rastresen, da. U suštini svega toga, on je vrlo usamljen.”

Svi su demoni bili mučeni usamljenošću, a Lucian ju je akutno osjećao, zbog čega je bio ozbiljno nemiran. “Ali on nema emocionalne zrelosti da učini bilo što u vezi toga ili da se poveže s drugima. Pa živi s rupom u sebi.

Jednom davno, pokušao ju je ispuniti drogama, alkoholom, ženama, kockanjem i svim vrstama opasnog sranja. Sad je ta faza iza njega, ali on ne može ispuniti tu prazninu. Nisam sigurna da li on uopće točno zna što traži u životu, ali on uvijek traži to nešto, i uvijek traži na pogrešnim mjestima.”

Knox je tad shvatio. “Netko tako izgubljen se ne može koncentrirati na potrebe druge osobe.”

“To je točno to. Demoni nisu stvoreni da budu sami. Ali on je sam već dugo vremena.”

Kao i Knox, ali za njega to nije bio izgovor za sebično ponašanje koje je Lucian pokazao. “Imao je tebe.”

185

“Ali to ipak nije isto kao imati družicu, zar ne? I da budemo pošteni prema njemu, nije me nikad pokušao iskoristiti da ispuni tu prazninu.

Mogao se prilijepiti za mene kako neki usamljeni roditelji znaju, držati me čvrsto uz njega da bi se osjećao voljenim, dragocjenim i važnim. Ali on to nikad nije učinio. Mislim da je, odgajajući me tako da ne trebam ništa i nikog kako bih upotpunila svoj život – samo ga poboljšala – on pokušavao osigurati se da ne završim poput njega.”

Iako je to imalo smisla, Knox nije htio da to ima smisla ili bi morao odustati od dijela svoje ljutnje koju je imao prema Lucianu. Ali nije mogao poreći jednu stvar. “On stvarno mari za tebe.”

“Vjerujem da da. Kad sam prvi put otišla živjeti s njim, rekao mi je kako mi je učinio uslugu jer me ostavio kod Jolene; da mi je bolje ako on nije stalno kraj mene. Upozorio me da će on zabrljati, i unaprijed se ispričao zbog toga. On stvarno nije loša osoba, Knox. Samo nesposoban ispuniti potrebe drugih, jer ne može čak ispuniti ni svoje potrebe. Zato ga, molim te, nemoj ubiti,” dodala je uz osmijeh.

Knox je uzdahnuo. “Važno mi je što si bila sretna. Morao sam biti siguran.”

Harper ga je suosjećajno promotrila. “Ti nisi imao sjajno odgajanje, zar ne? Ooh, ukočio se,” ona se tiho nasmijala. “Hajde, nešto mi možeš dati. Jednom si rekao da nisi pripadao jazbini prije nego si došao u utočište. Gdje si bio?”

Knox je provukao prste kroz njenu vlažnu kosu; sve u njemu je ustuknulo na ideju prisjećanja tog vremena u svom životu, ali ovo je bila Harper. “Ljudi bi to danas opisali kao kult. Tada, bila je to samo grupa demona koja se odvojila od svoje jazbine i osnovala grupu bez Primarnog, držeći na hrpi svu svoju imovinu i polagajući pravo na komad zemlje.”

Taj odgovor je svakako iznenadio Harper. “Zašto ste svi napustili jazbinu? Je li Primarni bio gad ili nešto?”

“Ne sjećam se puno o Primarnom, ali sjećam se da su ga se svi bojali.

Pa su neki od njih otišli kao grupa, ali nisu se pridružili drugoj jazbini, jer su oni svi odbacili ideju da imaju Primarnog. Nisu htjeli da netko vlada nad njima, htjeli su mir. Htjeli su biti slobodni.”

“Ali oni nisu dobili taj mir,” nagađala je. On nije odgovorio, samo je zurio u nju tim očima koje nisu ništa odavale. “Obećao si da ćeš pokušati dijeliti,” podsjetila ga je.

Teško je uzdahnuo. “Iz onog čega se sjećam, nije bilo tako loše u početku. Prema ženama i djeci se ponašalo kao da su kraljevskog roda. Svi su bili sretni i bliski i osjećali se slobodnima.”

186

“Što se promijenilo?”

“Jedan od njih, Riordan” – samo ime je razbjesnilo Knoxovog demona – “se imenovao nekom vrstom mesije. Propovijedao je o korupciji u jazbinama; nazivao sve Primarne autoritetima gladnim moći koji nisu brinuli za sigurnost onih pod njihovom zaštitom.” Gad je mogao govoriti i o sebi. “U stvarnosti, on je zapravo pravio od sebe njihovog Primarnog.

A oni to nisu vidjeli.”

Kad su trenuci prolazili a on nije ništa više rekao, ona je upitala, “Koliko si imao godina kad je 'kult' nastao?”

“Tri. Kad sam imao pet, to je bilo izolirano totalitarno društvo. Malo po malo, Riordan je preuzeo. Uveo je uniforme, listu poslova, vremenski raspored, i smjernice koje su postavljale puno ograničenja za svakog i napravile ih ovisnima o njemu. Dodatno, sve je odsjekao od vanjskog svijeta.”

“Držeći sve izoliranima i potičući ovisnost bi mu olakšalo da im ispere mozak i kontrolira ih.” Nije bilo nikakvo čudo da je Knox bio takav kontrolirajući manijak i imao tako potpunu averziju prema oslanjanju na druge. Netko mu je jednom davno oduzeo svu kontrolu. Vratio ju je, ali zbog toga je bio odlučan da ju nikad više ne izgubi. “Zar se nitko nije pobunio?”

“Ne mnogi, jer su on i njegovi pomagači kažnjavali svaki oblik neposluha. Riordan je činio štogod je trebalo da sačuva svoju moć.”

Manipulirao. Zastrašivao. Iskorištavao. Ugnjetavao.

Kao i obično, Knoxova vanjština je bila mirna i ton je bio ujednačen.

Ali ona ga je već toliko dobro poznavala, da je mogla osjetiti njegov zakopani bijes. I jednostavno je znala da će odgovor na njeno slijedeće pitanje biti loš, ali morala je pitati, “Što su ti uradili?”

Nagnuo se prema njoj. “Možda bi tvoje pitanje trebalo biti... što sam ja uradio njima?”

187

Prijetnja koja je kliznula u Knoxov glas je zaledila čak i njenog unutrašnjeg demona, dok ga je Harper oprezno gledala. Govorio je tako mekano, tako mirno. Ali opasnost je bila tamo, šaljući kapljice straha kroz njen sistem. Bila je to instinktivna reakcija od koje nije mogla pobjeći, unatoč povjerenju da on neće izvršiti tu prijetnju na njoj. On je bio najveći grabežljivac, i ona to nikad nije mogla previdjeti.

“Zar nećeš pitati?” Bio je to izazov koji je nosio podsmijeh.

Ona je progutala, zakrilivši njeno razumijevanje. “Ne dok ne odgovoriš na moje pitanje.”

“On je kaznio svakog tko mu nije davao neupitnu odanost i pokornost koju je zahtijevao.”

Harper nije trebala pitati je li se Knox pobunio. “Kaznio kako?”

“Mnogo načina.” Knox je upetljao ruku u njenu kosu, gledajući kako se njene oči boje žada kovitlaju i mijenjaju u prekrasnu kobaltno plavu.

“Volio je držati ljude zatvorene u ormaru tjedan dana ili tako. Za to vrijeme, ne bi im dao jesti, nije ih puštao da spavaju i često ih je tukao.”

Njegov demon je zarežao na uspomene. “Mnogi od njegovih sljedbenika su pomagali. Svidjelo im se i uživali su.”

Njezino shvaćanje je brzo zamijenio bijes. “Onda su gadovi zaslužili štogod da su dobili.”

“Kako možeš biti tako sigurna kad ne znaš što su dobili?”

“Povrijedili su te, pa me stvarno nije briga.”

Njen odgovor ga je zagrijao i umirio njegovog demona. “Nikad nisam rekao da su me povrijedili. Rekao sam da su kažnjavali ljude koji su se odbili pokoriti.”

“Ti si odbio.”

Bila je u pravu. Knox i njegov demon su se odupirali Riordanovoj kontroli, odbili se pokoriti, bez obzira što su on ili njegovi sljedbenici učinili. Ali bijes nije stvarno pogodio Knoxa dok nije otišao i dobio svoju slobodu; kad je shvatio kakav vanjski svijet – za koji je odgajan da vjeruje kako je loš i opasan – stvarno jest, i kad je shvatio što su točno gadovi ukrali od njega.

Bilo se teško prilagoditi, ali jako je radio da pravilno razvije svoje samopouzdanje koje su gadovi pokušali slomiti i uzeti od njega. U utočištu, upijao je znanje svake vrste. Kad je otišao, iskoristio je to znanje 188

da stekne sve stvari koje su mu bile uskraćene. I zavjetovao se da nikad više neće nikome dozvoliti bilo kakav oblik kontrole nad njim.

“Zar ti tvoji roditelji nikad nisu pokušali pomoći, pokušali ga zaustaviti?”

“Ne dok ljudi koji su ispitivali ili se suprotstavljali Riordanu nisu stekli naviku nestajanja. Zbog toga su postali oprezni i sumnjičavi. Pa kad sam ja imao dvanaest, pokušali su otići i povesti me s njima.”

“Ubio ih je,” nagađala je. “Ti si ih pokušao zaštititi.”

“Ne, dušo,” rekao je meko. “Ja sam ih osvetio.” Riordan ga je prisilio da gleda dok je on rezao grla njegovim roditeljima. Knox je uzvratio udarac, iskalivši svoju osvetu na sve oko njega. “Vidjela si kakvo uništenje mogu uzrokovati. Možeš pogoditi što sam uradio. Upozorio sam nevine neka bježe, ali većina njih nije htjela ostaviti Riordana – postali su previše ovisni o njemu, njihovi mozgovi sasvim isprani. Pa su umrli s njim. Ali ja nisam mario. Previše sam želio vidjeti njega kako pati.”

“Prestani me pokušavati zastrašiti.”

“Prestrašiti te?” Knox joj je obuhvatio bradu i lagano prešao palcem po njenoj donjoj usni. “Dušo, ne bih to nikad učinio. Ali moraš razumjeti da odgovori koje želiš, na mnoga pitanja u tvojoj lijepoj maloj glavici, vrlo često neće biti ono što ti želiš čuti. Oni te mogu šokirati, mogu ti se zgaditi, i mogu te čak i preplašiti. Ne želim te plašiti, ali neću ti lagati. Ne traži istinu ako se ne možeš nositi s njom.”

Mogla se nositi s njom. Pa je postavila pitanje koje ju je moglo prestrašiti. “Što si ti?”

“Nisi još spremna za taj odgovor.” A Knox nije bio voljan reći joj, dok ju ne uspije tako vezati za sebe da ga ne poželi ostaviti, bez obzira na sve. Bilo je to okrutno, da, ali bio je previše odlučan zadržati ju, da bi ga to smetalo.

Harper se narogušila. “Ja ću odlučiti za što sam spremna.”

“Ne, nećeš.” Skupio je ruku u šaku punu njene kose, nagnuo joj glavu kako je želio, i spustio svoja usta na njezina. Uživajući u njenom okusu, plijenio je njena usta svojim jezikom, baš kako je želio plijeniti njeno tijelo svojim kurcem. Jako je ugrizao njenu usnu i ona mu je pokazala zube.

“Misliš da će me odgovor toliko uplašiti da ću otići,” Harper je osjetila.

Previše. Prokleto. Lukava. “Neću te pustiti da odeš.”

“Kad bih željela otići, totalno bih mogla.”

189

Njegov se demon tiho nasmijao, uvijek zabavljen njenom vatrenošću – njegovo raspoloženje je trenutno prelazilo iz mrgodnog u opušteno. Činilo se da samo ona to može. Knox je bio jednako zabavljen njenom 'srčanosti', kako je to Tanner često nazivao.

“Ne bi mi se trebao smiješiti kao da sam mala mačkica koja glupavo misli da je divlja mačka.” Potajno, bila je sretna što mu je popravila raspoloženje.

Knox ju je povukao u njegovo krilo da ga zajaše. “Kako ne bih bio malo zabavljen? Ti si u jazbini velikog, zločestog vuka – uhvaćena i prisvojena – ali misliš da ga možeš izazvati.”

“Hej, ti si možda moćni opaki tip, ali nisam ja bespomoćna ovdje. Još uvijek te mogu povrijediti ako želim. Zašto se još smiješiš? Trebao bi se bojati mog moćnog gnjeva.”

Njegova su se ramena tresla od tihog smijanja. “Ako ne možeš primijetiti, skamenjen sam.”

“Bit ćeš ako se moj moćni gnjev ikad oslobodi. Prestani se smijati!” *** Kad su se vrata studija zatvorila iza Harperinog klijenta, Raini je ispustila razdražen zvuk. “Ako budem morala slušati još jednog demona kako je 'kul' Maldenov prijedlog, možda ću ga morati ozlijediti.”

Harper je počela čistiti svoju stanicu. “Nadala sam se kako će shvatiti da je njegovo obećanje glasa jednostavno sranje.”

“Mnogim ljudima se sviđa Islin prijedlog,” Khloë im je rekla, okrećući se u svojoj stolici. “Većinom zato jer je obećala stvoriti Silu koja će se boriti protiv mračnih čarobnjaka; takva vrsta stvari bi osvetila demone koji su umrli od ruku tih gadova.”

“Prema Knoxu,” počela je Harper, “Dariov prijedlog se svidio većinom Primarnima, iako je većina njih još uvijek protiv izbora Monarha.”

Raini se naslonila na zid kraj Harperine radne stanice. “Kad se Knox vraća sa svog poslovnog puta?”

“Sutra.” Bilo je pomalo čudno biti u palači bez njega četiri dana, ali on bi se povremeno teleportirao ovamo da ju vidi – i jebe ju kao opsjednut.

Ali to nije rekla svojim prijateljicama, poštujući njegovu želju da ostane tajanstven oko svojih sposobnosti.

Khloë je umirila svoju stolicu. “Kako je živjeti s njim?”

“Puno lakše nego sam očekivala. Iako je vrlo dominantan i može povremeno šefovati, nije diktatorska 'ja sam gazda kuće i živjet ćeš po 190

mojim pravilima' vrsta tipa. Daje mi prostora kad ga trebam, ne ponaša se prema meni kao stanodavac. Po njemu, to je moj dom i imam slobodne ruke uraditi štogod želim na njemu ili u njemu.” To je moralo biti teško za bilo kojeg demona, jer su oni vrlo teritorijalna bića.

Raini se nasmiješila. “On te usrećuje.”

“Mislim da da.”

Vrata su se otvorila i Devon je ušetala sa četiri kave iz Starbucksa.

Obrazi su joj bili rumeni od razdraženosti. “Harper, moraš nešto učiniti s tim tvojim tjelohraniteljem, jer mi se penje na najtanji prokleti živac.”

Letimično pogledavši kroz prozor, Harper je vidjela da Tannerova ruka visi kroz prednji prozor Bentleya... s mačjom ogrlicom koja se ljuljala na njoj. Bila je ružičasta i imala je malo zvonce. “Barem je lijepa.”

“Moj demon mu želi kandžama oderati lice. Ne možeš li tražiti od Knoxa da ti dodijeli nekog drugog?”

“Devon, nemoj očekivati da ću te žaliti – ti si jednako grozna kao i on. Za ime Boga, jučer si mu donijela vrećicu psećih keksića.”

Devon se tiho nasmijala samoj sebi. “Da, to je bilo zabavno.

Uostalom, o čemu razgovaramo?”

Raini je prihvatila šalicu kave koju joj je Devon dodala. “Činjenici da Knox usrećuje Harper.”

“Nažalost, ne vidim kako će to umiriti Luciana kad sazna da je Knox tvoj partner,” rekla je Devon, koja je uzela svoju vlastitu šalicu.

Harper je uzdahnula. “Ni ja. Eksplodirat će kao nuklearka.”

Khloë se namrštila, prelazeći sobu da zgrabi svoju kavu. “Jebeš Luciana. Taj nemarni gad nema pravo govora u ovome.”

“Možda će se bojati Knoxa dovoljno da još ne otežava,” predložila je Raini, iako se nije činila uvjerenom.

“Lucian nije dovoljno pametan da iskusi strah,” narugala se Khloë.

Zastavši, otpila je gutljaj svoje kave. “Dakle... točno koliko strašna vrsta je Knox? Ne pitam što je on, samo koliko je strašan.”

Harper je pročistila svoje grlo. “Pa, um... ” Njena rođakinja je lako prozrela istinu. “Nije ti rekao koja je on vrsta? Ozbiljno?” Zatresla je glavom, zbunjena. “Zašto nisi ljuta? Zar ti ne smeta što ne znaš koje je vrste tvoj vlastiti partner?”

“Smeta mi, da, ali razumijem da mu mora biti teško otkriti tako veliku tajnu.”

“Ali, to ti i govorim,” rekla je Khloë. “Ne bi trebalo biti tako velikih tajni između partnera.” Raini i Devon su potvrdno klimnule.

191

“Sigurna sam da će mi reći kad bude spreman. Mogu čekati. Zašto me tako gledate?”

Khloë je prišla bliže. “Želiš znati što ja mislim?”

“Ne. Želim da odgovoriš na telefon za što si i plaćena.”

Khloë je odmahnula rukom na zvonjavu telefona. “Mislim da je razlog što nisi ljuta na njega jer zadržava nešto tako važno, taj što duboko unutra – možda toliko duboko da to čak i ne osjećaš – ne shvaćaš ovu vezu ozbiljno, jer očekuješ od njega da te napusti. Ne jer mu ne vjeruješ ili zato što si nesigurna. Nego zato što si navikla da ljudi dolaze i odlaze.”

“Ja ne mislim da će on otići.” Harper to stvarno nije mislila.

“Ali ono što mislimo i što osjećamo duboko unutra – nije uvijek isto. Život te je uvjetovao da vjeruješ kako se ljudi ne zadržavaju. To je neka vrsta emocionalnog refleksa za tebe, da podsvjesno očekuješ od njih da će otići u nekom trenutku.”

Devon i Raini su klimnule, kao da to ima savršenog smisla.

Harper je frknula. “To je samo hrpa psihološkog sranja.”

Khloë se uspravila, uvrijeđena. “Pa, to nije bilo jako lijepo.”

“Javi se na prokleti telefon.”

Razdraženo uzdahnuvši, Khloë je krenula prema recepciji.

“Khloë je u pravu,” rekla je Raini. “Ti automatski pretpostavljaš kako će svatko koga sretneš biti prolazna prisutnost u tvom životu. Zato si suzdržana prema ljudima.”

“Ne suzdržavam se od Knoxa. Dovraga, uselila sam se u njegovu prokletu kuću.”

“Da, ali budimo pošteni, useliti se u novu kuću je nešto što si milijun puta uradila u svom životu,” Raini je istaknula. “Na emocionalnom nivou, to nije velika stvar za tebe. To ne vrišti 'stalnost' nekome s tvojom prošlošću. Budi iskrena, da li se osjećalo veliko?”

“Ne,” Harper je priznala. “Ali uzela sam ga za svog partnera; to je veliko.”

“Naravno da je. I to mi govori da ti je stvarno stalo do njega. Ali ako ti – osoba koja ne trpi sranja od nikoga – nisi ozbiljno povrijeđena i ljuta jer tvoj partner zadržava za sebe nešto toliko važno, to je zato jer ne očekuješ da će ovo potrajati. U tvojoj glavi, ti si još uvijek u 'vidjet ćemo kako će ići' fazi. Nisi još sasvim prihvatila da je to trajno.”

“Psihološko sranje,” Harper je ponovila.

Devon ju je potapšala po ruci. “Mi te ne pokušavamo podbosti, samo želimo da budeš svjesna ovoga, da se možeš nositi s time u svojoj glavi.”

192

Zvuk vrata koja se otvaraju bio je brzo popraćen Khloëinim glasom. “Žalim, mali, premlad si.”

“Nisam ovdje zbog tetovaže. Želim razgovarati s njom.”

Harper je samo jednom prije čula taj glas, ali ga je lako prepoznala.

Okrenuvši se u mjestu, prisilila se osmjehnuti tinejdžeru koji je slučajno bio njen polu-brat. On je bacao nervozne poglede na druge tri demonice, koje su sve buljile u njega. Očito su ga također prepoznale. “Ako tražiš Knoxa... ” Kellen je brzo odmahnuo glavom. “Ne, ja... Možemo li razgovarati nasamo?”

Harper je glumila bezbrižnost. “Ima li neki problem?”

“Možda.” U njegovim je očima bilo znanje koje je sve moglo pretvoriti u sranje.

Odlično, baš jebeno odlično. Pokazala je na zalogajnicu s druge strane ulice. “Popričajmo tamo. Neću dugo,” rekla je curama prije nego ga je ispratila van. Nakon što je obavijestila Tannera – čije oči su se zaoštrile na prizor Kellena – da će biti u zalogajnici, požurila je tamo. Tek kad je konobarica svakome ulila kavu, Harper je upitala, “Pa... želiš li mi reći o čemu se tu radi?”

“Znam tko si ti.” Njegov je izraz bio buntovnički, izazivajući ju da porekne istinu. Ono što ona nije znala, bilo je koliko točno istine je on znao.

Otvorila je dva paketića šećera, posipala sadržaj po svojoj kavi, i promiješala žličicom. “A tko bih ja to bila?” Činilo se da mu se uopće ne sviđa njena rezervirana gluma. “Ne ponašaj se prema meni kao da sam glup ili u zabludi.”

Uzdahnula je na odlučan sjaj u njegovim očima – on neće ovo ostaviti na miru. “Kellen, točno? Kellen, postoje priče koje je bolje ne slušati.”

U njegovim se očima na kratki trenutak pojavio demon. “Ti si moja sestra. Nemoj reći da nisi.” Uložio je vidljiv napor da se smiri. “Neću reći nikome, samo želim znati.”

“Ja sam tvoja sestra,” priznala je Harper. Puhnula je preko ruba svoje šalice prije nego je otpila gutljaj. “Carli se neće svidjeti što razgovaraš sa mnom.”

“Ona ne zna.” Podigao je svoju šalicu. “Ima tvoju sliku.”

Okej, pa zbog toga je Harper skoro pljunula kavu preko cijelog stola.

“Sliku?” upitala je u nevjerici.

“Pronašao sam ju u kutiji koju skriva u ormaru.”

Harper se nasmiješila. “Da pogodim... čuva tamo zalihu novca.”

193

Obrazi su mu se zacrvenjeli. “Trebao sam samo dovoljno za – ” “Odrasla sam s vragolanima, ne mogu osuđivati.”

“Na slici, ti si u maturalnoj odjeći.”

Carla je bila na njenoj maturi? Nema jebene šanse.

“To nije slikano iz blizine, smiješ se s nekim, ali znam da si to ti.”

“Zašto bi zbog toga pomislio da sam ja tvoja sestra?”

“Nisam. Ponekad, znam stvari kad dodirnem predmete.” Namrštio se, jako nalikujući na svog oca u tom trenutku. “Ne dogodi se uvijek. I ponekad, nije najjasnije. Ali kad sam držao sliku, znao sam da si njeno dijete, znao sam da te se odrekla, i znao sam da te se bojala.”

Harper je trepnula. “Bojala?”

“Zašto se ona tebe boji?”

“Ne znam.” Harper je sumnjala da je to bilo povezano s onim što se dogodilo kad je tek prohodala. Umjesto toga, bilo je vjerojatnije da se Carla nije nužno bojala Harper, nego izlaska istine na vidjelo.

“Da, znaš.”

Harper se morala nasmiješiti. “Uporno malo govno, nisi li?”

Slegnuo je ramenima, uzvraćajući joj osmijeh, iako je bio malo usiljen. “Samo želim razumjeti.”

“Jedina osoba koja to stvarno razumije je Carla. Sve što ja znam je da me nije htjela, predala me očevoj strani obitelji, i ne želi imati ništa sa mnom.” Harper je zastala dok su oboje pijuckali svoje kave. “I znam da ona prezire mog oca jer ju je napustio.”

“Ona nije... normalna. Može biti stvarno dobra, nježna. I to nije gluma, stvarno je. Ali najčudnije stvari ju mogu razljutiti. Mislim da joj je teško kontrolirati svog demona i on ju iscrpljuje. Roan kaže da je ona sva uvrnuta iznutra, ali da to nije njena krivnja. Ne znam što to znači.”

“Možda je imala usrano djetinjstvo ili nešto.”

“Razljutila se kad je čula da ste ti i Knox partneri.”

Ho, ho, ho, to je bilo jednostavno fenomenalno. Njen unutrašnji demon se ushićeno cerekao, sretan zbog bilo čega što bi naljutilo tu ženu.

“Je li?”

“Nije ništa rekla ili učinila, ali jednostavno sam znao.”

“Ja sam njena prljava mala tajna, Kellen. Teško se pretvarati da nemaš prljavu malu tajnu ako je ona sad družica tvog Primarnog,” objasnila je Harper.

“Moj će tata biti ozbiljno ljut kad sazna za ovo.”

“Ja nemam namjeru reći tvom tati ili ikome drugom.”

194

Kellen se činio šokiran. “Ne želiš da itko zna? Ali to što je ona uradila je bilo pogrešno!”

“Ali ako ona nikad ne bi mogla natjerati samu sebe da se brine o meni, odreći me se je bila najbolja stvar koju je učinila za mene. Nisam ogorčena zbog toga što je uradila. Ako me pitaš, biti ogorčen u sebi će samo uništiti osobu iznutra prema van.”

Tišina je potrajala prije nego je plaho upitao, “Mogu li te vidjeti ponekad? Mislim, želim te upoznati.”

Harper se nasmiješila. “Okej. I ja bih voljela upoznati tebe.”

“Mislim da ne bi bila dobra ideja reći Roanu. On to ne bi tajio od nje.

Trudi se najbolje što može da joj cijelo vrijeme udovoljava. Baš bi mogao i stanovati u njenoj guz... stražnjici.”

Skoro se nasmijala njegovom pokušaju da ne psuje pred njom.

Uskoro će naučiti da ona psuje kao pijani mornar. “Onda je najbolje da to zadržimo između nas.” Još su kratko vrijeme razgovarali, raspravljajući o svakodnevnim stvarima. Kad je Kellen otišao, prešla je preko ceste do studija.

Tanner je gurnuo glavu kroz otvoreni prozor Bentleya. “On zna, zar ne?”

“Samo da me se Carla odrekla. Srećom ne zna ostatak.” Na brzinu mu je prepričala sve što je Kellen rekao. “Dovoljno je pametan da je to držao za sebe dosad, i obećao mi je da neće reći nikome – čak ni svom tati ili bratu.”

“Zar ti stvarno misliš da vas dvoje možete ostati u vezi, a da to Carla ne dozna?”

“Nemam pojma.” Ulazeći u studio, ispustila je dugačak uzdah. “To je bilo teško.” “Što se dogodilo?” pitala je Raini. “Što je rekao?”

“Ona ima moju sliku.” Harper to još uvijek nije mogla shvatiti.

“Otišla je na moju maturu, ali ostala izvan pogleda. Slikala me dok je bila tamo.”

Khloë je dvaput trepnula. “Ne razumijem to.”

Harper je uzdahnula. “Ni ja.”

Devon je bila utjelovljenje suosjećanja. “Što je htio?”

“Znati što se dogodilo, zašto je Carla učinila to što jest. Na njegovom mjestu, i ja bih to htjela znati.” Začuvši otvaranje vrata, Harper se okrenula. I nasmiješila dok su njeni živčani završeci i njen demon živnuli.

“Nisam te očekivala do sutra.”

195

Knoxova usta su se izvila dok je išao prema njoj, isijavajući sirovu seksualnost od koje je njeno tijelo uvijek pjevušilo. “Vratio sam se ranije.”

Zatvarajući svoje ruke oko nje, utisnuo je dugačak poljubac na njena usta.

Ali onda se namrštio. “Što nije u redu?”

“Bilo je samo čudno poslijepodne.”

“Možeš mi ispričati o tome u autu.”

Vozili su se s Levijem, jer se činilo da je Tanner već otišao – navodno se morao 'za nešto pripremiti', štogod je to dovraga značilo.

Knox se okrenuo licem prema njoj. “Reci mi.”

Pa je Harper to i učinila. On ju nije prekidao. Samo je slušao dok je umirujuće prstima prolazio kroz njenu kosu.

Jednom kad je završila, rekao je, “Čudno da bi ona imala tvoju sliku.”

“Ne mogu ni početi to shvaćati.”

“Onda nećemo ni pokušavati.” Još jednom je pročešljao njenu kosu svojim prstima. “Ona nije važna. Ti si važna. Zaboravi na nju, kako bi mogla uživati.”

To je zvučalo zanimljivo. “Uživati kako?”

“Nisam proveo nimalo stvarnog vremena s tobom u četiri dana. Prije toga, stvari su bile napete zbog jebene politike. Zato večeras, idemo u Podzemlje da se opustimo i provedemo vrijeme zajedno.” Knox je liznuo preko njene donje usne. Volio je njena usta. Volio njihov senzualni oblik.

Volio njihov osjećaj kad su bila omotana oko njegova kurca. Volio znati da su bila njegova.

Knox ju je opet poljubio. Uradio bi puno više da Levi nije bio u autu.

Knox je bio tvrd od trena kad su njene oči srele njegove u studiju. Iako je imao prolazne trenutke s njom prošlih par dana, to mu nije bilo dovoljno.

Spoznao je da nije bio samo ovisan o njenom tijelu, već i njenom umu, njenom smijehu, njenoj nepredvidljivosti, njenim stalno mijenjajućim očima, i načinu kako ga je zadirkivala. Svaki put kad bi netko skočio da ga posluša prošlih par dana, pomislio bi na način kako bi Harper frknula na njegove naredbe. Ona... mu je nedostajala.

I njegovom demonu je, također, ona nedostajala. Ona vjerojatno nije imala pojma točno koliko duboko se demon vezao uz nju. Ona je bila njegov jedini izvor zadovoljstva; jedina osoba koja ga je zabavljala, impresionirala i oduševljavala. Dosađivao se do ludila bez nje, zbog čega je postao netolerantan prema svima oko sebe.

“Da? Opustiti se kako?” upitala je.

“Vidjet ćeš. A također ćeš vidjeti Tannera kako trči.”

196

Njeno čelo se naboralo. “Ne znam što to znači.”

“Vidjet ćeš uskoro.”

Malo kasnije, Harper je zurila otvorenih usta kroz zaštitno staklo VIP lože na stadionu za utrke pasa u Podzemlju. I Knoxove riječi su imale smisla. Zavrtjela se da ga pogleda. “Molim te reci mi da se Tanner neće utrkivati ovdje.”

Knox je izvio obrvu. “Nisi znala da se pakleni psi vole utrkivati?”

Pa, da, znala je za to. Staze su bile smještene blizu casina, pa kako Harper nije zanimalo kockanje, nije ih posjetila. Izgledalo je kao obični stadion za utrke pasa. Imalo je područje za gledatelje, tribine i privatne lože koje su sve pružale savršen pogled na ovalnu stazu. “Čula sam da mogu biti prilično brutalne.”

“Mogu biti,” potvrdio je. “Skoro jednako brutalne kao pakleni konji.”

To je bilo loše, Harper je znala. Normalni konji mogu biti slatki i mirni. Pakleni konji? Ne baš. Nisu bili samo grabežljivi kao i svaki drugi demon, bili su jebeno divlji. Nisi jahao paklenog konja ako nisi bio lud.

“Koliko često Tanner ovo radi?”

“Prilično često. Baš kao što Levi voli borbeni krug, Tanner voli stazu.”

Upravo je htjela pitati što su Larkin i Keenan voljeli raditi kad je zvono zazvonilo i osam paklenih pasa se polako došuljalo na stazu.

Gomila je navijala, njihovo uzbuđenje očito. Ona je bila malo prenervozna zbog Tannerovog demona da bi dijelila njihovo uzbuđenje. Da, najvjerojatnije je bilo ironično što se odnosila zaštitnički prema demonu koji je nju štitio.

Prepoznala je Tannerovog psa po ožiljku na njegovoj njušci. Bio je moćnije građen od ostalih, ali brinula se da će ga sva ta masivnost usporiti.

Svaki pakleni pas je zauzeo poziciju, mumljajući i režeći jedan na drugog... a onda su stvari postale jebeno čudne. Jame s uljem, male vatre i lokvice mjehurićaste, kipuće vode su se naglo pojavile, nasumično razbacane po stazi. “Pa, jebi ga.”

Knox se tiho nasmijao. “Nemoj biti tako nervozna. On će biti u redu.”

Zvono se oglasilo po drugi put i pakleni psi su poletjeli – Tannerov pas je trenutno pao na šesto mjesto. Dovraga, bili su brzi dok su preskakali preko prepreka. Tannerov pas je bio potpuno koncentriran, a njegov ritam ujednačen i brz, ali imala je osjećaj da se malo suzdržava.

197

Nije bio šok otkriti da psi nisu imali problema s varanjem. Voljeli su gristi, grebati kandžama, i zabijati se tijelom u svoje protivnike u pokušaju da preuzmu vodstvo. Jedan je sklopio svoje čeljusti oko stražnje noge drugog psa i vrteći ga izbacio sa staze – potez koji ga je koštao vremena dok su drugi psi protrčali ispred njega. Jedan je zavijao kad ga je drugi pas udarcem srušio u lokvu kipuće vode.

Unutar pedeset sekundi, Tannerov demon je bio na trećem mjestu.

Natjecatelj ga je ugrizao za bedro – loša odluka. Tannerov pas ga je nabio u jamu; ulje ga je zadržalo na mjestu.

Gomila je poludjela – izvikujući imena, riječi ohrabrenja i također neke prijetnje. Svaki put kad je pas izbačen iz jednadžbe, ljudi koji su se očito kladili na njih bi počeli lupati nogama i psovati i čak napadati svoje prijatelje.

Tannerov pas je uskoro izbio na drugo mjesto. Sve je dobro izgledalo dok... “Netko ga je upravo pogodio s jebenom kuglom paklene vatre!”

Stojeći iza nje, Knox ju je obujmio rukama i nosom njuškao njen vrat.

“Gledateljima je to dopušteno raditi u zadnjem dijelu staze.” “Što?”

“Zato je utrka skoro pa svačija utrka. Nije važno koliko je pas brz, može biti povrijeđen i usporen u posljednjem dijelu, ako ga pogode previše puta.”

“Tannerov pas mora biti ljut.” Zabrinuto je grickala donju usnu dok se drugi pas približavao. “Hajde, brže!” Začuvši kako se Knox opet potiho smije, pogledala ga je preko ramena. “Svjesna sam da me ne može čuti. To ne znači da mu ne mogu ponuditi moralnu podršku.”

“Naravno da ne znači.”

“Sranje, usporava... a taj jebač ga je upravo pretekao.” Opsovala je.

“I sad je opet pogođen.” Ovog puta u nogu. “Oh Bože, skoro su kod ciljne linije. Pa, treće mjesto je prilično – ” Zinula je kad je Tanner pokazao impresivnu eksploziju brzine. Uletio je ravno u prvo mjesto i preko ciljne linije. Zatekla se kako poskakuje gore-dolje u Knoxovim rukama.

“Tannerov pas je pobijedio!”

“Vidim to.”

“Okej, malo je uzbudljivo,” dopustila je. “I možda sam uživala.

Možemo li sad jesti? Umirem od gladi.”

“Ne još.” Knox ju je ugrizao za ušnu školjku prije nego će ju posisati.

“Stavi svoje ruke na staklo.”

Umirila se na dominaciju i autoritet koji su odzvanjali u njegovom glasu. Znala je točno što je taj ton glasa značio. Njeno tijelo je znalo što je 198

to značilo, počelo se topiti i pripremati za njega. Harperina koljena su klecnula kad je ledeno hladan prst kliznuo kroz njene nabore, dok je u isto vrijeme Knox vijugao rukom ispod njene majice da obuhvati jednu dojku.

“Sranje. Reci mi da me nitko ne može vidjeti.”

“Nitko te ne može vidjeti... ako ne kvrcnem po onom prekidaču tamo na zidu.”

“Nemoj.”

“Zašto? Zar ne želiš da me vide kako te uzimam? Zar ne želiš da znaju da si moja, da svaki tvoj centimetar pripada meni?” Skinuo je njenu majicu i grudnjak. “Cipele.”

Odbacila ih je dok je on brzo otkopčavao njen zaporak i gurnuo dolje njene traperice. Njene gaćice su otišle uz prasak baš kad su dva ledena prsta uronila u nju. Prvi hladan prodor je uvijek bio šok, ali se od vrućine koju su prsti zračili njena pičkica zapalila i stezala.

Na njegovo požurivanje, iskoračila je iz svojih traperica. Tada su psihički prsti počeli pumpati u nju, od čega se njeno tijelo topilo uz njegovo. Predosjećanje je slalo podrhtavanja niz njenu kralježnicu kad je čula kako se njegov patent polako spušta. Gad je namjerno odugovlačio.

Psihički prsti su nestali, ostavljajući iza njih gorući bol koji je bio previše poznat.

“Ruke na staklu, Harper. To je moja dobra djevojka.” Knox je zgrabio njene bokove, nagnuo ih baš kako treba i zabio se. Njena vruća, skliska pičkica je stiskala njegov kurac skoro do boli. Previše. Jebeno.

Dobro. Držeći dojku koju je njegov demon žigosao, Knox se nabijao u nju.

“Ovo je ono što trebam.”

Harperina leđa su se izvila poput luka dok je on udarao u nju, njegovi prsti su se ukopali u njene grudi i bok tako jako, znala je da će ostati modrice. Uhvatila je njegov odraz u staklu. Zakriljenih očiju, usta stisnutih u čvrstu liniju, divlja potreba je bila utisnuta u njegove crte lica.

Kose skupljene u njegovoj ruci, Knox je povukao njenu glavu unatrag kako bi mogao sisati i ugristi njen vrat. Njen okus i miris su napali njegova osjetila, zbog čega je njegov kurac još više natekao. Ništa nije osjećalo bolje od njenih čvrstih mišića pohlepno stegnutih oko njega, kao da ga pokušavaju držati duboko u njenom tijelu. Zarežao je duboko u njeno uho. “Znaš li koliko me napaljuje vidjeti odraz žiga na tvojoj pičkici?” To je gladilo posesivnu crtu u njemu koja bi žestoko oživjela kraj Harper. “Svaki put kad ga vidiš, sjećaš li se kakav je bio osjećaj kad ga je moj demon stavio tamo? Sjećaš li se da to znači da te posjedujem?”

199

Hvatala je zrak kad je njegova ruka povukla jako njenu kosu, približavajući njeno lice njegovom. On nije poljubio njena usta. On ih je poharao. Grizući ih, lickajući ih i nježno sisajući njen jezik. Poljubac se opetovano izmjenjivao između jakog i grubog do nježnog i senzualnog.

Osjećala se izvan ravnoteže, nije mogla razmišljati. Znala je samo da je tako jako morala svršiti da je boljelo.

Osjećajući kako se njena pičkica počela stezati oko njega, Knox je znao da je njen orgazam blizu. “Znaš da ne možeš svršiti dok ti ne kažem, dušo.”

“Ne mogu si pomoći,” prosiktala je.

“Da, možeš. Hoćeš.” Otpuštajući njenu kosu, obuhvatio je njeno grlo dok se grozničavim ritmom nabijao u nju, kao da ju izaziva da mu se usprotivi. Nije, baš kao što je on znao da neće. “Moli me da te pustim svršiti.”

Jebeni šupak. Znajući bolje nego da ga opsuje naglas i riskira da stane – učinio je to prije nekoliko puta – ona je nevoljko protisnula, “Molim.”

“Dobra djevojka.” Kliznuo je svojom drugom rukom dolje da povuče njen klitoris. “Svrši, Harper.” Vrisak se otrgnuo iz njenog grla dok se njena pičkica tresla i stiskala njegov kurac. Procijedivši grubu psovku, eksplodirao je u njoj, njegova se ruka stegnuvši oko njenog vrata.

Prisiljavajući samog sebe da popusti stisak, pomilovao je njen vrat dok se ona polako oporavljala od svog vrhunca.

“Kako možeš još uvijek biti tvrd?”

Knox se jako polako povukao, izazivajući njenu pičkicu da se zatvori oko njegova kurca i pokuša ga usisati natrag. “Ne brini, dušo, nisam još gotov.” Zabio se duboko uz groktaj. “Ovog puta, vrišti moje ime za mene.”

200

Poslije dugog, dosadnog konferencijskog poziva, Knox je napustio svoj ured i potražio Harper. Pronašao ju je u dnevnoj sobi, prekriženih nogu u joga-stilu na sofi... radeći nešto što nikad ne bi očekivao. Imala je kutiju kraj nje koja je sadržavala kolekciju dragulja, kristala, šljokica, lažnih dijamanata, perlica, čipke, traka i drugih naljepaka. A ona je šivala i lijepila nešto od toga na svoju kolekciju traperica. Dizajnerskih traperica.

“Hej.” Odvojila je za njega samo najkraći pogled, prezauzeta nasumičnim spajanjem sitnih, srebrnih lubanja na crne traperice.

Većina drugih hlača koje su bile presavijene na sofi su već bile 'ukrašene'. Čak je neke razrezala britvom, našila bijelu cvjetnu čipku na stražnje džepove drugih i... “Što se ovima dogodilo?” Jedne posebne plave traperice su sad bile bjeličasto plave od sredine lista prema dolje.

“Oh, uronila sam ih u izbjeljivah,” rekla je, odsutnog tona.

“Uronila si ih u izbjeljivač? Ja kupim dizajnersku odjeću, a ti – ” Tad je podigla pogled. “Rekla sam ti, to je iz dućana rabljene robe.”

Nije mogao prigušiti osmijeh. “Rabljena roba. Dobro.” Ulio je sebi gin i tonik, a onda se smjestio kraj nje, diveći se njenoj mirnoj ruci. “Da li ovo često radiš?”

“Volim personalizirati stvari. Kad sam živjela s Lucianom, putovala sam s prilično malo stvari. Nismo uvijek mogli priuštiti si novu odjeću, pa bih modernizirala onu koju sam imala.” Vragolasto mu se nasmiješila.

“Kadgod bi me naljutio, zalijepila bih šljokice na njegove hlače.”

Knox je potapšao njenu donju usnu. “Okrutno.”

“I ja sam to mislila.” Zvučala je zadovoljno zbog toga.

“A ja sam mislio da je Meg kupila novi kaput. Stavila si lažne dijamante i kristale na njega, zar ne?”

“Ona je meni zauzvrat napravila mafine. Mislim da je to bio dobar dogovor.”

Kad mu je nešto palo na pamet, suzio je svoje oči. “Nisi zašila ili zalijepila ništa na moju odjeću, zar ne?”

Njen osmijeh se proširio – bio je to podsmijeh. “Ne još.”

Knox je uzvratio osmijeh. Nije se mogao sjetiti da su ga ljudi ikad zadirkivali. Ljudi su općenito bili oprezni da ga ne uvrijede. Harper se nije suzdržavala, i to je bila još jedna stvar koja je pokazivala da joj je ugodno

201

u njegovom društvu. Ovo razmjenjivanje koje su radili... To je bilo intimno. I svidjelo mu se.

Stavio je svoju čašu na stol. “Dođi ovamo.” Provukao je ruku oko njenog grla i pijuckao s tih usta kojima je bio opsjednut. Onda ju je poljubio jako, plešući svojim jezikom uz njezin. Njen okus je provalio kroz njegov organizam, tjerajući ga da zastenje. Znao je da će uvijek žudjeti za tim, uvijek žudjeti za njom. “Kasnije, jebat ću ova usta.” Nagovještaj prkosa je bljesnuo u njenim trenutno ledeno-plavim očima. Knox je napregnuo stisak na njenom vratu. “Imat ću to, Harper. Moje je. Moje da okusim, moje da iskoristim na koji god način želim.”

A koristio je na koji god način je želio. Znao je da je bio dominantan i grub u spavaćoj sobi, da ona nije navikla da ju dovode ili guraju do njenih granica. Ona vjerojatno nije imala pojma koliko ga je uzbuđivalo da ju uči što mu se sviđa, da joj pokaže kako može biti između demona. Ona je bila navikla na ljude, pa nije znala koliko točno intenzivan i zadovoljavajući seks može biti s njenom vlastitom vrstom. “Pa pokušajmo ovo ponovo.

Kasnije, jebat ću ova usta.”

Kad je ruka koja joj je obuhvaćala vrat kliznula u njenu kosu i povukla baš dovoljno da joj skalp zapecka, Harper je zasiktala. Radio je to ponekad, puštao ju da iskusi ugriz boli kao upozorenje da se ne odupire.

Ali ju nikad nije povrijedio, nikad nije učinio ništa za što bi mislio da joj se neće svidjeti ili da ne može podnijeti. Čineći to, zaradio je njeno povjerenje u spavaćoj sobi. Ipak, to nije značilo da će ona ikad biti potpuno poslušna.

“Možeš ih jebati,” počela je, slijegajući ramenima, “ako ih možeš uhvatiti.”

Njegova senzualna usta su se izvila u njegov osmijeh od kojeg su padale gaćice.

“Tako prkosna.”

“Ali to ti se sviđa, jer kad te svatko sluša sedam dana u tjednu, dvadeset četiri sata dnevno, to te počelo zamarati, zar ne? ... voliš me kažnjavati.” Te kazne su obično bile u obliku senzualnih napada, produžavajući predigru, ostavljati ju da čeka što se činilo satima da svrši, ili jednostavno okovati joj ruke psihičkim šakama da ga ne može dodirnuti.

Progovorio je na njenim ustima. “Stvarno mi se sviđa kažnjavati te.

Posebno mi se sviđa gledati te kako se treseš od potrebe da svršiš... i proklinješ me na nekoliko jezika jer ti to ne dozvoljavam."

Harper se nasmijala. “Pa to je – ” Stala je na zvuk koraka koji su se približavali. Sva četiri stražara su tad ušetala u sobu, i svi su bili namrgođeni; Keenan još više od ostalih.

202

Larkinin izraz se malo ozario kad je ugledala Harperin ručni rad.

Trepćući, rekla je, “Vau. Sve si ovo ti uradila?”

Kad joj je Knox otpustio kosu, Harper je klimnula ženskom stražaru, koja je onda sjela nasuprot nje. “Moderniziranje stvari je uvijek zabavno. I reći ću ti sve o tome nakon što Keenan objasni zašto izgleda spreman spaliti neko sranje.”

Keenan je oklijevao, pogledavajući na Knoxa. Incubus se još nije navikao da uključi bilo kog drugog osim Knoxa ili drugih stražara u razgovore vezane za njihovu jazbinu.

“Možeš otvoreno govoriti pred Harper,” Knox mu je rekao. “Znači ako ovo nije nešto vrlo osobno tebi ili nekom drugom pa se ne može podijeliti, objasni odmah.”

“Odnosi se na mene,” potpuno sigurna je bila Harper. Znala je zbog čudnog pogleda koji joj je Keenan stalno upućivao. Pa ipak, on je oklijevao.

A to ju je samo naljutilo. “Keenan, sviđa li se tebi tvoja odjeća? Jer ja imam iglu, konac, ljepilo i šljokice – i ne bojim se upotrijebiti ih. Reci mi što se događa.”

Keenan je uzdahnuo. “U pravu si, odnosi se na tebe. Samo je čudno raspravljati o poslovima jazbine s autsajderima.”

“Ona je moja družica, što to čini i njenim poslom,” Knox je izjavio.

“Također ju čini članom ove jazbine kao što je dio njene vlastite.”

Naginjući svoju glavu, incubus je sjeo kraj Larkin. “Pozvao sam druge stražare ovamo, jer sam mislio da svi ovo trebamo raspraviti.”

Levi, koji se naslanjao na zid, je upitao, “Raspraviti što?”

“Radi se o Kendri,” rekao je Keenan.

Harper je odložila na stranu traperice na kojima je radila. “Da, što s njom?”

Keenan je izvukao pljosku iz svoje jakne. “Nazvali su me demoni koje smo poslali da ju nadgledaju – nestala je. Pobjegla je opet svojim čuvarima.”

Odsutan duhom, Knox je omotao pramen Harperine kose oko prsta.

“Moguće je da je otišla tražiti Luciana koristeći informacije koje je dobila od vragolana s kojim se srela.”

“Mislio sam da je to moguće poslije onog što sam čuo u kućici za čamce,” rekao je Keenan. “Pa sam otišao do Kendrinog stana da vidim nedostaje li što od njenih stvari – što bi mi reklo da je otišla na mali izlet. Činilo se da ništa ne fali, i nisam mogao ne primijetiti da tamo uopće nije bilo osobnih stvari. Nijedna prokleta stvar. Kopkalo me to. Ne mogu objasniti zašto, jednostavno je. Uostalom, otišao sam ju potražiti i pitao 203

sam ljude jesu li ju vidjeli. Nitko nije. Pitao sam se da li je otišla posjetiti majku za koju toliko brine da se osjeća obveznom osvetiti ju, pa sam ju posjetio.” Keenan je otpio dugačak gutljaj iz pljoske. “Zamisli moje iznenađenje kad se mlada žena, koja me pozvala da uđem, predstavila kao Kendra.”

“Kendra?” ponovio je Tanner, koji se ispružio s Harperine lijeve strane.

Keenan je klimnuo. “Da. Pričao sam s njom, pričao sam i s majkom – Beatrice – i mogu vam reći da Kendra nije nikada napustila Alabamu i došla ovamo. Ne znam tko je demonica koja je bila u našoj jazbini, ali ona nije Kendra Watson.” Izbacio je vijesti poput bombe.

Zavladala je kratka tišina prije nego su ljudi počeli psovati.

“Siguran si za ovo?” Levi je pitao Keenana.

“Apsojebenolutno siguran. Ono što ja ne razumijem je zašto se ta kučka predstavljala kao Kendra.”

Knox nije imao odgovor na to, ali pronaći će ga. “Jesi li rekao Beatrice i Kendri da se netko predstavljao kao ona?”

“Ne,” odgovorio je Keenan. “To su poslovi jazbine. Izmislio sam neki usrani razlog zbog kojeg sam se pojavio i onda sam otišao.”

“Da li stvarna Kendra imalo liči na lažnu?” pitao je Tanner.

“Malo. Ista frizura. Ista visina. Ista težina. Ista boja očiju. Ali ne mislim da su u rodu. Više kao da je netko koristio Kendrin identitet jer one povoljno nalikuju.”

Larkin je sklopila ruke preko grudiju. “Zašto bi se netko pridružio našoj jazbini, predstavljajući se kao netko drugi?”

“Ona bi mogla biti špijun,” rekao je Knox, bijes je počinjao šumiti kroz njega. “Ima puno demona koji bi voljeli znati poslove naše jazbine.”

“To je istina,” složio se Levi, odmičući se od zida. “Ona je uložila napor da dopre do tebe. Mogla je biti poslana ovamo da te zavede, da sazna tvoje tajne.” Levi je frknuo koliko je to bilo smiješno.

Keenan je otpio još jedan gutljaj iz pljoske. “Ne bi me iznenadilo da ju je Isla poslala.”

“Zašto bi... tkogod ona stvarno bila... tražila Luciana ako joj je zadatak bio da uhodi tebe?” Larkin je upitala Knoxa.

“U pravu si,” složio se Knox. “'Kendra' je otišla na sastanak u Sjeverni Las Vegas. Jolene je potvrdila da se srela tamo s vragolanom, raspitujući se za Luciana.”

Levi je slegnuo ramenima. “To joj je moglo biti pokriće, priča za tebe, ako bi ju netko vidio blizu Harperinog stana te večeri.”

204

“Znaš,” prekinula ih je Harper, “moguće je da ona uopće nije unajmila mračne čarobnjake; da su oni unajmili nju.” Kad nitko nije progovorio, dodala je, “Vani ima puno demona koji se mogu unajmiti – za pravu cijenu će raditi i za neprijatelja.”

Tanner se namrštio, zamišljen. “Mogla bi biti u pravu. Čarobnjaci tebe vjerojatno vide kao način da dođu do Knoxa, da ga oslabe.”

“Ipak, ona me stvarno mrzi,” bila je uporna Harper. “Osjetila sam to u zahodima.”

“Možda ona samo ima problem s tvojom obitelji ili općenito s vragolanima,” predložio je Keenan. “I upamti da je ona stvarno dobra glumica, Harper. U kućici za čamce, potpuno me prevarila oko njene mržnje za Luciana i njene brige za svoju majku.”

“Dakle možemo se složiti da je 'Kendra' špijun,” rekao je Knox.

“Samo nismo sigurni tko ju je poslao.”

“Ja bih rekao da je Isla,” izjavio je Keenan. “Ona se uvijek čini da zna previše o onome što se događa. Mogla je postaviti špijuna u svaku jazbinu, ne samo našu.”

“Jednako tako lagano bi neki od drugih Primarnih mogao malo špijunirati,” rekla je Larkin. “Znanje je moć.”

“Možda,” rekao je Levi, “ali mislim da je Harper u pravu. Mislim da su ju mračni čarobnjaci unajmili. To bi stvarno objasnilo puno toga.”

“Ako je to istina, ona je puno opasnija nego što smo mislili.” Larkin je prebacila jednu nogu preko druge. “Ona ima puno veza s mnogim od naših neprijatelja.”

“Kako ja to vidim, imamo dvije opcije.” Tanner se nagnuo prema naprijed, oslanjajući se laktovima na svoja bedra. “Možemo raspisati nagradu na njenu glavu ili se možemo ponašati kao da nas ona još uvijek zavarava.”

Knox je razmislio o tome par trenutaka. “Pokušat ćemo potonje, vidjeti hoće li se vratiti doma. Ako se ne pojavi za par dana, pribjeći ćemo prvoj opciji. U međuvremenu, saznaj tko je stvarno prokleta kučka.”

Kad su stražari otišli, Knox se okrenuo prema Harper, potpuno se zakrenuvši u svom mjestu kako bi ju gledao. “Jesi okej?”

Ona je teško izdahnula. “Olakšanje je znati da nisam ratovala sa svojom polu-sestrom. Ali baš mi se i ne sviđa alternativa – imati posla s mračnim čarobnjacima nije zabavno, a čini se da me žele mrtvu.”

Knox ju je povukao bliže. “Oni pokušavaju doći do mene... što znači da je 'Kendra' – ili tkogod da je kvragu ona – zapravo bila u pravu; tebe napadaju zbog mene.”

205

“Mene napadaju jer su glupi kao svinjski drek i vjerojatno imaju ludu ideju, da ako te dovoljno oslabe, da te mogu savladati i onda koristiti da hraniš njihove čarolije,” ispravila je.

Možda. Oni ne bi bili prvi koji bi pretpostavili da mogu zarobiti i iskoristiti Knoxa za nešto.

“Ti nisi započeo sranja s njima. Oni su napali tebe.”

“I oni koriste tebe da bi napali mene, što meni nije uopće prihvatljivo.” Mislili su da će ako povrijede nju, povrijediti njega. I hoće.

Nije bio siguran kad je to ona postala tako važna njemu, ali bila je tako duboko ispod njegove kože da ju nije mogao izbaciti. Kad bi demon pao, bilo je to brzo i jako i intenzivno. On je mislio da to nikad neće iskusiti.

Nije mu palo na pamet da bi bilo moguće da druga osoba bude njemu toliko važna. Ali nije se toga bojao. On je to pozdravljao. Znao je da će zauvijek htjeti da je ova mala sfinga s njim.

Uvijek je mislio da bi ga potreba za nekim činila ranjivim. Sada je Knox znao drugačije. Da, Harper je imala moć nad njim, ali znao je da ona nikad neće zlorabiti tu moć. Mogao joj je s njom vjerovati, baš kao što je i ona vjerovala njemu s istom moći koju je on imao nad njom. Pokušavao ju je namamiti sebi koristeći razne taktike manipulacije, i cijelo vrijeme je nesvjesno padao na ovu demonicu. “Levi je u pravu; ti si moja slabost.”

Harper se namrštila, zbunjena, ali znajući jednu stvar. “Ne sviđa mi se kako to zvuči.”

“Kontrola je meni neophodna, Harper. Esencijalna iz puno razloga.

Kad bi ti se nešto dogodilo, kad bi mi te uzeli, ta kontrola bi nestala. Što sam učinio Riordanu i njegovim sljedbenicima... to bi bilo ništa u usporedbi s onim što bih učinio da netko uzme tvoj život.”

Ako je mislio da ju plaši, bio je u krivu. “Ti misliš da ja ne bih tražila osvetu da se nešto tebi dogodi?” Harper je ruku skupila u šaku, u njegovoj košulji. “Pobrinula bih se da gadovi dobiju štogod bi zaslužili.”

On je nagnuo svoju glavu. “Ti stvarno bi, zar ne?”

“Da.” Kako ga je to moglo iznenaditi?

“Ali u tome je stvar, dušo. Ti bi pronašla i kaznila osobu ili ljude odgovorne, i dala bi im što su zaslužili. Ali tu bi stala. Čak i kad te tvoj demon jako tjera, ti se suzdržavaš.”

“Ti imaš dovoljno kontrole da zadržiš svog demona.”

Blijedo se nasmiješio, odbijajući joj lagati. “Dušo, ne bih to htio.

Natjerao bih sve njih da plate. Ali se ne bih zaustavio. Ne bi bilo dovoljno.

Ne za mene, ne za mog demona. Toliko njih bi umrlo, toliko toga bi bilo uništeno.” To je za nju morao biti težak teret da ga nosi. “Ti moraš živjeti.”

206

Dok je njegov pogled držao njezin, Harper je osjetila da je on – možda samo podsvjesno – ovdje očekivao neku razinu odbacivanja.

Možda je mislio da će ju njegovo priznanje uplašiti ili odbiti. Dovraga, možda bi i trebalo. Ali iako je bila malo izbačena iz ravnoteže saznanjem da je nekome toliko važna, također ju je i oduševilo. Rekao je da mu je dala jednu stvar koju mu nitko prije nije dao: potpuno prihvaćanje. Pa, i on je njoj dao nešto što nitko nikad prije nije: osjećaj da je nekome neophodna.

Kad ga je Harper zajahala, omotala ruke oko njegova vrata, i stopila se s njegovim prsima, Knox je namjestio njenu glavu pod njegovu bradu.

Pristajala je baš tamo, kao da je točno tamo pripadala. Gladio je rukama gore-dolje po njenim leđima, osjećajući kako ona nudi uvjeravanje da još uvijek prihvaća njega i njegovog demona baš onakve kakvi jesu.

On je bio mračna vrsta koja nije imala prava hodati po Zemlji. Ali on nije mrzio to što je bio. Sasvim suprotno, Knoxu se sviđala moć, uzbuđenje i dodatna snaga. Sviđala mu se kontrola koju mu je omogućavala da održava. Sviđalo mu se što se nikad nije osjećao ranjivo. Prihvatio je stvorenje unutar sebe koje ga je štitilo i sačuvalo kad nitko drugi nije. Ali Knox nije očekivao da će itko drugi ikad prihvatiti biće. Nije nikad mislio da bi trebali. Nije to tražio od Harper, ali ona je to svejedno učinila. Ona je također prihvatila Knoxa, brutalno kopile kakvo je bio. Ona mu je bila totalno čudo.

“Mogla bi me moliti da te pustim, ali ne bih.” Rekao joj je prije da joj nije namjeravao dati slobodu, ali morala je razumjeti koliko krajnje ozbiljan je on bio. Ako bi ona odlučila otići, on bi pronašao način da ona poželi ostati.

Harper se povukla unatrag da ga pogleda ravno u oči. “Okej, kao prvo, ja molim samo u spavaćoj sobi – i to u rijetkim prilikama. Nemoj misliti da ću to ikad učiniti pod drugim okolnostima. Kao drugo, nikad neću biti ničiji zarobljenik; nitko me ne može zadržati gdje ne želim biti.”

Ona je bila vragolan u svakom pogledu, mogla je pobjeći od bilo kud.

“Posljednje, ako veličanstveno zajebeš i gadno me povrijediš – kao da me varaš, na primjer – ja odlazim, Thorne. Ali ako misliš da još uvijek očekuješ od mene da ću otići čisto zbog toga koja si ti vrsta, ljuta sam jer misliš tako loše o meni.”

Na trenutak, Knox nije mogao govoriti. Njena reakcija ga je svaki put iznenadila. “Da se osvrnemo na sve te odgovore, hoćemo li? Istina je da ti povremeno moliš u spavaćoj sobi. Slučajno, ja u tome uživam. S druge strane, nikad neću od tebe očekivati da moliš za bilo što drugo; ako ikad išta poželiš, imat ćeš to. Osim, naravno, svoje slobode. Što se tiče tvoje 207

slijedeće točke, nije bila dobra ideja s tvoje strane da upotrijebiš riječ 'zarobljenik' – to je potaklo razne seksualne fantazije u mojoj glavi. Pa budi spremna na posljedice, i sjeti se da možeš samo sebe kriviti.”

Kad je htjela progovoriti, Knox je stavio prst na njena usta. “Treće, ja te nikad neću izdati ili namjerno povrijediti. Ti si moja da brinem za tebe, i ti nikad nećeš biti ništa drugo doli zbrinuta. A ideja da bih ikad mogao poželjeti drugu ženu je uostalom jednostavno jebeno glupa. Posljednje, ja ne mislim loše o tebi. Kad bih, ne bih te želio za svoju družicu, zar ne? Ali činjenica je da ću ja biti teška osoba za biti sa mnom. Kontrolirajući, posesivan, sebičan, vrlo seksualan, neiskusan s emocionalnom intimnošću, i ja uvijek želim ono što želim točno kad ja to želim. Rekao sam ti prije, nema puno dobrog u meni. Ti ovdje nisi baš dobro prošla, dušo.”

“Oh, a ja sam neka vrsta nevine, savršene djeve?” Bila bi dosadna kad bi bila, ako ćemo iskreno. “Da pogledamo na malu stvarčicu zvanu 'realnost'. Svatko ima mana, Knox. S nikim nije lako biti. Ja mislim da ti još ne shvaćaš točno koliko ću te ja izludjeti. Mene je nemoguće kontrolirati, imam lošu narav, psujem kao ničija jebena posla, i ja sam – vrlo često namjerno – naporna. Također sam škrta s povjerenjem, i neugodno mi je kad mi ljudi kupuju sranja ili čak kad su ljubazni prema meni. Čak i ja znam da je to jednostavno čudno. Ni ja baš nemam puno iskustva s emocionalnim intimnostima. Ali ti prihvaćaš sva moja sranja baš kao što ja prihvaćam tvoja. Tako to radi.”

Sjela je uspravnije kad je dodala, čvrstog glasa, “I ako si ti još uvijek paranoičan da ću ja otići kad napokon navučeš hlače za odrasle i kažeš mi što si, postat ću mrzovoljna. To neće biti važno jer mi je stalo do tebe, a koja god da si ti vrsta, ne mijenja tebe. A sad se crvenim jer sam izbrbljala zadnji dio. Krivim tebe zbog toga.”

Knox je utisnuo meki poljubac na njena usta. “Već sam znao da ti je stalo. Ne bi me uzela za svog partnera da nije. Demoni ne uzimaju partnere ako im nije stalo.”

Složila je ruke preko svojih prsa. “To je stvarno loš način da kažeš da je i tebi stalo do mene, znaš.”

Bio je. “Nećeš od mene često čuti lijepe riječi,” osjetio se primoranim da ju upozori.

“Znam to.” On je bio karizmatičan, ali nije bio laskavac kad se radilo o osjećajima s imalo dubine. Patio je od emocionalnog siromaštva skoro jednakom mjerom kao i njegov demon. “Ja ih ne očekujem čuti i ne žudim za njima. Od komplimenata i lijepih riječi se crvenim, a to mi se ne sviđa,

208

jer je jednostavno posramljujuće. Sve što tražim je da se ne pretvaraš kako ti nije stalo zbog neke vrste muškog ponosa.”

Mogao je prihvatiti izlaz koji mu je upravo dala, zakleti se da jednostavno neće stavljati fasadu, ali to nije bio on. Ona je zaslužila bolje.

“Ovdje sam stoljećima. Postao sam iznuren, prazan, usamljen – ali to su barem bili nekakvi osjećaji. Tijekom prošle godine, postajao sam... ukočen.

Više nije bilo puno toga što bi mi stvarno bilo važno. Ti si to promijenila.

Ti si važna. Toliko da si ranjivost, slabost. Ali ja te ne puštam.”

Knox je obuhvatio njeno lice svojim rukama. “Ništa mi nije važnije od tebe. I ubit ću svakog tko mi te pokuša uzeti. Ono sa čime ti moraš živjeti, je da ti imaš više kontrole nad mojim demonom od mene, jer će on uništiti sve na svom putu ako bi se tebi nešto loše dogodilo. Ne bih ga mogao zadržati čak i kad bih htio.” Čekao je nestrpljivo da ona progovori, da njen prazan izraz oda nešto od onog što je ona – “Je li ovo dio gdje ja bježim užasnuta? Nisam sigurna. Daj mi mig.”

Frknuvši, prevrnula je očima. “Mislim da zaboravljaš koliko točno kontrole ti imaš nad mojim demonom. Ti si njegov partner, što znači da ako si ti povrijeđen, neće mu biti nimalo jebeno stalo do ničega osim osvetiti tebe. A koliko god bih ja htjela reći da bi se moja savjest oglasila i pokušala zauzdati demona, nisam tako sigurna da bi se to dogodilo. Bila bih ruševina tad, jer si i ti meni jednako toliko važan. Ne sviđa mi se imati slabost, zapravo me to ljuti. Ali zapeo si sa mnom.”

Na trenutak, zavladala je potpuna tišina. Otvorila je usta da progovori, i iznenada ju je ljubio kao da mu treba njen okus da preživi. On je harao, obuzimao, dominirao. Osjetila je kako se vlaži, osjetila svoje živčane završetke sve – Razdvojili su se na zvuk nečijeg pročišćavanja grla.

“Gdine Thorne,” pozvao je Dan, “Vjerujem da je faks kojeg čekate upravo stigao u vaš ured.”

Knox je duboko udahnuo. “Hvala, Dan.” Odmičući kosu s njenog lica, Knox ju je još jednom poljubio. “Vraćam se uskoro.”

Nije si mogla pomoći da ne ogleda njegovu epsku guzicu dok je izlazio iz sobe. Njen ju je demon htio ugristi, a ideja je stvarno bila privlačna. Možda kasnije. Pokupila je traperice na kojima je radila i nastavila ih modernizirati.

“Lubanje? Lijepo.”

Nepoznat i neočekivan glas natjerao ju je da panično skoči i instinktivno zamahne s udarcem u čeljust. Pogodila je muklo u centar, onesvijestivši ga. Kad je shvatila tko je to bio, lecnula se. “Oh, sranje.”

209

“Um, Knox. Nekako sam upravo onesvijestila Vraga.”

Knoxova glava se trgnula sa faksa kojeg je čitao kako bi se zabuljio u Harper. “Ponovi to.”

“Iznenadio me,” rekla je obrambeno. “Moje su moći pojurile ravno u moje ruke, pa kad sam ga neočekivano udarila, pao je kao vreća krumpira.”

Knox je izašao iz svog ureda i u dnevnu sobu sa svojom družicom za petama. A tamo je bio Lucifer osobno, opružen na podu. Harperina moć isporučena iz takve blizine, takvim jakim udarcem, je očito udarila njegovu dušu tako jako, da je njegov um samo pljesnuo.

“To je on, točno?” pitala je Harper, grizući svoj palac. “Mislim, nisam ga vidjela otkad sam bila dijete.”

“To je on,” Knox je potvrdio. “Vidjela si ga kad si bila dijete?”

“Došao je u Joleneinu kuću kako bi vikao na nju zbog nečeg, pa ga je nahranila nekim kolačićima u znak isprike. Naravno, kolačići su bili drogirani i bio je napušen kao zmaj. Skinuo se u svoje bokserice i pjevao Baby Got Back.”

Knox si nije mogao pomoći da se ne nasmiješi. “Je li to razlog zašto prezire tvoju baku?”

“Ne, ali taj je incident na neki način nahranio mržnju. Iako ja mislim da se on, na nekom nivou, zapravo divi toj lukavštini.” Vidjevši ga kao dijete, bila je zatečena otkrićem da je to Lucifer. Kao sad, bio je odjeven u ležernu, skoro odrpanu odjeću i bejzbolsku kapu. “Bit će ljut na mene.” “Čak i ako bude, neće te povrijediti.”

“Neće?” Ona nije bila uvjerena.

“Ne, jer će imati posla sa mnom ako to učini.” Prema mnogim ljudskim religijama, Lucifer je vladao paklom. Nije zapravo. Lucifer se preselio u pakao nakon što je napustio raj, napravio nekog reda u tom mjestu, i izdao otvorenu pozivnicu za bilo koju dušu da uđe nakon njihove smrti. Bilo je puno gorih stvari u paklu od Lucifera.

Lagana psihološka pljuska od Knoxa je bila dovoljna da ga probudi.

Trepćući kapcima, Lucifer je zastenjao. “To je boljelo.” U treptaju oka, stajao je, znatiželjno gledajući u Harper. “Bol do dna duše, ha? Nikad prije nisam time pogođen. Volim isprobavati nove stvari.”

“Zašto si ovdje?” Knox je otvoreno upitao.

Lucifer je trepnuo na njega. “Čuo sam da si uzeo družicu. Previše sam ciničan da bih to povjerovao, ali bio sam znatiželjan.” Nasmiješio se.

“Sviđa mi se. Iznenadila me. To se ne događa često.”

210

Knox se zakikotao. Luciferu se nitko nije sviđao. Grub, otvoren i neprijatan, bio je društvena noćna mora. Bio je također psihotičan i imao dječji osjećaj prava, ljubav prema sarkazmu, i sklonost da neprekidno mijenja svoje emocionalno stanje.

Lucifer se okrenuo natrag prema Harper. “Nisam čak ni uhvatio tvoje ime.”

Klimnula mu je. “Ja sam Harper.”

“Zovi me Lou. Podsjećaš me na nekog.” Pucnuo je svojim prstima nekoliko puta, duboko zamišljen. “Jesi li ti Connell?”

Harper nije mogla odoljeti da se ne naceri, predviđajući njegovu reakciju. “Ne. Ja sam Wallis.”

Njegovo veselo raspoloženje je nestalo dok mu se čeljust stegnula.

“Wallis?”

Ponovno sjedajući na svoje mjesto, Harper je klimnula. “Joleneina unuka, zapravo.”

Stresao se. “Ta žena. Podmukla. Intrigantna. Zlobna. Osobine kojima se inače divim.”

“Ona frkće kad joj daješ naredbe, zar ne?” pitao je Knox.

“Svaki put,” zarežao je Lou. Knox je mogao razumjeti njegovu frustraciju. “To je u genima.”

Lou je proučavao izbliza Harper. “Ti si sfinga. Onda nagađam da si ti Lucianova kći.” Lou je sjeo kraj Harper i počeo njuškati po njenoj kutiji s naljepcima. Uz prigušenu psovku, počeo ih je pomjerati po kutiji.

Namrštila se. “Što to radiš?”

“Ti si ih sve pomiješala.” Zvučao je istinski uznemiren. “Vidiš, imaš umjetne dijamante pomiješane tamo sa šljokicama.”

Oh, da, Jolene je jednom spomenula da je on bio malo opsesivnokompulzivan. “Da li ti moja baka još uvijek šalje lančana pisma?”

Ponovno je zarežao. “Da. Zna da ih ne mogu prekinuti. To donosi lošu sreću.”

Harper je zatresla glavom. “Ne stvarno. To se zove opsesivnokompulzivni poremećaj i – ” “Da, da, tako mi kaže moj psihijatar.”

“Imaš psihića?”

“Navodno, potiskujem gnjev i imam neriješenih problema s napuštanjem poslije mojih iskustava s Bogom.” Element ranjivosti se uvukao u njegov ton kad je nastavio, “Ti znaš iz svog iskustva s Carlom i Lucianom – takve stvari ostavljaju ožiljke na osobi, zar ne? Boli do same srži.”

211

Ovaj je razgovor postajao previše nestvaran za Harper. “Stvarno ne znam kako da te shvatim.”

Groknuvši, Lou je pogledao u Knoxa. “Jesi li joj već rekao što si ti?”

Knox je suzio oči. “Ne još.”

Lou je protrljao svoje ruke, iznenada uzbuđen. “Ooh, napetost.”

“Lou,” otezao je Knox, ne vjerujući tipu da neće jednostavno izbrbljati istinu.

“Dobro, dobro.” I sad je opet bio natmuren. “Dakle, čujem da tvoja družica ovdje ima nekih problema.”

Knox je objasnio najnovije događaje. “Imamo posla ili s mračnim čarobnjacima, Islom Ross ili Carlom Hayden.”

“Ne sviđa mi se Carla.” Lou je napravio grimasu. “Ona je vrlo nestalna, to je uznemirujuće.”

Lonac, kotlić, crn, pomislila je Harper. “Mislim da su mračni čarobnjaci odgovorni.” Pogledala je u Knoxa. “Ti još uvijek misliš kako postoje dobre šanse da je to Isla, zar ne?”

Knox je slegnuo ramenima. “Ona je dovoljno uvrnuta da učini sve ovo.”

“To je istina,” složio se Lou, klimnuvši par puta. “Čuo sam glasine da ona iznajmljuje demone iz svoje jazbine mračnim čarobnjacima,” Knox mu je rekao. “Samo netko tko gubi kontrolu nad svojim demonom ili samo dovoljno bolestan u glavi bi to uradio.”

“Možda ona puši crack,” predložio je Lou. Ignorirajući tu ideju, Harper je progovorila Knoxu. “Ne razumijem zašto bi ona riskirala tako ih iznajmljujući, znajući da ju njena vlastita vrsta može zbog toga napasti. Nešto se mora sjebano događati u njenoj glavi.”

“Možda je crack,” rekao je Lou. Knox ga je također ignorirao. “Znam da nema smisla; zato sam uvijek sumnjao u te glasine,” rekao je Harper. “Ali, kao što sam rekao, ona je hladna i dovoljno gladna za moći da bi to uradila. Nije bila uvijek ovakva. Nešto ju je promijenilo.”

Lou je zamahnuo rukom. “Podupirući moju 'crack' teoriju.”

Razdražena, Harper je eksplodirala, “Oh moj Bože.”

Lou se namrštio na nju. “Možemo li ga izostaviti iz ovog, molim?”

Knox je trepnuo iznenađeno. “Rekao si 'molim'. Elegantan ili ne, upotrijebio si manire.”

“Odlučio sam se raširiti iz hladnog i čistog zla.”

212

Harper je bila sigurna da nikad nije srela nikog tako udarenog kao ovaj tip.

Lou je ispružio svoje noge. “Kruže neka šaputanja oko kampanja.

Kandidati za ovaj cijeli dosadni izborni spektakl šire glasine jedni o drugima, kako bi oni sami bolje izgledali.”

“Da, kruži glasina da je Malden jednom davno istjerao svaku harpiju iz svoje jazbine zbog rasne mržnje.” To je naljutilo Larkin.

Lou je frknuo. “Nemam tolerancije za rasizam. Nalazim ga uvredljivim.”

Harper je izvila svoje obrve. Tko bi mislio da Vrag ima morala?

“Smeta li ti što bi Isla mogla činiti užasna sranja svojoj jazbini?”

“Ona nije prekršila nijedno od mojih pravila.”

Knox je znao da je ona uvijek pazila da ih ne prekrši. Louova pravila su bila prilično jednostavna: nemoj da te uhvate u kršenju ljudskih zakona, nemoj otkriti njihovo postojanje, i nemoj povrijediti nijedno dijete bilo koje vrste. Da, on je bio zaštitnički nastrojen prema djeci. Vrag nije bio ništa više jednodimenzionalan od bilo koga drugog.

“Dario se navodno upušta u vudu seksualne rituale sa svojim haremom koji je sastavljen od po jednog demona svake vrste, muškog ili ženskog,” rekao je Knox.

Louov izraz bio je onaj neukusa. “Rituali... nisam baš u tome.”

Harper je jednostavno morala pitati. “Znači svi oni ljudi koji se igraju sa onim što oni vjeruju da su sotonski rituali – ” “Čisto me iritiraju. To je kao da imaš telefon koji stalno zvoni, a svaki pozivatelj je teleprodavatelj koji želi isporučiti dosadno nagovaranje i onda tražiti nešto zauzvrat. A što mi obećaju u zamjenu za štogod im mogu dati? Njihove duše. Ja već imam njihove duše iz jednostavnog razloga jer su upravo žrtvovali djevicu i ispili njenu krv.” Zatresao je glavom u nevjerici, podižući se na noge. “Uostalom, sad kad sam zadovoljio svoju znatiželju, krećem natrag. Misliš li da možeš staviti nešto od tih lubanjskih stvarčica na ovratnik moje jakne kad slijedeći put navratim?” pitao je Harper.

Naravno da se on morao zezati... ali nije izgledao kao da se zeza.

“Valjda.”

Nacerio se, opet sretan. “Odlično.” I onda je nestao.

Piljila je u Knoxa, znajući da mora izgledati zapanjeno kao što se i osjećala. “On je kao psihotično dijete s bipolarnim i opsesivnokompulzivnim poremećajem.”

Knox je uzdahnuo. “To ga otprilike opisuje.”

213

“Je li pogrešno što mi je pomalo morbidno fascinantan?”

Knox se nadvio nad nju, oslanjajući se rukama o sofu sa svake strane njene glave. “Ako će ti itko biti fascinantan, to bih trebao biti ja.”

Nasmiješila se, povlačeći svojim rukama uz njegova prsa. “Ti si drugačija vrsta fascinantnog. I vrućeg. Ozbiljno vrućeg. Tvoja guzica je epska. I imaš najbolji glas – baršunast i prigušen i promukao. Jesam li spomenula da si zgodan?”

Gricnuo je njenu bradu. “Dobro si se izvukla.”

“Aw, vas dvoje ste nekako slatki.”

Knox je zatvorio svoje oči. “Lou.” “Okej, okej, samo sam donio jaknu.” Prebacio ju je na sofu. “Jedne si minute savršeno pristojan, a slijedeće minute režiš na mene. Ne znam na čemu sam s tobom.” Ponovno je nestao.

Harper se zatekla kako se tiho smije. “Ne znam kako bih obradila bilo što od ovoga što se upravo dogodilo.” Osjećaj je jednostavno bio previše nestvaran.

“Znaš što, dušo... vjerojatno je najbolje za tvoje mentalno zdravlje da ništa ne učiniš.”

“Da, ti si vjerojatno u pravu.”

214

“Imam informacije koje si tražila. Nije bilo lako.”

Harper se zavalila u svojoj uredskoj stolici, uzdišući na Khloë. “Ovo mi se neće uopće svidjeti, zar ne?”

“Nimalo.”

Jolene je naučila Harper, 'uvijek upoznaj svog neprijatelja'. Pa je prije par tjedana, Harper kontaktirala svoje izvore i malo istražila Islu. Ali sve različite priče koje je čula su proturječile jedna drugoj, i ona je ubrzo posumnjala da je Isla izmislila te priče kako bi spriječila ljude da saznaju istinu. Zato je Harper otišla jednoj osobi koja je mogla sve saznati: Khloë.

Njena rođakinja se smjestila u stolicu nasuprot Harper. “Trebalo mi je toliko dugo da iskopam informacije jer je njen unutrašnji krug njoj krajnje odan, na način koji je jednostavno jeziv... kao da je ona nekakva božica.” “Što si saznala?”

“Ukratko, Isla je ambiciozna, pohlepna, kučka gladna za moći koja se uzdigla na svoj položaj ucjenama, zastrašivanjem, podmetanjem i skakanjem u krevet s ljudima.”

Harper je trepnula. “Teško mi ju je zamisliti kako uskače u krevet s nekim. Nikad me se nije dojmila kao seksualna osoba – previše je nalik robotu i ravnodušna.”

“Da, ali seks može često biti način da kontroliramo ljude, zar ne?

Ona ga vjerojatno koristi kao oružje.”

To je više zvučalo kao Isla.

“Ona nema granica i vjeruje za sebe da je nedodirljiva. Ona također ulijeće u bjesove koji bi mogli utjerati strah čak i u Lucifera.”

“Bjesove?” Bilo je teško zamisliti da se to događa. Isla se jednostavno činila tako sabrana cijelo vrijeme. Čak i kad je bila ljuta na konferenciji na Manhattanu, nije izgubila kontrolu.

“Oh da. Iza te sabrane vanjštine je paranoična, poremećena, korumpirana žena. Ona također ima malu tajnu za koju pogrešno misli da je dobro čuvana. Ona misli da su samo njen unutrašnji krug demona – koji vjeruju da ona ne može pogriješiti, i koji će učiniti štogod ona traži od njih, jer ju obožavaju – jedini koji ju znaju.”

Harper se nagnula naprijed u svojoj stolici. “Što je ta mala tajna?” “Čini se da se Isli sviđa seksualni sadizam.”

215

Okej, ovo je bio šok. “Ozbiljno?”

“Osobno, ja ne smatram ono što ona radi seksualnim sadizmom. Ja to jednostavno zovem uvrnutim. Ona veže nevoljne žene i radi im sve osim što ih ne ubije. Kad joj žena dosadi, netko iz njenog unutrašnjeg kruga ju ubije. Čudno je što to ona sama ne radi, uzimajući u obzir da apsolutno nema problema raditi druga bolesna sranja.” “Žene koje ona povrjeđuje... jesu li iz njene jazbine?”

“Da. Drugi članovi jazbine znaju da ona kažnjava žene, samo ne znaju kako ih kažnjava. Navodno su mnoge te kazne za izmišljene zločine.”

Khloëina gornja usnica se iskrivila. “Po mom mišljenju, ona ih ne kažnjava, ona to radi zato jer ju to napaljuje.”

“Ranije, rekla si seksualni sadizam.”

“Ona ih seksualno zlostavlja.”

Harper je opsovala, trljajući rukom svoje lice. “Zlo mi je.”

“Sudeći po mom izvoru, čini se da ona mrzi svoj vlastiti rod.”

“Neka ideja zašto? Je li ju njena majka zlostavljala ili nešto?”

“Ne, ali njen otac jest; njena majka je počinila samoubojstvo. To je sve što moj kontakt zna o njenoj prošlosti.”

Harper je slegnula ramenima. “Onda je možda u pitanju nešto drugo. Možda ona mrzi samu sebe i to projicira na te druge žene – posebno ako su te žene samouvjerene, sretne i imaju stvari koje Isla želi.”

“Može biti.”

“Ne postoji način kako im možemo pomoći. Jazbine se ne miješaju jedna drugoj u poslove.” Harper je teško izdahnula. “Tužno, ali ona nije jedini Primarni koji povrjeđuje svoju jazbinu. To se događa po cijelom svijetu.”

“Da. A Maldenovo obećanje glasa će biti privlačno svim tim žrtvama,” Khloë je istaknula.

“On neće održati svoja obećanja.”

“Mi to znamo. Ali imam osjećaj da većina javnosti to ne zna. A to nije dobro.”

Harper je uzdahnula. “Ne, nije.” Izbori će se održati za dva dana u istom hotelu u Podzemlju u kojem su održani i govori. “Kampanje glasinama su napravile nešto štete, iako ne one štete koju su Primarni imali na umu.” Umjesto da natjera javnost da izabere jednog Primarnog umjesto drugih, to ih je toliko zbunilo da više nisu vjerovali nijednom kandidatu. Kao takvi, mnogi demoni nisu bili toliko željni činiti bilo kakve promjene.

216

“Moram ti reći, Harper, nisam više toliko sigurna da su mračni čarobnjaci iza napada na tebe. U početku, mislila sam da si u pravu. Ali sad kad znam za što je Isla sposobna, kako je dobra u skrivanju prave sebe od ikoga, mislim da je možda Knox u pravu i da je Isla krivac.”

“To bi ju svakako uzbudilo. Ali to nužno ne znači da je ona iza toga.”

“Govoreći o drugom mogućem krivcu... Jesu li Knox ili njegovi stražari saznali tko je u stvari imitatorica Kendre?”

Harper je zatresla glavom. “Ne mogu ni nju pronaći. Čak ni s raspisanom nagradom za njenu glavu.”

“Vjerojatno je ukrala identitet neke druge osobe, skrivajući se na otvorenom.”

“I ja tako mislim.”

Khloë se oslonila laktovima na stol i počela se igrati sa Harperinom klamericom. “Dosta tog depresivnog sranja. Što radiš sutra za svoj rođendan?”

Harper je sretno prihvatila promjenu teme. “Knox je vrlo tajanstven oko toga. Sve što znam je da me nekud vodi.” Demoni nisu imali sve one stvari s čestitkama i darovima kao ljudi, ali jesu slavili svoje rođendane.

Neki su voljeli priuštiti si dobru staru navalu adrenalina, drugi su možda više željeli noć u Podzemlju, i – u slučaju vragolana – neke je možda više privlačila ideja provale u bankovni trezor za zabavu. “Što je s Lucianom?”

“Nazvao me jučer. Proći će još par dana prije nego stigne ovamo.

Kaže da ne može pronaći nikog tko bi se pobrinuo za njegovog emua dok ga nema.”

Khloë je zinula. “Emu? Taj tip je jednostavno izvitoperen.”

Harper se tiho nasmijala. “Zapravo mi je drago što neće doći još par dana. Uopće ne želim da on upozna Knoxa.”

Spuštajući klamericu, Khloë se nasmiješila. “Knox će ga verbalno isprašiti po guzici. Znaš to, ne?”

“Znam.” Harper je uzdahnula. “Pokušala sam objasniti da Lucian nije tako loš kao što on misli, ali ne prodirem do Knoxa.”

“On je tvoj partner, zaštitnički je raspoložen prema tebi. To je dobra stvar. Dakle... je li ti već rekao što je on?” Njen ton je upozoravao da će biti posljedica ako nije.

“Ne miješaj se. Reći će mi kad bude spreman.”

“Ali – ” “Khloë.”

217

“Dobro, dobro, štogod. Pretpostavljam da ne možeš biti stvarno ljuta na njega što to čuva od tebe, jer i ti skrivaš krupnu tajnu od njega.”

“Skrivam?” Ovo je bilo prvi put da Harper to čuje.

“Da... ukoliko mu nisi napokon rekla da ga voliš.”

Harper je počela nepovezano govoriti. “Nisam rekla da ga volim.”

“Budi iskrena, voliš ga.” Kad Harper nije progovorila, Khloë je zastenjala, molećivog izraza lica. “Hajde, možeš mi reći, Harper. Znam da sam iritantna kuja, i znam da sam puna savjeta koje ne želiš čuti, ali uvijek smo dijelile sranja.”

Ona je brzo priznala. “Da, volim ga. Ne, nisam mu rekla.”

“Ne želiš da on zna da ga voliš dok ne budeš sigurna da i on voli tebe,” Khloë je nagađala.

“Ja iskreno nisam sigurna da je 'ljubav' na Knoxovoj emocionalnoj ljestvici.” To nije bilo nešto na čemu bi mu zavidjela. On je bio takav kakav je, i ona je to morala prihvatiti.

“Barem ne poričeš da ga voliš.”

“Sad kad imaš sve svoje odgovore, možemo li prijeći na drugu – puno ležerniju – temu?”

Khloë se ispričavajući nasmiješila. “Samo želim da budeš sretna.”

“Jesam, ludo.”

Harper? Knoxov baršunast glas je kliznuo preko njene kože.

Da? Trebam da pođeš s Tannerom. On će te dovesti meni. Frustrirajuće vibracije su pratile riječi. Što nije u redu?

Carlina tajna... otkrivena je.

Pa, sranje.

Malo kasnije, ona i Tanner su ulazili u Knoxov ured u Podzemlju, iznad borbenog kruga. On je stajao kraj prozora dok su se Keenan i Levi opružili na sofi. “Što se točno dogodilo? Tko se izbrbljao?” Pitala se je li to bio Kellan, ali – “Zapravo ne znamo.” Knox je došao do nje, svaki mišić u njegovom tijelu napet, kao da je bio spreman skočiti. Kao i obično, izgledao je potpuno mirno, unatoč ljutnji koja je pulsirala u zraku. “Baš kao i u šaputavim kampanjama, činilo se da su vijesti došle niotkud. Proširilo se Podzemljem poput divlje vatre.”

Harper je opsovala. Znala je kako je vrlo izgledno da će se istina jednog dana saznati. Samo nije očekivala da će to biti tako brzo. Kad ju je 218

Tanner vodio do ureda, ljudi su zurili i šaputali. Činjenica da su svi znali... mrzila je to.

Tanner se naslonio na zid. “Puno se ljutnje kuha tamo dolje.”

“Mnogi ljudi nisu sretni,” rekao je Levi.

Harper se namrštila. “Zašto? Mislim, znam da je pogriješila, ali moja obitelj već zna za to. Koga drugog bi bilo briga?”

“Naša cijela jazbina brine,” odgovorio je Levi. “Ti si Knoxovo sidro i njegova družica, zbog čega su automatski zaštitnički prema tebi. Ljudi te vide kraj njega, podržavaš ga na sastancima i okupljanjima. Kad podržavaš njega, podržavaš sve nas. Larkin je morala izvući Carlu iz rulje bijesnih demona spremnih da joj ispraše dupe.”

On mora biti da se zezao. “Rulja?”

Knox, vrteći njenu kosu oko svog prsta, kako je znao raditi kad bi bio ljut ili zamišljen, je rekao, “Mona ju je vodila.”

Harper je isfrknula smijeh, što se činilo da ga je još dodatno razljutilo. “Ma daj, zar ti nije smiješno da je demonica s kojom sam jednom tamo dolje bila u dvoboju, sad moja najveća podrška?”

Keenan je napućio svoje usne. “Ova situacija ima zabavne osobine.”

“Ništa nije oko ove situacije zabavno,” suprotstavio se Knox.

Približavajući joj se, uhvatio joj je rukama podlaktice. “Ne mogu presijeći ovu glasinu. Već se predaleko proširila, prebrzo. To znači da ju moramo izvući.”

“Je li Carla ikome zanijekala istinu?” Harper ga je upitala.

“Začudo, ne.”

Mislila je da će žena ustrajati na svojoj nevinosti, jer je morala dobro znati da bi Harper jednako rado porekla istinitost glasine. “Da li njen partner već zna?”

“Da. Nazvao me ranije, pitajući me gdje je Carla.”

Levi je nakrivio svoju glavu. “Nije te pitao ima li istine u glasinama?”

“Ne.” “Možda to želi čuti od nje,” predložila je Harper. Začuvši kako joj zvoni mobitel, iskopala ga je iz svog džepa. “To je Jolene.”

Kad je Harper otišla na drugu stranu ureda da preuzme poziv, Knox se okrenuo svojim stražarima. “Tkogod je pustio tu informaciju, učinio je to praktički anonimno. To mi govori da su vješti u ovakvim stvarima... možda jednako vješti kao oni koji su bili dijelom šaputavih kampanja.”

“Kao Isla, misliš,” zaključio je Keenan.

Za Knoxa, postajalo je sve više i više vjerojatnije da je Isla bila krivac.

219

“Netko se potrudio prokopati duboko u Harperin život,” rekao je Keenan. “Zašto? Koja je svrha?”

“To će skrenuti pažnju ljudi sa izbora,” Levi je istakao. “Ali ne mislim da je to bio motiv. Otkrivanje tajne je trebalo povrijediti Harper, zar ne?”

Knox je bacio pogled na nju. Ona je pokušavala odgovoriti Jolene od toga da pretvori Carlin dom u šljunak. Harper nije uopće izgledala kao da je povrijeđena, ali on je znao da jest i mrzio je to. Iako mu se nije sviđalo da je njegova družica bila, njenim riječima, 'Carlina prljava mala tajna' i nije vjerovao kako je pošteno da ju ona skriva kao takvu, također je znao da je Harper zatvorena osoba koja nije htjela da njene osobne stvari budu izložene javnosti. Razbjesnilo ga je što ju nije mogao zaštititi od ovoga.

“Tkogod ju je pokušavao povrijediti nije bio uspješan,” nastavio je Levi. “Možda su to prihvatili i zadovoljili se time da ju muče na druge načine.”

Keenan je slegnuo ramenima. “Što ćemo mi uraditi?”

“Jedino što možemo: kontrolu štete.” Na kucanje na vratima, Knox je zazvao, “Naprijed.”

Larkin je ušla unutra, vukući za sobom Carlu protiv njene volje.

Njegov unutrašnji demon je zarežao. Knox se ponosio kako je dobar u čitanju ljudi, ali nikad nije mogao razaznati Carline prave osjećaje prema Harper. Ipak, znao je jednu stvar: Carlin dio u svakom razgovoru o ili sa Harper je uvijek bila gluma. Sad, dok je zurio u Carlu, mogao je vidjeti da je njena fasada nestala. Možda je to bila šokantnost situacije, ali maska je napokon pala. Nije imala ništa od svoje uobičajene ljubaznosti ili stidljivosti. Izgledala je prestravljeno i poraženo. I to je bilo stvarno.

Larkin je dovela blijedu, drhtavu Carlu do stolice nasuprot njegovu stolu. “Ona ne zna tko je započeo glasinu,” rekao mu je ženski stražar. “Ni ja ne mogu saznati.”

Kad je Carla primijetila Harper, tuga i čežnja su kratko zasvjetlucale u ženinim očima. Ali onda je to nestalo. Ona to čak nije ni pokušavala sakriti. Umjesto toga, bilo je kao da postoji dio Carle koji ima te osjećaje, ali bio je to premali dio da bi činio ikakvu razliku. “Što je točno glasina?” Knox je upitao Larkin.

“Samo da je Carla dala Harper Jolene kad je ova bila beba.”

Pa, Joleneina izmišljena verzija događaja je bila puno bolja od cijele istine. “Ništa više?”

Larkinine obrve su se skupile. “Ima li više?”

220

Knox je pogledao dolje na Carlu. “Puno više. Zar ne, Carla?” Žena je glasno progutala.

“Jolene je bijesna,” objavila je Harper dok je prilazila Knoxu, kratko pogledavajući na Carlu – žena ju nije htjela pogledati u oči. “Ona pokušava saznati tko je pokrenuo sva govorkanja. Zasad, nema sreće s time.”

“Rulja se razišla, ali ljudi su još uvijek nesretni,” rekla je Larkin.

Knox je buljio u Carlu. “Ogorčava me što te moram zaštititi. Po mom mišljenju, zaslužuješ da te jebeno verbalno razapnu tamo vani. Ti zaslužuješ još gore. Ali neću imati ratovanje unutar moje jazbine. To znači poduzimanje koraka da smirimo situaciju.”

“Mogla bih objaviti izjavu da nisam uzrujana,” predložila je Harper.

Larkin je zatresla glavom. “To neće biti dovoljno; oni su uzrujani u tvoje ime.”

“Pa možda da me vide kako ju pratim odavde.”

Knox se okrenuo prema Harper. “Ti nju nećeš štititi. Ona nije zaštitila tebe. Jesi li, Carla?”

“Ne.” To je bilo izgovoreno tako tiho, bilo je pravo čudo da je itko čuo.

“U stvari, jedina stvar koja je održala Harper na životu za vrijeme trudnoće je bila prokleta čarolija, nije li?”

“Knox,” upozorila je Harper. Bilo je dovoljno loše što su ljudi znali koliko jesu. Nije htjela da on izbrblja ostatak.

“Ti nemaš pojma koliko bih te htio dovršiti,” tutnjao je Knox na Carlu. “Jedini razlog što još dišeš je taj što Harper ne želi osvetu. Oh, razmišljao sam da ignoriram njenu želju da te ostavim na miru. Razmišljao sam da te natjeram da patiš kao što si ti htjela da ona pati.”

“Nisam htjela da ona pati,” Carla je tiho prigovorila.

“Htjela si da Lucian pati. Misliš da to opravdava što si učinila?”

“Ne.” Opet, njen glas je bio tih.

Mahnito kucanje je bilo praćeno Brayevim glasom koji je tražio da ga puste unutra. Knox nije mislio da je to bilo moguće, ali Carlino lice je još više problijedilo. Knox ga je pozvao unutra, ali Carla se nije okrenula licem prema svom partneru. Njegova kosa je bila razbarušena, kao da je provlačio rukom kroz nju nekoliko puta. Njegove oči su bile divlje i očajne – najvjerojatnije, očajno je htio da ona porekne sve što je čuo; da ona sve to osudi i kaže kako su to sve laži.

Bray je kratko pogledao u Harper prije nego je stao ispred Carle. “Je li to istina?” Njegov je glas bio poput šljunka.

221

Carla nije srela njegov pogled. “Da.” Brayeva čeljust se stegla. “Kako si mogla da mi ne kažeš? Kako?”

Zahtijevao je režeći.

“Bilo me sram, Bray!” provalilo je iz nje, napokon ga pogledavši.

Njene riječi su sve izašle u žurbi. “Mrzim samu sebe zbog onog što sam učinila! Ona je bila nevino dijete koje nije ništa uradilo nikome. Ali ja sam bila povrijeđena i ljuta kad me Lucian ostavio, tako omotana svojim vlastitim jadom i bolom da nisam jasno razmišljala. On je bio moje sidro i osoba koju sam željela za partnera, ali ostavio me. Glava mi je bila u neredu, moj demon je zahtijevao kopile, dok je sve što sam ja htjela, bilo da on bude povrijeđen kao što sam ja bila. Potreba za osvetom je bila jedina stvar koja me pokretala!”

Bilo je puno istine u tome, osjetio je Knox. Ako je Carla osjećala za Luciana samo pola od onoga što je Knox osjećao za Harper, mogao je razumjeti da bi ju to toliko iznutra uvrnulo; ostavilo ju tako obuzetom bijesom i očajem da ništa i nitko drugi ne bi bio bitan. Ali za Knoxa, to nikad neće biti jebeni izgovor za ono što je učinila Harper. Nikad.

“Ona te trebala održati,” inzistirao je Bray, pokazujući na Harper.

“Ona je trebala biti važnija od osvete.”

“Da,” prišaptala je Carla. “Kad sam shvatila da je ona važnija, bilo je prekasno.” Okrenula se prema Harper. “Pokušala sam te jednom uzeti natrag.”

Harper bi frknula, ali tu je bilo nekih stvarnih osjećaja. “Samo zato jer si me vidjela s Lucianom i shvatila kako sam ja potencijalno oružje kojim bi ga mogla povrijediti.”

Ona je zatresla glavom. “Bila sam ljubomorna. On te imao, a ja nisam. Pokušala sam ne misliti na tebe nakon što sam te dala Jolene, dok si bila beba. Ali tog dana, morala sam se suočiti s time da si stvarna. Da sam napravila nešto vrlo, vrlo okrutno. Upotrijebila si svoju sposobnost na meni. Cijelo vrijeme, tvoje oči su mijenjale boju. Dobila si tu osobinu od moje mlađe sestre, znaš. Umrla je. Mojom krivnjom. Gurnula sam ljuljačku prejako i pala je... ” Carla je duboko udahnula. “U trgovini, vidjela sam da oboje zurite u mene, osuđujući me dok sam osjećala bol koju sam zaslužila.”

“Pa si se samo nastavila pretvarati da ona ne postoji poslije toga?” pitao je Bray, zgađen.

Carla je nastavila govoriti Harper. “Odlazila bih te vidjeti ponekad, kadgod bi došla s Lucianom posjetiti Jolene. Ne izbliza. Samo... iz daljine.

Samo sam te htjela vidjeti.” Činilo se da ona čak ni ne zna zašto.

222

“Pa ipak, odbila si ju kad si ju vidjela na ulici,” Knox ju je podsjetio.

“Taj dio jednostavno ne razumijem.”

“Naletjela sam jednom na jednu od tvojih tetki,” rekla je Harper.

“Očitala mi je paklenu bukvicu zbog ostavljanja tebe na Joleneinom pragu kad si bila beba, i shvatila sam da Jolene nije rekla ljudima cijelu verziju.

Brinula sam da kad bi ti došla kod mene, Jolene bi bila dovoljno ljuta da ti kaže sve kako bi ostala dalje od mene. Nisam htjela da znaš točno koliko okrutna prema tebi sam ja stvarno bila. Pa sam se pobrinula da se činim nesusretljiva.”

Bray je prošao objema rukama kroz svoju kosu. “Trebala si mi reći, Carla.”

Carla je trznula pogledom na njega. “Bojala sam se da ćeš me ostaviti.”

Bray je pogledao na Harper, zbunjen. “Ti se ne činiš uzrujanom.”

Harper je slegnula ramenima. “Imala sam dobar život. Možda ne normalan život, ali bio je dobar. Bila sam sretna. Ako je tvoja družica stvarno bila u takvom neredu kad sam se rodila, sumnjam da bi mi ona to mogla pružiti. Oboje smo bili bolje bez onog drugog.”

“Ali ona je tvoja majka.”

“Puno sam putovala tijekom godina. Vidjela sam mnoga mjesta.

Neka nisu bila dobra. Vidjela sam patnju prema kojoj se sve ovo čini kao prokleta bajka. Jedna prijateljica koju sam imala... njena je majka uradila suprotno od onog što je Carla uradila. Ona je zadržala svoju kći, ali ju je mrzila. Mrzila ju i bila okrutna prema njoj, dok je razmazila drugu djecu.

Radije ne bih živjela takav život.”

Bray je šutio nekoliko trenutaka. “Ti si vrlo zrela i mudra za svoje godine.” Njegovo je lice očvrsnulo kad se njegova pažnja okrenula Carli.

“Idemo kući i reći ćeš mi sve. Sve.” “Hoću.” Carla je ustala.

“Larkin i Keenan će vas ispratiti van,” Knox im je rekao.

Stigavši do vrata, Carla je pogledala Harper preko ramena. “Stvarno mi je žao što nisam mogla biti majka kakvu si trebala.” S time, otišla je.

Knox se okrenuo prema Harper, zabrinut njenim bezizražajnim licem. “Jesi okej?” “Želim ići kući.” Znala je da je vjerojatno zvučala pomalo izgubljeno, ali osjećala se izvan ravnoteže.

“Onda idemo kući.”

223

Sjedeći nasuprot Harper za blagovaoničkim stolom, Knox ju je promatrao dok je odsutno gurala hranu vilicom po tanjuru. Kad ju je doveo kući ranije, izjavila je da samo želi ljenčariti neko vrijeme. Iako se udobno smjestila na sofi, nije stvarno gledala TV. Njen izraz lica je bio prazan, oči daleke. Bila je tiha sad već satima. Zadubljena u misli. Nije bilo nalik Harper da previše razmišlja o stvarima. “Jedi, dušo.”

Njeno čelo se naboralo. “Nisam baš toliko gladna.”

“Jedi ili će se Meg uvrijediti.” Kad je gurnula komad tjestenine u svoja usta, izvio je obrvu. “Učinit ćeš to za Meg, ali ne za mene?”

“Mogla bi mi prestati praviti mufine.”

Nasmiješio bi se da nije ispustila vilicu uz zveket i uzdahnula. Knox se premjestio da sjedne kraj nje. Namotavši na vilicu nešto tjestenine, podigao ju je do njenih usta. Dobacivši mu kiseli pogled, pojela je. “Dobra djevojka. Reci mi što te toliko muči da ne možeš jesti.”

Progutavši svoju tjesteninu, Harper je pijuckala svoje vino. “Glupo je.”

“Ako je tebi važno, važno je. To znači da nije glupo. Reci mi.”

“U svojoj glavi, uvijek sam imala Carlu u kutiji sigurno označenoj 'sebična i bez osjećaja'. Ona je bila negativac, pa ja nisam morala brinuti oko onog što je učinila. Stvari koje je rekla ranije... još uvijek ju čine sebičnom, ali ne baš bezosjećajnom. Ne znam kako bih drugačije gledala na nju. Ne želim ju drugačije doživljavati.” Jer ako ona nije bila loša, Harper bi možda trebala brinuti. Brinuti bi značilo biti povrijeđen onime što se dogodilo.

Knox je zahvatio Harperinu bradu. “Ona je trebala tebe staviti na prvo mjesto, bez obzira kakvo se sranje događalo u njenom životu, ali nije.

Ona ne zaslužuje tvoje praštanje, pa to nemoj očekivati od sebe. Carla je kraljevski sjebala, i nijednom to nije pokušala popraviti.” Prisilio je Harper da pojede još tjestenine prije nego je nastavio. “Možeš dopustiti da samo možda stvari nisu bile tako jasne kao što si mislila, ali to ne znači da moraš biti puna razumijevanja.” On sigurno jebeno nije bio. “Ništa ne može opravdati što je učinila.”

“Mislim da samo ne znam u koju bih ju kutiju sad stavila.”

“Nitko ne može ničim biti čvrsto označen, dušo. Nitko nije potpuno dobar, i nitko nije potpuno loš. Svatko ima drugačije dimenzije svoje osobnosti, i svatko ima drugačije stvari koje ih pokreću. Ljudi se mogu promijeniti, ponekad na bolje i ponekad na gore. Ljudska priroda je promjenjiva stvar.”

224

Bio je u pravu, shvatila je. “Volim te.” I sad je on otvorenih usta zurio u nju, što nije bilo iznenađujuće. “Znam da je ovo stvarno uvrnuto vrijeme da to kažem. Kužim to. Ali ranije mi je sinulo da sam odrasla, nikad stvarno ne znajući jesu li me ljudi u mom životu voljeli. Ne želim da se ti to pitaš.”

Knox se trgnuo iz svog omamljenog stanja dok se ona dizala sa svog mjesta. Zgrabio je njeno zapešće. “Dušo, ne možeš reći nešto takvo i onda otići.”

“Ja to tako mogu.” Kliznula je iz njegovog stiska i krenula u spavaću sobu, skoro se smijući činjenici da je uspjela šokirati nešokirajućeg Knoxa Thorna. Nije čekala na njega da uzvrati osjećaje, jer je znala da neće. Ona nije bila nestvarna, bila je praktična. Kao što je rekla Khloë, nije mislila da je 'ljubav' na njegovoj emocionalnoj ljestvici. Čak i kad bi bila, on je bio predugo usamljen da bi iznenada oživio osjećaje koje su drugi uzimali zdravo za gotovo. Bilo je dovoljno što mu je stalo do nje.

Sjedeći na krevetu, skinula je cipele. Pojavio se u dovratku, obuzet mračnim mislima i obeshrabrujući. “Gledaš čudno na mene. Da, znam da je bilo nekako uvrnuto izbrbljati ono i onda otići. Ali mi oboje znamo da sam ja uvrnuta, pa mi daj malo prostora da radim čudne stvari bez osuđivanja.” Otpuhnula je. “Još uvijek me čudno gledaš.”

Ušao je u sobu na onaj njegov predatorski način. “Rekla si mi nešto što je tebi bilo teško reći. Znam da je bilo teško, jer znam da ti ne voliš kad si ranjiva prema drugima. A najbolji način da štitiš sebe je da im ne dozvoliš da te vide, i da ne vide koliko ti je stalo.”

“Samo da se zna, ne volim što si tako pronicav,” kukala je.

“Bilo bi sebično i kukavički da ti ne uzvratim iskrenošću. Sebičan?

To jesam. Ali nisam kukavica.”

Umirila se kad je zujanje zavibriralo u zraku... vrlo nalik onome u drvoredu s čarobnjacima. Kao da se nešto punilo, skupljalo u snazi. I znala je tad da će joj on reći što je on. Ne, on će joj to pokazati. Njen unutrašnji demon je bio u stanju pune pripravnosti, oboje znatiželjan i oprezan.

Kao što je u drvoredu, moć je prela uz Harperinu kožu i pekla joj oči, cvokotala joj zubima, zvonila u ušima i stezala prsa. Njegov grabežljiv pogled bio je u cijelosti fokusiran na nju, opasnost u svakoj liniji i krivulji njegova lica. Nije izgledao kao Knox tada, doimao se poput totalnog stranca. Njeno srce je lupalo o njena rebra. I iznenada, nije više bila tako sigurna da želi znati što je on.

S urlikom, plamenovi su buknuli iz poda. Zlatni, crveni i crni, kovitlali su se oko Knoxa, zapljuskujući ga dok ga više nije mogla vidjeti.

225

Koji kurac? Ne, čak ih ni on nije mogao preživjeti. Očajnički se pomakla prema njemu, ali vrućina je bila tako žestoka i ona – I onda je to ugledala: figura od divljih plamenova stajala je u sredini vatre. Nije mogla da ne stoji otvorenih usta dok joj je srce tako frenetično lupalo da je boljelo. Njen unutrašnji demon se umirio od šoka. Samo je jedna stvar mogla podnijeti plamenove pakla... jer je to bila jedina stvar rođena u plamenovima pakla. Njen dah joj je zapeo u grlu. “Arhdemon.”

Baš kao što su arhanđeli rođeni u raju i služili Bogu, arhdemoni su rođeni u paklu. Ali nisu bili tamo da bi služili Luciferu, kako su mnoge religije vjerovale. Oni su bili tamo kako bi služili samom paklu. Rođeni u plamenovima, njihova svrha je bila da zapovijedaju, kontroliraju i uništavaju.

Tad joj je sinulo... Mislila je da je on prikupljao moć ranije. Ne, moć se nije nakupljala – ona se pokušavala osloboditi. A on ju je suzbijao. Nije mogla razumjeti kako bi itko mogao suzbiti tu količinu moći. Ali onda, on je bio arhdemon.

Jebeni arhdemon.

Plamenovi su se umirili, polako slabeći i spuštajući se dok nije ostala samo figura od čiste vatre. Onda se vatra... bilo je kao da ogulila sa Knoxovog mesa. Njegova odjeća je bila iznenađujuće netaknuta.

On je ukočio svoj vrat, njegove su tamne oči svjetlucale od opasnosti.

“Ja ne samo da prizivam plamenove pakla, Harper. Ja jesam plamen pakla.”

226

Što je jebemu ona trebala reći na to?

Harper nije bila sigurna da uopće može govoriti. Šok ju je ukorijenio na mjestu, neprivlačno zijevajući. Otkad je srela Knoxa, smislila je dvanaestak teorija o tome koja točno vrsta bi on mogao biti. Nijedna od tih teorija nije bila osobito maštovita, ali još uvijek ih je smatrala puno realističnijim od toga da je tip arhdemon. Čak je i njen unutrašnji demon bio u šoku.

Smatrani premoćnima da žive na Zemlji nakon što ju je odmetnuti arhdemon zamalo uništio, odluka je davno prije donesena da ih se zadrži na samom mjestu gdje su bili rođeni. Pa ipak, Knox je bio ovdje.

Arhdemon. Jebeni arhdemon.

Bez obzira koliko puta je ta riječ prošla kroz njen um, nije ju mogla pojmiti. Nije mogla pomiriti Knoxa kojeg je znala i voljela sa stvorenjima koja, sudeći prema svemu što su ju učili, su bila skoro jednako hladna i bez savjesti, kao i unutrašnji demoni koje su nosili.

“Nisi nikad posumnjala, zar ne? Nitko nikad nije. Jadna, jadna Harper nije sigurna da joj se sviđa realnost onoga što sam.”

Harper je suzila očima na namjernu zlobu u njegovim riječima.

Izazivao ju je, htio ju uplašiti. Gurao ju je, da vidi hoće li pobjeći. Njenom demonu se to nije svidjelo ništa više nego Harper.

“Neznanje je vrlo često pravi blagoslov, nije li?” Nagnuo je svoju glavu. “Tvoj puls zvuči kao bjesomučna konjska utrka.”

Pa oprostite joj ako je bila malo ustrašena saznanjem da je njen partner dio samog tkanja pakla.

“Pogledaj se. Raširenih očiju. Tijelo zamrznuto u mjestu. Kao i svaka dobra, odgojena lovina.”

Okej, sad ju je samo razljućivao. “Ja nisam ničija lovina,” obrecnula se.

Jedna obrva se podigla. “Oh?” “A ti si šupak.” Napad je oblik obrane. Razumjela je zašto, naravno.

On je očekivao nevjericu, užas i napokon odbacivanje. I ona je shvatila tad da on nije zadržavao spoznaju od nje jer je imao loše mišljenje o njoj. Bilo je to zbog toga koliko je točno mračna i zastrašujuća istina stvarno bila. “Šupak?” Njegov smijeh je bio bez humora, skoro gorak. “Rekao bih da sam puno gore od toga. Zar ti ne bi?”

227

“Da. Također si seronja.”

Lice mu je otvrdnulo. “Što sam ja, Harper? Priznaj to.” Bio je to zahtjev i izazov. “Priznaj to.”

“Ti si arhdemon.” Vrsta koja je bila zlobna, neosjetljiva, nemilosrdna i nepopustljiva. Ali... “Baš me briga. Velika jebena stvar.”

Knox joj se približavao poput pantere, netrepćućih očiju i uprtih u nju. “Rođen sam u plamenovima pakla... a tebe nije briga?” Čisti skepticizam.

Ona je zatresla glavom. Kad je on posegnuo da joj dodirne lice, znala je da ju testira. Pa je ostala mirna. Naravno, skoro je skočila kad su mali plamenovi zaigrali preko njegovih vrhova prstiju. Ponovno, testirao ju je.

“Lijepo. Još neki trikovi?”

Kružio je oko nje. “Mogu namirisati tvoj strah. Mom demonu se uopće ne sviđa njegov miris.”

“Nisam rekla da se ne bojim.” Samo netko s kvocijentom inteligencije krušne mrvice ne bi bio uplašen. “Rekla sam da me nije briga.” Štogod on bio, štogod on mogao učiniti, on je još uvijek bio Knox. Čak i biće unutar nje, iako je bilo uzdrmano, bi to prihvatilo.

“Tebe nije briga, unatoč tvom strahu?”

“Ti me nikad ne bi povrijedio.”

Zaustavio se ispred nje. “Kako možeš biti tako sigurna?” Još jedan izazov.

“Vjerujem ti.”

Stanka. “Možda ne bi trebala.”

“Prestani biti takav šupak!” I sad se njezin temperament uključio.

“Rekla sam ti da me nije briga. Ako mi ne vjeruješ, jebi se! Idem gledati TV!” Njen kraljevski marš je zasmetala ruka koja se omotala oko nje i povukla ju natrag na čvrsta prsa.

“Ti nikad, baš nikad ne reagiraš kako ja očekujem,” rekao je u njeno uho, osmijeh u njegovom glasu. “Sviđa mi se to.” Držao je njegovu drugu ruku u zraku ispred nje. Pojavio se najlakši šum moći u zraku... i onda je njegov donji dio ruke bio u plamenovima.

Vauu. Nesvjesno, ukočila se kad se samoočuvanje uključilo i nagon za bijegom ju jako pogodio. Ali nije se odmakla, nije ustuknula. Ovo je još uvijek bio Knox, njezin Knox. A ruka koja je trenutno gorjela, ju je dodirnula tisuću puta prije, ali nijednom ju nije povrijedila.

Nije mislila kako je moguće da vatra bude prelijepa, ali bila je. U stvari, crveni, zlatni, crni plamenovi su bili skoro očaravajući. Još jednom

228

dokazujući kako uopće nije bila pametna, Harper je ispružila ruku da dotakne njegovu. Umjesto toga ju je skupila u šaku.

“Plamenovi te ne mogu opeći, Harper. Jer oni su ja. A u pravu si, ja te nikad ne bih povrijedio.”

Ignorirajući goruću toplinu koja je isijavala iz njegove ruke, Harper je klizila svojim prstima preko zlatnog plamena. Nije boljelo, nije čak ni peklo. Bilo je kao dodirivanje vruće, tekuće svile. Upravo ga je htjela zapitati da li je vrućina pekla njegovu kožu, ali tad se sjetila da, hej, on je bio taj plamen.

“Ti mi stvarno vjeruješ,” Knox se čudio. On iskreno nije znao kako je ona, jebiga, to primala tako dobro ili kako je mogla dopustiti mu da je drži unatoč njenom strahu. Ali onda, on još uvijek nije shvatio kako njen mali fascinantan um radi. Smanjio je vatru, gaseći plamenove. “Tebi to stvarno ne čini nikakvu razliku, zar ne? Iako se bojiš onog što sam, nije te briga.”

Okrenula se da ga pogleda u oči, gladeći svojim rukama po njegovim prsima. “Ti si još uvijek ti.”

Kao da je to sve što joj je bilo važno. Tim riječima, ona je jebeno posjedovala njegovu dušu, a da to nije čak ni shvatila. Upleo je svoje ruke u njenu kosu, čvrsto ju stežući. Želio je da ima lijepe riječi za nju, ali to nije bilo u njemu.

Kad je ona rekla da ga voli, Knoxova prva reakcija je bila nevjerica.

On je bio realist, dobro svjestan svake pojedine mane koju je imao. Nije nikad sebe smatrao simpatičnom osobom i iskreno, nije ga to nikad smetalo. Zašto? Iz istog razloga zbog kojeg se panika brzo javila na njene riječi. Nije vjerovao da ima emocionalni kapacitet da to osjeća.

Bilo je trenutaka kad bi pokupio emociju od drugih dok su oni zurili u svoje partnere ili rodbinu, pa je znao točno što je to bilo. I znao je da on sam to nikad nije iskusio. Ako on to nije mogao osjećati, što je mogao ponuditi Harper zauzvrat?

Jedina stvar koju joj je mogao dati bila je istina koju je zadržavao – istina koja je imala potencijal ubiti štogod da je ona osjećala za njega, uzimajući u obzir da je on doslovno bio svačija najgora noćna mora. Ali on je riskirao, jer je to bilo sve što joj je mogao dati.

Očekivao je njen šok i strah, očekivao je njenu borbu da prihvati mračnu stvarnost onoga što je njen partner bio – tko se ne bi borio s time?

Tako da nijedna od tih stvari nije bila iznenađenje za njega. Ali on stvarno nije znao što očekivati poslije toga, jer nije nikad mogao predvidjeti Harperine odgovore.

229

Neke mogućnosti su mu se vrtjele po glavi: Možda će pokušati pobjeći. Možda će tražiti vremena nasamo za razmišljanje. Ili će možda biti previše prestravljena da bi govorila.

Ono što ne bi ni u milijun godina posumnjao bilo je da će se mu se ona usprotiviti. Kad ju je pritisnuo, prozvala ga je zbog njegovog sranja.

Odbila je dopustiti mu da ju zastraši, baš kao što je uvijek radila. A kad on nije htio povjerovati da istina stvarno nije činila nikakvu razliku u onome kako se ona osjećala, opsovala ga je. Njegov unutrašnji demon se tiho smijao.

Nije bilo nikoga poput nje. Ona je bila u potpunosti jedinstvena.

Divno komplicirana. I sad ju je morao imati.

Uzeo ju je točno tamo na podu, gdje nije bilo uzmaka i mogao se zakopati toliko duboko u njeno slatko tijelo koliko je bilo moguće. Bilo je brzo i jako i ona je svršila vrišteći njegovo ime, dok je on pumpao u nju sve do zadnje svoje kapi.

Onda su se premjestili na krevet. Dok je on ležao na leđima, a ona bila opružena preko njega, ravnao je njenu kosu među svojim prstima.

“Skoro sam razočaran što nisi pokušala bježati. Bilo bi zabavno imati te kao mog zarobljenika. Bespomoćnu. Ranjivu. Potpuno u mojoj milosti.”

Oslonila je svoju bradu na njegova prsa. “Kakav nastrani gad. Je li to arhdemonska stvar?”

Nasmiješio se. “Ne koliko ja znam.” Uozbiljio se kad je rekao, “Znaš da ne možeš reći nikome, Harper, zar ne? Čak ni Jolene, ni tvojim prijateljima.”

“Znam. Da se tvoja tajna sazna, naša vrsta bi se vjerojatno ujedinila protiv tebe.”

“Najvjerojatnije.” Ne bi im to pomoglo – mogao ih je uništiti s minimalnim naporom. Ali nije imao nikakve želje izbrisati cijelu demonsku populaciju.

“Znatiželjna sam. Ako su arhdemoni rođeni u plamenovima, znači li to da nemate genetske roditelje?”

“Da. Moja vrsta živi u hordama. Svi odrasli sudjeluju u brizi o djeci.”

“Znači kad se tvoja horda preselila na Zemlju, poveli su te s njima?”

“Da. Horda se razdvojila – neki su putovali, neki se pridružili jazbinama,” objasnio je, gledajući kako se njene oči kovitlaju od boje marelice do prigušene sive. “Ostao sam sa sparenim parom koji se pridružio jazbini.”

“U stvari si bio njihovo dijete.”

230

“Upozorili su me da ne kažem što smo. Da skrivam što mogu. Tad, nisam bio ni približno toliko moćan kao što sam sad. Arhdemonove moći rastu s godinama.” Nikad ne prestaju rasti; to je bilo dijelom zbog čega su toliko opasni.

“Lucifer zna što si ti, zar ne?”

“Da.” Namrštila se. “Mislila sam da je on pristao držati tvoju vrstu u paklu.”

“On jest pristao na to, i on drži moju vrstu u paklu. Ali nije pristao okupiti arhdemone koji su već živjeli na Zemlji i vratiti ih u pakao.”

Sad kad je upoznala Lucifera, mogla je zamisliti točno koliko je bio samozadovoljan zbog rupe koju je pronašao. “Razumijem sad zašto skrivaš koliko si točno moćan i ostavljaš svakog neka nagađa što zapravo možeš učiniti. Ne želiš da itko posumnja na istinu.”

“Vjerujem ti da ćeš to zadržati za sebe, Harper. Znam da žene vole razgovarati i dijeliti sa svojim prijateljima, i znam da si ti bliska sa svojima.

Nema sumnje da će te oni pitati što sam ja. Razumijem da će ti biti nelagodno imati tajne između tebe i njih, ali ne možeš im reći. Oni ne smiju znati.”

“Priznajem, ne sviđa mi se imati tajni pred njima – pogotovo velikih tajni. Ali tvoja sigurnost je važnija od toga. Ti si na prvom mjestu.” I iako ona nije vjerovala da bi ga se njene prijateljice bojale toliko da bi ga izdale otkrivanjem njegove tajne, bile bi u opasnosti kad bi imale takve informacije. Primijetivši Knoxov čudan izraz, upitala je, “Što?”

Nije imao riječi za nju. Nitko ga nikad prije nije stavio na prvo mjesto. Nitko. Nije mogao objasniti burne osjećaje koji su prolazili kroz njega. Među njima su bili olakšanje, nevjerica, zadovoljstvo i obožavanje.

Pa joj je rekao kako se osjeća na jedini način koji je znao. Prevrnuo ju je na njena leđa, kliznuo niz njeno tijelo, i jeo ju dok nije svršila tako jako da se umalo onesvijestila. *** “Zašto mi ne možeš samo reći kuda idemo?”

“Objasnio sam ti da je to iznenađenje. Nisam shvatio da je to zahtijevalo bilo kakvo objašnjavanje da bi ti razumjela.” Knox se morao nasmiješiti, jer je Harper praktički poskakivala na svom mjestu u mlažnjaku, smrknuto ga gledajući. Nitko drugi se ne bi usudio tako se mrštiti na njega, i nitko drugi ga uopće nije mogao zabavljati kao oni.

Njegov ju je demon volio vidjeti razljućenu. “Uživaj u očekivanju.”

231

“Ja sam prirodno previše nestrpljiva kako bih iskusila pozitivne osjećaje iščekivanja.” Zadirkujući sjaj u njegovim očima je ljutio Harper.

Nije on htio da se ona osjeća uzbuđeno. Htio je da bude uzrujana čekanjem. “Samo mi reci.”

Otpio je gutljaj svog gina i tonika. “Ne.” “Zlobniče.”

“Naravno.”

“Moj je rođendan; trebao bi mi pustiti da bude po mome.” Probudila se upravo kad se zabio duboko u nju... onda joj je poželio sretan rođendan prije nego ju je jebao tako jako da joj je vrisak zapeo u grlu.

Izvio je obrvu. “Zar stvarno? Uzrujava me što ti moram reći da ti to ne mogu dati.”

Otpuhnula je. “Stvarno, mogao si nas teleportirati kamo god da idemo. Poveo si me na ovaj podugačak let samo kako bi otezao i izluđivao me.”

Naravno da jest. “Mi se hoćemo teleportirati kuda idemo.”

“Idemo li u pakao?”

“Mislim da još nikad prije nisam čuo te riječi izgovorene s takvim uzbuđenjem.”

“Samo volim raditi stvari koje još nisam radila.”

“Znam.”

Zločesta krivulja njegovih usta je i uzbudila i zabrinula Harper.

“Riješi me mojih muka ili mi reci koja je velika tajna, ili me odvedi kamogod da već idemo.”

“U redu, smilovat ću ti se.” Ustao je i privukao ju njemu. Tanner, Levi – mi sad odlazimo. Ne bi trebalo biti duže od sat vremena. Oba stražara su bila u drugoj kabini.

Kad je omotao svoje ruke čvrsto oko Harper, meko ju je poljubio.

Ona se umirila kad ih je vrućina vatre obuhvatila, paleći ju bez da ju povrijedi. Onda su plamenovi umrli, i oni su iznenada stajali na dugačkom komadu zemlje. I... “To je vulkan.” Definitivno ne ono što je očekivala da će vidjeti.

“Jest.” Uzimajući ju za ruku, vodio ju je prema njemu.

“Nikad nisam vidjela jedan iz ovakve blizine.” Bio je to strašan, ali prekrasan prizor. I ozbiljno velik.

“Bit ćemo bliže. Puno, puno bliže.”

Ukočila se, naglo se zaustavljajući. “Ne sviđa mi se način kako si to rekao.”

“Jesi li ikad prije skakala s bungee-jumpom?”

232

Njeno srce je lupalo o njena rebra. “Kako molim?”

“Uzet ću to kao 'ne'.” Knox se nasmiješio. “Ne brini; uživat ćeš.”

Gledala ga je otvorenih usta. “Čekaj, želiš da bungee-jumpamo... u to?” Je li on lud? Očigledno. To bi mogla biti neka arhdemonska stvar.

Vjerojatno bi trebala malo to istražiti.

“Mi ćemo skočiti u to. Ne u komoru s magmom. Zaustavit ćemo se nekoliko metara iznad.”

Rekao je to ležerno... kao da je to vožnja autobusom, a ne iskustvo koje prkosi smrti. “Kako? Nema opreme ili – ” odsjekla se kad su krila iznenada izletjela iz njegovih leđa, šireći se iza njega. “Oh. Moj. Bože.”

Pera su bila zlatna, crvena i crna... i gorjela su. Dodirujući jedno od krila, shvatila je da nisu sasvim stvarna; bilo je više kao da su načinjena od energije magme ili tako nešto. Ljubomora se uvukla kad je iznenada vrlo jako osjetila nedostatak svojih vlastitih krila. Tip ju nikad nije prestao zadivljivati. “Da li svi arhdemoni imaju krila?”

Klimnuvši, zalepršao je jednom svojim krilima. “Hajde, idemo.” “Čekaj malo, Thorne... Odletjet ćemo tamo?”

“Da. Onda, dok te ja čvrsto držim, past ćemo.”

“Ozbiljno?”

“Uzbuđena si, priznaj.”

Okej, da, element uzbuđenja je kapljao kroz nju. Bila je to zastrašujuća ideja, ali također je bila uzbuđujuća – ona je bila demon, njena vrsta je bujala na navalama adrenalina. Ali Harper je također vidjela uspjeh kad bi ostala živa. “Cijeli gradovi su uništeni erupcijama lave, plina i pepela iz vulkana. A ti želiš da skočim u jedan? Jesi li to prije već radio?”

“Nekoliko puta. Hajde, uživat ćeš. Ovaj eruptira samo tijekom noći,” uvjeravao ju je. “I nije kao da te lava ili njena vrućina mogu opeći.”

Njihova koža je bila neprobojna za oboje. “Dođi ovamo. Vjeruj mi.”

“Vjerujem.” Pa je zakoračila u njegove ruke, koje su se obje omotale oko nje. Onda su poletjeli u zrak kao metak. Namjerno ju je plašio. “Ti si šupak!” On se samo tiho nasmijao. Ona je imala oči zatvorene dok je on, još uvijek ju čvrsto držeći, letio u horizontalnom položaju. Nije prošlo dugo prije nego se on zaustavio, još uvijek u zraku. Natjeravši se da otvori svoje oči, vidjela je da su lebdjeli iznad oblaka pepela.

“Past ćemo dolje niz grlo vulkana,” rekao joj je.

Polako ih je spustio da lebde ispod samog oblaka, i zrak joj je pobjegao iz pluća na prizor ispod nje. Jebi ga. Zgrabila je čvrsto šakama Knoxovu košulju, omotavši svoje noge oko njega.

“Pogledaj.”

233

Oh, gledala je ona. Nije joj se svidjelo. Stvarno nije bilo ničeg nalik lebdjenju iznad aktivnog vulkana. Kao da pogled na pad u krater nije bio dovoljno loš, tamo je bio pjenušavi bazen crveno-vruće, otopljene lave.

“Jesi spremna?”

Ne stvarno. Srce joj je bilo u ustima, a bila je prilično sigurna da je trebalo biti u njenim prsima. Ohrabrujući samu sebe, duboko je udahnula.

“Neću te pustiti da padneš, znaš to.” Govorio je u njeno uho. “Prvi put, skočit ćemo nogama naprijed.”

“Prvi put?” Sranje, što ona radi ovdje gore? Zašto stavlja svoj život u ruke očito ludog arhdemona? Njeno srce je ubrzano lupalo, zubi su joj zveketali i ruke su joj se tresle.

“Ne moraš gledati dolje. Možeš samo gledati ravno naprijed.”

“Hajde već jednom. Što više razmišljam o tome, postaje mi sve teže.”

Njen je demon bio totalno raspoložen za ovo; njemu strah nije bila neugodna emocija, pa nije bio nimalo uzburkan.

“Na tri.”

Zašto joj on ovo radi?

“Tri.” Hoće li uopće nedostajati njenim prijateljima?

“Dva.” Ne, neće se više uzrujavati. Suočit će se dostojanstveno sa svojom smrću.

“Jedan.”

Njegova krila su se omotala oko nje i oni su pali. Bilo je kao da se vrijeme zaustavilo. Na jedan jedini trenutak bili su u apsolutnom ništavilu. I onda su padali.

Padali.

Padali.

Vjetar je šibao njenom kosom, a njen stomak se kotrljao kao na vožnji vrtuljkom. Oh sranje, ta crveno-vruća lava im se brzo približavala. “Knox, stani!” Ali nije. “Knox, stani!” Samo su nastavili padati i padati i – Naglo, njegov dugi, gladak pad se zaustavio samo par metara iznad pjenušave lave. “Ti jebeni gade!” Ali smijala se. Dok su letjeli natrag iznad oblaka pepela, znala je da na licu ima širok, glupavi cerek. Morala je priznati da je pad bio na neki način stimulirajući. Njene ruke su se još tresle od adrenalina.

Njegova krila su ih održavala lebdeći. “Rekao sam ti da ćeš uživati.”

“Okej, bilo je pomalo zabavno.”

“Ako ti se to svidjelo, ovo ćeš voljeti.”

234

I onda ih je okretao. “Oh ne, ne naopako,” gunđala je, stežući ga još čvršće. “Zašto me mrziš?” Pogled je ovog puta bio još gori. Još jedna doza adrenalina je pumpala kroz nju, od čega se njen demon skoro napušio kao zmaj.

“Dok nabrojim do tri.” Stegnuo je svoje ruke oko nje. “Tri. Dva. Jedan.”

I onda su opet padali. Padali glavom naprijed u krater. Vrištala bi, ali glas jednostavno nije izlazio. I evo njene dobre prijateljice, lave, opet.

“Stani! Stani! Stani!” Ali naravno, nije. Jer je bio zao. Totalno je to sad uvidjela. “Knox!”

Zaustavio se.

Lava je bila preblizu da bi joj bilo ugodno i zurila je ravno u nju. “Prije ili kasnije, morat ćeš spavati. Onda ću te ubiti.” Njegov smijeh joj nije uopće popravio raspoloženje.

Ispaljujući ih još jednom iznad oblaka pepela, rekao je, “Uživala si u tome.” Otpuhivala je, ali mogao je vidjeti uzbuđenje u njenim očima plavim poput oceana. “Ponovo? Ima puno načina za ovako pasti. Neću te ispustiti... ako ti to ne želiš.”

“Ne, nemoj me pustiti.”

“Neću.” *** “Rekao si da me nećeš pustiti.”

Knox se potrudio najbolje što je mogao da priguši osmijeh. Sijevala je očima na njega otkad su se vratili u mlažnjak. I sad je bila nasuprot njemu, tresući se od bijesa. Ipak, još uvijek ga je podsjećala na siktavo, pljuckajuće mače. Mislio je kako je najbolje da to ne kaže glasno. “Uhvatio sam te,” podsjetio ju je.

“Nije stvar u tome.”

“Padanje nije jednako kad te netko drži. Htio sam da iskusiš kakvo je samo padanje.” Slegnuo je jednim ramenom. “A i ti si rekla da bi željela znati kako je to letjeti.”

“Mrzim te.”

Tiho se nasmijao. “Ne, ne mrziš. Dođi ovamo, ispričat ću ti se.”

Frknula je. “Ne, nećeš. Ispipat ćeš me.”

“I to,” priznao je s osmijehom. “Dođi ovamo.”

Od dominantne, autoritativne tutnjave joj se stomak zgrčio; znala je taj ton i predobro. “Znaš što? Mislim da neću.” Trgnula se kad joj je ledeno hladan prst lagano lupio po klitorisu. “Nemoj.”

235

“Onda dođi ovamo.” Njegova usta su se izvila kad su se njene oči prkosno suzile. “Ako je to ono što ti želiš.”

Njena usta su se otvorila u nijemom jecaju kad je psihički prst kliznuo kroz njene nabore – tako hladan, pa opet je proizvodio toliko topline. Pomilovao ju je opet. Preko njega. I preko njega. I preko njega.

Povremeno, zaustavio bi se da okruži oko njenog klitorisa, od čega joj se pičkica grčila. Čvrsto se držeći za naslone za ruke kao da bi ju oni mogli usidriti, ukočila je svoje mišiće u mjestu, odupirući se nagonu da se vrpolji.

Ali bilo je to tako teško kad je njeno meso gorjelo i peckalo, očajnički tražeći još više. “Prestani.”

“Znaš što trebaš napraviti ako želiš da prestane, dušo.” Nije mogla imati pojma koliko je jebeno vruće bilo gledati kako joj se oči zacakljuju i njeni obrazi rumene od potrebe. Njeno disanje je postalo plitko i neujednačeno dok se orgazam počeo polako nakupljati. Tako tvrd da je boljelo, Knox je otkopčao svoj rasporak. Njegov kurac je iskočio, težak i pulsirajući. Obuhvatio se rukom. “Želiš li to, Harper?” Zapumpao je jednom. “Izgledaš kao da želiš.” Njen opijeni pogled je bio gladno fiksiran na njegov kurac. “Dođi ovamo i možeš ga imati.”

Jecaj je kliznuo iz Harper kad se ledeni prst zabio u nju. Nije mogla da se ne izvije u lagane prodore, tako vlažna i napaljena. Njena bedra su se tresla dok se trenje skupljalo, prijeteći da ju prevrne u – Prst je nestao, ostavljajući njenu pičkicu da pulsira. Osjećala se vrućom do usijanja unutra, i tako nevjerojatno praznom da je boljelo.

Jedva je suzdržala jecaje.

“Samo ja ti mogu dati što trebaš, Harper.” On je stavio tu bol tamo, i samo on ju je mogao ukloniti. “Dođi k meni.”

Harper je mogla prokleti dominantnog jebača, ali zbog toga bi ju samo mučio još malo više. Bilo je samo toliko prkosa kojeg bi dopustio, a ona je naučila točno koliko ga može izazivati.

Kad se ustala i pomakla da stane između njegovih bedra, Knox ju je pohvalio, “Dobra djevojka.” Trzajem otvorivši njen rasporak, gurnuo je dolje njene hlače i gaćice. Kad je odgurnula njih i njene cipele u stranu, zgrabio je njene kukove i podigao ju, smještajući ju točno tamo gdje ju je želio. “Žig na tvojoj pičkici je jedna od najuzbudljivih stvari koje sam ikad vidio. Budi mirna.” Opalio je njen klitoris svojim jezikom.

Njeni prsti su se upetljali u njegovu kosu. “Knox.” Njegov jezik je olakšao gorući osjećaj kad je kliznuo među njene nabore, lickajući i srkajući, ali također je počeo opet nakupljati trenje. Dok je sisao njen klitoris, njena glava je pala natrag. “Svršit ću.”

236

Knox ju je pomakao da ga zajaše. “Ne dok nisam u tebi.” Ispružio je svoje ruke preko stražnjeg naslona svog sjedala. “Jebi se na meni, Harper.”

Primila ga je u sebe jednim laganim, spiralnim prodorom prema dolje od kojeg je on skoro svršio. “Daj mi svoja usta.”

Hvatajući se za njegova ramena, Harper ga je poljubila dok se počinjala nabijati na njegov kurac, obožavajući kako je to rastezalo njenu preosjetljivu pičkicu na baš pravi način. Gurnuo je svoj jezik u njena usta, tjerajući ju da okusi samu sebe dok je proždirao i dominirao.

Ugrizao joj je jako usnu. “Želiš li da svršim u tebi, Harper?”

Prostenjala je svoj pristanak. “Onda radi za njega.” Njihova usta su ostala spojena dok je ona pojačavala ritam, nabijajući se dolje na njega. Dijelili su disanje, dahtaje i stenjanje. Točno je osjetio kad je njen orgazam bio blizu. “Čekaj.”

“Hoćeš li me pustiti da svršim ovaj jedan prokleti put?” zakukala je, zabijajući svoje nokte u njegova ramena. “Čekaj.” Zaroktao je kad je ona stisnula svoje unutrašnje mišiće oko njega za osvetu. Njegov je demon bio i zabavljen i iritiran time.

Harper se smrznula u pola prodora kad su se Knoxove oči zacrnile.

Demon nije izgledao ljut, ali je definitivno izgledao malo uvrijeđen. Sranje.

“Lukava mala sfingo,” komentirao je.

“Ali dobit ću propusnicu na svoj rođendan, točno?”

Tiho se nasmijao i bio je to čudan zvuk; ravan, ali ipak ne bez humora. Onda se Knox vratio. Upravo je htjela progovoriti, ali izvio je nezadovoljno obrvu.

“Tko ti je rekao da prestaneš?” zahtijevao je, pljesnuvši je po guzici; njena pičkica se zatvorila oko njega i natopila ga u navali sokova. “Rekao sam da čekaš, ne da staneš. Jaši me.” Promrmljala je psovku, ali pustio ju je – većinom jer se bjesomučno nabijala na njegov kurac. Osjećaj nje tako skliske, goruće vruće, i skoro bolno uske oko njega bio je previše. Znao je da neće izdržati puno duže.

“Natjeraj me da svršim, Harper. Učini to,” protisnuo je. “Onda i ti možeš svršiti.” Njeni pokreti su postali nepravilni i njena ruka je kliznula na njegov potiljak dok ga je jako ljubila. Njen stisak nije bio čvrst, ali njegov se potiljak počeo zagrijavati dok nije gorio i osjećao kao da sitne igle probadaju njegovo meso. Ugriz bola je trenutno postao užitak.

Otvorio je svoje oči da vidi da su njene crne – njen demon ga je žigosao, shvatio je.

“Jebi ga.” Baš kad je Harper izronila, Knox je obuhvatio njene kukove i opetovano ju nabijao dolje na svoj kurac. Njegov vrhunac se 237

sjurio u njega, zabijajući njegove prste u njene kukove dok se nabio duboko i ispunio ju sa svime što je imao. Dok je ona jako svršavala, ugrizla ga je za vrat kako bi prigušila svoje vriskove. Zadovoljena, opružila se na njega, dok su joj ruke visjele sa strane. “Tvoj demon me žigosao.”

“Da. Smeta li ti?” upitala je oprezno.

“Naravno da ne.” Demon je imao svako pravo da ga žigoše. A i bio je to ogroman jebeni afrodizijak. Sviđalo mu se da su Harper i njen demon posesivni prema njemu. “Zanima me kako žig izgleda.”

Jednom kad su se oboje sredili i ponovno obukli, Harper je pogledala njegov potiljak. “Nisam sigurna da će ti se svidjeti.”

“Opiši ga.”

“Pa, na neki je način plemenski. Ima pune crne linije i istaknute krivulje.” Radila je tetovaže slične tom žigu. “Jedna od krivulja ima krila i glavu sfinge – koja nevjerojatno nalikuje meni. Čekaj tren.” Fotografirala ga je svojim mobitelom. “Vidi.”

Knox se okrenuo da pogleda sliku. “Sviđa mi se.”

“To je olakšanje, jer si na neki način zapeo s njim... ukoliko ne planiraš riješiti me se u određenom trenutku. Onda ću ti ga samo urezati u tvoje meso iz inata.”

Tiho se nasmijao, povlačeći svoje ruke oko nje. “Smatram se upozorenim. Pa, što slavljenica želi uraditi slijedeće?”

“Moram posjetiti Jolene. Obećala sam.”

“Onda idem s tobom.”

“Okej, ali” – napravila je grimasu – “samo znaj unaprijed da je moja obitelj pomalo luda.”

“Vragolani su, naravno da su ludi.”

“Voljela bih iskoristiti izgovor da je to jer su vragolani, ali... pa, vidjet ćeš. Samo se pripremi.”

Stojeći u Joleneinoj kuhinji nekoliko sati kasnije, Knox se morao zapitati da li ovako izgleda na psihijatrijskom odjelu. Tijekom prošlih par sati, svaki član jazbine se pojavio u jednom ili drugom trenutku kako bi poželio Harper sretan rođendan. Neki su se zadržali, drugi su otišli. Uz iznimku Jolene, Becka, Martine i Harperinih suradnica, svi su gledali u njega kao da misle kako on zamišlja da nabija njihove odsječene glave na jarbol.

Oni su mislili da je on lud, pa opet mogli su prihvatiti čudno ponašanje oko njih. Jedan je vragolan nosio samo kilt, plavu boju na licu, i ružičastu havajsku ogrlicu od cvijeća. Drugi je bio obučen kao Harry Potter i povremeno bi izbrbljao besmislene čarolije bez očitog razloga.

238

Tamo je također bio i vragolan koji je nosio ježa i gubio strpljenje sa stvorenjem jer; 'ne slušaš me; ti me nikad ne slušaš.' Onda je tu bila grupa koja se kladila hoće li tinejdžer koji je trenutno jeo sirovi luk povratiti.

“Jesi li ti stvarno Harperin partner?”

Začuvši taj slatki, glas poput zvončića, Knox je pogledao dolje da ugleda dijete koje je imalo lice najviše nalik anđelima od svih koje je ikad vidio. Dugački bijelo-plavi uvojci, oči boje akvamarina i ružičasti obrazi.

Nije mogla biti puno starija od četiri godine. “Jesam.”

“Stvarno si visok,” rekla je drhtavo, grickajući donju usnicu. Čučnuo je dolje kako bi bio njene visine, da se ne čini tako zastrašujući. “Tako bolje?” Njen osmijeh je bio sav u jamicama dok je stidljivo klimnula. “Ja sam Knox.”

“Ja sam Heidi. Harper me zove Heidi-ho.”

“Drago mi je što sam te upoznao, Heidi.”

“Imat ću pet godina za četiri mjeseca. Možeš me doći vidjeti za moj rođendan, ako želiš.”

“Hvala, ja – ” “Heidi-ho,” otezala je Harper. “Vrati mu njegov novčanik.”

Trepćući, Knox se namrštio. “Novčanik?” Zbunjeno je gledao dok se djetetov nevini izraz preobražavao u uznemireno režanje koje je nazivalo Harper izdajicom.

“Nemoj da te zavaraju ti anđeoski izgledi, Knox,” Harper mu je rekla kad se uspravio. “To dijete je spletkaroš. Jednako je manipulativna kao Jolene i može se rasplakati na zapovijed.”

Predajući Knoxu njegov novčanik, Heidi je prasnula u vrlo uvjerljive suze. Onda se vedro nasmiješila. “Dobra, nisam li?” Heidi je omotala svoje tijelo oko Harperine noge.

Njegov unutrašnji demon se cerekao, impresioniran. Okrenuo se prema Harper. “Ona radi tu 'stvarno si visok' stvar tim drhtavim glasom, da bi se ljudi sagnuli, zar ne?”

“Da. Onda ih opljačka do gole kože.”

Začuvši novi glas iza njih, Knox je nagađao da je stigao novi član jazbine. Ali kad se Harper oštro okrenula na mjestu čim je Heidi otpustila njenu nogu uz 'Uh-oh', Knox je imao prilično dobru ideju tko je to bio.

Okrenuo se upravo na vrijeme da vidi visokog muškog vragolana crnobijele kose kako pruža ruke prema Harper sa širokim osmijehom.

“Mislila sam da ne možeš stići,” rekla je Harper.

Lucian je omotao svoje ruke oko nje. “Sretan rođendan, djevojčice.”

239

Odmaknuvši se, rekao joj je, “Prodao sam emua. Nisam ovo mogao propustiti, zar ne?”

Nije bilo načina da Knox ne vidi iskrenu naklonost koju je Lucian imao za Harper. Bila je u njegovim očima i u tonu njegova glasa. Iako je Knox želio zbog nje da to bude dovoljno da smiri njegovu ljutnju na vragolana, jednostavno nije bilo.

Pružio je ocu i kćeri nekoliko minuta da nadoknade propušteno prije nego je prišao Harper sa strane. Lucian ga je procjenjivački pogledao. “Ti si vjerojatno Lucian,” rekao je Knox, svjestan da je nastupila tišina. “Ja sam Knox Thorne.”

“Znam tko si ti,” rekao je Lucian. “Ne mogu reći da sam ikad očekivao vidjeti te u majčinoj kući. Što je uradila ovog puta?”

“Nisam ovdje da vidim Jolene. Ovdje sam sa svojim sidrom. Ona je također i moja družica.”

Lucianove obrve su poletjele. “Stvarno? Tko – ” Zastao je, uzimajući u obzir točno koliko blizu je Knox stajao do Harper. Lice mu je pocrvenjelo, usnice se stanjile i njegove nosnice se širile. “Sidro? Družica?”

“Tako je.”

Lucian je zapravo lupao nogom dok je gledao u Harper, njegova emocionalna nezrelost prilično očita u tom trenutku. “Sparila si se s njim?

Imaš li ikakvu ideju koliko je on opasan? Zar stvarno ne cijeniš svoj vlastiti život?”

Tiho uzdahnuvši, Harper je čvrsto izjavila, “Knox me nikad ne bi povrijedio.”

“Ne možeš stvarno vjerovati u to! Morala si čuti sve priče o njemu!

On je nemilosrdan, brutalan! On nema ni grama milosrđa u svom organizmu!”

“Vrlo istinito,” potvrdio je Knox. “U stvari, većina priča o meni su istinite. Opasan sam za svakog demona koji postoji... osim za Harper.”

Lucian se smješkao. “Oprosti mi ako ne pronalazim riječi zlog, nesavjesnog gada utješnima.”

Harper je podigla ruku. “Lucian, ne želim se svađati s tobom – stvarno, stvarno ne želim – ali Knox je moj izbor, i neću ti dozvoliti da ga vrijeđaš.” Ali znala je da će njene riječi pasti na gluhe uši. Lucian je imao njegov 'spreman sam bjesnjeti' izraz na licu.

“Ne razumijem zašto je on tvoj izbor! Nije kao da ti je moglo nedostajati muške pažnje! Zašto on?”

“Nije li očito? Stalo mi je do njega.”

240

“Ali da li je njemu stalo do tebe? To je pitanje! Nemoj mi reći da je!

Taj demon ne mari za nikog osim za sebe!”

Knoxovo tiho smijanje je bilo bez humora... a od mračnog zvuka su se svi zaledili. “Nije li to slučaj lonca, kotlića i crnog? Oh, i ti stvarno trebaš prestati pričati s njom na taj način. Neću to dopustiti.” Njegov je demon htio rasporiti gada zbog toga. “Ovo je sve iznenađenje za tebe, razumijem to. Ali onda, da si stvarno dio njenog života, već bi to znao.”

Lucianove oči su se suzile. “Ako mi imaš nešto za reći, samo to reci.

Bez skrivenih primjedbi.”

“Dobro.” Knox je zakoračio u vragolanov osobni prostor. “Ti si sebičan, neodgovoran, maloljetnički, lagodan šupak. U stvari, briši 'maloljetnički' – nisi ti baš tako napredan.”

“Ti kurvin si – ” “Harper je već bila ostavila njena majka. Jesi li ti to nadoknadio? Jesi li osigurao da ona ima barem jednog roditelja koji će brinuti o njoj od početka? Ne. Ostavio si ju sa Jolene i nastavio sa svojim sebičnim, nomadskim stilom života. I budimo iskreni, ne bi čak ni posjetio Harper da Jolene nije inzistirala na tome.”

Stiskajući svoje šake, Lucian je podignuo bradu. “Ona je bila sa mnom od njene četvrte godine – ” “Jer te Jolene prisilila da preuzmeš odgovornost za svoje dijete, što je bilo nešto što si trebao učiniti od početka.” “Što, ti misliš da sam trebao voditi bebu oko svijeta sa mnom?”

“Ne, ti si trebao ostati s njom. Ali to bi tražilo od tebe da staviš neko drugo biće ispred sebe. A ti to jednostavno nisi mogao učiniti, zar ne?”

Knox je zatresao glavom. “Začuđuje me da je Harper osoba kakva je danas nakon što je imala tebe i Carlu za roditelje.”

Lucian je odbacujući frknuo. “Ti misliš da znaš sve o našim životima? Ti ne znaš ništa.”

“Pogrešno, Lucian. Ja znam sve.”

“Onda znaš da sam brinuo o njoj – ” “Ne, Lucian, ona je brinula o tebi.”

Vragolanova čeljust se stegla. “Nemaš prava osuđivati me.”

“Ona je moja družica, imam svako pravo.”

Naizgled ostavši bez riječi, Lucian se okrenuo svojoj majci... kao malo, teško dijete. “Ti ne mariš što on tako razgovara sa mnom?”

Jolene je slegnula ramenima. “Moraš to čuti, Lucian. Pokušala sam te navesti da se vidiš kakav stvarno jesi, ali ti mene nikad ne slušaš. Možda ćeš poslušati njega.”

241

Očiju zamagljenih nesigurnošću, Lucian se okrenuo svojoj kćeri.

“Nismo imali loš život, zar ne?”

“Ne, nismo,” odgovorila je Harper.

“Ali to nije bio život koji joj je dao stabilnost i sigurnost, nije li, Lucian?” rekao je Knox. “To nije bio život koji je počeo u trenutku kad je ona ostavljena na brizi ove jazbine. Trebao si nju staviti na prvo mjesto, prestati putovati i dati joj ono što je trebala. Nisi. I zbog toga, meni se nikad, ikad, nećeš svidjeti. Prihvatit ću te kao dio Harperinog života, jer nikad ne bih tražio od nje da izabere, ali to je najbolje što će ikad biti između nas dvoje.” Njegov unutrašnji demon, s druge strane, nikad neće prihvatiti Luciana.

Harper se ugurala između dva muškarca. “Gle, obojica ste ispucali što ste imali jedan na drugog; pustite sad to. Ostavi to,” ponovila je kad je Lucian krenuo govoriti. Predvidljivo, odmarširao je razljućen. Još uvijek je imao mrzovoljan izraz na licu kad su ona i Knox odlazili, pola sata kasnije.

“Ljutiš se na mene jer sam uvrijedio Luciana,” pretpostavio je Knox dok ih je Levi vozio kući u Bentleyu. Tanner je bio na suvozačkom mjestu.

“Ne,” porekla je. “Nemoj me krivo shvatiti, to nije bio zabavan trenutak. Ali znam da kad bi bilo obrnuto, išamarala bih do besvijesti onoga za koga bih vjerovala da je tebe iznevjerio.”

Nasmiješio se na njen zaštitnički ton. “Nisam mogao ne primijetiti da je Khloë uživala u raspravi.”

Harper je slegnula ramenima. “Njoj se Lucian nije nikad sviđao.”

Knoxov mobitel je zapištao, zaustavljajući ga da kaže što je namjeravao.

“Je li sve spremno za glasačku anketu sutra?” pitala je, gledajući kako njegovi prsti vješto lete preko ekrana njegovog mobitela.

“Skoro,” odgovorio je.

“U kojem smjeru misliš da će vjetar zapuhati?”

“Teško je reći. Svaki od tri kandidata je iznio primamljive prijedloge.

Jedna stvar koja ide u našu korist jest da demoni u pravilu, ne vole velike promjene. Šaputajuće kampanje su također nanijele dosta štete.”

“Pitanje je: Koliko točno štete su nanijele?”

Odgovor se neće znati do sutradan.

242

Knox je uredio da glasačko mjesto bude otvoreno od šest sati ujutro do deset sati uvečer u istom hotelu u Podzemlju u kojem su održani govori. Demoni su glasovali koristeći elektronski sustav glasovanja kojeg su koristili u prošlosti. Ukratko, svaki demon je ušao u kabinu za glasovanje i glasovao koristeći kompjutor koji je bio unutra – jedan koji je bio tako dizajniran da je demon mogao dati samo jedan glas.

Prema Larkin, mnogi demoni su izjavili da neće glasovati, jer su bili neodlučni. Ipak, činilo se da je cijela američka javnost došla u Podzemlje da svjedoči rezultatima izbora. Prema tome, svatko je bez sumnje nestrpljivo čekao da Primarni završe njihov objed u pet sljedova.

Raspored sjedenja u restoranu je bio isti kao i za govore. Kraj njega, Harper je bila prelijepa kao i uvijek, u haljini na bretele boje fuksije čiji je dekolte padao dovoljno duboko da pokaže dio žiga njegova demona.

Prizor je bio dovoljan da on postane tvrd, unatoč tome što je eksplodirao u njoj prije samo sat vremena. Razmišljao je o žigu kojeg je sad nosio na svom potiljku i osjetio kako muško zadovoljstvo raste u njemu. Njegova družica ga je označila, objavila da je on zauzet. Njegov unutrašnji demon je bio prilično samozadovoljan zbog toga.

Knox je gledao, potpuno zanesen, dok je Harper lizala čokoladni umak sa svoje žlice. Ona je bila takvo senzualno stvorenje i tako vrlo nesvjesna toga. Prislonio je svoja usta na njeno uho, tiho govoreći. “Svaki put kad tvoj jezik zatreperi da uhvati taj umak, sjetim se kakav je osjećaj kad tvoj jezik paluca po mom kurcu.”

“Trebao bi to staviti u neku čestitku ili slično.”

Duboko smijuljenje je zatutnjalo u njegovim prsima.

Odgurnula je u stranu njen tanjur i žlicu. “Izgleda kao da su skoro svi gotovi s desertom. Koliko dugo još prije nego objaviš rezultate ankete?”

“Nekoliko minuta.” Preletjevši pogledom po prostoriji, proučavao je svakog od kandidata. Isla je izgledala samozadovoljno, naizgled uvjerena da će ona biti izabrana. Dario se činio sabran, ali lijevao je vino u sebe kao čovjek koji umire od žeđi. Maldenov izraz i stav nisu ništa odavali.

Ni Knoxu ni njegovom demonu nije bilo ugodno imati Islu u istoj prostoriji s Harper. Do sad, Isla ga je samo pozdravila iz daljine jednostavno klimnuvši. Bilo je teško zamisliti da je hladna, sabrana 243

demonica ista ona koja je uživala seksualno napadati i mučiti žene u svojoj jazbini.

Kad ga je Harper izvijestila o Khloëinim pronalascima, njegova prva reakcija je bio šok. Ubrzo je uslijedila zaprepaštenost – zaprepaštenost činjenicom da je ranjivo, zlostavljano dijete koje je jednom znao i samo izraslo u zlostavljača. Da takva okrutnost postoji u njoj, samo je bio razlog više da on posumnja kako je ona odgovorna za stvari koje su se dogodile Harper i oko nje. Ako je bilo tako, Primarna je živjela na posuđenom vremenu.

“Zašto izgledaš kao da si upravo progutao nešto gorko?” Harper ga je upitala. Njene su oči trenutno bile blistavo zlatne i prilično su ga očaravale.

Knox je lagano dodirnuo jedan od dva metalna štapića za kosu s draguljima, koje je stavila u svoju punđu. “Ne sviđa mi se što si tako blizu Isle.”

Nije ni Harper bila baš oduševljena zbog toga. Iako ona nije dijelila Knoxovo uvjerenje da je Isla počinitelj, to nije značilo da se osjećala ugodno u blizini tako uvrnute kučke. “Ima li vijesti o tajanstvenoj imitatorici Kendre?”

Knox je zatresao glavu. “Još uvijek nismo uspjeli saznati njenu lokaciju ili pravi identitet.”

“U terminima da li je ona vjerojatni osumnjičenik, ne izgleda dobro za nju što je nestala.”

“Ne, ne izgleda,” dopustio je.

“Prekrižio si Carlu sa liste sumnjivaca, nisi li?”

“Ne vjerujem da te ona želi mrtvu.”

Nije ni Harper. “Lucian je ljut što sam saznala cijelu priču o Carli.

Mislio je kako je najbolje da ja samo vjerujem da je žena zla junica, ništa više.”

“Može da ne razgovaramo o tom nemarnom, djetinjastom, zaljubljenom u samog sebe, gadu?”

“Ne možeš li smisliti neki naziv od milja za njega, koji bi bio malo manje uvredljiv?” “Što kažeš da to samo skratim na 'gad'?”

Harper je teško uzdahnula. “Zaboravi.” “Što nije u redu?” pitala je Jolene.

“Ne volim priznati poraz, ali moguće je da nikad neću uspjeti da se Knox i Lucian svide jedno drugom,” odgovorila je Harper.

244

Njena baka je zatresla glavom. “Lucianu se nikad neće svidjeti nijedan muškarac u tvom životu. A Knox nikad neće prestati zamišljati nove načine da ga ubije. To je beznadan slučaj.” Jolene je potapšala njenu ruku. “Ali sigurna sam da Knox želi da može staviti svoje nesviđanje Luciana u stranu zbog tebe. Sigurna sam da želi da tvoji osjećaji o ovoj stvari mogu biti prije njegovih. Sigurna sam da on – ” Knox ju je odsjekao. “Ne pokušavaj manipulirati sa mnom, Jolene.

Nećeš uspjeti.” Poljubio je Harperin obraz. “Vrijeme je. Ako rezultati izazovu bilo kakvu vrstu meteža, Tanner će te izvesti odavde.” Prije nego mu je uspjela odbrusiti i reći mu da se ona može brinuti sama za sebe, Knox se odgurnuo od stola i otišao na podijum.

Harper se namrštila, zbunjena, kad se Isla pomakla da stane kraj podijuma... kao da je očekivala da će biti pozvana gore. Dario i Malden su ju pratili.

“Jesi li primijetila sve mrke poglede koji su bili upućeni Isli večeras?”

Jolene ju je upitala. “Puno je nesretnih zečića u ovoj prostoriji, i čini se da nju smatraju odgovornom za svoj jad.”

Da, Harper je primijetila. “Ne znam što je uradila, ali štogod da je, naljutila je puno ljudi.”

Knox je onda progovorio, ispunjavajući tišinu koju je sama njegova prisutnost zahtijevala. “Kao što svi vi znate, glasačko mjesto je zatvoreno prije dva sata. Glasovi su svi uneseni u softver glasačkog kompjutera, i za samo par minuta softver će prebrojati glasove. Prije nego krenemo s time, želim da bude jasno da ako Monarh bude izabran, to mu neće dati nikakvu moć nada mnom ili ovim mjestom. Kao takav, neka ne misli izdavati bilo kakve naredbe u trenutku svog izbora. Tvoj autoritet i tvoja pozicija ne znače ništa ovdje.”

“Isli se nije svidjela ta primjedba,” komentirala je Jolene kad se Knox pomaknuo sa strane bijelog platna koje je visjelo iza njega.

Knox je klimnuo Leviju, koji je bio kraj laptopa smještenog na malom stolu ispred podijuma. Trenutno, ekran laptopa je projiciran na veliko bijelo platno, prikazujući sliku kutije na kojoj je pisalo, 'Prebroji glasove'.

Nakon što je Knox još jednom klimnuo, Levi je kliknuo na kutiju. Riječi 'Molim sačekajte' zamijenile su kutiju, a ispod njih je bila traka koja je pokazivala postotak preostalog vremena za brojanje.

Tišina se sad činila teškom, tmurnom. Zrak je stvarno brujao od napetosti zbog koje su se Harper naježile dlačice na rukama.

Osamdeset posto.

245

Oblizala je svoje usne, zabrinuta. Ako se demonska javnost odluči imati Monarha, to će utjecati na svakog, bez obzira da li je svaki demon prihvatio tog Monarha ili ne. Nije bilo važno što Harper nikad neće njima odgovarati. Drugi će im morati odgovarati. Promjena će tolike pogoditi, promijeniti toliko toga. Šezdeset posto.

Harper je bacila pogled na kandidate. Svi troje su bili pohvalno sabrani. Islin pogled je sijao od uznemirujuće količine samozadovoljstva.

Da li je ona znala nešto što oni nisu? Četrdeset posto.

Otpivši gutljaj svog šampanjca, Harper je pogledala Knoxa. Unatoč svojoj trenutnoj napetosti, nije mogla ne primijetiti da je on bio utjelovljenje samopouzdanja i neukroćene seksualnosti. On je također zurio u nju.

Dvadeset posto.

Idi s Tannerom ako bude potrebno, podsjetio ju je. Povedi svoju obitelj sa sobom.

Nije ga uvjerila da će otići, nevoljna lagati. Ako stvari krenu loše, ona će biti kraj njega. A on bi trebao znati bolje nego da pomisli da bi Jolene ikad otišla od pobune. Dovraga, žena će vjerojatno biti u centru toga.

'Gotovo!' je iskočilo na ekranu, zajedno s kutijom označenom 'Vidi rezultate'.

Tad je Harper napokon razumjela termin 'udahnuti dah'. Na jedan trenutak, nije uopće disala. Onda je njeno disanje postalo plitko i ubrzano jer se činilo da ne može doći do zraka koji joj je trebao. Toliko toga se moglo sjebati ako bude donesena pogrešna odluka.

“Levi,” bilo je sve što je Knox rekao. Nakon jednog stražarevog klika na kutiju, prizor ljestvica se pojavio. Jedna je imala natpis 'Da', a druga je imala natpis 'Ne'. Par sekundi kasnije, postotci su se pojavili ispod svake ljestvice.

Samo četrdeset-tri posto glasova je reklo 'Da' za Monarha.

Olakšanje je projurilo kroz Harper kao plimni val. Pogledavajući uokolo, vidjela je da njeno olakšanje dijele skoro svi. Skoro svi. Razočaranje je zasjenilo Maldenove crte lice, ali na njemu nije bilo ljutnje; dobila je osjećaj da bi on prihvatio odbijanje javnosti uz uvjet da se Monarh uopće ne izabere. Dario je izvukao par grubih psovki, svaka linija njegova tijela napeta. Pa ipak, primio je odbijanje s nešto dostojanstva. Isla, s druge strane...

246

Njena kralježnica se trzajem ispravila, njene ruke skupile u šake, i njeno lijepo lice postalo maska ljutnje. “Ne!” vikala je. “Odbijam ovo prihvatiti!”

Knox je slegnuo ramenima na nju, odbijajući njen ispad. “Tako je kako je.”

“Zahtijevam ponovno prebrojavanje!” Isla je skoro lajala, sad ne tako sabrana.

Mrtvačka tišina se spustila kad su se Knoxove oči zacrnile na trenutak. “A tko si ti da bilo što zahtijevaš od mene?” upitao je svileno, zloba kapljući iz svakog sloga.

Njoj na čast – ili krajnju glupost, štogod – Isla nije uzmaknula.

“Imam puno pristaša, Knox. Za mene nema smisla da je ovo rezultat ankete.”

“Možda ti oni nisu bili tako odani kao što si mislila.”

“Oni me ne bi izdali!” bila je uporna. “Rezultati su namješteni!

Moraju biti namješteni!” Evo te paranoične crte koju je Khloë spomenula.

Knox je prijekorno izvio obrvu. “To je uvredljiva tvrdnja koju iznosiš, Isla. Budi oprezna.” Posljednje riječi su bile kao oštrice.

Levi je tad progovorio, prevladavajući što bi Isla slijedeće rekla.

“Nemaš li dovoljno moći, Isla? Zašto toliko jako upinješ za još? O čemu se tu stvarno radi?” Bez odgovora. “Je li moć ono što želiš? Ili je to moć nad Knoxom?”

Islina usta su se stisnula na rubovima.

“Morala si znati da Knox nikad neće nikome odgovarati,” nastavio je Levi. “Postati Monarhom ti ne bi omogućilo da ga kontroliraš. Ali moglo te staviti u položaj da ga ukloniš. Mislim da si razmišljala, ako bi vladala nad drugim Primarnima, mogla bi ih sve natjerati da se ujedine protiv njega. Je li to bio tvoj plan? Moraš biti bijesna što ti nije uspjelo.”

“Trebalo je uspjeti!” vikala je, očito izvan kontrole sad kad je izgubila sve za što je radila. “Imala sam odane pristaše! Rezultati su morali biti namješteni!”

“Zašto je tako?” pitao je Knox.

Harper se nasmijala kad joj je sinulo. “Vratila si se opet svojim starim trikovima, Isla? Reci mi, koliko točno ljudi si ucjenjivala, prijetila im, ili manipulirala da bi dobila što si htjela? Jesu li neki od tih ljudi u ovoj prostoriji?” To bi svakako objasnilo količinu smrknutih pogleda koje je primala cijelu večer. “Kladim se da si ti započela šaputave kampanje, također.”

247

“Ne vjerujem da sam se obraćala tebi,” Isla se podrugljivo osmjehnula Harper.

“Ne vjerujem da me briga,” rekla je Harper slegnuvši ramenima.

“Tako hrabra jer imaš Knoxa da te štiti.”

Harper nije prihvatila izazov; jednostavno je izjavila, “Ne trebam njegovu zaštitu ili ikoga drugog.” Harper se nije iza nikoga skrivala. Ako je Isla htjela vjerovati da je ona slaba, to je bila njena greška.

Odsjaj proračunatosti je ušao u Isline oči. “Stvarno? Vrlo sigurno.”

Ljubazan osmijeh joj je obasjao lice. “Možda se ti i ja trebamo okušati u borbenom krugu, i vidjeti točno koliko si ti snažna.”

Raul se skoro ugušio svojim šampanjcem. “Želiš dvoboj s Harper?

Stvarno? Toliko si luda?”

Knox je prešao do Isle, mišića namreškanih opasnošću. “Nisam bio svjestan da si htjela umrijeti, Isla. Upozorio sam te da ću te uništiti ako joj naudiš.”

Isla je delikatno slegnula jednim ramenom. “To bi bila samo mala zabava, Knox.”

Kad se Tanner pomaknuo da stane ispred Harper, zaštitničkog stava, Harper ga je uvjerila, “U redu je, Tanner, stvarno ne mislim da me može ubiti svojim mrkim pogledima.” Harper je virila oko njega i podigla svoju ruku. “Imam pitanje. Želiš li dvoboj sa mnom jer još uvijek vjeruješ da si ti Knoxovo sidro? Ili ti treba žrtveni jarac jer si tako ljuta što nisi dobila svoje dragocjene glasove? Zanima me.”

“Ja jesam njegovo sidro,” puknula je.

Harper je tužno zatresla glavom. “Oh, Isla. Kako ti uživaš u svojim obmanama.” Uzdahnula je. “A ja sam mislila da je drugi odgovor.

Naposljetku, ti voliš iskaliti svoj bijes na ženama.”

Islini kapci su zatreperili.

“Da, tebi je nanošenje boli i seksualno zlostavljanje demonica iz svoje jazbine zabavno, zar ne? Ovisna si o uzbuđenju koje dobiješ iz toga.”

Isla je zasiktala, ignorirajući zgađeno šaputanje koje je kružilo prostorijom. “Laži.”

Harper je frknula. “Nisam ja ta koja više voli svijet fantazija, Gđice 'Knox-je-moje-sidro-unatoč-svim-suprotnim-dokazima'.”

“Isla, odlazi,” zarežao je Knox. “Ili ću te ubiti. To je tvoje posljednje upozorenje.”

“Zar ne misliš da ste svi malo preburno reagirali?” Isla je prevrnula očima. “Predložila sam dvoboj. Ne borbu do smrti.”

Harper je ustala. “Mislim da bi to bilo na neki način ugodno.”

248

“Nema jebene šanse, dušo,” Knox je progunđao. “Tanner, vodi ju odavde.”

“Nu-uh. Ja ne odlazim od izazova.” Knox, znam da brineš za mene.

Znam da me ne želiš vidjeti povrijeđenu. Razumijem to i volim te zbog toga. Ali rekla sam ti već prije, ne mogu se skrivati iza tebe. To nisam ja. I ljudi moraju vidjeti da nisam laka meta. Jebeno mi je smrtno dojadilo da to ljudi pretpostavljaju za mene.

“Znam da si snažna,” Knox je rekao naglas, želeći da svi čuju koliko je točno on vjere imao u nju. “Znam da ti ne treba moja zaštita. Ali ti si moje sidro i moja družica, što znači da neću nikome dozvoliti da te povrijedi bez obzira na tvoju snagu.”

Knox se umirio kad je poslije toga stigao Jolenein glas. Knox, ti razumiješ zašto Harper ovo mora učiniti. Ona mora pokazati da je snažna sama za sebe. Ljudi ju doživljavaju kao tvoju slabost. Moraju razumjeti da ona može biti i tvoja snaga. Da ona sama nije slaba.

U određenom smislu, Knox jest razumio. Ali on nije mogao, on neće, odobriti njeno izlaganje opasnosti. Isla nije bila samo banshee, bila je napola vampirica. “Tanner.”

Razumjevši, Tanner je krenuo da odvede Harper.

“Ne! Ona je moja!” viknula je Isla.

Bili su to nejasni pokreti praćeni strahovitim, probadajućim bolovima u Harperinom vratu. Harper je šokirano buljila u demonicu ispred nje, koju je sad Knox držao rukom oko vrata. “Ugrizla si me,” rekla je Harper.

“Nisam te samo ugrizla, oslabila sam te.” Isla se smijala. “To je moj vampirski dar, vidiš. Mogu ukrasti nekome osobnu snagu kroz njihovu krv. Proći će sati prije nego ju dobiješ natrag.”

Tada se Harper trgnula iz svoje šokirane omamljenosti. Dok ju je bijes njenog unutrašnjeg demona gonio, bacila se na Islu, udarajući ju ravno u čeljust. Isla je zaurlala od agonije boli do dna duše, ali Harper nije dobila priliku uživati u tome prije nego ju je Tanner podigao i prebacio preko ramena.

Harper je bubnjala svojim šakama po njegovim leđima dok je vrištala, “Pusti me na kučku!”

“Mnogi iz Isline jazbine su gledali glasovanje u Podzemlju, Harper” rekao je Tanner dok su izlazili kroz izlaz za nuždu u pokrajnju ulicu.

“Vidjet će kako Knox bolno ubija Islu. Njen unutrašnji krug ju obožava. Željet će osvetu. Ti brzo slabiš, pa te moramo odvesti prije nego netko od njih dođe po tebe.”

249

Bio je u pravu. Njeno cijelo tijelo se osjećalo tromo, kao da je potrošila ogromnu količinu psihičke energije, samo deset puta gore. Njen vid se već počeo tamniti oko rubova. “Stvarno ne znam koliko još dugo mogu ostati budna,” mrmljala je.

“U redu je, mi ćemo – ” Na njegovo naglo zaustavljanje, Harper je znatiželjno pogledala oko sebe. Tad je primijetila da im se ljudi približavaju sa svih strana.

“Prekasno.” Onda ju je tama obuzela. *** Knox je sijevao očima na jecajuću demonicu u svom stisku. Bilo je prokleto jebeno teško ignorirati nagon da jednostavno prelomi kučki vrat, pogotovo kad ga je njegov demon tjerao da uradi baš to. Ali to bi bio gubitak kontrole; Knox nije mogao dozvoliti javnosti da misli da mu to Harper može oduzeti, ili bi njegovi neprijatelji nju napadali opet i opet. Uz to, htio je da ovo bude bolno za Islu; htio je da demonska javnost točno zna što će uraditi bilo kome tko krene na Harper. Čak ni njegov unutrašnji demon nije mogao zanijekati važnost toga.

Isla se borila u njegovom stisku, jecajući od boli do dna duše, ljubaznošću Harper. Njegova se družica više nije morala brinuti da će ju itko smatrati slabom.

“Ne možeš me ubiti, Knox. Prebliski smo. Mi smo sidra.”

“Ti mi nisi ništa,” protisnuo je, njegove oči bljeskajući demonom dok ga je biće podržavalo. “Ništa. Čak i kad bi bila, nitko ne povrijedi moju družicu i preživi.”

Njena donja usna se tresla. “Moja jazbina će me osvetiti.”

“Pitaj me jebe li mi se za to.” Prizvavši smrtonosnu kuglu paklene vatre, Knox joj je nagnuo glavu unatrag i nagurao ju u njena usta, i niz njeno grlo. Osvijetlila je njeno tijelo dok se spuštala njenim dušnikom i u njen stomak, rastući i rastući dok ju je palila iznutra prema van. Vrištala je, grebući svoje oljušteno meso dok ju je paklena vatra izjedala. Ali Knox nije osjetio nikakvo kajanje, nikakvo sažaljenje.

Ispustila je jedan posljednji dah prije nego se opustila u njegovom stisku, mrtva. Knox je ispustio njen mjehurićav, otopljeni, isparavajući leš uz podsmijeh. Njegov unutrašnji demon je mislio kako je čin bio suviše milostiv, i bio je prilično razočaran brzinom kojom je umrla. Ali Knox je htio da svijet vidi točno koliko brzo i lako netko može umrijeti od njegove ruke.

250

“Ne!” povikao je jedan od Islinih pratitelja; mladi muški demon koji je očito bio očaran njome. Oba muškarca su pala na zemlju kraj nje.

“Ispratit ću ih van kad tijelo ispari,” Keenan mu je rekao.

Knox, trebam malo pomoći ovdje vani, pozvao je Tanner.

“Je li Tanner izveo Harper kroz izlaz sa strane?” Knox je pitao Keenana.

“Da.” Knox je pojurio napolje i u mjestu se zaustavio na prizor Tannera koji je stajao usred četiri mrtva demona. “Što se dogodilo? Gdje je Harper?” Strava ga je pogodila brzo i jako.

Mišić u Tannerovoj čeljusti je kuckao. “Odvedena je,” zarežao je.

Nekoliko se emocija zabilo u Knoxa. Bijes. Panika. Bespomoćnost.

Potreba da povrijedi. Potreba da natjera nekog da plati. Njegov je demon rikao u njegovoj glavi, razbijajući svoj put na površinu. “Od koga?”

Zahtijevao je tutnjajući.

Tannerov pogled je bio oprezan, ali odgovorio je, “Demon i neki mračni čarobnjaci – mogao sam namirisati magiju na njima. Demon je teleportirao nju i čarobnjake odavde dok su me oni jebači napadali.”

Izvlačeći svaki komadić kontrole koju je posjedovao, Knox je gurnuo svog demona natrag. Trebalo im je jasno razmišljanje ako su imali ikakve nade da ju vrate. Demon ne bi mislio, ne bi planirao. On bi samo uništavao. Harper? Harper? Nema odgovora.

Knox je trljao svojom šakom preko svog srca, razmišljajući o boli koja je bila tamo. Nije iskusio bespomoćnost otkako je bio dječak, nije osjećao ovaj nivo tjeskobe otkad su njegovi roditelji pokušali odvesti ga od Riordana i umjesto toga završili mrtvi. To je uglavnom bila demonstracija moći s Riordanove strane; poruka da on ima kontrolu. Onda je Knox dao njemu – dao svima njima – pravu demonstraciju moći. Poslije toga, zauzdao je opet svog demona i njegove sposobnosti. Postao je utjelovljenje samokontrole, zaklinjući se da mu ništa i nitko neće opet oduzeti tu kontrolu. Ali ova situacija je prijetila da mu je izmakne iz ruku.

“Jesu li rekli kamo ju vode?”

Tanner je zatresao glavom, izraza lica koji je jasno govorio da se sam osuđuje. “Položio sam ju na tlo iza mene dok sam se borio... ” “Nije tvoja krivnja.” Riječi bi možda zvučale iskrene da nisu bile grlene. On nije krivio Tannera, znao je da bi ju stražar štitio da je mogao.

Harper? Harper, jebeno mi odgovori! “Ona ne odgovara, ali znam da je živa.

Mogu još uvijek osjetiti njen um.”

“Onesvijestila se kad su nas okružili.”

251

Vrata su se širom otvorila i Levi je izašao. Jedan pregled njegove okoline mu je bio dovoljan da zaključi, “Netko je oteo Harper.”

Tanner je rukom protrljao svoje lice. “Možeš li ju pratiti kroz vašu sidrenu vezu?”

“Ne.” Knox je koračao, nastojao ostati miran. “To tako ne radi.”

Plamenovi su zalepršali iz njegovih vrhova prstiju. Stražari su ga oprezno gledali. Pomislio je na Harperinu reakciju na taj prizor... “Zgodno. Još neki trikovi?” Prihvatila ga je na način na koji nitko nikad nije i nitko nikad neće.

Nije ju mogao jebeno izgubiti; jednostavno nije.

“Vratit ćemo ju natrag,” Levi ga je uvjeravao.

“Ti ju voliš,” Tanner je razmišljao.

Ne, on ju nije volio. Kad je Knox osjetio tu emociju u drugima, bila je mekana i duboka. Ono što je on osjećao za Harper bila je mračna, opasna, grebajuća emocija koja je to nadilazila.

“Znam da joj se to neće svidjeti,” počeo je pakleni pas, “ali mogao bi se probiti u njen um i prisiliti ju da se osvijesti.”

“Njeni štitovi su izvanredni. Ne mogu proći kroz njih bez rezanja moje vlastite psihe.” Ako bi to uradio, bio bi joj beskoristan. Harper!

Harper! Odgovori mi odmah. Jebeno. Sad. Još uvijek ništa. Njegov demon je pumpao svoju ljutnju u Knoxa, pokušavajući ga izazvati da mu preda uzde; da preda kontrolu kao što je učinio kad je Knox bio dijete. Ali on nije više bio to dijete. Duboko je udahnuo, kopajući duboko za snagom da se bori protiv njegova bijesa i tjeskobe; da jasno razmišlja. “Usidrena sa mnom, ona je jača. To znači da će se oporaviti od Islina ugriza relativno brzo. Sve što mogu učiniti u međuvremenu je opetovano ju pokušavati probuditi. Onda mi ona može reći gdje je.” Ako je ona znala gdje je bila.

Vrata su se opet otvorila. Jolene, Beck i Martina su izašli van. Jolene se smrznula, lice joj se očvrsnulo kad je ugledala mrtva tijela i ljute izraze lica Knoxa, Tannera i Levija. “Gdje je moja unuka?”

Tanner je bio taj koji je odgovorio. “U rukama mračnih čarobnjaka.

Demon – vjerojatno lutalica koju su unajmili – teleportirao je čarobnjake ovamo, da mogu ugrabiti Harper.”

“Nemamo pojma gdje je ona,” rekao je Levi, “što znači da nemamo pojma kako ju izbaviti s mjesta gdje ju drže.”

Jolene je frknula, na svačije iznenađenje. “Zar vi stvarno mislite da moju unuku mogu držati bilogdje, gdje ona ne želi biti? Ona možda nije vragolan, ali je Wallis od glave do pete. Zato zašuškaj natrag svoje ludilo, Knox. Trebaš nam miran. Dok ti dođeš tamo gdje god da je ona, ona će već

252

izaći odatle. Koncentriraj se na planove što ćeš uraditi gadovima koji su se usudili uzeti ju.”

“Taj plan je jednostavan,” zatutnjao je Knox. “Oni će umrijeti.”

253

Harper! Harper! Odgovori mi.

Kad bi Knox samo jebeno ušutio i pustio Harper da spava, to bi bilo odlično. Glava joj je bila teška i njeni udovi su bili kao rezanci.

Harper! Probudi se, dušo. Njegov glas je malo omekšao, zvučao je skoro... očajno. To nije imalo smisla. Trebam te da se probudiš.

Pokušavam spavati ovdje, ona je promumljala.

Vibra olakšanja je pomilovala rubove njenog uma. Reci mi gdje si, dušo. Ne mogu te pronaći dok ne znam gdje si.

Od njegove se tjeskobe namrštila. Knox nije nikad bio ništa osim sabran. Zašto si ti tako - ?

Sjećanja su iznenada bljesnula pred njom... Isla kako ju grize. Tanner ju nosi napolje. Bivaju okruženi u ulici. Tama kako se približava.

Harper se trgnula u opreznost, silom otvarajući oči dok se pokušavala uspraviti. Pa, sranje. Što?

Svezana sam, raširenih ruku i nogu, za neku vrstu stola. Uže je čak bilo i oko njenog struka da se ne bi vrpoljila. Pa, barem nije bila gola. To nije umirilo njenog unutrašnjeg demona – bio je totalno bijesan.

Pregledavajući svoju okolinu, osjetila je kako joj stomak propada. Pa, duplo sranje.

Harper, reci mi jebemu gdje si.

Ne znam. To je neka vrsta ručno izrađenog hrama. Posvuda su svijeće, ritualni simboli na zidovima, i ogromna ritualna kružna oznaka na podu... i mogu namirisati mračnu magiju. A i činilo se da je ona pričvršćena za žrtveni stol.

Kako divno. Izgleda da su čarobnjaci željeli mene cijelo ovo vrijeme. Je li Tanner okej?

On je dobro. Prepoznaješ li išta oko sebe?

Ne. Stepenice su na kraju sobe, pa mislim da bih mogla biti u nekom podrumu. To je sve što znam. Nemam blagog pojma gdje sam.

Protisnuo je nisku psovki.

Mogu se izvući odavde, ne brini.

Ne brini? Svezana si!

Kažeš to kao da to čini razliku. Znaš, ti me stalno podcjenjuješ, i ja tek trebam shvatiti zašto je to tako. Zapravo, bilo joj je drago da on nije mogao odmah doći do nje. Nije bilo nimalo sumnje u njenom umu da ju koriste 254

kao mamac. Naposljetku, da su ju njeni otmičari htjeli ubiti, svakako bi to dosad uradili; iskoristili bi prednost njenog besvjesnog stanja. Ako su mislili namamiti Knoxa ovamo, također su morali vjerovati da imaju način i da ga zadrže. Ona to neće dozvoliti. Nema jebene šanse.

Začuvši glasove kako se približavaju, Harper je zatvorila svoje oči, glumeći san. Javio se i glasan, ali opet gladak zujavi zvuk... kao da je u upotrebi neka vrsta mašinerije. Jesu li vrata elektronički zaključana ili nešto? Zujanje je prestalo i onda su se koraci spuštali niz stepenice, polako napredujući prema njoj. Izbrojala je četiri para koraka. “Čudno da je ona još uvijek u nesvijesti,” primijetio je učtivi muškarac.

Znam da si jaka, Harper, ali – Shh, imam društvo i pokušavam slušati.

“To znači da ju usidrenje s njim nije ojačalo koliko smo očekivali,” nastavio je elokventni glas. “Jesi li siguran da su formirali sidrenu vezu?”

“Pa, on ju naziva svojim sidrom,” odgovorio je grubi glas.

“Da, Jacques, ali to ne znači da su formirali vezu.”

“Mislio sam da jesu,” branio se Jacques.

“Pa opet, ona je i dalje u nesvijesti.”

“To ne mora ništa značiti, Altone,” rekao je ženski glas. Kendra – ili tkogod je dovraga ona stvarno bila. “Ne znamo dovoljno o Islinom ugrizu da bi znali koliko dugo žrtva obično gubi svijest. Nemamo to s ničim usporediti.”

Kučka je ovdje, Harper je rekla Knoxu. Lažna Kendra je ovdje. Mora biti da su ju unajmili mračni čarobnjaci, pa izgleda da je moja mala teorija bila točna.

Kako možeš biti samozadovoljna? VEZANA SI ZA STOL KAO PROKLETA ŽRTVA! Ne sviđa mi se tvoj ton.

“Alton, kad želiš da prenesem poruku nekom u njegovoj jazbini?” pitao je drugi muški glas.

“Uskoro, Ezra. Moram biti siguran da je sve spremno prije nego damo anonimnu informaciju s njenom lokacijom,” rekao je Alton.

“Mogu li ju prvo natjerati da malo vrišti?” 'Kendra' je praktički prela.

“Još uvijek te boli što je izabrao nju umjesto tebe?” Jacques je zadirkivao.

“To nije zbog njega. Ona treba umrijeti zbog agonije koju je uzrokovala mojoj duši.”

“Budi iskrena, Jeanna, Knoxov izbor nje je bio udarac za tvoj ego. Ti cijeniš taj ego.”

255

Otpuhnula je. “Ja sam već otišla od njega u vrijeme kad je nju upoznao, sjećaš se?”

“Da, ali mislila si da će te on ganjati. Umjesto toga, progonio je nju.

To te moralo naljutiti, jer ti doslovno imaš dar zavođenja. Reci mi iskreno, jesi li pokušala i nju zavesti?”

“Nju?” Tiho se nasmijao. “Nemoj me gledati tako užasnuto, Jeanna. Kadgod te spareni tip odbije, ti zavedeš njegovu družicu iz inata.”

“Ja ih ne zavodim, ja ih samo natjeram da me toliko žele da preklinju za moj dodir... onda ja odšetam.”

Nije li ona bila baš dragocjena mala stvarčica? Njen unutrašnji demon joj je htio razbiti lubanju.

“Kao da je to išta bolje,” frknuo je Jacques. “Hajde, reci mi, jesi li ga isprobala na njoj?”

“Jednom. Nije uspjelo. Ona je čudna kuja.”

To bi moglo objasniti toplinu koja je nakratko procvala kroz Harper kad je Jeanna zgrabila njenu ruku u zahodima.

“Da li stvarno misliš da možeš uhvatiti Knoxa Thornea?” Jacques je upitao.

“Svaki grabežljivac može biti uhvaćen s pravim mamcem,” odgovorio je Alton.

“Ali možeš li zadržati grabežljivca uhvaćenim? To je pitanje.”

“Vaš udio u ovome ovdje je gotov, demoni,” rekao je Alton. “Plaćeni ste i to ste dobro plaćeni.” “Želim to dotjerati do kraja,” rekla je Jeanna.

Alton je otpuhnuo. “Ne uspijevam razumjeti zašto ti vjeruješ da imaš ikakvog autoriteta ovdje. Ezra, molim isprati demone do njihovog vozila dok ja provjerim da li je sve na mjestu.”

Netko u tvojoj jazbini će primiti poziv s anonimnom dojavom o tome gdje sam, Harper je rekla Knoxu dok su glasovi postupno nestajali. To je zamka – Znam da je to jebena zamka. Njegov ton je govorio da ga nije briga. Bit ću tamo uskoro.

To je značilo da je ona morala izaći van prije nego glupi jebač uđe unutra.

Jednom kad je bila apsolutno sigurna da je opet sama, Harper je otvorila svoje oči i prizvala paklenu vatru u svoju ruku. Onda je izvila svoje šake dovoljno da uhvati stol, ulijevajući paklenu vatru u drvo.

Plamenovi su spalili uže, omogućavajući joj da se oslobodi. Srećom, bila je 256

neprobojna na svaku paklenu vatru koju bi prizvala, ili bi sad bila u apsolutnoj agoniji.

Iskreno, bila je uvrijeđena da je bilo tko pomislio kako je uže dovoljno da ju zadrži. Svaki Wallis koji imalo drži do sebe, može pobjeći iz bilo kakvih uzica.

Harper je glatko kliznula sa stola. Stajala je na trenutak, ispitujući snagu svojih nogu. Možda je to bio adrenalin ili je možda ojačala zbog sidrene veze sa Knoxom, ali njeno tijelo više nije bilo fizički slabo. S druge strane je znala da se još nije psihički oporavila od Islinog ugriza. Šuljanjem koje je naučila još kao djevojčica, tiho je požurila do drugog kraja sobe. Brzo je poletjela uz drvene stepenice, trgnuvši se kad je jedna od dasaka lagano zaškripala. Zvuk je bio poput bombe u tišini sobe, ali činilo se da nije uzbunio nikoga.

Kad je skoro stigla do vrha stepenica, trepnula je, potpuno zbunjena.

Gdje su, jebemu, bila vrata? Tamo jedva da je bio i zid. Krov je ovdje u uglu podruma padao koso. Tamo je bila samo rupa od pola metra između stepenice na vrhu i podnožja kosine. Doslovno nije bilo vrata. Mogla je pomisliti da su vrata pomaknuta ispod stepenica tijekom renovacije ili nešto, ali jasno je čula kako se ostali spuštaju niz klimave stepenice.

Tad se prisjetila zujanja koje je čula ranije. Okej, kad bi ona bila elektronska vrata, gdje bi bila?

Harper je prelazila prstima duž zida, tražeći nekakav prekidač. Njen kažiprst je prešao preko nečeg tvrdog i kružnog. Puna nade, Harper je to pritisnula... i mali ukošeni krov iznad stepenica se počeo podizati. Pažljivo je osluškivala za bilo kakve znakove ljudi koji se približavaju, ali nije bilo ničega.

Napokon, kosina se naglo zaustavila, otkrivajući ulaz. Tek kad je Harper požurila kroz otvor, shvatila je da je kosi krov bio zapravo dio stepeništa koje je vodilo na gornje katove. Pametni gadovi su vrlo dobro skrili svoj mali hram. Kliknuvši drugi prekidač, Harper je gledala dok se mali dio stepeništa vraćao na svoje mjesto. Gledajući na stepenište kao cjelinu, nitko ne bi nikad pomislio da se donji dio podiže. Nije mogla, a da se nevoljko ne divi dizajnu.

Glasovi u daljini su ju trgnuli iz njenog razmišljanja.

Drek. Jako sumnjajući da su prednji i stražnji ulazi, ove očito ogromne kuće, bili čuvani, tiho je krenula uz spiralno stepenište. Stigavši na gornji kat, pažljivo je slušala za zvukove društva. Zadovoljna što je još uvijek bila sama, prešla je odmorište do manjeg spiralnog stubišta koje je

257

bez sumnje, vodilo do tavana. Nadala se da to nije bila još jedna prokleta žrtvena komora.

Srećom, ispalo je da je to bilo skladište. Tiho, probijala se kroz kutije i komade namještaja, idući prema prozoru sa strane, koji je bio razočaravajuće malen. Nije da će ju takva sitnica zaustaviti. Hej, jednom je ušla i izašla iz bankovnog trezora – imala je ona ovo.

Pokazalo se da je prozor bio prokleto krut, pa je bila lagana borba da ga otvori. Da nije bilo njene pojačane snage, možda ga ne bi uspjela otvoriti. Provukla je svoj gornji dio tijela kroz mali prostor, upijajući noćni pogled, i odmah su ju napali mirisi mokre trave i mračne magije.

Knox, čini se da sam u kući usred jebeno ničega. Sjajno.

Nisam još primio anonimnu dojavu koja mi govori gdje si. Njegova nestrpljivost je vibrirala uz njen um. Bit ću tamo čim ju dobijem.

Mogla je čuti prigušene glasove, ali nitko nije bio u blizini. Želeći podrobniji pogled na svoju okolinu i predodžbu o tome gdje je svaki od čarobnjaka čekao, uspentrala se na ravan krov. Činilo se da je to bila jedna od onih ekoloških građevina, sva u metalnim pločama, drvetu i pleksiglasu. Instinktivno, ukočila se, znajući da nije sama. Onda se čulo posprdno pljeskanje.

“Pametna djevojka.” Jeanna se pomakla iz sjena. Izgledala je vrlo drugačije. Elegantni izgled je nestao. Njena odjeća je bila ležerna, njena kosa je sad bila crvena, i njene oči su bile blijedo plave. Također je držala crni, spiralni bodež. “Imala sam osjećaj da ćeš pobjeći – ti si Wallis, naposljetku. Ne brini o njima dolje; ne mogu nas čuti kroz moj štit. Ali zato će nas vidjeti dok ja uzimam tvoj život.”

“Zadržala si se u blizini zbog osvete.” Tipično za njihovu vrstu.

Harper je zgrčila šake dok je njena poznata zaštitnička moć jurila u njene vrhove prstiju.

“To... a i bit će zanimljivo vidjeti hoće li njihova čarolija upaliti. Oni vjeruju da mogu uhvatiti Knoxa u zamku. Stvarno. Čarobnjaci pokrivaju svaki ugao kuće, formirajući oblik kocke. Jednom kad Knox uđe u tu psiho-kocku, zidovi će se zatvoriti... i kocka će postajati sve manja i manja dok ne bude veličine ormara.”

To uopće nije bilo dobro. Knox, kad dođeš ovamo, ne prilazi kući! Čarobnjaci vjeruju da te mogu zarobiti u neku vrstu psihološke kocke. Knox?

Knox? Nema odgovora. Da li je Jeannin štit blokirao poruku? Ako jest, ovo je bilo loše. “Ti si ona koja je usadila prinude.”

Jeanna je slegnula jednim ramenom. “Nisam mogla dozvoliti da ljudi upiru prstom u mene, zar ne?”

“A zmije?”

258

“Jedan od čarobnjaka je to učinio, ali bila je moja ideja. Bila sam tamo.” Suženih očiju, Jeanna je upitala, “Kako točno si njih preživjela?”

“Nekoliko ih je pobjeglo kroz otvor za poštu; mogao je tamo isto tako biti i neonski znak upozorenja. Zašto radiš za te gadove? Zašto?”

“Radit ću za bilo koga tko mi dobro plati. Budi iskrena, Harper, naša vrsta je mračnija nego što će njihova ikad biti.”

U nekim slučajevima, to je doista bila istina. “Da li trebamo tebi zahvaliti za glasine o Carli?”

“To je bio osobni udarac. Jesi li ikad ti sama osjetila bol do dna duše?

To iskustvo nije nalik nijednom drugom. Boli svaki dio tebe, iznutra i izvana. Svaki živčani završetak, svaki organ, svaka kost i – na kraju – svaki dio tvoje duše. Može se reći da sadrži emocionalni udarac.”

“Htjela si da mene boli kao što je tebe boljelo,” zaključila je Harper.

“Da. Pa sam te istražila, tražeći prljavštinu. Smetalo me kad sam otkrila da ti, u stvari, nisi vragolanka. Ne sviđa mi se kad nisam u pravu."

Jeanna je nagnula glavu. “Sfinga bez krila. To je pomalo kao pas bez laveža.”

Harper je zadržala neutralan izraz lica, ništa ne odajući. “Misliš da ću pojuriti na tebe, ako me naljutiš? Čula sam gore stvari od boljih ljudi.”

Kučka je zasiktala, stiskajući ruku oko bodeža. “Ooh, živci, živci,” izazivala je Harper.

“Uživat ću ubijajući te.”

Trnci straha su se uvukli u Harper. Sranje, što ako ona ovo ne može? Što ako ona izgubi i razočara Knoxa? Naravno da će izgubiti! Ona je slaba, jadna. Ona ne bi – Harper je malo zatresla glavom. Ona nije nikad za sebe mislila da je slaba. Onda joj je sinulo. “Ti možeš izazvati strah.” To nije bilo dobro.

“Hajde da završimo ovo, hoćemo li?”

Harper nije imala problema s izazivanjem sve boli ovog svijeta ovoj kučki; njen unutrašnji demon je htio iskopati Jeannine oči i nagurati ih niz njeno grlo. Ali Harper se morala odmaknuti dalje od kuće prije nego Knox stigne ili će on zakoračiti u kocku da bi došao do nje. “Misli, Jeanna. Knox će doći i neće doći sam. Nećeš pobjeći odavde.”

“Naravno da hoću. Jacques me čeka u šumi. Teleportirat će nas daleko odavde.”

“Ti ne želiš ovo učiniti, Jeanna,” rekla je Harper, uvjerljivog glasa.

“Ti čak ni ne znaš tko sam ja.”

“Znači istina je da sfinge mogu zbunjivati.”

259

Sranje, čini se da to ovdje nije upalilo. Harper je mogla pogoditi zašto. Još uvijek je bila psihološki slaba, zahvaljujući Islinom ugrizu. I trošila je dragocjenu psiho-energiju na borbu s umjetnim strahom koji je prijetio da ju povuče i natjera ju da zaboravi zašto je bilo tako važno da ona dobije ovaj dvoboj – Knox. Ona će se boriti jer je on trebao da se ona bori, jer je ona htjela ostati s njim.

Pomirena s time da će ovo završiti borbom oštricama, Harper je ugušila Jeannine slijedeće riječi i proučavala noćnu moru. Jeanna je očito bila ležerna s oštricom. Visoka kao što je bila, imala je dugačak doseg. S druge strane, njena visina je također značila da su joj noge izložene.

“Prije nego te ubijem, moram pitati... što je Knox? Ti moraš znati.”

Kad Harper nije odgovorila, Jeanna se zlobno nasmiješila. “Nevjerojatan ljubavnik, nije li?”

Ona je mislila napraviti Harper ljubomornom? Mislila da će zbog takve emocije izgubiti kontrolu? “To neće uspjeti, Jeanna. Vrijeđaš nas obje takvom sitničavošću.” Začuvši glasove kako se dozivaju, Harper je znala da su opazili nju i Jeannu. “Vide nas. Doći će ovamo gore.”

Jeanna je slegnula ramenima, nezabrinuta. “Ne mogu ući unutar štita. Ništa ga ne može probiti.”

“Ako me ubiješ, Knox će ubiti tebe.”

“Ako me pronađe, da, hoće. Ali ti zbog toga nećeš biti ništa manje mrtva, zar ne?”

Bila je u pravu.

Cereći se, Jeanna je podigla svoj bodež. “Sviđa ti se? Kupila sam ga od čarobnjaka.”

“To objašnjava zašto izgleda više kao štapić Harryja Pottera.”

Mrki pogled koji je obećavao odmazdu. “Začaran je. Drška je kost demona koji je umro u veličanstvenoj agoniji. Svaki put kad te pogodim njime, čut ćeš njegov krik bola.”

“Da” – Harper se izazivački nasmiješila – “ako me možeš zarezati.”

Jeanna je navalila na Harper, puna očekivanja. Brzinom bilo koje sfinge, Harper je izvadila bodež iz svoje čizme, napunila ga paklenom vatrom i odbila udarac. Oštrice su zveknule kad su se srele. Jeanna je skočila unatrag, raširenih očiju.

Harper se podsmjehnula. “Nisi mislila da si ti jedina koja ima oštricu, zar ne?” Očigledno jest. Jeanna je mislila da će ovo biti brza pobjeda, lagani način osvete. Pogrešno. Harper su borbu i mačevanje učili vragolani. Oni su se borili prljavo. Varali su. Bili su prokleto krvoločni.

“Jesi li sigurna da još uvijek ovo želiš učiniti?”

260

Jeannin izraz lica je na to odgovorio. Zadržavajući svoje mišiće labavim, Harper se bacila na nju; ciljala je svako slabo mjesto, uključujući lice, vrat i prsa. Bila je brza. Precizna. Nije se prestala kretati, održavala pritisak. Oštrice su zvonile dok su se neprekidno sudarale.

Nije bilo oklijevanja u Jeanni. Parirala je i zabadala lakoćom, cijelo vrijeme pazeći da ju Harperine ruke ne dotaknu. Brzo je postalo jasno da je sigurna i još gore, vrlo dobra s bodežom. Nije pravila grešku koju su mnogi činili i pokušavala pogoditi oštricu; ona je pokušavala pogoditi svog protivnika.

Trenutak kasnije, bila je uspješna. Bodež je ubo, čisto režući kroz Harperinu kožu kao nož kroz maslac. Iz nekog razloga, prvi rez je uvijek bio šok. Što ju je još više zapanjilo bio je agonizirajući muški vrisak koji joj je zvonio u glavi. Jebeno začarano sranje.

Harper je čula kako se čarobnjaci skupljaju poput strvinara. Jedina stvar koja ih je zadržavala bio je Jeannin štit... što je značilo da je ova situacija zapravo bila jebeno beznadežna. Ubijanje Jeanne će biti sjajan osjećaj i sačuvat će ju od toga da bude nabodena na bodež, ali onda ju štit više neće štititi od čarobnjaka.

Dok joj je odlučnost preplavljivala svaku venu, Harper je opet napala Jeannu. Ona nije odustajala, pobrinući se da je u stalnom pokretu, odbijajući dopustiti vriskovima mrtvog muškarca da ju ometu. Miris spaljenog mesa je ispunio zrak dok je paklena vatra, kojom je bio ispunjen Harperin bodež, izjedala Jeannine rane, zadovoljavajući njenog unutrašnjeg demona. “Izgledaš mi pomalo kao gubavac tamo, Jeanna.”

“Umrijet ćeš zbog ovoga.” Opalila je otvorenim dlanom Harper u lice.

Sranje! Njene oči su zasuzile, otežavajući joj vid. Jeanna je iskoristila trenutačnu prednost i zarezala Harperina prsa. Lecnula se – i od boli i od muškog vriska koji je odjekivao kroz njenu glavu. Jebiga, ta porezotina je bila duboka; mogla je osjetiti kako joj krv izvire na površinu, ali ignorirala je nagon da pregleda ranu. Ako bi skrenula pogled sa samozadovoljne Jeanne, bila bi mrtva.

Pipak straha se omotao oko nje. Izgubit će. Jeanna je bila prejaka, prebrza. Nije bilo načina na koji bi ju Harper pobijedila, nije bilo – Odgurujući u stranu taj umjetni strah, Harper je zaljuljala svojim kukovima i udarila jako svoju protivnicu u stomak. Jeanna je uzvratila zamahom svoje oštrice. Harper se sagnula i našla kraj Jeanne, duboko ubadajući. Krv je procvala, namakajući njenu majicu. “Sad smo jednake.”

261

Siktajući od bijesa dok je njeno meso cvrčalo, Jeanna je bacila niz kugli paklene vatre. Jedna je pogodila Harperinu nogu i druga joj je okrznula sljepoočicu.

“Voliš bacati sranja, ha?” Dok je adrenalin lupao kroz nju, Harper je izvukla jedan od metalnih štapića za kosu iz svoje punđe, napunila ga paklenom vatrom i zavitlala ga na Jeannu. Zakopao se u kučkino rame.

Uz šokiran, ljut vrisak, Jeanna ga je izvukla van. Zarežala je dok je njeno meso gorjelo. “To je stvarno, stvarno boljelo.” Um, pa i trebalo je.

Okus strepnje i tjeskobe je iznenada napunio Harperina usta. Jeanna je očito udvostručila svoje napore da ju uguši u strahu. Škrgućući zubima, Harper se borila protiv toga. Ali bilo je teško; mogla je osjetiti kako njena psihička energija opada – još uvijek se nije potpuno psihički oporavila od Islinog ugriza. Ipak... “Neće uspjeti, Jeanna. Nećeš me svesti na jecajuću olupinu kakva si ti bila u zahodima.” Trepnula je na kučkinu psovku.

“Nešto sam rekla?”

Jeanna je ponovno napala. Dok je Harper parirala svakom udarcu, mogla je osjetiti kako čarobnjaci gledaju, čekaju da ona izgubi i umre od Jeannine ruke... ili da pobijedi i onda bude ranjiva prema njima. Kako god, Harper će izgubiti u određenoj mjeri.

Lagano se uvrnuvši, Jeanna je izbjegla jedan od Harperinih udaraca i nogom ju jako udarila u bedro. Sranje, od toga će ostati modrica i Knox će biti ljut.

Ignorirajući bol i znoj koji je curio niz njene sljepoočice, Harper se potrudila regulirati njeno ubrzano, plitko disanje. Ostajala je bez daha, fizički i psihički. Nije pomoglo ni što je krvarila od posjekotina i ubodnih rana na svom obrazu, prsima i rukama. Nije ni Jeanna izgledala puno bolje. Njena koža se gulila i mjehurila na nekoliko mjesta, zahvaljujući paklenoj vatri. Taj smrad je bio užasan. “Bože, Jeanna, u ovom trenutku mi je od tebe jednostavno muka.”

Preduboko u svom bijesu, Jeanna je počela divlje napadati. Trebala je znati bolje od toga. Ali očito je Jacques bio u pravu – cijenila je svoj ego.

Harper je nabila nogu u Jeannino koljeno, uzrokujući klecanje njene noge.

Onda se bacila, zabijajući oštricu duboko u kučkin stomak. Naizgled zapanjena, noćna mora je ispustila svoj bodež dok je duboko udahnula, raširenih očiju. Harper je zavrnula svoju oštricu prije nego ju je izvukla.

Onda ju je zabila u Jeannin vrat istovremeno raspalivši rukom u Jeannin solarni pleksus, šaljući bol do dna duše u valovima kroz nju.

Njeno lice maska agonije, Jeanna je grgljala, pljeskajući rukama po nožu dok je krv prilično liptala iz rane. Spotakla se jednom prije nego se 262

srušila na tlo, praznih očiju. Harper je izvukla svoju oštricu i, koliko god to bilo hladno, obrisala ju o majicu noćne more. Trebalo je nekoliko trenutaka da ona umre... i tada je štit bljesnuo i ugasio se. Čarobnjaci su počeli kružiti oko nje, spremni nasrnuti. Do tad, Harper je već izvukla drugu dugačku, tanku oštricu iz svoje kose i napunila ju paklenom vatrom. Pa, ako će ona već umrijeti ovdje, povest će bar jednog od ovih gadova sa sobom. Šest muškaraca su izmijenili razumijevajuće poglede, i ona je imala osjećaj da čarolija dolazi u njenom smjeru. Imala je osjećaj da – Um je vrlo čvrsto kliznuo uz njezin. Knox?

Vidim te. Bila je to tutnjava.

Instinktivno je pogledala u lijevu stranu. I tamo je bio on. Samo je stajao u polju, opuštenog govora tijela. Ne približavaj se kući!

“On je ovdje!” proglasio je netko ispod njih – očito joj se nisu svi čarobnjaci pridružili na krovu. “Odmah zauzmite svoje položaje!” Čarobni jebači su nestali. Pa, svi osim jednog.

Preostali čarobnjak se zlobno smješkao Knoxu. “Ako ju želiš, dođi i –” Prekinuo se uz vrisak kad je ogromna, crna mrlja skočila na krov i zabila se u njega. Tanner. Čarobnjak je vrištao opet i opet dok ga je pakleni pas razdirao svojim zubima i kandžama.

“Hej, sfingo, idemo!” oglasio se poznati glas.

Harper se nasmiješila Larkin, koja je lebdjela u mjestu, s njenim prekrasnim ponoćno crnim krilima izvučenim van. “Bilo je jebeno vrijeme da vi seronje dođete ovamo.”

Larkin se samo nasmijala, uhvatila Harper oko struka dok je odlijetala s njom sa krova i krenula prema – Prokletstvo. Udarivši jako u zid, Larkin i Harper su, nimalo graciozno, pale na zemlju. Ali tamo nije bilo zida, primijetila je namrštivši se. Ispružila je svoju ruku, udarivši nešto čvrsto što je zasvjetlucalo bijelo poput žarulje. Bila je to velika energetska prepreka. Bili su zarobljeni u kocki namijenjenoj Knoxu. Još gore, dva čarobnjaka su krenula na Harper i Larkin dok su demonice ustajale. A Harperine oštrice su ispale iz njenog stiska kad je udarila o tlo. Sranje.

“Mi sad imamo tvoju družicu i dva tvoja stražara! Da li bi htio da ih oslobodimo?”

Knox nije odgovorio. Samo je stajao miran i staložen na onaj jeziv način koji je imao. Njegove tamne oči nisu ništa odavale.

“Ako želiš da oni budu slobodni, moraš zamijeniti mjesto s njima!” nastavio je čarobnjak. Bilo je jasno da je bio nervozan. Ali također je bio 263

uzbuđen, očito siguran da će dobiti što je htio. A ta sigurnost je izbezumljivala Harper. Kocka je morala biti posebno jaka. “Njihov život za tvoj!”

Još uvijek ništa od Knoxa. Nije se činio ni najmanje uzbunjen.

Nervozan zbog Knoxove hladne vanjštine, čarobnjak je oblizao svoje usne. “Ako nam ne daš što želimo, ubit ćemo ih!”

“Ne.” Knoxov ton je bio tako hladan pa opet pun prijetnje. “Nećete.”

264

Vidjevši Harper tamo, ranjenu i u opasnosti da ju ubiju pred njim, prošlost i sadašnjost su se sudarile; Knoxova kontrola nad njegovim bijesom je malo popustila. Gledao je kako njegovi roditelji umiru. On neće gledati kako Harper umire, neće dozvoliti nikome da ju uzme od njega.

Demon je divljao na opasnost u kojoj je bila. Htio je izraziti svoj bijes na jedini način kako je znao.

“Predaj se i mi ćemo ih osloboditi!” vikao je gad, sada uperivši nož prema grlu njegove družice. “Ako to ne učiniš, ona će umrijeti!”

Još ljutnje je probilo kroz Knoxa, miješajući se s bijesom njegova demona. “Predajte mi ju ili ćete svi umrijeti.”

“Mi znamo što si ti!” Čarobnjak je imao samozadovoljan, ali drhtav podsmijeh. “Ti si Lucifer osobno.”

Da se Knox nije utapao u bijesu koji je graničio s ludilom, možda bi se nasmijao. Kako je bilo, Harper i Larkin se jesu nasmijale. “Ja nisam Lucifer,” Knox mu je rekao. “Ja sam još gori.”

Knox je otpustio moć koja je zujala kroz njegove vene; pustio ju da ispuni zrak dok je prizivao ono što ga je rodilo, što je živjelo u njemu.

Zemlja se zatresla ispod njega kad su plamenovi okružili njegovo tijelo i liznuli preko njegove kože. Vatra unutar Knoxa je izronila, počela preuzimati svaki centimetar njega. “Sada vi umirete.” *** Oh, sranje, pomislila je Harper. Svaka dlaka na njenom tijelu se naježila kad se sivi, gust oblak počeo nakupljati točno iznad Knoxa, kovitlajući i pjeneći se. Izgledao je živo, agresivno. U isto vrijeme, crvena sumaglica se počela spuštati, i ona je brzo shvatila da je mjesec izblijedio iz srebrno bijele do krvavo crvene. Još gore, plamenovi koji su okruživali Knoxa, su sada krenuli prema kući, ostavljajući trag crnog i crvenog pepela iza sebe. Figura bijesne vatre, Knox je polako hodao prema zgradi.

“Plamenovi pakla,” grcao je čarobnjak koji je pokazivao nožem prema njoj. Zgrabio ju je za ovratnik i počeo je vući dalje. Nema šanse.

Postala je mlitava u njegovim rukama, zbog čega se on spotaknuo i nagnuo prema naprijed. Onda je ona zabila svoju ruku dolje na njegovo stopalo, puštajući da zaštitnička moć u njenim vrhovima prstiju prijeđe u 265

njegovo tijelo i muči njegovu dušu. Dok je on vrištao, zgrabila je svoju tanku oštricu sa zemlje i gurnula ju prema gore, zakopavajući ju u njegovo srce dok ju je punila paklenom vatrom.

Krv je kapnula na njeno lice – bljak – dok je izvlačila oštricu i odmicala se od njega. Kad je on pao na zemlju kao vreća krumpira, okrenula se prema Larkin... baš na vrijeme da vidi harpiju kako dovršava drugog čarobnjaka s ničim više do svojih ruku.

Harper bi možda izrazila svoje divljenje za ženine borbene tehnike da nije bilo nečeg drugog. “Okruženi smo.” Plamenovi visoki barem tri metra su uokvirivali psiho-kocku koja je obuhvaćala kuću. Bilo je čudno vidjeti vatru bez dima. “Kocka se još drži.” To je značilo da nitko nije uspio pobjeći. “Čarobnjaci su htjeli njega uloviti u zamku. Umjesto toga, zarobili su sami sebe.” Bilo je to skoro ironično.

“Misliš li da će plamenovi proći kroz kocku?” pitala je Larkin, brišući krv sa svog nosa.

“Plamenovi pakla mogu proći kroz bilo što. Gdje je Tanner?”

“Posljednji put kad sam ga vidjela, bio je na krovu.”

Harper je pogledala na krov, naprežući se da ga vidi ili čuje. Bilo je teško čuti bilo što od buke plamenova koji su lupali po kocki. “Čarobnjaci se svi skupljaju tamo gore. Vjerojatno misle da su sigurniji na povišenom mjestu.” Nije bilo sigurnog mjesta kad si bio suočen s plamenovima pakla.

Tanner? Harper je zazvala. Tanner? “Ne odgovara mi telepatski.”

“Ni meni. Vjerojatno je još uvijek u svom demonskom obliku.”

Larkin je okomito poletjela u zrak, graciozno lepećući krilima. “Vidim ga,” rekla je, lebdeći u mjestu. “Zapeo je ispod neke vrste energetske mreže, ali pri svijesti je. I ozbiljno nadrkan.”

“Možeš li doći do njega?”

“Ne bez da se izuzetno približim čarobnjacima. Napast će me.”

“Mislim da oni imaju hitnijih problema,” rekla je Harper dok je gledala u energetski zid s njene desne strane. “Pogledaj.” “Što?” Larkin je pratila Harperin pogled. “Plamenovi izjedaju kocku.” Pojavile su se rupe koje su vrlo nalikovale na opekline od cigareta.

Larkin se vratila do Harper, graciozno sletjevši. “I izvan kontrole su.”

Plamenovi – tako prekrasni, pa opet tako smrtonosni – uistinu su tako izgledali. Ali Harper je zatresla glavom. “Knox nas ne bi povrijedio.”

“To nije Knox.”

Kroz vatru koja ih je okruživala, Harper je krajičkom oka ugledala goruću figuru. “Ne, nije.” Kad su se rupe počele pojavljivati na svodu kocke, rekla je, “Moramo otići po Tannera.”

266

“Ne mogu te ostaviti.” Larkinin glas je bio čvrst, neumoljiv. “Ti si Knoxova družica. Zaklela sam se da ću te štititi.”

“To je sjajno i sve, ali ne sviđa mi se što je Tanner tamo gore s njima.” Čarobnjaci su sad stajali u krugu, držeći se za ruke i činilo se da su nešto pjevušili. “Što to sad oni rade?” pitala je Larkin.

“Vjerojatno bacaju obrambene čarolije.” Uzaludna vježba, po Harperinom mišljenju. “To će ih možda dovoljno omesti da izvučemo Tannera. Oni se moraju držati za ruke, sumnjam da će raskinuti krug samo da bi ga zadržali.”

Opazivši kretanje svojim perifernim vidom, Harper je okrenula glavu... i našla se direktno zureći u goruću figuru koja je bila njen partner. Čak je i njen demon bio oprezan prema onome što je postao. Samo su ih plamenovi i raspadajuća kocka dijelili. Tamo nije bilo očiju, nikakvih crta lica, ali znala je da ju je vidio nekako.

Knox? Knox, čuješ li me? Tišina. Činilo se kako ništa što je rekla ne probija mentalni štit vatre koji je sad bio između njih. Figura je lagano koraknula unatrag i plamenovi su ju progutali. “Gdje su Levi i Keenan?”

“Morali su ostati iza nas. Islini demoni su poludjeli, a nije bilo govora da će Knox ostati tamo i pobrinuti se za to dok si ti ovdje.” Larkin je zvirnula na svod kocke. “Rupe tamo gore postaju malo veće. Izletjet ću s tobom van čim jedna postane dovoljno velika.”

“Ne dok nemamo Tannera,” Harper joj je rekla. “Ne ostavljamo ga iza nas.”

“Mogu se vratiti po njega.”

“Odlazimo zajedno, Larkin. A sad jebeno idemo po njega. Riskantno je, kužim. Približiti me čarobnjacima ih može izazvati da me opet ugrabe, kužim i to. Ali ako Tanner ostane tamo zarobljen kad se ti plamenovi probiju, umrijet će.”

Larkin je zarežala. “Dobro. Ali ako te ti gadovi ugrabe, sama ću te ubiti.”

“Možeš pokušati, valjda.”

Još jednom zarežavši, Larkin je odletjela s njih obje na krov. Tanner je srećom bio izvan kruga kojeg su čarobnjaci formirali. Dok su obje žene pokušavale pronaći način kako raskidati energetsku mrežu, jedan od čarobnjaka ih je ugledao.

Kad je on prekinuo krug da bi krenuo prema njima, Harper je skočila na noge, oštrica u ruci je svijetlila od paklene vatre. “Ako te Knox vidi da me držiš, ti ćeš biti prva osoba koju će ubiti kad prođe kocku.”

267

“Što je on?” zahtijevao je čarobnjak. Kad ona nije odgovorila, zarežao je, “Želiš li umrijeti? Pogledaj oko sebe.” Rupe su bile posvuda, zbog čega je kocka izgledala kao komad sira. “Reci nam što je on. Ako znamo, možemo ga zaustaviti.”

“Jebi. Se.” Režanje je došlo od sad slobodnog paklenog psa kraj nje, na što su čarobni seronje poskočili.

“Možda će on stati, ako mu ponudimo da ćemo ju vratiti,” rekao je drugi čarobnjak.

Treći čarobnjak je odgovorio, “Neće nas čuti od plamenova. On će samo – “ Zidovi kocke su opetovano zabljeskali, tjerajući sve da se ukoče.

Onda, uz cvrčeći zvuk, su nestali. “Mrtvi smo.”

Plamenovi su navalili na kuću, a Harper, Larkin i pakleni pas su brzo uzmakli. Još gore, plamenovi su bili toliko visoki da su se ovijali oko zgrade, tako gusti i bijesni da nije bilo čistog puta kojim bi Larkin odletjela s njima.

Stariji čarobnjak se skupio na taj prizor. “Bit ćemo sigurni ako uđemo unutra,” rekao je svojim prijateljima. “Kuća je zaštićena, ostat će stajati.”

Jedan od drugih čarobnjaka je zatresao glavom. “Ne. Zaštitnička čarolija neće napraviti ništa više do kupiti nam nešto vremena.” Okrenuo se prema Harper. “Ako nam ne kažeš što je on, ako ga mi ne zaustavimo, umrijet ćeš s nama. Ti ćeš – “ Vrisnuo je kad se jedan plamen iznenada uvio i skupio oko njega poput udava.

Još jedan plamen se zakačio za grlo ženskog čarobnjaka i bacio ju u vatru. Crni plamen je tada šibnuo poput biča i omotao se oko članka čarobnjaka koji je pjevao čarolije, zbog čega je on pao ravno na lice. Vrištao je za pomoć, grebući po podu kako bi se odupro, ali plamen ga je odvukao u vatru.

“Harper, mrtvi smo ako ti plamenovi nastave dolaziti!” vikala je Larkin, crvenog lica od užarene vrućine.

Bila je u pravu, ali figura koja ih je kontrolirala nije bila u žurbi da ih popusti. Stajao je tamo, miran ako vam se sviđa, dok je gledao razaranje oko sebe. Plamenovi su lizali duž zidova velike zgrade, spremni da ju proždru. Svaki put kad je udahnula i uvukla taj vrući zrak u svoja pluća, njena prsa bi se stegla.

“Zovi ga, reci mu da prestane! Viči telepatski na njega!”

“Između njegovog i mog uma je vatreni štit.” Još jednom, Harper ga je žestoko napala, ali jako se držao.

“Ako se on ne povuče, sve će nas ubiti!”

268

Harper ju je upravo htjela uvjeriti da će Knox prestati, da on ima dovoljno kontrole da se povuče, ali onda se sjetila nečeg što je jednom rekao. 'Ako se tebi nešto dogodi, ako mi te oduzmu, ta kontrola će nestati.'

Prisjetila se još njegovih riječi... 'Natjerat ću ih sve da plate. Ali neću se tu zaustaviti. To neće biti dovoljno. Ne za mene, ne za mog demona. Toliko njih će umrijeti, toliko toga će biti uništeno.'

Tek sad – dok su plamenovi jeli sve što bi dodirnuli, dok su čarobnjaci vrištali u agoniji, dok je zgrada počela pucketati i slabiti pod njihovim nogama – je Harper zaista razumjela težinu njegovih upozorenja.

Očajna, Harper je psihološki lupala po štitu između nje i Knoxa.

Pakleno je boljelo, ali nastavila je; udarajući svojim umom o njegov, lomeći njene psihološki zašiljene štitove o zid vatre, izvlačeći svaki gram psihičke energije koji je imala i – Vrišteći, Harper se uvukla u samu sebe kad je štit napuknuo i ključala vrućina se ulila u njen um, poplavljujući svaku pukotinu, i sagorijevajući sve što je dotakla. Agonija se proširila kao divlja vatra, izvijajući njena leđa dok je pucketala niz njenu kralježnicu, kuhajući njenu kožu dok se nije preznojavala i cvrčala. Bol je izjedala svaki kralježak, svaki živac, svaki mišić i svaki ligament.

Suze su joj pekle oči. Ona će umrijeti. Stvarno umrijeti. Nitko ovo ne može preživjeti.

Njen demon je paničario, borio se izaći na površinu i nekako pomoći, ali bio je zarobljen. Harper je ponovo zavrištala kad je vrela bol raznijela prostor između njenih lopatica, od čega su joj kosti stenjale i koža se gulila.

Mogla je namirisati njeno goruće meso, čuti ga kako cvrči. Onda je bilo kao da je netko strgnuo kožu s njenih leđa. Vrisak je kliznuo kroz njene stisnute zube i ona – Bol je prestala. Jednostavno prestala.

“Oh! Moj! Bože!”

Mršteći se na Larkinin uzvik, Harper je krenula govoriti kad je iznenada postala svjesna da je nešto bilo vrlo drugačije. Vrlo pogrešno?

Njen demon nije tako mislio.

“Imaš krila, Harper!” Čekaj, ona što? Sigurno je Larkin pogriješila, Harper je virnula iza sebe i... “Oh, moj Bože.” Imala je jebena krila. Bila su... pa, bila su tanka i eterična. Upadljivo zlatna s linijama crvene i crne. Pa, jebiga.

Zgrada se zatresla i zaškripala još jednom. Neće dugo izdržati.

“Harper, ako nešto možeš učiniti, učini to sad!”

269

Bila je samo jedna stvar koju je stvarno mogla učiniti. Bile su visoke šanse da neće uspjeti, ali nestalo joj je ideja. Duboko udahnuvši pripremajući se, Harper je skočila na noge, pojurila preko krova i skočila u plamenove – ravno na vatrenu figuru. Jer je još jednu stvar Knox jednom rekao... 'Plamenovi te ne mogu opeći, Harper. Jer oni su ja. A ti si u pravu, ja te nikad ne bih povrijedio.'

Voljela bi reći da je letjela, ali bilo je to više kao da je drhtavo lebdjela kroz vatru i jebiga, bilo je vruće! Plamenovi su joj spalili kožu, uništili svaki živčani završetak u njenom tijelu, dok je išla na njega. Ali nisu ju povrijedili. Ponešto negraciozno se zabila u njega, pokupila ga, spremna da izlete iz plamenova. Ali, kako još nije bila vješta u letenju, izgubila je ravnotežu i pali su na zemlju, okrećući se nekoliko puta.

Kad su se zaustavili, a ona ga zajahala, Harper je kao u udaljenosti registrirala da je možda slomila par rebara i možda joj je čak i napukla lubanja, ali njena koncentracija je bila usmjerena na to da ju plamteća figura čuje. “Knox, povuci se!” On nije odgovarao, a vatra je nastavila divljati. “Povuci se!” Baš kad ga je namjeravala premlatiti kao vola u kupusu svojim šakama, učinilo joj se kao da se plamenovi gule s njega, počevši s njegovom glavom i spuštajući se niz tijelo. “Hvala kurcu.”

Potpuno crne oči srele su njene. “Moje,” izjavio je demon, kao da je to bilo sve od nje što je tada prepoznavao.

“Pa, da, ali to sad nije važno. Knox! Ozbiljno, odgovori mi!”

Demon je trepnuo i onda je Knox gledao natrag u nju, skupljenih obrva. “Harper.” Njeno ime je bilo grleno režanje.

“Knox, povuci plamenove. Odmah!” Nije bila sigurna je li to za njega bilo tako lako kao što se činilo, ali jedan njegov pogled na vatru i činilo se kao da se trenutno počela smirivati. Nije se samo smirivala, smanjivala se i stanjivala.

U emocionalnom neredu, spustila je čelo na njegova prsa, teško dišući. “Na trenutak tamo, nisam mislila da ćeš se vratiti iz toga.”

Sjedajući s njom u krilu, Knox je utisnuo poljubac na njenu sljepoočicu. “Umalo nisam.” On je imao jedan cilj na pameti: Doći do Harper. Bio je voljan uništiti sve što mu je stajalo na putu. Njegova ljutnja mu je zamaglila misli, dala mu tunelski vid dok nije mislio na nikog osim na nju. Čak ni na svoje stražare.

Bio je to Harperin dodir, miris i glas koji su izvukli Knoxa iz tog stanja. Ali čak i s njom sigurnom u njegovim rukama, njegov demon se nije htio povući – previše zaokupljen svojim bijesom i previše opijen moći koju je koristio. Demon je bio rođen da bi uništavao, i nastavio je raditi 270

upravo to. To što je bio usidren s Harper na više načina, dalo je Knoxu snagu da posegne za premoći i ponovno uspostavi kontrolu.

Kad su plamenovi napokon nestali, Harper je stomak propao, i srce joj je lupalo o rebra. Tamo nije bilo zgrade. Nema Larkin. Nema Tannera.

Nema nijednog tijela. Samo crni i crveni pepeo. Ne, ne, ne, ne – “Oboje izgledate kao drek.”

Harper je pratila Knoxov pogled i vidjela da su Larkin i Tanner, ne više u obliku svog paklenog psa, teturali prema njima. Puna olakšanja što ih vidi žive, Harper se htjela nasmiješiti. Umjesto toga, čula je samu sebe kako reži, “Mislila sam da ste jebeno mrtvi!”

“Kad su se plamenovi smanjili, izletjeli smo otamo,” objasnila je harpija.

“Jesi okej?”

Tanner je odmahnuo rukom na Harperinu zabrinutost. “Nije kao da je ovo prvi put da nas je skoro ubio.”

Harper stvarno nije znala što učiniti s tim komentarom.

“Krila, ha?” Knox je lagano prešao prstima po njima. “Mekano.

Vruće.” Njegova su sjećanja bila nešto zamagljena bijesom koji ga je obuzimao, ali... “Sjećam se da si se probila kroz štit. Moja moć se prelila u tvoj um.” I dala njenim krilima poticaj koji su trebala da napokon izrone.

“To je bio stvarno glup, ali hrabar potez, Harper,” grdio je Tanner.

Harper je protrljala svojim nosom o Knoxov. “Plamenovi me ne mogu povrijediti – ne iznutra, ne izvana. Možemo li ići kući sad?”

Knox ju je poljubio u čelo. “Štogod ti želiš.” *** Ležeći na boku na krevetu, Knox je gledao kako njegova družica petlja uokolo samo u gaćicama i majici na bretelice dok je pričala sa Jolene na svom mobitelu. Druga osoba bi možda željela malo privatnog vremena da probavi činjenicu da je njihov život bio ugrožen i da je upravo gledala kako njen partner skoro uništava sve oko sebe. Ne i Harper. Ostala je uz njega otkad su se vratili u palaču; čak je inzistirala da joj se pridruži u kadi.

Možda je to bio njen način da ga uvjeri kako ju on još uvijek ne plaši – ili, barem, ne dovoljno da bi otišla.

“Bako, dobro sam, obećavam. Naravno da sam sama izašla iz kuće, ne vrijeđaj me. Tamo nije ništa ostalo što bi ti svela na krš. Prema Leviju i Keenanu, Islini demoni su otišli i pobuna u hotelu je gotova.” Ispustila je težak, napućen uzdah. “Dobro, stavi ga na vezu.” Dugačka pauza. “Halo, 271

Lucian. Dobro sam. Knox je došao po mene. On nije poremećeni psihopat.”

Ukrižila je očima, natjeravši Knoxa na osmijeh.

“Doći ću vidjeti vas sutra, okej? Onda možeš i sam vidjeti da sam dobro. Trenutno, umorna sam i trebam sna – kao i ti, ako su glasine koje sam čula o tebi i Raininoj tetki točne. La, la, la, nisam rekla da želim znati jesu li točne. Pričat ćemo sutra. Zbogom.” Otpuhujući dugačak dah, ostavila je svoj mobitel na ormariću.

“Dođi ovamo.” Zadovoljno mumljanje tutnjalo je njegovim prsima kad je kliznula pod pokrivače i smjestila svoje tijelo prikladno uz njegovo.

Bila je tako sitna, pa opet mu je oduzela njegovu ozloglašenu kontrolu. Ali također mu je vratila kontrolu kad je bio nadut od moći i obuzet bijesom.

Harperine oči su se zatvorile dok je njegova ruka vrludala preko nje, posesivna i puna poštovanja. Kao da je on samo morao dodirivati ju.

“Dakle, Isla je mrtva.”

“Pojela je kuglu paklene vatre.” Njegov unutrašnji demon se nasmiješio na to sjećanje. “Stigao sam do čarobnjakove kuće baš kad si probola 'Kendru' kroz vrat.”

Harper je otvorila njene oči. “Njeno pravo ime je Jeanna. Ona je vrlo mrtva.” Kao da je nešto sinulo Harper, pucnula je prstima. “Oh, sranje, demon koji me oteo, mislim da mu je ime Jacques, je čekao – ” “U šumi. Tanner ga je ubio.”

“Dobro.” Dok je on ocrtavao napola zacijeljenu ubodnu ranu, uvjeravala je Knoxa, “U redu sam, stvarno.” Većina njenih ozljeda je već potpuno zacijelila.

“Ali mogla si ne biti. Čarobnjaci su te mogli ubiti prije nego sam ja uopće znao da si nestala, da je to bio njihov cilj.”

“Ali nisu me ubili. A i mene nije lako ubiti.”

Kliznuvši svojom rukom ispod njene majice, Knox ju je zatvorio oko njene dojke. “Bilo bi još bolje kad bi te bilo puno teže ubiti.”

Izvila se u njegov posjednički stisak dok je on obuhvaćao i oblikovao njenu dojku skoro dokono. “Bilo bi.” Kad je njegova ruka kliznula na njena leđa i ocrtala ožiljke na njima, ona se nasmiješila. “Čak i ako ja to sama kažem... moja krila su ozbiljno kul.” Ona su se na neki način stopila natrag u njenu kožu oko dvadeset minuta nakon što su se vratili kući. Morat će potražiti neke savjete od svojih rođaka o tome kako ih kontrolirati.

“Jesu,” on se složio. Nije propustio primijetiti da su bila iste boje kao njegovi plamenovi pakla. Što je to značilo, nije znao. Možda je to bio samo

272

odraz njegove moći. Možda se oko toga nije trebalo zabrinjavati. Ali dok je njegov strah za nju još bio svjež, nije se mogao opustiti.

“Sigurna sam sad,” umirivala ga je kad je čula da škripi zubima.

Dotakao je svojim čelom njezino. “Kad sam shvatio da si nestala, skoro sam izgubio svoj jebeni um.” Intelektualno, znao je da bi izgubio kontrolu ako bi mu ona ikad bila oduzeta, ali nije bio spreman za slijepi strah i čistu paniku koja ga je mučila. “Nisam osjetio strah jako dugo vremena.”

Harper je utisnula poljubac na njegova usta. “Mislila sam da si se nosio s time vrlo dobro, kad se sve uzme u obzir,” našalila se. Njegova usta su se zabavljeno iskrivila, baš kao što se ona i nadala.

“Da, samo sam prizvao plamenove pakla.”

Kikotajući se, ponovno ga je poljubila. “Hvala ti što si došao po mene.”

“Naravno da sam došao po tebe. Tanner vjeruje da te volim. Ljubav?

Ne znam da li bi se to tako moglo nazvati. Što ja osjećam nije romantično.

Nije cendravo ili nježno. Mračno je i obuzimajuće i intenzivno – mnogo intenzivnije nego bilo koja navodna 'ljubav' koju sam osjetio u drugoj osobi.” Povukao je prstima niz njenu ruku i uhvatio njenu šaku, trljajući palcem preko njenog dlana. “Štogod to dovraga bilo, dovoljno je jako da znači kako je moja duša točno tu.”

Osmjehnula mu se suznih očiju. Bio je bolji s lijepim riječima nego što je vjerovao. “To je jedino pošteno, jer ti imaš moju.”

Knox ju je jako poljubio, ulijevajući tu nedefiniranu emociju u to, puštajući ju da to ona sama osjeti. Levi je jednom rekao da on sad živi za nju. Kosac je bio u pravu. Knox je živio vrlo dugo vremena, znao je točno kako bi osjećalo proći kroz životni vijek bez nje. Nije se mogao vratiti toj utrnulosti. Njegov demon nije imao nikakvu namjeru takvo nešto učiniti.

Uplićući svoju ruku u njenu svilenkastu kosu, Knox ju je opet poljubio, prepuštajući se temeljitom kušanju svoje družice dok ju je prevrtao na leđa. Knox je sisao njenu donju usnicu. “Ova usta su maštarija svakog muškarca. Ali su moja. Samo ja ih mogu imati. Samo ih ja mogu okusiti i jebati.” Kako bi to naglasio, zabio je svoj jezik natrag unutra da miluje njezin; dominirajući i istražujući sa hitnjom koju je hranio gnjev još uvijek tinjajući u njemu. Morao ju je uzeti, položiti pravo na nju, i posjedovati ju tako potpuno da se ona nikad neće osloboditi njega, baš kao što se on nikad neće osloboditi nje.

Gurajući svoju ruku ispod njene majice, Knox ju je posesivno raširio preko njenih grudi i stisnuo. Od njenog mekog jecaja kurac mu se trgnuo 273

– već je bio dugačak i pun, očajan da bude u njoj. “Želim te vlažnu.” Štipnuvši njenu bradavicu, gladio je rukom niz njen ravan stomak i u njene gaćice, obuhvativši ju. Neće biti psihičkih prstiju večeras, samo njegova koža i njena.

Harper je omotala svoje noge oko njega dok je on počinjao pumpati s dva sigurna prsta unutra i van iz nje, stručno prelazeći preko njene Gtočke svaki put. On nije samo pogađao točku, škrabao je krugove na njoj, lepršao preko nje, kružio oko nje. Sranje, osjećaj je bio jebeno nevjerojatan.

Svojom slobodnom rukom, Knox je zgulio njenu majicu na bretele i upijao prizor njenih sočnih grudiju. “Moji žigovi su izblijedjeli. Morat ćemo to popraviti.” Učvrstio se na zategnut pupoljak, duboko ga usisavajući u svoja usta.

Stenjući, Harper je ramenima skinula majicu i odbacila ju u stranu.

Svako povlačenje njegovih usta na njenu bradavicu je slalo udar zadovoljstva ravno do njene pičkice. Zasiktala je kad su njegovi zubi ugrizli sa strane njene grudi. Nije bilo pokajanja u tamnom pogledu koji je sreo njezin; samo čista, nerazblažena posesivnost. Njen siktaj je postao jecaj kad je on izvukao svoje talentirane prste. “Zadirkivanje mora prestati.” Njen stomak je bio u čvorovima od potrebe – potrebe da ima njega u sebi, rastežući ju. “Jebi me.”

“Ne. Želim uživati.” Knox je sisao i grickao niz njeno tijelo. Svaki dio nje bio je utisnut u njegov mozak, ne samo njen okus, miris i osjećaj njene kože, već svaka oblina, svaka udubina, svaka bora, svaki madež. Plesao je jezikom preko žiga njegovog demona dok je kidao njene gaćice. “Sad ću te okusiti. A onda ću te imati. A ova uska mala pičkica će eksplodirati preko cijelog mog kurca.”

Prstima se zabijajući u njena bedra, Knox je uronio svoj jezik u nju.

Okus nje je eksplodirao kroz njega, i otišao ravno u njegov bolno tvrd kurac. Proždrljivo, lickao je, srkao, i pijuckao na njenoj pičkici; nije se mogao zasititi. Nikad se neće zasititi. Uvijek će ju trebati.

Dok je njegov jezik lepršao zadirkujuće po njenim unutrašnjim zidovima, Harper ga je jako povukla za kosu. “U mene.” On se pomaknuo do njenog klitorisa, lickajući i vrteći se... i ona je shvatila da on piše svoje ime po njenom mesu. “Jebi, Knox, odmah.” Mogla je istisnuti samo ključne riječi u ovom trenutku. Njeno tijelo je bilo tako napeto, da se tresla.

“Knox!” Uspravio se na koljena i pomaknuo da zajaše njena prsa; njegove senzualne crte žive od sirove gladi.

“Ovlaži me, dušo.”

274

Naredba je vibrirala od dovoljno moći i dominacije da ona zadrhti.

Otvorila je svoja usta, i on je uronio unutra. Omotavajući njenu kosu oko svojih šaka, radio je svojim kurcem unutra i van iz njenih usta, cijelo vrijeme gledajući u nju kao da je ona bila najfascinantnija stvar koju je ikad ugledao.

Boreći se protiv potrebe da ostane u toplini njenih usta, Knox je prestao nakon samo nekoliko prodora, i onda se smjestio između njenih bedara. “Jesi spremna?” Na njeno klimanje, glatko je uronio u nju agonizirajućom sporošću. Utisnula je svoje nokte u njegova leđa u ženskom zahtjevu, ali on je nastavio polako gurati naprijed dok nije napokon bio potpuno obložen.

“Jebi me jako.”

Knox je nakrivio svoje kukove, dajući joj plitke prodore. “Kad budem spreman.” Nastavio je svojim udarima senzualno i zločesto polako, nikad ne odmičući svoje oči od njezinih. Njegova kurca zakopana u njeno tijelo, poljubio ju je; ulio sve što je imao i sve što je bio u to. Ona ga je poljubila jednako čvrsto i zahtijevajuće, hraneći ga malim jecajima i cviljenjem od kojeg je njegov kurac pulsirao. Disao ju je, kušao ju, osjećao ju kako prolazi kroz njegove vene i utiskuje se u svaku kost.

“Jače.” Oštro je udahnula kad se on iznenada jako zabio. “Jebiga.”

Zakačio je jednu od njenih nogu preko njegova ramena i onda je zaranjao u nju i izvan nje mahnitim, obilježavajućim potezima. Glatki mišići na njegovim leđima su se savijali i slagali pod njenim rukama. Uhvaćena u njegovom pogledu, mogla je vidjeti njegovo zadovoljstvo, gnjev njegove posesivnosti, i dubinu sirove, oštre potrebe koju je imao za nju – sve to je otežalo i pojačalo njenu vlastitu potrebu dok nije mogla osjetiti njen vrhunac kako se brzo kotrlja prema njoj. “Ne traži od mene da čekam, ne mogu.”

“Onda svrši,” rekao je na njena usta. Zatvorio je svoja usta preko njenih, gutajući njen vrisak, dok se njena pičkica mreškala oko njegovog kurca. Njeno oslobađanje kao da je odzvanjalo kroz njega, navodeći ga da eksplodira neprirodnom snagom kad se duboko zabio.

Dok je ona drhteći ležala ispod njega, Knox je njuškao njen vrat, udišući njen topli, medeni miris u svoja pluća. “Sad se osjećam bolje.”

“Da? Kako je tvoj demon? Smireniji?”

“Zlobno se osmjehuje. Dobio je što je htio.” Poljubio ju je. “Tebe.”

“Pripremi se, jer ja ću te nervirati, ignorirati i iznenađivati toliko dugo koliko oboje budemo živjeli.”

275

Nasmiješio se. “A ja ću te razmaziti, jebati i – naravno – naređivati ti ostatak naših života.”

“Ti ćeš pokušati,” ispravila ga je.

Ponovno ju poljubivši, tiho se nasmijao. “Ti ćeš definitivno održavati stvari zanimljivima.”

“Da li je ikada bilo ikakve sumnje?”

Nikakve.

276

“Kad si ti rekao Harper što si?” Levi je upitao Knoxa dok su stajali u Joleneinoj velikoj i vrlo natrpanoj kuhinji slijedećeg jutra.

“Znala je od dana prije svog rođendana,” odgovorio je Knox, gledajući kako se njegova družica smije nečemu što je Khloë rekla. “Kao što je dokazano činjenicom da je još uvijek zadovoljna time što je moja družica, prihvatila je to. U stvari, primila je to vrlo dobro.”

“Gledajući po ovoj prostoriji,” počela je Larkin, “mogu razumjeti zašto joj to nije bila neka velika stvar. Da odrasteš u ovoj ludoj obitelji, moraš postati vrlo prihvatljiva osoba.”

Slušajući trenutnu raspravu između vragolana koji je vjerovao da je on reinkarnacija Tupaca i drugog vragolana koji je uporno tvrdio da reper nije stvarno mrtav i da zapravo živi na otoku s Elvisom i Michaelom Jacksonom... “Istina.”

Kad su stigli u Joleneinu kuću, pronašli su cijelu Harperinu jazbinu natrpanu u zgradi. Svatko od njih je zagrlio i napravio strku oko Harper, iako nitko nije bio tako dramatičan oko toga kao Lucian. Trenutno se durio, ljut jer je ona odbijala razmisliti o uzimanju drugog muškarca za partnera.

“Da li ona zna da je postajanjem tvoje družice, postala Drugi Primarni?” Tanner je upitao Knoxa.

“Znat će uskoro.” Nije se često događalo da Primarni službeno uzima partnera, jer je to značilo dijeljenje moći. Knoxu se nije žurilo reći joj da je ona sad imala jednako moći nad njihovom jazbinom kao i on, sumnjajući da joj se to neće svidjeti. Kako je ona bila vrlo individualna osoba, nije ju zanimalo vladanje nad drugima. Nije imala nikakvih želja za takvom vrstom moći, što je dijelom bio razlog zašto nije htjela nastaviti poslije Jolene kao Primarni svoje obiteljske jazbine.

“Učini mi uslugu i reci joj kad ja budem u blizini,” rekao je Tanner cereći se. “Njeni odgovori su uvijek zanimljivi.”

Levi je zatim progovorio. “Ako joj nisi rekao da je ona sada tvoj Drugi Primarni, nagađam da joj također nisi rekao da ju želiš psihološki prisluškivati, kako bi uvijek mogao znati gdje je i što radi.”

“Ne, to joj jesam rekao,” rekao je Knox. “Preporučila mi je neka si nabijem veliki objekt u guzicu. Ne želi biti nadzirana dvadeset-četiri sata dnevno, sedam dana u tjednu.”

277

Keenan je uzdahnuo. “Mogu razumjeti ako joj je to neugodno. Ali ona mora znati da su neke stvari – na primjer, činjenica da ona diše – važnije od njene privatnosti.”

Larkin je frknula. “Ne nekome tako privatnom kao Harper. Ali nagađam da će Knox nastaviti raditi na tome da ona promijeni mišljenje.”

Knox će nastaviti. Iako je poštovao njenu želju da ne bude pomno nadzirana, njena sigurnost mu je bila puno važnija. “Dok ona to ne uradi, mi ćemo se pobrinuti da bude sigurna.” Njegovi stražari su klimnuli; bio je to zavjet. *** Raini je uzela kolačić sa hrpe na Joleneinom kuhinjskom stolu prije nego se okrenula prema Harper. “Dakle... tko su točno bili Jeanna i Jacques?”

“Samo demoni lutalice koji su zajedno radili i učinili bi sve za pravu cijenu.” Harper je pojela zadnji dio njenog kolačića. “Čak i nešto toliko glupo kao napasti Knoxa Thornea.”

Devon je začuđeno zatresla glavom. “Glupo je blago rečeno. Vidjela sam što je uradio Isli. Bilo je jezivo koliko je potpuno mirno izgledao dok je to radio.”

Khloë je klimnula. “On je posljednja osoba kojoj bih se ikad zamjerila. A ja slučajno volim nevolje.” Okrenula se prema Harper.

“Nagađam da znaš tajnu o tome što je on. Znam da mi ne možeš reći što je on, i ne pitam te da mi kažeš. Samo želim biti sigurna da ti točno znaš s kime – čime – si se sparila.”

“Budi mirna,” bilo je sve što je Harper rekla, nespremna otkriti išta više. Začuvši hrapav i vrlo seksi smijeh, Harper je virnula da ugleda nacerenog Keenana sasvim okruženog vragolankama.

“Zgodan je kao vrag,” komentirala je Devon.

Khloë je frknula. “Da, ako voliš alkoholičare.” A Khloë nije imala razumijevanja za njih. Nasmiješila se Harper. “Kad ćeš mi pokazati svoja krila?”

“Kad ih naučim kontrolirati.”

“Pomoći ću ti. Prvih par puta pakleno boli i ona su super teška, ali nije tako loše nakon toga. Oh, skoro sam zaboravila pitati: Kad je zabava?”

“Zabava?” ponovila je Harper.

“Vas dvoje ste objavili da ste partneri. To znači da imate zabavu sparivanja.”

Harper nije čak ni pomislila na to do tog trenutka.

278

“Ooh, ona ju još nije isplanirala.” Khloë je trljala rukama dok se okretala prema Raini i Devon. “Mislim da ovdje mi uskačemo.”

“Dobra ideja,” rekla je Raini. “Naša Harper je kreativna, ali također je previše samosvjesna da bi isplanirala pristojan događaj.”

Devon je klimnula. “Mi možemo smisliti nešto bolje.”

“Ja sam točno tu.” odbrusila je Harper.

Devon ju je potapšala po ruci. “Znamo, dušice. Ti sad samo stani tamo i izgledaj lijepo – mi ćemo se pobrinuti za ovo.” Glasan siktaj joj je pobjegao dok je pogledavala iza sebe. “Odbij, pseto.”

“Spusti dlaku, mačkice,” rekao je Tanner.

Ostavljajući paklenog psa i paklenu mačku neka izmjenjuju kritike, Harper je otišla do svog partnera i zakoračila ravno u njegove ruke.

Stražari su se stopili s pozadinom, dajući im nešto privatnosti. “Nemam pojma zašto su svi oni ovdje,” rekla je Knoxu.

On joj je poljubio čelo. “Uplašili su se kad si oteta. Važna si ovim ljudima, Harper.”

Pogledala je u muškarca koji se svađao s Jolene. “Možda nisam Louu.”

Knox je slegnuo ramenima. “Nitko nije toliko važan Louu. On je došao ovamo samo zato jer je znatiželjan i htio je sve detalje o onome što se dogodilo.”

“Kad bih imao opsesivno-kompulzivni poremećaj,” Lou je rekao Jolene, “smetalo bi me što pisma nisu složena po abecedi, zar ne?”

“Budi iskren, priznaj da te to smeta,” izazivala je Jolene.

“Ono što me smeta je da zdravstveni profesionalci daju kićena imena stanjima ili poremećajima u učenju koja će iritirati pacijente; kao što OKP nije po abecednom redu, stavljanje S u 'sigmatizam', i učiniti disleksiju riječju koju nitko ne može slovkati. To je jednostavno zločesto.”

Harper se okrenula Knoxu. “Još uvijek ne znam točno kako shvatiti tog tipa.”

“Ignoriraj ga.” Knox ju je povukao čvrsto na sebe, smiješeći se što vidi da je njen pogled bio iste boje toplog meda kao i prvi put kad su se upoznali. “Ignoriraj sve njih. Daj da te odvedem kući.”

“Hoćeš li me obljubiti ako pristanem?”

“Znaš da ne volim retorička pitanja.”

Nasmiješila se, lagano grebući noktima preko žiga na njegovom potiljku, znajući koliko on to voli. Volim te, Knox Thorne. Njegove oči su bljesnule obožavanjem koje ju je cijelu zagrijalo, iznutra i izvana. Znala je da kad bi on mogao oblikovati što je osjećao, da bi to učinio. Također je 279

znala da ga smeta što ne može. Dovoljno mi je da me tako gledaš – kao da sam ti ja jedina važna.

Ti mi i jesi jedina važna. Ona mu je bila sve. Značila mu više nego je mislio da će mu išta značiti.

Onda me vodi kući i voli me, arhdemonu.

To je i učinio.

280