Meredith Wild 2 - U skripcu

1

Meredith Wild

U Å KRIPCU SERIJAL HAKERI #2

2

Posvećeno Jonathanu

3

PRVO POGLAVLJE

Ne mogu vjerovati da to opet radim — rekla sam. Blake je rukom obuhvatio moja ramena. Privukao me je bliže, a ja sam se opustila u njegovoj poznatoj toplini. Izašli smo iz njegove poslovne zgrade i krenuli niz ulicu. On se sagnuo i utješno me poljubio u obraz.

— Ovaj put bez muljanja, obećavam.

Nasmijala sam se i zakolutala očima. — Vrlo utješno.

Gotovo sam mu vjerovala. Prošlih nekoliko tjedana bilo je napeto, ali se nešto među nama promijenilo.

Mogla sam se šaliti, ali sam mu tada vjerovala. Nakon svih gorljivih prosvjeda i očajničkih pokušaja da se borim protiv svojih osjećaja prema njemu, napokon sam ga pustila u svoje srce. Barem više no što sam ikada ikoga pustila, i ništa nikada nisam osjećala toliko ispravnim.

On mi je uputio vragolast osmijeh. — Ne brini. Fionu nipošto ne bih mogao nagovoriti da ponovno izvede takvo što.

Blakeova sestra Fiona, odjevena u bijele capri hlače i tamnoplavu bluzu od šifona, čekala nas je nedaleko od ulaza u jedan starinski kafić. Stali smo točno ispred ulaza. Iznad njega je bio ugraviran natpis Mocha. Jedan mladi gost naglo je otvorio vrata pa je kroz njih izašla jaka aroma netom mljevene kave i čokolade, pokrenuvši strujanje signala sreće mojim tijelom. Gotovo sam bila zaboravila našu prvotnu misiju kad nas je Fiona pokretom pozvala prema neoznačenim vratima pokraj kafića.

— Gore smo. — Uskim stepenicama odvela nas je na prvi kat.

— Fiona, tko je vlasnik ove zgrade? — pokušala sam čavrljati, ali, koga sam mislila zavarati? Činjenica da smo bili samo nekoliko kratkih koraka od postojanog izvora kofeina već je bila veliki plus, ali je Fiona znala što mislim o unajmljivanju od Blakea ili od njegovih pomoćnika. Vjerovala sam Blakeu, ali to nije značilo da on nije i dalje bio usredotočen na nastojanje da se temeljito uplete u moje poslove kad god mu se pruži prilika.

Blake je imao mnogo proturječnosti. Mogao je u jednom trenutku biti drag i dirljivo nježan, da bi me odmah potom vraški razbjesnio svojom kompulzivnom sklonošću nadziranju. Tijekom dana je mogao mahnito upravljati svakom pojedinošću moje rastuće tvrtke i potom me svake večeri, čim bismo ušli u stan, ševiti toliko da sam silazila s uma. Istina je da mi je oboje katkad bilo potrebno, ali ipak nisam znala što da mislim o toj dominaciji u svojemu životu. Bilo me je strah pustiti ga u svoje srce, ali sam učila biti otvorenija za to, vjerovati mu koliko god sam mogla.

Toga dana jedan je dio mene, dio kojemu je bilo potrebno razdvajanje i neovisnost od Blakea, želio biti potpuno siguran da me neće opet prevariti.

— Uvjeravam te da Blake nema vlasnički udio u ovoj nekretnini — umirila me je Fiona.

To je bilo u redu, ali ne tako davno me je uvjerila da unajmim lijepo obnovljen stan u zgradi na Aveniji Commonwealth koja nije samo bila u Blakeovu vlasništvu, nego je i on i živio u njoj. Slabašna granica između našega privatnog života i posla ionako je bila previše zamagljena. U tome sam bila odlučna.

— To mi je drago čuti.

Fiona je posegnula u svoju torbicu. Moje je iščekivanje bilo sve jače, unatoč strepnjama. Ona je otključala vrata pa smo ušli. Dugačka soba bila je malena, barem u usporedbi s Blakeovim uredom. Premda je taj prostor vonjao po ustajalosti i premda mu je ekipa za čišćenje bila itekako potrebna, obećavao je. Blake je uzdahnuo iza mene.

— Fiona, ozbiljno. Ovo je najbolje što si uspjela pronaći? Ona ga je ljutito pogledala.

— Mi smo, Erica i ja, razgovarale o njezinu budžetu pa je ovo dobra mogućnost u pogledu lokacije i veličine. Očito je da je prostor potrebno urediti, ali moraš priznati da ima potencijala.

Gledala sam oko sebe, zamišljajući mnoge mogućnosti. Bila sam toliko zaokupljena vođenjem posla iz svojega stana i istodobno zapošljavala djelatnike da nisam imala priliku veseliti se tom preseljenju. Ali, bit će zabavno.

— Sviđa mi se drveni pod.

4

— Prljav je. — Blake je potplatom cipele povukao po podu, iscrtavši slabašnu crtu u prašini.

— Blake, uključi maštu. Samo ga moramo očistiti i, uz malo dotjerivanja, ovo nedvojbeno može biti odličan studio za dizajn.

— Upravo tako. Izložena opeka nikada ne izlazi iz mode - dodala je Fiona.

— Prilično je staro. — Blake je nabrao nos.

Nasmijala sam se i potapšala ga po ramenu. — Pokaži mi zgradu u Bostonu koja nije stara.

Taj je prostor bio daleko od preuređenih, modernih ureda u vlasništvu Landon Groupa, ali, sam imala skromna i realna očekivanja. Trenutačno stanje tog prostora nije bilo savršeno, ali smo ga uz malo truda i nekoliko dodataka mogli učiniti funkcionalnim.

Stali smo pred velikim prozorima koji su gledali na ulicu. Uzbuđenje je zatreperilo kroz mene. Svojoj ću tvrtki dati adresu i to će biti velika prekretnica pa će se sve što smo do tada postigli doimati mnogo stvarnijim.

Okrenula sam se kako bih procijenila Fioninu reakciju. — Mislim da mi se sviđa. Što ti misliš?

Fiona je napućila usne i osvrnula se uokolo. — Cijena je poštena, a uvjeti ugovora omogućuju ti razvoj.

Kad se sve uzme u obzir, rekla bih da je ovo dobra mogućnost. Vidiš li se ovdje?

— Vidim. Nasmiješila sam se s obnovljenom vjerom u Fioninu vještinu posredovanja. Naposljetku, bio nam je potreban udoban, cijenom povoljan radni prostor za nove članove tima Clozpin, modne društvene mreže koju sam razvijala proteklih godinu dana.

— Obavit ću nekoliko razgovora i vidjeti mogu li sniziti cijenu. Jer, Blake je u pravu, prljavo je. A osim toga, ako planiraš uređenje, to nam da je osnovu za cjenkanje. — Fiona je izvadila telefon i izašla u hodnik, ponovno nas ostavivši same.

— Nisi me pitala što ja mislim. — Blake mi se nahereno nasmiješio.

— To je zato što već znam što ti misliš.

— Mogao sam ti dati dvostruko veću kvadraturu, a kad bi mi željela doći u posjet, ne bi morala ni napustiti zgradu. Osim toga, dobila bi cijenu za djevojke, kojoj u ovom dijelu grada ne bi bilo ravne.

Blakeova netražena pomoć u svemu bila je izgubljeni slučaj. Istina je da je bio sklon nadziranju, kompulzivan i vraški ustrajan, ali je u konačnici bio usredotočen na rješavanje problema. Kad su se ljudi do kojih mu je stalo suočili s teškoćama ili su željeli bilo što, on je priskakao upomoć i pritom nije štedio.

— Zahvalna sam ti na ponudi. Doista jesam. Ali, Blake, neovisnost nema cijenu. — Taj smo razgovor već vodili, a ja sam tada samo utvrđivala svoj stav. Morao mi je vjerovati da ću sama uspjeti. To povjerenje bilo je dvosmjerno pitanje.

— Možeš biti neovisna. Stavit ćemo to na papir.

— Prema mojem iskustvu, stavljanje nečega na papir samo me obvezuje na ovisnost o tvojim velikim sredstvima na minimalno kratko vrijeme. — Blake me je već obvezao jednogodišnjim najmom stana, iako još nije unovčio ni jedan od mojih čekova za stanarinu.

— Nazovi to kontrolom stanarine. Mogla bi utvrditi cijenu za djevojke na, recimo dvadesetogodišnji najam, a potom bismo mogli dalje pregovarati. — Uzeo me je u zagrljaj i čvrsto pritisnuo na svoja prsa, tako da su mu usne bile nekoliko centimetara od mojih.

Srce mi je lupalo. Ovime je prekoračio naše uobičajene prepirke u kojima smo nastojali nadmudriti jedno drugo. Zajedno smo bili samo nekoliko tjedana, a on je već razmišljao dugoročno? Usne su mi se blago razmaknule dok sam mukotrpno nastojala potpuno udahnuti. Od Blakeovih riječi i njegove blizine mi se vrtjelo, opet i opet. Nitko nikada nije tako utjecao na mene pa sam postupno učila uživati u tom toboganu.

— Dobar pokušaj — šapnula sam.

On je progunđao nešto i spustio usta na moja. Osvojio me je s nježnom užurbanošću, izazivajući me kratkim pokretima jezika.

— Izluđuješ me, Erica.

— Da? — šapnula sam, nastojeći ne uzdahnuti kad je zrak izašao iz mene.

— Da, na sve moguće načine. Hajdemo odavde. Fiona može završiti papirologiju ako si odlučila unajmiti ovu rupu.

Uhvatio me je za kukove i stisnuo u sendvič između svojega kameno čvrstog tijela i zida iza mene. Nisam znala zašto me neprestano pritišće o tvrde površine, ali mi se to jebeno sviđalo. Provukla sam prste kroz njegovu kosu i bespomoćno mu uzvratila poljubac, lako zaboravljajući sve u njegovu zagrljaju. Koliko je sati?

5

Gdje moram biti poslije? Mentalno sam razmotrila sve moguće prepreke koje su me dijelile od nagosti s Blakeom. Njegovo bedro pronašlo je prostor između mojih nogu i pritisnulo me upravo toliko da me rub traperica protrlja preko gaćica.

— O, Bože.

— Kunem se, da ovdje postoji ijedna čista površina, odmah bih te poševio na njoj.

Nasmijala sam se. — Zločest si.

Njegove oči su se zamračile. — Nemaš pojma koliko.

— Hm. Fiona se, razrogačenih očiju naslonila na dovratak.

Blake se naglo odmaknuo, ostavljajući me ošamućenu i trenutno zbunjenu. Prvi put sam vidjela da je porumenio kad je prošao prstima kroz kosu, očito u nelagodi jer ga je mlađa sestra uhvatila u zagrljaju s djevojkom.

— Ako ste završili, obavješćujem vas da sam spustila cijenu za još dvije stotine. Možemo li donijeti odluku ili želite vidjeti još prostora u različitim dijelovima grada?

Uspravila sam se i odmaknula od Blakea te krenula prema njoj, znajući da što sam dalje od njega, to ću moći jasnije razmišljati.

— Odluka je donesena. Učinimo to.

*** — Novi ste u ovoj četvrti?

Prsata crvenokosa žena prekinula je moju misaonu nit posluživši dvije creme brulee kave s mlijekom dok sam opsesivno pomnjivo provjeravala elektroničku poštu.

— Donekle. Unajmila sam poslovni prostor gore.

— Sjajno! Ja sam ovdje već nekoliko godina. Otvorila sam ovaj kafić sa svojim roditeljima, ali su oni otišli u mirovinu pa sam sada sama sa zaposlenicima.

— Ajme, čestitam. Nisam znala da ste vi vlasnica. — Vidjela sam je već nekoliko puta dok sam istraživala tu četvrt i uvježbavala rutu odlaska na posao. U redu, uglavnom sam žarko željela useliti se u taj ured, a neodoljivi mirisi iz Moche redovito su me mamili unutra.

— Većina ljudi ne zna. Prilično se iznenade kad upitaju za šefa, ali i dalje gledaju mene.

Nasmijale smo se, a ja sam joj tada pružila ruku. — Ja sam Erica.

— Simone. Ove kave su na račun kuće.

— Sjajno, hvala.

— Nema na čemu. Odšetala je natrag za šank. S oblinama na kojima sam joj čak i ja pozavidjela, Simone je bila dojmljiva i pripremala je sjajnu kavu s mlijekom pa je nije bilo lako zaboraviti. Gosti oko mene pratili su je pogledom sve dok se nije sakrila iza šanka.

Liz je ušla na vrata i zatekla me za mojim stolom.

— Ajme, opako si preplanula—rekla sam diveći se njezinoj sposobnosti da, uz naizgled vrlo malo truda, izgleda kao model iz kataloga. Njezina plava kosa i savršena bob frizura izgledale su još svjetlije no kad smo se zadnji put sastale uz kavu. Moja je kosa bila svezana u neurednu punđu, a na sebi sam imala svoje vrlo drage, temeljito poderane traperice i hipijevski obojenu majicu bez rukava, spremna za čišćenje ureda prije no što namještaj stigne.

— Hvala! U Barceloni je bilo divno. Moraš jednom poći onamo. Moji su roditelji unajmili vilu pa sam zapravo cijelo vrijeme bila na plaži. Pravo blaženstvo.

— Zvuči divno.

— A čime se ti baviš? - Otpila je gutljaj svoje kave.

— Dobila sam sredstva za svoju tvrtku pa sam pronašla uredski prostor koji sada uredujem i zapošljavam osoblje.

— Ajme, čestitam!

6

— Hvala.

— Koga zapošljavaš?

— Imamo dva nova programera, ali se nekako mučim tražeći direktoricu marketinga. Još me se ni jedna nije dojmila, ali će mi uskoro biti potrebna osoba na tom radnom mjestu. Ne mogu sama i to raditi uz sve drugo čime se bavim.

— O, Bože, poznajem savršenu osobu. - Sklopila je ruke, a tada počela kopati po torbici.

— Da? — Moja prijateljica Risa. Proteklih nekoliko ljeta radila je za jednu marketinšku tvrtku. Kod nas je diplomirala pa sada traži posao. Luda je za modom. Svidjela bi ti se.

Podignula sam obrve. Osobno nisam jako voljela modu. Istina je da sam vodila modnu društvenu mrežu, ali to je posao. Opsjednutost modom bila je Allina, a budući da sam tražila zamjenu za Alli, možda bi se isplatilo razgovarati s tom djevojkom.

— Želim pronaći zamjenu za svoju poslovnu partnericu koja se zbog posla preselila u New York, pa bi ona trebala biti voljna preuzeti mnogo odgovornosti za neveliku početnu plaću. To zapravo ni za koga nije posao iz snova.

Liz je odmahnula glavom, kao da to ne mijenja ništa. — To zapravo zvuči savršeno. Trebala bi razgovarati s njom. Možda griješim u pogledu onoga što ona traži, ali upoznavanje s njom ne može škoditi.

Nikada ne znaš.

Slegnula sam ramenima. — U redu, ali ne mogu ti ništa obećati, dobro?

— Svakako. Ona mi je prijateljica, ali nismo baš jako bliske pa, ako od toga ne bude ništa, nema ljutnje.

— U redu, sjajno. Čekala sam da mi pošalje informacije sa svojega telefona i pustila um da luta prema svemu što još moram napraviti prije no što gore počnemo raditi.

— Erica, doista mi je drago da smo se ponovno vidjele. — Liz se dražesno nasmiješila, vraćajući me u sadašnji trenutak.

— I meni.

— Na odmoru sam mnogo razmišljala o onome što si rekla. — Izraz njezina lica se promijenio, omekšao.

— Trebala sam imati više razumijevanja za cijelu situaciju. Nisam je imala s čime usporediti pa vjerojatno nisam reagirala onako kako sam trebala. Žao mi je jer ti nisam mogla pomoći u tome, ali želim sada pokušati biti bolja prijateljica, ako nije prekasno. — Ona je spustila glas obraćajući mi se, iako je kafić brujao žamorom drugih gostiju zaokupljenih svojim razgovorima.

— Nipošto nije prekasno. Ne brini zbog toga. Odmahnula sam na njezinu ispriku i sve emocije koje je prijetila probuditi. Jedan od razloga zbog kojih smo se zapravo udaljile bilo je neprestano podsjećanje na teško razdoblje mojega života koje smo zajedno proživjele. Željela sam našemu prijateljstvu dati još jednu priliku, ali sam se ozbiljno nadala da to ne znači ponovno proživljavanje prošlosti kad god se sastanemo.

— Liz, to je davna prošlost. Preboljela sam je i ne želim razmišljati o tome. Sada imam milijun drugih pitanja o kojima moram razmišljati.

— U redu. — Kimnula je. — Ne znam kako ti to uspijeva. Ne mogu ni zamisliti da vodim svoju tvrtku.

Ne bih znala ni odakle bih počela.

— Nedvojbeno je potrebno ponešto naučiti, ali mislim da to vrijedi za sve. Kako tvoj posao napreduje? — Zacijelo je već bila počela raditi u jednoj od velikih investicijskih tvrtki u gradu.

— Zapravo odlično, osim što sam trenutačno u paklu proračunskih tablica. Ali, mnogo učim i pokušavam pohvatati sve konce. Mislim da mi se sviđa. A osim toga, u tvrtki je mnogo zgodnih tipova. Velika prednost.

Nasmijala sam se, prisjetivši se koliko je bila luda za dečkima dok smo na prvoj godini studija dijelile sobu u studentskom domu. Zapravo, njezina ljubav prema dečkima i zabavama možda nas je one večeri odvela s kampusa u onu kuću studentskog bratstva. Odmahnula sam glavom, odbacujući misli o toj strašnoj večeri s Markom.

Tada sam znala identitet muškarca koji me je silovao i bila sam još čvršća u odluci da to iskustvo neće upravljati mnome. Bila sam jača od boli koju mi je ostavio i stigla sam predaleko da bih oplakivala nevinost koji mi je oduzeo.

— Rado bih jednom došla vidjeti tvoj novi ured — rekla je.

7

— Svakako, moraš doći čim ga uredimo. A kad smo kod toga, doista moram krenuti. Sutra će mi isporučiti namještaj, a preda mnom je duga noć čišćenja.

— Nema problema. Drago mi je da smo se vidjele.

— I meni. — Nasmiješila sam se i kratko je zagrlila. Požurila sam na prvi kat. Nisam bila u tom prostoru otkako sam odlučila unajmiti ga. Veselila sam se jer ću ga početi činiti našim, čak i ako je to značilo da ću se malo uprljati.

Stala sam pred vratima. Bila su potpuno drugačija od starih vrata od prije nekoliko dana. Drvo je prebojano u satenski sivu boju, a prozor je bio od mutnog stakla s prozirnim obrisom logotipa naše tvrtke u sredini. Okrenula sam ključ u sjajnoj kromiranoj ključanici i otvorila vrata.

Prvotni pod sada je bio sjajan i obnovljen, izbrušen i premazan lakom. Prozori su bili obrubljeni ukrašenim rubom, kao i zidovi na mjestu spoja sa stropom. Nov stropni ventilator i reflektorska rasvjeta doveli su taj prostor u dvadeset i prvo stoljeće.

Uzela sam telefon i nazvala Fionu.

— Hej, Erica.

— Imaš li mi što reći?

— Što? Oh. — Mislila sam da je to za nama.—Trudila sam se da moj ton ostane miran, ali, kad će naučiti da ne smije uvlačiti Blakea u moj posao? je.

— Erica, on je moj stariji brat. Što želiš da učinim? Želio je učiniti nešto kako bi ti pomogao. Znaš kakav

Da, znam kakav je i koliko je nemoguće reći mu »ne«, osobito ako je nešto odlučio. Obišla sam prostoriju diveći se kako je potpuno preobražena otkako sam je prošli put vidjela. Nisam mogla zamisliti ništa bolje.

Mogla sam samo mentalno raspoređivati namještaj. Blake je učinio sve drugo. Dovraga.

— Pa, izgleda sjajno. Savršeno je.

— Znam. Provirila sam prije no što sam ti dala ključeve. Sjajno je to učinio. Upravo onako kako sam zamislila. — Njezin oprez zbog moje reakcije očito je nestao pa je njezino uzbuđenje bilo očito.

Uzdahnula sam i udarila stopalom o pod. Dovraga, i sama sam bila uzbuđena.

— U redu, i dalje sam ljuta na tebe — rekla sam krajnje neuvjerljivo.

— Jednom ću ti platiti piće pa ćeš to zaboraviti.

— Inače mi je potrebno nekoliko pića da zaboravim.

Ona se nasmijala. — To neću osporavati. Pa, uživaj u svojem prostoru. Čestitam.

Spustila sam torbu na pod, tešku od potrepština za čišćenje, tada nepotrebnih. Sjela sam prekriženih nogu nasred prostorije i promatrala je. Svaki koračić koji smo u proteklih nekoliko tjedana učinili s našom tvrtkom doimao se golem, a Blake ni jednom nije propustio sve podignuti na malo višu razinu.

U tom su se trenutku otvorila vrata i Blakeova je pojava ispunila njihov okvir. Ruke su mu bile pune jer je držao bocu šampanjca, pokrivač i smeđu papirnu vreću. Usne su mu bile izvijene u znalačkom osmijehu.

— Kako je moja omiljena šefica?

— Ne mogu se požaliti — mirno sam rekla, gledajući njegovo dojmljivo tijelo nadvijeno nad mene.

On je rastvorio pokrivač, sjeo i potapšao mjesto pokraj sebe pozivajući me da mu se pridružim.

— Što je sve ovo?

— Mislio sam da bismo mogli upriličiti piknik u uredu kako bismo proslavili novi poslovni prostor.

On se nasmiješio i otvorio šampanjac, a tada ga je natočio u dvije čaše koje je izvadio iz vreće.

Pogledali smo se u oči. Procjenjivao je moje raspoloženje. —Jesi li ljuta?

— Možda — lagala sam. Srećom, to je učinio toliko dobro da sa već bila oprostila i njemu i njegovoj suučesnici.

On je podignuo obrve kao da čeka da reagiram. Malo sam se izgubila u njegovim očima. Njegove lijepe, zelenosmeđe šarenice pod gustim, dugim trepavicama, bile su središnji ukras na licu koje me je zabrinjavajuće redovito ostavljalo bez daha. Oštra linija njegove čeljusti, njegova lagano preplanula koža i pune, slasne usne koje su me podsjećale na strašne divote koje su mi mogle raditi. Mogla bih ga satima gledati, ali mi ne bi

8

dojadio osjećaj koji je budio u meni. Posjedovana i opsjednuta. Nikada do tada nisam osjećala da me drugo ljudsko biće toliko želi ili ushićuje. Blake je bio doista divan, izluđujući i voljela sam svaki njegov centimetar.

Uzdahnula sam nadajući se da ne izgledam onoliko beznadno zaljubljeno kako sam se osjećala. — Prihvaćam tvoju ludost.

— Tako treba. — Vidljivo se opustio i uputio mi osmijeh. Žarko želeći približiti mu se, prihvatila sam njegov poziv i pomaknula se kako bih mu se pridružila na pokrivaču. Uzela sam čašu šampanjca koju mi je pružio i otpila gutljaj.

— Sviđa li ti se?

— Jako. — Iako mu se ta lokacija nije sviđala, doimalo se da je ipak imao viziju za taj prostor.

— Nadao sam se da hoće.

— Zašto si se predomislio?

On se namrštio. — Kako to misliš?

— Nisi skrivao da ti se ne sviđa kad smo prvi put bili ovdje.

— Dakako, želio sam da si mi bliže. Ali, ti si željela ovo. Ti prihvaćaš moju »ludost«, kako si to nazvala, a ja prihvaćam tvoju tvrdoglavost.

Na trenutak sam zurila u njega. Zapravo nisam mogla pobiti njegov opis mene. — Neki bi to mogli nazvati napretkom.

On se nasmiješio na način koji me je uvjerio da s njim još nitko nije došao toliko daleko. Nismo razgovarali o tome, ali Blake mi se nije doimao kao osoba koja često pristaje na kompromise. Iskreno, nijedno od nas nije se doimalo takvim, ali smo to nekako uviđali. Uređenje ureda bilo je veoma pretjerano, ali je prihvaćanje moje odluke bilo korak u pravom smjeru.

Pijuckala sam ohlađeni šampanjac. U prostoriji je zavladala tišina. — Moraš mi dopustiti da se malo borim, znaš?

On je podignuo obrve. — Čuješ li sama sebe?

— Da, čujem. I znam da se neću razviti ako ćeš se ti uvijek uplitati prije no što se stignem suočiti s izazovom ili pogriješiti. Želim te mogućnosti jer ću u suprotnom samo zujati u ovom izmaštanom svijetu, u kojemu ti uklanjaš sve moje probleme i nikada neću doznati kako je uistinu voditi tvrtku.

On je glasno izdahnuo. — U redu. Koliko želiš da se uplićem?

— Što kažeš na to da mi dopustiš zatražiti pomoć kad mi bude potrebna?

On je odmahnuo glavom. — Ti to nećeš učiniti. Zakolutala sam očima, ali je donekle bio u pravu. Bila sam vraški tvrdoglava i malokad sam tražila pomoć.

— Hej. — Uhvatio me je za bradu i okrenuo prema sebi. — Ponosan sam na tebe.

— Zašto? Zato što sam od tebe izvukla četiri milijuna dolara?

Nasmijao se. — Ako je sve to bilo dio tvojega glavnog plana, tada sam doista iznimno ponosan na tebe jer to nisam predvidio.

Nasmiješila sam se iako to nisam željela. Bila sam spremna učiniti gotovo sve kako bih izbjegla njegov novac i on je to znao.

— Ozbiljno, ovo je velik korak. Želim da se sjetiš uživati u ovom trenutku.

Upravo sam to i činila. S Blakeom je svaki trenutak bio malo sladi. Mnogo slađi. Svemu je davao primjesu čudesnosti zbog koje sam se pitala kako sam uopće izdržala mukotrpno postojanje koje sam nazivala životom prije no što je on došao i sve okrenuo naglavačke.

— Uživam, zahvaljujući tebi. — Naslonila sam se bliže i usnama dodirnula njegove.

On je dlanovima obuhvatio moje lice i jezikom ocrtao moje usne, potičući ih da se otvore, uranjajući u moja usta mekim pokretima svojega jezika.

— Zar me nećeš pitati što je u vreći?

Malo sam se odmaknula, zadihana i pomalo ošamućena njegovim okusom i mirisom. Čist, opor i muževan, jedinstveno Blake. On se okrenuo i raspakirao sadržaj smeđe vreće. Izvadio je posudicu s jagodama, tučeno vrhnje i malu staklenu posudicu gurmanskog čokoladnog preljeva.

— Kakav si piknik imao na umu?

9

On je podignuo staklenku. - Ovaj divan preljev dolje stavljaju na kavu s mlijekom i slastice. Mislim da nije na prodaju, ali kad sam im pristojno objasnio da ću ga lizati s tvojega golog tijela kako bismo krstili novi ured, napokon su pristali.

Nasmijala sam se i pokušala zamisliti taj nevjerojatan razgovor između njega i Simone. On je odvrnuo poklopac i ponudio mi staklenku. Uronila sam prst u čokoladu i potom ga uvukla u usta. Čokolada mi je prekrila jezik dekadentnim i božanskim okusom, a to je iskustvo bilo pojačano samo uvjerenošću da će Blake uskoro ostvariti svoje planove.

— Mislila sam da si protiv ljubakanja na radnom mjestu — rekla sam.

— Ovo je tvoj ured. Drugačija pravila.

— Vidim da ih već postavljaš. — Ponovno sam uronila prst u čokoladni preljev, ali prije no što sam ga stigla staviti u usta, Blake ga je brzo povukao u svoja te jezikom sugestivno oblizao vrh mojega vrsta.

— Svuci majicu i legni.

Nasmiješila sam se i polako se podignula na koljena te svukla majicu bez rukava. — Danas si ti šef.

On je iz vreće izvadio svilenu masku i navukao mi je preko očiju. — To nije raspoloženje, dušo. To sam ja.

Bilo bi bolje da to upamtiš.

Njegov je dah bio topao na mojoj ključnoj kosti. Zadržala sam dah u iščekivanju njegovih usta na sebi, ali sam se iznenadila osjetivši kako njegova ruka klizi uz moja leđa. Njegovi su prsti spretno otkopčali moj grudnjak, a tada sam čula kako pada nekoliko koraka dalje. Golih grudi i rashlađena u hladnoj prostoriji, bila sam jasno svjesna svoje ranjivosti u tom trenutku.

— Legni i nemoj da moram ponavljati.

Ispustila sam dah koji sam zadržavala, odjednom slabija zbog zapovjednog tona i oštrine u njegovu glasu. Suprotstavljanje njegovu jednostavnom, ali silovitom zahtjevu bilo je daleka misao koju je brzo preplavila želja da on ovlada mojim tijelom i nastavi vladati njime koliko god mu bude odgovaralo.

Poslušala sam ga i legla na leđa oslonivši dlanove na teksturiranu površinu pokrivača, hladnog na vrućini koja je peckala kroz moju kožu. Otkopčao mi je traperice i svukao ih s mojih kukova zastajući tik ispred stidne kosti.

Otvorenim ustima ostavljao je trag vrelih poljubaca niz moj trbuh, a ja sam ostala bez daha, želeći još.

Izvinula sam se prema njegovu dodiru, a on je palcima milovao isturene kosti mojih kukova.

— Volim ovaj dio tebe — promrmljao je. — Jedan od mnogih. Tvoje tijelo... Erica, jebeno si seksi.

— Dodirni me.

— Namjeravam, ali sam previše požurio. Prestani se meškoljiti.

— Mučiš me — zavapila sam.

On se tiho nasmijao. — Ni približno.

S tim me je riječima ostavio, stvarajući neželjenu udaljenost među nama. Soba se ponovno ohladila. Gdje je i što radi? Zadrhtala sam kad je prva kap tekućine kliznula u moj pupak. On je lijevao stazu prema mojim grudima, kružeći oko bradavica koje su otvrdnule od tog osjeta.

— Voliš li jagode?

— Nasmiješila sam tom nagovještaju. — Da. — Dobro. Dat ću ti jednu.

Svježa aroma jagode miješala se s čokoladom kad ju je spustio na moju donju usnu. Otvorila sam usta, ali ju je Blage držao tik izvan mojega dosega. Izvijala sam se kako bih je uhvatila sve dok mi napokon nije dopustio zagristi je. Žvakala sam i gutala, uživajući u tom okusu i u novom iskustvu povezivanja moje opsjednutosti Blakeom i moje ljubavi prema hrani. Čudno, ali u tom se slučaju nisam mogla buniti protiv previše dobroga, ili protiv mnogo toga dobroga.

On je utisnuo neočekivani poljubac u moj vrat, grickajući mi kožu. Spustio se do moje ključne kosti i prošao između mojih grudi. Jezik mu je usporio i okružio jedan, a potom drugi vrh. Polaganim, baršunastim potezima sisao je i lizao moje tijelo, šireći svoju pozornost na svaki, i najudaljeniji dio kože. Uzdisala sam osjećajući kako me njegov jezik izaziva i polako, temeljito liže moju kožu. Potom je uvukao ruku u moje traperice i obuhvatio moju ženskost preko tada već natopljenih gaćica.

— Erica, sad ću te ševiti. Želiš li to?

10

Naježila sam se od njegova daha nad vlažnom kožom moje bradavice, koža mi je bila elektrizirana od svih načina na koje ju je mučio.

Glasno sam zastenjala u znak potvrdnog odgovora, a ruke su mi bile gotovo obamrle od stezanja pokrivača u susprezanju. Spremna rasprsnuti se, pustila sam ih i pronašla njegovu kosu te šakama uhvatila svilene vlasi koje su mi klizile između prstiju dok sam njegova usta čvrsto držala na svojim grudima. On me je blago ugrizao, a ja sam jauknula.

Uhvatio me je za zapešća i podignuo mi ih iznad glave. — Budi mirna.

Vreća je ponovno zašuškala, a on mi je tada nekakvom svilenom tkaninom svezao zapešća i stegnuo čvor, ne ostavljajući mi ni mogućnost da se pitam mogu li se osloboditi.

Svukao me je od struka naniže, a tada sam čula kako njegova odjeća pada na pod kod mojih stopala prije no što je njegovo tijelo pokrilo moje.

Izvijala sam zapešća, što je bilo uzaludno jer se sama nisam mogla osloboditi. Srce mi je pritom kucalo sve brže i počela me je hvatati panika. Već je to učinio, ostavio me je bespomoćnu, nesposobnu dodirnuti ga ili se pomaknuti. Iz tih sam se spona lakše mogla izvući, ali ove nisu popuštale. Nisam ga ni vidjela. Bila sam bespomoćna i u tami. U mene se uvukao hladan strah, zamjenjujući Blakea užasom, najružnijim sjećanjem.

— Blake. — Glas mi je bio drhtav, s prizvukom sve jače nelagode. Nisam bila sigurna da ću to moći.

On je spustio ruku na moje srce, a moje su se grudi ubrzano podizale s disanjem kojim više nisam mogla upravljati.

— Šš, dušo. Pazim na tebe — promrmljao je.

Pokrio je moje tijelo toplinom svojega, spuštajući usta na moja, nježno i s puno ljubavi, umirujući moje strahove. Ljubio je moju čeljust, a tada prešao na osjetljivu kožu mojega vrata, tik ispod uha.

— Osjećaš li me? Ja sam, dušo. Uvijek ću biti ja.

Moje se tijelo od tih riječi opustilo pod njim. Opustila sam šake koje sam bila stiskala i usredotočila sam se na njegov dodir, drugačiji od svih. Nitko me nikada nije dodirivao kao on, kao da moje tijelo poznaje bolje nego ja.

Panika je polako popustila, otopivši se kad se on ponovno pokazao mojemu tijelu i kad me je njegov glas vratio u sadašnji trenutak, u naš trenutak.

— Cijeloga dana sam ukrućen razmišljajući o tebi ovako. Možeš li zamisliti koliko je nemoguće tako raditi? Dok razmišljam kako tvoje napeto tijelo drhti poda mnom, spremno za mene?

Moja je koža oživljavala centimetar po centimetar, dok su me njegove ruke i usta osvajale. Nestrpljivi dodiri i vrući, vlažni poljupci. Njegov glas opisivao mi je svaki pokret, svaki plan. Moji su kukovi kružili s pokretima njegovih prstiju koji su me masirali, klizili kroz moje vlažne nabore i u mene, kao obećanje onoga što slijedi.

Moje se žarište usredotočilo na kontakt. Dahtala sam, uzaludno se pitajući koliko dugo to još mogu izdržati. Bože, taj muškarac je uživao mučiti me.

— Jesi li dobro? — Nježno je obuhvatio moja zapešća i lagano prešao po osjetljivoj koži s donje strane mojih ruku.

Prenula sam se iz žudnje kako bih razmislila o njegovu pitanju. Panika je bila vrlo daleko u mojemu retrovizoru. Mogla sam razmišljati samo o divnoj neizbježnosti njega u meni.

— I više nego dobro. Nemoj prestati.

On je raširio moje noge oko sebe. Naciljao je moj otvor i prodro, dovoljno polako da me malo izludi.

Zadržala sam dah sve dok nije prodro do kraja, potpuno me rastegnuvši. Duboko me je poljubio, a ja sam sljedeći dah uzela od njega dok je on nježno kružio bokovima, podsjećajući me koliko me duboko može posjedovati na sve moguće načine. Stenjala sam, a vatra se širila mojim žilama, zagrijavajući moje udove dok sam se držala za njegovo tijelo kako sam jedino mogla. Zakvačila sam gležnjeve iza njegovih bedara, gurajući ga u sebe, a potreba da se kreće u meni bila je gotovo nepodnošljiva.

On je podvukao ruku ispod mojega struka i raširio prste na mojoj trtici, štiteći me od tvrdog poda dok je prodirao silovitije. Uzdahnula sam, preplavljena olakšanjem i ekstazom.

On se ljuljao u mene uspostavivši ujednačeni ritam. Između poljubaca mi je mrmljao u uho. — Volim te, dušo. Kad sam u tebi... ovako. Upravljam tvojim užitkom. To mi je potrebno. Šaptao mi je što mi želi raditi, kako se osjeća svakog trenutka u meni, ostajući prisutan kako nikada ne bih zaboravila tko me voli.

11

— Blake, o, Bože... — Nije bilo ničega osim zvuka njegova glasa i prodiranja njegova kurca u mene. Bez odvraćanja pozornosti, samo silovita vlast njegova tijela nad mojim. Usna mi je zadrhtala dok je napetost rasla.

— To je to. Sad ćeš svršiti glasno i jako i upoznati me sa susjedima.

Jednom je rukom uhvatio moje, držeći ih iznad moje glave, dok je drugom pronašao moj kuk. Tada me je podignuo nekoliko centimetara od poda i zarinuo se toliko jako da je njegov kurac dodirnuo mjesto u meni zbog kojega se sve zabijelilo iza crnila.

Njegovo je ime sišlo s mojih usana u promuklom kriku. Boje su se rasprsnule iza mojih očiju dok se moje tijelo grčilo oko njegovog, a drhtanje razdiralo moje dubine.

— Kriste, Erica... Jebo te, samo tako.

Moji su se nožni prsti zgrčili dok je ušao u posljednjih nekoliko pokreta koji su nas oboje odveli preko ruba. Grubo je stisnuo moje kukove i još se jednom zarinuo u mene uz glasan krik.

Srušio se preko mene, sklizak i vreo. Ponovno sam izvijala ruke želeći ga dodirnuti, umiriti ga u susljednim drhtajima. On je spretno odvezao vrpcu i oslobodio me. Stisnula sam oči zbog svjetlosti koja je potekla u sobu kad mi je skinuo masku.

Blakeovo lice bilo je opušteno, ali su mu oči bile mračne i ozbiljne. S obožavanjem mi je milovao lice, odgurujući male pramenove kose dok smo dolazili do daha.

— Nedostajale su mi tvoje oči. Sljedeći put ih želim gledati u svakom trenutku dok vodim ljubav s tobom, sve do kraja. Želim da vidiš što mi radiš.

12

DRUGO POGLAVLJE

Volim modu.

Nisam sumnjala u to. Risa Corvi bila je dobro održavana, odjevena u finu, crnu dizajnersku preklopljenu haljinu i štikle u kojima bih ja nedvojbeno pala. Gotovo previše dotjerana. Nije posjedovala Allinu ljepotu bez previše truda, ali je sve bilo na svojem mjestu, od njezine crne kose do ramena do svježe francuske manikure.

Ostavljala je dojam zahtjevnosti. Kladim se da je i obrve uređivala savršeno precizno. Nažalost, vjerojatno sam se mogla malo ugledati u nju. Pregledala sam njezin životopis. Mogla se je pohvaliti dojmljivim radom za početnicu, ali sam i dalje bila skeptična u pogledu zapošljavanja prijateljičine prijateljice.

— To vidim. Reci mi nešto o kampanjama na kojima si radila.

Risa je izvadila veliku aktovku s tiskanim materijalom složenim po kampanjama. Svaka je stranica bila savršeno postavljena, a sadržaj je bio jednako uredan i profesionalan. Mnogi modeli na tim komercijalnim fotografijama na licu su imali lažne, savršene osmijehe jer su ih njihovi mirovinski računi činili toliko sretnim.

Ta je tehnika bila pretjerano korištena i bila je daleko od onoga tko smo bili kao tvrtka.

— Ovo je sjajno, Risa. Ali, iskreno rečeno, vrlo je konvencionalno. Mi želimo biti konvencionalni, ali želimo i posebnu značajku zbog koje će naš brend biti mladenački, ekskluzivan i moderan.

— Potpuno razumijem. Ovo nije nimalo hrabro. Dakako, bila sam ograničena onime što je klijent želio, ali bih s Clozpinom mogla istražiti mnoge druge smjerove. Možemo raditi hrabru visoku modu, čisto i elegantno, znaš? Jednostavno, ali seksi.

Bila je uvjerljiva, ali, hoće li moći ostvariti ono što govori? Prelistala sam ostatak njezine mape i tada se na trenutak zagledala u nju.

— Kako razmišljaš o umrežavanju i prodaji? Traženje novih klijenata vjerojatno je najvažniji element ovog položaja. Možeš voljeti modu od jutra do sutra, ali moraš biti sposobna prodati je.

— Slažem se, ali je doista teško prodati ono što ne voliš. Ja mogu prodati ovu uslugu, a ako ću zbog umrežavanja morati nakon radnog vremena odlaziti na društvene događaje, nemam ništa protiv toga.

Naslonila sam se i razmislila o njezinim riječima. Bila je željna. To se nije moglo poreći. U proteklih nekoliko tjedana razgovora nisam srela nikoga tko je zračio strašću koju je ona pokazala u pet minuta.

Nismo imali pravu uredsku kulturu pa nisam znala kako bi se složila sa Sidom i s njegovom novom skupinom tehničara. I, još važnije, kako bi se složila sa mnom? Približavalo se vrijeme kad smo morali početi ostvarivati svoje netom financirane planove pa sam morala donijeti odluku. Doimalo mi se nepromišljenim odmah je zaposliti, ali je zapravo bila savršena.

Ona je duboko udahnula. — Slušaj, Erica, shvaćam da je ovo tvoje dijete. Doimaš se kao osoba s kojom bi bilo sjajno raditi i učiti od nje. Odluka je, dakako, tvoja, ali bih ja voljela biti dio ovog tima.

Zagledala se u mene svojim tamnoplavim očima, nedvojbeno čekajući da skoči na sljedeće pitanje.

— Plaća ti odgovara?

— Svakako. — Odlučno je mahnula rukom. Škljocnula sam olovkom, odugovlačeći iako sam već bila donijela odluku.

— U redu.

— U redu?

— Učinimo to.

Njezinim se licem razvukao široki osmijeh. — Doista? O, Bože, nećeš zažaliti.

Ustala sam, a kad smo se rukovale, njezina je blago drhtala u mojoj. Ajme, zar je bila toliko napeta?

— Možeš početi u ponedjeljak. Kad dođeš, riješit ćemo papirologiju.

— Sjajno, mnogo ti hvala. — Vidjela sam da taj osmijeh neće uskoro nestati s njezina lica.

13

*** Alli se opružila na pokrivaču pokraj mene, dok sam ja patkama u jezeru bacala komadiće kruha. Javni park bio je samo nekoliko ulica dalje od mojega stana, a za takvih lijepih, toplih dana vrvio je obiteljima, turistima i ljudima poput nas. Ranije sam otišla s posla po nju, a tada smo odlučile da je sunce prvo na rasporedu njezina dugog vikenda kod mene.

— Zaboravila sam koliko volim ljeto ovdje. — Oči su joj bile zamagljene i čeznutljive, kao da je u mislima ovdje, ali i negdje drugdje.

— Boston ti već nedostaje?

Alli se poduprla na lakat. — Mislim da mi nedostaje. New York te nekako uvuče u svoj vrtlog. Katkad mi je teško zamisliti život izvan tog grada, ali moram reći da uživam u promjeni okruženja. Bio mi je potreban predah.

Proteklih nekoliko tjedana bilo je prilagodba za obje. Nakon tri godine dijeljenja studentske sobe bile smo udaljene više od tri stotine kilometara pa je naše prijateljstvo bilo napeto. Ali, duboko u sebi znala sam da sama udaljenost ne može poljuljati ono što je među nama.

— Ne sumnjam. Ima li vijesti o Heathu?

— On je dobro.

— Mislila sam da ćeš otići u posjet njemu, znaš, a ne meni. — Dakako, bilo mi je drago da nije. Nakon što sam je obavijestila o svemu što se dogodilo između Blakea i mene te kako se Mark pojavio naizgled niotkuda, složile smo se da se moramo vidjeti.

— Prijateljice su na prvom mjestu, kujo. — Nasmiješila se i malo me bocnula.

Osvetila sam joj se bacivši nekoliko komadića kruha u njezine savršeno razbarušene smeđe uvojke koji su joj padali niz leđa.

— Misliš li da ćeš ga posjetiti u Los Angelesu?

— Ne. On mora biti sam ondje, a iskreno, i meni je potrebno vrijeme. Napokon sam pronašla svoj stan, a preseljenje me je neobično oslobodilo. Ondje sam se svakoga dana osjećala kao da ga čekam. A sada napokon počinjem novi život u tom gradu, u kojemu se svaki trenutak ne okreće oko njega ili oko nas.

Kimnula sam, dobro znajući koliko neovisnost može biti važna za novi odnos. Držanje Blakea podalje bilo je neprestana borba dok sam samo željela biti obavljena sigurnošću njegova hiperkontroliranog svijeta.

Blakeov svijet je bio siguran, ali nije uvijek bio stvaran.

— To je logično. Kad se vraća s odvikavanja?

— Za otprilike mjesec dana. Još ne znam.

— Pa, kada? Hoćete li pokrpati stvar i pokušati ponovno?

— Mislim da hoćemo. Nismo se još obvezali ni na što, ali... — Legla je i zagledala se u drveće iznad nas.

— Što je?

— Samo... mi nedostaje. To je sve.

Zastala sam, ne želeći gurati je u bilo kojem smjeru. Bilo joj je teško zbog razdvajanja, ali još nije bila uvjerena da je Heath dobar za nju. Čak i ako je Blakeov mlađi brat.

— Katkad samo čujem kako nas ljudi osuđuju.

Malo sam se lecnula, moleći se da nije pročitala izraz mojega lica ili moje misli.

— Ono, zašto, dovraga, tratim vrijeme s nekim poput njega? Moji prijatelji misle da on donosi nevolju, čak i ti to misliš, i priznajem da on ima problema. Ali, ne mogu odustati od nas. On zaslužuje drugu priliku.

— Obrisala je suzu prije no što je stigla pasti.

Legla sam pokraj nje na pokrivač i pričekala da se sabere. Otkrivanje Heathovog problema s drogom bilo je šok, ali nisam mogla ignorirati činjenicu da su bili beznadno zaljubljeni. Alli nikada nisam vidjela toliko sretnu, a Heath je bio zaslužan za to. Ponadala sam se da će i ona to moći učiniti za njega dovoljno da ga odvrati od ovisnosti koja im je mogla uništiti izglede za zajedničku sreću.

— Alli, stalo mi je do tebe i želim da budeš sretna. Ako ostavljam dojam da sudim, to je zato što sam zabrinuta za tebe, a ne zato što ne vjerujem u Heathovu vrijednost. Vjeruj mi, dobro znam da nitko nije savršen i da ni jedan odnos nije savršen. On ima problema, ali uvjerena sam da nije sve izgubljeno.

14

Ona je okrenula glavu i slabašno se nasmiješila. — Hvala.

— Ako se uspije srediti, možete to popraviti. Samo budi pametna. To je sve što želim.

Ona se nasmijala. — Trudim se. Mislim da u pogledu zaljubljenosti nisam osobito pametna.

— Možda je ova stanka dobra. On očito mora srediti neke svoje probleme, ali i oboje imate vremena da dobro razmislite o svojem odnosu bez prevelike zaokupljenosti njegovom intenzivnošću.

— U pravu si. Već sam u boljem stanju, znaš, što smo duže razdvojeni. — Duboko je udahnula. — Kako bilo dovoljno o meni i o mojim problemima. Što je s tobom i Blakeom? Izluđuje li te i dalje?

— Znaš.

— Na dobar ili na loš način?

— Na oba, ali rješavamo to.

Ona mi je uputila osmijeh. — Mislim da je Blake u tebi pronašao sebi ravnu. —Da? — Da, uvjerena sam da ne trpiš njegova sranja. Gospodin Softverski Milijarder vjerojatno se ne zna nositi s tvojom oštrinom.

Nasmijala sam se tome kako nas je dočarala. Možda je bila u pravu. Malo sam ljudi mogla zamisliti da se suprotstavljaju Blakeu onako kako sam ja to činila. No, nisam to činila zbog zabave, nego zbog samoočuvanja.

No, to nas je natezanje ipak oboje izluđivalo. Uglavnom na dobar način.

— Drži me u stanju pripravnosti, a on bi vjerojatno o meni rekao isto. Nikada nam nije dosadno, u to nema sumnje. - Nasmiješila sam se za sebe, a srce mi je malo poskočilo kad sam pomislila na njega. Blake je bio prepun izazova. Nikada nisam znala što, dovraga, mogu očekivati od njega, ali to je bio samo još jedan dio naše veze kojega se nisam mogla zasititi. Uzbuđenje, pregovaranje i, kad je prigoda iziskivala, slatka predaja.

— U redu. Izraz tvojega lica mi izaziva mučninu. Nasmijala sam se. — Oprosti.

— Ne moraš se ispričavati. Samo sam ogorčena i usamljena. Kako bilo, zauzmi se za sebe. Znam da hoćeš, ali ti Landoni mogu biti prilično uvjerljivi.

Na trenutak je izgledala ozbiljno, a tada joj je osmijeh izvinuo usne pa smo prasnule u smijeh.

*** Ulazak u ured i dalje me je povremeno zaprepašćivao. Prostor je izgledao sjajno s prigušenom rasvjetom i glatkim radnim stolovima. Sid je sjedio pokraj dva nova člana tima. Naslonila sam se na stol oko kojega su se stisnuli. Zastali su i podignuli glave.

— Što je novo, dečki?

Chris je bio oko deset godina stariji od nas. To mu nije bilo prvo radno mjesto u novoj tvrtki pa je donio iskustvo koje većina nas nije posjedovala. Bio je krupan i imao je jarkocrvenu, predugu kosu koja mu se kovrčala na ramenima. Ako je suditi po odjeći koju je nosio prošli tjedan, sklon je havajskim košuljama.

Na drugom kraju spektra zaposlili smo Jamesa kao našeg predanog dizajnera i planera korisničkog sučelja. On je bio drugi tip. Imao je gotovo crnu, valovitu kosu, preplanulu kožu i svijetlo-plave oči te je bio daleko najotvoreniji od cijele ekipe. Dobro građen i s daškom nestašnosti zbog tetovaže koja je virila iz njegovih košulja, nije bio neugodan prizor.

— Jutro, Erica. — Uputio mi je osmijeh koji me je zatekao nespremnu.

Uzvratila sam mu osmijeh, iznenađena jer me toliko rano ujutro dočekuje s tolikim entuzijazmom. Dobar izbor, pomislila sam.

Sid je izdahnuo, očito ne dijeleći Jamesovu jutarnju prpošnost. —Pokušavamo ustanoviti plan za nadogradnju o kojoj smo govorili, ali je to pomalo teško s ovom bandom odmetnika koji nas dvadeset i četiri sata dnevno pokušavaju srušiti.

— Uh. — Malo sam se lecnula jer nisam znala kako da pristupim tehničkom rješavanju tog problema osim da gnjavim Blakea tražeći da izvede svoju čaroliju. On je bio frustrirajuće neodređen u pogledu svoje veze sa skupinom M89, ali, ti hakeri očito nisu lako odustajali zbog nečega što ih je strašno naljutilo.

— Kako bilo, radimo na tome. Ne brini. — Namrštio se i usredotočio na monitor, povremeno spuštajući glavu kako bi nešto zapisao.

— Mogu li pomoći?

15

— Ne. Njegov je odgovor bio predvidljivo kratak. Za Sida kojega sam poznavala, koji je vječno bio mrzovoljan zbog svojega neredovitog rasporeda spavanja, suočavanje s izazovima u deset sati ujutro nije bilo prihvatljivo.

Zakolutala sam očima i opazila da se James smiješi.

— Obavještavaj me. — Odgurnula sam se od stola i otišla iza kineskog zaslona koji je moj ured odvajao od ostatka prostora. Zbog veličine prostorije i budžeta odlučila sam odustati od privatnosti koju bi mi zid omogućio i naposljetku sam bila zahvalna jer je Blake u sklopu svojega tajnog uređenja poštovao tu želju.

Osjećala sam se dovoljno odvojeno da svoj posao obavljam u miru, ali ipak dovoljno povezano da budem u toku s onime što Sid i njegova ekipa rade. A osim toga, Risa će nam se uskoro pridružiti i vjerojatno ćemo morati mnogo češće komunicirati. Mi smo barem govorile istim jezikom.

Kad je njihov neslužbeni sastanak završio, Sidu sam putem Skypea poslala poruku da dođe razgovarati sa mnom. On je došao i njegova se visoka pojava nadvila nada mnom za mojim stolom. Sjeo je na stolac nasuprot meni.

— Sid, kakav je to stav? Mi smo u istom timu.

— Svjestan sam toga, ali mi je doista dojadilo krpati rupe u brodu koji tone.

— Tonemo?

Uzdahnuo je. — Ne. Ali, neprestano krpanje ranjivih mjesta i popravljanje sranja koja oni stvaraju, i istodobno stvaranje novih planova postaje prilično naporno, Erica.

Naslonila sam se, zapanjena. Sid je malokad govorio vulgarnosti pa su mu živci očito bih napeti. Kad su meni živci bih napeti, plakala sam u privatnosti svoje sobe ili sam svoj gnjev kanalizirala u opsesivnu učinkovitost. Kad su Sidovi živci bili napeti, svi su trpjeli.

— Što ćemo učiniti? Želim pomoći. Samo ne znam kako, Sid. — Razgovaraj sa svojim dečkom. On zna sve odgovore, zar ne?

— Da, zna većinu njih. Ali, nema čarobno rješenje za ovo. Ne znam što da učinim.

Blakeova strategija do tada je bila jednostavno učiniti stranicu potpuno neprobojnom. Budući da nisam željela da njegov tim programera preuzme stranicu, ta je zadaća u potpunosti pala na Sida. A tada su Chris i James dijelili taj teret s njim.

— Na temeljnoj razini mogu uvesti određena poboljšanja. U određenom trenutku ionako ćemo morati promijeniti stranicu kako bismo se prilagodili većem rastu. Jedino čega se mogu dosjetiti jest rad na tome umjesto nadogradnje. Tada barem radimo s čvršćim temeljem jer ćemo očito u doglednoj budućnosti biti pod napadom.

— Sid, plašiš me. Ponovno napraviti stranicu? Mora postojati drugi način. Dolazimo do presudno važnog marketinškog izlaska u javnost.

— Nisam ovdje da bih ti govorio ono što želiš čuti. Predlažem da razgovaraš s Blakeom. Čime god je to izazvao, trebao bi znati popraviti stvar jer se nismo ovako dogovorili.

Sidov me je odgovor udario u trbuh.

— U redu, što kažeš na to da dečkima daš posao za danas i da ti uzmeš slobodan dan. Vrati se odmoran i nadajmo se da ću sutra imati odgovore.

Trudila sam se da mi glas ostane miran iako sam mu željela reći neka, dovraga, odraste. Rad je pun izazova. Ja sam preuzela najveći dio vlasničkih odgovornosti, ostavljajući njemu zadatak usredotočenja na ono što ga je zanimalo — razvoj. No, on je ipak hodao uokolo kao da se cijeli svijet urotio protiv njega. Istina je da se jedna mala skupina doista urotila protiv nas, ali je on malo dramatizirao.

On je puhnuo i napustio moj pseudoured. Promrmljao je nešto dečkima i naslonio se na svojemu stolcu.

Nasmiješila sam se. Sid je duboko u sebi bio jednako tvrdoglav u pogledu odustajanja kao i ja. To nam je bilo zajedničko.

16

TREĆE POGLAVLJE

Alli je nanijela malo brončanog pudera na svoje lice dok smo se spremale u mojoj kupaonici. Dopustila mi je posuditi njezinu usku suknju s uzorkom leopardova krzna, koja mi je savršeno pristajala. Dopustila si je dodati joj crnu majicu spuštenih naramenica. Imala sam osjećaj da će Blake za nekoliko sati zubima skidati tu odjeću s mene. Bože, željela sam da to učini.

Nakon dva dana ženskog druženja Alli je izlazila na večeru i piće s prijateljima kako bismo Blake i ja mogli biti zajedno. Koža mi je bridjela koliko mi je nedostajao.

I prije smo proživjeli kraća razdoblja razdvojenosti, ali su ta razdoblja najčešće bila kada sam bila krajnje ljuta na njega, što je pomagalo zauzdati nepodnošljivu privlačnost koju sam osjećala prema njemu. A sada sam prema Blakeu osjećala samo tu golemu žudnju, osobito nakon nevjerojatnog seksa u uredu prije nekoliko dana.

Voljela sam se družiti s Alli i bilo mi je drago da smo bile udaljene od svojih partnera ako je to značilo da ćemo obnoviti prijateljstvo koje smo gradile protekle tri godine. Uz braću Landon imale smo mnogo toga za pretresti. Ja sam je obavijestila o svemu što se dogodilo, od toga kako je Blake upropastio moj poslovni dogovor s Maxom do potpunog kaosa kad se Mark pojavio niotkuda.

Heath se u našim razgovorima pojavljivao toliko često da sam se pitala koliko ona doista cijeni njihovu razdvojenost. No, te večeri nije govorila mnogo. —Je li sve u redu?

Ona se prebrzo nasmiješila. — Da, svakako.

Dovršila sam dotjerivanje, a kad sam izašla, ugledala sam Blakea opuštenog na novoj garnituri za sjedenje koju sam kupila za stan. U bijeloj košulji podvinutih rukava i tamnoplavim trapericama izgledao je toliko jebeno slasno da sam ozbiljno pomislila opkoračiti ga istog trena.

Tada su nam se pogledi sreli, a njegova su se usta malo otvorila. Osjećaj je bio obostran.

—Jesi li spremna?

Nasmiješila sam se. Alli nam se pridružila i prekinula moju lasersku usredotočenost na Blakeovo nevjerojatno tijelo. On je ustao kako bi je pozdravio i kratko je poljubio u obraz.

— Izgledaš sjajno, Alli. Drago mi je da te vidim.

— I meni. — Njezin je osmijeh bio ukočen, očito napet određenom emocijom koja je kipjela ispod površine.

Pokušala sam pročitati govor njezina tijela. Je li bila nervozna ili joj je bilo neugodno jer vidi Blakea nakon one situacije s Heathom u New Yorku.

— Pa, mislim da krećemo — tiho sam rekla, zahvalna jer prekidam nelagodu za koju sam se nadala da je samo ja osjećam.

Pozdravili smo se, a Blake je rukom prešao niz moja leđa i blago me pogurnuo prema vratima. Koža me je peckala od moći i sugestivnosti njegova dodira i živci su mi bili u pripravnosti. Odjednom sam proklela naš plan za večeru jer sam više od svega željela odvući ga gore u njegov stan i ševiti ga do svitanja.

*** Izašli smo iz stana i Blake me je poveo gore, prstiju isprepletenih s mojima.

— Jesi li nešto zaboravio?

Prije no što je stigao odgovoriti, ušli smo u njegov stan i miris domaćeg obroka ispunio je zrak. Blake je kuhao bez moje pomoći.

— Ajme. — U kuhinji je vladao kaos, ali je na stolu u blagovaonici, kao u kontrastu, uredno bilo postavljeno nekoliko zdjela do ruba punih tjestenine, salate i kruha. Soba je bila prigušeno osvijetljena, a ozračje oplemenjeno treperenjem svijeća.

— Mislio sam da bismo mogli ostati kod kuće — promrmljao je.

17

— Ali, dotjerala sam se. — Opustila sam se u njegovu zagrljaju, dopuštajući da me njegove ruke obujme.

— Drago mi je da jesi. Izgledaš divno. Imat ćemo sreću ako izdržimo do kraja večere.

Zagrizla sam usnu i moj je apetit oslabio. Blake je bio daleko najslasniji na bilo kojem jelovniku, ali mi je bilo potrebno gorivo ako sam ga željela cijelu noć trošiti kao što sam namjeravala.

— Sve izgleda sjajno. Ne mogu vjerovati da si sve to sam napravio.

— Nadam se da ti se sviđa.

Sjeli smo za stol, a on nam je natočio dvije čaše vina dok sam si ja uzimala tanjur njegovih, kako me je uvjerio, uskoro slavnih špageta bolognese. Uzela sam zalogaj i ugodno se iznenadila. Sa špagetima je teško zabrljati, ali uz toliko malo kulinarskog iskustva koliko je imao, bila sam spremna na najgore. Među nama je zavladala ugodna tišina dok smo jeli, ali ja sam i dalje mislila na Alli.

— Kako je Alli? — upitao me je Blake kao da mi čita misli. Zagrizla sam kruh s češnjakom prije no što sam odgovorila.

Alli je u tom trenutku bila u teškoj situaciji, čeznula je za Heathom i bila je slomljena zbog njihove burne veze. Nisam znala koliko bih trebala reći.

— Mislim da joj je trenutačno prilično teško. Zbog Heatha i zbog preseljenja.

— Zbog preseljenja?

— Iselila se iz njegova stana.

— Nadam se da to nije učinila zbog mene. - Podignuo je pogled prema meni.

Odmahnula sam glavom prisjećajući se Blakeovog nekoć gorljivog zahtijevanja da se udaljim od Alli dok je u vezi s Heathom. To sam odmah odbila i nisam se obazirala na njegovu želju pa je to, srećom, bilo kraj rasprave. Uza sve što sam u to vrijeme proživljavala, izoliranje od malobrojnih ljudi od kojih sam mogla dobiti potporu bilo je posljednje što mi je bilo potrebno.

—Ne. Mislim da joj je potrebna samoća da ustanovi što želi dok Heatha nema. Mislim da nije imala priliku biti osobito neovisna otkako se odselila onamo. — Oklijevala sam s tom posljednjom misli. Željela sam biti obazriva. Blake i Heath su imah svojih teškoća, ali su i dalje bili braća. Nisam željela uzrokovati probleme između Heatha i Alli, ako on još nije znao za preseljenje.

On je kimnuo. — Kako je na poslu?

— Dobro i loše. —Da? Progutala sam posljednji zalogaj špageta prije no što sam izabrala riječi.

— Zaposlila sam direktoricu marketinga. Počinje raditi u ponedjeljak, a Alli će mi pomoći pokazati joj gdje je ona stala s poslom.

— A loše?

— Zabrinuta sam zbog sigurnosti stranice. Sid je na rubu i uskoro će si početi čupati kosu. Ne znam što da mu kažem. — Odvažila sam se uputiti mu upitan pogled. Načinjala sam temu o kojoj on nije volio raspravljati.

Naslonio se i bacio ubrus na stol. — Erica, ne želiš mi dati pristupnu šifru. Što, dovraga, želiš da učinim?

— Blake, to nije zbog nepovjerenja. Moramo imati dugoročni nadzor nad šifrom i ti to znaš. Ali, nitko od nas ne zna zašto nas ta skupina toliko neobjašnjivo i neumorno napada.

On je gledao pokraj mene izbjegavajući moj molećivi pogled. U mojemu želucu nastao je čvor nelagode.

Mrzila sam njegove tajne. Izjedale su me kao što su me vlastite nekoć izjedale, prije no što sam Blakeu otkrila sve. Otkrivanje prošlosti olakšalo mi je teret, ali nisam znala kako da postignem da i on ima jednako povjerenje u mene.

— Blake, želiš da ti vjerujem. Zato mi je toliko teško biti velikodušna s povjerenjem. Ti skrivaš tajne od mene.

— Ako ne iznosim određene informacije, to je za tvoje dobro.

— Ne mogu li ja odlučiti što je za moje dobro? Isuse, nisam dijete.

On je tiho promrmljao psovku, otišao u dnevnu sobu i spustio se na kauč.

Izabrala sam sjesti na drugi kauč, ne znajući kako će se taj razgovor dalje odvijati. Sigurnija, manje seksualna udaljenost mogla bi biti bolja ako želimo postići bilo što konstruktivno.

18

— Rekao si da ćeš to srediti. Obećao si mi. A ako to nije lako, u redu, ali zaslužujem znati što se zapravo događa. Možda mogu pomoći.

On je izdahnuo kroz nos i naslonio glavu na kauč. — Već znaš da sam kao tinejdžer bio član skupine M89.

— Da — tiho sam rekla.

Nagnuo se naprijed i oslonio laktove na koljena, izbjegavajući moj pogled. — A ne znaš da sam tu skupinu vodio s još nekim.

— S kim? — Glas mi je postao oprezan. Nisam mu željela dati razlog da mi ne kaže ono što sam silno željela znati, što sam imala potrebu znati.

— Cooper. Ime mu je bilo Brian Cooper.

Zastala sam. —Bilo?

Njegova čeljust je titrala. Odmaknuo je svoju tamnosmeđu kosu, koja mu je narasla otkako smo se upoznali te je raščupana padala preko njegova čela. Poželjela sam pružiti ruku i popraviti je, ali nisam željela prekidati taj trenutak.

— Ubio se.

— O, Bože. — Dodirnula sam svoja usta. Nije ni čudo da nije želio razgovarati o tome. — Kada?

— Kad je skupina uhvaćena zbog hakiranja bankovnih računa, sve su nas priveli. Ali, ja već tjednima nisam radio ništa. Cooper mi je bio prijatelj, a kad smo domislili prvotni plan, pristao sam hakirati dečke na Wall Streetu, ali je on tada želio započeti s individualnim računima. S računima običnih ljudi koji su svoje nade u mirovinu polagali u te kretene, ali nisu bili povezani s njihovim Ponzi sranjem. S tim se nisam mogao složiti pa sam napustio skupinu. Našem je prijateljstvu došao kraj i očito je bilo zamjeranja među nama. Kad me je FBI počeo ispitivati...

Utonuli smo u tešku tišinu, a moje se srce zgrčilo. Blake je bio nerazmrsivo povezan s okolnostima koje su dovele do ubojstva njegova mladog prijatelja.

— Jebo te, ne znam. Bio sam mlad i ljut i sve se dogodilo jako brzo. — Protrljao je oči rubom dlanova kao da pokušava izbrisati ondje nastale vizije.

— U redu je. Reci mi. — Pomaknula sam se s drugog kauča i sjela pokraj njega, želeći mu biti blizu, ali i zabrinuta zbog onoga što bi mogao reći. No, željela sam znati.

— Rekao sam im istinu. A budući da sam surađivao, izvukao sam se i istražitelji su pritisnuli njega.

Nisam se pokušavao spasiti, Erica. Samo sam želio reći što se doista dogodilo. Ako sam trebao potonuti s brodom, želio sam da ljudi znaju kakav je bio moj stav.

— Dušo... - Riječi su mi zapele u grlu.

Bolje zasjenila njegov pogled. Godine kajanja onemogućavala su mu reći mi to kad je stranica prvi put srušena.

— Nisu stigli daleko s njim prije no što se ubio. To je zapravo okončalo istragu. Novac je vraćen, a mi ostali dobili smo packe. Budući da smo svi bili maloljetni, zapečatili su dosjee. Zato si o meni pročitala uglavnom glasine. Samo nekoliko ljudi zna što se uistinu dogodilo.

— Kako je skupina ostala aktivna nakon svega toga?

— Nije, ali ju je netko oživio prije nekoliko godina.

— Izvorni član?

— Sumnjam, ali doista ne znam. Više se ne krećem u tim krugovima, ali s obzirom na to da me uporno gnjave, onaj tko vodi taj novi naraštaj skupine, odan je Cooperu. Vjerojatno ga obožava kao kakvog prokletog mučenika za neki cilj. Meni je i dalje misterij kakav bi to cilj mogao biti.

— Jesi li pokušao stupiti u kontakt s njima?

— Ne. Ne pregovaram s teroristima.

Frustrirani gnjev, koji sam opažala kad god smo razgovarali o tim hakerima, zamijenio je izraz boli na njegovu licu. Blake je bio moćan i nevjerojatno darovit, ali su ga ti ljudi nekako uznemirivali. To me je plašilo zato što je on možda bio moja posljednja obrana od njih.

— Nije li to kruto s obzirom na to koliko su oni posvećeni uništavanju svega što ti dodirneš?

19

— Poznate su nam njihove strategije. Predvidljivi su pa je moj tim domislio učinkovite načine da ih drži podalje od našega posla. Oni su vandali, ali kad znaš njihov pristup, možeš ih nadmudriti. To ne mogu učiniti za tebe dok mi ne dopustiš.

— Ne gledaš izvor problema.

Uzdahnuo je. — Tko god da jesu, njega smatraju mučenikom. A ja sam izdajica. Ništa od toga se neće promijeniti dokle god oni postoje.

— Mislim da me ne razumiješ.

— Ujutro ću razgovarati sa Sidom, može? To je to.

Zastala sam zbog oštrine u njegovu glasu. Njegova je ranjivost nestala, stručno skrivena ljutnjom. Ali, nije me mogao prevariti. On i Cooper bili su prijatelji. Cooperova je smrt zacijelo ostavila traga na njemu. Doimalo se da Blake osobno preuzima odgovornost za sve oko sebe. Opazila sam reakciju u njegovim očima dok je govorio o njemu, ali koliko se brzo otvorio, toliko se brzo i zatvorio.

Poželjela sam ga poljubiti, izmamiti iz njega muškarca kojega sam voljela i ublažiti bol koja je i dalje bila u njemu. Oprezno sam podignula ruku i dlanom obuhvatila njegov obraz. On se okrenuo prema mojoj ruci, stavio svoju ruku preko nje te okrenuo moj dlan prema gore i nježno ga poljubio prije no što ga je spustio na kauč između nas.

— Nemoj se ljutiti na mene — promrmljala sam.

— Ne ljutim se. Ne volim razgovarati o tome.

— Možda bi se bolje osjećao kad bi razgovarao o tome.

On je zastenjao i zakolutao očima. Osjećala sam kako klizi udaljavajući se od mene zbog tog prijedloga.

Uvukla sam ruku pod njegovu košulju, vrhovima prstiju osjećajući svaku izbočinu njegovih trbušnih mišića.

Odlučila sam izvući ga iz tog raspoloženja u koje je pao. Nagost s Blakeom mene je najbolje odvodila od kakofonije vlastitih misli. Pretpostavila sam da isto vrijedi za njega.

— Nedostaješ mi — šapnula sam.

Njegovo se lice opustilo i nasmiješilo, s olakšanjem. S obožavanjem me je pomilovao po licu, vukući crtu od mojega obraza prema bradi. Prije no što sam uspjela reći još nešto, približio je usne mojim i poljubio me.

Nježan i blag poljubac uskoro je postao vreo. Naglo se odmaknuo.

— Što je?

Gledao je pokraj mene. — Ne mogu to sada.

— Kako to misliš?

Opkoračila sam ga onako kako sam željela, a moja se suknja podignula nepristojno visoko. Privukla sam ga u još jedan poljubac. Stisnula sam se o njegova prsa ne ostavljajući prostora među nama, žudeći za njegovim dodirom. Čim sam uvukla ruke u njegovu kosu, on se odmaknuo, izvukao moje prste i blago ih spustio uz moje tijelo.

— Erica, stani. Moram... se ohladiti.

Prije no što sam ga stigla bilo što pitati, blago mi je potapšao bedro signalizirajući mi neka siđem s njega.

Polako sam ga poslušala. On je otišao u kuhinju i počeo prati posuđe. Pridružila sam mu se i počela mu pomagati, ali me je on zaustavio.

—U redu je. Ja ću to srediti. — Zastao je i okrenuo se prema meni. Kukom se naslonio na ormarić i izgledao varljivo opušteno s obzirom na napetost koja je isijavala iz njega. — Slušaj, moram nešto napraviti za sutra, a doima se da i ti imaš posla. Imaš li što protiv da ovu večer završimo ranije?

Promatrala sam njegove oči tražeći odgovore, ali se on doimao hladnim i zatvorenim kao i inače. Gledala sam ga netremice, zapanjena i zanijemjela, teško gutajući dok sam poimala odbijanje. Jesam li bila previše znatiželjna? Zar nije shvatio zašto me to zanima?

Sve što sam mu namjeravala odgovoriti zvučalo je vrlo slabo, očajnički. Zašto ne želiš biti sa mnom? Zašto ne smijem ostati? Pomisao da mi odgovori na ta pitanja doista me je uplašila. Nisam bila sigurna da želim znati zašto me tu večer nije želio.

***

20

Moj je stan bio prazan i beživotan, bez znakova Sidove ili Alline prisutnosti, koji bi ublažili usamljenost i povrijeđenost koje su me preplavile. Blake me još nikada nije odbio. Bila sam odjevena vraški seksi, a on je imao maratonski seksualni nagon. Proteklih nekoliko dana nekako smo proživjeli jedno bez drugog u krevetu, a sada me je odbio?

Spustila sam torbicu na ormarić i stala u tami sobe pokušavajući shvatiti kako nas je Blakeovo priznanje vezano uz njegovu prošlost toliko udaljilo. Otišla sam u spavaću sobu i pogledala se u ogledalu. Osjećala sam se strašno. Blake nije samo odbio noć u njegovu krevetu. To što me nije želio zasjeklo me je do srži, ostavljajući mi osjećaj mučnine i beznađa.

Ne. Nisam to mogla dopustiti.

Krenula sam van, putem uzevši ključeve.

Ušla sam u Blakeov stan, ali njega nije bilo. Otišla sam u njegovu spavaću sobu jer sam iz susjedne kupaonice čula zvuk vode iz tuša. Oklijevala sam na vratima koja su vodila u kupaonicu. Kroz staklo sam vidjela Blakeove ruke pritisnute o zid i vodu kako se slijeva niz njegovo krupno, nepomično tijelo. Bio je prelijep unatoč tuzi koja se nadvila nad nas i zaprijetila našoj noći. Načinila sam još jedan korak naprijed. On se okrenuo prema meni. Ostala sam bez daha vidjevši ga kad je izašao. Blake je i u normalnim okolnostima bio divan prizor. A tada je, potpuno gol i mokar, bio silno dojmljiv. Savršeni primjerak muške ljepote.

Koža mu je bila naježena, a kurac tvrd poput kamena stršao je iz njegova golemog tijela.

Dovraga, što je?

— Blake. — Moj je glas bio jedva šapat.

— Erica, što želiš?

Glas mu je bio hladan, a lice bezizražajno, kao da sam neznanka. Pomnjivo se brisao.

— Ja...

Nisam znala što da kažem. Moj sjajan plan da se ušuljam u njegov stan i zavedem ga, da ne prihvatim niječan odgovor, osujećen je iznenadnim uviđanjem da bi zavođenje moglo biti uzaludno, — Idi kući, Erica. Rekao sam ti da imam posla.

— Sereš. Bi li mi objasnio zašto si se proteklih deset minuta tuširao hladnom vodom, sada ti je kurac ukrućen kako još nisam vidjela, ali me odbijaš?

— Ne želim se svađati s tobom. Možemo li završiti ovu večer? Prošao je pokraj mene i ušao u spavaću sobu. Krenula sam za njim, odlučna u namjeri da dobijem odgovore.

— Razgovarat ćemo o ovome. Ako ćeš me isključiti, možeš mi, dovraga, reći zašto. — Glas mi je drhtao.

Gubila sam pribranost i u mislima su mi se pojavile svakojake mogućnosti. — Viđaš li se s drugom? — upitala sam u nevjerici. Što se dogodilo od našega zadnjeg susreta u uredu? Jesam li pogriješila u nečemu?

On se namrštio i stisnuo šake. — Isuse Kriste. Ne. Hoćeš li me jednostavno ostaviti na miru?

Njegove su me riječi zapekle. Mrzila sam ga u tom trenutku. Kako je ravnodušnošću mogao u meni buditi osjećaj tolike malenosti i beznačajnosti dok sam stajala pokraj njega i molila za intimnost? — U pravu si. Ovo sranje mi nije potrebno.

Uzdahnuo je. — Dušo.

Okrenula sam se i otišla ljutitim korakom. Prije no što sam stigla do vrata, on me je prestigao i zalupio ih preda mnom. Uhvatio me je za lakat i okrenuo prema sebi.

— Erica, što želiš od mene?

Ubrzano sam disala. Srce mi je lupalo od gnjeva pomiješanog sa sve jačom žudnjom. Nisam mogla odlučiti koja će emocija pobijediti ili za koju sam navijala. Ali, nisam se došla svađati s njim.

— Želim da me ševiš.

Njegova se čeljust stegnula, a stisak na mojoj ruci postao je bolno čvrst.

— Zašto me ne želiš? — Glas mi je bio tih, gotovo neprepoznatljiv. Klonula sam pod njegovim stiskom, a moj je gnjev popustio pred nečim drugim. Pred sirovom ranjivošću koju je Blake otkrio.

Njegovi sljedeći pokreti bili su toliko brzi da sam ih jedva razaznala. Jednim nasilnim pokretom podignuo mi je suknju i poderao gaćice, tako da mi se bedro zažarilo kad je tkanina zagrebla moju kožu.

Trenutak poslije podignuo me je oko svojeg struka i udario mnome o vrata. I tada je ušao. Zarinuo se toliko duboko da sam vrisnula. Izvinula sam se prema vratima dok je jaka bol žarila kroz moje dubine. Zajecala sam od olakšanja koje je uslijedilo. Ponovno je sa mnom, napokon.

21

Opet je prodro, a ja sam kriknula. Vrelina je sijevnula kroz mene, a moje se tijelo rastopilo oko njegovog.

Opustila sam se kad sam osjetila Blakeovu nepomičnost. Njegovo je tijelo bilo ukočeno pred mojim, sablasno mirno. Otvorila sam oči i ugledala njegov intenzivan i upitan pogled. Bože, kako li je lijep! I moj, ali sam ga u protekla dva sata nekako izgubila. Morala sam ga zadržati, pokazati mu koliko mi je očajnički potreban na taj način.

— Nemoj stati. Molim te — preklinjala sam.

Prošla sam prstima kroz njegovu vlažnu kosu, blago je stežući. Čvršće sam ga stegnula nogama oko struka i kružila kukovima potičući ga na pokret. Bilo mi je potrebno samo najmanje trenje da pokrene moj orgazam. Već sam bila skliska oko njega. On se jedva pomaknuo kad je tih vapaj umaknuo s mojih drhtavih usana. Toplina se prelila preko moje kože i zadrhtala sam, moja je ženskost treperila njegovom duljinom, a moje oči nisu napuštale njegove.

Njegove su se usne blago razmaknule, a oči su mu bile vlažne od emocija. — Uništit ćeš me, vjeruj mi.

Duboko sam ga poljubila. — Dovrši me. Nemoj me tjerati da molim. — Dahnula sam u njegova usta.

— Bože, pomogni mi, nikada nisam ništa toliko želio. Tebe... ovo. — Izvukao se i ponovno prodro u mene.

Opsovala sam i ispuštala krikove sa svakim silovitim prodiranjem koje je slalo nezamislive osjete kroz moje tijelo. Preplavila me je zasljepljujuća mješavina užitka, boli, ljutnje i ljubavi, ljuljajući me od jednog orgazma do drugog. Nesposobna kontrolirati mahnitost koja me je obuzela, očajnički sam se držala za njega, stisnuvši usta o njegovo rame.

Svaki njegov mišić bio je napet, čvrst i krut pod mojim dodirom. Moji su se zubi zarinuli u njegovu kožu, a nokte sam ukopala duboko, grebući mu kožu do lakta. Moja se pička stezala oko njega. On je zastenjao i ubrzao.

— Pogledaj me. — Glas mu je bio napet od potrebe. —Želim te vidjeti.

Skupila sam svu snagu kako bih podignula glavu i pogledala ga. Ugledavši svu njegovu ljepotu, klonula sam u njegovim rukama i postala podatna u njegovim dlanovima. Nije važno što sam ja činila njemu. To je on činio meni.

Njegov pogled nije silazio s mene kad je udario mnome o zid u svojemu završnom prodiranju.

Naglo sam udahnula. — Blake!

— Osjeti me. Želim da me osjetiš cijelog, Erica — rekao je promuklim glasom. Uslijedio je prigušeni uzdah dok se praznio u mene i oslobađao posljednji orgazam za koji je moje tijelo bilo sposobno.

Stajali smo samo trenutak prije no što smo se srušili na pod. On se prevrnuo na leđa na orijentalni ćilim.

Ja sam lijeno prebacila svoje tijelo preko njegovog, iscrpljena onime što se upravo dogodilo između nas, ali mi je kontakt i dalje bio potreban kako bih znala da smo i dalje povezani, zajedno.

Tako smo ostali, bez riječi, bez pokreta, sve dok on nije malo podignuo moju suknju i palcem dodirnuo bolnu kožu na mjestu s kojega je nekoliko trenutaka prije uklonio prepreku mojih gaćica.

Pogledala sam dolje, a on je dlanovima obuhvatio moju stražnjicu. — I ovdje ćeš imati podljeve. Ponovno sam podignula pogled i opazila njegova čvrsto stisnuta usta. — Zašto bi mi to trebalo biti važno?

— Možda bi ti trebalo biti važno.

Kliznula sam rukom uz njegova prsa. — Ne znam što se događa u tvojoj glavi, ali bih voljela da razgovaraš sa mnom. Ako to doista ne želiš, pomirit ću se s time. Ali, nemoj me odgurivati. To ne mogu podnijeti.

— To nazivaš odgurivanjem? Kad tvoje tijelo koristim kao ovna za probijanje?

Namrštila sam se njegovu opisu onoga što smo upravo doživjeli. Istina je da je bilo malo grubo i da ću sutra osjećati posljedice, ali kad god smo bili zajedno, nešto se moralo dogoditi.

Podignula sam se na koljena, opkoračila njegova bedra i spustila ruke pokraj njegova tijela. Pokušala sam pročitati njegov pogled, ali je on izbjegao moj, umjesto toga zabrinut zbog crvenila na pregibu mojega bedra.

Svukla sam majicu i grudnjak.

— Što radiš?

— Privlačim tvoju pozornost.

Preko njegovih očiju prešla je vrelina. — Imaš je.

22

—Blake, sviđa mi se kad tako izgubiš nadzor. Nemoj to pretvoriti u nešto prljavo i pogrešno.

Njegov se kurac ukrutio pod mojim bedrom.

— Što ako to jest? Napravio sam ti podljeve... izbezumio te.

— Jesi li se zato suzdržavao cijelu večer?

— Ono što osjećam... prema tebi, Erica. Uza sve drugo što se događa, katkad mi je jednostavno previše intenzivno. Osjećam se kao da ću nas oboje razderati. Želio sam da ova večer bude drugačija. Doista jesam. — Na trenutak je zatvorio oči. — Ti zaslužuješ biti obožavana. Voljena.

Namrštila sam se pokušavajući shvatiti kako se moj inače dominantan ljubavnik udaljavao od mene. — Osjećam se voljeno. Volim se buditi sjećajući se tvojih ruku na sebi, čak i ako me malo boli. Priznajem da mi je to novo.

— I prije sam te uplašio. — Gledao me je u oči izazivajući me da to poreknem.

— To me katkad plaši, ali ti vjerujem. — Zastala sam. — Sviđa mi se ono što smo radili.

— Jesi li svjesna da nisam ni zagrebao površinu onoga što ti želim raditi?

Ostala sam bez daha, ali nisam tratila vrijeme na bavljenje strahom koji je nicao u mojemu trbuhu. — Hajdemo tada zagrepsti dublje.

Sumnjala sam u te riječi čim sam ih izgovorila, a moje je bilo ponovno ubrzalo. Blake me je već bio gurao preko granica za koje nisam ni znala da posjedujem. Prilično sam dobro držala korak s njim, ali tada sam osjećala da mi je to previše, znajući da su njegove žudnje goleme i neshvatljive.

— Ne. — Njegov je glas bio tih, ali odlučan.

— Zašto? — Nadala sam se da sam prikrila svoje sumnje.

— Zato što ovo nije u redu. Ne bih trebao željeti... povrijediti te ili sputati. To je sjebano i to je posljednje o čemu bi trebala razmišljati nakon svega što si prošla. To sam shvatio prošli put. Otišao sam predaleko. Čim sam te svezao, zažalio sam.

— Zašto tada nisi prestao? Šutio je.

— Reci mi.

Uzdahnuo je. — Zato što sam te mogao smiriti, pokazati ti kako da uživaš u tome.

— I uživala sam.

— To ne znači ništa. Nisam te trebao tako izazvati.

— Blake, želim da me izazivaš. Ako to želiš, i ja to želim.

— Ne, neće biti tako. Erica, to si odmah možeš izbiti iz glave. Nećeš to raditi zbog mene. Zaboga, ti si... silovana. Moj poriv za kontrolom dok se ševimo je posljednje što ti je potrebno. Ti nisi prava osoba za to.

Koža mi se ohladila. Što ako ne mogu biti ono što je njemu potrebno? U dvorani za sastanke mogla sam pozirati koliko sam god željela, ali se moja potreba za Blakeovom ljubavlju ukorijenila daleko izvan svakog svjesnog nadzora. — Kako to misliš?

On se uspravio, približio prsa mojim i zagrijao me svojim tijelom. Pogladio me je po leđima. — Mislim da to moram shvatiti, zbog tebe, zbog nas. Očito ne znam kako to isključiti osim da te katkad izbjegavam.

Večeras je bilo...

— Izazvao te je razgovor o Cooperu.

On je zatvorio oči i lecnuo se od sjećanja koje se pojavilo u njegovu umu. Otvorio je oči i nježno me poljubio.

— Dušo, ti si mi sve. Ne želim ići unatrag i razgovarati o prošlosti. O svim onim sranjima nad kojima nemam nadzor.

— Ali, osjećaš se bolje kad imaš nadzor nada mnom — šapnula sam.

Kimnuo je. — To moram promijeniti.

— Što ako ne želim da to promijeniš?

23

ČETVRTO POGLAVLJE

Moja omiljena crvenokosa konobarica počela je pripremati naše kave za van dok je Alli kuckala noktima po šanku.

— Kako je bilo sinoć? — upitala sam.

— Dobro. Samo nekoliko pića sa starom ekipom. A tebi?

— Dobro. — Gledala sam po kafiću, izbjegavajući pogledati je u oči.

Blake se silno trudio izbjegavati onu temu ševeći me toliko da sam sišla s uma. Iako se suzdržavao, njegova je strategija slavno funkcionirala. Ne sjećam se kako sam zaspala, previše umorna i iscrpljena da bih razmišljala o bilo čemu.

Nisam znala kako broditi kroz jaz koji je nastao među nama. Blake mi je bio misterij na mnogo načina, ali, što sam više otkrivala o njemu, to sam se više beznadno zaljubljivala u njega. Morali smo nekako pronaći put izlaska iz toga. Udaljavanje od mene neće funkcionirati.

Pogledala sam Alli. Nedostajao joj je uobičajeni sjaj energije, koji je pojačavao njezinu prirodnu ljepotu.

Toga su dana njezine oči bila otečene i umorne. — Je li sve u redu?

Ona se malo razvedrila. — Da, dobro sam.

— Jesi li do kasno bila vani?

— Ne, zapravo sam se vratila rano.

Odmahnula sam glavom, zbunjena, i čekala da nastavi. Ona se malo pogrbila pokunjivši se i dopustivši da se umor ponovno vidi na njoj. — Heath me jučer nije nazvao. Zabrinuta sam.

— Uvjerena sam da je sve u redu.

— Otkako je otišao, razgovarali smo svaki dan. Bila sam budna i čekala njegov poziv, ali ništa.

— Uvjerena sam da će danas nazvati. Ne brini. Ona je kimnula i zagrizla usnu.

— Želiš li da marketinški sastanak odgodimo za poslije kako bi se malo odmorila? — Stavila sam ruke na njezine želeći da se moja sretna, vesela prijateljica vrati. Takvu je gotovo nisam poznavala.

— Ne, dobro sam. U pravu si. Uvjerena sam da nije ništa. — Slabašno se nasmiješila.

Simone nam je donijela kavu, a ja sam platila, dodajući velikodušnu napojnicu. Ona nam je mahnula kad smo krenule van.

Popele smo se gore. Risa je već bila ondje. Pogledala sam na sat. Došla je ranije i pozdravila nas sa živošću koja je nama nedostajala. Na sebi je imala crne capri hlače s uzorkom i crnu košulju koja je ostavljala dojam besprijekorne poslovnosti. Ja sam, u tamnim trapericama i košulji, iskorištavala nedvojbeno ležeran način odijevanja koji su dečki uspostavili.

— Alli, ovo je Risa Corvi, naša nova direktorica marketinga. Risa je pružila ruku. — Drago mi je, Alli.

Jako mi je drago da smo se danas mogle sastati.

— I meni.

Smjestile smo se za mali stol za sastanke na drugom kraju ureda, a ja sam izvijestila Alli i Risu o trenutačnom stanju.

O tome smo raspravljale gotovo sat vremena kad je ušao Blake, slasnih metar i osamdeset centimetara.

Zagledala sam se u njega kao da je svojim ulaskom nekako isisao sav kisik iz prostorije, a ja sam čekala njegovo dopuštenje da ponovno dišem. Prestala sam zuriti dovoljno dugo da opazim kako su i Alli i Risa zinule.

— Prekidam li vas? - Uputio mi je nahereni osmijeh i krenuo prema nama držeći ruke u džepovima. Bio je u svojoj uobičajenoj radnoj odori, trapericama i tijesnoj majici s natpisom konferencije na kojoj smo bili u Las Vegasu. Bio je to dobar izlet.

Risa je zamalo prevrnula svoj stolac kad je skočila s njega kako bi se rukovala s njim, a oči su joj blistale od očitog divljenja. — Vi ste zacijelo gospodin Landon. Ja sam Risa Corvi.

24

— Zovi me Blake.

— Baš smo pregledavale brojke naših članova, ako nam se želiš pridružiti — brzo sam rekla.

— Svakako, samo ću najprije razgovarati sa Sidom.

Kimnula sam i gledala kako odlazi, diveći se kako mu stražnjica sjajno izgleda u trapericama i kako se traperice napinju oko njegovih bokova. Saberi se, Erica. Na poslu si. Nisam li ga se sinoć nasitila? Isuse, što mi je?

Odmahnula sam glavom kako bih se vratila u stvarnost. Risin je pogled bio prikovan ondje gdje i moj.

Nakašljala sam se kako bih privukla njezinu pozornost. Ona se brzo okrenula prema meni. — Oprosti. On je...

Ajme. — Uzdahnula je i prelistala svoje bilješke.

Alli je okrenula očima. Moje se tijelo istog trena zgrčilo ušavši u iracionalno stanje zaštitničke ljubomore. Živčano sam škljocala olovkom dok sam mentalno iskušavala nekoliko biranih izjava za Risu. Nažalost, ni jedna nije bila ni izdaleka dovoljno dolična da je izgovorim naglas. Zagrizla sam jezik ne želeći da Risin prvi sastanak na radnom mjestu bude usredotočen na šeficu koja sumanuto polaže pravo na njihova ulagača s kojim slučajno izlazi.

Polako sam udahnula i pokušala se usredotočiti na svoje bilješke. Blake je bio divan. Privlačio je poglede gdje god se našao pa ni taj put nije bilo drugačije.

— Gdje smo stale? — Alli me je prekinula u mislima, očito želeći da to završimo.

Prije no što sam nas uspjela vratiti na pravi put, moj je telefon zazvonio na stolu. — Ispričajte me na trenutak. Možete nastaviti. —Ušla sam iza pregrade i u torbici potražila svoj telefon. Sledila sam se kad sam vidjela broj. Brzo sam se trgnula i javila se.

— Daniel, haj—požurila sam nadajući se da sam ga uhvatila prije no što je odustao. Nisam razgovarala s njim otkako sam prije nekoliko tjedana otišla iz njegove kuće na Capeu, u okolnostima o kojima on nije znao ništa. Nisam znala je li mu taj vremenski razmak bio neugodan kao i meni.

— Erica, kako si?

Nasmiješila sam se začuvši zvuk njegova dubokog, samopouzdanog glasa. — Dobro sam. Kako si ti?

— O, znaš, imam posla s kampanjom. Ali, želio sam te pitati kakvi su ti planovi za petak. Naša tvrtka je pokrovitelj Spirit Gale ove godine pa imamo nekoliko ulaznica viška. Mnogo važnih ljudi će biti ondje, a možda čak i koja slavna ličnost. To bi za tebe mogla biti sjajna mogućnost za upoznavanje ljudi.

— To zvuči sjajno. Jesi li siguran?

— Potpuno. Rado bih te ponovno vidio.

— Hvala, i ja tebe. Namjeravala sam nazvati, ali... - Zapravo nisam znala što Daniel misli o održavanju veze sa mnom. Istina je da je bio moj biološki otac, ali smo to tek nedavno otkrili. Tek smo se upoznali. Ako se izuzme susret s njegovim posinkom i s mojom živućom noćnom morom Markom, naše je druženje bilo ugodno i smisleno. Željela sam odnos s njim, ali uz njegovu kandidaturu za guvernera i poslovni stroj njegova života, nisam znala kako bih se uopće mogla uklopiti. Oboje smo se složili da ne bih trebala izlaziti u javnost s činjenicom da sam njegova nezakonita kći.

— Ne brini. Poslat ću ti ulaznice. Pozovi Landona i druge s kojima bi se željela družiti.

— To zvuči sjajno. Mnogo ti hvala.

— Veselim se jer ćemo se vidjeti, Erica.

Nježnost koju sam čula u njegovu glasu bila je naglo prekinuta kad je razgovor završio. Još sam nekoliko trenutaka gledala u telefon, sve dok nisam začula da mi se Blake pridružio.

Obavio je ruke oko mene i nagnuo se iza mojega tijela.

— Je li sve u redu? — promrmljao je utisnuvši mi topao poljubac u vrat.

Obuhvatila sam njegove ruke. Željela sam ga zadržati blizu za slučaj da pomisli naglo otići. Nedvojbeno me više neće tako skoro otpraviti.

— Što radiš u petak navečer? — upitala sam.

— Radim na tebi.

— Moje se lice zagrijalo pa sam se okrenula u njegovu zagrljaju.

— To možemo urediti, ali nas je Daniel pozvao na neko svečano okupljanje koje njegova tvrtka organizira pa imaju višak ulaznica.

25

— Zoveš me da izađemo?

Nasmiješila sam se i pomislila spomenuti sinoćnji »izlazak« koji je obuhvaćao njegovo kuhanje i vrlo intenzivan, frustrirani seks, ali sam se suzdržala.

— Zanima li te? Vjerojatno bih mogla pronaći nekog drugog, ako bih baš morala — bocnula sam ga.

— Samo preko mene mrtvog. - Stisnuo me je čvršće, divno blizu sebi, stapajući moje tijelo sa svojim.

— Prigoda je svečana. Pretpostavljam da možeš ostaviti šaljive majice i lijepo se dotjerati?

— Što misliš?

Srce mi je počelo brže kucati od same pomisli na Blakea u smokingu. Gotovo me je plašila pomisao kako bi to u stvarnosti moglo utjecati na mene. — Mislim da jedva čekam.

— Moram se vratiti na posao, ali hajdemo danas večerati s Alli, budući da joj je ovo zadnja večer ovdje.

— To bi bilo lijepo.

— Poslat ću ti poruku kad izađem.

Krenuo je unatrag, ali sam ja uhvatila rub njegove majice, kao da bih ga mogla zadržati tim komadićem tkanine.

Nisam željela da ode. Sinoć je bilo intenzivno i imala sam potrebu znati da je on još sa mnom. Koliko god smo bili bliski, emocionalno otkriveni, nasmrt me je plašila pomisao da me više ikada odbije. Više se nikada nisam željela tako osjećati.

— Što?

— Želim te još malo zadržati. Je li to jako pogrešno?

— Neću ti se suprotstaviti. — Pogled mu se zamračio i došao mi je bliže. Kliznuo je dlanovima niz moje ruke i nagnuo se kako bi me poljubio.

Itekako svjesna nedostatka privatnosti, ukočila sam se u pripremi za navalu osjeta koje je budio u meni.

Krali smo taj trenutak. Njegove su usne pronašle moje, toplo, obuzdano. Otvorila sam usta, ali se on udaljio.

— Ne opet — promrmljala sam.

On je na moje kolutanje očima odgovorio samozadovoljnim osmijehom i palcem pomilovao rub moje donje usne. — Dušice, mislim da imaš fetiš na seks u uredu — šapnuo je.

— Ti si moj fetiš, Blake. Okruženje nije osobito važno.

On se nasmijao, a njegov dubok, promukao glas odjeknuo je kroz mene. Jako sam zagrizla usnu, zamjenjujući peckanje, koje je ondje izazvao, ubodom boli.

— Taj je osjećaj obostran. Ali, to i dalje ne rješava našu trenutačnu nevolju. Želim te prostrti po ovom stolu i ševiti te dok ne vrisneš, ali kao što si jednom dobro primijetila, neki od nas imaju posla.

— Umukni.

Uhvatila sam ga za majicu i povukla natrag, silom spuštajući njegova usta na svoja i prigušujući tiho gunđanje koje je tutnjalo kroz njega. On je snažno stisnuo moju stražnjicu, pritisnuvši naša tijela jedno o drugo i podsjetivši me na sinoćnje aktivnosti. Njegovo tijelo, njegova prisutnost, lako su me svladavali. Bujica žudnje opijala je moja osjetila pa sam zaboravljala sve osim osjeta njegovih ruku oko mene, njegovih dlanova na meni, njegova jezika u meni. Željela sam još. Uvijek još.

Nejasno sam čula kuckanje potpetica koje nam se približavalo. Otrgnula sam se od njegova poljupca i ugledala Risu kako zuri u nas. Kroz mene je prošao val čistog ženskog samopouzdanja. Pojedi se, draga. Blake je bio moj i nisam to mogla jasnije dati do znanja. Ako je željela zaljubiti se u njega, morat će stati u red.

Doimalo se da Blake čeka moju reakciju. Nasmiješila sam se i kratko ga poljubila prije no što sam ga blago odgurnula. — Baj, dušo.

Na njegovu licu bljesnulo je uvažavanje. Pretjerano je kalkulirao i znao je koliko mogu biti ljubomorna.

Istina je da sam krajnje pretjerano reagirala, ali Risa je shvatila.

Uzvratio mi je znalačkim osmijehom i polako otišao te joj u prolazu pristojno kimnuo.

— Žao mi je. Nisam... — Risa me je gledala razrogačenih očiju i otvorenih usta.

Odmah sam zažalila svoju odluku. Naposljetku, bio joj je prvi dan. — Ne mora ti biti. Zapravo sam te željela nešto pitati.

— Svakako, što?

26

—Imamo ulaznice za Spirit Galu u petak navečer. Bi li pošla kao predstavnica tvrtke? I, dakako, možeš povesti pratioca.

— Radije ne bih. Podignula sam obrve.

— Hoću reći, rado ću poći. Ali, radije ne bih povela pratioca. Tako je lakše raditi na upoznavanju ljudi.

— O, dobro. To je u redu. Javi mi ako se predomisliš.

— Odlično, jedva čekam. — Široko se nasmiješila i pogledala u bilježnicu koju je držala u rukama. — Alli i ja smo riješile većinu mojih pitanja, ali je ona željela da s tobom provjerim neke stvari u koje nije bila sigurna.

Imaš li minutu?

— Svakako. Sjedni. Vraćam se za tren.

Ostavila sam je ondje i pošla pronaći Alli, koja je izgledala nemirno kao i tog jutra te za stolom gledala u svoj telefon. —Jeste li završile?

Ona je kimnula. — Mislim da jesmo. Ako nemaš ništa protiv, vratila bih se u stan. Moram se spakirati i napraviti nešto za posao.

— Na odmoru si, znaš?

— S ovim poslom nisam, nažalost.

— U redu, vidimo se večeras. Možemo večerati s Blakeom ako si za to.

— Zvuči dobro. — Ustala je i kratko me zagrlila, mahnula Sidu i otišla.

*** Alli i ja sjedile smo za visokim stolom na otvorenom i pijuckale martini s kruškom čekajući Blakea da nam se pridruži. Vrijeme je bilo savršeno blago. Sunce je zalazilo i puhao je topao povjetarac. Zbog takvih se dana isplatilo izdržati dugu zimu. Doimalo se kao da je sve moguće. Samo sam željela da se i Alli tako osjeća.

Izgledala je bolje, malo odmornije, ali nešto i dalje nije bilo u redu.

— Ne mogu vjerovati da već odlaziš. Osjećam se kao da si tek stigla.

Alli je odlučila raditi u New Yorku, a ja sam odlučila ostati u Bostonu. Naši su životi puštali korijenje. Željela sam je nagovoriti da se vrati. S obzirom na to da smo dobili sredstva, mogla je to učiniti. Znala je to kao i ja, ali sam te misli zadržala za sebe. Nije joj bilo potrebno još zbunjenosti, ili, još gore, krivnje, uza sve s čime je u tom trenutku bila suočena.

— Znam. Ni ja se ne osjećam spremnom vratiti se.

— Možda ti uskoro mogu doći u posjet.

Ona se ozarila. — To bi bilo sjajno. Želim da vidiš moj novi stan.

— I ja. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Na poslu će vjerojatno neko vrijeme biti živo, dok se svi ne uklope i dok ne uspostavimo rutinu.

— Točno.

— Što misliš o Risi? — Nismo stigle razgovarati o njoj od jutrošnjeg marketinškog savjetovanja.

Ona je otpila još jedan gutljaj. — Pametna je. Doima se motiviranom, kao i ti, Mislim da će biti dobra.

Njezin prozaičan opis potaknuo me je zapitati se je li možda malo ljubomorna. Pretpostavila sam da bi mogla biti, ali je bila dobroćudna i u konačnici će poduprti svaku odluku koja je dobra za posao.

— Drago mi je da tako misliš. Ona nije Alli Malloy, ali se doima strastvenom. Nadam se da će nakon jutrošnjeg upoznavanja krenuti punom parom i podignuti nas na višu razinu.

— I ja se nadam. Kako se tebi sviđa?

Opazila sam njezin osmijeh i odmah sam znala na što cilja. — Znam što misliš i ne, neću pošiziti jer pogledom proždire Blakea. Cijeloga života bih bila jadna kad bih sada započela s time. Kunem se, da sam dobila dolar svaki put kad je neka žena predugo zurila u njega, ne bi mi trebalo anđeosko financiranje.

— Cijeloga života, ha?

Namrštila sam se. — Kako god. To se tako kaže, Alli.

Ona se počela smijati, ali je tada naglo prestala. Više nije bila usredotočena na mene. Problijedjela je.

— Što je?

27

— O, Bože — šapnula je.

Okrenula sam se na stolcu i odmah ugledala Blakea kako dolazi sa svojim bratom.

Alli je izgledala kao da je vidjela duha, ali je Heath izgledao zdravije no što sam ga ikada vidjela, rumenih obraza i bistrih očiju koje nisu silazile s njezinih. Nešto se promijenilo u ozračju. Postala sam opčinjena njima kao što su oni bili opčinjeni jedno drugim.

Alli se vratila boja u obraze. Kliznula je sa stolca i drhtavom rukom zataknula kosu za uho. Načinila je nekoliko opreznih koraka prema njemu, a on je načinio dva dugačka koraka prema njoj i podignuo je u zagrljaj. Ona je ciknula, a lice joj se razvuklo u širok osmijeh kad ju je zagrlio i podignuo s tla.

Ona je obavila ruke oko njegova vrata i zagnjurila lice u njega, a on ju je čvrsto držao. Tako su ostali naizgled nekoliko minuta. Kad se Alli odmaknula, u očima su joj blistale neprolivene suze. Privukla je Heatha kako bi ga poljubila, a on joj je odgovorio jednakim žarom, kao da je izgladnio.

Mi nismo trebali biti ondje, ili oni nisu trebali biti ondje, ali se doimalo da njima uopće nije smetalo to što smo bili ondje. Gurnula sam Blakea laktom, a on je kimnuo.

— Hajdemo vidjeti je li stol spreman — promrmljao je. Ostavili smo ih i javih se domaćici, koja nas je odmah posjela.

Ja sam još dolazila k sebi.

— Što se upravo dogodilo? — Još sam bila puna adrenalina. Bila sam presretna zbog Alli, ali mi se vrtjelo u glavi od brzine kojom se to dogodilo.

— Vratio se — jednostavno je odgovorio Blake.

— Zauvijek?

— Dokle god se bude klonio nevolja.

Pogledala sam na drugi kraj restorana, gdje su oni još stajali. Alli se smijala i otirala suze dok ju je Heath obasipao poljupcima. Izgledali su nevjerojatno sretno. Za nekoliko trenutaka nestao je oblak sumnje i jada koji je bio lebdio nad mojom najdražom prijateljicom. Radost koju sam osjećala zbog nje bila je jača od moje zabrinutosti zbog njihove veze.

— Kako je uspio otići toliko brzo?

— Razgovarao sam sa sucem i riješio to. On se vratio prvim letom.

Tada su nam se pridružili, a njihova je energija bila gotovo opipljiva. Alli se doimala kao druga osoba.

Oboje su se doimali drugačije.

— Erica, drago mi je da te vidim.

Ustala sam i zagrlila Heatha. On mi je uzvratio zagrljaj, snažno, a tada se odmaknuo i uputio mi slabašan osmijeh, kao da mi bez riječi pokušava nešto reći. Možda mu je bilo žao jer je Alli emocionalno mrcvario proteklih nekoliko tjedana. Uzvratila sam mu osmijehom, odjednom nesposobna biti imalo emocionalno suzdržana u prisutnosti njihove zarazne radosti.

— Kako si? — Zgrčila sam se u sebi. Je li pogrešno pitati to nekoga tko je upravo izašao s odvikavanja?

— Sjajno. Nikada bolje.

Entuzijazam i samopouzdanje u njegovu odgovoru umirili su moju zabrinutost pa smo svi sjeli za stol.

On se doimao drugačije. Ne samo zdravo, nego i stvarnije, nekako iskrenije.

Naručili smo piće i jelo. Heath je izabrao vodu. Odmah sam se osjećala krivom jer sam poželjela drugi martini.

— Nazdravimo — rekao je Heath čim su pića stigla, kako dolikuje.

— Svakako — složila sam se.

— Čemu ćemo nazdraviti? — upitala je Alli.

— Novim počecima... — Pogledao je Alli, a ona je zaljubljeno gledala u njega.

— Za nove početke — promrmljala je.

To je bilo to. Odgovoreno je na sva pitanja koja su možda bila otvorena u pogledu njihova odnosa nakon odvikavanja. Poznavala sam još samo dvoje ljudi koji su bili toliko beznadno zaljubljeni i nisam željela ni pomisliti na to kako bih se osjećala da sam morala provesti nekoliko tjedana bez Blakea. Bila bih lokvica romantike, baš kao i njih dvoje.

28

— Pa, trenutak je savršen — rekla sam. — Alli se sutra vraća u New York. Možda biste mogli zajedno putovati.

Heath se malo nakašljao i oslonio laktove na stol. Brzo je pogledao Blakea, a tada mene.

— Zapravo, neko ću vrijeme ostati u Bostonu. Alli je ponovno problijedjela i pogledala ga.

— Što? Zašto?

— Zbog suda. Blake me je izvukao ranije, ali ostatak vremena koje bih proveo u centru u Los Angelesu moram provesti ovdje, kako bih dovršio program.

— Ali... — Alli je zastala.

U pogledu njegovih mogućnosti nije bilo »ali«. Imao je sreću da je toliko blizu. sjeli.

— To nisam znala. — Alli se okrenula prema naprijed, okrenuvši se od njega prvi put otkako su zajedno — Riješit ćemo to, može? — Glas mu je bio tih kad je posegnuo za njezinom rukom i uzeo je u svoju.

Ona je nakon nekoliko trenutaka teško progutala i kimnula. — U redu. — Njezina se iskra vratila sa slabašnim osmijehom.

Ostatak večeri protekao je mirno. Čavrljali smo, obavješćivali jedni druge o nedavnim događanjima i pričali priče. Heath mi je postavljao pitanja o poslu koja su otkrila koliko mu je Blake već rekao. Govorio je Heathu o meni unatoč udaljenosti i okolnostima pa mi je to nešto značilo. Još mi je više značilo to što organizirao taj susret.

Prije nekoliko tjedana doimalo mi se nemogućim da ćemo nas četvero tako sjediti. Blake nije želio da budem u vezi s Alli, a kamoli s Heathom, zbog svih nevolja koje je donio u njezin život. A sada se potrudio povezati ih. Nisam to mogla shvatiti, ali sam bila iskreno sretna jer je to učinio.

Alli i Heath su putem kući hodali ispred nas. Alli se smijala i naslanjala na njega. Gotovo sam očekivala da će pojuriti prema najbližoj spavaćoj sobi. Kad sam prošli put bila s njima, gotovo to nisam mogla podnijeti.

Ovo je bilo drugačije. Nisam proživljavala apstinenciju od Blakea, kao u New Yorku, a njihova je ljubav nekako pojačavala našu. Naslonila sam se na Blakea, a on me je obgrlio oko ramena. Obavila sam ga rukom oko struka i zakvačila palac u omču njegove paske, uživajući u tome kako pristajemo jedno drugome.

—Hvala ti — rekla sam.

Situacija nije bila savršena, ali je Alli bila sretna, ja sam bila sretna, a Blake je bio razlog.

*** Kliznula sam duboko u kadu. Još samo centimetar i nos bi mi bio u vodi. Stenjala sam u toploj vodi, puštajući da me preplavljuju valovi opuštanja. Blakeovi prsti su stručno brižno gnječili moje tabane. Nisam znala što sam u prošlom životu učinila kako bih zaslužila taj krajnje savršen trenutak, ali sam uživala.

Kad me je temeljito izmasirao, kliznula sam iz njegovih ruku. Podignula sam se na koljena i smjestila noge s obje strane njegovih mišićavih bedara.

Prstima sam slijedila oštru liniju njegove čeljusti, diveći se svakoj bogomdanoj značajki zbog koje me je toliko jako privlačio. — Predobar si prema meni.

— To nije moguće — promrmljao je utisnuvši mek poljubac na moje usne.

—Ali, razmazio si me.

— Zaslužuješ biti razmažena.

Njegove riječi su me raznježile. Lice mu je bilo opušteno, sretno, odraz tog trenutka. Gotovo sam osjećala da ga ne zaslužujem, iako nisam znala zašto.

Zbog majčine ostavštine imala sam mogućnosti o kojima je većina ljudi samo sanjala. Ali, nisam se mogla sjetiti kad sam se zadnji put osjećala razmaženo, kad me je zadnji put netko toliko obožavao i bio toliko nježan prema meni, osim Marie. Djelić mene nije to mogao potpuno prihvatiti.

—Kako znaš da to zaslužujem?—pokušala sam pročitati njegove lijepe smeđezelene oči. On mi je uputio blještav osmijeh i moj je mozak doživio kratki spoj.

— Znam sve.

Nagnula sam glavu i promatrala ga s osmijehom. — Kako sam mogla zaboraviti? Gospodar univerzuma.

29

On me je poljubio u vrat, iskorištavajući položaj. — Počela si shvaćati. — Moja se vlažna koža naježila od njegova toplog daha.

—Misliš li da će biti dobro? Uvrtala sam pramen oko prsta.

On je kimnuo. Oboje smo bili zabrinuti zbog Alline i Heathove budućnosti, iako su oni u tom trenutku vjerojatno narušavali mir u Blakeovoj slobodnoj sobi.

— Što će on sada učiniti?

— Za početak će neko vrijeme biti kod mene, dok ne odlučimo o njegovu sljedećem potezu. Ja ću ga u međuvremenu više angažirati na poslu. Vrijeme je da posao shvati ozbiljno. Predugo se zezao zato što sam mu je to dopustio. Ali, odgovornost je vjerojatno ono što mu je sada potrebno više od svega, nešto ili netko za što će odgovarati, osim vlastitih površnih potreba.

— Ne mogu vjerovati da si to učinio za njih. Prije nisi bio osobito optimističan.

— Nisam.

— Što se promijenilo?

On se pomaknuo poda mnom, a ja sam se malo udaljila osjećajući da mu je potreban prostor za ono što želi reći. Natopio je nježne vlasi svoje kose sapunicom. Prešla sam rukom preko tvrdih oblika njegovih prsnih mišića. Ništa nije bilo više seksi od mokrog Blakea.

Napustila sam mentalnu inventuru Blakeovih najprivlačnijih osobina kako bih ga pritisnula. — Govori.

On je uzdahnuo. — Ne znam. Mislim da sam počeo više suosjećati s njime u tom položaju. Ne zbog problema s drogom. To očito ne razumijem. Nego zbog očaja u njegovu glasu dok je govorio o Alli. Kao da bez nje ne može disati, kao da ono što je ostalo u njemu i održavalo ga na životu, što vjerojatno nije bilo mnogo, iz dana u dan nestaje zato što nije blizu nje.

Zastao je, spustio ruke u vodu i palcima pogladio moje bokove, posjednički pojačavši stisak.

— On je voli. — Dovršila sam njegovu misao, potpuno uvjerena u ono što je bilo među njima.

— Znam da je voli. Kad nisu zajedno, on zvuči onako kako se ja osjećam kad ti pobjegneš od mene. A to ne bih poželio nikome.

Srce mi se slomilo. Koliko sam ga puta odgurnula zbog straha, samoočuvanja i čistog, razumljivog bijesa.

Ali, kad god sam to učinila, srce me je boljelo za njim, a ta duboka bol oslabljivala me je u samoj srži. Dio mene želio je zadržati tu granicu među nama, zadržati ga na sigurnoj udaljenosti od mojega profesionalnog života. Ali, silovita borba me je uništavala.

— Žao mi je. — Glas mi je bio prepun emocija.

On me je ušutkao i privukao bliže, tako da sam ležala na njemu. Mokri smo klizili jedno uz drugo.

Njegova je koža bila na mojoj, njegove ruke oko mene, bili smo vrlo blizu. Svjesnost je kipjela duboko u mojemu trbuhu i polako se uvijala sa svakim dodirom, ali su naši pokreti bili pažljivi i odmjereni dok smo beskrajno brižno milovali jedno drugo. Bila sam preplavljena, razapeta jakim emocijama koje su me obuzimale u njegovoj prisutnosti.

Možda je Marie bila u pravu. Prošli smo točku u kojoj smo bili ono najbolje što smo sami mogli biti. Ono što smo bili zajedno postalo je mnogo moćnije, sila koja mi je oduzimala dah i sve činila sporednim. Koliko god to nisam željela priznati, Blake Landon mi je brzo postajao sve.

Sa svakim pokretom naših jezika i potezom naših ruku moje se srce nadimalo od ljubavi. Od povjerenja.

Kako su moji dodiri postajali nestrpljiviji, tako su Blakeovi postali obuzdaniji, nježniji u trenutku kad su me trebali uzeti sa silovitom žudnjom koju smo dijelili jedno prema drugome. Uzmaknula sam, odlučivši da će te večeri biti drugačije.

— Želim da ti večeras preuzmeš nadzor. On me je mirno gledao.

— Potpuni nadzor. Što god ti je potrebno. — Pazila sam da mi glas bude miran iako sam bila zabrinuta pitajući se u što se upuštam.

Njegovo se tijelo napelo poda mnom. — Erica, nećemo to raditi, može?

—Volim te i želim to učiniti za tebe. Vjerujem ti da ćeš me odvesti onoliko daleko koliko misliš da mogu ići. Ja... ne mogu ti ništa obećati jer ne znam što točno želiš, ali želim pokušati.

— Stani.

Pomaknuo se i malo me pogurnuo unatrag. U meni se pojavila panika.

30

—Ne, čekaj. Molim te. — Uzdahnula sam i pritisnula svoje sljepoočnice, užasavajući se onoga što sam namjeravala priznati. — Dio mene... čak i dok se borim s tobom na svakom koraku, dio mene želi ti predati nadzor nad svime. Potpuno ti predati život. - Iznutra sam se zgrčila kad su me te riječi napustile. — Pomisao na otpuštanje... lagala bih kad bih rekla da to nije primamljiva i opojna pomisao. Dugo sam se sama brinula o sebi.

On je prešao člancima prstiju preko mojega obraza, a mene je preplavila toplina. Čuo me je. Željela sam vjerovati da može nekako razumjeti, osjetiti teret koji sam nosila uz vrlo malo ljudi na koje sam se mogla osloniti.

Ti se brineš za ljude, a ja znam da ti mogu povjeriti sve što sam ti dala. Uviđam to i borim se protiv toga jer me to užasno plaši. Ne mogu ti predati toliki nadzor nad svojim životom. Jednostavno ne mogu. Ali, mislim da bih ti u seksu mogla dati kontrolu kakvu želiš.

— Kako bi to trebala učiniti? Uključiti sklopku?

— Mislim da mogu. Ja...

— Što je sa svime što si proživjela? Kako uopće možeš misliti da je ono što želim zdravo za tebe?

— Ne znam što želiš. Pokaži mi i reći ću ti.

On je teško uzdahnuo. — Erica, jaka si i neovisna žena. Drugačija od svih koje sam upoznao. Svaki dan mi to dokazuješ, koliko god ti ja to otežavam. A ja ti to ne želim oduzimati, prisiljavati te da činiš ono što zapravo ne želiš.

— Kako znaš da to ne želim?

On je odmahnuo glavom i odvratio pogled. — Što ako odem predaleko i ako to bude nešto iz čega se nećemo moći vratiti?

— Vjerujem ti.

Poljubila sam ga uživajući u svilenom trenju naših tijela pod vodom. Bio je ukrućen. Možda je već imao planove. Pokazat ću mu da mogu biti prava osoba za sve što mu je potrebno. A tada se u moj um uvukla misao od koje sam se sledila.

Sophia.

Nisam znala ni da sam njezino ime izgovorila naglas sve dok izraz Blakeova lica nije postao hladan. Usne su mu se stisnule u tanku crtu.

— Nemoj, dušo. Nećemo o tome.

— Ne, čekaj. Je li ona pristajala na to pokoravanje koje te toliko uzbuđuje?

On je oklijevao.

— Reci mi — ljutito sam rekla. Nisam željela okolišati u vezi toga.

On je dugo šutio. Polako je kimnuo, izbjegavajući moj pogled. Čim je odgovorio na moje pitanje, poželjela sam da nije. Jebena Sophia. Zamrzila sam je više no do tada.

Ljubomora me je gotovo paralizirala. Bilo mi je dovoljno teško što sam se fizički uspoređivala s Blakeovom bivšom djevojkom manekenkom. Spoznaja da je ona seksualno bila ono što je on želio bila mi je gotovo nepodnošljiva. Povukla sam se u svoj dio kade. Voda je postajala neugodno hladna.

On me je gledao. — Zapravo ne mogu reći da je ona »pristajala« na to. Ona je željela biti pokorna sa mnom. To je bila njezina prokleta ideja. Ne moram reći da mi preuzimanje dominantne uloge s njom nije bio osobito velik izazov. Ali, uvijek je željela ići dalje. Ono što je željela od mene katkad je graničilo s opasnim. To nije ono što želim s tobom. Ali, budući da sam toliko dugo bio u takvoj vezi...

— Sada žudiš za time. — Dovršila sam njegovu misao znajući da je to istina prije no što je on stigao potvrditi.

— Katkad, da.

— A ono što smo mi radili, jesi li me testirao da vidiš što mogu prihvatiti?

— Na određeni način. Potaknuo sam te. Mislim da smo oboje svjesni toga.

— A kad sam ja preuzela kontrolu...

On je naslonio glavu na kadu. — To mi je bilo jako teško. Trudio sam se biti jako pažljiv s tobom, Erica.

Nemaš pojma.

— Blake, reci mi što želiš.

31

— To u ovom trenutku doista nije važno.

— Zaslužujem znati. — Zadržala sam dah čekajući da progovori.

— Potpuno pokoravanje. Potpuni nadzor nad tvojim užitkom i boli. — Glas mu je bio miran, bez emocija, kao da pregovaramo o poslu, a to su njegovi uvjeti.

Dah je naglo izašao iz mene kad me je stvarnost njegovih riječi pogodila. Jesam li mu to mogla dati?

Uhvatila me je drugačija panika. Rukama sam obujmila svoja koljena pokušavajući se zaštititi od hladnoće koja je bila sve jača. Nisam mogla izgubiti Blakea.

— U redu, pristajem - požurila sam prije no što sam uspjela razmisliti o tome.

Na njegovu se čelu pojavila duboka bora, a oči su mu se blago razrogačile, kao da ga je moj pristanak uistinu uplašio. Podignuo se iznad vode i sjeo oslonivši se rukama na koljena. — Zašto bi to učinila?

— Zato što mi značiš više no što mi je itko ikada značio. Moram barem pokušati.

— To nije zato što mi želiš ugoditi?

— U pravu si. To je zato što te volim dovoljno da bih riskirala. Mislim da se napokon navikavam na to.

Ustala sam i obrisala se na putu u spavaću sobu. Drhtala sam, tresla se. Voda nije bila toliko hladna. Bila sam prestravljena. Zašto? Blake me zapravo nikada nije povrijedio. Nikada me ne bi povrijedio. Stala sam pokraj kreveta, ne znajući što mi je činiti.

Blake mi je prišao odostraga. Stisnula sam ručnik, koji je bio nabran oko mojih grudi. Duboko sam udahnula kako bih umirila drhtanje koje je prolazilo kroz mene.

— Ovo nije ono što želim. Ovo što sada osjećaš. Još nismo ništa napravili, a ti si već nasmrt prestravljena.

Okrenula sam se prema njemu. — Reci mi što da napravim. Napeta sam. Plašim se da ću pogriješiti.

— Ne, plašiš se da ću te povrijediti.

Stisnula sam čeljust i nije mi se svidjelo to što je izrazio moje strahove, strahove koji su bili duboki dio mene. Godinama su me pratili. Poželjela sam zaplakati od pomisli da nikada neću biti slobodna od njih. — Znam da me nećeš povrijediti.

— Ako si sigurna, zašto si toliko uplašena? Teško sam progutala.

— Znaš zašto.

On mi je podignuo bradu prisiljavajući me da ga pogledam u oči. Emocije su kipjele u njegovim očima na prigušenoj svjetlosti sobe. Odlučivao je. Vidjela sam kako razmišlja. Odmjeravao je snagu svoje žudnje i vrlo stvarnu mogućnost da bih se mogla izbezumiti ako on učini nešto što je previše izvan moje zone udobnosti.

Pustila sam ručnik i pritisnula svoje tijelo o njegovo. Njegova je koža pržila moju. Moje se tijelo počelo opuštati na toplini tog kontakta.

On je dlanom obujmio moju dojku i vrhovima prstiju uhvatio bradavicu, blago je uvrćući. — Što ako te samo želim baciti na krevet i bezumno ševiti? Uobičajeno. Misionarski. Jako.

Zagrizla sam usnu. Njegove su me riječi preplavile kao toplinski val. To je zvučalo vrlo primamljivo, ali me je on izbjegavao. — Uvjerena sam da možeš domisliti nešto kreativnije od toga.

On me je ušutkao silovitim poljupcem. — Polako. Ići ćemo polako. Vodit ću ljubav s tobom, dušo.

Njegove su riječi zvučale više kao izraz onoga što duboko u sebi doista želi. Ruke su mu bile nemirne, pažljivo su me hvatale i puštale kao da ratuje sa svojim tijelom. Njegova je nestrpljivost zapalila vatru u meni.

Toplina je jačala u mojoj dubini i strujala kroz moje udove sve dok moja koža nije bila vrela poput njegove.

Uzvratila sam mu poljubac, bojeći se da nećemo dobiti ono što želimo, za čime žudimo. Uhvatila sam ga za ramena, zaplela prste u njegovu kosu. Nisam mu se mogla dovoljno približiti. Htjela sam izmamiti životinju koja me je željela zaskočiti svom silinom. Više se nisam plašila. Bio mi je potreban.

— Uzmi me kako želiš. Učini što god želiš. Bože, molim te. To mi je potrebno, ti si mi potreban — vapila sam bespomoćno se trljajući o njega.

— Ne. — To je odbijanje izrekao kroz stisnute zube. Tijelo mu je bilo napeto. Ukočeno, kao da bi samo jedan pokret slomio njegovu odlučnost.

Oblizala sam usne, gotovo divlja od osjeta njegove erekcije na mojemu trbuhu. Željela sam ga toliko jako da sam pomislila da ću poludjeti. Više nisam mogla čekati. U trenu sam se spustila na koljena i dlanovima nježno milovala njegovu duljinu. Ustanovit ću kako mogu biti pokorna uz njegovu pomoć ili bez nje. Kliznula

32

sam ustima preko vrha i sisala, kružeći jezikom oko osjetljivog vrha. Stenjala sam uživajući u njegovu okusu, u suptilnom mirisu njegova tijela.

On je uzdahnuo kao da je predugo zadržavao dah. Lizala sam ga, sisala i lagano grebala zubima sve dok nije počeo blago drhtati. Pokorna ili ne, u tom položaju sva je moć bila u mojim rukama. Ali, možda nije trebala biti.

Usporila sam pokrete i opustila usta. Uhvatila sam ga odostraga i gurnula duboko, sve dok nije dosegnuo stražnji dio mojega grla. Njegov je dah pištao kroz zube. Polako je kliznuo niz mene, tako da mu je kurac ostao na mojim usnama. Zarinula sam nokte u njegovu stražnjicu, a on je naglo pomaknuo zdjelicu prema naprijed, u moja usta. Gutala sam, valovito milujući glavu njegova kurca.

— Jebo te. — Prošao je prstima kroz moju kosu i obujmio mi glavu. — Što mi to radiš?

— Želim da ševiš moja usta. Da me kontroliraš rukama. Da mi pokažeš što želiš. — Te su riječi zvučale kao zapovijed, ali si nisam mogla pomoći. Morao je shvatiti da sam spremna na to.

— Ne slušaš što ti govorim.

Nasmiješila sam se, lijeno klizeći jezikom po njegovoj duljini i oko nje, usporeno. Čekala sam ga, gurajući ga duboko opet i opet.

On je duboko zarežao, stisnuo šaku u mojoj kosi, a kukovi su mu se blago trgnuli. Sa svakim pažljivim prodiranjem primala sam ga potpuno i željno. A on je tada počeo prodirati dublje, dosežući stražnji dio mojega grla, dajući mi upravo onoliko koliko sam mogla podnijeti.

— Divna si ovako, dušo... na koljenima. Sva za mene. — Pomilovao mi je obraz i odmaknuo se kako bih došla do daha prije no što je učinio upravo ono što sam tražila od njega. Držao me je za kosu gotovo bolno dok mi je pomicao glavu, ševeći moja usta odmjerenim pokretima. Naglo je udahnuo, dajući mi još.

Zastenjala sam uživajući kako satenska koža njegove erekcije klizi po mojem jeziku dok sam se trudila primiti ga cijelog.

Zvukovi koje je ispuštao uvjeravali su me da ga izluđujem. Moja se koža fino orosila dok sam se predavala tom trenutku. Željela sam se dodirnuti kako bih osjetila koliko me je već ovlažio, ali nisam to učinila. Ruke sam držala na mišićima njegovih bedara, koja su se zgrčila u kamene izbočine.

Nisam mogla prestati razmišljati o tome kako bih ga osjećala u sebi, kad bi prodirao u mene s istim žarom i strašću. Moć njegova tijela u tom je položaju bila očita. Moja usta ne bi mogla podnijeti silovito prodiranje kojim bi me ševio. Bio je pažljivo obuzdan zbog toga osjetljivog položaja, ali je nadzor bio u potpunosti u njegovim rukama. Bila sam vrlo ranjiva, potpuno prepuštena njegovoj milosti. Bilo je opojno vjerovati mu i dopustiti mu da uživa u meni.

Lagano sam zarinula nokte u njegova bedra, a moja je žudnja postala grozničava. —Jesi li dobro?

— Nemoj stati.

— Mislim da ne bih mogao čak ni kad bih to želio. Predobro je. Zapravo jebeno sjajno.

Ponovno sam zatvorila usta preko njega te se prstima popela preko njegovih trbušnih mišića. Oni su se stezali sa svakim pažljivim prodiranjem sve dok nije kriknuo, štrcnuvši vrelo sjeme niz moje grlo. Gutala sam i jezikom izvukla i posljednju kap iz njega.

On me je pustio i povukao do kreveta te se srušio na njega i polegnuo me na svoja prsa. Namrštio se zatvorenih očiju, hvatajući dah. Ja sam utiskivala vrele poljupce u njegova prsa i lizala udubljenje njegove ključne kosti. On me je uhvatio za zapešća, a oči su mu tada bile otvorene, ali i dalje prepune žudnje.

— Ako tako nastaviš, dobit ćeš svoje.

— Hoće li to biti kazna ili nagrada jer sam te zadivila?

Njegovo je lice malo omekšalo i nasmijao se. — Još nisam odlučio. Ne mogu razmišljati.

Brujala sam od iščekivanja. — Jedva čekam da doznam.

Znala sam da nije mogao toliko brzo opet početi, ali sam nastavila ustima obrađivati njegov trup. Nisam ga se mogla zasititi. Postala sam ovisna o tome da ga zadovoljavam i bila mi je potrebna još jedna doza. Željno sam se pomicala po njegovu tijelu. Lizala sam sol s njegove kože, i dalje skliske od znoja njegova oslobađanja.

Njegov čist, muževan miris opijao me je žudnjom. Prije no što sam stigla spustiti se niže, on me je okrenuo na leđa. Gurnuo me je više na krevet i raširio mi noge. Meškoljila sam se u iščekivanju. Od oralnog zadovoljavanja Blakea bolje je bilo samo uživanje u oralnom zadovoljenju koje mi je pružao. Imao je iznimno darovita usta.

33

Zauzeo je najbolji položaj i gledao u mene, i dalje teško dišući. Nježno me je dodirivao, prelazeći prstima gore-dolje po mojim bedrima. Nestrpljivo sam se meškoljila, previše svjesna boli između svojih nogu.

— Dodirni se.

— Zašto?

— Učini to. Učini sve što bi činila da ja u ovom trenutku nisam ovdje kako bih te poševio.

Oprezno sam spustila ruku i počela s polagano milovati svoj klitoris. Blake me je ljubio po bedrima, listovima, gležnjevima, posvuda osim ondje gdje sam ga najviše željela.

— Misliš li na mene dok to radiš? — naježila sam se od njegova toplog daha. Moje se tijelo zgrčilo u odgovoru.

— Nisam to morala raditi otkako smo se upoznali. Tvoj mi je dodir mnogo draži od mojega. Zašto me ne dodirneš? Molim te.

— Nemoj prestati. Želim te gledati. Imaš li vibrator?

Okrenula sam očima, blago uvrijeđena jer me to uopće pita. — Suvremena sam žena. Dakako da imam vibrator.

— Gdje je?

Oklijevala sam, odjednom se osjećajući jednako stidljivo koliko sam bila suvremena. — U mojoj ladici s donjim rubljem. Zašto?

Otvorenim ustima poljubio je unutarnju stranu mojega bedra, a ja sam uzdahnula.

— Samo se pitam. Nastavi.

Poslušala sam ga dopuštajući svojim prstima da uspostave ritam koji je moje tijelo dobro poznavalo.

Pokreti su bili lagani i glatki jer sam već bila vlažna. Lako je mogao biti u meni. Bez otpora.

— Prelijepa si dolje. Lijepa i ružičasta. Želim te jednom obrijati. Lizati svu meku kožu. Jesi li to ikada učinila?

Odmahnula sam glavom. Nisam znala kako bih se osjećala da iz tolike blizine analizira moje ženske dijelove. Iznenadio me je. Samo sam željela da me već jednom poliže ili poševi.

— Ne mogu ovo. — Samozadovoljavanje me je prvi put u životu počelo ljutiti. Željela sam njegove ruke na sebi. Osjećala sam se kao da pristajem na manje, kao da sam samotnom putu prema orgazmu kao sredstvu za ostvarenje cilja. Nimalo nalik neočekivanim i ushićujuće ugodnim pustolovinama na koje me je Blake vodio.

— Je li ti neugodno?

— Ne... Možda malo. Ali, ne želim tako svršiti.

— Nećeš. Daješ mi ono što želim, a, vjeruj mi, od sada pa nadalje više te nitko neće dovoditi do orgazma osim mene. Pokazat ćeš mi kako se dodiruješ, a tada, kad budeš na rubu orgazma, uvući ću kurac u tebe.

Možeš li to?

— Bi li upotrijebio usta? — zamolila sam.

On se oslonio na lakat i gotovo zakolutao očima. — Znaš, Erica, zapravo nisi poslušna. Rekao sam ti plan igre, koji, na tvoju sreću ne uključuje nikakva pomagala jer su u mojemu stanu. Ali, ako nastaviš govoriti, jednostavno ću te prebaciti preko koljena i naprašiti po stražnjici. Shvaćaš?

Nasmijala sam se, ali je moj smijeh utihnuo. Njegov je pogled bio smrtno ozbiljan. Oh, nije se šalio.

Duboko sam udahnula i zatvorila oči kako ne bih došla u iskušenje da se nasmijem. Bilo je jako zabavno izazivati Blakea, ali u tom trenutku nisam željela da me napraši po stražnjici kao zločesto dijete.

Držala sam oči zatvorenim kako bih mogla zaboraviti da Blake gleda sve. Zgrčila sam se i napela, uhvatila svoju dojku i izvinula se prema vlastitom dodiru. Bila sam sve bliže, moji su pokreti postali brži, manje skladni. Um mi se zakovitlao. Zamislila sam da je Blake ondje. Njegovo je ime opetovano silazilo s mojih usana. Bio mi je potreban u meni. Bila sam na rubu orgazma kad me je uhvatio za zapešća i čvrsto ih stisnuo uz moje tijelo.

— Moram te malo okusiti, dušo. — Njegov je jezik pritisnuo moj klitoris i prešao preko njega. Polagano i ujednačeno penjanje do orgazma postalo je naglo. Vrisnula sam osjetivši kako su me njegove usta dovela opasno blizu provaliji. Podignula sam kukove u očajničkoj potrebi za njim, za još slasnog kontakta s Blakeom.

On se odmaknuo, ali je, prije no što sam se stigla usprotiviti, jednim pokretom zarinuo kurac u mene do jaja, a potom još jednom.

34

— Blake, o, Bože, svršavam—vrisnula sam, a tijelo mi je drhtalo od vrelog užitka koji me je preplavljivao.

— Tako je, želim osjetiti kako se stežeš oko mojega kurca. Već si vrlo uska.

Nastavio je silovito prodirati i palcem pažljivo kružiti oko mojeg klitorisa sve dok nisam svršila s neobuzdanih nizom krikova. U oslobađanju onkraj uma uvidjela sam da ništa nikada nije bilo toliko ugodno.

Nikada.

Blake je svoj užitak postigao negdje u magli mojega orgazma i srušio se na mene. Tako smo ležali iscrpljeni, dišući plitko i neujednačeno.

— Bila si dobra djevojčica — šapnuo je Blake.

35

PETO POGLAVLJE

Sljedećeg dana odlučila sam kasnije doći na posao kako bih mogla ispratiti Alli. Heath i Blake su bili u dnevnoj sobi i tiho razgovarali o tome što je novo. Za četvero ljudi koji su veoma voljeli jedni druge, mnogo smo razgovarah o novostima.

Pomogla sam Alli da se spakira jer je izgubila vrijeme provodeći noć s Heathom. Po njezinu iscrpljenom i neispavanom stanju vidjela sam da je noć bila intenzivna. Vjerojatno ne manje od moje i Blakeove noći. Bila je u pravu u pogledu toga da nas Landoni drže na oprezu. Tako nam Bog pomogao.

Ah, ponovno je bila rumena i živahno raspoložena. Mučila se sa zakopčavanjem prtljage, koja uvijek kao da je porasla nakon posjeta, iako nismo kupovale. Pokorila ju je i odmaknula se, osovivši ruke na kukove.

Pogledala sam koliko je sati. Imale smo još samo nekoliko minuta prije no što ona krene u zračnu luku.

— To je valjda to — rekla sam. Nastojala sam ne misliti o tome koliko će vremena proći prije no što je ponovno vidim.

Njoj su se suze slile niz obraze. Povukla me je u čvrst zagrljaj i šmrcnula u moje rame. Bilo nam je lijepo, ali sam znala da ne plače zbog mene.

— Sve će biti u redu, obećavam ti.

— Obećavaš? — odmaknula se čvrsto držeći moje ruke.

— Obećavam. — Vrati se i svi ćemo biti zajedno, pomislila sam, ali sam progutala te riječi. Bilo bi besmisleno ulaziti u to. To je bio njezin izbor. Znala je da se uvijek može vratiti.

— Heath te voli i ja te volim.

— I voliš Blakea! — Nasmijala se kroz suze.

Ponovno sam je zagrlila. Razdvojile smo se kad je Heath provirio u spavaću sobu.

— Vrijeme je da krenemo, dušo.

Ona me je blago stisnula, mahnula mi i otišla s Heathom.

Blake mi je prišao kad mi se suza slila niz obraz. Dovraga. Nedostajat će mi ta cura. On mi je obrisao suzu i povukao me u zagrljaj. Ja sam obavila ruke oko njegova struka, zahvalna jer se barem s Blakeom neću tako skoro morati pozdravljati. Nisam to mogla ni željela zamisliti, nikada.

*** — Jesi li sigurna da će mi pristajati?

Nestrpljivo sam čekala da Marie otvori vreću za odjeću i skine plastičnu foliju iz kemijske čistionice.

— Mislim da hoće. Dala sam malo proširiti gornji dio.

Malo sam se nasmijala, čedno držeći ruku preko svojih grudi koje su se uvijek doimale malo prevelike za moju sitnu građu. Stajala sam u svojoj sobi, u donjem rublju, dok je Marie otkrivala haljinu. Bila je duga do poda, od grube crne svile s uzorkom blijedoplavih baršunastih ukrasa.

Zakoračila sam u haljinu i Marie mi ju je zakopčala. Gornji dio se udobno stegnuo oko mojih grudi.

Zahvalna jer se ne prelijevam iz haljine, dovukla sam se do ogledala vidjeti kako mi stoji preostali dio haljine.

Haljina je bila krojeva u »sirena« stilu i savršeno mi je pristajala oko struka i bokova, a od koljena naniže širila se velika količina te starinske tkanine.

Marie je stala pokraj mene, gotovo za glavu viša te puna života i prelijepa, kao i uvijek. Bila je najbolja prijateljica moje majke, ali je s vremenom uistinu postala i moja prijateljica. Katkad je bila majka koja mi je bila potrebna, a katkad samo prijateljica s kojom sam mogla razgovarati o onome o čemu nisam mogla ni zamisliti da razgovaram s majkom. No, u tom me je trenutku gledala kao što bi me gledala moja majka. Oči su joj se malo zamaglile dok smo se zajedno divile lijepoj haljini.

— Katkad zaboravim koliko si joj slična.

36

Nasmiješila sam se i suspregnula suze. Sada kad sam poznavala svojega oca, malo sam jasnije opažala koliko sam bila slična svojoj pokojnoj majci. Imale smo jednako plavu kosu i svijetlu kožu, ali su me iz ogledala gledale očeve oči.

Odjednom sam se zgrčila od pomisli da ću ga tu večer vidjeti. Ništa u našemu odnosu nije bilo jednostavno.

— Pa, imala je odličan ukus.

Njezine su se obrve blago podignule. — Zapravo joj je Daniel kupio tu haljinu. Nosila ju je na našoj završnoj zabavi.

— Ali, ostavila ju je kod tebe.

— Ostavila je neke stvari, vjerojatno zato što joj je bilo praktično. Rekla mi je neka ih doniram. Ali, ova je haljina bila prelijepa pa sam je morala zadržati. Jako mi je drago da jesam. Pogledaj se. — Kliznula je rukama niz moje nadlaktice i malo ih stisnula.

— Savršena je.—Prešla sam rukama po tkanini, uživajući u mješavini mekih i grubih tekstura baršuna i svile. Haljina mi je vrlo dobro pristajala. Majka mi je nekako, ne znajući to, uspjela dati uistinu divan dar.

Prije no što su me ponovno svladale emocije, u kuhinji su zazujala vrata. Izašla sam iz sobe kako bih ih otvorila. Nekoliko trenutaka poslije otvorila sam vrata dostavljaču. On je u rukama držao ružičastu kutiju s prozirnom crnom mašnom. Obrve su mu se podignule dok je promatrao moju haljinu, previše svečanu za dan.

— Ispričavam se, presvlačenje — nervozno sam se našalila.

— Ne morate se ispričavati. — Još me je jednom odmjerio prije no što je iz džepa izvukao papir. — Ovaj, samo mi je potreban vaš potpis.

Naškrabala sam potpis i uzela kutiju. Zatvorila sam vrata za njim i stavila kutiju na stol. Nestrpljiva da je otvorim. Uzela sam malenu karticu privezanu za mašnu i pročitala je.

Erica, razmazi me i večeras odjeni ovo.

S ljubavlju, B Srce mi je malo pretrnulo. Sranje, što ako mi je kupio haljinu. Nisam se mogla rastati s ovom. Do izlaska je bilo još nekoliko sati, ali sam već željela ne svući je.

S oklijevanjem sam povukla kraj vrpce i odmaknula slojeve ružičastog svilenog papira sve dok nisam stigla do hrpice lijepo složenog rublja od crne čipke. Izvadila sam grudnjak bez naramenica, gaćice i svilene čarape s čipkastim rubom. Blake je volio skupocjene stvari, a rublje nije bilo iznimka.

Marie mi je prišla s leđa i zazviždala.

— U redu, to je moj znak. Moj posao ovdje je obavljen. Odjednom mi je bilo neugodno pa sam spustila rublje natrag u kutiju.

— Službeno si moja spasiteljica za pitanja odjeće. Puno ti hvala, Marie.

— I drugi put, djevojčice. Drago mi je da sam mogla pomoći. Molim te, fotografiraj! O, kad smo već kod toga. Zaboravila sam ti reći da će Richard biti ondje s fotografom koji će raditi na tom događanju. Možda će ti posvetiti koji redak u svojem izvješću.

— Sjajno, potražit ću ga.

— Visok je, tamnoput i nespreman za ozbiljnu vezu. Ne možeš ga promašiti.

Nasmijala sam se.

— Ozbiljno, vidio je tvoje fotografije u mojem stanu pa sam uvjerena da će ti se sam predstaviti u određenom trenutku.

— Shvaćam. Otvorit ću oči.

Ona me je brzo poljubila i otišla, ostavljajući me s prevelikim iščekivanjem večeri.

*** 37

Navukla sam rublje koje mi je Blake darovao i malo se okrenula pred ogledalo, procjenjujući se. Kosa mi je bila podignuta, a slobodne kovrče padale su mi oko lica. Nosila sam dijamantne naušnice koje su pripadale mojoj majci i dijamantne narukvice koje mi je Blake kupio.

Baš sam prava sretnica, veselo sam pomislila. Ali, pokušaji umrežavanja uza svu tu seksualnu napetost doista će biti zanimljivi.

Alli je već bila otputovala za New York, a Heath je bio kod Blakea. To je možda bilo dobro. Nedavno je spomenuo pomagala, a pomisao da me podvrgne svojemu arsenalu igračaka za dominaciju malo me je uplašila. I sa svojim smo tijelima mogli činiti dovoljno. Pomoć nam doista nije bila potrebna.

Blakeova silueta u tom se trenutku pojavila na vratima. Ostala sam bez daha kad sam ga ugledala.

Zelenilo u njegovim očima sjalo je uz oštar crno-bijeli kontrast njegova savršeno iskrojenog smokinga.

Gledala sam njegov odraz dok je polako hodao prema meni, upijajući me s leđa.

— Uranio si.

On je stao iza mene i uhvatio moj pogled u ogledalu. — Možda sam podcijenio koliko ćeš biti primamljiva u tom kompletiću. Guza ti izgleda fantastično u tim gaćicama.

— Tako ti i treba — našalila sam se načinivši korak unatrag kako bih osjetila toplinu njegova tijela, opasno blizu.

On je naglo udahnuo kroz zube. Stavio je ruku na moj kuk i povukao me unatrag kako bi nam se tijela dodirnula.

— Nisam mogao dočekati da te vidim u njemu.

— I ti si meni nedostajao. — Nasmiješila sam se i nagnula se prema njemu zabacivši glavu, u olakšanju jer je opet sa mnom. Moje se tijelo opustilo na njegovom. Kad god nismo bili zajedno, vrijeme je protjecalo jako sporo. Možeš li zvučati više beznadno i ovisno? Nisam obraćala pozornost na taj glas i barem sam na neko vrijeme popustila potpunosti u njegovoj prisutnosti.

Moj je osmijeh izblijedio kad je krenuo usnama uz moj vrat, uhvatio moju dijamantnu naušnicu u usta i blago zagrizao moju usku. Dopustila sam da uzdah siđe s mojih usana, a tijelo mi se napelo u vrelom iščekivanju. Njegove su ruke prelazile po mojim oblinama. Kliznuvši dlanom preko mojega trbuha, krenuo je niže, uvukao ruku u moje gaćice i prešao njome preko brežuljka. Odjednom je stao, a oči su mu se razrogačile.

— Što...?

Okrenuo me je, uvukao palce pod trake gaćica i spustio ih nimalo ceremonijalno, otkrivajući rezultat moje prve brazilske depilacije.

Zagrizla sam usnu, nervozna i stidljiva jer sam toliko gola. — Sviđa li ti se? Željela sam te iznenaditi.

— Doista sam iznenađen. — Odgurnuo me je unatrag, do komode, i pao na koljena, povukavši gaćice na pod. — Blagi Bože. Doista me voliš.

Moj je smijeh prerastao u uzdah kad je prebacio moju nogu preko svojega ramena i zaronio u mene, ližući me i šireći prstima kako bi mogao mučiti osjetljivo tkivo. Taj je muškarac imao sjajna usta, a dolje je sve bilo... drugačije. Intenzivnije, kao da me prvi put dodiruje. Otkriveni živac ogoljen samo za njega. Zadrhtala sam od njegova daha nada mnom. Drhtala sam od osjeta njegovih usana i jezika, dok su mučili moju nagost.

Pogledala sam na stranu i u svojemu velikom ogledalu ugledala naš odraz. Lice mi je bilo rumeno, a grudi se nadimale u grudnjaku, teške i osjetljive. Gledanje kako me liže s toliko strasti, taj besprijekorno lijep muškarac u besprijekornom smokingu, kako me zadovoljava kao da mu život ovisi o tome, vjerojatno je bilo nešto najerotičnije što sam vidjela. Srce mi se nadimalo od tog prizora. Toplina me je preplavila šireći se poput šumskog požara sve dok nisam gorjela od ljubavi i uzbuđenja.

Oči su mi se zatvorile kad je počeo sisati moj klitoris. Tijelo mi je kliznulo prema predstojećem orgazmu.

— Nemoj stati, molim te...

— Nikada te neću napustiti. Previše si slatka. A sada... Ševa. — Jezikom je okružio oko mojega otvora i zaronio unutra, ševeći me plitkim zaranjanjem.

Uhvatila sam se za rub komode. Bilo mi je potrebno još samo nekoliko pokreta do orgazma i do klonuća nogu pa sam molila da imam snage kad dođe taj trenutak.

— Da, tako. Blake, o Bože, ja ću...

— Svrši za mene, dušo.

38

Njegove su riječi, izgovorene dubokim i promuklim glasom, vibrirale po mojoj pici i gurnule me preko ruba. Kratak niz vapaja prerastao je u krik kad me je poveo preko ruba. Nezaustavljivo sam drhtala, sumanuta od užitka koji mi je pružao. Čvrsto me je držao za kukove i zapravo me držao u zraku sve dok drhtanje nije prestalo. Pokušala sam se sabrati, boreći se da dođem do daha.

On je ustao i blago me gurnuo prema krevetu. Srušila sam se, nesvjesna i mlitava.

— To je bilo neočekivano — rekla sam bezbrižnim glasom, opijena blaženstvom.

— Pa, ne voliš raditi na umrežavanju pa će ti to možda pomoći da se opustiš.

Smijeh je izbio na površinu pa sam se nasmiješila, ushićena i zadovoljena. Blake je, oslonjen na lakat, ležao pokraj mene i zadovoljno se smiješio. Spustila sam pogled i na njegovim hlačama odmah prepoznala obris njegove erekcije. Taje situacija postala pomalo jednostrana. Njegov je osmijeh postao širi kad je zaustavio moju ruku, koja je krenula prema njemu.

Napućila sam donju usnu, razočarana njegovim odbijanjem. — Što je sada?

— To može pričekati.

— Zašto? Imamo vremena. — Barem sam tako mislila. U nedavnom orgazmičkom zamračenju potpuno sam izgubila pojam o prostoru i vremenu.

— Odgođeno zadovoljenje, draga. Večeras ću se silno dosađivati pa nakon ovoga mogu zamišljati kako zubima skidam te čarape s tebe i cijelu noć te ližem od glave do pete. Kad se vratimo kući, bit ću spreman raditi ti doista sramotne stvari.

Bradavice su mi se ukrutile i gotovo bolno strugale o saten mojega grudnjaka dok su mi se grudi nadimale sa svakim drhtavim udisajem. Katkad sam bila uvjerena da bi me samo riječima mogao dovesti do orgazma. Sviđalo mi se koliko je bio zločest i iskren u pogledu seksa. A, doimalo se da se miri s mojom otvorenošću za njegove perverzije. Samo sam se nadala da će me u to voditi malim koracima. Nisam ni znala gdje su mi granice sve dok ih Blake nije probio.

— Kakve sramotne stvari? - upitala sam, radoznalo i sa strepnjom.

— Imam neke ideje.

— Reci mi.

— Hmm, ne, previše uživam iznenađivati te. A osim toga, barem ćeš imati o čemu razmišljati. Iščekivati nepoznato.

— Nagovijesti mi.

Oči su mu zaiskrile i samozadovoljno se nasmiješio. — Ni slučajno. Hajdemo navući onu lijepu haljinu na tebe prije no što siđem s uma gledajući te u toj čipki.

Odmaknuo se, a ja sam ga povukla natrag, vukući ga za revere crnog smokinga sve dok nam se usne nisu srele. Još sam se oporavljala od orgazma i osjetila sam neobjašnjiv poriv okusiti se na njegovim usnama. On me je nježno poljubio, prelazeći prstima preko mojega obraza. Ponovno sam se izgubila, zaboravivši vrijeme i stvarnost sve dok se on nije blago odmaknuo.

— Dušo, ako me ne pustiš, ponovno ću te dovesti do orgazma. A tada nećemo otići odavde jer sam na rubu.

*** Gosti su u elegantnoj odjeći klizili po hodnicima muzeja. Blake i ja išli smo za njima u prostran, zatvoreni atrij.

Sam je prostor ostavljao bez daha jer su prozori visoki dvanaest metara, od poda do stropa, nudili pogled na izvorne kamene zidove zgrade, osvijetljene na noćnom nebu. Već sam prije bila na finim harvardskim događanjima, ali nikada na takvom.

Stala sam na balkonu koji je gledao na zabavu i promatrala.

— Prelijepo — promrmljao je Blake u moje uho.

— Ostavlja me bez daha. — Gledala sam, zadivljena poput djeteta.

On me je obujmio oko struka i čvrsto privinuo uza sebe. Okrenula sam se kako bih ga pogledala u oči.

Prodirale su kroz mene s olujnom intenzivnošću koju sam zavoljela, za kojom sam žudjela.

— Ne govorim o pogledu. — Prešao je palcem preko mojih usana i utisnuo čedan poljubac u njih.

39

Srce mi je poskočilo kad sam ga udahnula. Prizori i zvukovi oko nas na trenutak su prestali postojati dok sam uživala u umjetničkom djelu Blakeova lika.

Kroz moje se misli probio jedan glas. Netko je iz daljine dozivao moje ime. Daniel nam je prilazio na balkonu, ruku pod ruku s Margo. Daniel je izgledao elegantno u smokingu, a Margo je na sebi imala lepršavu smaragdnozelenu satensku haljinu koja je pristajala njezinoj sitnoj gradi i kestenjastoj kosi.

Oklijevala sam, ne znajući kako bih ga trebala pozdraviti u javnosti, sve dok mi Margo nije prišla i poljubila me u obraz.

— Erica, jako mi je drago da te vidim. Izgledaš lijepo.

— Hvala ti. I menije drago vidjeti te.

Muškarci su se rukovali, a Daniel me je pozdravio srdačnim osmijehom. Preko njegova lica prošla je emocija koju je brzo sakrio njegov usavršeni osmijeh, tada još širi.

— Prelijepo, Erica. Landon je sretnik.

Obrazi su mi porumenjeli od njegova komplimenta. —Je li haljina stara? — Margo je nježnim prstima s očitim odobravanjem prešla preko baršunastih cvjetova moje haljine.

— Hm, jest — odgovorila sam nervozno, brzo pogledavši Daniela, kojega je pogled izdao. U svojemu djevojačkom uzbuđenju zbog haljine zapravo nisam ni pomislila da će je Daniel primijetiti, a kamoli da će se sjetiti se njezina podrijetla. Ali, sudeći po bolnom pogledu u njegovim očima, sjetio se.

Daniel se nakašljao. - Pa, hajdemo se družiti s ljudima i vidjeti s kime te mogu upoznati.

— To bi bilo sjajno — brzo sam rekla, želeći što prije prekinuti taj neugodan trenutak koji smo samo Daniel i ja mogli potpuno shvatiti.

Margo se malo namrštila. — Ja mogu povesti Ericu u obilazak, dušo. Zašto vas dvojica ne odete po piće?

Bez riječi su se sporazumjeli o nečemu. Nisam uspjela shvatiti.

— U redu. Landon, dođi da te počastim viskijem. Možda te mogu nagovoriti na donaciju mojoj kampanji.

Blakeove su se usne malo podignule. — Ne bavim se politikom, ali ću ipak prihvatiti viski.

Daniel se glasno nasmijao i ležerno potapšao Blakea po ramenu. Margo me je svojom tankom rukom brzo uzela pod ruku i povela širokim stepenicama, medu ljude.

— Draga, kako si? — usporila je dovoljno da uzme dvije čaše šampanjca s poslužavnika u prolazu te mi pružila jednu od tih visokih, krhkih čaša.

— Dobro. A ti?

— Prilično dobro. Kampanja je stresna, dakako.

— Ne mogu ni zamisliti. Ali, prema Danielovim riječima, situacija obećava.

— Brojke se mijenjaju, kao i predviđanja. Zaostajemo, ali mi on govori da se sve može promijeniti u zadnji tren. — Slegnula je ramenima i uputila mi slabašan osmijeh.

— Još ima vremena. Uvjerena sam da za njega rade najbolji ljudi.

— To je istina, znam to. Samo sam zabrinuta. Na to mora usredotočiti svu svoju energiju kako bi uspio.

Gledala me je kao da mi želi reći još nešto. Čekala sam da nastavi.

— Često govori o tebi, Erica. Znam da želi uspostaviti odnos, učiniti nešto od tog novog događaja s tobom. Ali, ako ti je stalo do njega, dat ćeš mu malo prostora dok izbori ne završe. Mora pobijediti, a ako se nešto, ne daj Bože, dozna o vašemu odnosu... to bi moglo biti razorno. Shvaćaš li, draga?

Progutala sam posljednji gutljaj šampanjca nadajući se da ne vidi kako su me njezine riječi povrijedile.

Upravo zbog tog razloga mu se nisam javila od našega prošlog susreta. Nadala sam se da ona zna kako je on pozvao mene, a ne obrnuto. Nije bila zla, ali to nije ublažilo bolnost spoznaje o njezinim osjećajima vezanim uz moje potencijalno uplitanje u život njezina supruga.

— Dakako. Ja... držat ću se podalje. To ne bi trebalo biti previše teško s obzirom na to da nam se životi zapravo ne preklapaju.

Uzela me je za ruku, blago je stisnula i nasmiješila se. — Hvala ti.

Osjećajući da me njezine riječi guše, pogledala sam uokolo poželjevši da sam povezana dovoljno dobro da poznajem bilo koga ondje, sve dok odjednom nisam ugledala dva poznata lica.

— Margo, bi li me ispričala? Vidim prijateljicu.

40

Ona je kimnula. Krenula sam prema Risi, odjevenoj u dugu crnu haljinu s opasno dubokim izrezom na leđima.

— Erica, haj! Izgledaš divno.

— Hvala, i ti.

Ona mi je uzvratila osmijeh pa smo obje pogledale gospodina kojega sam prekinula svojim dolaskom.

— Erica, mislim da poznaješ Maxa.

— Dakako.

— Dobro izgledaš, Erica.

Max je polako odmjerio i nahereno se nasmiješio. Bila sam zaboravila koliko može biti naočit. Njegova plava kosa i preplanula koža bile su u kontrastu s blještavo bijelom košuljom. Zapravo, iznenadila sam se jer Risu nisam zatekla rastopljenu u lokvicu pod njegovim nogama, s obzirom na prijašnje očito i neskriveno odobravanje divnih muškaraca koji su krasili naš ured. Ako je još jednom zateknem kako očijuka s Jamesom za njegovim stolom, vjerojatno ću morati nešto reći. Zbog njega.

— I ti.

— Risa mi kaže da stranica dobro napreduje.

Pogledala sam Risu i sa zahvalnošću shvatila da nema pojma što se dogodilo među nama. Maxa nisam vidjela niti sam razgovarala s njim otkako je Blake upropastio naš dogovor nekoliko minuta prije no što smo ga potpisali. Bijesna i na rubu suza izletjela sam iz dvorane za sastanke u Angelcomu, nesposobna uistinu objasniti što se zapravo dogodilo. Naš je poslovni odnos tada prekinut jer Blake u pogledu ulaganja nije želio imati ništa s njim, i obrnuto.

— Za sada je sve dobro. Nadamo se rastu sada kad je Risa u našemu timu.

— Ne sumnjam. Ovdje uspostavlja odnose kao prava profesionalka.

Ona ga je u šali udarila po ruci i nasmijala se. — Pa, Max me je upoznavao s ljudima i stoga zapravo ne mogu preuzeti svu zaslugu.

Risa je isijavala mješavinu uzbuđenja i stidljivosti na koju je većina muškaraca vjerojatno nasjedala. Bila je lijepa i ostavljala je dojam dražesnosti. Ali, bila je sposobna dobiti ono što želi, a mene je zanimalo kako to izvodi. Osobito s nekim poput Maxa. Ako uspije obraditi toga moćnog plejboja, doista ću biti zadivljena.

Nas troje smo čavrljali sve dok se Maxova pozornost nije okrenula u drugom smjeru.

— MacLeod. Drago mi je da te vidim. Uživaš u zabavi? Max je pružio ruku kako bi se rukovao s drugim gostom u smokingu, čije su tamnosmeđe oči zablistale kad su ugledale moje.

— Radim na tome.

— Erica, ovo je...

— Kako si, Mark? — prekinula sam Maxovo predstavljanje i prisilila se izdržati njegov nepomičan pogled. U meni su se oglašavali alarmi, a srce mi je lupalo u grudima. Ali, nisam željela pokazati slabost.

— Sada sam mnogo bolje — promrmljao je.

Max se nasmiješio, odražavajući Markov pohotan pogled. Čvršće sam stegnula svoju torbicu i svim se silama potrudila ostaviti dojam pristojnosti i smirenosti, jasno svjesna da će prisutni opaziti moju reakciju na Markovu blizinu. Njih se dvojica, dakako, poznaju zbog poslova s Danielovom tvrtkom, ali je Max bio posljednja osoba koja je trebala doznati za moju mračnu prošlost s Markom.

Znala sam da bih ondje mogla vidjeti Marka i zaklela sam se sama sebi da ću ostati sabrana ako se to slučajno dogodi. Ako će Daniel biti u mojemu životu, i Mark će se pojavljivati u bilo kojem trenutku. Nisam mogla imati napadaj panike svaki put kad se to dogodi.

Mark više nije bio duh, postao je stvaran. Previše stvaran. Opipljivo biće s imenom, prošlošću, ranjivostima i slabostima stvarnim kao i moje. Pokušala sam se sjetiti svega toga dok me je on besramno gutao pogledom.

— Jesi li za ples?

Prikrila sam svoje gađenje tom prijedlogu. Max i Risa su nas gledali s očekivanjem.

— Možda poslije. Potrebno mi je drugo piće. — Nagnula sam svoju praznu čašu. Bilo bi mi potrebno mnogo više od jedne čaše da bih tu ponudu uzela u obzir.

— Ja ću ti ga donijeti. Idi plesati. — Max je namignuo i uzeo mi čašu.

41

Max mi nikada do tada nije dao razlog da ga mrzim. Čak i uz Blakeova upozorenja često sam se pitala jesu li njegove namjere doista toliko zle kako ih je on prikazivao. A tada sam ga mrzila zbog razloga koje on nikada neće shvatiti.

Mark me je čvrsto uhvatio za ruku i povukao me na plesni podij. Mehanički sam krenula za njim, prebrzo uvučena u tu situaciju da bih se dosjetila izlaza. On je usporio i povukao me bliže sebi. Kad su se naša tijela iznenada dodirnula, preplavio me je val mučnine. Zgrčila sam se, uvjerena da mi povraćanje na plesnom podiju ne bi pomoglo postići ono što sam profesionalno željela postići te večeri.

— Opusti se—zapjevušio je, približivši mi se toliko da su mu usta bila na mojemu uhu, a dah vreo i vlažan na mojoj koži.

Sva mjesta na kojima su se naša tijela dodirivala slala su valove šoka i boli kroz mene. Godine gađenja prema tom čovjeku i sjećanja koja mi je ostavio bili su programirani u mojemu mozgu, upućujući moje tijelo na borbu. Stisnula sam čeljust i duboko udahnula kroz stisnute zube, ne zato što je on to želio, nego zato što sam odlučila preživjeti to tako da ne siđem s uma.

— Zašto to radiš? — Glas mi je bio nesiguran. Poželjela sam da zvučim snažnije no što sam se osjećala.

— Ne mogu se suzdržati. Mislim da si mi nedostajala. Jako mi je drago da sam rekao Danielu neka te pozove. Predosjećao sam da ćeš doći ako te on pozove.

— Što želiš od mene? Ostavi me na miru, molim te.

— Mislim da znaš.

Njegova su usta okrznula moj vrat, a moje se tijelo ukočilo u panici. Oči su mi se zamaglile od suza koje su mi zaprijetile. Parovi oko nas su se smiješili i plesali, ali nigdje nisam vidjela Blakea. Max i Risa stajali su pokraj plesnog podija i čavrljali. Nisu mi bili od pomoći.

Ovdje ti ne može nauditi. Glas logike bio je tih pa su ga lako nadjačale glasne i uznemirujuće misli koje su se vrtložile mojim umom.

Jednom me je već ščepao unatoč prijateljima i gomili ljudi. S njim sam morala računati na sve.

— Znaš, još se sjećam svega što se dogodilo te večeri.

Jedina dobrobit tolike blizine bila je to što mu nisam vidjela lice. Njegovo lice, onaj užasan, podrugljiv osmijeh trajno utisnut u moje pamćenje. Zatvorila sam oči pokušavajući zaboraviti, ali sam se sjetila svega.

— Je li ti to bilo prvi put? Zacijelo jest. Bila si jako uska. Jako uplašena.

Suspregnula sam poriv na povraćanje i pokušala se udaljiti kad ine je uhvatio za zapešće čvrsto kao kliještima, te me drugom rukom stisnuo još bliže.

— Volim dobru svađu, ali nemojmo praviti scenu na tatinoj zabavi, može?

— Pusti me. Molim te — zamolila sam. Počela sam nezadrživo drhtati. Bio on duh ili čovjek, morala sam pobjeći.

Glazbenici su usporili i završili pjesmu.

Kad sam pomislila da ću vrisnuti, Mark me je napokon pustio.

— Do sljedećeg puta, Erica. — Samozadovoljno se nasmiješio. Udaljila sam se, tek malo opuštenija zbog toga. Pokušala sam se orijentirati na plesnom podiju. Gdje je Blake? Morala sam otići odande. Glazba je ponovno počela, a ljudi su se počeli kretati oko nas, razgovarati i smijati se. Sve sam to doživljavala kao kaos.

— Je li sve u redu? - Daniel mi je prišao odostraga, a s njim je došla i Margo. Činjenica da je Daniel bio povezan s Markom, tom užasnom osobom koja me je zamalo zauvijek uništila, bila mi je nepodnošljiva. Okrenula sam se ne odgovorivši i otišla s plesnog podija, pobjegavši niz hodnik koji je vodio u otvoreno dvorište.

Dvorište je bilo obasjano malim blagdanskim lampicama omotanim oko stabala uz stazu. Čim sam izašla, duboko sam udahnula noćni zrak. Vrtjelo mi se, prsti su me peckali i iz iskustva sam znala da sam na rubu hiperventiliranja. Hladan zrak preplavio mi je kožu, tada prekrivenu tankim slojem znoja, preostalim nakon proteklih nekoliko minuta čiste panike.

— Erica.

Daniel je požurio prema meni, zabrinuto me gledajući. —Jesi li dobro?

— Nisam. — Odmahnula sam glavom, a tada sam se sjetila da ne bih trebala tako reagirati. Razum mi se polako vraćao u Markovoj odsutnosti. — Da, dobro sam. Oprosti. Samo mi je bilo potrebno malo zraka.

42

— Dođi ovamo. — Blago me obgrlio oko ramena i odveo u pust kutak dvorišta. Sjeli smo na klupu od kovanog željeza. Moje je tijelo bilo teško, tromo. Na okupu me je držala haljina koja je upravo bila pritisnuta nedolično blizu muškarcu koji me je silovao.

Spustila sam glavu u ruke. Mrzila sam Marka. Istinski i sa svakom stanicom svojega bića. Godine svojega života provela sam strahujući od njega. Nikada nisam znala kada ili kako bi mi se mogao vratiti u život. A sada kad je došao, strah je uzmaknuo pred moćnim bijesom. Prije sam za to silovanje mogla kriviti samo sebe.

Bila sam previše pijana, previše naivna. Svaki scenarij podsjećao me je na događaje te večeri i razmišljala sam kako sam sve to mogla zaustaviti. Tim danima je došao kraj. Mark je bio zao kako sam ga i zamišljala, a moj gnjev i sva bol koju sam osjećala nakon te večeri, zbog te večeri, pripadali su njemu.

Daniel mi je nježno zataknuo pramen kose za uho. — Je li ti Mark što rekao?

Njegov me je glas vratio u sadašnji trenutak, a kad sam podignula glavu, vidjela sam da se mršti, očito zabrinut. Zatvorila sam oči i pritisnula prste na sljepoočnice. Suze su mi zaprijetila pa sam suspregnula jecaj.

Nešto na Danielu, u načinu na koji me je gledao, u meni je probudilo želju za više no što sam ikada očekivala od oca kojega nisam imala.

— Erica. — Glas mu je postao oštriji.

— Poznajem Marka — izlanula sam i odmah zažalila zbog toga.

— Ne razumijem.

Teško sam progutala, nastojeći sakriti emocije koje su navirale dok sam tražila prave riječi. Nisam razmislila o tome. Sve se dogodilo vrlo brzo.

— S koledža. Već smo se sreli. Ja... ne znam. - Pogledala sam ga u oči želeći da nekako jednostavno zna, da jednostavno shvati i da mu ne moram reći. Njegovo se lice doimalo blijedim i stoičkim, ne otkrivajući mi što misli o meni.

Poželjela sam da me bršljan na zidovima dvorišta proguta i vrati me u moju sobu, daleko od tih ljudi, od svih koji nikada ne bi mogli shvatiti što sam prošla. A tada sam začula Blakeov glas, poput svjetla u tami.

Požurio je pridružiti nam se ondje gdje smo sjedili.

— Erica. Posvuda te tražim.

Osjećajući se slabom, bez riječi sam kimnula, ustala i stala pokraj njega. Daniel je ustao sa mnom, pridržavajući me za lakat.

— Blake, mislim da Erici nije dobro. Trebao bije odvesti kući. Blake se namrštio i pogledao između nas.

— Svakako.

Daniel je odmah otišao i nestao među ljudima.

— Dušo, jesi li dobro?

— Da — šapnula sam. — Odvedi me kući.

43

ŠESTO POGLAVLJE

Glazba je bila glasna, odzvanjala je kroz zidove kuće. Buka je čak i vani bila zaglušujuća. Nisam mogla disati, nisam mogla misliti. Udovi su mi se pomicali presporo, a um mi je bio zamagljen od alkohola. Izašli smo van.

Nisam shvaćala zašto me je bacio na travu u mračnoj sjeni dvorišta. Nisam uspjela smognuti snage da se oslobodim težine njegova tijela kad me je prikliještio. I uskoro je parao kroz mene poput noža te pritom škrgutao zubima.

Otvorila sam usta kako bih vrisnula, ali ništa nije izašlo, nisam imala glasa. Drhtala sam, borila se, slijepa i nijema kad je on izgovorio moje ime.

Poznavao me je. Znao je moje ime.

— Erica!

Blakeov glas probio se u noćnu moru. Oči su mi se naglo otvorile.

— Sanjala si.

Njegovi su dlanovi kliznuli niz moje ruke. Svaki dodir me je bolio.

— Ne. — Odmaknula sam se trudeći se uspostaviti uporište u stvarnosti. — Molim te, nemoj. Nemoj me dodirivati, ne mogu...

Odmaknula sam se i zamalo pala s kreveta u nastojanju da umaknem izvan njegova dosega. Posrćući sam otišla u kupaonicu i uhvatila se za umivaonik. Osoba koju sam vidjela u ogledalu bila mi je poznata, bila je to osoba koju dugo nisam vidjela. Oči su mi bile umorne i zamračene, a koža rumena od noćne more. Pljusnula sam si vodu po licu i hladnoća me je odmah ohladila te me vratila u sadašnji trenutak.

Polako sam se počela prisjećati događaja prošle večeri. Načinila sam puni krug. Nakon što sam se uvjerila da sam sposobna izaći na kraj s Markovim povratkom u moj život, ponovno sam bila na početku. Gledat ću preko ramena, čekati ga iza svakog ugla. Ali, sada su izgledi da me pronađe bih mnogo veći. Pobjegao mi je jecaj i pala sam na koljena, na hladan i tvrd pod.

— Blake je ušao i kleknuo nekoliko koraka dalje.

— Ja sam to učinila, Blake. Sama sam ga dovela natrag. Sama sam kriva za sve to.

— Koga, dušo?

— Marka. — Glas mi je bio šapat, prigušen jecajima koji su uslijedili. Obujmila sam se rukama pokušavajući se zaštititi od boli. Bože, bolje bila jaka, strujala je mojim žilama sa svakim otkucajem mojega srca. Želudac mi se grčio od tog sjećanja na tjelesno i emocionalno mučenje koje mi je taj čovjek donio. Nakon svih ovih godina bila sam zaboravila što mi može učiniti. Pokušala sam doći do daha i odvažila se pogledati Blakea, plašeći jer sam bila u toliko kaotičnom stanju.

On se lecnuo, a lice mu je bilo napeto od zabrinutosti i suzdržavanja. Ruke su mu pale na koljena i tjeskobno je stiskao šake. — Reci mi što da učinim.

Utonuli smo u tišinu dok sam razmišljala o tom pitanju. Ionako sam se jedva držala da se ne raspadnem.

— Želiš li da odem?

— Ne — požurila sam. — Molim te, nemoj otići. Ja... ne želim biti sama.

Suspregnula sam sljedeći val suza koji mi je zaprijetio na pomisao da on nije sa mnom. Poželjela sam posegnuti za njim, podsjetiti ga koliko mi je potreban, ali sam bila čvrsto učahurena u sebi, u tom stanju svijesti nespremna i nesposobna pustiti bilo koga blizu. No, pomisao da sve to prolazim sama bila mi je nepodnošljiva.

— Tada ne idem nikamo. - Pomaknuo se i naslonio na zid kupaonice te se pozorno zagledao u mene.

Zvuk njegova glasa me je preplavio pa sam se malo opustila. Duboko sam udahnula i obrisala odbjegle suze.

— Pričaj mi - rekla sam.

— O čemu?

44

— O bilo čemu. Reci mi nešto... sretno. Želim ti čuti glas. Njegovo se lice opustilo, a pogled mu je omekšao.

— Naša je priča najsretnija koju znam. Nikada nisam mislio da ću upoznati nekoga poput tebe. Lijepa si, pametna. I jaka. Bože, doista si jaka. To me katkad zapanji.

Suze su ponovno potekle kao da se moje tijelo čistilo od svih nakupljenih emocija. Jako sam voljela Blakea. Uopće nije mogao shvatiti koliko. Pod teretom svega toga nisam se osjećala nimalo jakom, ali spoznaja da je on vidio snagu u meni davala mi je tračak nade da bih nekako mogla preživjeti sve.

— Ubijaš me. Erica, kad te ovako vidim, to me uništava. Reci mi što da učinim. Kako to mogu popraviti?

Slabašno sam se nasmijala. — Blake, ne možeš me popraviti. Ali, hvala ti jer to želiš.

Još sam jednom udahnula, odlučna ustati s poda. Ustala sam i užasnula se zbog prizora koji sam ugledala u ogledalu. Oči su mi bile otečene i crvene. Izgledala sam očajno kao što sam se i osjećala. Ponovno sam lice poprskala vodom i obrisala ga prije no što sam se vratila u spavaću sobu.

Teško sam klonula na krevet i sklupčala se s pokrivačem koji mi te tople noći nije bio potreban. Bila mi je potrebna utjeha omotanosti jer sam znala da u tom trenutku ne bih podnijela Blakeove ruke na sebi. Moje je srce to željelo, ali je bilo previše bolno, previše je strahovalo od bilo čijeg dodira. On je došao za mnom pa smo se okrenuli jedno prema drugome, najdalje što smo ikada bili u krevetu.

— Žao mi je — šapnula sam.

— Nema ti zbog čega biti žao.

— Ti se ne bi trebao baviti ovime.

— Ni ti, ali eto nas. A ja ne idem nikamo dok mi ne kažeš da odem.

Pružila sam ruku kako bih pronašla njegovu. Tako smo zaspali, držeći se za ruke, a taj jednostavan dodir bio je dovoljan da me podsjeti da još imamo jedno drugo.

*** Probudila sam se u praznom krevetu i osjetila miris doručka koji je pristizao u sobu. Moj je osmijeh izblijedio kad sam ustala. U glavi mi je pulsiralo kao da sam noć provela opijajući se, a ne plačući.

Navukla sam udobne hlače trenirke i pridružila se Blakeu u kuhinji. On se okrenuo od štednjaka, gdje je pripremao kajganu.

— Kako si?

— Bolje. — Sjela sam na jedan od stolaca za kuhinjskim otokom. On mi je natočio šalicu kave te dodao mnogo šećera i vrhnja, baš kako volim. Zahvalila sam mu i otpila gutljaj, osjećajući se nešto spremnijom započeti dan.

On nam je pripremio dva tanjura te jeo sa svojega stojeći na drugom kraju otoka. Održavao je udaljenost koja mi je sinoć bila potrebna.

— Želiš li razgovarati o onome što se dogodilo? — tiho je upitao. Sinoć sam bila toliko zaokupljena svojim užasom da on nije ni doznao što ga je izazvalo. Nisam mu željela reći kako se ne bi zabrinuo, ali je on izdržao tu noć sa mnom. Bio je uz mene kao nitko do tada. Zaslužio je odgovore onoliko koliko mu ih ja nisam željela dati.

Naslonila sam se i pogledala van, u vedro jutarnje nebo. Sunce je već dopiralo u stan kroz velike erkere dnevne sobe.

— Sinoć sam srela Marka. — Pogledala sam ga.

Mišići na njegovu licu su se zgrčili i držanje mu se promijenilo, kao da je Mark ondje pa se on sprema za borbu.

— Što je rekao?

Progutala sam tražeći prave riječi. Mark je bio neodređen, ali su njegove namjere bile jasne dok me je držao na plesnom podiju. Tada sam to shvatila. — Dao mi je naslutiti da me... još želi.

Blake je ispustio vilicu na tanjur. — Zašto mi to nisi prije rekla? Nisam znao.

— Nisam te željela uzrujati. Znam kakav si. Zabrinut ćeš se, reagirati pretjerano.

45

— Dakako da ću se zabrinuti. Isuse. Erica. Moram to znati. — Duboko je udahnuo i prošao rukom kroz kosu. — Angažirat ću ti tjelohranitelje, od danas.

— Ne, Blake. Ozbiljno, to sam i mislila. Pretjeruješ.

— Kad netko prijeti silovati moju djevojku, reagirat ću. Ti to možeš nazvati kako god želiš, ali nipošto neću dopustiti da ti se približi.

— Angažiranje tjelohranitelja koji će me danonoćno čuvati jest pretjerano. Neću do kraja života živjeti pod sjenom njegove prijetnje. Ne mogu tako živjeti. Već jesam tako živjela i više ne mogu.

— Što je bilo sinoć? Nikada te nisam vidio takvu. Bila si potpuno neutješna. — Njegove su se ruke stisnule u šake na plohi otoka. — Nisam te smio ni dodirnuti.

— Inače nije toliko loše. — Prošli su mjeseci otkako sam imala tu noćnu moru. Blizak susret s Markom ponovno je oživio to sjećanje, otvorio ranu. Zadrhtala sam od te pomisli, poigravajući se hranom na svojemu tanjuru. Moj je apetit nestao, zamijenjen čvorom u mojemu želucu, nastalim uslijed Blakeovih istinitih riječi.

Morat ću shvatiti strah koji je Mark stvorio u meni, ali još nisam ustanovila kako ću to učiniti. No, bila sam prilično sigurna da angažiranje danonoćnog tjelohranitelja nije rješenje.

— Ako to učinimo, on je pobijedio. Možeš li barem pokušati shvatiti to?

— Mislim da on pobjeđuje ako pronađe način da ponovno bude nasamo s tobom. Reci mi da te to ne zabrinjava.

Lecnula sam se od te pomisli. — Prije sam bila laka meta. Kriste, bila sam gotovo bez svijesti. Sada me samo pokušava zastrašiti i uvjerena sam da se naslađuje time. Uz tebe i Daniela zapravo ne vidim kako bi me mogao napasti. — Sve su to bile racionalne, razumne misli, ali sam im jedva vjerovala.

— Pa, pobrinut ću se da to ne učini.

Njegova se čeljust stisnula i izbočila. Na licu mu se jasno vidjela odlučnost. Taj pogled nisam vidjela otkako je upropastio moj poslovni dogovor s Maxom.

— Što imaš na umu?

— Erica, danas bi trebala ostati kod kuće. Noć je bila naporna. Potreban ti je odmor. — Usta su mu bila čvrsto stisnuta. Čekala sam da me pogleda, ali je on brzo pospremio kuhinju.

— Prestani mijenjati temu.

— Ne mijenjam. Izgledaš kao da si bila do pakla i natrag. Trebala bi uzeti slobodan dan.

— Hvala — promrmljala sam, odgurujući se od otoka.

Otišla sam u svoju sobu i čula kako me zove prije no što sam zatvorila vrata za sobom. Željela sam razriješiti udaljenost koja se sinoć pojavila među nama, ali sam bila previše umorna i emocionalno iscrpljena da bih se svađala s njim.

Kad sam se istuširala i odjenula, Blakea više nije bilo. Obuzela me je nelagoda dok sam uzimala svoje stvari za posao. On to neće pustiti. Kad nešto odluči, ništa ga ne može potaknuti da se predomisli. U pogledu moje sigurnosti nije namjeravao ništa prepustiti slučaju.

Proklela sam samu sebe jer sam se sinoć raspala, ali mi se pomisao da bih to morala sama prolaziti, kao mnogo puta do tada, doimala mnogo gorom. Bila sam navikla biti ranjiva uz Blakea, pokazivati mu svoje ožiljke, svoju prošlost. Kad sam to činila, on me nije osuđivao i bolje zbog toga na određeni način imala manju moć nada mnom.

Uzela sam svoje ključeve i torbu te krenula prema vratima kad je Sid ušao. Izgledao je loše kao vjerojatno i ja, blijed unatoč tamnoj koži, s tamnim krugovima oko očiju.

— Sada stižeš?

— Da. Protrljao je vrat i spustio torbu na pod. — Cijelu noć sam sprječavao rušenje stranice. Jako zabavno.

— Je li sve u redu?

— Za sada jest. Chris je preuzeo kako bih se ja odmorio.

— Žao mi je, Sid. Pobrinut ću se za to. Kunem se.

On je slegnuo ramenima, izgledajući previše iscrpljeno da bi obratio pozornost na moje riječi i odvukao se natrag u svoju sobu.

46

*** Otišla sam ravno prema svojemu uredu, ne zamarajući se pozdravljanjem. Risa nije shvatila poruku pa je provirila oko pregrade, vedrih očiju i savršeno dotjerana kao i uvijek. U tom trenutku nisam imala energije za bavljenje bilo čijim problemima ili pitanjima, ali je ona sjela na stolac nasuprot mojemu stolu prije no što sam stigla zamoliti je da malo pričeka.

— Imam važnu vijest. — Smiješila se, a crna kosa do ramena uokvirivala joj je lice.

Podignula sam obrve, već uzrujana. Tog je jutra samo nešto uistinu veliko moglo promijeniti moje raspoloženje.

— Što je?

— Dogovorila sam sastanak s direktorom marketinga u Bryantu u vezi potencijalnog sponzoriranog računa kod nas.

Bryant je bio jedan od najvećih maloprodajnih lanaca odjeće na Sjeveroistoku. Sastanak s njima doista je bio dovoljno važan da mi privuče pozornost.

Odmahnula sam glavom, ne znajući jesam li je dobro shvatila.

Kako se to dogodilo?

— Max. On je veza. Rekla sam mu s kime se želimo povezati, a on je ponudio da to učini. Jutros sam kontaktirala ljude u Bryantu i dogovorili smo sastanak za sutra ujutro.

— Ajme, to je brzo.

— Znam, ali sam zaključila da bismo trebah uzeti što god nude. Što prije, to bolje, zar ne?

— Svakako. Pošalji mi pojedinosti. Zajedno ćemo otići na taj sastanak.

— Želiš li da razmotrimo neke mogućnosti koje možemo ponuditi, pa da sastavim izlaganje?

Sabrala sam se i polako izdahnula. Moja misija za to jutro pala je u drugi plan. — Svakako. Što imaš?

47

SEDMO POGLAVLJE

Risa i ja do podneva smo završile izlaganje, pa sam se mogla vratiti svojemu izvornom planu za taj dan. U vrijeme ručka sišla sam u Mochu uzeti dozu kofeina. Pronašla sam stol i izvadila prijenosno računalo želeći iskoristiti tu kratku promjenu okruženja.

— Hej. Smijem li ti se pridružiti?

Podignula sam glavu i ugledala Jamesa kako privlači stolac s druge strane stola. Izgledao je svježe u crnoj košulji zasukanih rukava i tamnoplavim trapericama, a njegova valovita crna kosa bila je savršeno razbarušena. Nije ni čudo da je Risa bila opčinjena njime. Nedvojbeno je bio naočit, tip zločestog dečka. Bio je dobro građen, imao je ubojit osmijeh i svijetloplave oči nalik laserskim zrakama, kojima me je svaki put fiksirao. Zbog nečega u njegovim očima osjećala sam se kao da se poznajemo dulje no što smo se zapravo poznavali.

— Svakako.

— Izgledaš kao da imaš misiju. Tiho sam se nasmijala. — Zapravo imam misiju.

— Mogu li ti pomoći? Na trenutak sam razmišljala o njegovoj ponudi. Što sam mogla izgubiti ako prihvatim malo pomoći? Počela sam mu govoriti o svojemu planu.

— Poznato ti je da hakerska skupina M89 napada našu stranicu, zar ne?

On se nasmiješio. Prošli tjedan bio je u rovovima sa Sidom i Chrisom pa je njihovu povijest vjerojatno poznavao bolje od mene.

— U redu. Dakle, ta skupina nije izvorna M89, ali zacijelo postoji veza između nekoga iz izvorne skupine i onoga tko je sada vodi. Prije deset godina svi su bili u Bostonu pa mislim da ne bi trebalo biti preteško ustanoviti gdje su svi u ovom trenutku i ustanoviti kamo će nas to dovesti. — Izostavila sam informaciju o Cooperu. Nisam željela nimalo rasvijetliti Blakeovu povezanost s tom skupinom i s Cooperovim samoubojstvom.

— Sama ćeš krenuti na njih?

Sjetila sam se Sidova poraženog izgleda tog jutra. — Imam li izbora?

— Što ako to samo pogorša situaciju?

— Teško mi je zamisliti scenarij u kojemu bi šteta bila veća no što već jest.

On je napućio usne i kimnuo. — Slažem se. Što mogu učiniti?

Otkrila sam mu imena svih članova izvorne M89 skupine koje sam morala istražiti. Podijelili smo imena, a kad smo se vratili ti ured, dali smo se na posao traženja svega što smo mogli pronaći o njima.

Na moje iznenađenje, pronašla sam profesionalnu povijest svih na svojemu popisu. Doimalo se da svi imaju karijeru, iako su mnogi živjeli na zapadnoj obali i radili za tehnološke tvrtke u Silicijskoj dolini. Pažljivo sam promatrala njihove fotografije kao da bi mi njihova lica nekako mogla reći nešto što već nisam znala.

Koji je od njih Blakea mrzio dovoljno da nas tako sabotira?

Skočila sam kad mi je zazvonio telefon.

— Blake, haj — rekla sam.

— Kako je?

— Pogledala sam imena zapisana u svojoj bilježnici i u mislima sr vratila ondje gdje smo tog jutra stali. — Dobro.

— Slušaj. Moram otići u San Francisco obaviti neki posao. Letim večeras, noćnim letom.

Koliko sam god bila uzrujana tog jutra, bol kajanja prostrujala je kroz mene. Pokušala sam trljanjem skinuti mrštenje sa svojega čela.

— To je iznenada.

— Nešto je iskrsnulo. Znam da trenutak nije najbolji. Sada te doista ne želim ostaviti, Erica.

48

Uzdahnula sam. — Preživjet ću.

— Uvjeren sam u to. Jesi li već upoznala Claya?

— Koga? — ponovno sam se namrštila.

— Izgleda da nisi. Njega je teško previdjeti.

— Tko je, dovraga, Clay?

— Angažirao sam ga da te vozi od posla do kuće. Bit će pred tvojim uredom kad večeras budeš morala otići.

— Sranje, Blake. Razgovarah smo o tome. —Jesmo i to mora tako biti, barem dok se ne vratim. Kava za ručak dala mi je upravo dovoljno energije da se razbjesnim.

— Sretan put, Blake. - Prekinula sam razgovor i isključila telefon. U tom se trenutku nisam mogla baviti njegovim sranjem s kontrolom.

Tada je došao James i stao kad me je vidio. —Jesi li dobro?

Uspravila sam se i pokušala izbaciti Blakea iz svojih misli. — Dobro sam. Što je?

— Što si do sada otkrila? — Sjeo je i govorio tihim glasom. Istraživanje hakerske skupine koja nam je bila vrlo poznata nije bilo velika tajna, ali nisam željela da dugi doznaju da sam se upustila u uzaludnu potragu za njima. Srećom, doimalo se da je on to već shvatio.

— Nekoliko zavidnih profila na Linkedlnu. Doima se da su svi krenuli dalje i da su uspješni. Ugledni građani, koliko vidim. A ti?

— I ja isto, ali dvoje ljudi nedostaje na tvojemu popisu. Oklijevala sam, čekajući da nastavi.

— Pretpostavljam da znaš da je Landon bio upleten u to. Kimnula sam bez riječi.

— U redu, a s njima je bio i Brian Cooper.

— On je mrtav — hladno sam rekla, otkrivajući da sam to već znala, ali mu nisam rekla.

On je na trenutak oklijevao, nedvojbeno poimajući tu činjenicu. - U redu. Pa, za sobom je ostavio majku i brata Trevora. —Jesi li doznao nešto o njima?

— Njegova majka živi otprilike dvadeset minuta odavde.

— Sumnjam da predvodi hakersku skupinu. Što je s njegovim bratom?

— O bratu ne uspijevam pronaći ništa.

— Kako to pomaže? — Zažalila sam zbog načina na koji je to izašlo iz mojih usta. Bila sam umorna i razdražljiva, ali se nisam morala iskaljivati na Jamesu, koji je samo pokušavao pomoći.

— Ne misliš li da je malo čudno to što svaka druga osoba na tom popisu ima sjajan životopis, a dvadesetpetogodišnji mlađi brat njihova bivšeg partnera u zločinu nema baš nikakvih profesionalnih veza, nema ga nigdje na internetu, nikakvih profila, ništa?

— Možda je usvojio bratovu tešku pouku i odlučio ne tratiti vrijeme na internetu, kao mi drugi.

Nagnuo je glavu, izgledajući neuvjereno kao što sam seja osjećala.

— U redu. Nemam pojma gdje je ni što je naumio. — Škljocala sam kemijskom olovkom razmišljajući o svojemu sljedećem potezu. Dio mene bio je zabrinut zbog puta kojim sam krenula, ali situacija nije mogla biti gora no što je već bila. Stoga bih mogla otići do kraja. — Daj mi majčinu adresu.

— Ideš k njoj?

— To mi je plan.

— Idem s tobom. Moglo bi biti potpuno bezazleno, ali ne bi trebala ići sama.

Iznenadio me je zaštitnički ton njegova glasa. Pitala sam se imam li na čelu istetoviranu damu u nevolji, ali zapravo nisam bila previše oduševljena pomišlju da se sama odvažim na to.

— U redu je. Mogu i sama.

Ni njemu se moj plan da to sama učinim nije osobito sviđao, ali sam mu ubilježila bodove za brižnost.

No, nisam ga željela još više uplesti u taj kaos, osobito ako bi to značilo otkriti Blakeovu povezanost s Cooperovom smrću.

— Ne brini, James. Neću biti sama.

49

*** Izašla sam na ulicu i suočila se s golemim čovjekom koji je stajao pokraj crnog Escaladea parkiranog uz rubnjak.

— Gospođice Hathaway.

Zakoračio je prema meni, a ja sam se oduprla porivu da učinim obrambeni korak unatrag. Njegova me je veličina zapanjila. Taj je čovjek angažiran da me čuva.

— Haj, Clay. — Kad sam mu pružila ruku, njegova je progutala moju. Bio je mnogo viši od metar i osamdeset, a njegova crna majica napinjala se preko golemih, mišićavih ruku. Izgledao je kao pravi tjelohranitelj, izuzev blagih, svijetlosivih očiju koje su bile u kontrastu s njegovom tamnom kožom.

— Gospodin Landon me je uputio pratiti vas kamo god pođete.

Suspregnula sam poriv da svoju ljutnju na Blakea iskalim na njemu. Iako zapravo nisam ni mogla. — Savršeno. Moram otići u Revere.

On je kimnuo i otvorio mi stražnja vrata. Ušla sam i dala mu adresu nadajući se, iako je to bilo malo vjerojatno, da Clay nije dobio uputu obavješćivati Blakea o tome gdje se nalazim.

Malo poslije Clay je parkirao pred velikom kućom izgrađenom u kolonijalnom stilu, u dojmljivom, novom naselju. No, za razliku od dobro održavanih susjednih kuća, onaj tko je živio u toj kući, održavanju dojma nije posvećivao mnogo vremena. Trava je bila visoka, a korov je bujao kroz pukotine na stazi do kuće.

U dvorištu nije bilo cvijeća, a zastava, koja je visjela s kuće, bila je sramotno poderana.

— Gospođice Hathaway, želite li da uđem s vama? — Dubina Clayeva glasa me je prenula.

— Ne, mislim da to ne bi bilo dobro. Čekaj me ovdje. Ne bih se trebala predugo zadržati.

Prišla sam vratima i pripremila se za neugodan posjet majci braće Cooper. Pozvonila sam i strpljivo čekala. Nakon što sam ponovno zazvonila i nitko nije otvorio, glasno sam pokucala za slučaj da zvono ne radi.

Vrata su se napokon otvorila i preda mnom se našao mladić kojemu je duga crna kosa padala preko očiju.

Bio je sablasno blijed i ne mnogo viši od mene. Ostala sam bez daha, ali sam zadržala pribranost.

— Je li gospođa Cooper kod kuće?

— Što želite?

— To je privatno. Imate li što protiv da uđem?

On me je oprezno gledao, a tada se napokon maknuo s vrata i omogućio mi ući. Pošla sam za njim i ušla u mračnu dnevnu sobu. Sve zavjese bile su navučene. Sobu je osvjetljivalo samo uporno sunce koje je prodiralo oko rubova kapaka. Ako se izume opći nered, kuća se doimala novom.

Mladić se napola okrenuo prema hodniku na kraju sobe, a tada stao i zagledao se u mene.

— Kako ste rekli da vam je ime?

— Nisam rekla. — Adrenalin je prostrujao kroz mene i dao mi hrabrosti da ponovno progovorim. — Ti si zacijelo Trevor.

Njegove su se oči stisnule. — Tko si ti?

— Erica Hathaway. Znaš, ona čiju tvrtku pokušavaš uništiti? — Nisam imala dokaz da je on imao takvu namjeru, ali je bio moj najbolji trag, a ako je bio upleten, pristojno ispitivanje me vjerojatno neće daleko odvesti.—Ah, mislim da te ja zapravo ne zanimam.

— Izlazi. — Načinio je grimasu i krenuo prema meni. Nisam se dala smesti. U najgorem slučaju, bila sam prilično uvjerena da mogu sama izaći nakraj s njim. A osim toga, imala sam Claya. Podignula sam ruku kako bih ga zaustavila.

— Polako. Moramo razgovarati. On je stao preda mnom.

— Pozvat ću policiju — rekao je škrgućući zubima. Nasmijala sam se jer mi je njegova prijetnja doista bila smiješna.

— Samo naprijed. Uvjerena sam da će im sadržaj tvojega računala biti vrlo zanimljiv. Nije ni trepnuo.

— Već tjednima teroriziraš moju stranicu, ali nisi postavio nikakav zahtjev.

— Koju stranicu?

Namrštila sam se na to pitanje. — Clozpin.

50

Kut njegovih usana podignuo se u samozadovoljnom osmijehu koji je potvrdio moje sumnje. Govno.

Nisam imala namjeru suočiti se s osobom koja je hakirala našu stranicu, ali sada kad sam to učinila, preplavio me je gnjev.

— Što, dovraga, želiš? — viknula sam, nesposobna suzdržati se. Doista nisam bila pregovaračka.

Njegov je osmijeh nestao, zamijenjen bolnom ozbiljnošću.

— Reci Landonu da želim svojega brata natrag.

Umirila sam se, ne znajući što da učinim. To nisam očekivala. Mislila sam da ću od Brianove tugujuće majke zatražiti informacije o Trevoru. Dalje od toga nisam mislila.

— Moraš se pomiriti s onime što se dogodilo — rekla sam nešto obuzdanijim tonom.

— Moraš otići.

U redu. Možda bih mu se mogla obratiti na osobnoj razini, ali ono što je on činio bilo je očito protuzakonito.

— Mogu pokrenuti istragu. Sve što radiš bit će razotkriveno. — Oklijevala sam, razmišljajući što da kažem.—Ako odmah ne prestaneš s ovime, završit ćeš kao i tvoj brat.

On se podrugljivo nasmiješio i načinio korak prema meni, unijevši mi se u lice toliko da je bio udaljen samo nekoliko centimetara, kad ga je nečiji glas pozvao iz stražnjeg dijela kuće. On je poskočio poput uplašene životinje i pogledao u smjeru glasa.

— Van. Ukopala sam se. — Ne idem nikamo dok ovo ne riješimo. On je zakolutao očima i odjurio začuvši tresak u hodniku. — Mama. Jesi li dobro?

— Da. Tko je, dovraga, ondje?

Mama je zvučala kao da je progutala kutiju čavala natopljenih u votku. Izrazita promuklost njezina glasa potaknula me je razmisliti o svojoj odluci da ne odem.

Brzo sam pogledala po sobi očajnički želeći pronaći nešto, bilo što, što će mi pomoći riješiti to. Stol u blagovaonici bio je prekriven papirima i poštom. Razgrnula sam ih i ugledala omotnicu koja je bila otvorena. Ček na iznos veći od deset tisuća dolara, na Trevorovo ime. Omotnica je govorila da je poslan iz jedne investicijske tvrtke u Teksasu, čije ime nisam prepoznala.

Začula sam kako mama posrče kroz hodnik i kako se njihovi glasovi približavaju te postaju jači.

— Ne želim jebene neznance u kud. Koliko puta ti to moram reći?

— Nisam je ja doveo. Jednostavno je ušla. Poznaje Blakea.

Na trenutak sam se sledila. Jebeni Trevor me je tužio svojoj ludoj mami. Ostavila sam ček na stolu i ugurala omotnicu u džep jakne kad su izašli iz dnevne sobe. Mama je bila krupna žena u četrdesetim godinama, odjevena u trenirku. Njezina plava kosa bila je obojena, s očitim izrastom, i blago zapetljana. Oči su joj bile razrogačene i zakrvavljene kad se otela njegovu stisku. Načinila sam nekoliko koraka unatrag kad mi je prišla mašući šakom.

— Kujo. Misliš da možeš doći ovamo, samo ušetati. Reci Blakeu neka on dođe ovamo i pogleda me u oči!

— Oči su joj bile kao staklene i sumanute od emocija.

Nasrnula je na mene, a ja sam brzo uzmaknula. Izgubila je ravnotežu i spotaknula se. Trevor je pojurio k njoj, a ona je ponovno opsovala i zamahnula rukom prema njemu.

Nisam mogla razgovarati ni s jednim od njih. Situacija je naglo izmicala nadzoru pa sam izašla i potrčala stazom prema Escaladeu.

Clay je iskočio i otvorio mi vrata.

— Vozi — zapovjedila sam, okrenula se i vidjela kako Trevorova majka ide stazom, a Trevor trči za njom.

Izvikivala je nerazgovjetne uvrede koje nisam uspjela razabrati kad je Clay krenuo, ostavljajući ih u retrovizoru.

*** — Bi li mi rekla što, dovraga, radiš?

51

Po kvaliteti veze shvatila sam da me Blake zove iz zrakoplova. To što se potrudio učiniti to dok je još bio u zraku bilo je potvrda njegovoj ogromnoj zabrinutosti za moju sigurnost, ali sam se narogušila zbog toga što on kori mene, a on nas je uvalio u taj kaos.

— Blake, barem jednom umukni i pusti me da govorim.

— U zraku sam bio samo nekoliko sati kad mi je Clay rekao da te netko tjera iz svoje kuće.

— Riješit ću situaciju koju si ti predugo ignorirao — ljutito sam rekla. Možeš me saslušati prije no što pošiziš.

Još sam bila na adrenalinu, spremna posvađati se sa svakime tko bi me naljutio. Da me Clay već nije dovezao i otišao, razmislila bih o tome da se izvičem na njega jer me je odao Blakeu. Shvatila sam da bih bila poput čivave koja laje na bulmastifa pa sam taj scenarij svrstala u kategoriju« ne dolazi u obzir«.

— Brat Briana Coopera, Trevor, vodi M89. Zastao je.

— Kako to znaš?

— Gotovo mi je to priznao, prije no što se pojavila njegova potpuno luda majka. I doznala sam da bi oboje bili vječno sretni kad bi svjedočili tvojoj propasti. No, možda si u pravu kad kažeš da ne pregovaraš s teroristima. Nije se doimao otvorenim za pomirenje.

— Čini mi se da si ih samo još više razljutila.

— To što radije protuzakonito. Zar ne možemo jednostavno pozvati policiju, koja će mu oduzeti stvari?

— On vodi virtualnu operaciju. Ako misliš da nema sigurnosne mehanizme kako bi se zaštitio, osobito nakon onoga što se dogodilo Brianu, luda si. Sada kad zna da si ga otkrila, ne bih se previše nadao da će vlasti to riješiti umjesto tebe.

Tiho sam promrmljala psovku prije no što sam se sjetila omotnice. Izvadila sam je iz džepa kako bih je ponovno promotrila. — Jesi li čuo za AcuTech Investments?

— Ne, zašto?

— Od njih dobiva čekove. Ono, ogromne iznose.

— Pošalji mi informacije. Istražit ću to dok sam ovdje.

— U redu.

Malo sam se smirila i odmah zažalila jer je Blake stotinama kilometara daleko. Proteklih četrdeset i osam sati bilo je intenzivno na više načina, a mi smo se uglavnom prepirali. — Koliko dugo ćeš biti odsutan?

— Nadam se samo nekoliko dana. Vidjet ćemo kako će se situacija razviti.

— Nedostaješ mi. — Zagrizla sam usnu i trudila se govoriti mirnim glasom. Ako bi Blake čuo da sam uzrujana, samo bi bio još više frustriran jer je odsutan.

On je uzdahnuo na drugom kraju. — Znam, dušo. I ti meni nedostaješ. - Glas mu je bio dublji, tiši. — Mogu li te zamoliti za uslugu?

— Svakako — brzo sam rekla, žarko želeći zaokupiti se nečime, kako mi ne bi toliko nedostajao.

— Bi li pogledala Heatha dok sam odsutan? Možda da odete na ručak ili nešto. Uvjeren sam da će biti dobro, ali se tek vratio. Želim se pobrinuti da ostane na pravom putu.

— Svakako.

— Hvala. Nazvat ću te poslije, dobro?

— Dobro.

— I bez nepromišljenih pothvata.

— Da, da — promrmljala sam. Prekinula sam razgovor, srušila se na krevet i predala se snu i prije no što je sunce zašlo.

52

OSMO POGLAVLJE

Risa se doimala zbunjenom kad smo sjele u Escalade. Obje smo na sebi imale crne kostime s hlačama i štikle pa sam se barem jednom osjećala kao da sam tog jutra u izgled uložila jednako mnogo truda kao i ona.

— Tko je on? — šapnula je kad je Clay sjeo za volan. Zaboravila sam joj spomenuti da nas vozi moj tjelohranitelj. — Ovo je Clay. On je moj tjelohranitelj, odnosno, dadilja. Pobrinula sam se da me čuje sa stražnjeg sjedala. On pazi da se ne nađem u nevolji. Je li tako, Clay?

— Da, gospođo. — Lako je izašao na prometnu ulicu i povezao nas prema našemu odredištu.

U retrovizoru sam ugledala nagovještaj osmijeha. Odgovorila sam mu osmijehom iako nisam znala je li ga on vidio. To je bio najveći prijekor koji će čuti od mene. Ured lanca Bryant bio je izvan grada pa sam se naslonila i na telefonu pregledavala elektroničku poštu kako bi mi vrijeme brže prošlo.

— O, ne.

Risa je gledala u svoj telefon pokrivši usta rukom. Srce mi je pretrnulo i ponadala sam se da nije dobila lošu vijest o našoj stranici.

— Što?

— Najnovija vijest. Mark Macleod jutros je pronađen mrtav u svojemu stanu. S njim si plesala na onoj zabavi, zar ne? Maxov prijatelj?

Blijedo sam je gledala otvorenih usta, iz kojih nisu izlazile riječi. Što sam mogla reći? Zatvorila sam usta i potrudila se prikriti paniku. Um mi se zakovitlao pokušavajući shvatiti tu vijest.

— Što se dogodilo? — Glas mi je treperio. Teško sam progutala, pritišćući vlažne dlanove o sjedalo.

Ona je još nekoliko sekundi čitala članak. Poželjela sam joj uzeti telefon iz ruku kako bih sama pročitala, ali sam se suzdržala. — Navodno samoubojstvo, ali ne piše kako. Piše da se čeka toksikološki nalaz.

Mark je bio mrtav. Mrtav. U mislima sam nijemo ponavljala tu činjenicu želeći povjerovati u nju.

Najgora mora mojega života zauvijek je nestala.

Gledala sam kroz prozor pokušavajući shvatiti veličinu vijesti koju mi je Basa upravo priopćila. Probijala sam se kroz emocije koje su me preplavile. Olakšanje je bilo očito. Više neću živjeti u neprestanom strahu od tog čovjeka, strahujući da će njegova prisutnost obilježiti svaki trenutak koji ću provesti upoznajući svojega oca.

Kako sam to polako shvaćala, težina me je napuštala. Kao da sam dobila dar, kao da je moja molitva uslišana. Navrle su mi suze i zagrizla sam usnu kako bih umirila drhtanje.

—Jesi li ga dobro poznavala? — Risin glas bio je tih i prožet svim primjerenim suosjećanjem koje je potrebno iskazati u takvim trenucima.

Ali, o ono što nije znala o istini svega toga mogle su se napisati mnoge knjige.

Nakašljala sam se i uspravila. — Ne. Upoznala sam ga prije nekog vremena preko Blakeove investicijske tvrtke. Mislim da je bio zagrijan za mene, ali sam ga jedva poznavala. Šokiralo me je... Tužno.

Doista? Bio je to tragičan događaj i, koliko god sam osjećala olakšanje, nisam se mogla otresti nelagode.

Mark se ubio, ali zašto?

Uza sve što je imao, nisam to mogla shvatiti. Doimalo se da ga je osobito zanimalo emocionalno me mučiti otkako se vratio u moj život. Što je drugo moglo biti u igri? O njemu nisam znala ništa osim pakla koji mi je priuštio.

Clay nas je minutu poslije dovezao pred ulaz zgrade. Risa i ja stigle smo do dizala, a ja sam se pritom nastojala emocionalno sabrati.

— Jesi li dobro? Mislim da bih vjerojatno mogla i sama odraditi ovaj sastanak ako je tebi potrebno malo vremena.

Pritisnula sam tipku za uspinjanje. — Dobro sam. Učinimo to.

53

Ona je duboko udahnula i nasmiješila se. Inače bih bila napeta, ali se uz vijest koju sam upravo bila čula ništa nije doimalo važnim.

Naš sastanak s direktorom marketinga Bryanta bio je milosrdno kratak, što je bilo dobro jer mi je bilo doista teško usredotočiti se na bilo što od onoga što je govorio. Za nas nije imao predviđeno mnogo vremena pa sam dopustila Risi da uzme glavnu riječ i iznese pojedinosti naše ponude. Ona je bila primjereno kratka i dobro je to iznijela. Kad god je oklijevala ili zastala, ubacila sam se. Zajedno smo izvele prilično uvjerljivo izlaganje. Direktor se doimalo zadovoljnim i rekao je da će to podastrijeti svojemu timu te nam se javiti čim dobije odobrenje.

Dok smo se vraćale, Risa je u automobilu duboko izdahnula i opustila se na naslonu.

— Zar si bila toliko napeta?

Ona se nasmiješila. — Pomalo. Doista mi je drago da si bila sa mnom.

— I meni. Dobar smo tim.

Pružila sam ruku kako bismo se kucnule šakama, što je ona dočekala sa smijehom. Trudila sam se održavati vedro raspoloženje i razgovarati o poslu. U tom trenutku više nisam bila u stanju odgovarati na pitanja o Marku.

— Svakako. Bez obzira na to hoćemo li dobiti ovaj ugovor ili nećemo, mislim da ovo nedvojbeno mogu iskoristiti za povezivanje s drugim maloprodajnim lancima. Možda Max ima još veza.

— Možda.—Nisam znala što bih mislila o pretjeranom iskorištavanu Maxovih izvora, ali se on doimao voljnim. Nisam imala što izgubiti dopuštajući Risi da izvodi svoju čaroliju s njim. Čim sam se vratila, ušla sam u Mochu. Izvadila sam prijenosno računalo i pretražila vijesti. Pojedinosti o tome polako su se iznosile u javnost. Bila sam pročitala članak do pola kad mi je zazvonio telefon i Allino se lice pojavilo na zaslonu.

— Hej — javila sam se.

— O, Bože, jesi li vidjela vijesti?

— Da. — Šokirana sam. Doima li se da mu je to nalik, ubiti se samo tako?

Trepnula sam i zagledala se u Markovu fotografiju na zaslonu. Njegov portret snimljen za odvjetničku tvrtku, na kojemu izgleda profesionalno i više nego spremno osvojiti poslovnu Ameriku. Osmijeh od kojega mi je bilo mučno bio je u svim vijestima.

— Nisam sigurna—priznala sam. — Vidjela sam ga prije dva dana na Spirit Gali. Navalio je na mene i jako me uplašio. Ne bih pretpostavila da bi se takvo što moglo dogoditi.

— Pa, nisi ga dobro poznavala.

— To vjerojatno nije ni u kakvoj vezi sa mnom, zar ne?

— Isuse, Erica, zar sebe smatraš krivom za to?

— Ne, ali...

— U redu, odmah ćeš prestati s tim sranjem. Mark je bio užasan čovjek. Trebala bi biti sretna da ga više nema i da je nestao iz tvojega života. Dobro da si ga se riješila.

— Ne znam. Pretpostavljam da ne mogu vjerovati. - Bilo mi je teško slaviti bilo čiju smrt, pa čak i smrt osobe koju sam mrzila kao Marka. Daniel i Margo su sada vjerojatno izvan sebe od tuge. — Piše da nije ostavio poruku. To nema smisla.

— Što bi napisao? Priznanje svih užasa koje je učinio?

Simone mi je donijela uobičajenu kavu i prije no što sam je naručila. Bez glasa sam joj zahvalila i počela polako miješati kavu dok sam razmišljala o Allinim riječima.

— Mislim da si u pravu. Još pokušavam shvatiti sve to.

— Pokušaj to shvatiti kao završetak jednog poglavlja svojega života. Sada to napokon možeš zaboraviti.

Odmahnula sam glavom dobro znajući da njegova smrt ne može izbrisati ono što mi je učinio.

***

54

Prisilila sam se završiti ugovor s Brayntom iako Markova smrt gotovo nije odlazila iz mojih misli dok sam se trudila raditi. Upravo sam namjeravala popustiti i pogledati vijesti kad se Risa pojavila.

— Kako je? — Smiješila se preda mnom.

— Gotovo sam završila s ovime. A kod tebe?

— Uspjela sam dogovoriti još dva sastanka s maloprodajnim trgovcima za sljedeći tjedan.

— Ajme, ide ti. — Podignula sam obrve, uistinu zadivljena. Ona se široko nasmiješila, a tada je izraz njezina lica postao ozbiljniji. —Jesi li pratila vijesti?

I dalje sam gledala u zaslon. — Ne, što je novo? — Nisam se mogla suzdržati.

— Kažu da se ustrijelio. Razina alkohola u njegovoj krvi bila je dva puta više od zakonom dopuštene.

Zatvorila sam oči boreći se protiv zamišljanja kako je taj prizor izgledao. Od svih načina da okonča vlastiti život, on je izabrao onaj za koji je bilo izvjesno da ga ne može preživjeti.

— Pogreb će biti u nedjelju. Namjeravaš li otići?

— Risa, rekla sam ti da sam ga jedva poznavala — otresla sam se. Dovraga. Doista sam poželjela da gleda svoja posla. Samo sam željela biti sama sa svojim mislima, a ona je bila u prvom redu i pokušavala ih pročitati.

— U redu, oprosti. Mislila sam da te zanima.

— Sada znam hvala.—Počela sam tipkati posljednje uvjete u svoj otvoreni dokument u nadi da će shvatiti da imam posla.

Otišla je bez riječi. Ponovno sam se opustila i odmah zažalila jer sam bila toliko gruba. Um mi je bio zbrkan, a jedina osoba koju sam doista trebala nije bila u blizini. Čekala sam do poslije pet sati, kad su svi otišli, kako bih nazvala Blakea. Kad se javio, čula sam kako razgovara s nekime.

— Blake.

— Hej. — Mark je mrtav — rekla sam dok mi se mozak svim silama trudio povjerovati u te riječi. Još nisam mogla vjerovati.

Slušala sam tišinu s druge strane čekajući da odgovori, da me pita kako i kada. Zacijelo će imati mnogo pitanja, kao što sam ih i ja imala. Ako je Marka itko mrzio onoliko koliko sam gaja mrzila, bio je to Blake.

— Znam.

— Kako to misliš?

— Vidio sam u vijestima. Oprosti, namjeravao sam te nazvati, ali sam cijelog jutra na sastancima. Pričekaj malo.

— U redu. — Glas mi je bio tih, a grlo stisnuto od emocija. Željela sam biti ljuta na njega jer me nije nazvao, ali sam mogla razmišljati samo o tome koliko mi nedostaje. Zvukovi su bili prigušeni na drugom kraju, a tada su glasovi u pozadini nestali.

— Jesi li dobro? — Glas mu je bio tiši.

Bubnjala sam prstima po stolu pitajući se kako da pretočim u riječi to koliko uopće nisam dobro. — Kad dolaziš kući?

On je uzdahnuo na drugom kraju. Lecnula sam se. Postajala sam emocionalno ovisna djevojka, što mu vjerojatno nije potrebno. Da i ne spominjem kako nikada nisam mislila da ću to postati.

— Oprosti, Blake, samo učini ono što ondje moraš učiniti. Ne brini za mene, može? Ja sam dobro. — Suspregnula sam suze koje su mi zaprijetile, pokušavajući zvučati što smirenije.

— Vratit ću se čim budem mogao.

— Dobro sam — ponovila sam želeći da oboje povjerujemo u to i obrisala suzu koja mi je kliznula niz obraz. — Samo sam u ovom trenutku malo u komi, ali bit ću dobro.

Ponovno sam čula glasove u pozadini, a on je tiho opsovao. — Nazvat ću te večeras, može?

— Svakako.

Prekinula sam razgovor i spustila glavu u ruke. Zašto mi je Blake potreban da bih došla k sebi? Što se promijenilo u ovih proteklih nekoliko tjedana pa mi je odjednom bio potreban kao zrak? Nisam to mogla

55

shvatiti, kao ni svoje sumanute misli o tome da sjednem na sljedeći noćni let i otputujem u San Francisco posjetiti ga.

— Izgledaš kao da ti je potrebno piće.

James je stajao pokraj mojega stola. Izgledao je sjajno, kao i inače, u crnoj majici s natpisom, ali je moju pozornost privukao zabrinut izraz njegova lica. Brzo sam obrisala oči, odjednom zabrinuta zbog stanja moje maškare nakon takvoga dana.

— Mislila sam da su svi otišli.

— Morao sam nešto završiti. Mislio sam da bismo mogli vidjeti na čemu smo.

Uspravila sam se i bez riječi se ponadala da nije čuo moj razgovor s Blakeom.

— Možda poslije. Trebala bih krenuti kući. — Skupila sam papire koji su se tijekom dana nakupili na mojemu radnom stolu.

— U petak navečer? Mislio sam da ćeš slaviti novog klijenta.

— Pa, to još nije konačno. A osim toga, imam još posla. Moram odlučiti o smjeru reklamne kampanje koju planiramo.

— Što kažeš na to da meni predaš dio tog posla i dopustiš mi da te izvedem na piće. Doći ću sutra ako budem morao.

Odmahnula sam glavom. — Ne očekujem to od tebe.

— Želim to. Ma, hajde, malo dalje u ulici je sjajan kvartovski kafić. Osim ako te više zanimaju oni fini martini barovi?

Napućila sam usne. U jednome je bio u pravu. Piće bi mi koristilo. A prilično me je privlačila i mogućnost da razgovaram s nekim, makar i ako nećemo razgovarati o mojemu krajnje užasnom danu.

— U redu. Jedno piće.

*** James je ispunio obećanje o pravom kvartovskom kafiću. Mračan i slabo ukrašen, privlačio je lokalne goste.

Većina ih je bila ležerno odjevena, pa sam se isticala u svojemu kostimu. Martini bar vjerojatno bi bio bolji izbor, s obzirom na to kako su me odmjeravali.

Pronašli smo dva mjesta u tom pretrpanom kafiću i naručili piće. Nastojala sam ne obraćati pozornost na vijesti koje su klizile na traci televizora postavljenog na zid.

— Ima li novosti?

Malo sam se uspaničila. — Na što misliš?

— S malim Cooperom?

— O, da, on je nedvojbeno taj kojega tražimo. — Prisjetila sam se prizora u kući i zažalila jer mu ne mogu reći cijelu istinu. Bio je uspješan u nalaženju Brianove obitelji pa sam se pitala ima li i drugih ideja o rješavanju te situacije.

— Šališ se. Upoznala si ga?

— Sinoć sam svratila k majci. On živi s njom pa sam ih oboje upoznala.

— Hoće li prestati?

Odmahnula sam glavom i zahvalila mršavom, plavokosom konobaru koji nam je donio piće.

— Dakle, kako je Landon povezan s time?

Otpila sam gutljaj svojega pića uživajući u njegovoj oštrini. — Recimo samo da se izvorna skupina nije razišla u dobrim okolnostima. Trevor zamjera Blakeu, a s obzirom na to kako se naš sinoćnji susret odvio, to se uskoro neće promijeniti. To zamjeranje protegnulo se i na našu tvrtku zbog njegove povezanosti s nama.

Stoga zapravo ne mogu ništa, osim ako ne domislim kako da urazumim Trevora.

James se oslonio laktovima na šank, rukom kružio oko svojega piva i pokazivao svoje snažne ruke te tetovaže.

— Možda bih ga ja mogao uvjeriti.

56

Nasmijala sam se. — Uvjerena sam da bi ga fizički lako svladao, a u ovom trenutku bih vjerojatno bila spremna pokušati bilo što ako bih mislila da će pomoći. Ali, nažalost, nisam sigurna da bi to koristilo. Blake smatra da neće biti lako odvratiti ga.

— Što je zapravo s tobom i Blakeom?

Otpio je gutljaj svojega piva i pogledao u televizor kao da ga odgovor na to pitanje ne zanima previše.

Prije no što sam stigla odgovoriti, netko je viknuo moje ime s drugog kraja prostorije. Simone nam je prišla odlučnim korakom, odjevena u crnu majicu otvorenu na leđima i poderane boyfriend traperice.

— Ženo, nisam znala da dolaziš ovamo!

— Ne dolazim — rekla sam, trenutačno sretna jer je vidim izvan Moche. Izgledala je bezbrižno, a crvena kosa slobodno joj je padala oko ramena.

— Ovo je moj lokal!

— I ovaj kafić je tvoj?

Ona se glasno nasmijala, privlačeći pozornost gotovo svakog punokrvnog muškarca oko nas. — Ne, ovamo dolazim dok ne radim i ne spavam.

— O, super. Sviđa mi se ovdje.

Ona me je zagrlila te zastala kad je ugledala Jamesa.

— Hej, ti. - Oči su joj se sugestivno stisnule. On se nasmiješio. - Hej. — Simone, ovo je James.

— Drago mi je. Nego, jeste li za bilijar?

James me je pogledao kako bi procijenio moje zanimanje, aja sam slegnula ramenima.—Nije moja najdraža igra, ali ću pokušati.

— Nema veze, vjerojatno si majstor.

Simonin bostonski naglasak bio je izraženiji nego inače. U pogledu alkohola očito je imala prednost preda mnom. No, i dalje je bila neporecivo zabavna. Ako je prije bila iznimna, tada je bila doista neodoljiva.

James nas je predbilježio za sljedeći stol i razgovarao s ljudima koji su igrah dok smo Simone i ja ostale kod šanka.

Simone je sjela na Jamesovo sjedalo. — Hajdemo ti naručiti pravo piće.

— Pijem viski. Ne može mnogo pravije od toga.

— Govorim o eksanju.

— Uh, ne znam.

— Ma, samo jednom. — Napućila je usne i mahnula plavuši koja nas je tada ignorirala. — Hej, plavojko.

Molim dvije crvenokose drolje.

Zakolutala sam očima. — Suptilno, Simone.

— Što je? Ja sam crvenokosa, a ti si drolja.

— Molim? — Sramežljivo sam se okrenula uokolo nadajući se da to nitko nije čuo.

Ona je iskapila svoje piće ne odgovorivši, a ja sam slijedila njezin primjer. Ona je odmah naručila još dvije runde. Toga dana gotovo nisam ništa jela. Živjela sam od kave i grickalica koje sam na poslu skrivala u ladici.

Morala sam usporiti kako poslije ne bih ispaštala. Što je s njim? Mislila sam da si s onim ulagačem. — Simone je kimnula u Jamesovu smjeru.

— Nemam ništa s Jamesom. Samo smo došli na piće. I jesam s ulagačem. Stoga nemoj da ti nešto pada na pamet.

— Ne brini. Nije moj tip. Ali, onaj je više po mojem ukusu. Voljela bih bolje pogledati onu tetovažu. — Zagrizla je usnu.

— Samo naprijed. Dobar je. — Iskapila sam jedno od dva pića koja je konobarica stavila pred mene. Blake je bio tisućama kilometara daleko, a za mnom je bio pakleni dan. Možda mi je bilo potrebno koje piće da se opustim.

— Rado, draga, ali on nije skinuo pogled s tebe otkako sam došla ovamo. Prepoznajem taj pogled kad ga vidim.

57

Namrštila sam se i nimalo diskretno okrenula prema Jamesu. Pogledi su nam se sreli, a on je tada brzo okrenuo glavu i naslonio se na stol za bilijar kako bi gledao sljedeću igru.

Sranje.

— To je smiješno. — Okrenula sam se prema šanku i iskapila treće piće.

*** U bilijaru nisam bila onoliko loša koliko sam mislila da jesam. Unatoč popriličnoj opijenosti, izvodila sam sasvim pristojne udarce. Simone je igrala s nekim iz pobjedničkog para prošle igre, a nakon prvih nekoliko runda James i ja smo vodili. Nagnula sam se kako bih izvela sljedeći udarac, ali prije no što sam ga izvela, nečija je ruka kliznula niz donji dio mojih leđa pa sam osjetila njezinu toplinu kroz tanku tkaninu bluze koju sam imala na sebi. James se nagnuo pokraj mene, preblizu. Neprofesionalno blizu.

— Ciljaj lijevu rupu.

Kad je njegov dah okrznuo moj vrat, cijelo mi se tijelo ukočilo. Na trenutak sam zatvorila oči i poželjela da je to Blake. Bože, samo na nekoliko minuta. Jako mi je nedostajao. Kad sam otvorila oči, opazila sam kako me Simone gleda sa samodopadnim »rekla sam ti« izrazom na licu. Pomaknula sam se, udarila i loptica je upala u rupu. Uzmaknula sam i malo se zaljuljala na petama. James je bio uz mene i zaustavio me uhvativši me oko struka.

— Jesi li dobro?

— Dobro sam. — Nasmiješila sam se i u samočuvanju načinila korak unatrag. Morala sam ovladati tom situacijom prije no što me James pogrešno shvati. Upravo sam se namjeravala početi koriti jer sam otišla na piće sa zaposlenikom kad se iz gomile oko stolova za bilijar pojavilo poznato lice.

— Uh — promrmJjala sam.

— Što je? — upitao je James.

Heath mi je polako prilazio, držeći ruke u džepovima, a tada je stao točno pred nama. Ozbiljno je pogledao Jamesa prije no što se ponovno okrenuo prema meni. Moje su se oči razrogačile kad sam se sjetila proteklih nekoliko trenutaka, uključujući Jamesovu kratku i sugestivnu pouku kod stola.

— U nevolji sam, zar ne?

Heath je odgovorio napetim osmijehom. Uzela sam svoju torbicu, izvadila telefon i vidjela da me je Blake zvao najmanje dvanaest puta. Sranje.

— Moram ići. — Brzo sam pogledala Simone i Jamesa, želeći se što prije povezati s Blakeom i sve mu objasniti.

— Trebaš li prijevoz? — upitao me je James.

— Ne, ne treba.

Heath ga je gotovo oborio pogledom, a čeljust mu je titrala toliko da sam se ozbiljno pitala kanalizira li Blakea.

— Hajde. Idemo odavde - rekao je glasom koji je tada izrazio nešto više milosti prema meni.

Moja je revnost naglo nestala. Lice mi se zagrijalo. Heath je došao na Blakeovu strogu uputu. Pomisao da me izvodi iz kafića zato što mu je Blake to rekao bila mi je ponižavajuća i moje dostojanstvo se usprotivilo.

— Izaći ću za minutu. — Podignula sam obrve izazivajući ga da mi se suprotstavi.

On je zastao, a tada blagim kimanjem napokon pristao.

— Dovraga, tko je to bio? — James je načinio grimasu gledajući u smjeru vrata na koja je Heath upravo izašao.

— Blakeov brat.

— Ponaša se zaštitnički, zar ne? — Simone mi je prišla i naslonila se na stol pokraj mene.

— Katkad — lagala sam.

— Doista me ostavljaš? — Simone me je pogledala napućivši usta. Nasmiješila sam se. — Da, ionako sam gotova. Moram leći prije no što postanem glupa.

— Jadno.

— Prestani. James će se pobrinuti za tebe, zar ne?

58

James se pristojno nasmiješio, ali je njegov pogled bio zasjenjen razočaranjem. Simone se nagnula kako bi me zagrlila. Kad me je pustila, James me je privukao i kratko me poljubio u obraz.

— Laku noć.

Toliko sam se brzo okrenula iz njegova zagrljaja da sam ponovno zamalo izgubila ravnotežu. Otišla sam bez pozdrava.

Clay je u tišini odvezao Heatha i mene u stan. Željela sam im obojici buntovnički očitati lekciju, ali ne bi bilo nikakve razlike jer je Blake upravljao svim njihovim postupcima. Nisu se razlikovali od mene.

Ušla sam u stan i zalupila vrata za sobom prije no što mi je Heath stigao poželjeti laku noć. Cady, naša susjeda s donjeg kata i Blakeova osobna pomoćnica, sjedila je pokraj Sida na kauču i gledala film. Bili su sklupčani bliže no što sam ih ikada vidjela. Mahnula sam im, pozdravila ih i otišla u svoju sobu.

Srušila sam se na krevet i poželjela da se zidovi prestanu okretati prije no što obavim onaj telefonski poziv. Opsovala sam i otvorila njegov broj.

— Erica. — Glas mu je bio moćna mješavina panike i ljutnje.

— Zvao si me? — Odlučila sam nastupiti vedro i držati se toga.

— Počinjem se osjećati kao pokvarena ploča, ali jebo te, što je? — Blakeovo raspoloženje očito nije bilo vedro.

— Otišla sam na piće s prijateljem. Bilo je glasno. Nisam čula telefon. Prestani pretjerivati.

— Je li prijatelj onaj koji te je pipao? Ili netko drugi? Stisnula sam zube i disala kroz niz psovki koje su mi se pojavile u mislima. Heath će me čuti zbog ovoga.

— Zacijelo misliš na Jamesa s posla i, ne, nije me pipao. Igrali smo bilijar. Pokazivao mi je kako da izvedem udariti. Udarac. Pokazivao mi je kako da izvedem udarac. — Naglas sam zarežala. Petljanje jezika nije mi pomagalo.

— Upravo si mi dala sjajnu mentalnu sliku.

— Nemoj biti toliko ljubomoran — promrmljala sam, ionako previše umorna za svađu.

— Jesi li sada kod kuće?

— Aha. U krevetu. I razmišljam o tome da se svučem—izazvala sam ga nadajući se da će zagristi kako bismo se prestali prepirati.

— Napaljena si?

— Oh, mogli bismo prijeći na videopoziv. Jesi li na wi-fiju? On se nasmijao, a ja sam se nasmiješila s olakšanjem, jer nije ljut kao što se doimalo da jest.

— Imam sastanak uz večeru s jednim od partnera na projektu na kojemu ovdje radim. Koliko god bih ga volio otkazati zbog telefonskog seksa s tobom, dušo, samo ću dulje ostati ovdje ako to učinim. A mislim da si nijedno od nas ne može priuštiti odgađanje. Slažeš se?

Napućila sam usne i bacila se natrag na krevet. — Slažem se.

— Želim da učiniš dvije stvari.

— Odlično. Što gospodar univerzuma zapovijeda?

— Popij bocu vode. Popij je cijelu i četiri ibuprofena. Zvuči kao da će ti trebati.

— Da, gospodaru — zastenjala sam spremna prekinuti razgovor i otići u kuhinju.

— Hej. — Što?

— Volim te, Erica.

— I ja volim tebe.

59

DEVETO POGLAVLJE

Netko je kucao na moja vrata. — Što želiš? — viknula sam ispod pokrivača.

— Ustaj. Mislio sam da bi ti doručak dobro došao. Provirila sam ispod pokrivača. Heath je

izgledao svježe i veselo, a u rukama je držao veliku ledenu kavu i nešto za što sam se nadala da je kutija s uštipcima. Samo me je kofein tog jutra mogao dovesti u okomit položaj.

Polako sam se uspravila. Nisam se osjećala onoliko loše koliko sam trebala, zahvaljujući Blakeovom sinoćnjem savjetu za sprječavanje mamurnosti. Posegnula sam prema kavi i naslonila se na zaglavlje kreveta. Heath je sjeo u podnožje kreveta i plaho me gledao. Vjerojatno je čekao da se izvičem na njega. Da sam se osjećala bolje, možda bih to i učinila.

— Mrzim te, znaš? — Glas mi je bio promukao, stoje umanjilo željenu snagu tih riječi.

— Znam. Nekako sam se nadao da bi ovo mogla biti mirovna ponuda.

Načinila sam grimasu sjetivši se Jamesovog suptilnog osvajanja i, još gore, da je Heath sve to vidio.

— Želim da znaš da nemam ništa s Jamesom. On se možda ponašao previše prijateljski, ali radi za mene. Ako ga netko treba ukoriti, rado bih to sama učinila.

— Iskreno rečeno, to me se uopće ne tiče. Blake me je ispitivao s kim si, a ja mu nisam želio lagati. Žao mi je, ako ti to nešto znači.

— Više ni ne znam koliko je puta Blake mene izvukao iz kafića. To nisu bili ni moji svijetli trenuci.

Pogledala sam pokrivač i počela čupkati majušno pero koje je provirilo kroz bijelu tkaninu. — Žao mi je jer te je doveo u tu situaciju. Iako je Blake potpuno lud, pretpostavljam da smo tu scenu mogli izbjeći da sam bila dostupnija. Kafić je vjerojatno posljednje mjesto na kojemu si sinoć trebao biti.

— Ne brini zbog toga. Moja trijeznost nije toliko krhka. Da jest, sumnjam da bi me Blake poslao

onamo. Mislim da je jednostavno zaključio kako je bolje da to učinim ja, a ne Clay. — Njegove su se usne razvukle u osmijeh.

Nasmijala sam se pomislivši kako bi Clay, jedan od najvećih muškaraca koje sam u životu vidjela, s Jamesom raspravljao o tome tko će me odvesti kući. Zastrašujuće.

— Dobra odluka. — Otpila sam dug gutljaj kave i osjetila da mi mozak polako oživljuje. —

Heath, kako ti izlaziš nakraj s Blakeom?

— Ne misliš li kako on izlazi nakraj sa mnom?

Tiho sam se nasmijala. Ne tako davno bih i sama to rekla, ali Heath se veoma promijenio.

Nekako se doimao razumnim, a Blake impulzivnim. — Ne znam. Kao što smo rekli one večeri u Vegasu, kako svi na određeni način kruže oko njega. Ne znam kako čini to što čini ili zašto katkad to uopće želi činiti.

— Erica, u ovom trenutku mu dugujem svoj život. Nakon svega što je učinio za mene, voljan

sam pristati na sve što ono smatra najboljim. Ako to pomaže poslu, preseljenje, ovamo, što god on želi. Očito je da nisam osobito vješt u donošenju odluka.

— Razmišljaš o trajnom preseljenju ovamo?

On me je pogledao u oči. Očito mi to nije namjeravao reći.

60

— Razgovarali smo o tome. U New Yorku sam mnogo puta posrnuo, a ovdje imam mnogo potpore, uz Blakea i svoju obitelj. No, moram razgovarati s Alli o tome. Ona mi je sada najvažnija u životu. Želim se uvjeriti da s time možemo izaći nakraj prije no što donesem odluku.

Pretpostavila sam da Alli to neće osobito dobro primiti, ali nisam namjeravala iskušavati njihov ionako složen odnos petljajući se u to. — Ne brini. Neću ništa reći. Uvjerena sam da će mi se obratiti kad bude željela razgovarati o tome.

Doimalo se da mu je laknulo. — Hvala.

— Žive li vaši roditelji blizu? — nisam mogla ne vratiti se na njih nakon što ih je spomenuo.

— Otprilike pola sata vožnje prema sjeveru. U pravilu ne dolaze u grad, ali kad ja dođem, nastojimo barem jednom tjedno večerati zajedno.

— Oh. — Pokušala sam sakriti svoje iznenađenje. Nakon sveg vremena koje smo Blake i ja proveli zajedno, nisam znala da su njegovi roditelji toliko blizu ni da se redovito viđa s njima. Malo me je zaboljelo to što mi ih uopće nije spomenuo. U svojoj naivnosti nisam mnogo razmišljala o njegovoj obitelji osim Heatha i Fione. Moja je obitelj nedvojbeno bila daleko od normalne, ako je uopće postojala. Ali, Heath mi je dao do naslutiti da je njihova situacija stabilnija.

— Što ćeš danas raditi? — Heath je ponovno privukao moju pozornost.

— Koga zanima? — našalila sam se.

— Hej, sada nisam u službi. Pitam tek tako.

— Pokaži mi da to doista misliš i daj mi te uštipke.

*** Dan je bio oblačan i sumoran, kao savršeni odraz mojega mamurnog stanja. Ne želeći da me vremenske prilike neugodno iznenade, dopustila sam Clayu da me odveze u ured. Počela sam ga sažalijevati jer nije dobio ni jedan slobodni dan otkako mu je Blake dao zadatak voziti me uokolo.

Izostavila sam svoje uobičajeno svraćanje u Mochu. Već sam bila puna energije i nisam bila sigurna da sam sposobna tako brzo se suočiti sa Simoninim ispitivanjem. Sjela sam za svoj stol. Na mojemu se telefonu oglasila poruka.

James: Jesi li živa? Uskoro krećem u ured.

Erica: Službeno ustala iz mrtvih. Već sam ovdje. Bez žurbe.

Vjerojatno bih trebala razgovarati s Jamesom o onome što se sinoć dogodilo. A možda bih to mogla potpuno izbjeći. Mislim, oboje smo pili. Ljudi u takvim okolnostima donose razne loše odluke. Naposljetku, održavanje profesionalne situacije na radnom mjestu njemu je vjerojatno jednako važno kao i meni. On želi zadržati ovaj posao.

Provjerila sam poštu i potom otvorila vijesti. Pojedinosti vezane uz Markovu smrt bile su previše zanimljive da bih im odoljela. Osjećala sam se kao vozač koji prolazi pokraj prizora strašne nesreće i ne može odvratiti pogled. Imah su nove fotografije Daniela i Margo, koji su izgledali ožalošćeno kao što sam i očekivala i nastojali izbjeći kamere paparazzija. Srce me je zaboljelo zbog njih, koliko god je taj osjećaj za mene bio uvrnut. Moje je suosjećanje postalo djelomično i uvjetno.

Spontano sam uzela telefon i prelistala brojeve sve dok nisam stigla do Danielovog. Udahnula sam i nazvala očekujući da ću dobiti glasovnu poštu. Samo sam mu željela reći da mislim na njih, što se doimalo primjerenim u tim okolnostima. Naposljetku, kćer sam mu. Nisam željela da pomisli da ne marim, čak i ako je Margo željela da se držim podalje.

Bila sam šokirana kad se Daniel javio.

— Haj. — Nisam znala kako da nastavim. Uobičajeno kako si neće biti primjereno. — Znam da vjerojatno nije dobar trenutak. Samo sam ti željela dati do znanja da mislim na tebe i Margo. Jako mi je žao.

61

On je dugo šutio. — Misliš li da bismo se danas mogli sastati? Oduprla sam se porivu da odmah pristanem. U mislima su mi odjeknule Margine riječi. — Danas?

— Možemo li se za sat vremena naći na Castle Islandu? Zvučao je nekako drugačije, manje suzdržano i šturo. Taj bi opušteni ton vjerojatno trebao biti dobrodošao, ali me je zabrinuo. Zagrizla sam usnu želeći da znam što misli.

— U redu - pristala sam.

— Je li ti potreban prijevoz? Mogu poslati automobil.

— Ne, u redu je. Vidimo se uskoro.

Prekinula sam razgovor i Jamesa porukom obavijestila da izlazim na neko vrijeme. Obuzeo me je nelagodan osjećaj hitnosti kad sam izašla na stražnji izlaz i zaustavila taksi. Blake bi se razbjesnio kad bi doznao da se skrivam, ali nisam željela Danielu objašnjavati zašto putujem sa svojim krupnim tjelohraniteljem.

Kiša je prestala, ali se teška magla navukla nad zaljev kad je taksi stao. Platila sam i izašla. U blizini je bio parkiran jedan crni lincoln. Taj inače prometan komad obale duž omče zbog vremena je bio pust.

Kad sam mu prišla, s vozačeve strane izašao je grubijan narančaste kose. Oči su mu bile nevjerojatno svijetle, jedva plave, a po licu je imao guste pjege.

— Dolje je — rekao je pokazujući prema putu na kojemu je započinjao krug oko zaljeva i čiji je kraj završavao u magli.

Krenula sam putem tražeći Daniela kad sam uspjela nešto razabrati. Napokon sam ga ugledala.

Odjeven u hlače bež boje i smeđu jaknu, stajao je nad mirnom vodom zaljeva, a pred njim se pružao nepotpun pogled na grad.

Slabašno se nasmiješio kad sam mu prišla. Unatoč ležernoj odjeći doimao se starijim no što sam ga upamtila. Sivilo njegove kose bilo je očitije, a bore na njegovu licu izraženije.

— Hvala ti jer si došla ovamo.

— Nema na čemu. Osjećala sam nelagodu iako nisam točno znala zašto. Možda sam podcijenila koliko će to biti neugodno.

On je posegnuo u svoju jaknu i izvadio sjajnu, graviranu plošku. Otvorio je čep i ponudio mije.

Odmahnula sam glavom. On ju je prinio usnama i ispio veliki dio sadržaja. Dah je šištao kroz njegove zube, ispunjavajući zrak mirisom viskija. Dobrog viskija.

— Žao mi je, Daniele. — Pružila sam ruku i dodirnula mu rame. On je vratio plošku u džep i

stavio ruku na moju. Okrenuo se i sjeo na jedan od granitnih kamena koji su činili ogradu između puta i vode ispod njega. Držeći moju ruku, povukao me je kako bih sjela pokraj njega.

— Ne moraš to raditi.

— Na što misliš?

— Ne moraš mi reći da ti je žao, Erica.

Namrštila sam se. Zar je pokušavao biti jak? — Daniel, doista mi jest žao. Nerado gledam kako patiš. Ne mogu ni zamisliti što proživljavaš. Voljela bih da mogu nešto učiniti.

Preplavio me je val osjećaja krivnje. Bih li vratila Marka u život kad bih to mogla učiniti? Koliko god mi je bilo žao zbog Danielovog gubitka, bila sam jasno zahvalna zbog svojega. Nisam se mogla natjerati na suosjećanje s njim onako kako bih suosjećala u drugačijim okolnostima. Bila sam oličenje proturječnosti. Ali, Daniel je bio moj otac. Nismo imali gotovo nikakvu prošlost, ali je on u tom trenutku trebao onoliko potpore koliko sam mu mogla dati.

Odmahnuo je glavom i pustio moju ruku te ponovno posegnuo u jaknu, za ploškom. Kad ju je ispraznio, okrenuo se prema meni. Njegove zakrvavljene oči prodorno su gledale u moje. Nisam znala je li to zbog alkohola ili zbog emocija, ali je izraz njegova lica bio očito zabrinut.

62

— Ne znam kako se to dogodilo, ali bio sam ponosan na tebe gotovo od trenutka kad si ušla u moj život, Erica. Do tebe zapravo nisam znao kako je živjeti. To je prilično depresivno, zar ne?

Njegove su me riječi ostavile bez daha. Teško sam progutala i isprekidano udahnula. On mi je blago odmaknuo kosu s lica. Srce me je zaboljelo od nježnosti te geste.

— Što je s Markom?

On se ponovno zagledao u obzorje i puste otoke. — Marku nije mogla pomoći ni sva roditeljska brižnost ovoga svijeta. Ne znam. Otac mu je nenadano preminuo, a kad smo se Margo i ja vjenčali, osjećao sam da je bio otišao predaleko da bih mu doista pomogao. Taj je dečko u sebi nosio tamu, a ja sam dugo mislio da to mogu usmjeriti u nešto. Bože, poslovna Amerika prepuna je gladnih, bezdušnih gadova, ali se doimalo da on ne može igrati ni po tim pravilima. Uza sve što smo mu dali... — Uzdahnuo je i odmahnuo glavom. — Ništa mu nije nedostajalo. Ništa.

S obzirom na to kako je naglasio tu posljednju riječ, nisam sumnjala u to.

Izraz njegova lica malo se razvedrio. — A tu si i ti. Nisi dobila ništa od mojega novca ni utjecaja.

Ni jednu mogućnost, ali si silno motivirana i sve što bih ti mogao poželjeti. I moja si. — Blago se nasmiješio. — To je najbolji dio.

Trudila sam se zauzdati svoje emocije, ali sam se utapala u njegovim riječima. Je li doista mislio sve što je rekao? Ilije to bilo zbog alkohola? Doimalo se kao da govori sve što sam željela da kaže.

Godinama sam čekala da čujem te riječi od njega, prije no što sam uopće znala tko je te stoje značio mojoj majci.

— A kad sam doznao da te je sin kojemu sam dao sve... povrijedio. — Mišići njegove čeljusti su se stegnuli kad je okrenuo glavu.

— Znao si? — Moj je glas bio previše tih, gotovo se gubio u oceanskom povjetarcu koji je puhao

po nama.

— Bila si jako uznemirena na onoj zabavi. Vidio sam to na tvojemu licu. Te večeri upitao sam

Marka odakle te poznaje i on mi je priznao sve. Zapravo je bio prilično zadovoljan sobom. Dao mi je do znanja da će otkriti istinu o našemu odnosu ako ga namjeravam omesti u nastojanju da te dobije.

Nakon svega što sam uložio u tu kampanju, on se želio cjenkati sa mnom. Da biram hoću li zaštititi tebe ili kampanju. — Lice mu se zgrčilo u ogorčenom gnjevu. — Više te ne može povrijediti.

Sledila sam se, paralizirana riječima kojima sam se sama pokušavala utješiti kad me je Mark zadnji put držao u naručju.

— Ne razumijem. On... se ubio. — Ta posljednja rečenica više je zvučala kao pitanje jer se više

ništa nije doimalo izvjesnim.

— Nedvojbeno je tako izgledalo, zar ne?

Nastupila je sablasna tišina. Odmahnula sam glavom ne želeći vjerovati ono što mi je dao naslutiti. Nije to mogao učiniti. Ustala sam i načinila nekoliko nesigurnih koraka prije no što sam se ponovno okrenula prema njemu.

— Daniele, što želiš reći?

— Mislim da znaš.

— Ne... moj Bože. Nisi to učinio... ne zbog mene.

On se namrštio. — Da, zbog tebe. Učinio sam ono stoje bilo potrebno učiniti, dovraga. Prijetio ti je. Blake je prijetio meni. Svima nam je bolje bez njega, vjeruj mi.

Ustao je i izvadio kutiju cigareta iz jakne. Zapalio je jednu i povukao dug dim.

— Kako to misliš, Blake ti je prijetio?

On je odmahnuo glavom i malo se nasmijao. — Trebao sam biti pametniji kad si nas upoznala s njim. Od čovjeka poput Landona ne možeš skrivati tajne. Doima se da je želja za pobjedom na izborima ranjivost koju su moji neprijatelji i više nego spremni iskoristiti.

63

— Blake ti nije neprijatelj. — Nisam znala što se dogodilo između njega i Blakea, ali je Blake znao koliko mi je odnos s Danielom važan. Ne bi ga namjerno povrijedio čak i ako bi mislio da je to za moje dobro. Barem sam mislila da ne bi.

Njegov je pogled postao ozbiljan kad je načinio korak prema meni i upro prstom u mene. — Erica, tko god prijeti, neprijatelj je bez obzira na njegove namjere. Posjetio me je dan nakon zabave te mi sasvim jasno dao do znanja da bih trebao ukloniti Marka iz tvojega života. Poslati ga nekamo, u naš ured u New Yorku, na pusti otok. Nije ga bilo briga, samo da bude podalje od tebe. Rekao je da će ugroziti moju kampanju ako to ne učinim. Ja nisam čovjek kojemu se samo tako prijeti, ali priznajem da sam odvagnuo svoje mogućnosti. — On je ispuhnuo dim kroz rub usta. — Sada si ti sigurna, kampanja je sigurna, a Blake je trenutačno zadovoljan. Svi su na dobitku.

— Ti si ga... ubio?

— Učinio sam ono što je bilo potrebno učiniti. — Podignuo je glas usmjeravajući svoj otrov

prema meni. — Nemoj glumiti da nisi jebeno presretna jer je nestao iz tvojega života. — Protrljao je čelo i udahnuo. — Jadna Margo je jedina koja u ovom trenutku pati, ali je ona najviše željela da pobijedim. Sada ćemo pobijediti.

— Kako to misliš?

On je slegnuo ramenima i povukao još jedan dim. — Brojke su već porasle. Markova smrt prikazala me je kao ljudsko biće s kojim se ljudi mogu poistovjetiti. Čim zaključe istragu, što bi trebalo biti uskoro, pobjeda će biti moja. Ne možemo izgubiti.

Nisam to mogla više slušati. Više nije bilo topline koju sam maloprije vidjela na njemu, a zamijenio ju je samodopadan i proračunat čovjek kojega zanima samo najkraći put do uspjeha.

Nisam znala kako se njegova ljubav prema meni ili ponos na mene uklapaju u taj scenarij i nisam željela doznati.

Krenula sam natrag prema šetalištu. Daniel me je pozvao, ali sam ja nastavila brzo hodati u gustu maglu, sve dok nisam ugledala kraj puta.

Više nisam mogla jasno razmišljati. Marka nije bilo. Bože, pomogni mi, Daniel ga je ubio. Zbog mene ili zbog kampanje? Tko bi to mogao učiniti, zbog bilo kojeg razloga? Očito sam se uvalila preko glave jer je Danielu sve to bilo logično. Čovjek narančaste kose dočekao me je na kraju puta te svojom širinom zapriječio najveći dio prolaza. Nije bio Clay, ali je ipak izgledao kao da bih ga trebala shvatiti ozbiljno. Usporila sam kad sam mu se približila.

— Gospodin Fitzgerald želi razgovarati s vama. Pričekajte ovdje. Okrenula sam se. Daniel je izašao iz magle i dolazio prema meni bez ljubavi u očima. Prošla sam pokraj njegovog čovjeka i načinila samo nekoliko koraka prije no što me je uhvatio za košulju i povukao natrag prema automobilu, gdje mi se Daniel pridružio.

— Pusti je, Conor.

On me je na zapovijed pustio, a ja sam polako uzmaknula prema automobilu, nastojeći udaljiti se od njega što više.

— Nisi mi dopustila da završim.

— Što se još može reći? Ubio si svojega sina. Želiš da ti čestitam?

— On nije bio moj sin. Ali, ti nedvojbeno jesi moja kći. Na papiru si Hathaway, Erica, ali ako se

mene pita, Fitzgerald si.

— Kako to misliš?

— Za nekoliko mjeseci bit ću na mjestu guvernera. Uskoro ćemo biti u Washingtonu i napredovati, a ti ćeš mi pomoći da stignem onamo.

— Kako bih ja to mogla učiniti? Ne znam ništa o politici.

— Učini svoju tvrtku profitabilnom i prodaj je, ili nemoj. Zapravo mi je svejedno, ali ću te angažirati da vodiš moju internetsku kampanju. Pametnija si od svih ljudi koje znam.

64

Ostala sam bez daha. Nije moguće da to misli ozbiljno. Nije moguće da je domislio cijeli taj plan i očekivao da ću slaviti s njim. Mahnula sam odbacujući tu zamisao. — Ne. Ne želim sudjelovati u tome. Sviđa mi se moj život ovakav kakav jest, hvala ti.

Njegovo se lice grčilo u neugodan, podrugljiv smijeh. - Tako je. Gotovo sam zaboravio našega prijatelja Landona. On ti neće dopustiti da toliko brzo odustaneš, zar ne?

— Sumnjam, s obzirom na to da je u moju tvrtku uložio četiri milijuna dolara.

— Vrati mu.

— Kako to misliš? Ne mogu mu još vratiti čak i kad bih to htjela. Već sam počela ulagati taj

novac.

— Pomoći ću ti da mu vratiš.

— Daniele, to je suludo. Možda bismo o tome trebali razgovarati drugi put, kad situacija ne bude toliko složena. Tražiš od mene da ostavim sve za što sam radila.

— Nećeš samo to ostaviti.

— Kako to misliš?

— Landon. On mora nestati.

Problijedjela sam.

On se nasmijao. — Pa, ne potpuno. Ako ćeš raditi sa mnom, bit ću zadovoljan i ako ga samo ukloniš iz svojega života. Tako ga ja neću morati uklanjati na trajniji način.

Stisnula sam šake u gnjevu koji me je preplavio. Nije moguće da to misli ozbiljno. — Blake nije prijetnja. On me voli. Poremećen si ako misliš da bih ga ostavila samo zato...

Njegove su se nosnice raširile. Bez upozorenja je podignuo ruku i udario me nadlanicom, bacivši me na automobil. Tresnula sam o njega i uhvatila se prije no što sam pala na tlo. Podigla sam drhtavu ruku do mjesta udarca. Oštra bol udarca bila je blijeda u usporedbi sa šokom zbog činjenice da je to učinio bez oklijevanja. Polako sam se uspravila, previše uplašena da bih ga pogledala.

Morala sam otići odande, ali mi se on unio u lice prije no što sam uspjela razmisliti o svojemu sljedećem potezu. Teško sam, progutala i stisnula se uz automobil pokušavajući umiriti svoje ubrzano disanje.

— To je upozorenje.

Zadrhtala sam od okrutnosti njegova tona.

— Ja upravljam ovim jebenim gradom. Ne zanima me koliko novca Landon ima, meni nitko ne prijeti nekažnjeno. Ako to ne učiniš, ubit ću ga. Neće biti prvi koji me je razljutio, a sumnjam da će biti posljednji. Svoje štitim po svaku cijenu, a on mi sada stoji na jebenom putu.

Zgrčila sam se od otrovnosti u njegovu glasu. Bila sam previše šokirana, previše uplašena da bih progovorila. Odvažila sam se pogledati Connora, koji je nezainteresiran i hladan stajao nekoliko koraka iza Daniela. Moji izgledi da se iz te situacije izvučem pod svojim uvjetima brzo su se smanjivali. Susprezala sam drhtanje koje je strujalo kroz mene. Bila sam zarobljena.

Oprezno sam podignula glavu prema Danielu pokušavajući ga pročitati. On me je gledao sa samozadovoljnim sjajem u očima.

— Ne bi to učinio — izazvala sam ga odlučno stisnuvši zube. On je podignuo ruku, a ja sam se

trgnula unatrag. Otvorila sam oči kad je člancima okrznuo moj zažareni obraz u iznenadnom činu nježnosti nakon onoga stoje upravo učinio i rekao.

— Itekako bih učinio, Erica. Nemoj sumnjati u to. — Govorio je dubokim glasom, hotimično polagano, a dah mu je vonjao na alkohol. — Pametna si pa ti neće biti potrebno mnogo vremena da naučiš funkcionirati u ovoj obitelji. Ako ti je stalo do njega, klonit ćeš ga se. Nije nam potrebno još nesreća. Shvaćaš li?

Strah je zasjekao kroz mene i krv mi se sledila od njegovih riječi. Kad je to tako rekao, ništa mi nikada nije bilo jasnije. Progutala sam prije no što sam odgovorila, trudeći se da mi glas bude miran.

65

— Shvaćam.

66

DESETO POGLAVLJE

Ovdje me ostavi. Connor je polako stao nekoliko ulica dalje od ureda. Posegnula sam za kvakom. Daniel me je uhvatio za zapešće onemogućivši mi izaći iz automobila, jedino što sam željela proteklih dvadeset minuta.

Pomalo sam čak razmišljala o tome da iskočim u vožnji, ali sam odustala.

— Znam da ćeš misliti da sam to učinio zbog kampanje, ali učinio sam to za tebe. Za nas. Žrtvovao sam se, a sada to ti moraš učiniti.

Zurila sam kroz prozor. Nakon svega želi moj blagoslov, moj oprost? To je bilo gotovo smiješno.

— Pogledaj me.

Zatvorila sam oči sekundu prije no što sam se okrenula prema njemu.

— On je preblizu svemu ovome, a ja više ne mogu riskirati. Pokušaj shvatiti što je na kocki prije no što odlučiš mrziti me.

Opazila sam iskru kajanja u njegovim očima. Možda se otrežnjavao, ali je onaj dio mene koji se mogao raznježiti od njegovih riječi ušutkan. Prije samo nekoliko dana žudjela sam za time da ga bolje upoznam. A tada sam uvidjela tko on uistinu jest — mračan i nasilan čovjek u odijelu i na moćnom položaju. Vidjela sam previše i više nije bilo povratka.

— Smijem li sada otići? — Nisam bila sigurna koliko ću još moći izdržavati njegovu blizinu. Žudjela sam za sparnim ljetom izvan automobila, za slobodom od njega i od njegova prokletog sluge.

Gušile su me njegove prijetnje i izopačena očinska ljubav. Ispod površine je kipio poriv da vrisnem. Ako uskoro ne izađem iz automobila, prekipjet će mi.

Napokon me je pustio. Izašla sam iz automobila što sam spretnije mogla iako sam željela istrčati i pobjeći koliko me noge nose. Umjesto toga sam polaganim, normalnim korakom krenula prema uredu, ne osvrćući se.

Kad sam stigla, James je bio ondje. Pogled mu je bio zalijepljen za zaslon računala. Kad me je vidio, ustao je i prišao mi.

— Isuse, jesi li dobro?

Nisam plakala, ali sam osjećala da mi je lice vruće i otečeno. Pogledala sam u pod, u sramu i previše svjesna zažarene kože na mjestu Danielova udarca. Ponadala sam se da ne izgleda loše kao što sam to osjećala — barem tjelesno. Ništa nije moglo izgledati onoliko strašno koliko sam se iznutra osjećala.

— Dobro sam — rekla sam. Pomislila sam ostati, pogledati ono što je sastavio, ali nisam mogla razmišljati. Ni najmanje. — Morat ćemo to nastaviti u ponedjeljak. No, hvala ti jer si došao.

On je na trenutak šutio. Dodirnuo je moju bradu i podignuo moje oči prema svojim. Njegov je pogled bio iznenađujuće intenzivan. Još mu nisam bila toliko blizu na jakoj svjetlosti da bih uistinu vidjela njegove oči, ali su bile duboko, nepojmljivo plave sa sivim točkicama. Nadlanicom je nježno prešao preko moje zažarene kože, s izrazom lica koji nisam uspjela protumačiti.

— Tko ti je to učinio?

— Odmaknula sam se, odjednom osjetivši paniku zbog tog kontakta. — Nitko. To nije ništa. Dobro sam.

Otišla sam u svoj ured. Ruke su mi drhtale toliko jako da sam jedva uspijevala uhvatiti stvari koje sam gurala u svoju torbu. James se pojavio čim sam završila.

— Erica.

— Vidimo se u ponedjeljak—brzo sam rekla prošavši pokraj njega, odlazeći prije no što je stigao reći bilo što više.

***

67

Hodala sam i hodala dokle god su me noge nosile. A tada sam sjela na klupu u parku usred grada. Ulice su bile tihe. Oblaci su se počeli razilaziti, a sunce je razmišljalo o tome da se ponovno pokaže. To, nažalost, nije pomagalo mojemu raspoloženju.

Danielova prijetnja neprestano je odzvanjala u mojemu umu. Da smo se kockali bilo čime osim nečijeg života, razmislila bih o tome da iskušam koliko je ozbiljan. Ali, ubio je Marka. Otišao je i toliko daleko da to prikaže kao samoubojstvo, a policija će vjerojatno nasjesti na to, čak i ako nije potplaćena. Daniel to ne bi učinio na bilo koji drugi način. Slučaj zaključen, nečiji život ugašen. Ne kažem da je Markov život bio osobito častan, ali, tko je Daniel da odlučuje o tome? Ubio je vlastitog posinka. Što bi ga spriječilo da isto učini s Blakeom? Bio je u pravu. Blake je mogao kupiti i prodati Daniela. Ali, Daniel je imao moć i dojmljivu mrežu veza stvaranu u više naraštaja. Nisam sumnjala u njegovu sposobnost da učini da netko nestane ako odluči da se to mora dogoditi. Jedino u što sam sumnjala bilo je bi li to mogao učiniti znajući koliko mi Blake znači. To je uvelike ovisilo o tome koliko ja značim njemu. S jedne strane, gotovo mi je rekao da se ponosi mnome. S druge strane, udario me je, bacio na automobil i doimalo se da nalazi zadovoljstvo u takvoj kontroli nada mnom. To ne bih nazvala ljubavlju.

Ali, morala sam učiniti nešto i pronaći način da se izvučem iz tog kaosa te da Blake i ja ostanemo zajedno.

Ako uspijem dobiti na vremenu, mogla bih se zbližiti s Danielom i objasniti mu da Blake nije prijetnja, da mu nije neprijatelj. Ako bih to uspjela učiniti, Blake i ja mogli bismo imati budućnost. Ali, morala sam nekako uvjeriti Blakea da mi omogući to vrijeme, a taj razgovor nisam mogla zamisliti u tom trenutku. Svađali smo se, prepirali i uplitali jedno drugome u život, ali smo željeli biti zajedno. Bili smo bliskiji no ikada. A tada sam se morala udaljiti od njega. Ako to ne učinim... nisam mogla ni zamisliti što bi se dogodilo ako to ne bih učinila.

A, s kime sam u tom trenutku mogla razgovarati? Alli nisam mogla vjerovati jer je bila previše bliska s Heathom. Marie bi se previše zabrinula ili, još gore, otišla na policiju. Svi koji bi doznali da je Daniel nekoga ubio, makar i za moje dobro, bili bi u životnoj opasnosti. Teret te strašne istine morala sam nositi sama, barem neko vrijeme.

Nisam znala kad mogu očekivati da se Blake vrati iz Kalifornije, ali sam se najprije morala iseliti prije no što se vrati. Nazvala sam Marie.

— Je li sve u redu? — upitala je.

— Moram razgovarati s tobom o Danielu. Ona je na trenutak šutjela. — O čemu?

— Zanima me što se dogodilo između njega i moje majke. Sve što znaš. Čula sam uzdah i odmah sam vidjela da mi neće olakšati.

— Erica, razgovaraš s pogrešnom osobom. Tvoja majka ga je poznavala, a ne ja.

— A ti si poznavala nju. Bila si joj najbliskija dok su bili zajedno.

— Pa što? Kratko su bili u strastvenoj vezi, a tada su se razišli. To je cijela priča. Doista ne znam što želiš da ti kažem.

Zatvorila sam oči i pomislila na svoju majku. Na njezino lice. Na njezinu lijepu plavu kosu i na njezin osmijeh, i kako me je grlila kad mi je utjeha bila najpotrebnija. U tom mi je trenutku bila potrebnija no ikada.

Grlo mi se stegnulo od emocija i duboko sam udahnula kako bih se trgnula iz toga. Plakanje zbog toga neće me nikamo dovesti. Moja je majka bila mrtva, a moj je otac bio sociopat. To su bile činjenice mojega života.

— Smijem li neko vrijeme biti kod tebe? Možda nekoliko tjedana, dok ne pronađem novi stan? — napokon sam rekla.

— Svakako. Želiš li da dođem po tebe? Zabrinjavaš me. — Ton joj se promijenio iz obrambenog u brižan.

Bit će lakše nju uvjeriti da sam dobro nego uvjeriti Blakea da moramo okončati svoju vezu.

— Ne, sama ću doći. Ne brini, može?

— U redu, bit ću ovdje.

Prekinula sam razgovor i započela dugo pješačenje kući.

*** Provela sam posljednju večer u stanu. Događaji toga dana su me iscrpili i imala sam potrebu srediti svoje misli prije no što se suočim s bilo kime.

68

Ali, san je bio slabo olakšanje nakon tog dana. U snu sam doživjela mučenje kao i nekoliko sati prije.

Naglo sam se probudila, u paničnom strahu da se nešto dogodilo. Hladan znoj hladio mi je kožu. Čvrsto sam navukla pokrivač preko sebe. U fikciji svojih snova povjerovala sam u svoje najgore noćne more. Da je Daniel ostvario svoje prijetnje. Da je Blake iščeznuo. Nestao, nepovratno nestao. Privukla sam koljena tijelu i prisilila se vratiti u stvarnost. Blake je bio siguran, ali sam samo ja mogla održati njegovu sigurnost.

Opteretila me je pomisao da sam sama to nekako učinila sebi, svima nama. Jer jesam, zar ne? Kako god sam razmišljala o tome, sve se svodilo na mene. Mark je bio mrtav, a njegova jadna majka nikada neće doznati istinu. Unatoč Blakeovim pokušajima da me zaštiti, od Marka, a potom od istine, on je bio Danielu na nišanu.

A ja sam išla prema budućnosti koja mi je bila toliko neshvatljiva da je nisam mogla ni početi poimati. Život uz Daniela, ako će se njega imalo pitati. Nisam mogla zamisliti kako bi moglo biti pripadati njegovu životu politike, pohlepe i manipulacije. Životu koji je Mark nesumnjivo i previše dobro poznavao.

Uhvatila sam se za viziju života kojemu sam se nadala. Života koji prije nisam jasno vidjela, možda zbog straha od toga što je zapravo značio. Života u kojemu smo Blake i ja imali budućnost, stvaran život zajedno. Život u kojemu smo pripadali jedno drugome i nitko nije prijetio oduzeti nam to. Usudila sam se razmišljati o braku, o zajedničkom osnivanju obitelji. A tada su mi navrle suze, iscrpljujući ono što je ostalo od mene sve dok nisam ponovno utonula u nemiran san.

Daniel je izašao iz magle. Pronašao me je, ulovio. Mogao je to jer je Blake nestao, zauvijek. Taj se prizor ponavljao sve dok nisam osjećala da mu nikada neću umaknuti. Nemirno sam se budila i ponovno tonula u san pokušavajući očistiti te strašne misli iz sebe. A tada je hladnoću zamijenila iznenadna toplina. Opustila sam se, slaba od olakšanja. Osjetila sam Blakea posvuda oko sebe, kako ušutkava moje vapaje. Moj ljubavnik.

Moć naše ljubavi nedvojbeno bi mogla prevladati Danielove prijetnje i neizvjesnost s kojom sam se suočila.

On bi to nekako mogao riješiti... U snu sam se silno trudila vjerovati u to. Držala sam se za to obećanje.

Ali, on nije bio san. Blake je bio sa mnom, volio me dodirima, poljupcima ublažavao zabrinutost. Otvorila sam oči na slaboj svjetlosti sobe i ugledala njegove. Toliko poznate, ali opet toliko strane, oči koje su me gledale bile su pune ljubavi i zabrinutosti. Uzeo me je u naručje i poljubio duboko, strastveno. Uzvratila sam mu poljubac očajnički želeći da je ponovno sa mnom. Udahnula sam ga, ne mogavši vjerovati da je stvaran.

— Još jedna noćna mora? — šapnuo je.

Odmahnula sam glavom. Ne. Sad je moj život noćna mora. Zagrizla sam usnu kako bih zaustavila njezino drhtanje. On nije znao. Nije mogao znati.

On ju je palcem oslobodio i ponovno spustio usta na moja. Bio je uz mene cijelim tijelom, i dalje potpuno odjeven nakon putovanja. Misli su se vrtložile mojim umom dok sam nastojala odvojiti snove od stvarnosti.

Olakšanje jer je on ponovno uz mene brzo je uzmaknulo pred onime što je to značilo. Držala sam se za njega stežući njegova ramena kao da bi ponovno mogao otići. Morala sam ga zadržati blizu.

— Jako si mi nedostajala. — Poljubio mi je vrat, čeljust, a potom ponovno usne kao da me se ne može zasititi, ali ne zna gdje bi počeo. — Ne mogu više biti toliko odvojen od tebe.

Zaboljela me je ljubav u njegovu glasu prepunom emocija. Da me barem nije volio, sve bi bilo lakše.

Mogla bih iscijeliti svoje srce i oporaviti se kao i uvijek do tada. Ali, pomisao na odlazak, na to da bi on mogao osjetiti djelić onoga što bih ja osjetila zbog razdvajanja, bila mi je nepodnošljiva.

On je uvukao ruku pod moju majicu, dlanom obuhvatio moju dojku, stisnuo je i palcem prešao preko bradavice. Stisnuo je ukrućeni vrh, a ja sam uzdahnula, izvijajući se od kreveta.

— Vodi ljubav sa mnom, Blake. Molim te, ne mogu više čekati.

Dopustila sam rukama da lutaju, prisjećajući se svake površine njegova tijela, tvrdih mišića koji su vodili ispod pojasa njegovih traperica. Pritisnula sam usne o njegove i omotala se oko njega na sve moguće načine.

Intenzivnost onoga što sam osjećala prema njemu sijevala je kroz moje udove dok sam žurila svući slojeve odjeće koji su nas razdvajali. Ništa neće imati smisla. Te sam ga noći samo morala voljeti, dati nam barem toliko.

On se svukao i nekoliko sekundi poslije spustio na mene, prekrivajući moje tijelo vrelinom svojega.

Svladao me je osjet njegove kože na mojoj. Nikada ga nisam toliko željela, toliko voljela. Kliznula sam rukama preko njegovih prsa i niz tijelo sve dok nisam stigla do njegove erekcije, satenske kože koja je gorjela u mojim rukama. Nisam mogla čekati više ni trenutka da ga dobijem. Usmjerila sam ga u sebe, a on je jednim pokretom prodro duboko.

Promukao vapaj sišao mi je s usana s valom koji sam osjetila kad me je ispunio. Ništa nikada nisam osjećala toliko ispravnim. Dugo smo ostali tako, čvrsto držeći jedno drugo, kao da jedno od nas u svakom trenutku može nestati.

69

— Sada sam kod kuće. Ovdje.

Ljuljao se u mene, nevjerojatno duboko, a ja sam se izvijala prema tom pokretu, uživajući u svakom polaganom prodiranju povezivanja naših tijela. Omotala sam ruke i noge oko njega sve dok se nismo dodirivali posvuda, potpuno isprepleteni.

On je dlanom obuhvatio moj obraz i uhvatio me u svoj pogled. Nisam mogla. Zatvorila sam oči i okrenula glavu. Plašila sam se što će vidjeti ako se prejako zagleda. Prisilio me je okrenuti glavu prema njemu i poljubio me, pritom prodirući dublje. Uzdahnula sam i zadrhtala, uživajući u poznatim valovima vreline koja je prožimala svaku stanicu mojega bića. Svaki moj ud je brujao.

Pokušala sam ne misliti na drugu stranu, na dugi pad sa zemljotresnog blaženstva koje mi je pružao u tamu života bez Blakea. Trudila sam se ne razmišljati o tome, ali se hladna, tvrda stvarnost uvukla u mene.

Vrijeme je prolazilo, a moje se tijelo odupiralo usponu, otimalo se njegovoj privlačnoj sili koja izaziva ovisnost. Da sam barem mogla zaustaviti taj trenutak, naša tijela nevjerojatno blizu, skliska od vreline naše strasti, u vječnom stanju bivanja. S time bih mogla živjeti, nikada ne dosežući vrh, ako bi to značilo da nikada ne moramo sići.

Okrenula sam se, zagledana u gotovo crnilo sobe, u mislima predaleko od nas. On je ponovno okrenuo moje lice prema sebi, izraz njegova lica bio je zgrčen, a koža napeta i rumena.

— Dovraga, što se događa?

Mucala sam tražeći riječi. - Ništa. Dobro sam. Oprosti.

— O čemu razmišljaš?

— Ni o čemu. Ne želim razmišljati ni o čemu osim o tebi.

On se umirio. A tada se bez upozorenja izvukao iz mene i otišao iz kreveta. Šuškao je po svojoj putnoj torbi pokraj vrata. Nisam znala kako je u tami mogao išta vidjeti.

— Što radiš?

— Uvodim te u bolje raspoloženje.

Krevet je ponovno ulegnuo pod njegovom težinom.

— Dušo, malo sam razmišljao dok sam bio odsutan i mislim da ti je ovo potrebno koliko i meni. Ali, počet ćemo polako.

Ostala sam bez daha kad je ispružio moje ruke iznad mene, obuhvativši moja zapešća mekanim kožnim lisicama i provukavši remenčić među njima oko prečke na zaglavlju kreveta.

— Eto. To je bolje. Jesi li dobro?

— Što ćeš učiniti? — To je tiho pitanje zvučalo molećivo. Dio mene plašio se onoga što bi mogao učiniti, ali mi je bilo potrebno nešto, i to što prije.

Uhvatio me je za kukove i povukao me niže, tako da su mi ruke bile potpuno rastegnute iznad glave.

Disanje mi je postalo isprekidano, a mišići su mi se zgrčili u tom položaju. On je utisnuo vlažan poljubac između mojih grudi, a ja sam uzdahnula. Dražio je vrhove toplim potezima jezika, prelazeći s jednog na drugi. Bradavice su mi bile hiperosjetljive, gotovo bolno krute, i besramno su stršale zbog njegova polaganog mučenja. Nježno me je ugrizao, a moje se tijelo trgnulo od užitka koji je sijevnuo kroz mene.

On je nastavio jednom rukom lutati dok je drugom kliznuo između mojih bedara, prema vrhu moje žudnje. Dražio mi je klitoris, ocrtavao otvor, pa opet natrag, a moja je srž oživljavala od tog pokreta.

Kad sam pomislila da više ne mogu izdržati, povukao se i okrenuo me na trbuh, tako da su mi ruke bile napeto rastegnute. Remenčić lisica uvrnuo se oko prečke, jače stegnuvši moja zapešća.

On je lizao moju kralježnicu, izazivajući drhtanje. Bedrima je opkoračio moja, a ruke su mu glatko kliznule po mojoj koži, niz leđa, stišćući moje kukove i gornji dio stražnjice.

— Mmm, ovo mi je nedostajalo. Svaku večer sam razmišljao o tome kako ću ti stražnjicu učiniti ružičastom.

Zagrizla sam usnu. Znala sam što slijedi i ovlažila se od iščekivanja, a bol između mojih nogu tada je pulsirala.

— Nisi baš bila dobra djevojčica dok me nije bilo, zar ne? Odmahnula sam glavom koliko sam god mogla.

Njegov je dlan silovito uspostavio kontakt s mojom stražnjicom. Trgnula sam se od šoka boli. A tada me je zagrijao neočekivani val užitka.

— Netko drugi je stavio ruku na tebe. Nećemo dopustiti da se to ponovi, zar ne?

70

Lecnula sam se pomislivši na Jamesa.

— Erica, odgovori mi. — Glas mu je bio grub i odrješit, a njegova je ruka teško padala na isto mjesto.

— Ne, obećavam — zavapila sam, jasno svjesna vlažnosti između svojih bedara.

On je nastavio kažnjavati isto mjesto sve dok mi u glavi nije zujalo od opojne mješavine adrenalina i neobjašnjive žudnje. To nisu bili nježni, razigrani udarci. Bili su grubi i glasni, odjekivali su u sobi, a svaki me je zapekao pa sam se tjeskobno grčila u iščekivanju sljedećeg. Toliko su teško padali po mojoj koži da sam bila uvjerena da me kažnjava. Željela sam biti kažnjena pa sam si dopustila vjerovati u to. Uvjerila sam se da me Blake kažnjava i da mu to dopuštam. Zato što sam u njemu probudila toliku ljubomoru, zato što sam Jamesu dopustila da mi se previše približi. I zaslužila sam to zbog onoga što sam mu namjeravala učiniti, što sam nama namjeravala učiniti.

- Želim te čuti. — Njegova se ruka spustila još jednom, zažarivši kožu koja je tada već bila gotovo obamrla od endorfina. — Želim čuti tvoje bespomoćne vapaje. Želim znati što se događa u tom tvojem čvrstom tijelu.

Nisam ispustila ni zvuk, a vapaji su me pekli u grlu.

- Erica—ljutito je rekao. Oštrina njegova glasa me je otrijeznila. —Još — zavapila sam. — Želim još. Jače.

— Neobjašnjivo, ali željela sam to.

On je silovito izdahnuo. — Jesi li sigurna?

Podignula sam kukove prema njemu i čvrsto se uhvatila za prečku. — Blake, molim te — stenjala sam, svladana žudnjom za boli koju sam itekako zaslužila.

On je otišao iz kreveta, a tada sam začula pokrete pokraj sebe te zvuk padanja odjeće na pod. Ponovno je bio na meni, opkoračio me.

Njegovu je dodiru uslijedila široka pruga kožnog remena, hladnog na mojoj zažarenoj koži. Dlanovi su mi se ovlažili od straha i požude, klizeći s prečke. Polagano drhtanje uspinjalo se mojim tijelom. Prsa su mi se nadimala i pokušavala sam doći do daha dok sam čekala.

— Reci mi ako ti je previše — promrmljao je. — Upotrijebi… Samo mi reci neka prestanem, može?

Izvinula sam se s kreveta jer je moje tijelo tražilo još prije no što je moj um to mogao shvatiti. Kakva god bol uslijedila, zaslužila sam je ili ću je zaslužiti.

— Učini to.

Začula sam oštar prasak kože na mojoj koži, a tada je moj um registrirao bol. Usta su mi se otvorila u zadihanom kriku kad je bol sijevnula kroz mene. Sranje, to boli.

On je zastao čekajući da kažem nešto. Ne čuvši ništa, udario me je još jednom. Zagrizla sam jastuk ispod sebe i suspregnula vrisak. Neporecivo je boljelo. Moje se tijelo grčilo sa svakim udarcem. Zašto to radiš? Suze su me pekle u očima, a grlo mi je bilo oteklo od suspregnutih emocija. Zaslužuješ to. Učinila si to. Trpi. Trpi sve to.

— Dušo, jesi li dobro?

— Učini to, dovraga, učini to — rekla sam promuklim glasom, isprekidanim od potrebe da zaplačem.

On je na trenutak oklijevao, a tada me je odmjereno precizno udario remenom. Opet i opet širio je oštre udarce po mojoj stražnjici i bedrima. Bolje nekako zasjekla kroz sjenu jada koji me je bio preplavio. Jecala sam u jastuk želeći da mu mogu reći neka stane. Nisam mogla. Suze su se slijevale natapajući jastučnicu, čisteći me, slamajući me.

Uživala sam u kažnjavanju, u dobrodošlom tjelesnom očitovanju svega što je kipjelo u meni. Sve se oslobađalo. Moje se tijelo opustilo čak iako je on nastavio, kao da sam potpuno slomljena, ogoljena do najbolnijeg stanja koje sam mogla zamisliti. Nisam mogla shvatiti zašto, ali osjećala sam da je nešto u tome strašno ispravno.

Kad su moji jecaji usporili, on je stao i bacio remen s kreveta. Nježno je poljubio moja leđa, prstima perolako dodirujući moju kožu, ublažavajući bol. Toplina njegova tijela pokrila je stražnji dio mojega tijela.

Njegova je erekcija čvrsto pritisnula moju stražnjicu, a njezina je težina bila gotovo nepodnošljiva bolnom tkivu. Užitak i bol. Bio je majstor pružanja jednog i drugog. A tada mi je bio potreban užitak. Bila sam spremna za njega.

— Doista si to dobro podnijela. Znam da nije bilo lako. Ponosan sam na tebe.

71

Srce me je zaboljelo od utjehe koja me je preplavila kad sam začula njegov glas. Njegov je ton, mek od osjećaja, bio dobrodošao zaokret od zapovjedničkog lika koji me je upravo temeljito kaznio. — Sada ću te ševiti, a ti ćeš svršiti kad ti kažem. Ako ne svršiš, ponovno ću te kazniti. Je li jasno?

Protisnula sam potvrdan odgovor. Iako je ta prijetnja bila izrečena nježno, čula sam je.

On me je poljubio između lopatica i zubima okrznuo moju kožu. Zadrhtala sam, a bradavice su mi se stisnule od tog osjeta. On me je ponovno okrenuo i razmaknuo mi noge kako bi se mogao smjestiti između njih.

Spustio se nad mene te me jednom rukom uhvatio za kuk, a drugom je odmaknuo suzama natopljenu kosu s mojih očiju. Obrisao mi je suze, a žudnja, koja je zasjenjivala njegov pogled, odjednom se promijenila.

Kutevi njegovih očiju naborali su se od zabrinutosti.

— Jako mi je žao — protisnula sam, toliko iscrpljena emocijama da sam pomislila da će mi se prsa rasprsnuti od svega toga. Nikada neće doznati koliko mi je doista bilo žao.

Bore oko njegovih očiju su se razišle pa je uhvatio moja usta u polagan, dubok poljubac. Utisnuo je raširenu krunu svoje erekcije u mene, jedva prodirući.

— Lagao bih kad bih rekao da nisam želio da ti bude žao, Erica. Ne mogu ti reći kako mi je kad te vidim ovakvu, dok mi se predaješ.

— Molim te — zavapila sam izvijajući se prema njemu, očajna u želji za njim.

Dah mi je stao kad je potpuno i naglo prodro u mene. Taj me je osjet zapekao i svladao, kao snažan val užitka preko moje boli.

— O, Bože — zavapila sam.

— Erica — promrmljao je. - Ovo mi je potrebno. Ti si mi potrebna.

Nešto je puknulo, zbog njegovih riječi, susprezanja i njegova dubokog prodiranja. Obuzela me je silovita požuda i bespomoćno sam se zgrčila oko njega. On se povukao do vrha i ponovno potpuno ušao u mene.

Prstima sam se uhvatila za prečku za koju me je svezao i s mojih je usana umaknuo promukao krik.

— Tako je, dušo. Otpusti sve.

Njegov dubok, promukao glas doveo me je do ruba. Ali, litica se pretvorila u lavinu kojoj više nisam mogla umaknuti. Još nekoliko prodiranja i ponijela me je, bespomoćnu, nesposobnu oduprijeti se tom osjećaju. Orgazam je stizao, sviđalo se to meni ili ne. Bila sam izgubljena u svijetu koji je on stvorio za mene, opijena užitkom jednako kao što sam željela još.

On je prodro dublje, a njegovi su kukovi silovito udarah u moje. Prodirao je u mene, a njegov je kurac pritom postajao nevjerojatno velik. Grickao je moju usku, sisao je i tada ponovno grebao zubima.

—Moja. Moja si. Upravo ovako. Tvoje tijelo, tvoje srce. Svaki dio tebe. — Šaptao mi je u uho i nije mi dopuštao da to zaboravim, ni na tren.

— Tvoja sam. - Suze su ponovno potekle kad je moje tijelo potpuno odustalo od otpora.

— Sada svrši, dušo. Daj mi sve.

Koža lisica zarežala se u kožu mojih zapešća dok sam se borila protiv njih. Potpuno rastegnuta i raširena, bila sam potpuno prepuštena njegovoj milosti. Svaki se mišić naprezao, a tada sam se raspala. Moja su bedra stegnula njegove kukove kad se moja ženskost počela grčiti u vrhuncu. Silovito sam se strmoglavila nezadrživo dršćući, grčeći se dok je orgazam parao kroz mene, s njegovim imenom na usnama. Težina je na trenutak nestala i ništa drugo nije bilo važno.

— Erica — zastenjao je.

Njegovo se tijelo trgnulo uz moje. Čvrsto me je uhvatio za kukove kad je postigao oslobađanje.

Zgrčio se, a tada opustio uz mene. Tijelo mu je bilo sklisko na mojemu dok je grubo izdisao.

Odvezao mi je ruke i masirao crvenu kožu mojih zapešća. A tada je uhvatio moja usta u polagan, zadihan poljubac, otirući i posljednje suze s mojega lica. Oboje smo bili iscrpljeni, ogoljeni tim iskustvom. Posljednjim tragovima energije obavila sam ruke oko njega i prebacila nogu preko njegova kuka. Bila mi je potrebna utjeha naše bliskosti. Nisam ga još mogla pustiti.

Dugo smo tako ležali bez riječi. Preplavila me je intenzivnost onoga što smo učinili, a moj je um pokušavao shvatiti što je sve to značilo. S obzirom na ono što će sutrašnji dan donijeti, možda nije značilo ništa.

— Žao mi je — napokon je šapnuo.

72

— Volim te — odgovorila sam šapatom prije no što sam utonula u dubok san bez snova.

73

JEDANAESTO POGLAVLJE

Dođi gore na doručak kad se probudiš.

S ljubavlju, Blake Spustila sam poruku na jastuk i pala natrag na krevet. Zagledala sam se u strop želeći da ondje pišu odgovori. Još sam imala vremena.

Otišla sam u kupaonicu i pokušala ukrotiti svoju potpuno sjebanu kosu. Na bokovima sam imala podljeve veličine prstiju. Stražnjica mi je bila prekrivena desetima crvenih točkica, kapilara prsnutih uslijed ozbiljnih batina koje sam dobila od Blakea. Obrazi su mi bili intenzivno rumeni.

Vezana i prepuštena njegovoj milosti u tami noći, preživjela sam Blakeov neočekivan povratak, koji je prevladao moju paniku i strahove. I više od toga, to mi je nekako bilo potrebno kako bih se probila kroz sve ludilo u svojemu umu. Moji su se strahovi doimah vrlo maleni i beznačajni s obzirom na predstojeću tragediju.

Istuširala sam se i odjenula. Pogledala sam kroz prozor. Blakeov auto bio je vani. Malo dalje u ulici bio je parkiran crni lincoln, a mogla sam se zakleti da sam ugledala crvenu kosu kako se pomiče na vozačkom sjedalu. A tada su mi pozornost privukli zvukovi iz kuhinje.

Oprezno sam ušla u dnevnu sobu, napetih živaca. Sid je stajao kod tostera i pripremao si doručak. Malo sam se opustila, u olakšanju jer se Blake nije vratio. Barem tog jutra nije bio ondje. Prošle noći nisam imala energije razmisliti o tome kako ću riješiti buđenje s njim. Nisam planirala ništa od toga. Ništa.

— Rano si se probudio — rekla sam.

— Da, nastojim uspostaviti bolji raspored. Naši prijatelji hakeri zacijelo su na odmoru pa nisam morao raditi noću, što pomaže.

— Doista? Jednostavno su prestali?

— Izgleda da jesu.

— Ajme. — Ponovno sam se sjetila sastanka s Trevorom. Doimalo se da u srcu ne osjeća nimalo opraštanja i bilo je malo vjerojatno da ga je naš razgovor potaknuo prestati s napadima. Možda ga je to što sam ga pronašla prodrmalo dovoljno da ga zaustavi. Pitala sam se je li isto postupio s drugim Blakeovim ulaganjima ili je odlučio poštedjeti samo mene.

— Nadam se da će nas ostaviti na miru kako bismo se napokon mogli vratiti poslu.

— Misliš li da hoće?

— Nemam pojma. Šifra je sada toliko jaka da mi je teško zamisliti da ponovno provale, ali ne možemo se braniti od onoga što ne vidimo. Pretpostavljam da moramo čekati i vidjeti hoće li se ponovno pojaviti.

—Tako je — složila sam se. — Slušaj, Sid. Uvjerena sam da tebi to neće činiti veliku razliku, ali ću neko vrijeme biti kod prijateljice pa, ako me ovdje ne budeš mnogo viđao, to je razlog.

— I dalje dolaziš u ured?

— Svakako.

Lice mu je bilo ravnodušno kad je sjeo za kuhinjski otok. Slomio je svoju pogačicu, ali sam u njegovim očima opazila iskru zabrinutosti kad me je pogledao.

— Je li sve u redu?

Koliko god se trudio biti ravnodušan, mnogo mi je značilo doznati da mu je stalo do mene. Naše je prijateljstvo bilo čudno i s vremenom se produbljivalo. Nisam znala kako bih mu odgovorila.

— Mislim da će biti. Vrijeme će pokazati.

Sid je samo kimnuo iako sam bila zagonetna te sam i sama tek napola vjerovala u to. Srećom, nije bio od onih koji zabadaju nos.

74

*** Tiho sam pokucala na Blakeova vrata iako sam u džepu držala njegov ključ. On me je pozdravio osmijehom koji me je gotovo ostavio bez daha. Bio je prelijep u svojim iznošenim trapericama i jednostavnoj bijeloj majici.

Kosa mu je bila neposlušna i raščupana. Unatoč napornoj noći izgledao je odmoreno i sretno.

— Hej, ljepotice. — Podignuo me je i poljubio.

Uzvratila sam mu poljubac, robujući navici rastapanja pod njegovim dodirom i žudnji za njegovom kožom na mojoj. Što mi je, dovraga, bilo? To nipošto neće biti nimalo lako.

— Što želiš za doručak?

Spustio me je, ali mi je ostao blizu, uvrćući pramen moje kose oko prsta. Odmahnula sam glavom i odvratila pogled, fizički nesposobna gledati ga u oči.

— Jesi li dobro?

— Da. - Stajala sam u nelagodi, paralizirana. — Možemo li... razgovarati?

— U redu. — Njegove su se oči blago stisnule i vratio se u stan te zatvorio vrata za nama. Otišao je dalje, ali sam ja ostala kod vrata, ne želeći se previše raskomotiti. Nisam se smjela prepustiti našoj uobičajenoj rutini.

Nekoliko puta sam se promeškoljila na mjestu. On je malo podignuo obrve. Sranje, trebala sam mu jednostavno poslati e-mail. Nisam to mogla učiniti u lice.

Možeš to. Moraš to učiniti.

— Mislim da nam je potrebno malo vremena. - Stisnula sam zube kako mi čeljust ne bi počela drhtati.

Stisnula sam šake, odlučna u namjeri da ostanem sabrana.

Svi znakovi topline i humora nestali su s njegova lica. — Što to znači? — Glas mu je bio dubok, jezivo dubok.

Sranje, to se događa. Doista se događa.

— Neko vrijeme ću biti kod Marie. Potrebno mi je neko vrijeme i mislim da će to biti lakše ako ne budem ovdje.

— Vrijeme? Koliko vremena? Ne znam.

Nisam znala koliko. Nisam ni približno odustala od zamisli da nas mogu izvući iz tog kaosa, ali mi je bilo potrebno vrijeme s Danielom, da ustanovim kako da to postignem. U međuvremenu nisam mogla riskirati Blakeov život? Njegov život... nisam se mogla kockati njime. Ponovno me je pogodila pomisao da bi Daniel mogao ostvariti svoju prijetnju, strašna, otrježnjujuća misao koja mi je dala odlučnost za koju sam se tada uhvatila. nas.

Ako ne postignem ništa drugo, barem ću njega zaštititi. On je izabrao mene, pokušao me je zaštititi i eto

— Odakle, dovraga, to? Jesam li pogriješio u nečemu? Odmahnula sam glavom ne želeći da se osjeća krivim, ali sam znala da će vjerojatno ipak pronaći način za to.

— U ovom je trenutku sve jednostavno previše. Zaostajem na poslu. Ne mogu se usredotočiti. A tada ova vijest o Marku, koja me je jako šokirala. Zapravo nisam imala vremena razmisliti o svemu. — Nažalost, većina toga je bila istinita i to je vjerojatno bilo jedini razlog zbog kojega sam uspjela izgovoriti te riječi. — A to u ovom trenutku ne mogu u tvojoj blizini.

On je odmahnuo glavom, razrogačenih očiju. Napuštala sam siguran Blakeov svijet, klizeći sve dalje iz njegova dosega.

— Ne. Ja... dovraga, ne. Možemo to riješiti, što god bilo. Erica, nismo imali priliku ni razgovarati otkako sam se vratio, a ti me sada zaskočiš time?

Brzo sam ga prekinula plašeći se dopustiti mu da preuzme glavnu riječ. — I ja sam mnogo razmišljala o svemu dok te nije bilo. — O tome koliko te volim, kako ne mogu disati bez tebe. — I mislim da je ovo sada najbolje.

Stalo mi je do tebe Bl...

—Stalo ti je do mene? — Njegove su se obrve sastale. Dirnula sam žicu.

On je učinio korak prema meni, a ja sam uzmaknula prema vratima kao da bi me snaga njegova glasa mogla srušiti. Njegov sam gnjev osjećala kao fizički udarac. Oštrina njegovih riječi brzo se širila mojim tijelom.

Suze su mi zaprijetile pa sam čvrsto stisnula oči, susprežući ih.

75

— Molim te, Blake. Samo mi daj vremena. To je sve što tražim. — Glas mi je bio šapat.

— Je li to zbog Jamesa?

Pustila sam da se ta misao na trenutak prevrće u mojemu umu. Dao mi je razlog, koji bi njega duboko povrijedio. Mogla sam priznati tu laž i on bi mi povjerovao. Pomisao na nevjeru nedvojbeno bi bila dovoljno razorna da uništi ljubav koju je osjećao prema meni, ne pitajući se govorim li doista istinu.

Odmahnula sam glavom. Ne bih mogla podnijeti moguće posljedice toga lažnog priznanja.

—Ne. Ovo nije ni u kakvoj vezi s Jamesom.

—Erica, nešto mi prešućuješ. Kako prelazimo put od toga što sinoć pijana želiš telefonski seks, koji je, usput, bio sjajan, do ovoga?

Tražit će odgovore. Neće me pustiti bez njih. Možda bih mu, nakon što se za neko vrijeme pomirimo s razdvojenošću, mogla dati kakav razlog koji bi imao smisla. Ali, ne sada. Sve je previše bolno. Prozreo bi me.

Previše je toga bilo neizrečeno, ali mu nisam mogla reći istinu. Nasrnuo bi na Daniela i bili bismo u još većem kaosu. Isuse, možda nitko od nas ne bi preživio. Kao u filmu Quentina Tarantina, u kojemu nije moguće ni izbrojiti krvava tijela na podu. Mi bismo bili među njima, nitko ne bi pobijedio. Bio bi to samo jedan veliki, jebeni, krvavi kaos.

— Uvijek ću te voljeti — šapnula sam plašeći se te riječi izgovoriti sa strašću koju sam uistinu osjećala.

Kad sam ih izgovorila, malo sam se opustila. Istina je bila ispravna i on je to trebao znati, ako ništa drugo. — Znam da si ljut. Imaš potpuno pravo na to, ali, molim te, nemoj sumnjati da te volim.

Približio mi se i podignuo ruku kako bi je oslonio na vrata. Trznula sam se unatrag. Poput zlostavljane životinje, već sam bila udarena pa sam u djeliću sekunde to očekivala. On je spustio ruku i zagledao se u mene. Prošao je prstima kroz kosu. Duboko sam udahnula želeći da mu mogu reći tko je usadio taj strah u mene, osloboditi ga te boli.

Ovo će boljeti. Došla sam udariti, a ne ublažiti udarac.

Petljala sam s kopčama svojih narukvica i potom ih obje podignula kako bih mu ih predala. Na trenutak sam se ponadala da će ih uzeti, prihvatiti ih, ali je on nepomičan stajao preda mnom, zapiljivši se u mene svojim lijepim zelenosmeđim očima. Okrenula sam glavu užasavajući se molećivosti u njima, plašeći se da će me prozreti. Kad ih on nije uzeo, prošla sam pokraj njega i stavila ih na radnu plohu u kuhinji, zajedno s njegovim ključem.

Okrenula sam se kako bih otišla.

— Stani.

Stajala sam okrenuta prema vratima, držeći ruku na kvaki, spremna za brz izlazak.

On je bio blizu. Njegov isprekidan dah milovao mi je kožu.

— Ponovno to radiš. Bježiš.

— Ne bježim. Odlazim.

— Što ako ti ovaj put ne dopustim da se vratiš? Koliko ću ti puta dopustiti da nam to učiniš, dovraga?

Stisnula sam čeljust užasnuvši se pomisli da bi to moglo biti posljednja prilika koju će mi pružiti.

— Pogledaj me, dovraga! — Udario je dlanom u vrata. Poskočila sam od tog zvuka i od oštrine u njegovu glasu. Duboko sam udahnula i polako se okrenula prema njemu.

— Reci mi zašto to zapravo radiš i ja ću ti reći zašto je to pogrešno.

— Rekla sam ti, potrebno mi je vrijeme.

— Sereš.

— Trebala bih poći.

— Ne, trebala bi ostati ovdje, sa mnom. Ovdje ti je mjesto. Zatvorila sam oči i odmahnula glavom. Nisam mogla vjerovati da sam smogla snage da stignem toliko daleko, ali sam se iznutra raspadala. Moja ljubav prema Blakeu borila se za nadzor nad vrlo stvarnom prijetnjom od koje sam ga morala zaštititi.

Morala sam otići prije no što izgubim odlučnost. Prije no što se to dogodilo, okrenula sam se i ostavila ga ne rekavši više ništa.

Nastojala sam se brzo kretati, ali su emocije usporavale moje pokrete, čineći me obamrlom. Mehanički sam se pakirala u tom ošamućenom i odsutnom stanju dok su mi suze zamagljivale vid. Nikada neću znati

76

kako mi je to pošlo za rukom, ali sam u veliki kovčeg spakirala gotovo sve što bi mi moglo biti potrebno za nekoliko tjedana odsutnosti iz stana.

Sid je bio skriven u svojoj sobi pa se, srećom, nisam morala ponovno suočiti s njim. Izašla sam iz zgrade i iz čiste navike pogledala po ulici tražeći crni escalade i Claya. Mark više nije bio prijetnja, a Blake je bio u gradu. Više nismo bili zajedno pa nije bilo potrebe za dadiljom. Iako se nisam slagala s cijelom tom zamišlju tjelohranitelja, Clay mi se malo uvukao pod kožu.

Pogledala sam niz ulicu i opazila manje dobrodošlu priliku. Connora naslonjenog na automobil.

Pozdravio me je podizanjem kape. Pretpostavila sam da je to puka gesta jer je vjerojatno imao zadatak obavješćivati Daniela o svakom mojem pokretu. Tako će nastaviti sve dok Daniel ne povjeruje da je između mene i Blakea gotovo.

Krenula sam prema njemu, a moj se kovčeg glasno kotrljao za mnom. — Možeš mu reći da je stvar obavljena. A sada me, dovraga, ostavite na miru.

Lice mu je bilo hladno i bez emocija, kao i kad sam ga prošli put vidjela. — Prenijet ću mu poruku.

Prošla sam pokraj njega i zaustavila taksi te krenula k Marie u predgrađe. Kad smo skrenuli s Avenije Commonwealth, okrenula sam se kako bih vidjela slijedi li me Connor. Srećom, nije me slijedio. Nipošto nisam željela da se Daniel usredotoči na Marie. Nije znao da smo još u kontaktu, a ona je bila jedna od nekoliko ljudi koji su znah što mi je on zapravo.

Taksi je vozio kroz rijedak promet. Gomile ljudi živjele su svoj dan. Sretni, normalni ljudi s lakim problemima. Ja sam napuštala jedini dom koji sam imala, a Blake je bio u pravu. Bježala sam. Bio je to besciljan i očajnički bijeg od svijeta koji sam stvorila, koji sam uistinu voljela.

77

DVANAESTO POGLAVLJE

Marie me nije ispitivala kad sam stigla. Samo me je zagrlila toliko čvrsto da me je gotovo boljelo. Jecala sam u njezinom zagrljaju puštajući da se sav jad izlije iz mene.

— Što god bilo, riješit ćemo to, djevojčice — obećala mi je.

To mi je bilo potrebno, da mi netko tko me voli i ne zna ništa ni o čemu obeća da će sve biti u redu. Silno sam željela vjerovati u to, Dan sam provela gledajući besmislen televizijski program dok je ona obavljala nešto po gradu. Željela sam si napuniti um besmislicama, bilo čime samo da utopim jad.

Nakon što sam s užitkom pojela divnu domaću večeru i popila nekoliko čaša vina, moja je napetost počela blago popuštati. Više se nisam osjećala onoliko obamrlo i napokon sam prestala plakati, što se doimalo kao napredak.

Marie i ja sjele smo u njezinu dnevnu sobu, a džez je tiho svirao u pozadini kad smo se sklupčale na njezina dva velika kauča. Pokrila sam se pokrivačem i uzela veliku čašu vina među dlanove. Utonule smo u ugodnu tišinu.

— Žao mi je jer sam došla samo tako.

— Nemoj biti smiješna. Uvijek možeš doći ovamo. Usred dana ili noći. Ovo je i tvoj dom.

— Hvala ti. To mi mnogo znači. — Nažalost, nisam imala mnogo mjesta na koja sam mogla pobjeći.

— Želiš li razgovarati o tome? - Nagnula je glavu. Događaji proteklih nekoliko dana bljesnuli su mi u umu. Najprije Mark, a tada ovo. Čim se jedan teret podigne, drugi ga zamijeni. Unatoč mojemu potpunom i krajnjem slomu otkako sam stigla, izbjegavala sam reći joj bilo što. Ona je pretpostavila da je nešto strašno pošlo po zlu s Blakeom, a to je za neko vrijeme bilo dovoljno.

— Zapravo ne — napokon sam rekla.

— Možda bi trebala. Još nikada te nisam vidjela ovakvu, dušo. Doista sam bila u lošem stanju. Izgledala sam užasno, ali sam bila zahvalna zato što ne moram glumiti veselje ili se šminkati, jer sam bila s Marie.

Mogla sam jednostavno biti, čak i ako joj nisam namjeravala reći cijelu istinu.

— Uzimamo stanku. To je sve. Ne očekujem da će biti lako, ali, vjeruj mi kad kažem da je to najbolje.

— Što je učinio?

— Nije on, ja sam. Ja... doista ne želim razgovarati o tome, Marie. Barem ne sada.

Nije izgledala sasvim zadovoljno mojom nesklonošću da joj se povjerim, ali me nije prisiljavala na to.

Nikada me nije prisiljavala ni na što. Uvijek mi je znala davati prostora, ne gušiti me svojim zabrinutostima i pitanjima. I zato sam joj naposljetku rekla više no što sam vjerojatno trebala. No, ovo je bilo drugačije.

— Ali, želim razgovarati o Danielu.

Ona je zakolutala očima i uzdahnula. — Molim te, ne opet to. U ovom trenutku bi ti meni o njemu vjerojatno mogla reći više nego ja tebi.

— Jesi li vidjela vijesti?

Ona je kimnula. — Da, vidjela sam da mu je sin umro. Tragično. Jesi li razgovarala s njim o tome?

— Da, on se prilično dobro nosi s time.

To je zvučalo više sarkastično no što sam željela. Vino me je previše opustilo. Odložila sam čašu. Nisam si mogla dopustiti da se izlanem zbog opijenosti. Previše je toga bilo na kocki da bih riskirala nemarnost.

— Želim da mi kažeš sve što znaš o njemu, Marie. Nemoj se truditi uljepšavati. Vjeruj mi kad ti kažem da nemam iluzija u vezi njega.

Ona je sjedila bez riječi i prstom ocrtavala rub svoje čaše. Pogledi su nam se sreli pa sam vidjela da mi nije rekla sve. Nedvojbeno za moje dobro.

— Zašto te to toliko zanima? Ne pomisliš li da ti Patty to s razlogom nije rekla?

78

— Svakoga dana razmišljam o tome. Što da nisam bila toliko vraški radoznala? Nikada ne bih pronašla Marka. I dalje bih bila anonimna, a on bi i dalje bio živ. Blake ne bi bio napola odgovoran za njegovu smrt i ne bi bio u smrtnoj opasnosti. Isuse, sve bi bilo mnogo drugačije. Znatno drugačije.

— Zanima me zato što mu ne vjerujem u potpunosti. On me želi u svojemu životu. Ne javno, kao svoju kćer, dakako, ali moram znati u što se upuštam. On nije iznimno otvoren, a njegova supruga želi da ostanem podalje. Složeno je. Mislila sam da, ako bi mi ti mogla reći što o njegovoj prošlosti, to bio početak. Barem bih željela znati tko je bio.

Ona je gledala u svoju čašu, a usta su joj bila sumorna crta. — Nisam znala da ćeš ga pronaći, ali čim si to učinila, imala sam užasan osjećaj da će doći do ovoga.

— Do čega?

— Do toga da ti moram reći sve ovo. Patty je od mene tražila obećanje da ti nikada neću reći. Sve donedavno sam lako održavala to obećanje jer ti zapravo nikada nisi pitala. A sada tražiš od mene da nakon svih tih godina postupim suprotno njezinim željama?

Ništa mi nije bilo važnije od otkrivanja tko Daniel uistinu jest. Što ga je pokretalo, tko mu je bio najvažniji.

Morala sam ustanoviti kako da urazumim toliko okrutnog i beskompromisnog čovjeka. Ustrajala sam, ne želeći dopustiti da se krivnja uplete u ono što sam u tom trenutku osjećala.

— Nećeš postupiti suprotno njezinim željama. Već znam tko je on. To sam sama učinila. Sada mi je samo potrebno da mi pomogneš popuniti praznine.

— Ona vražja slika. — Tiho je promrmljala psovku i ponovno uzdahnula. — Bili su zaljubljeni. Svatko je to mogao vidjeti. Već sam ti jednom rekla da su Patty svi voljeli. To je istina. Bila je lijepa, dakako, ali i srdačna te karizmatična. Imala je divnu energiju koja je privlačila ljude, a Daniel je to vidio. Poput noćnog leptira privučenog plamenu, morao ju je imati. Osvajao ju je i davao je sve od sebe. Zapravo je bio jako romantičan pa je i ona uskoro bila do ušiju zaljubljena u njega. Nakon nekoliko mjeseci bili su nerazdvojni.

— Pa što je pošlo po zlu?

— Školska godina je bila pri kraju. Ona je, dakako, željela znati kako će se njihov odnos razvijati i imaju li budućnost. Kad god ga je pitala o tome, on je izbjegavao odgovoriti. Ušutkao bi je govoreći da se u tom trenutku ne moraju zabrinjavati zbog toga. Razgovarat će kad dođe vrijeme za to. Dakako, vrijeme je došlo kad je ona shvatila da je trudna. Bili su joj potrebni odgovori. Sada ili nikada, morala je doznati hoće li ikada biti zajedno.

— Je li on to okončao?

— Nije, nakon diplome ju je poslao njezinoj obitelji u Chicago. Rekao joj je da mora pokušati riješiti to sa svojom obitelji. Moćna, nepokolebljivo politička obitelj poput njegove morala je imati izraženi stav o toj situaciji. Nije bilo važno to što je ona potjecala iz dobre obitelji. Mogao se zabavljati uokolo koliko je god želio, ali su oni očekivali da će njegov brak biti strateški, da će oženiti ženu koja će povećati vrijednost njihove obitelji i prezimena Fitzgerald.

— Zvuči kao staromodno shvaćanje.

— Teško. Ne kad su novac i moć na kocki, vjeruj mi.

— I, što se dogodilo?

— Ona se vratila kući i čekala. Tjedni su prolazili. Naposljetku ju je nazvao i rekao joj da to među njima neće funkcionirati. Na jesen će započeti studij prava, a supruga i dijete se jednostavno nisu uklapali u te planove. Njegova obitelj to nije željela prihvatiti.

— I okončao je to, samo tako?

— Rekao je da je voli, doista jest. Ona je rekla kako se doimalo da mu je žao, ali da je bio marioneta svoje obitelji. Vrlo ovisan o bogatstvu, rob očekivanja. Njegova je budućnost bila već isplanirana i on ju je morao ostvariti. Ona i ti se niste uklapale u taj plan.

Dobro sam znala tu priču, ali mi se doimalo čudnim zamisliti Daniela takvog, zastrašujućeg, moćnog Daniela. Bio je nalik polovici ljudi s kojima sam studirala na Harvardu, neovisnih i vraški bahatih sve do vikenda s roditeljima, kad bi se začas smirili. Nisu mogli riskirati gubitak mamine i tatine financijske potpore.

— Ajme.

Tko zna što je on uistinu osjećao, ali je Marie potpuno osporila ono što mi je on rekao.

— Je li znao da će me ona zadržati?

79

— Nije. Rekao joj je da bi trebala okončati trudnoću, ali mu Patty nije rekla što namjerava učiniti. Više nikada nisu razgovarali pa je on vjerojatno pretpostavio da je ona to učinila.

Sjetila sam se našega kratkog druženja u njegovoj kući na Capeu, kad sam ga upitala zašto mi majka nije rekla za njega. Kad je otišla u Chicago, pretpostavio sam da će to riješiti. Više mi se nije javila, a ja se nisam želio javiti njoj kako njezina obitelj ne bi posumnjala.

Jebeni lažljivac.

Sjedila sam u tišini zapanjenosti, pokušavajući shvatiti zašto bi uopće želio imati išta sa mnom sada, nakon što nas je toliko hladno odbacio. Njegov se život odvijao prema uzvišenom planu koji je mnogo godina prije podastrt pred njega. Što se toliko promijenilo da se ja sada uklapam u njega?

Marie mi je prišla, sjela pokraj mene i uzela me za ruke. — Zato ti to nikada nije rekla, dušo. Mrziš li me jer sam ti rekla?

— Nipošto. Trebala bih to znati. Doista. Samo mi nema mnogo smisla to što me sada želi upoznati. — Odmahnula sam glavom.

— Erica, ne znam što se dogodilo da se predomislio u pogledu tvoje prisutnosti u njegovu životu, osim toga da si ga pronašla. Ali, doista se nadam da te sada zaslužuje, nakon onoga što je učinio.

Nagnula sam se kako bih je zagrlila. Ona me je čvrsto stisnula, milujući me po kosi kao što je to moja majka činila. Objesila sam se o njezino mršavo tijelo i poželjela da mogu plakati. Suzdržala sam se znajući da ako ponovno počnem, vjerojatno nikada neću stati. Moj kratkotrajni nadzor nad vlastitim emocijama je nestajao. Poljubila sam je za laku noć i rekla da idem spavati te je uvjerila da sam dobro. Bila sam sasvim dobro.

Udobno sam se smjestila u Marienoj sobi za goste. Ponijela sam napola praznu čašu s vinom sa sobom i odlučila je odjednom iskapiti. Dovraga s Danielom. Dovraga s ovim užasnim jebenim danom.

Odložila sam čašu na noćni ormarić i raspakirala kovčeg. Nije mi bilo teško odsjesti kod Marie, ali te okolnosti nisu bile kao nekoć. Ljetni praznici, blagdanski vikendi. Sada sam bježala od svojega života ne znajući gdje ću sljedeće sletjeti.

Pogledala sam svoj telefon i, iako sam znala da to ne trebam činiti, uzela ga i pročitala Blakeovu poruku.

Nazovi me. Dopusti mi da ovo popravim. Volim te.

*** Jedva sam na vrijeme stigla na posao. Bila sam pomalo razmišljala uzeti slobodan dan, ali sam u uredu imala cijeli tim ljudi koji su računali na mene. Nakon što sam vidjela Blakeovu poruku, zaspala sam u suzama. Ako bi poruke mogle ubiti, njegove bi riječi zasjekle kroz mene. Tada sam isključila telefon odlučivši da ću ga uključiti tek kad se saberem. To sranje s plakanjem mora prestati.

Kad sam stigla u ured, mahnula sam ekipi i otišla u svoj ured. Risa je odmah došla obavijestiti me o razvoju situacije, što je iziskivalo da joj pripremim nove ugovore i s dečkima koordiniram nove račune. Barem sam jednom bila zahvalna za njezinu neograničenu energiju i nepokolebljivu radnu etiku. Iako sam bila iscrpljena, ona me je odmah uvukla u posao, gdje je moje žarište zapravo i trebalo biti proteklih nekoliko tjedana.

Moj je um prečesto bio negdje drugdje. Razmišljala sam o Blakeu, zabrinjavala se zbog Marka, ali toga dana sam se poslu posvetila sa žarom zbog kojega je sve drugo zamaglilo u drugi plan. Nisam mogla učiniti da to nestane pa sam se zadovoljila zamagljivanjem.

James je tijekom vikenda izdvojio nekoliko mogućnosti za kampanju. Nas troje smo najveći dio poslijepodneva proveli pokušavajući postići dogovor u pogledu smjera. Risinom sam mišljenju željela dati više težine, ali, unatoč njezinom žaru za osvajanje novih klijenata, u Jamesovoj blizini doimala se malo previše mekom. Kad god je on progovorio, ona se naglašeno složila. Kad se on nagnuo kako bi nešto istaknuo, ona ga je oponašala te koristila svaku priliku da ga nehajno dodirne.

Kad sam joj napokon dala drugi zadatak, koji ju je izveo iz mojega ureda, doimalo se da se James vidljivo opustio. Razmotrili smo preostale bilješke i razgovor je tekao lakše. Ali, opazila sam da mi upućuje upitne poglede.

— Jesi li dobro?

Pokušala sam izbjeći njegov pogled. Njegove su me oči gledale s intenzivnošću na koju sam se navikla. — Dobro sam. — Razvukla sam usne u lažan osmijeh.

80

— Doimaš se umorno.

— Umorna sam — priznala sam osjećajući iscrpljenost još malo jače.

— Što je bilo s tobom i Landonom nakon one večeri?

Na trenutak sam zatvorila oči susprežući navalu emocija koje su potekle na spomen njegova imena.

— James, mislim da će nam ova grafika biti dobra. Samo se pobrini za nekoliko preinaka o kojima smo razgovarali i trebali bismo biti spremni za objavljivanje.

Ništa drugo ga se nije ticalo. Nisam željela razgovarati o njegovu uvrnutom suočavanju s Heathom u petak, ili o okončanju svoje veze s Blakeom, ili o tome kako me je tu večer dodirivao kao da se poznajemo mnogo dulje i bolje no što smo se poznavali. Namjeravala sam sve to potisnuti zajedno s drugim osjećajima s kojima se u tom trenutku nisam željela suočiti.

— To zapravo nije odgovor.

— Uzdahnula sam i naslonila se u svojemu stolcu. — Ovog vikenda smo prekinuli, ako baš moraš znati.

— Utječe li to na naš posao, s obzirom na to da je on ulagač?

— Ne, on je tihi ulagač i ne može tražiti povrat zajma, iako on to ne bi ni učinio. No, unatoč tome, voljela bih mu vratiti novac čim ponovno budemo neovisni.

— Kako se držiš?

— Dobro sam — lagala sam. Bila sam zahvalna jer je mario za mene, ali sam i bila zabrinuta da ne osjeća samo to.

— Nadam se da znaš da možeš razgovarati sa mnom. Ovdje sam.

— Hvala, James.

— Ispričavam se.

Moj je pogled skočio prema mjestu na kojemu se Blake pojavio, na rubu mojega ureda. Kratko me je pogledao prije no što se zagledao u Jamesa. James mu je uzvratio čeličnim pogledom koji do tada još nisam vidjela. Sranje, to nije dobro.

Nitko se nije pomaknuo.

Blake je ponovno pogledao mene, jedva sposoban prikriti uzrujanost u glasu. — Mogu li nasamo razgovarati s tobom?

Otvorila sam usta kako bih mu odgovorila, ali je James prvi progovorio.

— U tijeku je sastanak. — Naslonio se na svojemu stolcu i prekrižio ruke kao da namjerava ostati.

— Nisam tebe pitao. - Blake više nije prikrivao svoju uzrujanost. Načinio je prijeteći korak, potaknuvši Jamesa da ustane. Bili su udaljeni nekoliko koraka i zurili su jedan u drugoga. Blake je bio nešto viši od Jamesa, ali je James bio deblji, krupniji. Mogli bi biti ravnopravni, ali sam već vidjela Blakea na djelu. Njegova agresivnost u trenucima kad me je štitio bila je neočekivani element koji James nije mogao ni zamisliti.

Brzo sam ustala i uhvatila Blakea za ruku, odvodeći ga iz tog suočavanja s Jamesom. - Blake, hajdemo van razgovarati. — On je mirno stajao, a mišići su mu bili napeti i nepomični. A tada se napokon opustio dovoljno da se okrene i napusti ured sa mnom. Povela sam ga niz hodnik, zahvalna jer smo daleko od ureda i jer imamo malo privatnosti, čak i ako se naše riječi usiju.

— O čemu si želio razgovarati? — napeto sam ga upitala.

— Zašto ne počnemo s njim? Što se dogodilo tijekom vikenda? Jesi li se ševila s njim?

Ta me je optužba ostavila bez daha, a moj je gnjev tada bio jednak njegovu. — Ne! Rekla sam ti da mi je prijatelj. Samo se ponaša zaštitnički.

— Zašto misli da te je potrebno štititi?

—Doima se da ti to vrlo često misliš pa je možda posrijedi epidemija. Možda sam od onih cura koje ostavljaju dojam djeve u nevolji. Ne znam, ali mi u ovom trenutku nije potrebno da dolaziš ovamo i stvaraš probleme. Ovo je moje radno mjesto. Ako želiš razgovarati, možemo razgovarati, ali ne ovdje. Ne možeš ovako dolaziti.

— Više ne smijem dolaziti ovamo?

Oklijevala sam, kratko razmišljajući o tome bi li taj ustupak bio primjeren. No, viđanje s njim bilo je riskantno u bilo kojim okolnostima. — Mislim da to nije dobra ideja, Blake.

81

— Da provjerim jesam li te dobro shvatio. Raskidaš sa mnom bez drugog razloga, osim toga da ti je potrebno vrijeme kako bi sredila svoj život. A sada me isključuješ iz tvrtke u koju sam uložio milijune dolara i očekuješ da ću se samo tako povući? Bez ikakvih pitanja?

Naslonila sam se na zid jer me je ponovno preplavila iscrpljenost. — Nisi došao poslovno. Da jesi, razgovarali bismo sasvim drugačije.

— U pravu si. Nisam.

— Tada bi trebao poći.

Okrenula sam glavu izbjegavajući njegov pogled. On je polako podignuo ruku i okrenuo mi glavu natrag, prisiljavajući me da ga pogledam u oči, usredotočene i pune odlučnosti.

—Bježiš od nečega. Možda od mene, ali, znaš što? Ovaj put ti to neću dopustiti. Potrebno ti je vrijeme da središ život? U redu, ali sredit ćemo ga zajedno. Vratimo se kući i razgovarajmo o tome.

Počela me je hvatati panika. Ne bih preživjela razgovor nasamo, govoreći poluistine sve dok ga nekako ne uvjerim. On bi nastavio ovako, dolazio k meni i nalazio me sve dok mu ne bih pružila odgovor koji ima smisla. Što ćemo to više prežvakavati, to će moji argumenti zvučati slabije. Mora mi povjerovati jednom zauvijek jer ako nas Daniel vidi zajedno... nisam mogla razmišljati o tome.

— Nije mi potrebno vrijeme da ustanovim ono što već znam. — Odgurnula sam njegovu ruku. - Ne postoje riječi kojima bi mogao promijeniti moje osjećaje. Vratit ću ti novac čim budem mogla, ali ne mogu dopustiti da u ovom trenutku budeš upleten u moj posao. Razgovarat ću sa Sidom o tome da što prije preuzme najam, ali ćeš ti u svakom slučaju dobiti stanarinu. — Uvjerila sam se u to i pogledala ga u oči.

Nisam mogla dopustiti da posumnja, riskirati sve zato što to nisam mogla okončati kako valja.

On mi je prišao i s obnovljenom odlučnošću dlanovima obuhvatio moje lice. Ostala sam bez daha i susprezala instinkt da ga poljubim. Njegove su usne bile vrlo blizu. Njegovo je disanje bilo isprekidano kao i moje.

— Voliš me. — Stisnuo je zube dok je izgovarao te riječi, kao da ga peku.

Zaratila sam se s magnetskom silom među nama čak i dok sam osjećala kako posrćem, kako gubim nadzor. Moraš ga zaštititi, podsjetila sam se. Njegov život ovisi o tome.

— Ako ti mene voliš, pustit ćeš me. — Srce mi se slomilo zbog Danielovih riječi usmjerenih protiv muškarca kojega sam voljela.

Prelazeći prstima preko njegove krute čeljusti, osjećala sam kako se omekšava pod mojim dodirom.

Podignula sam se na prste kako bih ga nježno poljubila. Još jednom za kraj. On se nagnuo kako bi produbio poljubac, ali sam ga odgurnula prije no što mu je to uspjelo.

— Zbogom, Blake.

Već sam bila stigla do kraja hodnika kad je napokon progovorio.

— Ne vraćaj se, Erica.

Te su me riječi oborile. Utroba mi se grčila od mogućnosti da izgubim sve izglede za našu budućnost.

Okrenula sam se prema njemu strahujući od onoga što ću vidjeti u njegovim očima.

Njegove su se šake stisnule, a pogled mu je istodobno bio bolan i odlučan.

— Ako ovo sada okončaš, ne vraćaj se.

Drhtavim rukama otvorila sam vrata ureda i ušla, zatvarajući vrata svega što mi je bilo najdragocjenije.

82

TRINAESTO POGLAVLJE

Ostatak tjedna prošao mi je u magli. Jedva da sam odlazila iz ureda. Moja nekoć dobrodošla usredotočenost na posao izopačila se u prisilu da nastavim raditi unatoč neispavanosti. Čak i dok sam spavala, proganjale su me vizije koje nisu pogodovale istinskom odmoru.

Umor i pritisak da nastavim raditi nekako su prikrivali mnogo boli. Golema, zjapeća praznina u mojim prsima, ondje gdje je nekoć bilo moje srce, nije se doimala jako razornom kad sam hinila da me zanimaju samo brojke, popisi i vođenje posla vratolomnom brzinom. Svi u uredu držali su korak sa mnom. Ako tako nastavim, možda mi Danielov novac i neće biti potreban. Željela sam u svakom slučaju što prije vratiti novac Blakeu.

Bila sam usred sastanka s Risom kad me je Daniel nazvao. Rekla sam joj da se moram javiti i pričekala da ode. —Halo.

— Erica, dolje sam. Želio bih razgovarati s tobom. Glas mu je bio hladan i zapovjednički. — Izađi na stražnji izlaz.

Prekinula sam razgovor i rekla Risi da odlazim na rani ručak. Otvorila sam stražnja vrata i ugledala Connora za volanom lincolna koji je, s uključenim motorom, stajao u sporednoj ulici. Daniel je bio naslonjen na poklopac motora i pušio, odjeven u uobičajeno tamno odijelo i bijelu košulju. Oličenje političara, pomislila sam dok mi je um užurbano prevrtao razloge za njegov dolazak. Marie, Blake... nisam mogla progovoriti zbog straha koji me je obuzeo.

— Jesi li gladna?

Odmahnula sam glavom, više zbog zbunjenosti nego zato da bih mu doista odgovorila. — U čemu je problem?

— Ni u čemu. Hajdemo na ručak. — Odgurnuo se od automobila i odbacio cigaretu. Otvorio je vrata automobila i pokretom mi pokazao neka uđem, s izrazom lica koji nisam znala pročitati.

Prisilila sam se pokrenuti. Jednom davno bilo mi je drago jer ga vidim, iako se katkad doimao zastrašujućim. Nekoć sam se veselila našem druženju, a tada sam morala prisiljavati svoje udove na pokret kako bih mu se pridružila u automobilu.

— Connor, vozi nas u O'Neill's.

Nekoliko sam puta duboko udahnula pokušavajući smiriti živce. O'Neills je zvučao sasvim bezazleno.

Možda je samo želio da ručamo zajedno. Sve neprospavane noći silno su pojačale moju tjeskobu.

— Zašto si me želio vidjeti?

— Namjeravao sam te prije posjetiti, ali sam mislio da će ti malo vremena dobro doći. Kako je s Landonom?

Preplavio me je val olakšanja jer je Blake dobro, ali ga je odmah zamijenio podsjetnik na bol zbog naše razdvojenosti.

— Ne bih znala. Danima ga nisam vidjela. — Gledala sam kroz prozor nadajući se da me neće natjerati da mu otkrijem pojedinosti o našem raskidu.

— Dobro. Pretpostavljam da je on to prihvatio.

Slegnula sam ramenima nastojeći ne obazirati se na bol u prsima zbog pomisli da je Blake možda odustao od nas. To sam željela, zar ne? Nisam se čula s njim cijeli tjedan, a ta mi je činjenica pružala utjehu i istodobno me mučila. Progutala sam kako bih suspregnula suze koje su me pekle u očima. Nije bilo vrijeme za to.

— Zar ti je toliko značio?

Glas mu je bio mekši no što sam očekivala pa sam se okrenula prema njemu, treptanjem zaustavljajući suze. Kunem se da sam ondje vidjela tračak boli, iako sam zaključila da sam samo projicirala svoju bol.

Procjenjivala sam njegovo pitanje. Blake mi je značio sve, ali kakve bi bilo koristi kad bih to rekla Danielu?

— Postavio sam ti pitanje.

83

— On je jedini muškarac kojega sam voljela. On se malo zgrčio i odvratio pogled.

Ta istina i njegova čudna reakcija malo su me ohrabrile. — Zapravo nemam vremena za ove sastančiće.

Možemo li prijeći na razlog zbog kojega sam ovdje?

— Pazi kako se ponašaš.

Malo je stisnuo oči, što me je podsjetilo koliko u trenutku može postati zastrašujuć. Bez riječi sam se pitala od koga sam naslijedila naprasitost, iako Danielu u tom pogledu nikada neću biti ravna.

— Rekao sam ti da te vodim na ručak.

Prekrižila sam ruke, pazeći da sam stisnuta što dalje od njega. Connor nas je vozio u južni dio grada pa smo prolazili pokraj redova kuća, a tada glavnom ulicom jednog malog naselja.

— Gdje smo?

— U staroj četvrti. Ovdje su odrasli tvoj djed i njegov otac, prije no što je prezime Fitzgerald nešto značilo.

Sjedila sam i promatrala. Nikada nisam bila u tom dijelu grada, koji je bio znatno drugačiji od ulica u središtu grada, preplavljenih turistima. Nismo bili ni u najsigurnijem dijelu grada. Connor je parkirao pred gostionicom na uglu. Nad ulazom je bio izlizani natpis O'Neills.

Izašla sam za Danielom i u nelagodi stala pokraj njega dok se on rukovao s čovjekom koji je sjedio na stolcu ispred ulaza. Bio je širok i mišićav kao i Connor, ali mu je kosa bila crna i kovrčava, a tamne oči gotovo skrivene kosom i sjenom kape od tvida. Pozdravio je Daniela po imenu i dopustio nam ući.

Ušli smo u mračnu prostoriju gostionice i sjeli u najdalji kut. Daniel nam je naručio pivo i hamburgere.

Jelovnik u O'Neill'su očito je bio ograničen pa se nisam protivila. A i odlučila sam birati bitke s Danielom, kako ne bih razvila naviku prikrivanja podljeva. Bože, bila sam zahvalna jer me majka ne može vidjeti.

— Želio bih razgovarati o poslu — počeo je.

Nisam još htjela ulaziti u to. Morala sam doznati više o njemu ako sam željela pronaći izlaz iz tog kaosa.

— Kako je Margo? — upitala sam nadajući se da ću odvratiti razgovor od njegova plana za moj život.

— Kako se može očekivati. — Popio je dobar dio svojega piva. Ja sam svoje ostavila stajati.

— Ona želi da se držim podalje od tebe, znaš? To mi je rekla na zabavi. Neće biti sretna ako me vidi blizu tvoje kampanje ili tvojega privatnog života.

— Ona je dobronamjerna, ali to nisu njezine odluke.

— Neću li prouzročiti napetost ako budem očito postupala protiv njezinih želja?

— Margo me ni najmanje ne zabrinjava.

— Možda bi me mogao prosvijetliti u pogledu toga što te zabrinjava. Jesu li prijetnje da ćeš ubiti Blakea i uništiti moju tvrtku i dalje visoko na tvojoj ljestvici prioriteta?

On se polako nasmiješio. — Ako misliš da te ta drskost neće dovesti u nevolju zato što smo na javnom mjestu, iznenadit ćeš se.

Brzo sam pogledala uokolo. Gostionica je bila skromna, a njezini gosti očito nisu bili ljudi koji bi se obazirali na nečiju svađu uz ručak. Da i ne spominjem kako se doimalo da je Daniel ondje povlašteni gost.

Možda su ti ljudi za njega obavljali ubojstva, kad je bilo potrebno pobrinuti se za ljude poput Marka.

Daniel je bio u pravu. Drskost me vjerojatno ne bi dovela nikamo. Pokunjeno sam se naslonila.

On je na stol spustio debelu hrpu papira i gurnuo je prema meni. — Ovo je naš marketinški plan. Nemam vremena čitati ga, a i kad bih ga pročitao, nisam siguran da bih mnogo shvatio. Rečeno mi je da je vrlo općenit jer svakodnevno odgovaramo na nove političke i lokalne događaje, a sve to se razlikuje. Uskoro ćemo započeti proces zapošljavanja kako bismo postavili nekoga na mjesto osobe koja sada vodi taj posao. Sve je to, dakako, samo predstava jer ću na to mjesto postaviti tebe.

— Što je s mojom tvrtkom?

— Landon više nije u igri, a ti ćeš uskoro dobiti svoj novac od mene. Pronađi način da tvrtka funkcionira bez tebe ili je prodaj. Svejedno mi je.

—Ako mi daš više vremena, mogla bih sama postići pozitivno stanje na računu, bez tvoje pomoći.

— Koliko vremena?

—Možda nekoliko mjeseci. Nisam sigurna—lagala sam. Realno gledano, vjerojatno bi mi trebalo šest mjeseci ili više.

— Ne, nemam vremena za to.

84

Nagnula sam se prema njemu nadajući se da ću ga uvjeriti. — Daniele, mogla bih ti pomoći da pronađeš nekoga za taj položaj. Nekoga s istim kvalifikacijama, tko ti može pružiti ono što ja mogu. Ne znam zašto...

— Erica, ovo nisu pregovori. — Njegov je glas postao dovoljno oštar da privuče nekoliko pogleda u gostionici. — Ti ćeš raditi za moju kampanju. Radit ćeš za mene. Vidim da pokušavaš pronaći kreativan izlaz.

Pritom imaj na umu da mi je svejedno što ti Landon znači. Čak i da je otac tvoje djece, ne bih oklijevao ukloniti ga iz ove priče. Ne bih oklijevao ni trenutka. Shvaćaš li? Jer, mislim da sam prošli put bio dovoljno jasan.

Konobar nam je donio hamburgere i otišao bez riječi. Gledala sam u tanjur bez imalo apetita, osjećajući mučninu zbog njegove prijetnje.

— Erica.

Zatvorila sam oči i izgovorila sljedeće riječi što sam mirnije mogla. — Shvaćam u potpunosti. Ali, ako me angažiraš kako bi koristio moj mozak, možda bi mi mogao reći kad bih trebala leći i dopustiti ljudima da me gaze. Ili ćeš me samo ti gaziti?

— Ovdje se ne radi o tebi, kujo.

Udario je dlanom o stol, ponovno privukavši nekoliko ravnodušnih pogleda iz gostionice. Uplašila sam se i ponovno se naslonila kako bih se što više udaljila od njegova gnjeva.

— Radi se o nečemu mnogo važnijem i mnogo uspješnijem no što ćeš ti ikada biti. Radi se o mojoj obitelji.

O našoj obitelji. Naraštajima smo ispuzavali iz ovakvih mjesta kako bismo radili nešto važnije. Ti ćeš sada biti dio toga. Malen, ali važan dio, a što to prije uvidiš, to će ti biti bolje. A sada pojedi hamburger.

— Nisam gladna — promrmljala sam.

Njegove su oči postale toliko hladne da sam odmah uzela komadić pomfrita i počela jesti. Jeli smo u tišini, a pogledi su nam se s vremena na vrijeme sreli kao hladna, plava ogledala. Bit ću sretna ako putem natrag umaknem njegovu gnjevu. Ovo nije bilo nalik prepiranju s Blakeom ili usmjeravanju ljudi na poslu.

Bockala sam diva, a on nije spavao. Daniel je možda bio ponosan na moja postignuća, ali nisam imala povlasticu biti tatina djevojčica koja si može dopustiti da bude toliko drska prema njemu. Ne ako je Blakeov život bio na kocki. Morat ću nekako naučiti ušutjeti ili igrati drugačije jer me suprotstavljanje do sada nije daleko dovelo.

*** Connor me je ostavio pred uredom nakon uglavnom tihe vožnje kući. Daniel mi je rekao da će me obavijestiti kad bih trebala doći u stožer kampanje i upoznati osoblje. Upamtila sam to i ostatak vožnje provela gledajući kroz prozor i osjećajući kako mi život klizi iz ruku.

Kad sam ušla, zatekla sam Risu uz Jamesov stol, kako se smiješi i čavrlja dok on s nelagodom pogledava zaslon svojega računala pa nju. Nešto u tome me je razljutilo.

— Risa, možemo li razgovarati?

Ona se uspravila kao da sam prekinula čaroliju između njih, koja je postojala samo u njezinu umu.

Krenula je za mnom u moj ured.

— Ovo mora prestati — rekla sam bez uvijanja, nesposobna omekšati pristup.

— Što?

— Ovo s Jamesom. Ne možemo dopustiti takvo ometanje. Potrebno mi je da se usredotočiš na posao, a ne da pola dana provedeš flertujući za njegovim stolom.

— Ne razumijem što želiš reći. - Namrštila se i nervozno zataknula kosu iza uha.

— Znam da nemamo službeno pravilo vezano uz odnose u uredu jer, iskreno rečeno, nisam predvidjela da bi to moglo biti problem, ali sada kad jest, uviđam zašto tvrtke uvode ta pravila. Izaberi nekoga drugog.

On bi trebao raditi, a ti bi trebala biti usredotočena.

Ona je naglo zatvorila usta, a lice joj je postalo crveno poput paprike. Nisam mogla procijeniti je li joj bilo više nelagodno ili je bila gnjevna, ali ju je potpuno iznenadilo to što sam je prozvala. I prije sam se otresla na nju, ali je nikada nisam ovako otvoreno ukorila. Jednostavno više nisam imala strpljenja okolišati. Ne toga dana.

— Što je s tobom i Blakeom?

85

Najveći dio protekla dva sata prešućivala sam Danielu ono što mislim o njemu. Doista sam trebala izabrati bolji trenutak za razgovor s njom, ali eto. Govorila sam polako, nastojeći ostati pribrana.

— On je ulagač, a ne zaposlenik, a moja veza s njim nije tvoja stvar.

Ona je napućila usne i počela tapkati stopalom.

— U redu, hajdemo dalje. Ima li novosti? — upitala sam želeći neutralizirati napetost i vratiti se poslu.

Ona me je na trenutak gledala, a tada je duboko udahnula.

— U subotu idem na dobrotvornu zabavu. Organizira je zaklada koja podupire tehnološku edukaciju djece iz siromašnih četvrti. Max smatra da bi bilo dobro da budemo prisutni ondje.

— Svakako, to zvuči kao nešto što bismo mogli poduprijeti.

— I ja sam to mislila, ali nisam bila sigurna jesu li donacije u budžetu.

— Uvjerena sam da ćemo nešto pronaći.

— Odlično, samo mi javi i organizirat ću sve.

— To bi moglo biti događaj kojemu bih voljela prisustvovati, znaš?

Potrudila sam ne uvrijediti se zbog njezina iznenađenog pogleda.

— Nisam to znala. U posljednje vrijeme se doimaš vrlo rastresenom. Nisam te željela gnjaviti time. Znam da imaš drugog posla, a umrežavanje je moj posao. Oprosti, vjerojatno sam te trebala pitati.

— U redu je. Mnogo toga mi se događa u ovom trenutku.

— Želiš li poći? Mogu nazvati Maxa i pokušati dobiti još jednu ulaznicu.

Na trenutak sam razmišljala o toj ponudi. Već neko vrijeme sam bila samo kod Marie i u uredu. Zamisao druženja s ljudima dok se još osjećam toliko sjebano pomalo me je plašila, ali će mi odvraćanje pozornosti dobro doći. Ako ništa drugo, umrežavanje je bolje od samoće s vlastitim mislima.

— Zapravo mislim da želim. To bi moglo biti lijepa promjena.

— U redu. Vidjet ću što mogu učiniti. — Napeto se nasmiješila i brzo otišla.

Iznutra sam uzdahnula, zahvalna jer smo malo razgovarale. Bila je ljuta, ali nisam željela da ta napetost među nama utječe na posao. A i bilo je očito da sam proteklih nekoliko tjedana bila hodajuća katastrofa. Znala sam samo kako se osjećam iznutra. Nisam mogla ni zamisliti kako me vide izvana. A najveći dio vremena zapravo nisam marila za to. Toliko toga je visjelo u zraku. Nisam imala energije za tapkanje oko osjećaja ljudi na poslu.

Ostatak dana je brzo prošao. Nisam obraćala pozornost na marketinški plan koji mi je Daniel dao. Bilo mi je dovoljno stalo do mojeg posla da se istinski zainteresiram za sadržaj tog dokumenta. On je želio upravo to, a ja se u tom trenutku nisam mogla baviti ostvarivanjem njegovih želja. Uništio je moj odnos s Blakeom, a ja sam odlučila što duže odgađati ulazak u Fitzgeraldov politički stroj.

86

ČETRNAESTO POGLAVLJE

Svratila sam u stan kako bih pronašla pogodnu odjeću za zabavu. U sumanutoj žurbi nisam spakirala svečanu odjeću, a Marie i ja smo bile različito građene pa nismo mogle dijeliti odjeću.

Bilo mi je čudno ponovno biti u stanu. No, nisam se potrudila pronaći novi stan. Nisam ni imala mnogo vremena, ali duboko u sebi nisam ni mogla zamisliti da sam bilo gdje drugdje. Mariena soba za goste bila mi je dobra. Mjesto na kojemu ću pokušati spavati, a i ondje barem nisam bila sama. Nisam se mogla natjerati na pomisao da negdje drugdje započnem iznova.

Sidu sam ostavila sam svoj ček za stanarinu na ormariću u kuhinji. Iz navike sam počela čistiti nered koji se nagomilao.

— Ne moraš to raditi.

Cady je izašla iz Sidove sobe u dugoj majici koja kao da ju je progutala. Izgledala je umorno i zadovoljno kad je došla u kuhinju kako bi mi pomogla. Njezina kosa s plavim pramenovima, podignuta u šiljke, bila je razbarušena na sve strane.

Okrenula sam se kako bih stavila posuđe u sudoper, skrivajući osmijeh. Sid je tu curu činio umornom i zadovoljnom. Bravo za njega.

— U redu je — rekla sam.

— Ne znam kako će Sid preživjeti bez nekoga tko će se brinuti za njega. — Nasmijala se.

— Znam. Dečki...

Brzo smo pospremile kuhinju, a ona je tada uzela ček i pogledala me.

— Namjeravaš se jednom vratiti?

Oklijevala sam. Istina je da je bila Sidova djevojka, ali je bila i Blakeova pomoćnica. Bila sam gotovo sigurna da će sve što kažem njoj stići do njega.

— Ne namjeravam, ali još nisam našla novi stan.

Ona mi se suosjećajno nasmiješila. - Šteta. Uvjerena sam da ćeš nedostajati Sidu.

— Možda. Sada ima tebe.

— Da, pa, mislim da on nije jedini kome nedostaješ.

Uzela sam bocu vode iz hladnjaka i popila malo, ne obraćajući pozornost na njezine posljednje riječi.

— Znam da ne bih trebala ništa reći. Što god se dogodi između tebe i Blakea je vaša stvar, ali, ako ti to nešto znači, mislim da ste bili sjajni zajedno. Doimao se istinski sretnim. A dugo ga poznajem.

— Kako je on?

Ne znam zašto sam to pitala. Kao da ću se osjećati imalo bolje ako doznam više o Blakeovom stanju.

Ona me je suosjećajno pogledala. — Erica, trebala bi razgovarati s njim.

*** Izabrala sam jednostavnu crnu koktel haljinu bez naramenica, koja je pratila moje obline i sezala malo ispod koljena. Podignula sam kosu u labavu punđu i nazula crne štikle s remenčićima te se ogrnula laganim šalom za slučaj da bude hladno.

Kad sam stigla, zatekla sam Risu i Maxa kako razgovaraju u maloj skupini. Max mi je uputio svoj pobjednički osmijeh. Par s kojim su razgovarali mahnuo je u znak pozdrava i otišao, ostavljajući nas same.

— Izgledaš lijepo, Erica. Hvala ti jer si došla.

— Hvala ti, i meni je drago. Risa mi je rekla ponešto, ali kako si ti povezan s tom dobrotvornom organizacijom?

87

— Angelcom je podržava već godinama. Jednom godišnje smo pokrovitelji ovog događaja kako bismo privukli nove donatore i istaknuli taj cilj.

— To je sjajno.

Još nisam sasvim oprostila Maxu jer me je pogurnuo u onaj posljednji ples s Markom, ali nisam mogla osporiti da je od tada znatno pomogao našoj tvrtki. Nisam mu vjerovala, ali budući da Blake više nije bio u igri, nisam ga ni namjeravala potpuno isključiti. U takvim trenucima bilo mi je teško povjerovati u ružnoće o njemu, za koje me je Blake uvjeravao da su istinite.

— Vjerojatno bismo trebali pronaći svoj stol. Uskoro će poslužiti večeru — rekao je prekidajući moje misli.

Krenula sam za Risom i Maxom do stola i začas prepoznala lica drugih koji su nam se pridružili. Heath je ustao kad me je vidio, ali je moj pogled odmah prešao na Blakea i na ženu pokraj njega.

Sophia.

Zastala sam, sleđena od suočavanja s njima u tom trenutku. Muškarac kojega sam voljela pokraj žene koju sam prezirala. Bol naše razdvojenosti eksponencijalno se pojačala. Žaljenje zbog svakog trenutka koji smo proveli odvojeni udarilo me je punom silinom, stegnuvši mi pluća. Naglo sam izdahnula.

Koliko god sam mrzila Sophiu i ono što je značila u njegovoj prošlosti, nisam bila ni najmanje spremna vidjeti ih zajedno tu večer, ili ikada. Ona je izgledala besprijekorno u svilenkastoj crvenoj haljini, u lijepom kontrastu s njezinom glatkom crnom kosom koja joj je padala preko ramena. Uz Blakea u odijelu, tamnosivom koje sam voljela, bili su lijep par. Milijarder i manekenka. Kakav par.

— Drago mi je da te vidim, Erica. — Heath je prekinuo tišinu i kratko me zagrlio.

Blake me je gledao u oči kao da čeka da reagiram. Ali, ja se nisam mogla pomaknuti. Doslovce nisam mogla napraviti ni koraka prema stolu.

Risa je sjela pokraj Maxa, ostavljajući mi jedini slobodan stolac između nje i Heatha. Gledala sam ga ne znajući kako bih uopće mogla preživjeti tu večeru s Blakeom i Sophijom s druge strane stola. Možda sam mogla otići prije no što zabava doista počne, odglumiti bolest ili takvo što.

Sophia mi je, kao da mi čita misli, uputila znalački osmijeh zbog kojega sam se razbjesnila. —Jako mi je drago da si došla, Erica. Pridruži nam se.

Njezine su riječi nekako razbile trans pa sam imala potrebu pokrenuti se, u suprotnom smjeru.

— Risa, idem po piće. Želiš li što?

Ona je odmahnula glavom. — Ne, hvala.

Blake je ustao kad sam krenula. Ne obraćajući pozornost na njega, nastavila sam prema šanku, podsjećajući se da u štiklama doista ne mogu trčati.

— Viski s ledom — rekla sam konobaru. Blake je stao pokraj mene. — I meni.

Nismo se dodirivah, ali smo bili blizu, udaljeni nekoliko centimetara. Sjetila sam se naših prvih tjedna zajedno, kad sam uzaludno pokušavala ignorirati jaku energiju koja je pulsirala među nama, neporecivu privlačnost koja se ubrzo pretvorila u ovisnost, opsesiju.

— Nisam znao da ćeš biti ovdje. — Glas mu je bio tih, prepun kajanja.

A da si znao? Ne bi je poveo?

Polako sam udahnula pokušavajući shvatiti svoje emocije. Bio je ljubazan pa sam se barem mogla potruditi i uspostaviti normalnu komunikaciju nakon prekida. Ali, tišina koja je visjela u zraku među nama doimala se kao dovoljan odgovor. Bila sam jadna, opsjednuta poslom i nisam imala pojma kako da urazumim svojega oca ubojicu, čovjeka kojega je moć zaludjela, kako bih mogla okončati sve to.

Možda je ionako bilo prekasno za to. Sophia je vjerojatno nastavila gdje sam ja stala čim je shvatila da više nisam u igri. Bila bi luda kad to ne bi učinila, a i nisam mogla kriviti Blakea. Jasno sam mu rekla da ga više ne želim vidjeti. Rekla sam mu neka me pusti.

— Kako Risa radi? — napokon je upitao u još jednom pokušaju da me uvuče u razgovor.

— Vrlo je motivirana. Dovodi nam gomilu klijenata.

— Doima se da se zagrijala za Maxa.

Pogledala sam za stol. Risa se doimala uobičajeno živahnom, a Maxova pozornost bila je usredotočena na ono što je ona govorila. Nisam obraćala mnogo pozornosti na to kako se njihov odnos razvijao proteklih

88

nekoliko tjedana. Kao što je ona dobro primijetila, imala sam previše drugih pitanja kojima sam se morala baviti dokle god je ona obavljala svoj posao i vodila nas prema napretku.

— On joj pomaže povezati se s oglašivačima. Doima se da to dobro funkcionira. Prihod raste. — Pogledala sam Sophiju, koja me je zatekla kako zurim u nju. Okrenula sam se natrag i opazila svoj odraz u ogledalu iza šanka. — Sophia izgleda lijepo, kao i inače.

Blake je otpio gutljaj svojega pića. — U gradu je zbog posla.

— Blake, ne moraš mi se opravdavati. Ja sam... sretna zbog tebe. — Čeljust mi se stisnula zbog potpune laži koju sam upravo bila izrekla zbog pristojnosti te kako bih nam omogućila nastaviti dalje. Tada sam izlila pola pića u grlo.

—Jako loše lažeš.

*** Vratila sam se za stol, a Blake je bez riječi došao za mnom. Bila sam zahvalna jer sjedim pokraj Heatha. Za tim stolom kolega i bivših ljubavnika njega sam nekako doživljavala kao saveznika. Čavrljali smo o tom događaju te o poslu.

— Jesi li već razgovarao s Alli o preseljenju? — upitala sam.

On je odmahnuo glavom.

— Zbog nekog posebnog razloga?

— Mislim da se pomalo plašim što će reći. Ali, gotovo sam završio s programom pa to moram uskoro odlučiti.

— Heath, trebao bi razgovarati s njom.

— I ti.

Kimnula sam i pogriješila pogledavši Sophiju, koja je koristila svaku priliku da dodirne Blakea. Mali dodiri, prelaženje prstom po šavu njegova odijela na ramenu. Naginjanje prema njemu dok je govorila i pritom ga svaki put očešala svojim prpošnim sisicama. Škrgutala sam zubima.

— Doista je zabrinuta za tebe.

Ponovno sam pogledala Heatha, nesposobna opustiti se. — Uskoro ću je nazvati. Bila sam veoma zaokupljena poslom, znaš? Nisam imala mnogo vremena ni za što drugo.

— Nije samo ona zabrinuta.

Moj je pogled skočio na Blakea, koji se naslonio na svojemu stolcu i izgledao kao da se dosađuje dok je pogledom prelazio po prostoriji. Sophia mu je mrmljala u uho i tiho se smijala, kao da je posrijedi kakva privatna šala. Kad je njezina ruka nestala ispod stola, više to nisam mogla podnositi.

Odgurnula sam se od stola i otišla ravno u zahod. Zažalila sam jer sam bilo što jela kad me je svladao val mučnine. Odgurnuti Blakea bilo je manje bolno dok me je on još želio. Mogla sam si umišljati da će me čekati dok ne riješim situaciju s Danielom. Ali, taj trenutak je prošao. Sophia je ušla u igru, nastavila ondje gdje sam ja stala i vrlo vjerojatno mu je davala sve za čime je žudio dok smo bili zajedno.

Ako moje srce nije već bilo slomljeno, gledanje Blakea s njom pretvorilo ga je u neprepoznatljivu kašu.

Zahod sam zatekla milosrdno pust. Pogledala sam se u ogledalu. Iako sam bila emocionalno potpuno shrvana, izgledala sam dobro. Šminka je skrivala barem tamne kolute ispod mojih očiju. Nisam bila manekenka s modne piste, ali sam bila dovoljno dobra za Blakea. Jednom sam bila ona koju je on želio.

Prekorila sam se jer mi je bilo stalo. Nekako ću to preživjeti. Bilo mi je i gore, zar ne?

Prije no što sam si stigla odgovoriti, vrata su se naglo otvorila, a ja sam ugledala Sophijin odraz kako dolazi prema meni. Njezino vitko, manekensko tijelo došetalo je do ogledala, gdje sam se pokušavala sabrati.

— Je li sve u redu? Erica, doimaš se uzrujano.

Glas joj je bio uobičajeno zavodnički s primjesom zlobe, kakav sam upamtila s našega prvog susreta u New Yorku.

Okrenula sam se prema njoj. — Što želiš?

Ona se ležerno naslonila na zid i prekrižila ruke. — Mislila sam da bismo mogle pročavrljati. Bilo mi je žao kad sam čula da tebi i Blakeu nije uspjelo.

89

Moje su se usne razvukle u tanku crtu. Neću zagristi. — Kladim se da jest.

— Pretpostavljam da niste bili jedno za drugo.

— Kako bi ti to mogla znati?

— Ja sam mu prijateljica, Erica. On razgovara sa mnom. Uvjerena sam da je sve to s njim bilo puno previše za tebe.

— O čemu govoriš?

— O seksu, dakako. Nemojmo glumiti da ne znamo da on voli biti grub. — Uputila mi je širok osmijeh i naslonila se kukom na umivaonik, nagnuvši glavu kao da me procjenjuje. — Nikada mi se nisi doimala kao cura koja bi mogla primiti udarce.

Nastojala sam doći do daha, nesposobna sakriti svoju reakciju. — Sophia, ti ne znaš ništa o meni.

Ona se nasmijala. Taj me je zvuk zapekao kao da me je pljusnula.

— Oh, mislim da znam mnogo.

Stisnula sam šake. Što bih dala kad bih joj mogla šakom skinuti taj izraz s lica. I Blakeu. Osjetila sam mučninu od pomisli da joj je on otkrio našu privatnost. Ljubomora i izdaja činile su poguban koktel emocija, a ja sam ga popila koliko sam mogla podnijeti.

— Smij se koliko god želiš, Sophia, ali ja ne venem za muškarcem koji me je odbacio prije nekoliko godina. No, s druge strane, možda ti se posreći pa te primi natrag. Kako bilo, doista mi je svejedno.

Izašla sam i vratila se za stol kako bih uzela svoj šal. Nije mi bilo preteško odglumiti bolest jer mi je doslovce bilo mučno. Brzo sam pozdravila Risu i Heatha, ne obraćajući pozornost na Blakea iako sam osjećala vrelinu njegova pogleda. Nisam se mogla suočiti s njim. To što su mu naša sjećanja značila toliko malo da ih je podijelio sa Sophijom zaboljelo me je mnogo dublje no što sam ikada smatrala mogućim.

Svjetla grada letjela su pokraj mene dok me je taksi vozio natrag k Marie. Slabo osvijetljeni neboderi nestajali su iza mene zajedno s nadom da ću ponovno biti s Blakeom. Poriv na plakanje i mučan očaj zamijenjeni su hladnom, bezosjećajnom konačnošću. Blakea više nije bilo. Potpuno sam ga izgubila.

Već mi se i prije dogodilo da sam nekoga izgubila. Znala sam pozdraviti se zauvijek. Ali, nisam se mogla sjetiti da me je išta ovoliko boljelo. Moj razlog za život, za buđenje ujutro, sve što mi je ulijevalo nadu, odjednom mi je oduzeto. Ali, znala sam da sam već preživjela takvu shrvanost.

Negdje u dubini svoje duše prestala sam krvariti. Neumoljiva, pulsirajuća bol je usporila, a sjećanje na ono tko smo zajedno bili postalo je još jedan ožiljak.

Znala sam živjeti s ožiljcima.

Obrisala sam i posljednju suzu, susprezala poriv da zaplačem sve dok nisam obamrla, što je moja prirodna reakcija kad se suočim s neumoljivom emocionalnom boli. Moja ljubav prema Blakeu se promijenila, postala je tamno, gorkoslatko sjećanje zauvijek utisnuto u mojoj prošlosti. Moja najveća ljubav postala je moj najveći gubitak.

90

PETNAESTO POGLAVLJE

Ponovno ostaješ do kasno?

James je sjeo nasuprot mojega radnog stola. Bio je kraj radnog dana i samo smo mi ostali. Sve je više radnih dana završavalo tako. Nisam se mogla zaustaviti.

— Razmišljam o tome — rekla sam.

— Ne znam kakve su brojke, ali sam prilično uvjeren da se ne moraš toliko forsirati.

— Nije mi problem raditi dugo. To me čuva od nevolja. — U toj je šali bilo istine. Još se nisam sasvim pomirila s novim životom koji je Daniel želio za mene. Pristala sam sastati se s njegovim timom za nekoliko dana, iako mi on nije dao mogućnost izbora. U međuvremenu sam analizirala njihov marketinški plan i pokušavala isplanirati strategije koje bi mi omogućile dati doprinos tako da zadovoljim Daniela, ali ne otpišem svoju tvrtku.

— Sagorjet ćeš. Jesi li svjesna toga? — James se nagnuo naprijed, oslonio laktove na koljena i spustio bradu u dlanove.

— James, što to tebi znači? Iskreno. Vas ne opterećujem time.

— Ne bih imao ništa protiv toga da nas opterećuješ. Katkad se jednostavno ne doimaš osobito sretnom.

Uzdahnula sam. — Je li to doista važno? Sretna ili ne, ovdje sam i obavljamo posao. — Koga je briga ako ću se uništiti radom? Imam pravo na to.

— Zapravo, mislim da to nije dobro ni za tebe ni za posao. Ako se ti slomiš, tko će nam ostati? Tim nije dovoljno velik da se održi bez tebe. Ako nastaviš ovako, za tjedan ili dva bit ćeš beskorisna. A što tada? Što ako nešto pode po zlu i budeš nam doista potrebna?

— Pretjeruješ - promrmljala sam pitajući se što bih mogla reći kako bi popustio.

Koliko god sam tijesno surađivala s Risom, nedvojbeno sam bila bolje povezana s Jamesom. U pogledu posla doimalo se da on razumije što tražim i prije no što to kažem. Doimalo se da među nama već postoji prešutno razumijevanje, koje se uspostavlja među ljudima koji dugo rade zajedno pa je to ispitivanje nekako bilo podnošljivo zbog toga. Ali, nije mogao ni izdaleka razumjeti moj život u tom trenutku.

— U redu, hoćeš li barem uzeti stanku? Hajdemo pojesti nešto.

— Nisam gladna. — Nisam bila. U posljednje vrijeme sam malokad bila gladna. Vjerojatno ću začas biti mršava poput Sophije, ali ne zato što sam to željela. Jednostavno nisam imala apetit za hranom, ili, zapravo, za gotovo bilo čime drugim.

— U redu, što kažeš na šetnju? Daj mi samo sat vremena i ostavit ću te na miru, obećavam.

Zakolutala sam očima.

— Molim te.

Pogledao me je nevino, ali odlučno pa mu nisam mogla odoljeti. Nisam shvaćala zašto mu je toliko stalo, ali nisam mogla ni poreći da mi se uvlačio pod kožu.

Odgurnula sam se od stola. — U redu. Sat vremena. Moram večeras dovršiti ove ugovore. — Nisam to morala, ali ako će mi sat vremena glume da sam dobro omogućiti da prestane nemilosrdno ispitivati moje mentalno zdravlje, bila sam spremna učiniti to.

Krenuh smo ulicom, a tada je James stao pokraj svojega motocikla. Uzeo je kacigu te iz drugog spremišta izvukao kacigu za mene.

— Uh, ne. Ne vozim se na motociklima.

— Vozim ga od tinejdžerske dobi. Obećavam ti da ćeš biti sigurna. Vozit ću polako.

— Nismo se tako dogovorili.

—Nije bilo stavki o motociklima. Isuse, Erica, previše pišeš ugovore. — Uputio mi je osmijeh koji je rastopio moj gnjev. — Dala si mi sat vremena. Opusti se, može? Bit će zabavno.

91

S oklijevanjem sam stavila kacigu na glavu, osjećajući se pomalo smiješno. On mi je pomogao zakopčati je i malo me potapšao po tjemenu, što je samo pojačalo moju sramežljivost. Pažljivo sam sjela iza njega pa smo krenuli.

Motor je oživio. On me je uhvatio za ruku i obavio je oko svojega struka.

— Drži se!

Uhvatila sam se za njega ne mareći koliko smo neprofesionalno blizu. Odjednom sam se, i možda iracionalno, uplašila da ću odletjeti kad je motor ušao u promet i ponio nas. Čvrsto sam se držala nastojeći ne izbezumiti se. On je pokrio moju ruku svojom i blago je stisnuo.

Nisam imala pojma kamo idemo i nisam se ni zamarala pitajući. Napokon sam se malo opustila, nedovoljno da popustim stisak, ali dovoljno da osjetim ushićenje brzine. Jurili smo prometnim ulicama grada i pokraj automobila koji su na povratku kući s posla zaglavili u gužvi.

Vozili smo se sve dok nismo stigli do oceana. Obala je bila gotovo pusta jer je ondje bilo samo nekoliko trkača i ljudi koji su surfali. James je parkirao i pomogao mi sići. Zajedno smo sišli do obale i na kraju staze izuli cipele.

Zrak je bio savršeno topao jer je oceanski povjetarac puhao po nama. Valovi su se blago razbijah o obalu.

Nisam često dolazila na obalu, ali kad god sam bila ondje, bilo mi je doista teško brinuti o bilo čemu. Nešto u hipnotičkom i umirujućem kretanju valova i beskrajnog morskog obzorja odnosilo je buku i stres koji su se nastanili u mojemu umu. Čak i tada, uza sve s čime sam bila suočena, osjećala sam rijedak mir. Željela sam to zadržati koliko god sam mogla. Bez riječi sam mentalno zabilježila da bih trebala češće odlaziti onamo. Duga vožnja vlakom bi se isplatila.

— Uđimo.

Nasmijala sam se. — Zacijelo se šališ? Znaš li koliko je voda hladna?

— Točno znam koliko je hladna. Cijeloga života plivam ovdje. Dođi, nemoj biti kukavica. — Kutevi usana su mu se podignuli u vragolast osmijeh.

— Ne, hvala. Držat ću se grijanih bazena i toplijih mora.

On je svukao majicu. Tamna tetovaža, koja je inače virila ispod njegovih rukava, tada je bila posve vidljiva, plamen složenog dizajna lizao mu je kožu. Bio je neporecivo divan. Nije bio vitak poput Blakea, ali je bio očito zategnut. Pretpostavila sam da provodi vrijeme u teretani.

— Znaš što kažu za slanu vodu.

Pogledala sam ga u oči, u nelagodi jer sam zinula. Ljudi smiju gledati tetovaže, zar ne? To je normalno.

— Što kažu? — Pogled mi je ponovno odlutao.

— Ocean i suze su lijekovi za sve boljke. Uroni u ovaj ocean i bit ćeš kao nova. — Stajao je preda mnom napola gol, u kratkim hlačama.

Otrgnula sam pogled od njega i bosim nožnim prstom povukla crtu u pijesku. Ocean i suze, ha? Ako je to istina, bit ću izliječena zbog svih suza koje sam isplakala proteklih nekoliko tjedana.

Prije no što sam se stigla ponovno izgubiti u svojim mislima, James me je podignuo i prebacio preko ramena. Pijesak je prebrzo putovao pod nama dok me je on nosio u vodu.

— Ne, James, pusti me! — viknula sam trudeći se biti opravdano gnjevna, ali sam se smijala dok je on ulazio u vodu. Svoje sam krikove izmjenjivala s neobuzdanim smijehom, otimanjem i nastojanjem da se oslobodim njegova stiska. On je već bio iznad struka u vodi pa sam se doista počela zabrinjavati. Ne bi me doista bacio u vodu, zar ne?

— James, stani, da se nisi usudio! Pusti me!

— Kako kažeš, šefice. — S tim me je riječima bacio u vodu dajući mi upravo dovoljno zraka da glasno udarim u vodu. Naglo sam udahnula. Hladna oceanska voda slila se oko mene šokirajući moja osjetila.

Dopustila sam si potonuti sve dok nisam dosegnula pješčano tlo. Živost mojega tijela i valovito kretanje oceana za trenutak su me vratili na površinu.

Napunila sam pluća još jednim dahom dok se James plivajući udaljavao. Nasmiješila sam se i zaplivala za njim brzo koliko su mi ruke i noge omogućavale. Dobit će svoje. Okrenuo se u pravom trenutku da ga uhvatim. Uprla sam se u njegova ramena i svom snagom ga pokušala pogurnuti u vodu. Taj je trud bio uzaludan. On mi je ugodio i odglumio potapanje. Nestao je pod vodom.

92

Stajala sam i čekala. Pokušala sam krenuti za njim, ali sam ga izgubila pa sam počela strepiti i osjećati čudnu omaglicu. Taj je trenutak trajao dovoljno dugo da sam se malo zabrinula. Promotrila sam vodu oko sebe. A tada su me njegove ruke obujmile oko bedara i podignule iz vode. Ponovno sam vrisnula i nasmijala se. On je popustio stisak pa sam kliznula niz njegovo tijelo, polako i, dovraga, sugestivno. Medu nama nije bilo ničega osim tankog pamuka moje odjeće — koja je malo toga ostavljala mašti.

Moj je osmijeh nestao zbog tog osjeta. Srce mi je počelo brže kucati, a tijelo oživljavati na poznati način.

Voda se više nije doimala jako hladnom. Valovi su zapljuskivali našu kožu dok me je on čvrsto držao.

Svijetloplava boja njegovih očiju blago je potamnila kad se njegov pogled spustio na moja usta. Tiho sam dahtala. Nedvojbeno od plivanja i šoka kad me je bacio u vodu, uvjerila sam samu sebe. Ali, nisam mogla doći do daha, a ruka koja me nije držala blizu njemu kliznula je niz moje bedro i uhvatila moje koljeno te obujmila moju nogu oko njegova struka. Moje su ruke bile ukočene na njegovim ramenima. Plašila sam se pomaknuti se. On mi je podignuo i drugu nogu tako da sam bila potpuno omotana oko njega, a moje su usne bile nekoliko centimetara dalje od njegovih. — Bože, prelijepa si — šapnuo je.

Prešao je prstima po mojim obrazima i niz moju čeljust, kao što je to učinio u uredu nakon mojega sastanka s Danielom. Ali, pogled mu nije bio pun zabrinutosti. Bio je pun nečega ozbiljnijeg, požude koja je polako dopirala do mene. Prsti su me svrbjeli od želje da se pomaknu, ali sam se oduprla.

Oči su mi se zatvorile i iza njih se pojavila Blakeova slika. Poznata bol sijevnula je kroz mene kao da mi je nešto probolo srce. Lecnula sam se i odmotala s Jamesova tijela. Ne čekajući njegovu reakciju, zaronila sam kao što je i on to učinio i zaplivala prema obali koliko god sam brzo mogla. Sranje, sranje, sranje. To je doista bilo posljednje što mi je u tom trenutku bilo potrebno.

Nespretno sam izašla iz vode, a oseka me je zamalo srušila dok sam se trudila napredovati u suprotnom smjeru. Kad sam izašla, zrak me je dodatno ohladio, ali je sunce još bilo visoko na nebu. Iscijedila sam košulju, kratke hlače i kosu najbolje što sam mogla. Legla sam na topao pijesak i zahvalno primila Sunčevu toplinu.

Zatvorila sam oči pred blještavom svjetlošću i pokušala se usredotočiti na zvuk valova.

Disanje mi se usporilo i opušteno sam se zapitala je li mojih sat vremena isteklo. Što sam to, dovraga, radila? To je bilo pogrešno. Jako pogrešno.

James je legao pokraj mene tiho zašuštavši svojim kratkim hlačama i isprekidano izdišući. Otvorila sam jedno oko i opazila da leži na boku. Bio se oslonio na lakat i gledao me sa zabrinuto namrštenim izrazom na lijepom licu.

— Eto ga opet. - Glas mu je bio tih.

— Koga?

— Taj pogled. Doista sam se nadao da bih ga nekako mogao ukloniti, ali je opet ovdje.

Uzdahnula sam i prebacila ruku preko očiju. Željela sam se rastopiti, otploviti kao pijesak s osekom. — Žao mi je.

— Zašto bi ti bilo žao?

Trebala sam to jednostavno riješiti. Iznijeti mu sve kako bismo prestali okolišati. Nisam mogla podnijeti pomisao da ću povrijediti dvoje ljudi. Nekako sam mu morala objasniti da možemo samo biti prijatelji. Ali, što ako on ne želi moje prijateljstvo?

Pogledala sam ga.

— Bio si u pravu. U komi sam, a posao je trenutno jedino što mi pomaže da potpuno ne siđem s uma.

Pokušavam nešto riješiti, a usredotočenost na posao je jedini način koji poznajem da to sada učinim.

— Znaš, u redu je katkad biti u komi. Ali, to ne znači da moraš sve odgurnuti od sebe, a osobito ljude kojima je stalo do tebe.

Uzdahnula sam. — Znam.

James nije jedini pokušavao doprijeti do mene. Marie me je ostavljala na miru, ali sam znala da je zabrinuta. Još nisam bila razgovarala s Alli, a sve veća udaljenost među nama teško mi je padala. Pa ipak, nisam se mogla natjerati uspostaviti kontakt bilo kako osim neodređenih poruka. Bila je preblizu Blakeu, a u tom sam trenutku trebala biti što dalje od njega kako bih ga zaštitila.

— Ovo nije bilo jako loše, zar ne?

Slabašno sam se nasmiješila. — Bilo je zabavno. Doista se osjećam bolje. Željela sam reći još nešto, ali, suprotno savjetu koji mi je upravo dao, odlučila sam da je vjerojatno jednako dobro i njega držati na sigurnoj emocionalnoj udaljenosti. Dio mene želio je reći mu da osjećam više,

93

priznati intenzivan, iako kratak trenutak koji smo podijelili u vodi, ali objasniti da je to bilo ozbiljno kršenje mojega nepostojećeg poslovnog pravilnika. No, ako mu to kažem, morat ću mu reći da sam beznadno zaljubljena u svojeg bivšeg, koji u tom trenutku vjerojatno veže Sophiju za krevet i ševi je do besvijesti. A tada bih morala sebi priznati da Blakea vjerojatno neću nikada preboljeti, koliko god se trudila.

*** Budući da smo bili u susjedstvu, zamolila sam Jamesa da na povratku krene kratkom obilaznicom. Vozio nas je ulicom koju sam prepoznala po njezinim novim kućama i pomnjivo uređenim travnjacima. Kad je stao pred Trevorovom kućom, šokirala sam se zatekavši natpis agencije za prodaju nekretnina, zataknut u previsoku travu, koji je tu nekretninu proglašavao prodanom. Kuća je nekako izgledala još napuštenije nego prije.

Oprezno olakšanje, koje sam do tada osjećala, odjednom je nestalo. Bio je to loš znak, doslovce. Ta je kuća bila moja jedina veza s Trevorom. Blake vjerojatno nije iskopao ništa važno o onoj investicijskoj tvrtki u Teksasu jer to nije ni spomenuo. No, s druge strane, nisam mu dala priliku za to. Bila sam previše zaokupljena raskidanjem s njim, a potom nastojanjem da ga izbjegnem.

— Pretpostavljam da ova kuća nije bila na prodaju kad si zadnji put bila ovdje.

Odmahnula sam glavom. — Ne. To nije dobro.

— Možda je odustao od hakiranja i negdje drugdje započeo novi život. Možda je započeo novu karijeru ili takvo što.

— I prvi put se pokazao? Doista sumnjam, ali dobivaš bodove za pozitivno razmišljanje.

— Ozbiljno, besmisleno je zabrinjavati se zbog toga. Budi sretna jer nas pušta na miru i nadajmo se da je izgubio zanimanje.

Uzdahnula sam. — Nadajmo se.

On je pokrenuo motor pa smo ponovno krenuli.

Vozili smo se Avenijom Commonwealth i stali pred stanom. Sišla sam s motocikla i vratila kacigu Jamesu. Bila sam gotovo suha, ali mi je ipak bilo neugodno stajati ondje. Osobito nakon onoga što se dogodilo, nisam znala što da kažem.

— Hvala za predah.

— Nema na čemu. Trebali bismo češće uzimati predahe. - Stidljivo mi se nasmiješio.

Nisam željela obezvrijediti njegov trud da me oraspoloži, ali je privlačnost među nama bila stvarna, koliko god sam je ja željela učiniti nevažnom. Nisam znala je li sve to nuspojava raskida ili nešto drugo. Znala sam samo da mi nisu potrebne dodatne komplikacije.

— Vidimo se sutra, može? — Mahnula sam mu i krenula prema svojemu stanu.

Ušla sam u svoju sobu te svukla odjeću i grudnjak, još vlažne od oceana. Prevrtala sam po ladicama tražeći pogodnu zamjenu.

— Erica.

Vrisnula sam, okrenula se i zatekla Blakea na vratima, ruku podignutih na okvir sjedne i druge strane.

— Što radiš ovdje? — Za nekoliko sekundi srce mi je lupalo. Bila sam izložena, odjevena samo u gaćice, a on mi se približavao.

— Tko je to bio? — Glas mu je bio miran i dubok.

— James.

Njegova se ruka spustila na moje rame i blago otresla pijesak s moje kože. Moje se tijelo zagrijalo od tog kontakta. Potajno sam poželjela da njegove ruke krenu dalje, ali su se one povukle. Prekrižio ih je i zagledao se u mene.

— Na obali se igraš s Jamesom. To ne zvuči osobito nevino. Nije bilo, ali mu to nikada neću reći.

— Ševiš li se već s njim?

Zakolutala sam očima. Dojadilo mi je njegovo ustrajanje u zamisli da spavam s Jamesom. — Da se ševim s njim, ne misliš li da bih u ovom trenutku činila upravo to?

— Ne ako ne želiš da ga nasmrt zatučem. Ako želiš, svakako ga sljedeći put pozovi ovamo.

94

Približio mi se. Zrak je pucketao medu nama. Vrelina njegova tijela isijavala je u valovima, uz seksualnu napetost koja me je zamalo izludjela. Sav napredak koji sam ostvarila nastojeći ukloniti ga iz svojega života upravo je poništen. Žudjela sam za time da stisnem šake u njegovoj kosi i pritisnem svoje tijelo o njegovo.

— Što je sa Sophijom? — Glas mi je bio tih. Gotovo sam se ponadala da me nije čuo, kako ne bih morala čuti njegov odgovor.

— Što s njom? Čeljust mi se stisnula. — Ševiš li ti nju? — Nisam trebala mariti za to, ali, morala sam doznati.

— Bi li to bilo važno? — Izraz njegova lica bio je ravnodušan, čak hladan.

Opaka ljubomora sijevnula je kroz mene. Stisnula sam oči. Nisam imala pravo biti gnjevna, ali sam bila.

Ona je bila zla kuja, a ja sam ja sam više od svega željela iskopati joj jebene oči kad god sam je vidjela.

To što je bila sposobna Blakeu u krevetu dati ono što mu je bilo potrebno samo je dodavalo ulje na vatru.

Okrenula sam se i pokušala ignorirati privlačnu silu Blakeova tijela iza mene. Izvadila sam traperice i majicu s V izrezom koja je bila uska i uvijek mu je omogućavala dobar pogled na moje grudi. Nije mogao skinuti ruke s mene dok sam je nosila. Kratki spojevi bljeskali su po mojemu mozgu. Moram to brzo završiti i otići prije no što učinim nešto glupo.

Otvorila sam ladicu s donjim rubljem i uzela suhe gaćice. Zastala sam prije no što sam zatvorila ladicu.

Okrenula sam se. —Jesi li bio ovdje?

— Nešto ti nedostaje? — Nasmiješio se.

— Ukrao si mi vibrator. Tko to radi?

— Već sam ti rekao da ću te samo ja dovoditi do orgazma. Rekao bih da se to nije promijenilo.

Ostala sam bez riječi.

On mi je prišao i bedrom mi razmaknuo noge. Stavio je ruku na moj vrat i povukao široku vatrenu prugu preko mojih grudi i niz bok.

— A imam osjećaj da je vrijeme.

Dah mi je zastao od iznenadnog osjeta njegovih ruku na mojoj koži. On je iznimno strpljivo prstom prelazio po pasici mojih gaćica, pa preko moje stražnjice i ponovo prema dolje s prednje strane, gdje je dražio kožu unutarnje strane mojega bedra. Dodir mu je bio električan i protresao me je gotovo bolno. Smogla sam snage da odgurnem njegovu ruku, moleći da me ostavi, ali je on ponovno nasrnuo, hvatajući ma agresivnije kroz tanak pamuk mojih gaćica.

— Nemoj, Blake. Ne mogu. — Ali, Bože, kako li sam željela! Željela sam njegova usta i ruke na sebi, da okončaju to strašno mučenje.

Njegovi su me prsti divno pritisnuli, milujući me kroz prepreku tkanine.

— Ovo je moje, Erica. Ja sam vlasnik tvojeg užitka. Ti i ja to znamo — šapnuo mi je u uho, ljubeći mi vrat i prelazeći jezikom preko krivulje mojega uha. Blagi Bože.

— Ne mogu... ne mogu to.

— Da, možeš. I čak želiš.

Odmaknuo je moje gaćice i palcem dodirnuo moj klitoris.

— Bože, već si vlažna za mene. — Glas mu je bio grub, gotovo bolan.

Naglo sam udahnula, prigušivši vapaj. Izravan dodir njegova stručnog milovanja lansirao me je u orbitu.

Zabacila sam glavu i poželjela kriknuti od osjećaja koji su me preplavili.

— Nedostaje li ti ovo? Moje ruke na tebi, ruke koje te ševe?

Zagrizla sam usnu ne želeći odgovoriti. Nekoliko sekundi poslije ispustila sam krik. Uhvatila sam ga za ramena kako bih zadržala ravnotežu kad me je silina orgazma svladala. Moji su se nokti ukopali dok su valovi jedan za drugim prolazili kroz mene. Vrelina je bockala moju kožu, a um mi se ispunio jedinstvenim užitkom koji mi je samo Blake mogao pružiti. Sranje, prošlo je previše vremena. To mi je potrebno. Ti si mi potreban. Silno sam poželjela reći mu to.

On je utiskivao nježne poljupce duž mojega vrata i ramena dok su valovi jenjavali. —Još?

Vibracija njegova glasa gotovo me je ponovno lansirala u mahnitost. Njegovi su prsti kliznuli niz moje nabore sve dok nisu stigli do ulaza moje pice i blago pritisnuli, kao da je želio prodrijeti u mene. Lako je

95

mogao prodrijeti, a potom njegov kurac. Krevet je bio ondje. Mogli smo ukrasti taj trenutak i nitko ne bi doznao za to.

Ali, jedna nepromišljenost vodila bi drugoj. Morala sam ponovno uspostaviti nadzor. Morala sam.

Odmahnula sam glavom i duboko udahnula kako bih umirila svoje napete živce.

— Ne. — Glas mi je bio zadihan, gotovo molećiv. Odgurnula sam njegovu ruku i obišla ga. Nesigurnim korakom, slabih nogu, prišla sam krevetu noseći odjeću. U glavi mi je zujalo dok sam se brzo odijevala. On me je gledao, naizgled mirnog lica, ali se u njegovim očima spremala oluja.

Poznavala sam taj pogled. Najčešće se pojavljivao nekoliko sekundi prije no što bi me pritisnuo o neku tvrdu površinu, ševio me ili u meni budio želju za time. Naslonio se na komodu, prekrižio noge u gležnjevima i posisao vlagu sa svojih prstiju. Njegove su se traperice napinjale preko erekcije koju nije ni pokušao sakriti.

Dovraga. Otrgnula sam pogled s njega i petljala s gumbom svojih traperica. Ruke su mi jako drhtale.

Napokon sam uspjela i kratko stala pred ogledalom kako bih procijenila zapetljan i pjeskovit kaos od svoje kose. U tom trenutku nisam mogla riskirati tuširanje. Morat ću ostati zapetljana i pjeskovita.

Ponovno sam ga pogledala u oči. — Moram poći.

— S njim?

— Ne, idem kući.

— Ovo je tvoj dom.

96

ŠESNAESTO POGLAVLJE

Najveći dio sljedećeg dana provela sam kolebajući se između maštanja o tome kako će Blakeove ruke ponovno biti na meni i korenja same sebe jer sam mu uopće dopustila spustiti ih na mene.

Njegove su me riječi jako pogodile. Otkako sam ga ostavila, plutala sam kroz život, bez doma i bez korijena. Kao satelit u orbiti bez odredišta, bez svrhe. Najčvršće tlo za mene je bio Blake, a to sam tlo napustila. Čak i dok su naši životi visjeli o niti, to nisam mogla poreći.

Onaj trenutak u stanu bio je kratak, ali sam hodala opasnom granicom. Što ako me ponovno počne osvajati? Napokon sam uspjela odvratiti Daniela i Connora od njega, a tada sam opet koketirala s katastrofom.

Telefon mi se oglasio porukom od Alli.

A. Možeš li razgovarati? Čekala sam nekoliko minuta prije no što sam odgovorila, ne želeći ostaviti dojam da doista imam vremena.

E: Zauzeta sam na poslu. Nazvat ću poslije. A: To sam već čula. Baš si kao pokvarena ploča.

Odložila sam telefon, upamtivši koliko je sati. Bila je na stanci za ručak i vrijeme joj je bilo ograničeno.

Pričekam li sljedećih pola sata, bit ću mirna sve dok se ne vrati s posla, a to je uvijek bilo kasno. Skočila sam kad je telefon zazvonio. Nazvala me je. Utišala sam zvuk i pustila da se uključi glasovna pošta. Nisam mogla razgovarati s njom u tom trenutku. Nisam znala što joj je Heath rekao ili što bih joj sama rekla. Radije ne bih rekla ništa nego lagala svojoj najboljoj prijateljici.

A: Ako me uskoro ne nazoveš, doći ću za tobom. To ti je jasno, zar ne?

Nasmiješila sam se. Alli i njezine puste prijetnje. Otvorila sam svoju aplikaciju za fotografije i pregledala posljednje fotografije koje sam snimila. Snimila sam nekoliko autoportreta s Blakeom u limuzini, dok smo išli na onu zabavu. Izgledao je elegantno u smokingu i na pola fotografija je izvodio grimase, glumeći da me napada iz pozadine.

Nasmijala sam se i srce mi se zgrčilo. Protrljala sam bol u svojim prsima. Moje srce, ono prazno mjesto, ponovno je oživjelo. Otkako sam jučer otišla iz stana, sjetila sam se kako je bilo biti sretna s njim, sretna kao što sam bila na onim fotografijama. Posljednji put sam nešto blizu tome osjetila na obali s Jamesom, ali je taj trenutak bio kratkog vijeka. Nekim čudom me je uspio nasmijati i potaknuti da zaboravim svoju stvarnost. To sam mu morala priznati.

Odložila sam telefon. Morala sam prestati mučiti samu sebe. Mnogo sam postigla u nastojanju da Blakea držim sigurnog podalje od svojega života. Više no što sam mislila da ću postići. A tada sam bila na brzom vlaku koji se kretao unatrag, dopuštajući da se moji intenzivni trenuci s Blakeom, o kojima sam postala ovisna, ponovno utvrde.

Pogledala sam na sat. Bilo je vrijeme za moj dnevni pokušaj da pojedem obrok. Zapravo sam željela piće za odrasle, ali to će morati pričekati. Polako sam sišla u Mochu i pregledala jelovnik za stolom u kutu.

— Hej, ženo.

Simone je sjela na stolac nasuprot meni.

— Hej — rekla sam.

— Što je novo?

— Oh, znaš. Sve po starom. Puno posla.

— Da? Kako onaj ulagač? — Napućila je usne i podbočila bradu dlanom. Izgledala je kao da je raspoložena za ogovaranje. To me je zabrinulo jer ja nisam bila.

— On je dobro.

— A kako je James? Pretpostavljam da je i dalje zaljubljen u tebe.

— Ne znam bih li to tako nazvala.

— Žudi za tobom? — Podignula je obrve kao da ni to nije sasvim loše.

97

— Ne, nije tako. On je dobar. Ne znam. Nedvojbeno postoji privlačnost.

— Razmišljaš li o tome da nogiraš ulagača zbog njega? Odmahnula sam glavom. — Više nisam s Blakeom, ali ne, nisam spremna biti ni s kim drugim. Volim prijateljevati s Jamesom, ali osjećam i da nisam poštena prema njemu jer znam da on želi više. Čini li me to kujom?

Ona je slegnula ramenima. — On je veliki dečko. Ako ga smatraš prijateljem, uvjerena sam da je on shvatio kako vjerojatno nisi spremna za sljedeću vezu. Ako želi navaljivati i riskirati odbijanje, to je njegov problem.

Uzdahnula sam. — Možda si u pravu. Samo ne želim da mi se to jednoga dana osveti.

— Ta mogućnost uvijek postoji kad dopustiš da veze procvjetaju na radnom mjestu.

— Znam. To mi je jasno, ali osjećam da je sada prekasno za to, znaš? Ne mogu mu jednostavno, bez stvaranja velike napetosti, reći da više ne možemo biti prijatelji.

— Zvuči kao da je napetosti već dovoljno. Uzdahnula sam. — Znam. Isuse, koji kaos.

— Pa, nemoj mu prejako slomiti srce jer, kad ga odbiješ, ja dolazim punom parom.

Nasmijala sam se. — Zašto čekati? Učini mi uslugu i odvrati dio toga s mene.

— Vjerovala ili ne, Erica, smatram te prijateljicom i ne namjeravam se dobrovoljno uplesti u ljubavni trokut s tobom.

— To bi trebalo biti lako jer ja nisam zaljubljena u Jamesa. Mislim da nikada neću ni biti.

— Ali, što ako on tebe voli?

Odmahnula sam glavom. — To nije moguće. — Poznajemo se samo nekoliko tjedana. A osim toga, on radi za mene. Ali, s druge strane, i Blake i ja smo se poznavali samo nekoliko tjedana prije no što se do ušiju zaljubila u njega. Ali, James i ja nismo spavali zajedno. Ništa nije bilo ni približno intenzivno kao moj odnos s Blakeom u početku. Silno sam se trudila držati se podalje, ali sam se neprestano nalazila u njegovu zagrljaju, sretnija no ikada. Naša je sreća bila prekratka.

— O čemu razmišljaš? Namrštila sam se. — Zašto?

— Zato jer si upravo postala sva sanjiva. Moram znati o kome si upravo razmišljala.

— Zapravo sam razmišljala o Blakeu. Ona se nasmiješila. — Pa, eto ti.

Netremice sam je gledala. Bila je poput mudrog sufija. Protrljala sam svoje namršteno čelo. — Voljela bih da je toliko jednostavno. Doista bih to voljela.

— Pa, ne uzrujavaj se, može? Riješit ćeš to. Ne znam što bih ti rekla o Blakeu, ali u pogledu Jamesa, budi iskrena prema njemu. To je zapravo sve što možeš.

— Znam. U pravu si.

— Hajde da ti donesem nešto za jelo prije no što usahneš.

— Svakako. — Uzela sam jelovnik i ponadala se da će mi nešto zapeti za oko.

*** James je na kraju radnog dana svratio k meni, a njegov je osmijeh bio dobrodošao prizor.

—Hej, sutra nakon posla idem u teretanu. Želiš li poći sa mnom?

Malo sam se nasmijala. — Pokušavaš li mi nešto reći?

Njegove su se oči na trenutak razrogačile. — Nipošto. Imaš divno tijelo. Ali, mislio sam da se želiš malo ispuhati. Meni to najčešće pomaže kad sam pod stresom.

Moje se lice zažarilo od komplimenta. Morao je prestati govoriti takvo što. Trebala sam mu to reći, ali nisam. —Jesi li pod stresom?

— Ne znam. Možda. — Malo se promeškoljio, kao da mu je to pitanje neugodno.

Trudila sam se ne obraćati pozornost na tihi glas koji mi je govorio da sam vjerojatno kriva za to.

— Što kažeš? — Naglo je prekinuo moj glas.

— Odlučio si izliječiti me od moje boljke, zar ne?

On se nasmiješio. — Da. Sviđa mi se sretna Erica. Sviđa mi se i pijana Erica. Trebali bismo jednom ponovno otići na piće.

98

Moje su se misli vratile u onu noć u kafiću, kad nije mogao skinuti ruke ni pogled s mene. — Držimo se teretane.

— Super.

Već neko vrijeme nisam bila u teretani. Djelić mene želio se izvući kad je sutradan došlo vrijeme za to.

Sam je umor bio dovoljan da me odvrati, ali je James bio u pravu. Bio mi je potreban odušak. Možda ću se dovoljno iscrpiti da se za promjenu dobro naspavam. Odlučili smo otići u teretanu malo dalje u ulici, u koju se on upravo bio učlanio.

James mi je pokazao teretanu i tada krenuo dizati utege. Pronašla sam slobodnu traku za trčanje i postavila program koji sam smatrala agresivnim. Željela sam se znojiti i gorjeti, ustanoviti imam li dovoljno mentalne snage da se tjelesno iscrpim. Možda bih mogla istisnuti svu bol. Stavila sam slušalice u uši i uhvatila ritam, gotovo žudeći za izazovom koji je bio preda mnom.

Primijetila sam da je netko stao na spravu pokraj mene. Ostala sam usredotočena na glazbu i na svoj ritam sve dok mi netko nije iščupao slušalicu iz uha. Zamalo sam pala. Blake je stajao pokraj mene. Ostala sam bez daha kad sam ga ugledala. Mislila sam da će proći više vremena prije no što ću se morati ponovno suočiti s njim.

— Što radiš ovdje?

— Ovdje vježbam. Želiš se utrkivati?

Nasmiješio se podsjećajući me na razigranog, izazovnog ljubavnika uz kojega sam se svakog jutra budila.

Podsjetio me je i na sve orgazme koje nisam doživjela otkako smo prekinuli, osim onog divnog posrtanja.

— To se doima nepoštenim.

—Možda i ne. Nisam baš u kondiciji. Nisam izdržljiv kao inače. Bilo je očito što je želio reći. Ako je njegova izdržljivost oslabjela, moja je potpuno uništena. Uvijek je bio u nevjerojatnoj kondiciji, dobro nauljeni stroj, vitak i moćan.

Zakolutala sam očima želeći da me ostavi na miru, ali znajući da to nije njegov stil.

— Mislio sam da voliš izazove.

Ne čekajući moj odgovor, koji bi obuhvaćao pokoju biranu riječ, nagnuo se i promijenio moj program tako da bude jednak njegovu. Moj se ugodan uspon uskoro pojačao sve dok oboje nismo sprintali. Željela sam se malo istresti na njega, ali sam čuvala dah za trčanje, za koje sam bila sigurna da će me uskoro iskušati. Što mu je bilo, dovraga? Već mjesecima nisam vježbala izvan spavaće sobe ili studija za jogu. Nisam se mogla sjetiti kad sam posljednji put prospavala cijelu noć. Živjela sam na posljednjim atomima snage. Pluća su me pekla, a mišići boljeli dok sam mukotrpno nastojala održati brzinu. Samo mi ponos nije dopuštao priznati poraz. Nisam mu mogla pružiti to zadovoljstvo čak ni tada, kad to gotovo da i nije bilo važno.

Nekoliko minuta poslije u sebi sam molila za olakšanje ne znajući koliko će me noge još nositi u toj utrci na koju je Blake programirao naše trake. Mokra i iscrpljena do neprepoznatljivosti, napokon sam usporila i počela hodati.

Blake je skočio sa svoje trake i ležerno se naslonio na ogradu iza nas. Ja sam jedva stajala, a kamoli hodala. Nekako sam uspjela ostati na nogama i sići, pitajući se kako ću u tom stanju odvući svoje jadno tijelo kući.

— Kako su ti noge?

Uputio mi je osmijeh koji sam poželjela pljuskom skinuti s njegova lijepog lica.

— Jebi se — uspjela sam protisnuti između isprekidanih dahova. Otpila sam dug gutljaj vode. Naša kratka igra očito nije imala isti učinak na njega. Jedva da se doimao zadihanim.

— Drage volje, ali doimaš se pomalo iscrpljeno. Nadam se da nemaš planove za poslije.

Podignuo je donji dio svoje majice kako bi obrisao lagani sjaj znoja s čela i pritom napadno pokazao trbušne mišiće. Izgledali su dobro kao i uvijek. Zapravo se nije zapustio.

— Hej. — James nam je prišao, a prsa su mu se napuhnula kad je ugledao Blakea.

Blake mu je uputio pogled rezerviran za druge nesretnike koji su pogriješili približivši mi se previše. Čisti prijezir, kao da ga je već i Jamesovo postojanje vrijeđalo. To nije bilo dobro ni na kojoj razini. Koliko god sam uporno ponavljala da ne spavam s Jamesom, Blake je imao nevjerojatnu sposobnost zateći nas u isto vrijeme na istom mjestu.

— Jesi li završio? — upitala sam Jamesa nadajući se da ću prekinuto njihovo zurenje.

99

— Da, spreman sam ako si ti spremna. — Jamesove oči nisu se pomaknule.

— Vidimo se, Blake.

Blago sam gurnula Jamesa u prsa, potaknuvši ga da se okrene i pođe za mnom. Kad sam se osvrnula, ugledala sam Blakeov napet izraz lica i šake koje su čvrsto stezale ogradu.

100

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Petak je bio dan kad sam se trebala sastati s ljudima koji su radili na Danielovoj kampanji. Izabrala sam čokoladno smeđu haljinu okruglog izreza i lepršavog ruba. Dodala sam joj tanak remen i štikle bež boje. Taj je izgled bio profinjen i više u skladu s onime što sam profesionalno bila nego s onime što sam nakon razgovora trebala biti. Nisam željela odjenuti kostim za taj hinjeni razgovor za posao koji zapravo nisam željela.

Do izbora za guvernera bilo je još nekoliko mjeseci, ali su ljudi zujali po uredima stožera kao da je taj veliki dan već stigao. Znakovi kampanje bili su na svakom prozoru. Papiri su bili posvuda, rasuti po radnim stolovima i nagomilani na svakoj raspoloživoj površini. Desetak ljudi razgovaralo je telefonom, a njihovi su se glasovi miješali u jedan nerazgovijetan žamor.

Mladi muškarci i žene moje dobi prolazili su pokraj mene krećući se po uredu kao da koordiniraju slijetanje na Mjesec ili takvo što. Neprestani dojam žurnosti činio me je napetom.

Stajala sam ondje pomalo glupo i promatrala sve to kad je jedan visoki mladić izašao iz jednoga od nekoliko zatvorenih ureda i prišao mi.

— Erica?

— Da. — Ja sam Will, pomoćnik voditelja kampanje. Dođite da porazgovaramo.

Ušli smo u njegov ured. Soba je imala prozore na dvije strane. On je zatvorio vrata i time isključio svu buku glavne prostorije.

Opustila sam se, odmah osjetivši olakšanje zbog tog razdvajanja. Hvala nebesima da nisam tako reagirala na naš ured. Čak ni Blakeov ured, u kojemu je bilo dva ili tri puta više ljudi, nisam doživjela kao toliko užurban.

Will je sjeo za svoj stol i prevrnuo neke papire. Bio je vjerojatno u srednjim tridesetim. Privlačan, tamne plave kose koje se doimala pomalo raščupano i predugo, izgledao je više kao zrela inačica stažista i dobrovoljaca u glavnoj prostoriji. Oči su mu bile blago »staklene« i zračio je energijom za koju sam iz osobnog iskustva znala da potječe od prevelikih količina kofeina i premalo sna.

— Dakle, hvala vam jer ste došli. Čujem da već poznajete gospodina Fitzgeralda.

— Da. — Ta je riječ čudno izašla. Nedvojbeno se poznajemo, ali me Daniel nije pripremio u pogledu toga kako bismo se službeno trebali poznavati. — Imamo neke zajedničke poslovne veze. — Ponadala sam se da je to dovoljno neodređeno da ga odvrati od daljnjeg čačkanja po toj temi.

— To je uvijek dobro. Pretpostavljam da ste obaviješteni u uvjetima za ovaj položaj?

— Jesam, ali bih rado čula što točno tražite.

Sljedećih deset minuta proveli smo raspravljajući o strukturi njihovih marketinških nastojanja, o nedostacima, problemima i o tome kako se nadaju poboljšati. Pozorno sam ga slušala, bilježeći kako bih ispunila praznine preostale nakon čitanja spisa koje mi je Daniel dao.

— Ovo vjerojatno ne bih trebao spomenuti u razgovoru, ali, doima se da gospodin Fitzgerald osobito želi pronaći način da surađuje s vama. Pretpostavljam da vi tako mislite?

Ajme, pitanje utemeljeno na potpuno pogrešnoj pretpostavci. Škljocnula sam svojom kemijskom olovkom. Tvrdoglavi dio mene poželio je viknuti: Ne! Umjesto toga sam se pristojno nasmiješila i iz torbe izvadila debeli spis. Veličinom je bio ravan marketinškom planu koji mi je Daniel dao prošli tjedan.

Spustila sam ga na njegov stol. — Will, imam ponudu za vas.

*** Sastanak s Willom prošao je dobro, ali nisam bila sigurna kako ili kada će Daniel reagirati na ono što sam ponudila. Predosjećala sam da neće biti previše zadovoljan, iako sam sastavila plan koji je bio savršeno

101

logičan za sve uključene. On će to vjerojatno shvatiti kao još jedan pokušaj da pregovaram o tvrdoj granici koju je povukao. Ali, ja ću ga ipak pokušati uvjeriti. Morat ću to učiniti.

Mark je bio mrtav, ali dokle god je Blake bio siguran, namjeravala sam se boriti s Danielom zbog toga.

Zato što život koji je on isplanirao za mene i nije bio život, ako se mene pitalo. Bila sam voljna, barem u tom trenutku, suočiti se s posljedicama suprotstavljanja i nadati se najboljem.

Dopustiti nekome da upravlja mojim životom bilo je potpuno suprotno onome tko sam bila kao osoba.

Već su mi pomalo dojadili Danielovi pokušaji da me usmjerava nasiljem i strahom. Dugoročno nitko nije mogao pobijediti. Svaka darovitost koju se nadao iznuditi iz mene bit će brzo uništena ako ga budem slijepo slijedila u taj novi život.

Izbacila sam strepnju iz svojega uma. Daniel će mi prije ili poslije dati do znanja što misli o tome. U međuvremenu se neću zabrinjavati zbog toga.

Vrativši se u ured, bila sam razgovarala s Chrisom i Sidom kad mi je nešto vani privuklo pogled.

Blakeova tesla dojurila je i stala uz rubnjak. Srce mi je poskočilo. Iako ga nisam vidjela, ponovno se pojavila ona strašna bol koja me je proganjala. Brzo ju je zamijenio rasplamsani gnjev dok sam gledala kako Risi pomaže izaći iz automobila. Ona se smiješila i smijala držeći ruku na njegovim prsima.

O, ne, dovraga. Ustala sam i pojurila dolje te se nekoliko sekundi poslije sastala s njima.

— Erica, haj. — Risa se ukočila stežući torbicu toliko da su joj zglobovi prstiju pobijelili.

Brzo sam je promotrila u očajničkoj želji da pronađem dlaku koja nije na svojem mjestu, neki pokazatelj onoga što se dogodilo tijekom njezine preduge stanke za ručak. Zurila sam u nju preklinjući je da mi pruži opravdanje.

— Ovaj, Blake je želio sa mnom pregledati neke nove marketinške podatke. Stoga smo odlučili poći na ručak.

— Doista?

Ona je revno kimnula. Gledala sam je još nekoliko trenutaka. Nisam mogla podnijeti ni maglovitu viziju onoga što je moja mašta nizala u tom trenutku.

Blake mi je radio iza leđa kako bi dobio informacije o poslu i to je bilo jedno. Ali, odvesti Risu u krevet, vjerojatno vrlo lako, bilo je nešto posve drugo.

— Trebala bih poći gore i vratiti se poslu — rekla je.

— Trebala bi.

Usredotočila sam se na Blakea, čije se lice trgnulo u vrlo blag, samozadovoljan osmijeh. Obišao je svoj automobil i sjeo za volan prije no što sam stigla reći bilo što. Odjurio je jednako brzo kao što je došao, a ja sam ostala ondje pokušavajući shvatiti što namjerava postići.

Risa je već odavno bila nestala u zgradu kad sam se vratila. Nadala sam se da ću još malo dobiti na vremenu. U umu mi se kovitlalo sve što sam joj željela reći. Pokušaj odvajanja profesionalnog od neprofesionalnog u tom je trenutku mogao biti izgubljen slučaj. James me je dočekao na odmorištu, sa zabrinutim izrazom na licu.

— Što se događa?

— Dobro, i?

— Prije svega, nema pravo sastajati se s mojim zaposlenicima iza mojih leđa i drugo, odmah sam vidjela da taj sastanak nipošto nije bio nevin. Najprije sam joj morala reći neka tebe ostavi na miru, a sada se doima da se usredotočila na Blakea. Jebeno je nezaustavljiva. Doista je drska kad tako dolazi. — Govorila sam brzo, ne pazeći previše što mi izlazi iz usta. — To neće ići. Vani je još mnogo ljudi. On se može držati podalje od mojega ureda.

Risa je nedvojbeno znala dobiti što je željela. Do tada je sve to bilo u redu. Blake je znao bolje. Hodala sam amo-tamo po odmorištu. Neće se izvući samo tako.

— Ti uđi. Začas ću se vratiti. — Okrenula sam se kako bih sišla. Prije no što sam stigla načiniti prvi korak, James me je uhvatio za lakat i okrenuo prema sebi.

— Kamo ideš?

— Idem mu očitati lekciju.

— Zašto ne pričekaš malo i ohladiš se. Shvaćaš to previše osobno.

— Ne, ne shvaćam. Ovo je potpuno neprihvatljivo.

102

— Zašto mu dopuštaš da te živcira? — Namrštio se, očito uzrujan.

Bilo mi je svejedno. Bila sam bijesna. — Ne dopuštam da ševi moje zaposlenice, u redu? Mislim da to nije dopuštanje da me živcira.

On je načinio korak prema meni pa su naša tijela bila opasno blizu. Odvratila sam pogled s njegovih prodornih očiju. Usredotočila sam se na zid iza njega nastojeći ne misliti o tome kakve je osjećaje budio u meni dok mi je stajao toliko blizu.

— Nemaš pojma ševi li je ili je uopće osvaja. — Glas mu je bio dubok i prizemljen. — Ali se ne možeš držati podalje. Čvrsto sam zatvorila oči i molila za snagu da taj trenutak i da do kraja dana ne siđem s uma.

— Erica.

— Što? — Držala sam glavu pognutom, nesposobna pogledati ga u oči. Nisam mu mogla dati ono što mu je bilo potrebno. Jedva sam preživljavala događaje nakon raskida s Blakeom. Nije mi preostalo srca da ga dam nekome drugome.

— Bi li me najprije saslušala, prije no što otrčiš k njemu? Malo sam se narogušila zbog načina na koji je to rekao. Uopće mi se nije svidjelo kako je zvučalo. — Što imaš za reći?

Njegov izraz lica se blago omekšao, kao da je osjetio moju razdraženost.

— Znam da je komplicirano. Ti i ja. Ali, koliko god ti to željela ignorirati, među nama postoji nešto.

Osjećam to, a znam da i ti osjećaš. Stalo mi je do tebe i ne mogu gledati kako te taj tip muči, kako ti slama srce.

Uzdahnula sam. — Vjeruj mi kad ti kažem da doista ne razumiješ što prolazim.

— Ne shvaćam samo zašto ne možeš priznati da osjećaš nešto prema meni. Zašto se uporno boriš protiv toga?

Na to mu nisam mogla lako odgovoriti.

— Nisam slijep da ne vidim što ti radim. — Lagano je prešao palcem preko mojega obraza.

— Možda precjenjuješ svoj utjecaj na žene — lagala sam. Utjecao je na mene. Nisam znala zašto. Otkako sam upoznala Blakea, nisam primjećivala druge muškarce, ali James mi je bio pred nosom, nisam ga mogla ignorirati.

On se tiho nasmijao. - Porumeniš kad god smo ovako blizu, kao da uz mene ostaješ bez daha. — Spustio je palac niz moju čeljust i prešao njime preko moje donje usne. — A kako tada rastvoriš usne... jedva se suzdržavam da te ne poljubim. Jer znam da ti to želiš, negdje duboko ispod svega toga.

Ostala sam bez daha. Čim sam ga pogledala u oči, njegova su usta bila na meni i ljubila me mekim, nježnim potezima koji su me ostavljali bez daha. Zgrčila sam se čekajući da glas u mojoj glavi počne vikati na mene, ali on to nije učinio. Možda je bio previše umoran od borbe, kao i ja. Nešto u meni je odustalo. Uza sve sumnje, dopustila sam si željeti Jamesa u tom trenutku, dokle god trajao. Kad me je zagrlio čvršće, izvinula sam se prema njemu i obavila ruke oko njegova vrata.

— James. — Šapnula sam njegovo ime puštajući da se njegov zvuk slegne na mene. Nastojala sam ne misliti na sve načine na koje sam ga osjećala drugačijim od Blakea. Kako je mirisao, kako sam osjećala njegovo tijelo uz svoje.

— Potrudit ću se da ga potpuno zaboraviš. Samo me pusti unutra, Erica — šapnuo je između poljubaca.

Njegove su ruke bile posvuda, meki, oprezni dodiri, ali na mojoj koži nisu ostavljali vatru, nego hladnoću.

Zadrhtala sam u mislima ponovivši njegove riječi. Samo me pusti unutra.

Ne. Glas je imao upravo dovoljno energije da progovori. Jamesove su me usne uzalud pokušavale namamiti natrag, ali što god sam osjetila u žaru trenutka, prošlo je. Vatra koja me je toliko brzo zahvatila i ovladala mojim osjetilima, ugasila se jednako brzo.

I tada sam shvatila. Blake je bio jedini kojega sam ikada pustila unutra. Nekako se ukorijenio u mojoj duši i to neće promijeniti ni sva sila pohotnih susreta s Jamesom.

— Što je?

Odmahnula sam glavom. — Ne mogu ovo.

— Što moram učiniti? Molim te, reci mi.

— Ne želiš biti s nekim poput mene. Bog zna da većinu dana ni sama ne želim biti sa sobom. — Uspravila sam se i načinila korak unatrag kako bih se udaljila od njega.

— Zašto mi ne dopustiš da to sam procijenim?

103

— James, ne možeš učiniti ništa. Ne mogu biti ono što želiš da budem. Ovo... ovo nije pošteno prema tebi.

— Hoćeš li prestati? Nemoj me odgurivati zato što se bojiš osjećaja koje izazivaš u meni. Sposoban sam sam voditi brigu o svojim osjećajima.

— Možda se tada plašim za sebe. U pravu si. Privlačiš me. To ne mogu poreći, ali moraš shvatiti da te ne mogu voljeti. — Zapanjila me je istinitost tih riječi dok sam ih izgovarala. U tom trenutku nisam bila sposobna voljeli nikoga drugoga, ili to možda više nikad neću biti sposobna, koliko god on bio sjajna osoba.

— Ne tražim od tebe da me voliš. Tražim da nam pružiš priliku. Ne znaš što bismo mogli biti jer nam ne dopuštaš da počnemo. Čvrsto sam zatvorila oči. Tjednima sam se održavala emocionalnom inačicom ljepljive trake. Željela sam samo da mi netko pomogne sabrati se, ali James nije bio ta osoba.

— Želiš njega. Trčat ćeš k njemu. — Dugo me je gledao, a izraz njegova lica bio je zgrčen od frustracije koja je očito kipjela tik ispod površine.

— Ne trčim k njemu.

— Žalosno je gledati te kako to radiš — ljutito je rekao. — Juriš za njim, a ja stojim pred tobom. Ja te želim. Silazim s uma od želje za tobom, a ti samo misliš kako da dobiješ drugu priliku s njim.

Gnjev me je preplavio od te pretpostavke. — James, ja ne jurim za njim. Ja sam njega ostavila. Ja sam ostavila njega. U redu? Sama sam si slomila srce. Sve sam to sama učinila, a ti ne razumiješ baš ništa od toga.

Stoga ostavi moju glavu i moje srce i zadrži svoje jebene osude za sebe.

Kršila sam prste u pokušaju da usporim drhtanje koje je brujalo kroz mene.

On kao da se opustio, a ramena su mu se blago ovjesila. Izraz lica mu se omekšao. — Ne razumijem zašto čezneš za nekim tko te je udario.

— Što? — namrštila sam se. Jesam li ga dobro čula?

— I moj tata je imao tešku ruku. Prepoznajem to, vjeruj mi. Ali, nikako ne razumijem zašto bi to podnosila, bez obzira na to koliko ti je stalo do njega.

— Ja... o, Bože. James, onoga dana... O, sranje.

Pustila sam da mi glava padne u ruke. Bila sam toliko zaokupljena bavljenjem vlastitim osjećajima da nisam ni pomislila na to što je on možda pomislio kad me je vidio onakvu. Nije ni čudno da je toliko mrzio Blakea.

Načinila sam korak bliže i stavila ruke na njegova prsa. Nisam se željela tako svađati s njim, a on mi je morao vjerovati. — Blake me nikada nije udario. Kunem se. Molim te, vjeruj mi kad ti kažem da je cijela ova situacija mnogo složenija no što misliš.

Moja izjava nije imala željeni učinak. On je načinio korak unatrag, a moje su ruke pale s tim pokretom.

— Kako kažeš, Erica.

Poraženi izraz njegova lica dodao je nevjerojatnu krivnju mojemu ionako shrvanom emocionalnom stanju. On se okrenuo i otišao niz hodnik te ušao u ured.

*** Nisam znala što ću reći ako Blake bude u svojemu uredu. Kako bilo, čut će sve što mislim i osjećam, ovako ili onako.

Prošla sam kroz zajedničku prostoriju dovoljno brzo i usredotočeno, udarajući potpeticama, da su se glave okretale za mnom. Banula sam na vrata njegova ureda, ne obraćajući pozornost na Cadyn pozdrav, i zalupila ih za sobom čim sam ga ugledala za njegovim stolom. Okrenuo se u stolcu.

— Erica, nisam te očekivao toliko brzo.

— Jebi se. — Prišla sam njegovu stolu, spremna očitati mu lekciju.

On je spretno ustao i okrenuo se prema meni. — Mislio sam da si to isključila kad si prekinula sa mnom.

Ako si se predomislila u vezi toga, priznat ću da sam i dalje zainteresiran.

— S Risom ne napreduješ dovoljno brzo? — Podignula sam obrve, a moje su se usne čvrsto stisnule u crtu.

— Ne onoliko brzo koliko bi ona željela.

104

Stisnula sam zube. Njegove su riječi zasjekle kroz mene kao tisuću malih noževa. Kako se mogao toliko promijeniti? Je li uvijek bio toliko hladan? Udahnula sam i pripremila se za svađu.

— Možeš ševiti koga god želiš, ali kloni se mojih zaposlenica.

— Doima se da ti imaš prilično slobodouman stav prema vezama na radnom mjestu.

— Ne znam koliko puta ti moram reći da smo James i ja prijatelji.

— Doista?

— Da — bila sam uporna. Nisam znala zašto, ali sam doista željela da povjeruje u to.

— Meni izgleda da je on beznadno zaljubljen u tebe.

— Dakle, ti sada koristiš Risu i Sophiju da mi se osvetiš, da me učiniš ljubomornom? Je li tako?

— Jesi li?

Prišao mi je bliže i zarobio me između svojega tijela i ruba stola. Naslonila sam se na stol, osjećajući se nestabilno.

— Erica, koliko dugo sam te trebao čekati? Ili si se samo došla istresti na mene. Kliznuo je rukom uz moje bedro i posegnuo prema gaćicama.

Odgurnula sam mu ruku. — Nisam te mrzila. — Progutala sam kroz stegnuto grlo.

Hladan pogled njegovih očiju se promijenio. Zamračio se od emocija. — Nije bilo dovoljno voljeti me.

Učinila si me očajnim. Odmahnula sam glavom, zbunjena.

— Ne? Tada to možda nije bila ljubav.

— Blake... — Lecnula sam se od te insinuacije. Kako je mogao posumnjati u to?

— Jedva si to mogla izgovoriti, Erica.

Usta su mi se otvorila, ali su riječi zapele. Željela sam mu reći da sam ga voljela, mrzila i da mi je očajno nedostajao. Željela sam mu objasniti da sam jako umorna od te bolne i iscrpljujuće razdvojenosti.

— Reci to — nastavio je. — Ako je išta vrijedno čekati, potrebno mi je da mi to sada kažeš.

U očima su me zapekle neisplakane suze. — Zašto bi me čekao?

— Zato što si ne mogu pomoći — otresao se. Prošao je rukama kroz ionako raščupanu kosu. — Isuse Kriste, jesi li doista mislila da sam jednostavno prestao željeti te? Samo tako? Pritisnut ćeš prekidač i sve će se promijeniti? Da neću osjećati ništa? Čvrsto sam stisnula oči iako sam osjećala kako njegov pogled žari kroz mene. On me je dlanom obuhvatio oko potiljka i privukao moje lice k svojemu. Moje su se oči naglo otvorile zbog njegova grubog daha na mojim usnama. Srce mi je lupalo u prsima. Njegovo se lice zgrčilo, izmučeno svim gnjevom i frustracijom koje sam izazivala u njemu.

— Što god te je odvelo od mene, popravit ću, obećavam.

— Blake, ovo ne možeš popraviti.

— Kako ne bih mogao! Učinit ću bilo što da mi se vratiš. Shvaćaš li? Bilo što.

Suze su žarile moje obraze i slijevale se niz njih. Molećivost njegovih intenzivno zelenih očiju me je svladala, obavijajući sve.

Njihova bol prodrla je u moju dušu. Izraz njegova lica se omekšao, a tada je obrisao moje suze ljubeći put koji su načinile niz moje lice.

— Ti si jedina, Erica. Nikada nije bilo druge. —Ali...

— Ni Risa, ni Sophia. Ni jedna se ne može mjeriti s tobom. Vjeruj mi, ni jedna to nikada neće moći. Ako to ne možemo riješiti... — Stisnuo me je malo čvršće. — Ne mogu ni pomisliti na to. Tako mi Bog pomogao, trudit ću se dok te ne slomim. Reci to. Dušo, molim te.

Ta tiho izrečena molba me je slomila.

— Reci to — šapnuo je nježno me ljubeći.

— Volim te. — Te su riječi izašle s jecajem. Borila sam se protiv poriva da se potpuno slomim, osnažena pritiskom koji je blago popustio kad sam izgovorila te riječi. — Jako te volim.

On je odgovorio podignuvši me na rub stola. — Tada nemoj odustati od nas. Voli me, dovraga. Molim te, dušo. Dopusti mi da te volim.

105

Kliznuo je rukama uz moja bedra, nabirući tkaninu moje haljine. Sve misli o odbijanju utišao je još jednim, dubljim poljupcem, proždirući moja usta požudnim, nestrpljivim pokretima. Ispreplela sam prste iza njegova vrata, odgovarajući na njegovu odlučnost.

— Isuse, trebam te — tiho je rekao i odmaknuo se. Jednim brzim pokretom strgnuo je majicu sa sebe svukao mi gaćice pazeći da mi štikle ostanu na nogama.

— Blake, ured — šapnula sam, maglovito svjesna da kršimo nepisano pravilo koje zabranjuje ševu u njegovu uredu.

— Ne zanima me ni najmanje. Trenutno imam potrebu biti u tebi više no što imam potrebu disati. Ne zanima me tko će to doznati.

Jednom je rukom gurnuo stvari sa stola iza mene na pod. Sve je palo s treskom. Odgurnuo me je unatrag, popeo se na mene i čvrsto omotao moje noge oko svojega struka. Pokrio me je grozničavim poljupcima i sisao mi vrat sve dok me koža nije počela peckati od žudnje. Povukao je gornji dio moje haljine prema dolje, oslobodivši moje grudi. Uzeo je moju bradavicu u usta, površinom jezika kružeći oko osjetljivog vrha i ponavljajući taj pokret s drugom.

— Mislio sam da ću poludjeti dok sam sinoć gledao kako odlaziš.

— Blake, nisam te željela napustiti.

— Nisam mogao spavati od želje za tobom. Želio sam prodrijeti duboko u tebe, čuti kako vrištiš.

Zacviljela sam, a žile su mi bile prepune žudnje. Tjeskobno sam se meškoljila pod njim, očajnički želeći još kontakta. Brzo sam posegnula prema njegovu remenu, otkopčala ga i gurnula njegove traperice prema dolje kako bih mu oslobodila kurac. U mahnitoj potrebi za njim podignula sam kukove, dočekujući ga kad je lako kliznuo u mene. Kružio je kukovima potvrđujući svoje vlasništvo u meni dok sam se ja rastezala oko njega.

Ispunio me je potpuno. Njegovo isprekidano disanje pratilo je moje.

Nitko nikada nije u meni budio takve osjećaje i nitko ih nikada neće buditi.

Spustio je usta na moja i dubokim, baršunastim pokretima jezika tražio moj sve dok nisam mogla disati.

Stenjala sam kad se izvukao i tada prodro dublje.

— Ponovi ono. — Ta je zapovijed s njegovih usana sišla u prigušenom stenjanju.

Uhvatio me je za kuk i ponovno prodro, jako duboko.

— Volim te, Blake. — Jecala sam od užitka. — O, Bože, kako mi godiš. Jako je dobro.

Tanak sloj kontrole skliznuo je s njegova lica kao da je nešto nevidljivo puknulo. Na njegovu licu više nisam opažala poznati izraz suzdržavanja. Samo njegovu intenzivnu, životinjsku potrebu da me posjeduje.

Brzo je prodirao u mene i izvlačio se. Podivljala sam od trenja njegovih silovitih pokreta. Hvatala sam se za bilo što, za njegovu kosu, ramena, rub stola. Bilo što, samo da me uzemlji nakon što sam opasno kliznula onkraj uma.

On je uhvatio moje ruke i čvrsto ih držao iznad moje glave, dovoljno čvrsto da ih nisam mogla pomaknuti. Dojke su mi se isturile, dražene mekim dlakama njegovih prsa. Stenjala sam i nerazgovjetno vapila. Izgubila sam se u užitku.

Naša su se tijela sudarala, skliska i zgrčena od napetosti u nama. Polagano tinjanje moje žudnje tada je plamtjelo, a vatra me je obuzimala dok sam se bespomoćno grčila oko njega. Njegovi su kukovi nemilosrdno udarali u mene, a moje je tijelo bilo usidreno ondje, njegovim ustima koja su me ljubila. Na te strastvene, bolne poljupce odgovarala sam jednako strastveno, kao osoba koje je gladovala za njim.

— Jebo te, jebo te, jebo te. Erica. Svrši, dušo. Ne mogu prestati.

Njegove su me riječi survale ravno u orgazam. Ispustila sam omamljeni krik, a moji su se prsti čvrsto isprepleli s njegovim. Njegov pogled nije silazio s mene kad se približavao vrhuncu svojega užitka, a niti njegovih mišića čvrsto su se napele. Napeti čvorovi njegova trbuha još su se jednom stisnuli prije no što je grč zaljuljao njegovo moćno tijelo.

Moje je tijelo brujalo. Moja su se prsa širila od topline dok sam udisala njegov miris, uživajući u našoj iznenadnoj i silovitoj bliskosti. Ljubav, opojan, pulsirajući, posjednički val ljubavi, držao me je u svojemu stisku. Sve što sam nastojala zaboraviti i prigušiti dok je on bio blizu stiglo je u bujici i preplavilo moja osjetila. Čelom uz čelo hvatali smo dah između polaganih, strastvenih poljubaca.

On se na trenutak umirio i podignuo pogled. — Dovraga. —Što?

— Za nekoliko minuta imam konferencijski poziv, inače bih te odveo kući i dovršio ovo. — Odmahnuo je glavom. — Nema veze, reći ću Cady neka ga pomakne.

106

On je odebljao u meni, nevjerojatno ponovno spreman za mene. Odgovorila sam mu stezanjem, preplavljena time što ga već ponovno jako želim. Željela sam se nauživati u svemu što mi je predugo nedostajalo.

A tada se stvarnost polako pojavila. Bilo je divno. Potresan, uzbudljiv, čudesan seks, ali nije riješio ništa.

Blago sam pritisnula ruke o njegova prsa.

— Dopusti mi da se poslužim tvojim zahodom.

Izvukao se iz mene. Zagrizla sam usnu, susprežući cviljenje zbog tog gubitka. Uz njegovu pomoć kliznula sam sa stola i sabrala se dovoljno da pobjegnem u susjedni zahod. Zatvorila sam vrata i uredila se. Kako ćemo to sada preživjeti?

Prije no što sam stigla razmisliti o tome, on je pokucao na vrata. Brzo sam se sabrala i dočekala ga na vratima.

— Je li sve u redu?

— Dakako. — Nervozno sam prošla pokraj njega. — Mislim da bih te trebala pustiti da se vratiš poslu.

Jedva da sam prošla pokraj njega kad me je povukao k sebi. — Što ako te još ne želim pustiti?

Izbjegla sam njegov pogled, nesposobna spriječiti opuštanje na toplini njegova tijela.

— Dopusti da se večeras vidimo. — Zastao je, prodirući pogledom kroz mene.

Razmišljala sam o odgovoru. Upravo me je emocionalno ogolio i razotkrio moj blef vezan uz raskid. Što sam još mogla reći kako bih ga držala podalje i u što bi u tom trenutku povjerovao ili to prihvatio? Doista se nije dao smesti.

— Mislim da to nije dobra ideja.

Njegove su se oči malo razrogačile. — Vraćamo se tome?

Uzdahnula sam u sebi. Bili smo vrlo daleko od povratka u normalu. Nisam bila bliže mogućnosti da mu kažem sve što nije znao.

—Erica, ubijaš me tim sranjem. Ne želiš mi dopustiti da te izvedem nakon ovoga što smo upravo učinili?

Pokušala sam odvagnuti svoje opcije, mogućnosti i sve što bi moglo poći po zlu. Blake me je poljubio usred toga zahtjevnog misaonog procesa. Uzvratila sam mu poljubac šakom stežući tkaninu njegove majice dok sam ga privlačila još bliže. Sve se rastopilo, blaženo kao i prije.

— Vidimo se nakon posla, može?

Kimnula sam bez razmišljanja, ponovno opijena njegovim okusom. Prije no što sam se mogla otrgnuti kako bih otišla, on je ponovno progovorio.

— U vezi Rise...

Naglo sam podignula glavu i pogledala ga u oči. Trenutačno sam se otrijeznila strepeći što bi mogao reći.

— Nije ono što misliš.

— Da? — Tada, što je, dovraga?

— Ona nije odana tebi.

— Kako to misliš?

— Rekla si da želiš sama griješiti pa ti dopuštam. Istraži. Shvatit ćeš.

107

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Vraćajući se natrag podigla sam kosu u punđu kako ne bih izgledala kao da sam netom poševljena na radnom stolu. Vratila sam se u ured i ignorirala Risin pogled pun krivnje. Nisam je mogla pogledati u oči. Čim sam prošla pokraj pregrade, James je došao za mnom.

— Kako je prošlo?

Njegov je ton otkrivao napetost, podsjećao na ogorčenu ljubomoru koju sam maloprije istresla na Blakea.

Uzdahnula sam i poželjela da nisam odlučila najprije doći onamo.

— Dobro. Složili smo se.

— To vidim — tiho je rekao i palcem prešao preko bolne točke na mojemu vratu. Odmahnuo je glavom i okrenuo se te otišao brzo kao što je došao.

Sjela sam i otvorila svoju kutijicu s puderom. U malenom ogledalu ugledala sam ljubičasti podljev veličine novčića na mjestu koje je James dodirnuo.

Lice mi se zažarilo. Dovraga, Blake.

Bio je nemilosrdan u svojoj ljubomori, a James je sada očito bio ljut jer sam otišla i učinila upravo ono što je rekao da ću učiniti.

Ljutito sam se naslonila, svladana emocijama. A kad pomislim da sam svojedobno bila zabrinuta zbog kulture u uredu. Bit ću sretna ako James ne da otkaz prije no što stignem izribati Risu jer besramno osvaja mojeg bivšeg, ili što god mi je Blake službeno bio u tom trenutku. U tom sam trenutku bila nevjerojatno zahvalna za Sidov i Chrisov u pravilu neuzbudljiv društveni život. Sama sam stvorila dovoljno drame za cijeli ured. Čekala sam da svi u pet sati odu kući. James prvi put nakon dugo vremena nije ostao nakon radnog vremena. Znala sam da je uzrujan jer se nije potrudio pozdraviti me. Zaključala sam vrata i prišla Risinom stolu. Pažljivo sam promotrila njezine papire. Doimalo se da je sve u redu. Ugovori, bilješke, tiskani materijali.

Sjela sam na njezin stolac i pomaknula njezin miš. Zaslon njezina računala se rasvijetlio pa sam počela pregledavati datoteke. Otvorila sam njezinu elektroničku poštu i ugledala desetke poruka koje je razmjenjivala s klijentima, sa mnom i s drugim članovima tima. Sve je izgledalo normalno. Ponadala sam se da me Blake nije uputio u uzaludnu istragu kako bi opravdao njihov ručak.

Pogledala sam poslane poruke i pregledala nekoliko stranica. Zastala sam na poruci upućenoj Maxu, s naslovom »Datoteke«.

Max, evo datoteka koje si tražio.

Pusa, Risa U privitku je bilo više tablica sa svim našim korisničkim podacima te povjerljivi spisi koje sam joj otkrila kad smo se prije nekoliko tjedana sastale s Alli.

Zinula sam. Sama sam je dovela u tvrtku i sve podijelila s njom, poučila sam je svemu što sam znala te sam joj dala mogućnost da bude važna u prvoj fazi razvoja naše tvrtke. Istina je da je među nama bilo nekoliko privatnih sukoba, ali to je bilo previše.

Odmah sam nazvala Sida. - Hej, možeš li promijeniti Risinu lozinku za poštu?

— Svakako, što se događa?

— Još ne znam sve, ali doima se da je u dosluhu s Maxom, tipom koji nas je prvi trebao financirati.

— Ne shvaćam.

108

— Poslala mu je kopiju baze podataka stranice i sve informacije o našim oglašivačima te mnogo financijskih podataka tvrtke, koje sam joj poslala kad je počela raditi.

— Ajme. Zašto?

— Ne znam, ali nemam dobar osjećaj u vezi toga. —Jesi li razgovarala s njom?

— Još nisam. Pošalji mi njezinu novu lozinku pa ću večeras još malo kopati. Želim otkriti što više prije no što je upitam o tome, ali se može reći da u ponedjeljak neće doći na posao.

— U redu. Učinit ću to odmah.

Prekinula sam razgovor i nastavila bjesnjeti. Koliko god sam tog poslijepodneva bila ljuta na nju, prešla je novu granicu s koje se nismo mogle vratiti.

*** U stanu sam se brzo istuširala i izabrala odjeću. Nisam znala kamo ćemo pa sam se odlučila za laganu majicu bez rukava i kratku suknju s cvjetnim uzorkom koju je Alli nehotice ostavila za svojeg posjeta. S kosom nisam imala mnogo izbora i morala sam je nositi raspuštenu jer me je Blake žigosao podljevom. Lagano sam se našminkala, uvinula nekoliko plavih pramenova u blage valove i zaključila da je to u redu.

Pogledala sam dolje na ulicu, povodeći se za ostacima paranoje da me Connor još vreba, ali nisam vidjela ni traga od lincolna. Možda će to biti kraj. U tom slučaju bi skrivanje s Blakeom moglo biti izvedivo. Ali, Blake vjerojatno ne bi bio zainteresiran za tajnu vezu sa mnom ako mu ne bih ponudila nikakvo objašnjenje.

Situacija među nama ponovno se mijenjala i osjećala sam da nemam nadzor ni nad čime.

Poslala sam Blakeu poruku obavijestivši da sam u stanu i on je nekoliko minuta poslije bio dolje. Otvorila sam vrata kad je pokucao, a on me je uzeo u zagrljaj prije no što sam ga stigla i pozdraviti. Podignuo me je i zabacio glavu kako bi me poljubio. Osmijeh mu je bio zarazan. Spustila sam glavu kako bih ga nježno poljubila, dlanovima obuhvativši njegovo lice. Zarobio me je poljupcem, uvlačeći me u strastvene pokrete svojega jezika sve dok nisam ostala bez daha i ponovno ga poželjela.

Napokon me je spustio, ali me je zadržao blizu. — Savršeno.

Moje se lice zažarilo od te riječi. Dugo sam se osjećala svakako samo ne savršeno. Kako je to uopće mogao misliti?

— Kamo idemo? — upitala sam želeći preusmjeriti razgovor sa svojih navodnih vrlina.

— Vidjet ćeš. Trebali bismo krenuti. Vozit ćemo se malo dulje.

Probivši se kroz gusti promet, stigli smo do obale i krenuli prema sjeveru. Gradski krajolik postupno se mijenjao dok smo prolazili kroz male susjedne gradiće. Za razliku od niza vila pokrivenih cedrovom šindrom na Capeu, vikendice na obali sjeverno od grada bile su više povijesne i starinske. Što smo dalje odmicali, to su bile dojmljivije. Skrenuli smo s glavne ceste u Marblehead Neck, zatvorenu četvrt koja se pružala do mora.

Svaka je kuća bila veličanstvena na svoj način, uzvišena veličinom i arhitekturom. Skrenuli smo na veliki kružni prilaz koji je vodio do prostrane kuće od opeka, s pogledom na ocean i Boston u daljini. Na prilazu pokraj kuće bilo je parkirano još nekoliko automobila.

Nekoliko trenutaka ostali smo sjediti u automobilu. Blake me je čvrsto držao za ruku.

— Hoćeš li mi reći gdje smo?

— Ovo je kuća mojih roditelja.

Moje su se obrve naglo podignule. — Da? — Željeli su te upoznati. Zaključio sam da je vrijeme za to. Pogledala sam se u ogledalu. Sve je to bilo vrlo naglo.

On se nasmiješio. — Izgledaš savršeno, dušo. Ne brini. Svidjet ćeš im se.

Otvorio mi je vrata pa smo stazom od opeka prišli glavnom ulazu. Trenutak poslije Blakeova majka je otvorila vrata.

— Erica! — Nasmiješila se i povukla me preko praga u srdačan zagrljaj.

— Erica, ovo je moja majka Catherine.

Catherine je bila sitna žena kratke plave kose, preplanula od sunca. Imala je hladne plave oči koje su me podsjetile na moje. Uzmaknula je smiješeći se.

109

— Dušice, umirali smo od želje da te upoznamo! Blake te je čuvao samo za sebe. — Šaljivo ga je udarila po ruci prije no što me je uhvatila za ruku. — Uđi. Želim te upoznati s Gregom.

Povela nas je u veliku kuhinju u kojoj je Blakeov otac vadio limove za pečenje iz pećnice. Na sebi je imao pregaču preko traperica i majice. Shvatila sam od koga je Blake naslijedio smisao za modu.

— Greg, dođi pozdraviti Ericu.

Blakeov otac skinuo je zaštitne rukavice i pregaču te nam prišao na rubu kuhinje. Bio je visok, prosijede tamnosmeđe kose, naočit i ljubazno se smiješio, a oči su mu zablistale kad su se sastale s mojim. Na njemu sam vidjela mnogo Blakea.

— Ajme. Dobar posao, sine. — Srdačno se nasmijao i tada me iznenadio čvrstim zagrljajem. — Drago mi je da sam te napokon upoznao. Blake vrlo lijepo govori o tebi.

Od tog sam komplimenta ostala bez riječi. Zapravo, nisam uspjela progovoriti otkako sam ušla u dom Landonovih. Sve to mi je jednostavno bilo potpuno previše.

— Nadam se da voliš piletinu s parmezanom — rekao je Greg, lako ispunjavajući tišinu.

— Obožavam. — Srdačno sam se nasmiješila.

— O, da. Blake nam je rekao da si sjajna kuharica. Dovraga, nadam se da će ovo biti u redu za tebe.

Blake se smijao uzimajući dva piva iz hladnjaka.—Dobro, ljudi. Smirite se malo. Ozbiljno. Želiš li malo na zrak? Inače će te ovo dvoje doslovce udaviti pitanjima i komplimentima.

— To ne zvuči loše — našalila sam se. Blakeovi roditelji doimali su se nevjerojatno dragima. Ali, nedvojbeno sam bila preplavljena.

— Idite. Svi su vani na trijemu — rekla je Catherine pokretom nas otpravljajući iz kuhinje.

Blake me je uhvatio za ruku pa smo prošli kroz veliku dnevnu sobu te izašli na trijem koji se protezao cijelom dužinom kuće i gledao na ocean.

Heath i Alli okrenuli su se prema nama stojeći pokraj ograde.

— Ti! — Alli je obrambeno prekrižila ruke i strogo me gledala. O, sranje. Bila je u pravu kad je rekla da će doći za mnom.

— Hej — plaho sam rekla.

Ona se odgurnula od ograde i prišla mi upirući manikirani prst u mene. — Nemoj ti meni hej, Erica. U gadnoj si nevolji. Jesi li svjesna koliko sam bila zabrinuta za tebe? Tko tjednima ne uzvraća poziv najboljoj prijateljici? Mislim, stvarno...

— Smiri se, dušo. Tek je došla. — Heath je stavio ruku na njezino rame i blago je stisnuo.

Malo sam uzmaknula i naslonila se na Blakea, nadajući se da će me on nekako spasiti od Allina gnjeva.

Doista je pretjerala, da i ne spominjem kako je pokvarila taj trenutak.

— Želiš li skinuti još kakav teret sa srca? Sada je pravi trenutak za to — rekla sam samo napola u šali.

Ona je izvinula usne u poluosmijeh. — Sviđa mi se ta suknja na tebi. Želim da mi je vratiš.

Nasmijala sam se i prije no što sam stigla bilo što reći, prišla mi je i povukla me u zagrljaj. Uzvratila sam joj zagrljaj uvidjevši koliko mi je nedostajala.

— Nemoj mi to više nikada učiniti.

— Oprosti. — Moj je glas bio prigušen njezinim ramenom. Dugo sam skrivala istinu od toliko mnogo ljudi da katkad više nisam znala tko sam.

— Isprika prihvaćena. — Odmaknula se. — Dakle, bi li mi sada objasnila što se, dovraga, događa?

Pogledala sam Blakea pa nju. — Hajdemo poslije razgovarati, može? Uvjerena sam da njihovi roditelji ne žele slušati o mojoj drami.

—Ne bih išao toliko daleko—ubacio se Heath razrogačenih očiju. — Pošteno upozorenje. Bit ćeš sretna ako uspijemo preživjeti večeru bez ispitivanja o tome zašto ti i Blake više niste zajedno.

Oči su mi se razrogačile u tjeskobi. To je sve više izgledalo kao intervencija koja bi mogla završiti suzama i odvikavanjem i za mene. Nitko nije mogao u potpunosti shvatiti koliko sam proteklih nekoliko tjedana bila krhka. Iscrpila sam se toliko da sam se ozbiljno pitala skraćujem li si život tim stresom.

Blake me je poljubio u obraz i šapnuo mi: — Ne brini. Zaokupljat ću ih. Samo se opusti i uživaj.

110

Catherine nam se pridružila dovevši Fionu. Fiona je izgledala savršeno u plavozelenoj prugastoj majici i kratkim bijelim hlačama.

— Erica, jako mi je drago da si došla — ciknula je i čvrsto me zagrlila.

Grlo mi se stegnulo od emocija. Previše zagrljaja. Nisam mogla podnijeti to što su svi ti ljudi toliko sretni jer sam im blizu. Prije no što sam stigla pretjerano to analizirati, Catherine je rekla da je večera spremna. Svi smo sjeli za stol na drugoj strani trijema. Sjedila sam između Alli i Blakea, što je bilo olakšanje.

— Erica, pričaj nam o svojoj obitelji — započela je Catherine kad smo navalili na jelo.

— Mama — otresao se Blake.

— Što? — Odmahnula je glavom, razrogačenih očiju, i ponovno pogledala mene.

— U redu je. Pa, majka mi je umrla od raka kad mi je bilo trinaest godina. Moj očuh se ponovno oženio dok sam bila u internatu pa zapravo sada nemam mnogo bliske obitelji.

— O, dušice, jako mi je žao.

Slegnula sam ramenima, ne želeći ostaviti dojam tuge ili uzrujanosti zbog toga. A osim toga, jedva da sam zagrebla po površini. — Hvala vam. Ali, u redu je. Sada stvaram obitelj gdje god se nađem.

Alli se nasmiješila i malo se naslonila na mene.

Greg je progutao zalogaj salate. — Pričaj nam o svojoj tvrtki. Blake nam kaže da si pripadnica rijetke vrste žena u tehnologiji.

Pogledala sam Blakea, čije su se usne uvrnule u grimasu uzrujanosti. Greg je otvorio usta, ali prije no što je uspio progovoriti, Heath se nakašljao.

— Tata, oprosti jer te prekidam, ali imamo vam nešto za reći. Catherine je problijedjela. Alli je požurila progovoriti.

— Odlučila sam preseliti se natrag u Boston.

— O, ajme. — Catherine se nasmijala i položila ruku na srce kao da je bila na rubu srčanog udara.

Moje je srce doživjelo provalu sreće zbog te vijesti. Okrenula sam se na stolcu kako bih je pogledala.

— O, Bože, ozbiljno?

Ona je kimnula. — Odlučeno je. Heath i ja smo ovaj tjedan razgovarali o tome. Tražit ću posao i preseliti se čim budem mogla.

— To je divno — rekla je Catherine sa srdačnim osmijehom. Greg je obasuo Heatha prijedlozima za stanove, a ja sam laktom gurnula Alli.

— Tražim direktore marketinga. Jesi li možda zainteresirana? Ona se namrštila i naslonila. — Ozbiljno?

— Zapravo da. S Risom nije funkcioniralo. Poslije ću ti reći pojedinosti, ali dovoljno je reći da prekidamo vezu potpuno i neopozivo.

— Ajme. U tom slučaju, da.

— Doista? Jesi li sigurna da to želiš?

— Šališ se? Protekla dva mjeseca provela sam radeći po dvanaest sati dnevno za primadone od dizajnera.

Povratak u Clozpin bit će odmor u tropima u usporedbi s tim.

— Ali, mislila sam da želiš karijeru u modi.

— Ona mi je uputila mlak osmijeh. — I ja sam to mislila. Mislim da katkad ne znamo što imamo dok to ne izgubimo. Nedvojbeno sam stekla određeno iskustvo i mnogo naučila, ali mi se ovo preseljenje doima ispravnim u svakom pogledu. Heath će ovdje biti sretniji, obitelj mu je ovdje kako bi ga podupirala, a i ti si ovdje. Nisam se mogla sjetiti boljih razloga za tu promjenu.

—Od mene nećeš čuti suprotstavljanje. Otkako si otišla, umirala sam od želje da se vratiš. A, iskreno rečeno, s obzirom na ono što se događa s Risom, osjećam da na tom položaju više neću moći vjerovati nikome osim tebe.

— Ne brini. Riješit ćemo to. Mi smo stvorile tu tvrtku. Nitko nije podobniji za zadatak njezina razvijanja.

— Nazdravljam tome.

111

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Odahnula sam s olakšanjem kad smo napustili živahnu večeru s Blakeovom obitelji i sišli na plažu. Svoje sam sandale ostavila na stepenicama pa smo Blake i ja bosi šetali obalom kad je sunce počelo zalaziti.

— Oprosti. Potpuno su ludi — promrmljao je.

— U redu je. Zapravo su vrlo dragi. — U meni je bubrila tiha sreća zbog neočekivanog zaokreta koji se dogodio te večeri. — Ovo će možda zvučati čudno, ali zašto me nisi prije upoznao s roditeljima? Znaš, dok situacija među nama nije bila toliko zbrkana.

— Kao što je Heath rekao, znatiželjni su i pretjeruju. S jedne strane, nisam ni s kime želio dijeliti svoje vrijeme s tobom, a s druge strane, znao sam da će sve biti gotovo kad ih pustim na tebe.

Srce mi je malo pretrnulo. — Gotovo?

— Sada kad su te upoznali, neprestano će me pitati o tebi. Nemoj ni na trenutak pomisliti da će ovo biti tvoja posljednja večera s obitelji Landon.

Nasmijala sam se. — Poslušaj se, gospodine Strepeći. Govoriš kao da su jako naporni. Imaš nevjerojatnu sreću.

Pogledi su nam se sreli i on me je primio za ruku dok smo hodali. — Ne mislim tako. Uvijek su bili sjajni.

Pretpostavljam da sam ja bio previše zaokupljen tobom da bih uvidio kako bi ti u tome vjerojatno uživala mnogo više no što ja u pravilu uživam.

— Nemam to baš s čime usporediti, ali bih dala sve da imam takvu obitelj, znaš? Nemoj ih nikada shvaćati zdravo za gotovo, Blake. Sve se može promijeniti u trenu.

—Da, u pravu si.

Pred nama se, na rubu toga golemog posjeda, nalazila sjenica. Popeli smo se starim drvenim stepenicama s plaže. Sjenica je iznutra bila kićeno izrađena i nudila je dojmljiv pogled na obzorje. Dnevna svjetlost bila je sve slabija, a oceanski zrak se hladio oko nas. Sjela sam blizu Blakeu, a on me je zagrlio kad smo se naslonili kako bismo promatrali krajolik. Naslonila sam glavu na njegovo rame, a on je opisivao krugove niz moju ruku.

— Bio si u pravu u pogledu Rise — rekla sam nakon nekog vremena.

— Da. Jesi li pronašla što si tražila?

— Mislim da jesam. Ali, zanima me kako si ti to pronašao. On je šutio.

— Blake.

Polako je udahnuo, a dah mu je šištao kroz zube. — Neće ti se svidjeti.

— Pa što? Reci mi.

On je odmaknuo zalutale pramenove kose s lica, ali su oni pali natrag. — Hakirao sam tvoj e-mail račun.

Umirila sam se. — Što?

— Bio sam zabrinut za tebe.

— Blake, to je ozbiljno zadiranje u privatnost! Zašto...

— Vjeruj mi, nisam samo ja zabrinut za tebe. U jednom trenutku me je čak Marie kontaktirala kako bi me ispitivala o tome čime sam te toliko uzrujao.

Zinula sam. Marie. Dovraga.

— Samo sam želio pogledati tvoju poštu kako bih vidio ima li kakvih razloga za zabrinutost. Usput sam provjerio Risinu i Sidovu poštu samo iz radoznalosti, jer si odlučila isključiti me iz posla na neko vrijeme.

— I vidio si njezine poruke Maxu?

— Nemoj reći da te nisam upozorio.

— Ali, ne razumijem kako bi njemu ta informacija bila korisna.

112

— Investicijska tvrtka za koju si mi rekla... ona koja Trevoru šalje velike čekove? Bilo mi je potrebno neko vrijeme da se probijem kroz sve slojeve poslovne privatnosti, ali sam napokon pronašao sve ljude iza nje.

— I? — Doima se da naš prijatelj Max koristi tu tvrtku kao paravan za financiranje Treveorovog truda.

Zapravo je plaćao Trevoru da vodi tu skupinu i bude mi danonoćna gnjavaža.

— Ali, napadi su prestali.

— Zapravo ne znam zašto, ali pretpostavljam da, kad je dobio pristup zahvaljujući Risi, ugrožavanje stranice možda je činilo više štete nego koristi. Možda uzaludan trud.

— Ali, za što mu trebaju naši podaci?

— Nemam pojma. Jesi li već razgovarala s njom?

— Ne, još nisam. Ali, nisam sigurna hoće li mi reći kad dozna da će dobiti otkaz. — Na trenutak sam se zamislila pokušavajući sve povezati. — Je li te ona danas pozvala na ručak?

— Ne, ja sam stupio u kontakt s njom. —Oh. — Želio sam je ispipati. Vrlo lako sam je nagovorio da ostavi tvoju tvrtku i dođe raditi za mene, a i dogovorili smo nešto intimniju večeru ovog vikenda. Pristala je prijeći u moju tvrtku, ševiti se s tvojim bivšim i na prijevaru se uvući u moj posao i prije no što smo dobili račun za ručak.

— Baš si seronja. — Krenula sam, ali me je on povukao natrag.

— Što? Iskušao sam je. Očito nisam zainteresiran. Opusti se, dušo.

— Zašto bi to bilo toliko očito? Nekoliko dana prije Sophia se vješala po tebi, a ja nisam vidjela da se buniš.

— Ne moraš brinuti zbog Sophije.

— Kako da ne.

Ustala sam i prešla na drugi kraj sjenice. Smirila sam ruke na ogradi, čvrsto se držeći dok me je gnjev iznova preplavljivao.

— Sophia je došla poslovno, kao što sam rekao. Ako se izuzme moj udio u njezinoj tvrtki, među nama nema ničega osim prijateljstva.

Okrenula sam se prema njemu. — Možda za tebe, ali ona je gotovo opsjednuta tobom. Znaš li koliko je zacijelo bila sretna kad je doznala da ja napokon više nisam u igri? Vjerojatno je brojila dane do trenutka kad će ti se ponovno pokoriti. I, da znaš da mi se ne sviđa to što s njom razgovaraš o našem seksualnom životu.

Njegove su se obrve sastale. — Kako to misliš?

— Sophia mi je rekla o vašem ispovijedanju. — Nastojala sam ne zvučati ogorčeno kao što sam se osjećala, ali nisam si mogla pomoći. To što joj se povjerio povrijedilo me je više no što sam željela priznati.

— Je li ti što rekla?

— Da, doimala se vrlo shrvanom jer ja navodno nisam bila sposobna zadovoljiti tvoju perverznost. — Sarkazam je tada već bio očit.

On je izdahnuo. — Žao mi je.

— Znam da možda nisam najiskusnija s tim »načinom života«, ali nikada nisam mislila da bi ti pričao nekome o tome, a osobito ne njoj.

— Pitala me je za tebe. Rekao sam joj da smo prekinuli, a ona me je upitala jesi li bila pokorna. Nisam ulazio u pojedinosti, ali sam u to vrijeme bio u lošem stanju. Ona mi je pokušavala biti prijateljica.

— Prijateljica? Šališ se?

— Shvaćam. Ljubomorna si. I ona je ljubomorna na tebe, ali je ne mogu isključiti iz svojega života. Zbog naših poslova ćeš je morati sresti s vremena na vrijeme.

Krenula sam.

On je skočio kako bi me zaustavio. — Erica, čekaj.

— Ne želim više razgovarati o tome. Vratimo se u kuću.

On je stao na ulazu i prepriječio mi put. — Nisam znao što bih mislio o tome zašto si me ostavila, u redu?

Mislio sam da sam možda bio pregrub s tobom zadnju noć kad smo bili zajedno, a to nije nešto o čemu bih mogao razgovarati s mnogo ljudi. Iskreno, i dalje se brinem da je to doista razlog zbog kojega si otišla.

113

Sjećanje na tu noć probilo se u moje misli. Intenzivnost dopuštanja da me povrijedi, očajničke želje da to učini. Što ako odem predaleko i ako to bude nešto iz čega se nećemo moći vratiti? Njegove su riječi odjeknule kroz mene. Ako smatra da sam zato otišla, bilo mi je teško zamisliti koliko bi ga boljelo vjerovati u to.

Odmahnula sam glavom. — To nije razlog.

Doimalo se da se malo opustio. — Sad uviđam da nisam trebao razgovarati s njom o tome i žao mi je. Od sada je potpuno isključena iz našega privatnog života. Što god se dogodilo.

— Ako ste toliko dobri prijatelji, je li to također razlog zbog kojega se vješala po tebi na onoj dobrotvornoj večeri?

On se namrštio i napola okrenuo, gledajući pokraj mene. — Kriste, Erica. Znaš, ti si mene ostavila, a ja se opravdavam.

Imao je pravo. Udahnula sam i pokušala progovoriti manje optužujućim tonom. — Rekao si da želiš biti sa mnom bez obzira na sve pa, ako to moram uzeti u obzir, mislim da bih trebala znati što se doista događa između vas.

On je oklijevao, pogleda uprtog u mene kao da traži nešto. Zabrinula sam se. Poznata mučnina širila se mojim tijelom dok sam zamišljala što su zajedno radili. A za to mogu okriviti samo sebe. Što god se dogodilo između njih, dogodilo se zato što sam ga odgurnula od sebe.

— Kad je shvatila da nismo zajedno, nije propustila priliku pokušati se ponovno spetljati sa mnom.

Odbio sam je, dakako, što god se događalo između tebe i mene, njoj se nikada neću vratiti, Erica. Naš odnos zapravo nikada nije bio ispunjavajući, a donekle znaš kakva je. Pokušaj zamisliti da si u takvoj vezi. Ona je noćna mora.

Nisam se mogla suprotstaviti. Često sam se pitala kako su uspijevali ostati zajedno toliko dugo, ali, ljudi se mijenjaju, na bolje ili na gore. Možda nije uvijek bila toliko zlobna kuja kad su bili zajedno, ali nisam željela biti blaga prema njoj.

— Dakle... — nagnula sam glavu, čekajući da nastavi.

— Otkako smo ona i ja prekinuli, uvijek me tako dodiruje. Iskreno, nikada tome nisam pridavao previše pozornosti sve dok se ti nisi pojavila one večeri, a tada je bilo očito koliko si ljubomorna. Riskirao sam.

— Želio si me učiniti ljubomornom.

— Ništa drugo nije funkcioniralo. — Vrhovima prstiju prešao je preko mojega obraza. — No, izgleda da pomaže kad te učinim sumanuto ljubomornom. Morat ću to upamtiti kad sljedeći put odlučimo da nam je potrebno »vremena«. — Gestom je pokazao zračne navodnike.

Zatekla sam se u osmijehu, koji je uskoro izblijedio. Blake je govorio o svemu tome kao da je posrijedi prošlost. Naši problemi još nipošto nisu bili za nama.

Tražila sam prave riječi. — Blake...

On me je ušutkao. — Predosjećam da ćeš mi reći nešto što ne želim čuti pa, što kažeš na to da mi umjesto toga dopustiš da te poljubim?

Nagnuo je glavu nad moje usne i poljubio me, a ja sam mu dopustila. Uživala sam u slatkoći njegova jezika. Udahnula sam ga zajedno sa slanim zrakom i dopustila da ocean ispere sve što nismo željeli čuti i sve o čemu nismo željeli razgovarati. Stajali smo tako naizgled cijelu vječnost i samo se ljubili. Dopustili smo rukama da lutaju, strastveno, ali ne mahnito. U tom sam trenutku bila zadovoljna tolikom bliskošću. Mogla sam to činiti satima.

Noć se gotovo potpuno smračila, a tada smo začuli glasove kako nam se približavaju.

— Hej, golubići — viknuo je Heath. - Mama će uskoro krenuti u potragu za vama. Desert je spreman.

Blake je progunđao i zakolutao očima. Ja sam se nasmijala i zagnjurila lice u njegovo rame, sramežljiva i previše uzbuđena da bih bila za pokazivanje.

— Potrebna mi je minuta — šapnula sam.

— Šališ se. Ja sam ukrućen toliko da me boli.

— Mmm, znam lijek za to. - Protrljala sam se o njega, a njegova se erekcija napinjala u trapericama pod mojim kukom.

— Doista ne pomažeš. Odmah bih pristao, ali ako nas ona uhvati, mislim da ne bih mogao živjeti s time.

114

Udahnula sam i nevoljko načinila korak unatrag. Oceanski valovi razbijali su se sve bliže potpornom zidu kako je plima navirala. Alli i Heath otišli su natrag prema kući držeći se za ruke. Bila sam silno sretna zbog njezinog povratka. To smo mogli češće činiti, svi zajedno. Možda.

— Kamo ste vas dvoje odlutali? - upitala je Catherine kad smo se vratili u kuću.

— Ljubili su se u sjenici — izlanuo se Heath.

Blake ga je udario u rame. Heath mu je vratio, a tada su se počeli smijati i hrvati na tlu trijema kao divlje životinje.

— Dečki! Dečki! Bože, ozbiljno. Greg, dođi dovesti dečke u red! — Catherine je porumenjela u mješavini smijeha i nelagode na licu.

Alli, Fiona i ja savijale smo se od smijeha dok su njih dvojica nastavljali hrvati se na sigurnoj udaljenosti od mjesta na kojemu smo sjedile. Greg je izašao s velikim vrčem vode i polio ih.

Oni su opsovali i napokon se razdvojili. Kad se Blake vratio, na licu mu je bio šašav osmijeh. Nagnuo se kako bi me zagrlio, dajući sve od sebe kako bi smočio i mene.

— Blake, prestani — nasmijala sam se.

— Samo nastojim dijeliti s tobom.

Zazvonio mi je telefon. Šaljivo sam odgurnula Blakea i izvadila telefon iz torbe. Sledila sam se. Daniel me je zvao. Osvrnula sam se uokolo napola očekujući da ću ugledati Connora, ali smo bili na osami. Vjerojatno me je zvao kako bi se izvikao na mene zbog onog razgovora, ali je to bilo posljednje o čemu sam željela razmišljati.

Ne obazirući se na poziv, pokušala sam razmišljati o tome kako ću riješiti taj zaokret s Blakeom. Brzo smo se vraćali na staro, u normalan ritam naše veze. Zaboga, bila sam kod njegovih roditelja i sjajno se zabavljala s njegovom divnom obitelji. To je, prema Danielu, bilo previše izvan granica prihvatljivog ponašanja.

Nazvao me je ponovno, a ja sam isključila telefon. Nije me bilo briga. U tom je trenutku oko mene bilo mnogo ljubavi. Uz ljubav između Blakea i mene, Heatha i Alli, među njegovom srdačnom i brižnom obitelji, kako sam mogla dopustiti da Danielovo zlo prodre kroz nešto što sam osjećala kao toliko ispravno, toliko dobro? Izbacila sam ga iz svojih misli ne želeći mu dopustiti da mi uništi moj najbolji dan otkako sam ostavila Blakea. Nisam željela razmišljati o tom dijelu svojega života, barem ne još.

Ostatak večeri proveli smo razgovarajući i slušajući kako članovi Blakeove obitelji pripovijedaju priče kojima sramote jedni druge. Smijali smo se, pili i uživali u lijepoj noći. Blake se nije udaljavao od mene, posjednički je držao moju ruku na svojemu krilu kao da se plaši pustiti me i na sekundu. Nije mi smetalo jer sam se i sama tako osjećala.

Pomalo pripita, pozdravila sam se sa svima. Alli, Fiona i ja smo najmanje desetak puta izjavile da volimo jedna drugu. Heath je svjedočio tome i svaki put potvrđivao tu izjavu s nama u svojoj vrlo strpljivoj trijeznosti. Catherine me je stisnula u čvrst zagrljaj koji kao da je trajao vječno. Uzvratila sam joj. Zagrljaji su bili dobri. Blake nas je napokon razdvojio. Izašli smo, a ja sam malo posrtala prema automobilu.

Ušli smo, a ja sam se stisnula uz Blakea, ljubeći mu vrat i grizući ušku. — Želim te.

— Pijana si, ali ću te nedvojbeno iskoristiti. To su olakšavajuće okolnosti.

Nasmijala sam se. — Dobro. Trebao bi nekamo skrenuti i poševiti me u automobilu.

— Ajme, dušo. Nastavi tako govoriti i mogao bih to učiniti. Ali, najprije ćemo te svezati pojasom, može?

— Blake je izašao s prilaza. — A sada skini gaćice.

Nasmiješila sam se i spustila ih niz noge, veseleći se planu koji je Blake domislio.

Nakon što sam se svezala pojasom, podignula sam glavu u pravom trenutku da opazim crni automobil parkiran s druge strane ulice. Okrenula sam se u sjedalu. Svjetla su se upalila i automobil je krenuo za nama kad smo počeli vijugati glavnom cestom. Pogled mi je bio uprt u bočno ogledalo. Treptala sam pokušavajući se otresti ošamućenosti. Nisam to očekivala. Automobil nas je i dalje slijedio na sigurnoj udaljenosti.

— Jesi li dobro? Cijelu večer nisi bila ovoliko tiha.

Srce mi je počelo lupati kad mi je hladna stvarnost situacije postala jasna. Moji tajni susreti s Blakeom službeno su primijećeni. Uz to Daniel će biti bijesan jer mu se nisam javila na telefon.

Uključila sam svoj telefon. Daniel me je nazvao još dva puta, ali ni jednom nije ostavio glasovnu poruku.

115

Zadovoljstvo koje sam do maloprije osjećala tada je isparilo. Svi moji strahovi mogli bi se ostvariti, samo zato što se nisam mogla držati podalje od Blakea. Uspaničila sam se i tijelo mi je počelo nezadrživo drhtati.

Sve je propadalo.

— Što je? Želiš li da stanem.

— Ne! — viknula sam. — Vozi, hajdemo odavde. Nebesa, pomognite mi, što sam to učinila?

Blakeova je ruka čvršće stisnula volan, a drugom rukom je uhvatio moju. — Dakle, ovako ćemo. Ako odmah ne počneš govoriti, vraćam se natrag u kuću. — Stao je na znaku obveze zaustavljanja.

— Samo vozi. Nismo sigurni. Slijede nas. Kreni! - To bi bilo najgori način kvarenja dobrog raspoloženja, osobito ako ostanemo mrtvi.

On se namrštio i nastavio voziti. Pogledao je u ogledala.

— Tko nas zapravo slijedi?

Odmahnula sam glavom, čvrsto se obgrlivši rukama kao da ću se potpuno raspasti ako se pustim.

— Erica, zaboga! Tko? — Daniel. — Glas mi je postao šapat. — Promatrali su nas.

Blake je gledao u cestu, s izrazom lica koji nisam uspjela protumačiti. Ubrzao je kad smo izašli na autocestu. Vozili smo mnogo brže od ograničenja, a potom jurili po ulicama sve dok nismo stigli do naše.

Parkirao je i pomogao mi izaći.

Nekako smo uspjeli umaknuti Connoru. Ili to, ili je on jednostavno odlučio prestati nas slijediti. Iako to uopće nije bilo važno. Znao je da sam bila s Blakeom.

Ušli smo u Blakeov stan, a on me je posjeo na kauč i donio mi vode. Moje se tijelo malo umirilo, ali sam bila ispunjena praznim očajem, mračnom nepoznanicom koju sam mnogo puta zamišljala ako se Daniel predomisli u pogledu toga da nas poštedi. Nas, jer ako bi se Blakeu bilo što dogodilo, nisam bila sigurna da bih mogla dalje živjeti.

Dok sam pila, Blake je u kuhinji telefonirao. Glas mu je bio dubok i razgovarao je kratko. Vratio se i sjeo na stolić nasuprot meni te mi pomilovao bedro.

—Možemo li sada razgovarati o tome? — Glas mu je bio nježniji.

Nisam znala što sam još mogla izgubiti ako mu kažem. Zaslužio je pravo da se zaštiti nakon što sam Danielovu pozornost ponovno skrenula na njega.

— Daniel je ubio Marka — rekla sam.

Izraz njegova lica nije se promijenio. — To sam i sam shvatio, Erica.

— Ti si mu prijetio i on ti je to zamjerio. Neće odustati od toga. - Zagrizla sam usnu susprežući suze koje su mi zaprijetile.

— Nisam zabrinut zbog Daniela.

— Pa, trebao bi biti. Ubit će te, Blake! Rekao je da moram potpuno prekinuti s tobom jer će te inače »trajno ukloniti iz ove priče«. Sada zna i... To je jako loše. Ne shvaćaš.

— Dakle, to je razlog. - Njegov prodoran pogled sezao je u moju dušu.

— Progutala sam i kimnula bez riječi.

— Zašto mi nisi rekla?

Odmahnula sam glavom. - Ne znaš kakav je. Okrutan, nasilan. Nemaš pojma za što je sposoban. Zaboga, ubio je vlastitog sina. Morala sam pokušati zaštititi te od njega.

— Imam informacije koje ne razotkrivaju samo Marka, nego i njega. Nisam znao da će ubiti Marka. Iako to ne znači da nisam beskrajno sretan jer ga više nema. Da sam znao da će poći tim putem, vjerojatno mu ne bih prišao onako kako sam to učinio.

— Kakve informacije?

On je izdahnuo. — Doima se da medu vama nema ljubavi pa mislim da ti mogu reći. —Što?

— Daniel je godinama prikrivao Markova nedjela. Ti ga nisi prijavila policiji kad te je silovao, ali mnoge druge žene jesu. On može potplatiti koga god želi kako bi problemi nestali, prikrivati, ali s osobom produktivnom poput Marka nije mogao postići da nestane sve. Kad sam mu rekao da određene informacije mogu učiniti lako dostupnim, primjerice, medijima, možeš zamisliti da nije bio osobito zadovoljan.

116

— To je razlog više da te sada ubije. Smilovao ti se kako bi se manipulacijama uvukao u moj život. Želi da sudjelujem u njegovoj sjebanoj političkoj kampanji, neslužbeno, dakako. Namjeravao mi je pomoći vratiti ti novac koji si mi posudio kako bih mogla ostaviti svoju tvrtku.

—A ti si pristala na sve to?

Njegove su se obrve podignule kao da sam sišla s uma. Možda jesam.

— Ja... Nije mi dao izbora, Blake. Rekao je da će ubiti tebe. Cijelo ovo vrijeme pokušavala sam pronaći način da se izvučem iz svega toga, ali mi on ne olakšava. On je užasan i... uvjerljiv. — Naslonila sam se na kauč ne želeći ni spomenuti činjenicu da je bio nasilan prema meni.

— PijOtpila sam još nekoliko gutljaja, želeći da Blake progovori.

— Otići ću k njemu, Blake. Mogu pokušati uvjeriti ga da ovo nije bilo onako kako je izgledalo. On zna da ćemo se neizbježno sretati. Nekako ću mu to objasniti, pronaći neko opravdanje. A tada ćemo se jednostavno morati pritajiti, ustanoviti kako da... ne znam...

— Ne. Neću se skrivati kako bih bio s tobom.

— Pa, što ćemo tada?

— On računa na to da ćeš ti reagirati upravo tako kako si reagirala zato što me voliš. Ali, ne računa na to da ću mu ja prouzročiti toliko mnogo problema s izborima da će biti previše zaokupljen da bi razmišljao o bilo čemu drugom.

— Ne shvaćam.

— Objavit ću one informacije. Sasvim jednostavno.

— Ali... — progutala sam, odjednom podvojena. Bilo mi je stalo do Daniela dovoljno da mi je zamisao uništenja njegove kampanje smetala. Zašto? Zašto bi mi bilo stalo do njega kad mi je život pretvorio u pakao?

Prijetio mi je ubojstvom i još mnogočime.

— Mora postojati drugi način.

— Tada izađi u javnost kao njegova kći.

— Kako bi to manje naudilo njegovoj karijeri?

—Nezakonita kći za koju nisi znao naudit će mu mnogo manje nego prikrivanje mnogih silovanja koja je počinio njegov posinak. To bi moglo biti lijepo, prijateljsko otkriće. Ne kao da iznuđuješ nešto od njega ili takvo što. A tada bismo se mogli vjenčati i on bi trebao glumiti ljubaznost jer bio mu bi zet. Što kažeš na tu osvetu?

Oči su mi se razrogačile. — Što?

On se nasmiješio. — Zar zvuči toliko ludo?

— Da, to je potpuno ludo. Pokušaj nešto drugo. - Srce mi je odjednom lupalo kao da će mi iskočiti iz prsa.

Uz paniku zbog Connora koji nas je slijedio i uz te posljednje riječi, bila sam potpuno trijezna.

On se malo nasmijao, ali je njegov osmijeh uskoro izblijedio. — Nisam lud za time da živim sa spoznajom da je izdan nalog za moje ubojstvo, Erica, ali u tome ga možemo nadmudriti. Informacije koje imam moraju ga uplašiti jer ne bi ubio nekoga kako bi me spriječio u pokušaju da objavim te informacije.

— Rekao je da je to učinio zbog mene. — Slabašno sam se nasmijala. — Izgleda da je mislio da ću biti zadivljena jer je to učinio. To je potpuno sjebano, zar ne?

— Vjerojatno je to učinio zbog tebe, ali oboje znamo kakav je. Ne bi učinio takvo što ne proračunavši sve moguće rizike i nagrade.

Pogledala sam kroz prozor, u noćno nebo rasvijetljeno svjetlima grada. Hoćemo li tako biti zarobljeni sve dok ne budemo znali da smo ponovno sigurni? Kad bismo uopće mogli biti sigurni?

Nagnuo se naprijed i lagano prešao prstom niz moj obraz te okrenuo moju glavu prema sebi. — Više ništa neće stati između nas, u redu, dušo?

Njegove su oči bile tamne i ozbiljne. Kimnula sam. To sam željela učiniti.

— Ne mogu te više onako izgubiti. Poludjet ću.

— I ja. — Moglo bi se reći da sam sama u njegovoj odsutnosti već postigla određenu razinu ludila.

— Kad ustanovimo što ćemo učiniti s Danielom, želim da se doseliš ovamo, k meni, može? Ili možemo pronaći drugi stan, svejedno mi je.

117

Zastala sam. — Zar ne mogu ostati u svojem stanu, kao i prije.

— Ne. Nisi mi dovoljno blizu. To mi duguješ nakon što si nestala i uništavala mi život ovih nekoliko tjedana. Željela sam se pobuniti, ali u tom trenutku nisam mogla zamisliti ni da samo jednu minutu provedem podalje od njega. - Kako ćemo se izvući iz ovog kaosa? Ne mogu to podnijeti. Ne smijem te izgubiti.

— Ne gubiš me. Ne idem nikamo. Angažirat ću specijalce ako bude potrebno, u redu? Nemojmo sada razmišljati o tom sranju. Želim samo da razmišljaš o tome da si sada ovdje sa mnom.

Duboko sam udahnula.

— Dođi. Hajdemo u krevet. Večeras neće doći za nama. Morao bi se najprije probiti pokraj Claya i njegovih prijatelja.

Kimnula sam i usredotočila se na smirivanje. Vjerovala sam da Clay može izaći nakraj s Connorom. Clay mi se sviđao, a Connor mi je bio jako odbojan pa mi se zapravo svidjela pomisao njihova suočavanja.

Blake je krenuo ustati, ali sam ga povukla na kauč, pokraj sebe. Obgrlila sam ga oko vrata i čvrsto stisnula kao da bi netko mogao doći i otrgnuti ga od mene. I on je mene stisnuo, stežući ruke oko mojega prsnog koša.

Udahnula sam ga i osjetila kako me je umirio njegov poznati miris.

Suspregnula sam navalu emocija, olakšanje jer je ponovno sa mnom isprepleteno s vječno prisutnim strahom da ću ga ponovno izgubiti. Prebacila sam nogu preko njegove i ispreplela se s njime kako ne bi mogao otići.

— Žao mi je — protisnula sam. —Ja sam kriva za sve to. — Čvrsto sam zatvorila oči i suspregnula suze.

— Ššš, dušo. Nemoj tako razmišljati. Sada će sve biti u redu. — Odmaknuo mi je kosu s lica i prstom prešao preko malog traga koji je postavio na mojemu vratu. — Sada to znam. Nastojala si me zaštititi. Cijenim to, ali ništa nije vrijedno proživljavanja onoga što smo proživjeli. Tebi se ne sviđa to što ja pokušavam upravljati tvojim životom, a meni se ne sviđa to što bez mene donosiš toliko važne odluke. Stoga bismo se možda mogli složiti da to u budućnosti zajedno rješavamo. Što kažeš?

Odmaknula sam se, a on je obrisao suzu koja je pala i nježno me poljubio.

— Voli me, Blake.

Vrelina je prošla njegovim licem. Svukao mi je majicu i grudnjak i polegnuo me na kauč. Polako mi je svukao suknju, ostavljajući me golu i otvorenu za njega.

Usne su mu se blago razmaknule. — Ovako te želim svaku noć. Golu, spremnu za mene.

Ustao je i svukao majicu preko glave te je bacio. Spustio je traperice na pod otkrivajući savršeno isklesanog muškarca koji se skrivao ispod te odjeće. Netremice sam ga gledala i neskriveno se divila tijelu koje sam zavoljela, za kojim sam žudjela.

On se spustio između mojih bedara. Kliznuo je uz moje tijelo, a erekcija mu je bila tvrda na mojemu trbuhu dok me je ljubio od ramena od vrata. Njegove su ruke obožavale moje obline, polako i s poštovanjem, ostavljajući trag vatre za sobom. Promeškoljila sam se zbog oštre boli među nogama.

— Želim te osjetiti u sebi — rekla sam bez daha.

Njegovo savršeno muževno tijelo lebdjelo je s odmjerenim suzdržavanjem dok je kružio oko mojega otvora. Obujmila sam njegovu vrelu erekciju i postavila ga na svoj ulaz. Ostao je bez daha kad je polako prodro u mene. Svojim nestrpljivim prstima prelazila sam preko oblina njegovih prsnih mišića i kružila oko mekih krugova njegovih bradavica sve dok se nisu ukrutile pod mojim dodirom. Dao mi je još malo više.

Kliznula sam rukama do njegove stražnjice i ukopala nokte u njegovu kožu.

— Ah, Kriste. — Naglo se trgnuo prema naprijed i ukopao se duboko u mene.

Zastenjala sam i izvinula se u tu ispunjenost. On se spustio i ponovno blago prodro. Jezikom je prešao preko izbočenja moje uške. — Zločesta si.

Zabrujala sam. — Voliš kad sam zločesta.

— Mislio sam da želiš da vodim ljubav s tobom.

— Dok si u meni, voliš me i ja volim tebe. Nije li tako?

On je oklijevao, a tada me je uzeo dubokim i strastvenim poljupcem, ližući me i proždirući ustima dok je ujednačenim pokretima prodirao u mene i izlazio. Bespomoćno sam se zgrčila oko njegova kurca. Vrelina me je preplavila, a moji su se kukovi blago podignuli pod njim.

Tada me je podignuo tako da sam ga opkoračila, a njegov se kurac ukopao u moje dubine.

118

— O, sranje. — Naglo sam udahnula. U tom je položaju bio jako duboko. Kožu mi je prekrila fina maglica znoja. Snašla sam se i počela kružiti kukovima. — Mislila sam da ne voliš tako.

— Pa, ne mogu reći da gasiš moju želju. Nasmiješila sam se. —Jesi li siguran?

Oblizao je donju usnu, a ja sam se sagnula kako bih je uhvatila zubima. Sisala sam ga i grozničavo ljubila.

On je zastenjao i podignuo moje kukove. Bio je u meni samo vrhom kad me je naglo spustio, ispunivši me.

Uhvatila sam zrak zbog slatke boli prodiranja njegova kurca u mene.

— O, Bože. — Stegnula sam se oko njega oslanjajući se rukama o njegova ramena. — Jako si duboko.

On me je uhvatio za potiljak i privukao kako bi me poljubio, a tada je dubokim pokretima jezikom nježno ševio moja usta. Čvrsto me je uhvatio za kukove i spustio me još malo. — Erica, ne mogu živjeti bez ovoga.

Bez tebe.

Dah me je napustio, ali ga je on progutao još jednim pohotnim poljupcem.

— Nećeš morati. Obećavam. Kunem se. — Prošla sam prstima kroz njegovu kosu, pritišćući dojke o njegova prsa. — Volim te, Blake. Ti si jedini. Moja jedina ljubav.

Ponovno sam se podignula i pljusnula bedrima o njega. Ponovno je dodirnuo moj kraj, rastežući osjetljivo tkivo u mojoj srži. Njegove su me ruke tjeskobno stezale, a lice mu se zgrčilo u mučnom naprezanju.

Podignuo me je, snažno me pokrećući iznad svojega kurca, opet i opet, sve dok mi bedra nisu počela drhtati.

—Blake. — Glas mi je bio molećiv. — Jesi li blizu? Želim svršiti s tobom. tebi.

Njegovi obrazi su se zažarili i stisnuo je zube prodirući u mene. — Sada, dušo. Osjeti kako svršavam u

Njegove su me riječi dokrajčile, vizija njega kako se gubi u meni. Cijelo mi se tijelo zatreslo od siline orgazma koji je sijevnuo kroz mene. Zabacila sam glavu kad je on s krikom još jednom prodro, gurnuvši nas oboje preko ruba.

119

DVADESETO POGLAVLJE

Probudila sam se uz Blakeovo toplo tijelo sklupčano oko mene. Protegnula sam se, a on mi je polako, lijeno utiskivao poljupce duž trupa. Spavala sam, doista spavala i odmorila se bez noćnih mora, a tada se probudila s Blakeovim rukama i ustima na sebi. To bi mogao biti raj.

On je zagnjurio lice u moj vrat i nježno mi sisao kožu.

— Bez podljeva — upozorila sam ga.

On mi se nasmijao u vrat. — Zapravo nisam bio siguran da ću te ponovno vidjeti. Morao sam ostaviti trag.

— Da, pokazao si se.

Umirio se i okrenuo moje lice prema sebi. - James ga je vidio? Zastala sam. — Da, primijetio ga je.

Izraz njegova lica bio je ravnodušan, ali sam iza njegovih očiju vidjela buru emocija. — Što ti on zapravo znači?

Zagrizla sam usnu pitajući se što bih mogla reći a da ga ne lansiram u bijes ljubomore. — Shvati ga kao moju Sophiju. On je prijatelj koji želi više, ali ipak samo prijatelj.

— Ako te želi, tada ja želim da on nestane. Možeš pronaći nekoga drugoga da radi njegov posao.

Zakolutala sam očima.—A ja želim da Sophia nestane. Pa ćemo stoga neko vrijeme vjerojatno biti razočarani.

— To je posve drugačije. Sophia živi u New Yorku. Ti radiš s tim čovjekom licem u lice gotovo svaki dan.

Da ja imam nekoga u uredu tko me svakodnevno pokušava poševiti, sišla bi s uma.

Uzdahnula sam. — James i ja nemamo prošlost i on je dobra osoba. Ne snuje kako će me oteti tebi. — Barem sam mislila da to ne čini, iako nedvojbeno nije bio Blakeov obožavatelj. — Možemo li sada prestati o tome?

— Ne mogu podnijeti to da te je dodirnuo.

— Tada nemoj razmišljati o tome jer to nije važno. Podignula sam glavu kako bih ga poljubila, moleći se da nikada ne dozna da me je James i poljubio. Ponovno sam legla i prstima prešla po njegovoj čeljusti.

Njegovo se lice doimalo mekšim, odmorenim. Možda ni on bez mene nije dobro spavao.

— Kad smo kod posla, trebala bih se sastati s Risom i riješiti ono.

— Ne može li to čekati do ponedjeljka?

— Možda. Ali, vjerojatno će se pitati zašto ne može ući u svoj e-mail račun, ako radi izvan radnog vremena.

— Neka se pita. Ti ćeš vrijeme bolje provesti sa mnom. Moramo nadoknaditi propušteno.

— Da? — Razmišljao sam o tome da te ljubim od glave do pete sve dok me ne počneš preklinjati da prestanem.

A, moram i odvojiti najmanje sat vremena za lizanje tvoje pice. Kliznuo je rukom i prekrio moj brežuljak. — Da, najmanje sat vremena. Da vidimo, što još...?

Nasmijala sam se. — U redu, shvaćam, ali trebala bih sići i istuširati se.

— Glupost. Ovdje se možeš istuširati. Odjeća nije potrebna. Želim te cijeli dan golu u svojemu krevetu.

Svezat ću te ako budem morao. Znaš da hoću. — Izgledao je ozbiljno, ali se na njegovu licu pojavila naznaka osmijeha.

— Naposljetku ćemo se morati suočiti sa stvarnošću, znaš?

— Ne. — Spustio je usta i jezikom okružio moju bradavicu, tapkajući jezikom po vrhu sve dok u mojemu trbuhu nije počela tinjati poznata vatra.

Udahnula sam i izvinula se prema tom pokretu, prolazeći prstima kroz njegovu kosu. On je uvukao prst u moju ženskost i savinuo ga prema točki koja me je izluđivala.

120

— Još nisam uspio upotrijebiti ni jednu od svojih igračaka s tobom. A, u velikoj si nevolji zbog sveg sranja koje si izvela.

Zastenjala sam i podignula kukove kako bih produbila njegovo prodiranje. Željela sam dominantnog Blakea. I bio je ondje.

Telefon mi je zazvonio i prekinuo taj trenutak. I dalje u Blakeovim rukama, posegnula sam za njim. Sid. Hvala Bogu.

— Hej. — Hej, ovaj, policija je u stanu. — Što?

— Žele pitati o nekom tipu, Marku MacLeodu. Kažu da si ga poznavala?

— Sranje. U redu. Odmah ću sići.

Blake je uvukao još jedan prst u mene i zubima nježno uhvatio moju bradavicu. Mozak mi je naglo zakočio pokušavajući odlučiti u kojem će smjeru krenuti. Pokušala sam ga odgurnuti, ali je on bio odlučan i nepomičan, a oči s mu vragolasto blistale.

— O, ovdje si? — upitao je Sid. Ostala sam bez daha. — Da, kod Blakea sam. Daj mi nekoliko minuta.

Prekinula sam razgovor, a Blake je uzeo moju drugu bradavicu u usta tako da su mu se obrazi uvukli u dugom, slasnom sisanju vrha.

Blago sam ga odgurnula. — Ustani. Moram poći.

— Zašto? Tko je to bio?

Popustio je stisak, a ja sam se odmaknula i odjenula odjeću od sinoć. Misli su mi se kovitlale. Daniel je dao naslutiti da će istraga biti zaključena. Što su, dovraga, radili ovdje?

— Sid. Policija je dolje. Žele razgovarati sa mnom.

On se brzo uspravio. - Idem s tobom. —Ne. — Erica, ovo je jedna od onih situacija u kojima bih trebao biti prisutan.

— Ne, Blake. Odgovor je ne. Riješit ću to. Ne želim te ondje. Molim te, reci mi da me razumiješ.

On je oklijevao. — Što misliš, zašto su ovdje? Pitat će te o Danielu. Što ćeš im reći?

— Snaći ću se, u redu?

*** Uzaludno sam pokušavala smiriti živce prije no što sam ušla u stan. Izgledala sam iscrpljeno nakon prošle noći, ali njih to nedvojbeno nije zanimalo. Molila sam da Blake održi svoje obećanje i ostane gore jer nisam vjerovala da ne bi rekao nešto što pred policijom ne bi trebao reći.

Ušla sam i dočekala su me dva muškarca. Jedan je bio visok i mršav, mišje smeđe kose, a drugi je bio niži i deblji u srednjem dijelu tijela, gotovo potpuno sijede kose. Obojica su se doimah prilično ljubazno, za što sam bila zahvalna jer sam bila prestravljena zbog toga što ću razgovarati s njima.

Visoki je progovorio prvi. — Oprostite jer smo svratili toliko rano. Ja sam detektiv Carmody, a ovo je detektiv Washington. Željeli smo razgovarati s vama o vašoj vezi s Markom MacLeodom.

O mojoj vezi? — Kako to mislite?

Washington je posegnuo u džep jakne i izvukao šaku velikih fotografija koje su očito snimljene na onoj zabavi. Mark i ja na njima plešemo, a on me čvrsto drži. Bila sam leđima okrenuta fotografskom aparatu. Na drugoj su njegova usta tek nekoliko centimetara udaljena od mojega uha, a na licu mu je samozadovoljan osmijeh. Bilo je to lice za koje mi je bilo drago da ga nisam vidjela dok mi je govorio kako me ponovno želi.

Suspregnula sam grimasu kad sam se sjetila njegova glasa, njegova daha na mojoj koži te večeri. Umjesto toga sam mirno podignula pogled čekajući da nastave.

— Jedan je novinar ove fotografije snimio nedugo prije njegove smrti. Gosti su vas identificirali s njim.

Jeste li ga dobro poznavali?

Odmahnula sam glavom.—Ne, nisam ga osobito dobro poznavala. Srela sam ga nekoliko puta zbog posla u kojemu je njegova tvrtka sudjelovala.

— Na ovoj fotografiji ne izgleda kao da vam je samo znanac — rekao je Washington.

121

— Vidim. Veoma je očijukao sa mnom. Udovoljila sam mu tim plesom, ali ga nakon toga nisam vidjela.

Doimao se sasvim ljubaznim, ali nisam bila zainteresirana.

— Kako se ponašao te večeri?

— Osvajao me je, kao što sam rekla. Doimao se pijanim. Ne znam. Prije tog plesa smo razgovarali samo nekoliko minuta, a tada sam ja ranije otišla sa zabave. Nisam se osjećala dobro.

Njih su se dvojica pogledah. Carmody je gurnuo fotografije natrag u omotnicu, a Washington me je ponovno promotrio. Nastojala sam ne meškoljiti se i ne izgledati nervozno.

— Mislim da mi nije jasno. Ubio se, zar ne? Pokušavate li ustanoviti zašto je to učinio? — te su riječi naglo izašle iz mene, a srce mi je lupalo.

Carmody je progovorio. — Kad sin istaknute osobe iznenada umre, moramo obaviti svoj posao.

Pokušavamo isključiti druge moguće uzroke smrti.

— Oh. To nisam znala. Mislila sam da sam čula da je istraga zaključena.

— Još nije, nažalost. — Carmody je slegnuo ramenima.

— Biste li nam mogli reći još nešto?

— Mislim da ne bih. Voljela bih da vam imam još što reći. Iskreno, ta me je vijest doista šokirala. - To je bila istina.

— Niste prva osoba koja je to rekla i zato razgovaramo sa svima koji su ga možda dobro poznavali.

Kimnula sam. — Jako mi je žao njegovih roditelja. Zacijelo su shrvani. — Nastojala sam ostaviti dojam što većeg suosjećanja. Nisam mogla vjerovati riječima koje su izašle iz mojih usta ni kako sam u toj situaciji lako kliznula u ulogu primjereno neupućene nevine promatračice. Možda su mi to učinili tjedni nagovaranja same sebe da postanem netko tko nisam bila.

— Jesu. To je žalosno. No, katkad nema odgovora na pitanje zašto netko to učini. Kako bilo, hvala vam za vrijeme koje ste nam posvetili i oprostite jer smo vas zagnjavili.

Washington je posegnuo u džep i izvadio posjetnicu. — Ovo je moja posjetnica. Nazovite nas ako se ičega sjetite, može?

— Svakako.

Otišli su, a ja sam se srušila na stolac za kuhinjskim otokom, zahvalna jer sam preživjela njihovo ispitivanje ne slomivši se. Doista nisam mislila da su posumnjali, a i zašto bi? S Markom nisam bila povezana na način za koji je itko osim nekoliko meni najbliskijih ljudi mogao znati. Čim su otišli, Blake je ušao.

— Što se dogodilo?

— Ništa. Imali su fotografije Marka i mene kako plešemo na onoj zabavi. Zanimalo ih je odakle se poznajemo. Objasnila sam im da smo samo znanci i da je on očijukao sa mnom. Doimali su se zadovoljno i otišli.

— Dakle, ne vjeruju da je Markova smrt bila samoubojstvo?

— Nisam mogla sasvim procijeniti. Nisu se doimali previše zabrinutima da nije. Doimalo se kao da nisu doznali ništa pa se spremaju zaključiti to. Ali, ne znam.

— U redu, vrati se gore.

— Sad sam ovdje. Dopusti da se istuširam pa ću doći kad završim. — Koliko god sam željela nakon tjedana razdvojenosti biti u svojoj toploj i sigurnoj čahuri s Blakeom, imala sam potrebu nekoliko trenutaka biti sama sa svojim mislima.

On je na trenutak zastao. — U redu, nemoj dugo. — Poljubio me je i otišao.

Stala sam pod tuš i istuširala se. Razmišljala sam o povratku gore, gdje sam se skrivala. Istina je da cjelodnevno izležavanje s Blakeom i nije bilo neugodno, ali sam znala i zašto smo se pritajili. Do tada su jedina rješenja bila otkrivanje da sam Danielova kći, saga čije komplikacije nisam mogla ni zamisliti, ili je Blake mogao razotkriti sumnjive poslove koji bi nedvojbeno uništili Danielovu kampanju, a možda i čitavu karijeru.

Bilo mi je teško prihvatiti to kao izvedivu mogućnost.

Obrisala sam se i pogledala kroz prozor. Connor je bio parkiran malo dalje u ulici, gotovo izvan mojega vidokruga. Val emocija slio se kroz mene i znala sam što moram učiniti.

122

Navukla sam traperice i majicu te obula teniske. Napisala sam poruku i ostavila je na otoku prije no što sam žurno sišla. Izašla sam. Clay je stajao pokraj escaladea.

— Gospođice Hathaway.

— Clay. Dugo se nismo vidjeli. Vidim da si ponovno u službi.

— Da, gospođice.

— Pa, sretno. Idem u prodavaonicu. Odmah se vraćam. Kimnuo je. Krenula sam žustro niz ulicu. Imala sam samo nekoliko minuta da učinim ono što sam morala učiniti. Prešla sam preko ulice i pokucala na Connorov prozor. On ga je spustio i zapiljio se u mene.

— Vodi me k njemu. —Ulazi.

Otvorila sam vrata i dopustila da me odveze.

*** Nisam znala kamo idemo sve dok nisam ugledala spremnike tvrtke Boston Sand and Gravel. Prošli smo kroz nekoliko sporednih ulica ispod petlje autocesta sve dok nismo došli do osamljenog dijela, zakrivenog vagonima i skladištima koja su tijekom vikenda bila pusta.

Daniel je bio naslonjen na svoj lexus terenac, odjeven u bež hlače i bijelu košulju. Ponovno je pušio. Usput sam pomislila kako bi vjerojatno trebao prestati pušiti. On se odgurnuo od automobila i krenuo prema meni.

Promotrila sam okruženje. Bih smo sami. Iznad nas je bio nadvožnjak pa me nitko ne bi čuo ako bih vrištala.

Izašla sam iz automobila susprežući poriv da pobjegnem u suprotnom smjeru. Unatoč svim razlozima koje mi je dao da to ne učinim, odlučila sam izravno se suočiti s njime.

On je bacio cigaretu i prekriženih ruku stao pred mene. Usne su mu bile čvrsto stisnute.

— Connor mi kaže da si bila posvuda s Landonom. Prilično sam uvjeren da smo razgovarali o tome.

— Je li ti rekao i da je policija jutros bila kod mene?

Njegove su se oči razrogačile i naglo je pogledao Connora. Tada sam prvi put vidjela emociju na Connorovu licu. Doimao se... zbunjeno.

— Nisam ih vidio, gospodine. Žao mi je. Daniel je ponovno pogledao mene.

— Zacijelo je otišao po kavu. Nije važno, malo sam pročavrljala s njima.

— Što si im rekla? Čekala sam, želeći da se iščekivanje razgori u njemu. Njegove su se usne stanjile. — Bolje ti je da počneš govoriti.

— Imali su fotografije Marka i mene kako plešemo na onoj zabavi.

— Što si im rekla?

Zagledala sam se u njegove oči, trudeći se da mi izraz lica ostane što mirniji i što više lišen emocija.

— Što si im rekla, dovraga? — Uhvatio me je za ramena i pretresao me.

— Pusti me. — Oslobodila sam se njegova stiska, zadihana od adrenalina koji je strujao mojim žilama. — Da me više nisi taknuo. Nikada.

Krajičkom oka vidjela sam kako se Connor pomaknuo. Stajao je široko razmaknutih nogu, kao da je spreman skočiti na Danielovu zapovijed.

— Lagala sam, Daniele. Poput profesionalke. Bio bi ponosan. A znaš li zašto?

— Reci mi.

— Zato što, koliko god sam te zamrzila, zbog nekog neobjašnjivog razloga i dalje mi je stalo do tebe. Stalo mi je do tvojega života i tvoje slobode, a čak mi je stalo i do tvoje glupe kampanje. Prst mi je na okidaču, ali ne mogu pucati. — Udahnula sam susprežući drhtanje. — Zato što ja to nisam. Nikada neću biti poput tebe.

Nikada neću igrati neku igru samo zato što poremećeno, pohlepno uživam u njoj.

— Uvjeren sam da to nije jedini razlog.

— To jest jedini razlog. Više te se ne bojim.

Uputio mi je pogled od kojega sam se sledila, a usne su mu se razvukle u režanje. — Možda bi trebala.

123

— Daniele, ti me ne bi ubio kao što ni ja tebe ne bih spremila u zatvor zbog ubojstva. Oh, i nemojmo zaboraviti ometanje rada pravosuđa.

Njegove su se oči malo stisnule.

— Da, Blake mi je rekao za to. Kako se osjećaš kad znaš da je sav tvoj trud da zaštitiš Marka njemu utro put da učini ono što mi je učinio, kao što je to učinio mnogim drugim djevojkama?

On je stisnuo zube.

— Hvala za to, tata.

Blago se lecnuo čuvši tu riječ. Dopirala sam do njega i to me je ohrabrilo.

— Prijetnje, manipulacija, pokušaj da me uvučeš u svoj svijet. Sve to sranje prestaje ovog trenutka. Danas.

On se kratko nasmijao. — Odakle ti ta ideja?

— Kad je mama umrla, nisam imala nikoga. Nikoga. — Glas mi je zadrhtao, ali sam progutala kako bih obuzdala emocije. — Pružila mi je svu ljubav koju je mogla dati, koliko god dugo je mogla. A nakon toga sam se morala sama snaći. Uspostavila sam pravila. Sve sam shvatila. Čak i kad su ljudi poput Marka došli u moj život i pokušali sve uništiti, preživjela sam. Napredovala. A ti mi to nećeš oduzeti. Stigla sam predaleko da bih živjela pod bilo čijom čizmom. Ni pod tvojom, ni pod Blakeovom. Ni pod čijom.

Mahnuo je Connoru, koji se tada udaljio nekoliko koraka, kako nas ne bi čuo. Malo sam se opustila.

— Zvučiš vrlo uvjereno u to. Uviđam da pokušavaš biti jaka, ali mislim da smo razgovarali o tome kako se osjećam kad mi netko prijeti.

— Ne prijetim ti. Pokušavam te urazumiti jer si od početka bio nerazuman. Ne misliš li da zaslužujem imati pravo glasa ako ti naš odnos išta znači?

Izraz njegova lica nije se promijenio. Nije se namjeravao lako predati.

— Danas sam nešto shvatila. Od Markove smrti pretvorio si moj život u pakao, a ja sam bila spremna dati bilo što da to prestane. Ali, ne mogu gledati kako odlaziš u zatvor ili čak kako se tvoja kampanja raspada. A ti ne možeš ubiti vlastitu kćer. Negdje u tom tvojem hladnom srcu mariš za mene. A možeš mariti za mene i vjerovati mi i bez vlasništva nada mnom. To nije baš idiličan odnos oca i kćeri, ali mislim da je to ljubav, u nekoj sjebanoj inačici stvarnosti.

Nije mi pokazao da želi progovoriti pa sam nastavila. Reći ću mu sve. Više nisam imala što izgubiti.

Moj je glas postao tiši. Već sam gotovo bila vikala. — Znam da si volio moju mamu. Vidim to u tvojim očima kad god razgovaramo o njoj.

On se lecnuo, a čeljust mu se stegnula. — Ne spominji mi Patty. Ne znaš ništa o tome.

— Ne znam što se dogodilo između vas, ali znam da bi moj život bio znatno drugačiji da ste ostali zajedno. Ni jedno od nas sada ne može promijeniti te okolnosti. Ali, tvoj pokušaj da ovladaš mojim životom neće funkcionirati ni za tebe, ni za mene, vjeruj mi. Ako osjećaš i mrvicu ljubavi prema njoj, ili kajanja zbog onoga što si ostavio, preklinjem te da odustaneš od svega ovoga i budeš čovjek kakav je ona željela da budeš prije no što si je otpisao.

Njegove su se usne blago razmaknule i pogledao je pokraj mene. Tada sam ugledala iskru emocije, bol za koju sam mislila da sam je prije pogrešno protumačila dok sam govorila o svojoj majci. Igrala sam na mogućnost da ju je negdje duboko u srcu još volio. Dovoljno da voli mene.

Polako je izdahnuo. — To ne bi funkcioniralo. Učinio sam joj uslugu okončavši to. Ona ne bi bila sretna ovakvim životom.

— Pa, zašto bih ja bila sretna? — Podignula sam ruke, ogorčena. On je gurnuo ruke u džepove i ponovno me pogledao. Prošao je dug trenutak.

Gledanje u njegove hladne plave oči ispunilo me je suprotstavljenim emocijama. Trebali smo jedno drugome biti važne osobe. Otac i kći, a mi smo se borili i prijetili jedno drugome. Srca su nam bila ispunjena gnjevom i nepovjerenjem. Ispod svega toga moralo je biti nešto vrijedno zaštite, ali je bilo toliko slabašno i zakopano toliko duboko ispod sveg tog blata da sam jedva mogla vjerovati da postoji.

On je spustio glavu i izvadio još jednu cigaretu. Ruke su mu blago drhtale dok ju je palio. — Dakle, uvjerila si me. Što sada?

Uzdahnula sam. — Nema više uhođenja. Više nikada ne želim vidjeti Connorovo jebeno lice. I bez prijetnji. Kloni se Blakea i mene, osim ako u određenom trenutku ne osjetim da ti ponovno mogu vjerovati.

— Pretpostavljam da on zna sve.

124

— Ne zabrinjavaj se zbog njega. Znam da ti je teško vjerovati mi, ali ti zapravo ne dajem izbor.

— Možda ne vjerujem njemu.

— Kad bi povrijedio tebe, povrijedio bi mene. A previše me voli da bi to učinio.

Zastao je. — Što ako te prestane voljeti?

Te su me riječi pogodile. Dane sam provela u agoniji, strahujući da će se upravo to dogoditi. Dala sam mu mnogo razloga da me prestane voljeti, ali on nije odustao od nas. — Nikad mu neću dati razlog za to.

— A rad na kampanji, pretpostavljam da se nadaš izvući i iz toga?

— Ako budem znala da ti mogu vjerovati da ćeš prestati s ovim ludilom, pomoći ću ti. Razgovarala sam s Willom i domislili smo dobar plan koji bi mi omogućio savjetovati tvoj tim bez napuštanje vlastite tvrtke.

Doima se da on smatra kako bi to bilo sjajno rješenje, ali je želio vidjeti s tobom. Pretpostavljam da to nije učinio.

On je odmahnuo glavom i osmijeh mu je podignuo kuteve usana. Namrštila sam se. — Što?

— Doista ne znam jesi li u ovom trenutku više nalik meni ili njoj. Nisam mogla suspregnuti blag osmijeh.

— Da, i ja se to katkad pitam.

Malo sam se promeškoljila. Cijeli je razgovor postao nekako nestvaran. Jesam li doista upravo pobijedila u raspravi s Danielom Fitzgeraldom?

— Slušaj, moram poći prije no što Blake pošalje potragu.

— On ne zna da si došla?

— Zaboga, ne. Morala sam se iskrasti iz stana i proći pokraj čopora tjelohranitelja. On u ovom trenutku vjerojatno silazi s uma.

Oči su mu se blago stisnule. — Pa, pretpostavljam da ne moram strahovati da se on neće brinuti o tebi.

Nasmijala sam se. — Da, to nije razlog za zabrinutost, vjeruj mi.

On je teško izdahnuo i bacio cigaretu. — U redu. Za sada odustajemo od ovoga, ali bih se uskoro rado sastao s tobom da porazgovaramo o logistici.

Oklijevala sam osjećajući autoritaran ton u njegovu glasu, koji je prijetio vratiti nas odakle smo krenuli.

— Nazvat ću te. Iskreno rečeno, potrebno mi je neko vrijeme da svoju vezu i svoj posao dovedem u red nakon svega ovoga.

On je kimnuo. — U redu. Connor će te vratiti kući. Pretpostavljam da to možeš podnijeti?

— Da, ako me ne namjerava ubiti i baciti moje tijelo u rijeku.

*** Putem kući nazvala sam Blakea. Bio me je nazvao desetak puta otkako sam otišla pa sam znala da će biti jako uzrujan.

— Erica, dovraga, gdje si?

— Vraćam se kući. Molim te, smiri se.

— Gdje si bila? Ostaviš mi poruku da ne brinem i potpuno nestaneš?

— Ne smiruješ se. Za deset minuta ću biti kod kuće. Otpusti specijalce.

— Gdje si?

— Dobro sam. Sve je u redu, obećavam ti.

Connor me je ostavio malo dalje u ulici. Koliko god sam željela vidjeti kako Clay i njegovi prijatelji nasrću na Connora, to zapravo nije bilo u duhu mira koji sam nastojala postići s Danielom. Prišla sam ulazu u zgradu. Blake je hodao amo-tamo poput luđaka, ljutito se istresajući na Claya i druge krupne ljude odjevene u crno. Čim me je ugledao, krenuo je prema meni. Očekivala sam da će početi vikati i šiziti, ali me je on umjesto toga zarobio toliko čvrstim zagrljajem da me je ostavio bez daha.

Pustio me je dovoljno dugo da me pogleda u oči. Lice mu je bilo zgrčeno, a koža napeta preko ispupčenih dijelova. Ruka mu je blago drhtala kad je dlanom obuhvatio moje lice. - Nemoj me više nikada tako ostaviti.

Obećaj mi.

125

Kimnula sam i teško progutala, iz trenutka u trenutak osjećajući sve manje hrabrosti i sve više krivnje.

— Obećaj mi, Erica.

— Obećavam. Žao mi je. Morala sam se vidjeti s njim i riješiti to. Njegove su se oči blago razrogačile. — Što? S kim?

— S Danielom.

On je uzmaknuo i prošao rukama kroz fine vlasi svoje kose. — Šališ se. Molim te, reci mi da se šališ.

— Sada je sve u redu. Urazumila sam ga. Bio je ljut, dakako, ali mislim da sam napokon doprla do njega i objasnila mu situaciju. Ostavit će nas na miru.

— Kako znaš? Što ako te je samo želio umiriti. Što da je... Kriste, Erica. Ne mogu vjerovati da si to učinila.

Na trenutak sam razmislila o tome. Moj sastanak s Danielom mogao je poći po zlu, potpuno drugačije no što se odvio. Blake si nikada ne bi oprostio da mi se nešto dogodilo.

— Blake, on je moj tata. Katkad je užasan, ali neće me povrijediti. - Uzdahnula sam, zahvalna jer sam napokon mogla vjerovati u to. — Sporazumjeli smo se. Obećao je da će nas pustiti.

— A ti si mu povjerovala?

— Vjerujem mu.

*** Ostatak subote provela sam prepričavajući Blakeu svoj razgovor s Danielom i pokušavajući ga uvjeriti da ćemo biti dobro. On je i dalje bio skeptičan, ali sam ga barem morala uvjeriti da ne mora objaviti informacije koje bi naudile Danielu. Natjerala sam ga da se zakune našom vezom da to neće učiniti.

Risa i ja dogovorile smo se da ćemo se u nedjelju ujutro sastati u Mochi. Ona je sumnjala da nešto nije u redu, ali sam je morala vidjeti. To je bila moja najbolja prilika da dobijem više informacija o tome što su ona i Max potajno radili.

— Hej. — Sjela je na stolac nasuprot meni, svježa i ljupka, kao i uvijek.

Nagnula sam glavu i gledala je kao da je vidim prvi put. Na određeni način je i bilo tako. Gledala sam osobu koja je bila cijelo vrijeme, znajući što sam tada znala.

— Risa, prilično sam razočarana. Eto što je. Ona je malo problijedjela. — Kako to misliš?

— Znatiželjna sam. Koliko dugo si namjeravala glumiti da si dio našega tima prije no što odeš? Je li to bilo samo kad ti se pružila prilika ili ste ti i Max imali dugoročan plan?

Ona je oklijevala. — Ne znam o čemu govoriš.

— Vidjela sam da si Maxu poslala one dokumente pa sada možeš početi biti iskrena. Zanima me kako si prešla put od ljubavi prema svojem poslu i privrženosti mojoj tvrtki do revnog slanja povjerljivih dokumenata trećoj strani, zato što to doista ne razumijem.

Njezino se držanje promijenilo, a na licu joj se pojavila ogorčenost. —Doista? Što ne razumiješ, Erica? S tobom je od prvoga dana užasno raditi. Svi misle da si velika vizionarka koja je stvorila tu tvrtku, ali gdje bi bila bez ljudi poput mene? Silno sam se trudila za tebe, a za što? Zato da ti pokupiš sve zasluge?

Namrštila sam se. — Oprosti, ali, nije li to tvoj posao?

— Bit će kad Max i ja pokrenemo svoju stranicu. Već radimo na njoj i uzimamo sve oglašivače pa se smatraj upozorenom.

Nasmijala sam se u čistom šoku. Njezina je izdaja sezala mnogo dublje no što sam mislila.

— Ajme, Risa. Doista si nadmašila samu sebe. A očito i Max. Nikada ne podcjenjuj moć ljubomore. — Max ne bi prezao ni od čega da nadmaši Blakea. Požalila sam jer sam posumnjala u Blakeova upozorenja.

— Nazovi to kako želiš. I želim ti sreću u oporavljanju nakon ovoga. Pokajat ćeš se.

— Ne uviđaš da uspjeh moje tvrtke ne ovisi o tebi. Ne ovisi ni o meni. Bilo tko od nas može otići i tvrtka bi opstala. Ti si bila dio tima, ali mislim da uopće nisi shvatila što to znači. Sretno s vođenjem tvrtke uz filozofiju utemeljenu na ljubomori i prijetvornosti.

— Idi dovraga — otresla se.

Ustala sam kako bih krenula. Čula sam sve što sam trebala čuti. Zastala sam prije no što sam otišla. —O, Risa. Još nešto.

126

—Što?

Dopustila sam da mi osmijeh polako razvuče lice. — Blake ti poručuje da nije zainteresiran.

127