DJEVOJKE
ZaLarryja,uvijek
SlikeEdgaraDegasakojesespominjuu ovojknjizimogusevidjetinastranici www.CathyMarieBuchanan.com/art.
Nijednodruštvenobićenijenezaštićenije zakonima,odredbamaidruštvenim običajima-odmladedjevojkeuParizu LeFigaro, 1880.
MARIE
MONSIEUR LEBLANC NASLONIO SE na dovratak ruku prekriženih na trbuhukojisezaokruglioodhrskavihsvinjskihkorica.
Nedostajalomujedugmenapretijesnomprslukujerkonacnijeizdržao. Mamajekršilaruke rukepralje,sispucalomkožomiizguljenimzglobovima. »Ali, monsieur LeBlanc«, kazala je, »tek smo položili moga mrtvog muža u zemlju.«
»Prošlasudvatjedna,madamevanGoethem.Reklistedasuvampotrebna dva tjedna.« Čim je tata ispustio posljednji dah na zemlji, monsieurLeBlanc pojavio se na vratima naše unajmljene sobe zahtijevajući tromjesečnu stanarinukojujetataprestaoplaćatinakonštojeobolio.
Mama je pala na koljena, uhvatila rub ogrtača monsieur LeBlanca. »Ne možete nas izbaciti. Zar biste istjerali na ulicu moje kćeri, te tri dobre djevojčice?«
»Smilujtese«,kazalasamijatepalakaoimamanakoljena.»Da,smilujte se«,kazalajeCharlotte,mojamlađasestra,naštosamsetrgnula.Predobroje igralasvojuuloguzadijetekojejošnemaniosamgodina.
SamojeAntoinette,najstarijaodnastriju,prkosnošutjelavisokodigavši glavu.Noonaseionakoničeganeboji.
CharlottejeuhvatilarukumonsieurLeBlanca,ljubilaje,naslanjalaobraz na njegovu nadlanicu. Duboko je uzdahnuo, i ulice nas je spasila sićušna Charlottekojutajmesar,urar,trgovaczemljanimposuđem-obožava.
Videćikakosenjegovolicesmekšalo,mamajerekla:»Uzmitemojprsten« teskinulavjenčanuviticusprsta.Pritisnulajujenausneprijenegoštojuje spustila u ruku monsieur LeBlanca koji je čekao. Zatim su joj dlanovi dramatičnopoletjelidomjestanaprsimatočnoiznadsrca.Neželećidaonu mojimočimavidi onoštoznamomaminimosjećajimaprematati,okrenula samglavuustranu.Kadagodbitataspomenuodajebiokrojač,ajošjekao dječakšegrtovaokodmajstora,majkabikazala:»Jedinikrojačkiposaokojisi obavljaobilojekrpanjeodijelaradnikautvorniciporculana.«
Stežućiprstimaprsten,monsieurLeBlancjerekao:»Jošdvatjedna.Tada ćetemoratiplatiti.«Ilićesenakolimaodvestikredenckojinamjenamrotata, stolitritrošnastolcaštoihjeostaviostanarprijenastemadraciispunjeni
vunomodkojesvakarukovetuzalagaonicivrijedipetsua.1 Našaunajmljena sobaostatćeprazna,samočetirizida,vlažnaičađava,bezimalovapna.Ibitće nov lokot na vratima i pazikuća, stara madame Legat, igrat će se ključem u džepuitužnopromatratioblinuCharlottinalijepogobraza.Odnastrisamoje Antoinettebiladovoljnoodrasladasesjeźanoźīpodprljavimstubištem,danā na Bulevaru Haussmann s ispru²enim praznim dlanovima, šuštanja svilenih suknjiuprolazu.Onamijejednomkazalakakojebilotadakadjetataprodao šivaćistrojdabiplatiobijeluhaljinicuskukičanomčipkom,malenbijelilijessa slikomdvajukerubinakojisupuhaliurogove,svećenikadaodržimisu.
Ja sam imenjakinja toga malenog mrtvog djeteta, Marie, ili Marie Prve, kakojeobičnonazivamkadonjojmislim.Prijesvogadrugogrođendanaukočila seukolijevci,očijuuprtihuonoštonijemoglavidjeti,atadasamdošlaja dar, reklajemama,dazauzmemnjezinomjesto.
»Bogvasblagoslovio«,vikneCharlotteizaleđamonsieurLeBlancakojije bionaodlasku.
Mama se pridignula kao starica posrćući pod težinom udovištva, kćeri, novca koji duguje, prazne ostave. Posegnula je u džep na pregači, prinijela bočicuzelenetekućineusnamatenadlanicomobrisalausta.
»Dugujemozamlijekocijelitjedan,aliimamodovoljnozato!«kazalaje Antoinettepokazujućiglavomnabocu.
»Od tebe nisam vidjela ni sua mjesec dana. Još statiraš u Operi, sa sedamnaest godina. Pojma nemaš što znači raditi.« Antoinette čvrsto stisne usne prijezirno gledajući mamu koja nije odustajala. »Pišljiva dva franka ti plaćajuštodangubišnapozornici«,kazalaje,»imoratipristajatisvakikostim štogagarderobijerkaispegla.Previsokaipresnažnazapraonicu.Odtebeneće postatiništadobro.Tovećvidim.«
»Kakva majka, takva kći, zar ne?« kazala je Antoinette prinoseći zamišljenubocuustima.
Mamapodignemalkovišebočicuapsinta,2 alisamovratičepnamjesto. »Ujutroćešodvestisestreuplesnuškolu«,rečeAntoinetti,asvjetlostsepojavi na Charlottinu licu. Tri puta na tjedan ona nas podsjeti da je pariška Opera najvećaopernakućanasvijetu.
Katkadbi AntoinetteCharlotti i meni pokazalakorakekojejenaučilau plesnojškoli prije nego što sujojrekli da više ne dolazi,a mi bismo stajale skupljenihiizbačenihpeta,savijenihkoljena.
»Koljenaiznadnožnihprstiju«,reklabiAntoinette.»Takoje.Plié.«3 »Štojoš?«običnobipitalaCharlotte,akatkadija.Večerisubiledugei
dosadne,azimibipokojipliéprioskudnomsvjetlulojaniceodagnaodrhtanje prijenegoštobismosesmotalenamadracutezaspale.
Antoinette nas je učila battements tendus,4 ronde de jambe,5 grands battements i tako dalje. Nagnula bi se da namjesti gležanj Charlottina ispruženog stopala. »Kakvo stopalo«, rekla bi. »Stopalo prave balerine, mezimice.«
UvijekbisetrudilaCharlottipopravitidržanje.Mamajevoljelakazatikako jevrijemedaijazarađujemzasvojeuzdržavanje,kakočakidjevojčiceuplesnoj školidobivajusvakogmjesecaposedamdesetfranaka,alitatabitadaudario šakomostol.»Dosta«,rekaobi.»Mariemoraostatigdjejest,urazredusestre Evangeline,kamo pripada.« Poslije,nasamo,šapnuo bi mi na uho da sam ja pametna,daimammozakzaučenje,dagajesestraEvangelinedočekalaispred tvornice porculana i kazala mu da je tako. Ipak bih im se katkad pridružila premda je Antoinette govorila da su mi leđa previše savitljiva, a bokovi opušteni.Gdjekadbihisamaopažaladaplešempleskojisamizmisliladokbi zvuciviolineprodiralikrozdaskenapodu,aobjebismoznaledaćesepoštovati tatinariječ.NjezinesuočibileuprteusićušnuCharlottekojabiispružilanogu izasebeuarabeski6,azatimjepodizalavisokoiznadpodadokbijojAntoinette popravljalapokreteivikala:»Rukemekane.Koljenaravna.Vratispružen.Tako je.ImašvratkaogospođicaTaglioni,7 mezimice.«
KadjeAntoinetteimalaosamgodina,nanjezinimendantatajeizrukava naogrtačuizvukaoskulpturicuMarieTaglioni-lebdjelajebosa,raširenihkrila, samosprstimajednogastopalanazemlji.Prijegotovopedesetgodinaosvojila jesrcaParižanaplešućiLaSylphide,8alegendaonjojjošjebilaživa.Antoinette jedesetakputapoljubilasićušnoliceskulpturiceistavilajevisokonapolicu iznadkamina.Obožavalajuje.Tkogodbipogledaoonamo,vidiobinju,malenu viluoblakinju,pokrajmaminastarogasata.NoAntoinettejepalanaispituza prelazakizdrugepostavekvadrile9uprvu.OtpuštenajeizbaletapariškeOpere jerseposvađalasmonsieurPluqueom,ravnateljemplesa.»Tiitvojjezik«,rekla jemama.
»Samosammukazaladamogunapravitivišefouettésentournant10 nego MartineidaimamboljiradnogunegoCarole.«MoglasamzamislitiAntoinette kako ondje stoji prekriženih ruku, s uvredljivim izrazom lica. »On mi je odgovoriodasamružnaimršava.«
Skulpturica je sljedećega dana nestala s police iznad kamina, možda je otišlauzalagaonicu,moždajezavršilarazmrskananauličnompločniku.
Kad je mama objavila vijest da nas šalje u plesnu školu, Charlotte je, nastojeći prikriti veselje, tako čvrsto ispreplela prste da su joj pobijeljeli zglobovi.Jasamzadržalamiranizraznalicudržećiusebisvojočaj.Petitsrats mršave,nadobudnedjevojčice,kojesenatječuzanajbrženoge,zanajlakšiskok, zanajljepšeruke–jošsudjeca,kaoCharlotte;nekeimajusamošestgodina.Srce miseparalokadbihsesjetilasebe trinaestogodišnjakinje pokrajštange11 , izgubljenemeđudjevojčicamakojesuzaradileimemalihštakorazatoštosu trčkaralehodnicimaOpere,gladneiprljave,tragajućizamrvicamamilosrđa.
Antoinette je spustila svoju umirujuću ruku na Charlottino rame. Uhvativšimojpogled,neprimjetnomijekimnulagovorećimidapričekam,da jošnijezavršilasmamom.»StariPluquenećeprimitiMarie.«
»Toonmoraodlučiti«,kazalajemama.
»Prestaraje.«
»Sve će ona nadoknaditi.Kaži muda je pametna.« Glas jojje bio grub, prožet prijezirom. Znala je koliko sam bila ponosna na to što se sestra Evangelinepotrudilapričekatitatupredtvorničkimulazom.
»Nećujepovesti.«
Mamaseuspraviladosvojepunevisine,bilajedesetcentimetaranižaod Antoinette.Podiglasenaprsteunijevši jojseulice.»Učinitćeš kako sam ti rekla.«
Jutra sam provodila sjedeći na klupi i ponavljajući Djelo skrušenja iz katekizma,ili čitajući izmalene knjige priču o Ivani Orleanskoj,ili pišući po sjećanjuDesetzapovijedi,iliprepisujućispločestupacbrojevakojisumizadani daihzbrojim.Katkadbihpodiglapoglediulovilasmiješakukutuusanasestre Evangelineteosjetilatopaožarupaljenesvjetiljke.Usprkostomu,otkadjetata obolio,stalnosamsepitalakolikajekoristodsvihtihsati,odtogaštosam ostajala sjediti u razredu lakomo učeći umjesto da zarađujem novac. Sestra Evangelinejegovoriladaniizdalekanijezavršilasmojomvjerskompoukom,da nevolištoposežemzabravicamanaklupi,zaključemudžepu,zakomadićima željezakojidonosesrećukadmeprozovedagovorimnaizust.Kažedaneznam ni jedan jedini hvalospjev12 . Kako bih mogla znati kad nemam dovoljno pristojnusuknjudamepustenamisuuÉglisedelaSainte-Trinité?!Utrošilaje mnogesatedamepripremizaprvupričest.Svesudjevojčicenosilečipkaste haljinice,amojajebilaposuđenaodnekogaministranta.Osimštosamotkrila dahostija,zakojusunamreklidajepravoKristovotijelo,nijeništadrugonego obično tijesto,nemogutvrditi dasam osjetilaNjegovustvarnuprisutnostu sebi.AlisvejednoznamnapametVjerovanjeiOčenašiZdravomarijuiSlavaocu.
Aštosetičeostalogaštosamtrebalanaučitiuškoli,moguizračunatikoliko koštajukupusidvalukabrženegopiljarica.Znamprebrojitiuzvraćenisitniš. Mogunapisati što godželim i pročitati svešto mezanimaunovinama.Ako upitamsestruEvangelinukojajesvrhadaljnjegškolovanja,akojeupitammože lisvaaritmetikanasvijetuspasitidjevojčicukakvasamja,znamkojićuodgovor dobiti.Ništasenemijenjazatoštosamdjevojčicabezoca,smajkomkojastalno pipkabočicuudžepunasuknji,djevojčicaslicemkojenijedantrgovacnebi želiodamupozdravljakupcenablagajni,djevojčicakojaživinanajvišemkatu stambenezgradeuUliciDouaisaspiralnimstubištemkojejepreuskodaseuza njpopneadasuknjomnedodirnezidovetesdvorištemkojejeprenatrpanoda biseunjprobioitračaksunca,djevojčicakojaživinapadinamaMontmartrea gdje se miješaju buržuji i sirotinja, radnici i obrtnici, umjetnici i modeli, u četvrtikojajeslavnapokabaretimaiplesnimdvoranama,ponamigušamakoje sudovoljnoponiženedazadižusuknjuzakoricukruha,zatanjurjuhezadjecu kojaplačukodkuće.OdgovorsestreEvangeline?»No«,reklabiona,aglatkobi jojsečelonaboralodokbineistinasilazilasnjezinihusana,»čovjekjednostavno nikadanezna.«
Mamino je lice poprimilo tmuran izraz, kao jučer kad je vikala na Antoinettejerjojjepljunulanacipelu.Udarilajuje,aondajošjedanputkadse nasmijala.Mamajebucmastaulicuisnažna,sažilavimrukamakaoumuškarca, aAntoinettejemršavai uskihbokova,s prstimakoji sujojisprepleteni kao grančice.Povećalajerazmakizmeđunogupripremajućisezaudarce.
Zarjestvarnonemogućedameprimeuplesnuškolu,dasejednogdana pojavimnapozorniciOpere?Moždabiučiteljicaplesabilasretnasdjevojkom kojajedovoljnoodrasladasamasebiobrišenos,dapletesvojukosu.Aštoako bude okrutna,ako se male djevojčice buduizrugivale što ne mogunapraviti demitour13unizu?SestraEvangelinekažedasamupornakaomazga,daimam glavuzaučenjesvegaštojenovo.Trebamislitiinasedamdesetfranaka.Mogla bihpoćiutvornicutekstilaizarađivatipolovicutesume.Iliupraonicu,možda samprikladnijazato.Aliraditidvanaestsatinadan,šestdanautjednu,itouz uvjetdanadzornikokreneglavuidasepretvaradaneznadanisamnavršila četrnaestgodina.
Sutra bi mogao biti taj dan. Monsieur Pluqueu supruga će servirati omiljenidoručakipomnosvezatikravatu,aondaćesepopetiuzastubeOpere osjećajnijinegoinače,trbuhapunogkifla.Moždabimogaoupisatimojeimeu imenikplesneškoleitakomeizvućiizkaljužedajućimitakomrvicuizgledaza uspjeh?
»Ićiću«,kažemzabadajućinokteudlanove.
ŽileAntoinettinavrataseopuste.Mamapadnenatvrdosjedalostolca.
LE FIGARO
23.SVIBNJA1878.ČOVJEKZLOČINAC
Talijanski kriminolog Cesare Lombroso,14 proučavajući zločince, ustanovio je visoku podudarnost određenih anatomskih osobina. U karakteristike koje je redovito susretao kod zločinaca koje je proučavao ubrajajuse:izbočenost donjeg dijela lica,široke lične kosti,nisko čelo,crna, bujnakosa.Kakosesvakaodtihkarakteristikapojavljujekodpretpovijesnog čovjekailimajmuna,Lombrosojezaključiodajekodzločinacanajogavnijeto vraćanjeprijašnjihosobina,primitivnijeverziječovjeka.Onističedajeponovna pojavabolestīilikarakteristikapolinijipredakadobrodokumentiranameđu znanstvenicima. Studije cijenjenih francuskih antropologa podupiru njegove zaključke.
Dr. Arthur Bordier mjerio je lubanje trideset šest ubojica koje mu je posudio muzejuCaenui otkrio jedasuonevrlo sličnelubanjamaprvotnog čovjeka u dvama ključnim mjerenjima. Čela ubojica su vrlo niska. On je i očekivao taj rezultat s obzirom na povezanost čeonoga režnja mozga s inteligencijom. Zatiljci lubanja gdje su smješteni režnjevi povezani s djelovanjem–bilisupreveliki.Bordierzaključujedajeupravotoštojemozak skloniji djelovanju nego razmišljanju ono što modemi zločinac dijeli s primitivnimdivljakom.Tenalazepotkrepljujeraddr.LouisaDelasiauvea,kojije izmjerioglavedvijustotinakažnjenikauzatvoruLaRoquette15 inašaosličan čeoni dokaz opakih moralnih tendencija gotovo kod polovice proučavanih zločinaca.
Čini se da se francuski antropolozi i Lombroso slažu. Tipičan zločinac divljačkijeružan:monstruminfronte,monstruminanimo.16
ANTOINETTE
SUMORNO JE JUTRO PUZALO KROZ PROZOR naše unajmljene sobe i mutnoosvjetljivalomadraceukutu.NaonomenakojemsamjaspavalaMarieje još bila sklupčana oko Charlotte. Drugi je bio prazan. Mama je već otišla u praonicu,ukojojjuječekalonagomilanorublje.PoškakljamMariepoobrazu,a onameudariporuci.»Ustaj,lijenakladooddjevojke«,kažem.»Mamanamje ostavilacijelikruh čudanikadaneprestaju ajasamskuhalajaja.« Marieotvorioko,samojedno.»Nisi?«
Izvadimdvatoplajajaizdžepapajojihstavimnalice.Onadodirnejednoi prevrnesenaleđa.Glavatedjevojkejošjepunapaučine,dalekojeodtogadabi se sjetila jučerašnjeg obećanja oko staroga Pluquea, oštro kao britva, proučavatćenjezinuvrećukostijucijelojutro.
Charlottenavučeofucanuposteljinuprekoušijunegodujućikaocaricašto koridvorskedamekojejojkvaredan.Potegnemposteljinu,aonamipriprijeti: »Odlazi.Odlazi,inače...«
»Inače,što?«pitam.»Inačenećešpojestisvojejaje,svojkruh?Poćićešu Operuiakotikrčiuželudcu?Jelitako,mezimice?«
»Sadasamsesjetila«,kažeMarie.
BrzopoputmunjeCharlottesenašlanakoljenima.»Kolikojesati?«
»Imamojošpunovremena«,kažem.
»Moječarape?Jesiliihzakrpala?Reklasidahoćeš.«
Kad sam završila s čarapama, ulice su već bile tihe. Prodavači voća i ljubitelji opere te radnici što posrću i bazde grleći se hrkali su u svojim krevetima.UgasilasamsvijećuisjedilaupolumrakubojećisezaMarie.Trebam liubacitimalosamljevenečađeupapučicekojećeobuti,poderatijojsuknju, zaboravitidonijetitvrdokuhanajajakadsvanedanpadauOperuodeslaba, nesigurnananogama?Svejetobilomogućepoduzetiimoždapovećatiprijezir starogaPluquea.Alivećsljedećeminutepomislilasamkakobišminkamogla prikritiboležljivubojunjezinekože.Kolebalasamseizmeđudvijumogućnosti. Umanjitiilipovećati.Znalasamsamojedno:čakkadbijojstariPluqueipružio priliku,čakkadbiseonanekakoiuspjelaprobitiizplesneškoleucorpsde ballet,17premršavaje,previševulgarnaizgleda,previšenaliknamenedabiseiz drugepostavekvadrile,sdnaljestvice,premjestilanaviše.Zaglibilabinatome mjestu,sbijednihosamdesetpetfranakanamjesectejošdvazasvakuvečer kadbiplesala.Tonijedovoljno,nipoštobeznekogàbonenta18kojibijojplaćao stanarinu.Aàbonenti,oništosvakevečeriočijukajuizprvihredovaparketa, gdjesusepobrinulidanjihovimženamanebudedopuštenosjediti,željelisu djevojkezakojetrebavišeplatiti,djevojkenježnebradeiCharlottinihusana poputružinapupoljka,oneokojimadrugimuškarcisanjajukakoihnamamljuju ukrevet.Iakopolovicatihmuškaracanijerazlikovalaattitude19odarabeske,20 željeli su da ih djevojke uzbuđuju dok ih gledaju. Prava djevojka vrijedna je stanarine,večere urestoranu,cvijeća,računa za frizuru.Aako je iznajvišeg ranga-étoile21-tadabiàbonentuboljebilodajebogat.Jermoraplaćatikočijui raskošnehaljine,čakidaminusluškinju.
MarieiCharlottejelesujaja:Mariepolako,lizajućisvakumrvicužumanca
svrškaprstiju,Charlottekaodajetoprirodantijekstvari,kaodaćujojsutra ujutrodatijošjednojajeipreksutraujutrojošjedno.
Dalasamimsvojedvijestareradnesuknjice.Charlottejepograbilaonu uščuvanu, ali sam je ja podignula visoko iznad glave, izvan njezina dosega. »Kakvapohlepnadjevojka«,kažem.»OvudobivaMarie.«Ovaiznošenasuknjica neće spriječiti staroga Pluquea da vidi Charlottin vrat kakav je imala Marie Taglioni,ivisokiluksvodananjezinustopalu,injezinoanđeoskolice.Slinitće zamišljajućisveoneàbonentekakojojpodnogebacajubuketeruža.
Bacilasamiznošenusuknjicupremanjoj.Stajalajenepomičnakaokamen, prekriženihruku.Pustila je da suknjica padne na prljavpod mama ga nije voljelaribati pokrajnašihnogu.Apotomjujepodigla.
»Živajeistina,mezimice,daćeseočistarogaPluqueazalijepitizatvoja plesačkastopala,zatvojvratTaglionijeve.UpiškitćeseodsrećestariPluque kadugledalabudakojijeupravodoletiouOperu.«
Izvadim iz džepa dvije svilene ruže ukradene iz kavane gore na Trgu Pigalle - obje prikladne da se zataknu u punđu. Iz drugoga džepa izvadim lakiranilončićsašminkomkojisammaznulaizsobenamijenjenestatistimau Operi. Charlotte se prestala duriti i ja kucnem četkom po rubu kredenca dozivajućinemarnuMarie.
Punihdvadesetminutačetkalasamnjezinukosugovorećivećstotiput: »Kakvakosa.Veličanstvenakosa!«Zatimsamseprihvatilaposlaiskupilatu takogustugrivudajemojiprsti,kadsamjesplelaujednujedinupletenicu,nisu mogliobuhvatiti.Takosa–crnebojeisjajnakaokrticanasuncu–jedinijedar kojijeBogudijelioMarie.Takojegustadajojnijepotrebanpostiche,mrežica što je balerine ispunjavaju kosom koja im je ispala i zadijevaju u punđu udvostručujući njezinu prirodnu veličinu. Stišćem debelu pletenicu sestrine kose, svijam je u krugovima, utišavam njezino gunđanje zbog uboda dok je učvršćujemiglama.NakontogasamseodmaknulakorakdavidimbiliMarie boljeizgledalakadbihprikrilanjezinojadnočelo.»Mnogedjevojkeuplesnoj školiimajušiške«,kažemotvarajućiladicunakredencuivadimškarekojesu dosadbilepošteđeneizlogazalagaonice.Charlottemepogledalaprignutapreko ispruženenogekojujenaslonilananaslonstolca.»Itvojajeglavapunakovrčica, mezimice.«
OkrenulasamsepremaMarie.»Jesilisigurna?«rečeonaizagrizedonju usnu.
Stalasamizmeđunjeikredencaipočelajojrezatipramenovekosekojisu stršali.Potomsamjojnalicenanijelašminku,utrljalajeukožuzaklanjujućijoj pogleduzrcaloštojevisjeloizamojihleđa.
»Svaovagnjavaža,anemamnikakvihizgleda«,kazalaje.»Tužišsenamoje češljanje?« Stavila sam joj cvijet iza uha umjesto da ga zabodem u kosu na zatiljku te se odmaknula omogućujući joj neometan pogled u zrcalo, da vidi leptirakojisenetomizlegaoizčahure.
Kadseugledalauzrcalu,nalicujojjezablistaoosmijeh.Aliipokazalioni njeziniiskrivljenizubištosegurajuzamrvicuprostora.Trebamlijojkazatida predstarimPluqueomdržiustazatvorena?Nemapotrebe,njezinesuseusne smjestastisnule,analicejojsevratilamrgodnost.
»Lijepakaojabuka.«
»Lažljivicejedna«,rečeona.
»Zaboga,Marie.«
»Monstruminfronte,monstruminanimo.«
Pročitalajetoiznovinakojejevadilaizuličnihslivnika.Marieideuškolu kodonihredovnica,asubotomizjutratumaranaokolojerješkolazatvorena. Zna štošta, govori o mnogočemu, misli o onome što bi bilo bolje ostaviti u zatvorenojladici.»Što,Marie?Što?«
»Nakaznoulicu,nakaznouduhu.«
»Blebetanjejetozanoćnuposudu«,kažemjoj.»Iuvredljivojersvigovore kolikosmoslične.«
Alionanastavigovoritionedostatcimaidivljacimaokojimaječitalate kažedaizgledakaomajmun,zločinac.Mogulitovidjetiunjezinuniskomčelu,u njezinimširokimličnimkostima,udonjojčeljustikojajetolikoizbočena?
MARIE
STOJIMPREDMONSIEURPLUQUEOMčekajućidamepogleda.Rukesumi spuštene,stopalaupočetnompoložaju,nemožeihvidjetijermusepogledu ispriječio golem stol. Ramena dolje, velim u sebi. Izduži vrat. Ruke i laktovi mekani.Nemičise.Nepremještajsesnogenanoguinezabrinjavajsezbog Charlottedokgledašispredsebe.Imašboljusuknjicuzavježbukojusiizvuklaiz torbeučasukadseAntoinetteizgubilaizvida.
Uredjeprostran,dvaputvećiodnašeunajmljenesobe,alijednostavan, osim izrezbarena stola s likovima zmija i stvorenja s nemirnim očima i ogoljenimočnjacima.Ispunjavameistiosjećajkakavsamimalakadsamsebila približilastražnjemulazuuOperupromatrajućioneukrase ponajprijevijence icvijećeisvitke astupoviuogradiizgledalisupoputuspravljenihmačeva;a izaograde,pročeljeOperepunokrilatihstvorenja,nasmijanihmaska.Visoko goreiznadstražnjegulazastršalajeglavasbezizražajnimočima.Treslasamse kadjeAntoinetterekladasesviosimljubiteljaopereslužestražnjimulazom.U
Operu ulaze kroz vrata iza administracije u dvorištu. Nećemo ići okolo do pročelja,nakojemjejošvišeukrasa,izbuljenihočiju,razjapljenihusta.Željela samjepoljubitizbogtevijesti.
Ušavši u Operu, ugledala sam gipsane zidove, glatke drvene podove, nimalonaliknanašupohabanuunajmljenusobu.KadjeOperaotvorenaprijetri godine,novinesubilepuneizvještajaomramoru,mozaicimaipozlati,ogotovo golimženamaodbroncekojesejednaokodrugeovijajuidržekandelabrešto osvjetljavajustubišta.»Nijetolikoraskošno«,reklasam.
»Druga strana - strana za publiku - ona je raskošna«, poučila me Antoinette.»Tastrananijezatebeimene.«
Pojavilaseženanosaoštrapoputkljunatenamhramljućiprišlaizaleđa. Reklajeravnodušnimglasom:»MademoisellevanGoethem,viznatedamise moratejaviti.«
»Ah,madameGagnon,vratariceOpere.«NaAntoinettinulicuzaiskrioje smiješak.»Onda,kakovašestarokoljeno?«
»Jezikvamjebrzopletkaoiuvijek.«
»Jelivamdražedavaspredstavimkaovrataricustražnjegulaza?«
»Menijedražadjevojkakojagovoriistinu.«
Antoinette se kiselo nasmiješi, podigne glavu prema Charlotti i meni. »StarinasPluquečekanakatu.«Ajasamsepitalajelitostvarnomoguće.
»Vaših imena nema na popisu.« Madame Gagnonje stala između nas i stubakojesuvodilenizhodnik.
»Viznate,kaoštoijaznam,dasestariPluquenikadanebrinezapopis.«
Antoinette je prebacila težinu na jednu nogu. »Pođi gore, mezimice, i nađi starogaPluquea.KažimudajemadameGagnonrekladasiđe.«
Nimalo ne oklijevajući, Charlotte je zaobišla madame Gagnon i krenula premastubištu,ajasamosjetilasitanžalacljubomorezatoštojeAntoinette izabralaCharlotteumjestomene.
»Tonećetrajatiniminutu«,doviknulajeCharlotte.
»Pođiteivasdvijegore«,reklajemadameGagnonkrozstisnutezube,a Antoinettemejepovuklazalakat.
Na putu prema uredu monsieurPluquea skrenule smo te se zaustavile pokrajstolićapredsobomčuvaraulazanapozornicu.Stojećiondje,Charlottei jaspustilesmorukenakonjskupotkovu,aAntoinettenamjerekladatočine svi,iglumciipjevačiibalerineiàbonenti.Položilajerukunanašeimaloih stisnula.»Sadasenemaščegabojati;Marie.«
DoksmočekaleispreduredamonsieurPluquea,stisnulasamrukedane bihčupkalakožunamjestugdjesamdokrviizgreblapalac.Naposljetkusena
vratima pojavio neki gospodin,a ja sam se ukočila pobojavši se da je došlo vrijeme.Zastao jeuhodniku,skinuo čudnenaočale okruglaoblika,s plavo obojenimstaklima.AlitonijebiomonsieurPluque.Ne.Dodirnuojerubšešira premaAntoinettiirekao:»MademoisellevanGoethem«,azatimprodužioniz hodnik. Imao je dobar večernji kaput, ali mu je vuneni prsluk bio prilično ovješen,abrada mješavinakestenjasteisiveboje nijebilapodrezanakako treba.Antoinettejeuvijekgovoriladasepomuškarčevimcipelamamožerećije libogatpasamseodmaknulaodzidainagnula.Njegovesubilelakirane,ali vrhovauzdignutihkaodaihjenosiostogodina.
Prijenegoštosedovoljnoudaljiodanebimogaočuti,Charlottejerekla: »Nekiàbonent?«
»MonsieurDegas, 22 umjetnik«,reklajeAntoinette.»UOperijedaninoć, cijelovrijemepraviskice.Najčešćecrtabalerine.JedanputjenaslikaoEugénie Fiocre.« 23
»Étoile«reklajeCharlotte.»Udalasezanekogmarkiza.«Bilajetopriča kojujecijeliParizznao,zbognjesudvorkinjeišveljeigrebenarke24slalekćeriu plesnuškolu.Praljetakođer.
»Vjerojatnosumuslikelijepe«,reklasam.
Antoinette je slegnula ramenima. »Balerine dok navlače čarape ili se češkajupoleđima.«
Alitkobitakvoštoobjesionazid?Antoinettejeimalanavikukazatibilo što–danasmamanebigrdila,daCharlottenebigunđala,dajanebihznala kakomislineštoštonemogupodnijeti,ilizatoštojojjelaganjebilanavikakoje seniježeljelariješiti.
Monsieur Pluque naposljetku podigne pogled sa stola, a zatim ga opet spusti; vidjelo se da se želi nasmijati - možda mojojsuknjici; možda mojim rukamakojesamidaljedržalaenrepos;25 moždaCharlottikojaseprignulau naklontolikodubokodajevršcimaprstijudodirnulapod.Alinijesenasmijao. Ne,pogladiojebrkove,pokriousta.»Uredu,mademoisellesMarieiCharlotte«, kazaojeiustaopokazujućinapodispredstola.»Ovamo.«
Dugonasjepromatraoočimalutajućiodlicadonogu.Onvjerojatnozna sveoCesareuLombrosu,oubojicamaikurvamaivaralicamasvakevrstekojise takvimarađaju,oznacimakojenosenalicudatoobjavesvijetu.Hoćelisadaod mene zatražiti da odem, da Charlottu pričekam u hodniku? Podignem glavu razmišljajućitrebamlistisnutičeljust,alištoćebitiakosezbogtogapokažeda mijevratkratak?Prestani,kažemsamasebi.Onprstomnapravikruguzraku,a miseokrećemo.»Natrbuh«,kaženakondugestanke.
LeglasamnatrbuhčudećisesmjelostiCharlottekadjekazala:»Monsieur Pluque,jaznamsvevježbenaštangi,isvevježbeusredini.Moguponovitisve što mi Antoinette pokaže. Zbilja mogu. Mogu vrlo ravno napraviti niz demi tours.Moguvampokazati.«Onasepripremi,stavijednunogunaprijed,ruke prekriži.Trebamliijanapravititoisto?
»Natrbuh,mademoiselleCharlotte.«
Ne,netrebam.Njegovjeglasbiokaoudarzimskogvjetra.»Sada,plié«, kaže. »Ne, ne, ne, mademoiselle Marie. Ne dopustite da vam se izdiže stražnjica.«Zatimsenjegovarukanašlanamojimkrižima,gurnulaihdoljetako dasusemojasavijenakoljenarazmaknulasobjestrane.»Opustitebokove.«
ZnalasamodAntoinettedajetoneštoštojepotrebnoplesačici bokovi dovoljnoopuštenidabiseprednjestranebedararazmaknulekadskačeilistoji mirno,čakikadadiženogu.Nijemogaovidjetimojeiskrivljenezubepasamsi dopustilasmiješak.
Zatim nam je rekao da ispravimo koljena i podignemo ramena i rebra savijajućileđauluk.Čučećipokrajmene,dlanommijeguraočelo.»Većiluk«, kaže.»Veći.«
Trgnemsezbognačinakakonanaslaje.
»Antoinettejesvamavježbalasavijanjeleđa?«
»Nije,gospodine.«
»Ovojeneobično«,kažeon.»Takvasavitljivostkoddjevojčicevašedobi.«
Kaže nam da ustanemo i mi ga poslušamo, Charlotte to učini sporije i usputnapravilijepzamahrukama.
»Sadavašastopala«,kažeipomaknesenamjestotočnoispredCharlotte. Dvaputpljesnerukama.Onajenekakoznaladaodnjetražistopalopapomakne rukeàlaseconde26inapravigrandbattement27stavivšigležanjunjegovdlan kojiječekao.IstegnuojeCharlottingležanj,uluknapeocijelostopalo,nesamo prste,aliništanijerekaooplesačkimstopalima.
Pokušala sam oponašati način na koji je Charlotte položila stopalo u njegovuruku,aliučinilasamtotraljavopasemoraoizmaknutidanedobije udarac.Glasnosamudahnula,samomalo,aonsezasmijuckaokaodatouopće nijevažno,azatimjesmojimstopalimaučinioistoštoisaCharlottinim.Pozvao jeviolinistatesevratiosvojimpapirimanastolu.Doksmočekale,pitalasamse jeliuopćeistinadajeAntoinettirekaodajeružnaimršava.
Starčovjeksijedih brkova i s violinom uđe u ured i lagano se nakloni. »Neštoučetiričetvrtinke,malkotugaljivo«,kažemonsieurPluqueiopetstane ispred svoga stola. Starac podigne gudalo, spusti ga na žice, a zatim glazba ispunizrak.
»Zaplešitekadbudetespremne«,kažemonsieurPluque.
Stajala sam nepomično kao da sam mrtva, stopala su mi bila u prvom položaju,rukeenrepos,mislisumisetolikokovitlaledanisamshvaćalasmisao onogaštonamjerečenodaučinimo.Osjećalasamdamisekožaježi,živcigore. ItadaseCharlottezavrtjelanimaloneposrćući,uravnomnizupoluokreta, amonsieurPluquezaplješće,glasno,samojedanput,iglazbaprestane.»Ne.Ne. Ne.Dosta«,kazaojeglasompoputlaveža.»Jesamlizatražiopoluokrete?Nisam. Menenezanimajukoracikojemislitedaznate.«Pročistiojegrlo.»Zatvoriteoči. Slušajteglazbu.Izatimmikažiteštoglazbagovori.«Glazbaopetpočne.
Zatvorila sam oči čekajući,slušajući pomno glazbukoja mi je prodirala podkožu.Alinisamznalaštobihučinila.Slušalasamdalje,jošpomnije,inisam mogla misliti ni o čemu drugom osim o tome da glazba zvuči kao list koji lepršajući pada sa stabla. I tada mi sine, nenadano, kao udar groma, kao iznenadnipljusakkiše:odmeneseočekujedabudemtajlepršavilist.Počela samsepolaganokretati,umislima,lijevodesno,islušatikadćepljesnutiruke dazaustaveviolinu.Pružilasamruke,laganoihnjihalanaprijed-natrag.Glazba jerasla,snjomipokretimojihruku.Iprepustilasamselepršanju,osjećalasam dasedižem,lebdim,zatimkaodamejepodignuovihorpalepršamjošviše. Održavalasamsetakosvedokseglazbanijeusporila,apotomsamprestala, smirila se kao list na zemlji. Otvorila sam oči. »Točno«, kazao je monsieur Pluque,alinisamznalajeligovoriomeniiliCharlotti.
Doksmosenasdvijestiskalenaistomstolcuisprednjegovastola,onje otvoriovelikuknjigusastranicamakojesubileistrošeneodlistanja.Upitaonas jezapunaimena,adresu,imenašemajkeištoradi,zatimtoistozanašegaoca. Trebalasamkazatidajetataumro,alitonisamučinila,nomonsieurPluquese sjetioonogaštojevećsaznaopajesamorekao:»Oh,da.Nijevažno.«
»Taknjiga,unjuupisujeteimenapetitsrats?«upitaCharlotte.Naslonise, ausnemusestegnu.Zanjihaoseustolcutakodaseonopodoslanjaosamona dvije noge. »Mademoiselle Charlotte, vi me izvanredno podsjećate na Antoinette,injezinusklonostdakažeštogodjojsesvidiibezzadrške«,kazao je,ajasamznaladaseodnasočekujedasesjetimodajeAntoinetteizgubila mjestoubaletuOpere.Opetosovistolacnačetirinoge.»MademoisellesMariei Charlotte,dakle,sutraujutro.Točnoudevet.MadameGagnon,dolje,zapisatće vašaimenanaslužbenipopis.Pođitezanekomodpetitsratsdovježbaonice madameThéodore.Dođiteranije.Nećetesamenaćiput.«
Način na koji sam susprezala smiješak bit će da je stvorio vrlo ružnu grimasunamojemlicu.ACharlotteje,stežućinaslonstolca,izgledalakaodase svomsnagomodupirenekojsilikojajetjeradaposkoči.»Možeteići«,kazaoje.
Uhodnikusmošutjele,šutjelesmoposkakujućiigrlećisečvrsto,šutjele smo razmjenjujući suknjice za vježbanje. Šutjele smo na stubištu, prolazeći pokrajsobicemadameGagnon.Tekkadasmodošlenadvatrikorakaodulaznih vrata,šapnulasam:»AligdjejeAntoinette?«Nijebilanaklupi,nijenasčekala kako smo se dogovorile, a Antoinette bi uvijek bila na mjestu koje smo dogovorile.Charlottejezurilausuncemokupanodvorišteizavrata.»Bitćedaje vani pokraj ulaza.« Ni za nju nije postojala mogućnost da je Antoinette zaboravilananas.
Projurile smo kroz vrata te potrčale preko dvorišta poskakujući i sudarajućiseramenimagorećiodnestrpljenjadajojpriopćimonovosti.Alini ispredulazanijebiloAntoinette.Jošjenemaondje.
ANTOINETTE
ONAJSTARIPLUQUE,gnjida.Načinnakojijeizgovoriomojeimeminutu prije,kadsambilagoreireklamudasamdovelaMarieiCharlottunaaudicijuza školu.»AntoinettevanGoethem«,kazaojetakoprezirnokaodasammudesetak puta ispraznila džep, i to pred Marie i Charlottom. To ne znači da su one primijetile–Mariejebilablijedakao Charlottini biserni zubi,aCharlottena takvomnaklonukaodaseklanjapredstadomàbonenatakojijoj,dignuvšisena noge, plješću. Neće se to svidjeti starom Pluqueu, nimalo, sudeći po izrazu njegovalica.
Dok su djevojčice bile u zahodu, preoblačeći se u suknjice za vježbugarderobapetitsratsbilajestotinustubišnihkriladaleko reklasammukako jesada,kadjetataumro,amamaseodalaapsintu,menezapalabrigaodvjema djevojčicamakojepojmanemajuosamoobrani.Dalasammunaznanjedaznam sveoàbonentima,dameđunjimaimaonihkojimajesvejednoimalidjevojka dvanaestilišesnaestgodina,inakraju,molećigamalozaMarie,kazalasam kakonedolaziuobzirdabiCharlottelutalahodnicimaOperebezsvojesestreu blizini. »Pogledajte na drugu stranu«, rekla sam. »Znam dobro da ne mogu računatinavas.«
AstariPluquejeimaoobrazareći:»Vašimćesestramabitiboljeakose samebudubrinuleosebi.«Alinisamnipisnulaotomekakoostajembudnado ponoćikrpajućičarapeiperućisuknjicezavježbanje,smrtnozabrinuta.Iništa nisam rekla o tome kako kradem jaja zbog tih dviju djevojčica ili petljam s njihovomkosom.Ne,mislilasamnaMarieiCharlottuičvrstostezalausne.
Provelasamminutunapolumračnomstubištučekajućidamiiščeznežars lica.Sigurna sam da će me madame Gagnonpratiti ustopupa jojnećudati povodadabudesretnaštovidirumenilonamojemlicu.
Prolazećipokrajnjezinesobice,bacilasampogledkrozvrataividjelaje: njezine ukošene oči ispunjene gnušanjem što je stari Pluque uistinu gore i ispitujeMariei Charlottu.»Stari Pluquejerekao davamzahvaljuješto niste zadržali djevojčice«,kažem.»Inemajte brige.Dala sam mu na znanje da ste dobriidaseneljutitezatoštoonnemarizavašpopis.«
»Nikadanisteznaligubicudržatizačepljenom.«
Podignemsuknjuimalosenaklonim.»Paonda«,kažem,»idemvidjetišto monsieurLeroyimazamene.«
MonsieurLeroyunajmljujestatisteuOperiiugovarasnamasvakiputrad natjedandana.PrijekimokompogledanamadameGagnon onaznadanema nikakvaizgledazatrovatinjegovodnospremameni.Uvijekizdalekazaobilazi uredšefazbora,aistotakoizbjegavaproćipokrajnjezinesobicejermustalno držilekcijeopopisukojičestozaboravljanapraviti.
Stalasamuredisprednjegovauredainaslonilasenazidmislećikakoje bijedno što Opera ne postavi dvijetri klupe za statiste, osobito kad su sve garderobezvijezdaobloženesvilomiresamailežaljkamakojimabiseicarica radoposlužila.Nikadanisambilaniujednojodtihgarderoba.Alinadamseda jeistinaonoštosamčula.
Abonenti,čakizavečernjeopernepredstave,mogunekovrijemezuritiu balerine na pozornici, barem petnaest minuta baletnoga divertissementa28 umetnutojeizmeđučinova;aakoàbonentželineštoviše,stubištedaljejeFoyer delaDanse.29 Tuseabonentizadržavajutijekomstankeiprijenegoštoćese podignutizastor,aliuvijekbezsvojihsupruga,kojimajeonamozabranjenoući. Okonjihsepropinjunajomiljenijebalerinegotovobezičeganasebi,sgležnjem na štangi u razini očiju àbonenata koji na klupicama pijuckaju šampanjac. Susjednegarderobeukojimasuzvijezdevjerojatnosuraskošne.Nijednaod njihneoskudijevanajbogatijimàbonentima,onimakojiseusudeućiusobekao pozvanigostiislušatipritužbezbogofucanedekoracije.
Rednijedugačak,jošne,imrzimružnogovoritiokolegamastatistima,čak i kad su moje riječi istinite, ali mnogo njih samo ljenčari na kvrgavim madracimadokim glavapuca,austasuim suhazato što supopili onadva frankaštoimihjepružiomonsieurLeroynakonštojesinoćspuštenzastor. Zauzelasamdrugomjestouredu,takoblizudasamsjelasučelicemonsieur Leroyukadseodjednom pojavi neki mladićkojemubihbiladalaosamnaest godina. Izašao je kroz vrata ureda i drsko mi namignuo. Mladići obično ne namiguju,nenamigujumeni,papogledamprekoramena,alitujestajaosamo dječak krastava nosa, a iza njega starija gospođa kojoj su nedostajala oba
očnjaka.Kadjenamigivalozakoraknulouhodnik,nalicumisepojaviosmiješak; nisamoborilapogled,tektolikodadrskonamigivalomoženaslutitikakomise sviđa.Nijebioprevišeprivlačan,četkastamujekosapadalanačelo,crneoči dubokosuupaleispodčeonogizbočenja,adonjamuječeljustbilasličnačeljusti onih pasa koje je najbolje zaobići na ulici. Ipak, svidio mi se tajmladić koji namiguje.
Odlučilasammuidućiputnamignuti,alisamistogtrenapomisliladabi biloglupopropustitijedinuprigodu.Izašlasamizredaračunajućidamladićnije mogao odmaknuti daleko od stražnjeg izlaza Opere. Ali vani ga nije bilo. »Glupan«, kažem. Valjalo mi se vratiti i ponovno čekati u onom bijednom hodnikuureduispreduredamonsieurLeroya,alikadsamseokrenulaprema Operi,ugledalasammladićakojimijenamignuo,naslonjenanazid,snogom zabačenomunatrag,scigaretomštojujesamsmotaoikojamujevisjelaukutu usana.
Onnamigne,jamuuzvratim.
Povučedimpakaže:»Sviđajumisedjevojkekojenamiguju.«Gledajućiu oguljenevrhovesvojihcipela,upitam:»Tisistatist?«»Samoradimalozabave.A ti?«
»Ja se prilično često pojavljujem na pozornici,uglavnom noću,katkadi poslijepodne ako odrađuju scenske pokrete pa im treba netko da zauzme mjesto.Jesilidanasštodobio?«
»Stari Leroy kaže da moram platiti globu prije nego što išta opet dobijem«,kažeon.»Triminutekašnjenjaikažemidadugujempolavečernje zarade.«
Nisammurekladaglobenisunikakvanovost,samosamprebacilatežinu nadrugunogunamjeravajućimalkobrbljati.
»Onebalerineipjevačištosuuvijeknapozornici,onineplaćajuglobu.«
»Utomegriješiš«,kažemmu.Nekoć,kadbihrekladasambalerina,mladić bimiseprimaknuobliže.»Ijasamprijebilabalerina.«
Njegove su oči lutale po meni, od glave do pete i natrag. »Bila si coryphée?«30
Kimnem potvrdno i dignem glavu.To obično radim kadlažem,osobito mami,inajčešćejemojakrupnabradadovoljnadaonaumukne.Nikadanisam položilaispitkojibimepromaknuoizdrugekvadrileuprvu,dainespominjem razredekojidolazeposlijetoga;alinamigivalonerazlikujeterazredeinetreba mu objašnjavati što je najniži razred - druga kvadrila - i razredi koji dolaze poslijenje prvakvadrila,coryphée,sujet,31premièredanseuse,32étoile.
Onpotegnejošjedandimizabaciglavu,bradamujebilamaloiznadmoje. »Dokaži«,kaže.
Prekriženihruku,zauzmemčetvrtipoložaj,33 plié,izatim,podižućisena prste lijeve noge, prinesem prste desne noge koljenu i brzo se okrenem izbacujući podignutu nogu te vratim prste na koljeno. Okretala sam se uzastopce osamvrlolijepihfouettésentournantiakomijepritomsmetala suknja. Potom stanem. Osjećala sam se glupo što sam se razmetala jedinim korakomzbogkojegamijestariPluquejednomsodobravanjemkimnuo,nisko senaklonim,onolikokolikojedovoljnozajednogastatista.
Onzazviždi.»Imašlivremenazapiće?«upita.
MarieiCharlottećemečekatipokrajklupenaulazukadbudugotove,a moram vidjeti i monsieur Leroya. Usto, trebam posuditi metlu od madame LegatdapometemodrezaneuvojkesestreMarie.PaCharlotte,kojaćeskakati odveseljaiočekivatipoljupce,iMariesvauzdrhtalabezobziranaonoštojojje donijelojutro.
»Ne mogu«, kažem namigivalu. »Čekam sestre.« Dok on otpuhuje dim, pokazujem palcem prema stražnjem ulazu. »Pokušavaju se upisati u plesnu školu.«
»Atine?«
»Gotovojestim.«
Onpodigneobrve.
Držalasamseuspravno,ravnihleđa.»Nisamdovoljnolijepa«,kažem.
»Imašlijepeoči«,kažeon.»Kaolokvicečokolade.«Namigivalosenagne, primakne lice dovoljno blizu mome da sam u njegovu dahu osjetila miris duhana.»Sviđamiseštostojištakouspravno.«
»Nemamlohavosti.Nipoštoubaletu.«Pokazujemglavompremanekoliko vježbaonicakojesuuguraneispodkrovnihrogovanaOperi.
»Idemonapiće«,kažeon.»Napićeimalosmijeha.«
»Moždakapribizovcaakojetonegdjeublizini.«
»Ja sam Émile.« Zgnječi opušak na zidu Opere ostavljajući čađav trag. »ÉmileAbadie.«
»AntoinettevanGoethem«,kažem,aonmeuhvatizarukuštojevisjelauz bokiutisnepoljubactočnoispodzapešća.
»Znamtakvomjesto.«
Hodalismojednopokrajdrugog,prošlipokrajdvijukavana,ispredkojih sustajalinatkonobariuuškrobljenimpregačama.Stiglismodouglai,umjesto dajerekao:»Ovdjeskrećemo«,staviojeprstenamojaleđausmjeravajućime izvanglavnogbulevara.Nisamučinilaništadabihizbjeglavrućevrškenjegovih
prstijupaihjeostaviodalebdenamojimleđimapritiskajućiihčaslaganije,čas snažnije.
Krčmaukojusmoušli vonjalajenaplijesan,bilajeslaboosvijetljenai imalapožutjelepločicenazidovima.Odmahmisesvidjela,podsjetilamejena mjestokamomejetataznaovoditinaobrokodpetsua,gorenaTrguPigalle. Sjelismonaklupunaslonjenunazidtakodasmosjedilijednopokrajdrugogaza dugačkimstolomkojemubibiodobrodošaostolnjak.
Zamenejenaručioribizovacivodu,zasebečašucrnogvina.Pićejestiglo brzo,ajasamgapopilanaiskapmislećikakomalorazmetanjanemožeškoditi.
»Pušiš?«upitamenudećimicigaretu,
»Nepušim.«
Pripalio je,malko senacerio kadjevidio dami ječašapraznai kazao: »Drugićutiputdatineštojače.«
»Čašucrnoga«,kažem,»kadvećinzistiraš.«
Pitalasamgagdježivi.Kazaojedajepriježivioumajčinustanu,ukojem je proveo veći dio života, u predgrađu, na istočnoj strani, no sada se skita naokolo,kaže,boravećimalokodjednoga,malokoddrugogaprijatelja.»Znaš kakojeto,gdjegodnađemslobodankutak.«Nastojalasamnenamrštitise nemanimadraca,aipakpijecrnovino.
Kadasepočeoraspitivatiomojojobitelji,većsambilaispraznilaitreću čašu.Osjećalasamkakomesvevišeprivlačitajmladićkojiznauživati.Doksam govorila,samojepotvrdnokimaoglavomneskrećućipogledustranu.Čakse nije osvrnuo ni na dvije nasmijane djevojke koje su ušle u krčmu pa sam pomislilakakonemamjestanasvijetunakojembitogatrenutkaradijebionego pokrajmenenatojklupi.PripovijedalasammuoMarie,kojauvijekimanos zabodenunovine,ioCharlotti,iomamiinjezinojsvevećojtuzi.Pričalasammu osvomtati,kojijebiovrstankrojač,otomekakojekašljaosvedokvišenije mogao ići u tvornicu porculana krpati radnička odijela, kako su ga do posljednjegdahanjegovalenjegovetrikćeri,kakojemamaplačućizahtijevala dagapoložimonapodprijenegoštouprljamadrac.
Émilejegovorioosvojemocu,kakojepreminuoprijenegoštoserodio. Kazaojedabihnatomoralapomislitikadgodosjetimtuguzbogtate.Itojebila istina,sjećamsekakometataljuljaonakoljenuiizvlačiodugmeizamogauha, kakojepjevaodobroiglasno,vrtioukrugsvakuodnas,svojedjevojčice,izatim mamu,čimbismozačulizvukeviolinekrozdaskenašegapoda.Émilenijeimao ništaodsvegatoga,samoništarijekojesudolazileiodlazilekakoimsesvidjelo. Jedan je od njih založio njegovu praćku. Drugi mu je slomio ključnu kost. Otkopčaojedvadugmetanakošuljiiraskopčaoovratniktemipokazaokvrgu
koja mu je ostala od toga. Stavila sam dva prsta na kvrgu. Prsa su mu bila dlakava. Zakopčao je košulju, slegnuo ramenima kao da govori kako to nije nimalovažnoinaručiojošjednurundu.
Popilismodosta,bilasam,nijesemogloporeći,pijana.Govoriojeosvojoj majcikojajestalanastranunasilnikateizbacilanjegovestvarinaulicu.Stavila sam murukuna rame.»Još jednu?« kaže on,a ja poželim reći da,ali već je mnogopotrošio,ajanisamimalanisua.Odbilasamkretnjomrukeisrknulakap crnoga vina. Nisam prestajala govoriti između gutljaja plašeći se da ćemo prebrzopopitivinoinapustititupljesnivukrčmuukojojmijerukuškakljao svojomčekinjavompodlakticom.
PričalasammuomonsieurLeBlancukakojestajaonanašimvratimadok muje trbuhpucao ispodprsluka,o tome kako je zahtijevao stanarinuza tri mjeseca.Moždasezatoraznježioisažalionadamnomkojanemamnisua,a moždajeposrijedibiosamostrahoddnačaše.Bilokakobilo,rekaoje:»Daj, Antoinette, dopusti da te častim još jednom rundom. Tako se lijepo zabavljamo.«
Naručiojejošjednurundu,padagnjeuumakuodperšinaitanjurrotkvica, ajasamznaladajeodavnoprošaotrenutakdasenavrijemevratimuOperupo MarieiCharlottu.Prstimamijeuustastavljaodagnje,arotkvicebinajprijesam zagrizao pa preostale polovice stavljao meni na jezik. Ostali smo do kasnog poslijepodneva,smijaliseilizalivinosusana.Staviojerukunamojebedro, pomicaojenaprijednatragpanaviše,ajasetomunimalonisamprotivila.
Samojejednažena,zavaljenanaklupinadrugomkrajukrčme,ostaladugo kolikoimistalnogledajućiispredsebe,mimočašeribizovca,skupljajućisnagu da je podigne. To mi je slamalo srce, osamljenost na licu te žene. Jedan je muškaracsjedioblizunjeičitaonovinetepočeodrijematineposvetivšijojni trenutakpozornosti.Zamišljalasamštojujedovelonaovomjesto.Prethodnuje večerprovelaukazalištuElyséeMontmartregledajućisveonedameucrnim čarapamainabranimsuknjamakakovisokodižunoge,alijošvišečašu,družeći seiočijukajućitetražećinačindanebuduvišetolikoosamljene.Poslijeplesne dvoranepošlajeuRat-Mort,gdjejebilojošvišesmijehaiočijukanja,amoždai zdjelajuheprijenegoštojespustilaglavunajastukunekojsobicikakvihimau bliziniulicaBrédaiDouai.Sutraujutroposlijedesetitridesetustalajeivezala okopasasuknjukojujesinoćuprljala.Ogrnulaseonimsivkastimplaštemne marećizatoštojezgužvanilištomunedostajuvezicetesezaputilaprema krčmiračunajućidaćeječašaribizovcatrgnutiodjučerašnjegmamurluka.Ali sada,sjedećiovdje,nijebilaustanjuopetpočeticijelutuzbrku.
Šaputala sam o tome Émileu dok me je njegova kratko ošišana kosa
škakljalaponosu.Usnomsammuvlažilaušnuškoljku.Zatvoriojeoči,nagnuo glavuinasloniojenapožutjelepločice.»Idemo,Antoinette.Idemoodavde.« Uhvatiomejepodrukudoksamposrćućizapelazastoljadneosamljene ženeiizveomeizkrčme.Podiglajepogledsčašepunanade,aovješenisujojse obrazizaokruglili.Ainismopočelirazgovor.Émilejeposegnuorukomudžepi pokrajlokviceprolivenogribizovcastaviojojdvafranka,dovoljnodatogadana višenikomništaneduguje.
Izakrčme,usjeni,leđimaoslonjenanazid,osjetilasamÉmileovurukuna svojemvratu,nježnu.Nopotommepočeopritiskivati,inijevišebioblag.Na bokusamosjetilaštosammuučinila,onutvrdoću.Otvorilasamustanjegovu prodornomjeziku,uglavimisevrtjelo,anjegovesuruketražilevrpcunamojoj bluzi,trgaleizrez.Pomislilasamdajetozatoštosamgaljubilauušnuškoljku.
Prvisamtoputučinilasjednimmladiźem,statistomuOperi.Rekaojeda gapratim,pasamkoračalazanjimkrozlabirintprolazāispodOpere.Zaštone? Licemujebilolijepo,osimrošaveko˛e,uostalombilojeivišenoneobičnoda nekimladićobratipozornostnamene.Ljubiomejeimilovaoteseprihvatio onogazbogčegamejeidoveouprolaz.Akadsmosevratiligore,tajmladićnije biodovoljnopristojandamenazovepoimenu.Ne,samojepogledaonadrugu stranu,ajasamnagađalajelitoučiniozatoštomejeizblizavidioiligajeod meneodbilotoštosamseukočenodržalapodnjegovimtijelomkojesedizaloi spuštalo.
Émilejebiokaoluđak,sisao,gnječio,pritiskivaome,iništaodtoganije bilougodno.InimalonaliknasporerukeonogamladićauOperi.Pomislilasam dagaodbijem.Srcemijelupalojersamsumnjaladabimeposlušaokadbihtoi učinila.Zadignuomijesuknjuispustiogaće,ajasammislilakakojetocijena vina,idaganjauumakuodperšina,idlakaštosumiškakljaleruku.Pipajućime, gurnuojeprsteumojenježnomjesto,ajasamviknula:»Tomeboli!«,noto ništa nije promijenilo. Stavila sam ruke na njegova ramena i snažno ga odgurnula. Zateturao je natraške crnih očiju uprtih u mene, u moju polugolotinju.Drhtavimsamrukamaprebacilabluzuprekoramena.Sjetilasam sesvojeružnoćeiokrenulase.
»Antoinette«,kažeon.»Timeizluđuješitojesve.«
»Želimpoćikući.«
»Idemstobom.«
»Želimićisama.«Navuklasamgaćečvrstodržećibluzuikrenula.
Sustigao me blizu mjesta gdje se pokrajnji prolaz spaja s ulicom.
»Antoinette«,kazao jei uhvatio mezalakat,no jasam sežestoko istrgnula. Zastaoje,stajaonepomično.Znalasamdameneželisilomzadržatipasamse
zaustavila.
»Dajovoonomusvojemgazdi«,kazaojepružajućimišakukovanica,među kojimajebilomnogosrebrenjakaidvatrizlatnika.
»Mislišdasamvojničkaslamarica.Zartakomislišomeni?«kažemmu. ZvučalasamkaoCharlottekadagunđazasvakusitnicu.
»Tojesveštomijeostalo.«
»Neželimto.«
Pružio je one kovanice prema meni. Želudac mi je bio pun, a želudci CharlotteiMariekojesamnapustilaprazni,praznikaoštoćebitimojsljedećega tjedna.JersadajevećprekasnozamonsieurLeroya.Okrenulasammuleđa.Bilo jetobijednopokazivanjeponosa.
Ali to Émileu nije smetalo. Ne. Bacio je kovanice pred moje noge. »Za LeBlanca«,kaže.»Tinisizaulicu.Neželimdabudešnaulici.«
Ostaviomeuprolazu.Podignulasamizreznabluziipokupilakovanice. Gotovo osamdeset franaka, dovoljno da spriječi monsieur LeBlanca da lupa šakom po vratima, dovoljno za hrskave svinjske korice i pune želudce, dovoljnodaseispredepričakakojelakoiščeznutiizOpere kaoposrkatijuhu.
MARIE
BILAJETORUŽNASLIKA:mamasjedinastolcu,glavajojpadanatrag,usta otvorenauzijev,maloslineklizinizkutusana.
Nagnemsenadnju,pomirišemnjezindah.Apsint.Da,uvijekapsint-jedak dašakanisa.Azaštone?Zaštoneispratinevoljeudovicestrikćeri?Kažemto Antoinettikojajebilatakopunaprijekoraštojemajkajoštuiakojepraonica otvorena prije sat vremena. Antoinette uhvati majku za rame i grubo je prodrma.
»Pustije.Pustijenamiru.«
»U praonici je neće zadržati - izostaje s posla, stalno je nacvrckana. Uništavasveokosebe.«
»Poćićeposlije.«
»Trebanam vode«,kažeteuzmepocinčano vjedro.Zastanei oštro me pogleda.»Nedajjojništaodonogaštotijepreostalo.Njojnijeteškopitati,a prošlejenoćiispraznilabocu.«UAntoinettinurukustavimnovackojisamjučer dobilauOperi,sveosimdesetfranakazakojemijerekladaihstavimnastranu zanovusuknjicuiliširokuvrpcuiliparčarapabezrupa.Odmamejeuzelanovac za stanarinu koju dugujemo monsieurLeBlancu. Stajala je tako razmaknutih stopalaiprepiralasesnjimzasvakisu.Potomjeskinulašalsklinaiizišla. Slušala sam bat njezinih koraka dok brza niz stubište. Mogla bi ispravno
govoritikadbijojbilostalodotoga.Znam,jermisekatkadrugaoponašajući moj ispravni govor bez ijedne pogreške. I jedanput, kad smo se šetale Bulevarom Haussmann, neki mladić sa svilenom kravatom naklonio se Antoinetti i pružio joj buket cvijeća, bljedoružičasta cvijeća sa zvonolikim glavamakojesusenjihalenapovjetarcu.Snjimjerazgovaraladobrihnekoliko minuta, na savršenome francuskome, a onda je na drugoj strani bulevara primijetilaskupinumladićakojisuihgledaliismijuckalise.Podignulajeglavui bacilamucvijećeuliceteodbrzalanizulicu,akadsamjenaposljetkusustigla, izgledalajekaodaseborisasuzama.»Kolikosamželjelaonocvijeće«,reklaje. »Trebalasamzadržationomrskocvijeće.«
Izmaminajegrladopiralolaganogrgljanje,glavajojjepalanaprijedpase odtrzajaprobudila.Zatreptalajeočimanekolikoputa,bradučvrstopritisnula na grudi izbjegavajući danje svjetlo što je puzalo usobu.Lutajući pogledom, zaustavilasenamenidoksamstavljalazamotanikomadsirausvojutorbuza podnevniobrok.»Marie«,kazalaje,ablijedizraznjezinalicapostaojeružičasti topao.Točnojeupamtiladajejučerbioposljednjipetakumjesecu.
Stiščemdesetfranakaudžepu.Popustljivasam,ionatozna.»Kakobibilo da napravimo mesnu pitu za večeru. Ili bi bolje bilo pečeno pile?« kaže i pridignesenanesigurnenoge.
»Kasnišupraonicu.«
»Jutrosimamlaganegrčeveuželudcu.«
»Moždamaloprženihkrumpira«,kažemmislećinaonihnekolikoštoje ostalouostavi.
Ljuljajući se, uhvati se grubo za stol kao da nije sramota što joj je to potrebnopakaže:»Najviševolišpečenopile.«
Radobihpojelapečenopile,smaloumaka,aliznamkamoonasmjera.»Ti znaškakojeskupomeso,Marie«,rećiće.»Tojevišenegoštosamuštedjela.«Ili bimoglobitiigore.Posljednjiputkadjepredugobilabezboce,počelajeplakati itvrditikakojevoljelatatusvimsvojimsrcem,srcemkojejojjeslomio.»One drolje«,reklaje.»SveonedroljenaTrguPigalledražesumubileodonogaštoje kodkućeimaobesplatno.«
Izdžepaizbrojimdovoljnodanebimoralabiratiizmeđupečenogpiletai boce apsinta, i to joj pružim. Antoinette će kazati da sam opet podlegla maminim trikovima.Ali mamamepogledazapanjenalicai zatim mi zatvori prste preko kovanica. »Daješ nam većinu onoga što zaradiš«, kaže. »Imam nekolikoskrivenihsua.«
»Oh.«
»Ti imaš anđela u srcu, Marie.« Stavila mi je ruke na ramena te me
privuklauzagrljaj,snažan,mekanitopao,zagrljajkakavAntoinettenemoženiti naslutiti.»Tojeonatvojapokojnasestrica,dragamoja,najdraža.«
OnoštoznamoanđelimajasnopišeukatekizmusestreEvangeline,tojest dasubezbrojniidobriisretniiobasutisilnimdarovima,danasvoleidanam štite dušu i tijelo. Ali neki od tih anđela zgriješe. Njih odvuku paklenim konopima dolje u niže predjele pakla. I ti pokvareni anđeli dolaze natrag, postavljajustupice,čekajutrenutakmržnje ili zavisti ili očajanja,prigoduda gurnudjevojčicuukovitlacvječnogaplamena.
KatkadsepitamimalimamapravokadkažedaMariePrvaživiumojem srcu.DrhtalasamuuredumonsieurPluquea.Rekaojedazaplešem,ajanisam moglarazmišljati,iondaodjedanput,poputudaragroma,znalasamdasamlist kojileprša.JelimiMariePrvausadilatakvuidejuuglavu,idejukojaminikada prijenijepalanapamet?Jeliidejaotomedapostanemlistjedanodnjezinih silnihdarova?AligdjekadmetakođerobuzmumislidaseMariePrvažuljavim prstima drži za onajpakleni konopšto se spušta.Ako je ona dobri anđeo u mojemsrcu,kaoštomamakaže,ondajegledalakakojetatakašljaosvedokviše nijemogaoićiutvornicuporculana,ikakojemamabilaočajnakadvišenijebilo kruha,ikakojezatimtataposljednjiputudahnuo.Zaštonamnijeposlalaneki od svojih silnih darova?Igdje je sada kad monsieurLeBlanc lupa na vrata? Nisamsigurnaželimlidaanđeomojesićušnemrtvesestrestanujeumojem srcu.
»Večeras, pečeno pile u tvojem trbuhu«, kaže mama opuštajući ruke, odmičućiseodmene.»Iuvijek,anđeoutvomesrcu.«
Vježbaonicajeprostranaičetvrtasta,sštangompričvršćenomzazid.Pod jekos,kažu,dabi nas pripremio zapozornicu,akadnato pomislim,čvrsto stegnemšake.Ukutujezemljanapeć,istolci jedanzaučiteljicuplesa,drugiza violinista koji nas prati.Iklupe dužjednoga zida za majke koje pletu,čitaju, dremuckaju,previšeopreznedabisvojemiljeniceostavilebeznadzorauOperi. Mamanedolazi,aliAntoinettesesvakidanpenjeuzastotinustubaukrilima Operesamodabiglavomprovirilaizavrataisramežljivonammahnulaprije negoštoodjurikmonsieurLeroyu.
Prije mjesec dana premještena sam uklasumadame Dominique,među djevojčicemojedobi.BilajepukasrećaštojeupalauklasumadameThéodore. Razgovarala je s violinistom pa se zadržala. Zbog njezine nazočnosti i najpokvarenijaodpetitsratsdržalajenožneprstedalekoodstražnjicedjevojke kojajeisprednjenaštangi.Kadjedošlovrijemesavijanja naginjanjanaprijedi izvijanjaunatragulukuiležanjaravnihprsijunapodu očimadameDominique kaodasubileprikovanezamene.Zatimmijeprišlaizadalamiistevježbekao
monsieur Pluque u proljeće, a ja sam se osjećala tako ispunjenom nadom i istodobno strahom jer nada je nešto što vam obično ukradu. Tjedan dana poslije, upravo kad se madame Théodore spremala početi sat vježbanja, pojavilasemadameDominiqueirekladasljedećegjutratrebamdoćiunjezinu vježbaonicu,daćemiodsadonazadavatikorakeiispravljatime.Gotovosam puknula od radosti pomislivši na ono što ostavljam iza sebe vikanje i drmusanjeizmeđuglissaded34ientrechats,35potezanjezakosuipljuskeusred grandsjetés36 ipirouettes, 37 prepirkeokokantezapolijevanje,samodabise utvrdilotkojenareduzavlaženjepodnihdasaka.Alitonijebilosve.Višeneće bitiCharlottinašaptanjakojimmeispravljalanaštangi,nijurnjaveispredmene ured,ni cmizdrenja da juje ta i ta nazvala madame Ohola.Ikao posljednja poslastica na kraju prvoga tjedna među starijim djevojčicama madame Dominiquenasjeodvelaukazalištedagledamopokusukostimimabaletnog divertissementa ubačenog u četvrti čin nove opere monsieur Gounoda38 Polyeucte.39
Zamalo sam umrla kad sam vidjela pozornicu hram sa stupovima; grimiznanebnicasresama;kipoviodmramora,bronceizlata;pozlaćenakočija kojuvukučetiriždrijepca;sudci,plemićiirimskivojnici;devetstotinakostima ukupno.AlinajvišeodsvegazapanjilameRositaMauri,40dovedenaizBarcelone preko milanske Scale da pleše kao Venera u divertissementu. Madame Dominiquejekazaladajeonamanjeprofinjena,manjeklasičnobesprijekorna nego francuske zvijezde, ali da joj ni jedna nije ravna po snazi, po brzini prelaženjaprekopozornice,pohitriniradanogu.Nikadanisamvidjelatakvu batterie41kaoštojebiloudaranjestopalaRositeMauridoksujojnogetreperile u zraku. Nikada nisam vidjela takve pirouettes, oštre, odsječene, a da se nijedanputnijespustilasvrhanožnihprstiju.Cijelicorpsdeballetgledaojuje otvorenihusta.Uočimaimsenaziralagorčina.ŽeljelasamplesatikaoRosita Mauri -silovitoi snažnokaomuškarac,lakoi gracioznokaožena.Poslijese duboko naklonila, a kad je podignula pogled, lice jojje plamtjelo od radosti. Znala sam da je to užitak, nešto što sam jedanput ili dvaput i ja osjetila u vježbaonici,užitakštopostaješkaoglazba,užitakštosiispunjenaodglavedo pete.
Otkrila sam pravila u svojoj novoj klasi. Djevojčica po imenu Blanche uvijekbidobilaprvomjestonaštangiistalauprviredkadbismosepremjestile na sredinu prostorije za drugi dio sata. Madame Dominique uvijek bi nju izabraladapokažepravilnodržanjekoljenazaattitude,gležnjevazacabriole.
Druge se djevojčice, dok se Blanche isteže s nogom na štangi, došaptavaju čekajućisvojreddapokažunizgrandsjetésilivježbajucoupés43akojeriječo lancupiquépirouettes.44Kadzavrši,Blanchespremisvojutorbuiotrčibrzakao zec nizstubište.Za njuje to bilo bolje nego čekati nadajući se da će barem jedanputkojaoddjevojčicaštosesmijuigrlekazati:»Danasideškućisnama, zarne?«Djevojčicesubileljubaznijesamnomupočetku,okupljalesuseoko meneipitalemegdjestanujemimislimlidajeMarieSanlaville45bijesnazato štojeRositaMauriizabranadaplešekaoVenerauoperiPolyeucte.Reklasam dajojvjerojatnotonesmeta,baremnetolikootkadsuunovinamapočelipisati dajeGounodovapartituranepodnošljivomonotona.Bilasampomaloponosna nasvojebrzorazmišljanjeinatoštosudjevojčicedoznaledaznamčitati.A nakon tjedan dana madame Dominique me je prebacila na drugo mjesto na štangi. Bila sam sigurna da sam premještena samo zato što sam petljala s vježbamapajemadameDominiquehtjeladastojimizaBlanche,kojanikada nijegriješila.AlidjevojčicesuobjesilenospaBlanchevišenijebilasamadokbi istezalamišiće,izoštravalasvojecoupés.
Stajale bismo mimo, a madame Dominique bi podigla moje ovješene laktove, tapšala me po podignutim ramenima, hvatala me za nogu dok bih izvodilagrandbattementijošmivišesvijalastopalouluk.Nijemidugotrebalo dazaključimkakosutidanipuninjezinepažnjebilidanikadbihpotpunosama nakonvježbanjasilazilastubama.Počelasambrojitinjezinoiskazivanjepažnje, jednako kao i onedjevojčicešto susedošaptavale,amoždabi bilo boljeda nisampočelabrojitijersadanemoguvišeprestati.
Svaki sam dan orlovski pozornim pogledom promatrala Blanche, istančanootvaranjenjezinihprstijudokbiširilaruke,njezinuvijekizduženvrat, čakikadabileđasvijalauluk.Oponašalabihsveštobihmoglapokušavajući točnoupamtitikadsetrebaokrenutiukrug,ponavljajućivježbelijevomnogom, noonabimičestoizmicalaizvida.Jednomsam,doksmovježbalibattements frappés46 - ruku stavila u položaj à la seconde te ponavljala vježbu koja je završavaladesnomnogomtrudećisekolikomogusjetitisezamahaBlanchina stopalašto udarao pod,no ondasam začulaBlanchinšapatizaleđa:»Dolje ruku, Marie.« Brzo sam spustila ruku prije nego što je madame Dominique opazilamojupogrešku.AlizaštomiBlanchepomaže?Kasnijetogadana,kada sam pogriješila odignuvši prste s poda u ronds de jambe, ponovno mi je šapnula: »À terre. Ronds de jambe à terre.« 47 Osmjelila sam se i tiho joj zahvalila.Kaouvijek,licejojjebilookrenutonaprijed,bradaravna,vratizdužen,
rukemekane,radnogutočanibrz.Aliposlije,kadsmoseokrenulesučelice, vidjelasamdasesmiješi.
Kadsamsesinoćvratila,Antoinetteje,poljubivšimeuobraz,rekladaide kmesarukupitiodreske,aposlijekslastičarupocrvenekaramelštange.Možda zato što se zagrijavala jurcajući po sobi omotana šalom, obrazi su joj bili rumeni,kaodajesuncezasjalounašojunajmljenojsobi.
Charlotte je prestala vježbati battements en balançoire48 i okrenula se premaAntoinetti.»Stvarno?«
»Slavimo«,reklajeAntoinette.
»Štoslavimo?«
»Dobilasamstalniposao.«Očisujojbljesnule.»Glumitćuudramiprijeko, uKazalištuAmbigu.«
DramasezvalaJazbina,49 aAntoinettejetrebalabiti jednaodnekoliko desetakapraljauprizoruizpraonice.Posaosenijeprevišerazlikovaoodonoga uOperi,osimštojeriječokazalištukojenijeniizdalekatakoraskošnotedrami okojojsenećečitatiunovinamaikojasetemeljinanekojvulgarnojknjizi.Jošje većeiznenađenjebilo štoćeglumiti praljuradeći onajposaokoji nijemogla dobitiustvarnomživotu.Usprkossvemu,onajesvakevečerikipjelaodradosti, zanesenopjevušila,smijalasenizbogčega.Čakbiuštipnulamamuzaobrazkad bisevratilaizpraonice.
Otomesamrazmišljalanaštangidoksamizvodilarelevé,50lakkorakpri kojemsepeteizdignuodpoda.AlitadamadameDominiquelupneštapompo štangi, prst daleko od moje ruke. »Drugi položaj, Marie«, kazala je duboko uzdahnuvši,amjestokojemekatkadaboliizmeđulopaticapostanecrveno.
NastavilasamvježbatinastojećiizbacitislikuAntoinettinaradosnalicaiz glave.DvaputsamuočimamadameDominiquevidjelamješavinuiznenađenjai užitka,adoksamodržavalaravnotežuuarabeskipodignuvširukuiznadštange dalebdi,onajekimnula,jedvaprimjetno.
Monsieur Degas sjedio je na svojem uobičajenom mjestu šarajući u bilježnicuinaginjućisenatragustolcu.Gdjekadbiustaote,šetajućigore-dolje, buljiokaodamumajkanikadanijerekladajetoneuljudno.Njegoveoči,možda malko samotne, umorne, s vrećicama na donjim kapcima, probadale su i ispitivale.Onjegovimustima,skrivenimaugustoj,zamršenojbradi,nemogu ništareći,alisudećipoonomekakojezurio,nebihseninajmanjeiznenadila kadbihčuladaiznjegovihustaizlazeotresiteriječi.Pomalojejezovitbionačin na koji nas je promatrao prodirući očima ispod kože. Nije imao ni toliko pristojnostidaskrenepogledustranukadbinamsepogledislučajnosusreli.
Danassamtoosjetilamnogoputa,probadaomejepogledom,žegaomikožu.
KadnasjemadameDominiquepozvalausredinu,monsieurDegasjeuzeo stolacipostaviogatakodaimaizravanpoglednameneudrugomredu,odmah izaBlanche.Takojebilonametljivotomijenjanjemjesta,takodrsko,kaodaje zuritiumršavumaluplesačicugolihrukuneštonajprirodnijenasvijetu.Neki samsedanohrabrilaporazgovaratisLucille,lijenomdjevojčicomprčastanosa kojojnimalonijesmetaloštojeplesbijednastvar.»Onnijeopasan«,reklaje. »Nasmiješimuse.Uonimnjegovimobješenimdžepovimaimaslatkiša.«
Josephine,djevojčicakojubaš nisuvoljeleostaleplesačicezbogvrpci u različitimbojamazasvakidanipapučicakojenisubileokrpanestotinuputa, čija je majka uvijek stražarila i petljala oko kose svoje mile kćeri te bi se uspravilanaklupikadbionabilanaredudaprijeđepodunizupiquépirouettes, dometne:»MojajemajkavidjelažandarakakoulaziunjegovuzgraduuUlici Fontaine.Zaustavilagaje.Rekaojedaseljudižale.Previšedolazakaiodlazaka, previšedjevojčicakojeposjećujumonsieurDegasa.Mamakažedanesmijems njimrazgovarati.«
Josephininesurukebilemekaneiokrugle,nijeimalaizbočenelaktoveni kvrgenaramenimapapomislimkakonjojništanebiznačioslatkiš.Jednommi jeAntoinettepredbaciladasampremršava,ajasamjojodbrusiladauostavina praznimpolicamanemaničegaosimlupinâstarogluka.
KadjemadameDominiquesnamazavršiladanašnjevježbanje,gotovosu meizdalenoge.Moralesmoostatiduljejerjepolovicaklaseimalatežakdoskok. »Višesličitenemanimanegovilama«,reklaje.StrogojepogledalaLucilleiNelly tenajaviladodatnisat.Lucillejeispravljalatriput,četiriputaNelly,aLinettei JosephinuiAlicesamojedanput.Blanchenijeprekorila,nipošto,jermadame Dominiqueuvijekhvalinjezinsautdechat51ipozivasvenasostaledastanemo nakrajvježbaoniceidivimosetočnostinjezinaradanogu:nožnipalactočno dodirujekoljenouzraku,bradajojjemalkopodignuta,liceponosno,držanjekao kodoholemačke.ZatovjerojatnonisukriveChantaliMargot,kojesudobile potvrdnokimanje,niPerotiAimée,kojesuzaradiledodirporamenudokje madameDominiquekoračaladužštangetijekomvježberondedejambe.Meni jepakbionamijenjenudaracnjezinaštapaizatimjedvaprimjetnokimanjekad sam ipak uspjela izdržati arabesku, a poslije sam dobila najsitniji smiješak, toliko neprimjetan da je to mogao biti i nehotičan trzaj. Na sljedećem satu privućićunjezinpogled,zadržatćuganasebi.Nasljedećemćesatumadame DominiqueodmenedobitisautdechatkakavjeizvelaBlanche.
Bilasampotištenadoksamsesvlačila.Odvezalasamvrpcu,presavilaje načetvero, napravila smotuljak, kao da je istkana od čistoga zlata, a ne od
izlizane svile.Antoinette kaže da treba šest franaka za novu,a nitko odnas nema šest franaka. Gurnula sam svoju iznošenu suknjicu u torbu kao što razdraganamajkapolažeukolijevkuusnulodijete.Svajetabrigaznačiladasam posljednja koja će otići, posljednja koja će izaći iz vježbaonice, izgladnjela i bolnoumorna.
Šest dana u tjednu vučem se stubištima i hodnicima prolazeći pokraj pokusnihdvoranaidekoraterskihprostorijatesobazazboristice,coryphées. Mojeseušipune,prazne,opetpune-plačljivemelodijeviolina,visokitrileri nekedive,prodornavikanekogmaestra,punaustanekeétoile.Ipakmijedrago kadasilazimnizstube,dodirujemzidove,smatrajućidasamdiosvegatoga,te Opere, goleme, grube i trajne, toga mjesta prijevara, toga mjesta izvijanja i znojenja, poskakivanja i okretanja, utuvljivanja znanja u samu srž kostiju, spremanjazaispitnakojemsvakaodnasuklasimadameDominiquemožebiti prebačenaukvadriluiuzdignutanapozornicuOpere.Alidanassamgrizladonju usnuipitalase:Kojojpoloviciklasejapripadam?Bijednanemanteškihstopala? Lakšanegozračnasilfida?52
Kadsamstigladoprvogodmorištanastubištu,ugledalasammonsieur Degasa u podnožju sljedećega kraka kako sjedi na klupici. Na trenutak sam ostalabezdaha.SjetilasamsekakomijeAntoinetterekladasenezadržavam, sjetilasamseJosephininemajkeuvijekbudnihočiju.Riješenjejenezaustavljati sevećpreskakatitristubeodjednom.Radilasamtoiprijeletećinizstubišta Operedoksampucalaodželjedaobjavimkakosamprebačenakodmadame Dominique.
StruganjemojihhitrihnoguprivuklojeumorneočimonsieurDegasapa, kada sam stigla na odmorište s klupicom, on usklikne: »Mademoiselle van Goethem«,ameni nijebilodragoštoonznamojeprezimekadmemadame DominiqueuvijekzovemademoiselleMarie.»Molimvas,stanite!«
Umirio se, stražnjica mu je bila prilijepljena za klupicu, a ja sam, nenaviknutanaprotivljenjegospodi,zastalanapolovicinižegastubišta,štoje bilapristojnaudaljenost.
Onustane,akadsamkliznuladvakorakaodnjega,naglosjednenatragna klupicu. Dlanovima okrenutima prema dolje napravio je laganu, drhturavu kretnjukojommijeporučiodastanem.
»Zovem se monsieur Degas«, kaže on spuštajući ruke u krilo. »Ja sam slikar.«
»Znam«,kažemja.»Slikatemalebalerinedoksečeškajupoleđima.«
Usprkosnjegovojraščupanojbradi,moglasamvidjetikakogutapljuvačku dasenebinasmijao.»Hoćeteliuzetimojuposjetnicu?«kažeiizvadijednuiz
džepa na zgužvanom prsluku. »Volio bih da mi pozirate. Tu je moja adresa. Plaćamšestfranakazačetirisata.«
»Perottoneželiraditi?«kažemmislećinanjezinemalene,bijelezubeu savršenomnizu.
»Perot?«Čelomusenabora.
»Josephine je lijepa, ali njezina majka kaže da ona ne smije s vama govoriti.«
Njegoveseočinačaszatvore,zatimopetotvore,umornije.»Vašejelice zanimljivo«,kaže.»Ivašaleđa.Vašelopaticesukaoizniknulakrila.«
»Jasammršava.«
Odmahnerukomkaodakažekakonisammršava,ajapomislimnavrpcu bojecrvendaćevajajeta.Nagnuosenaprijedtemipružioposjetnicu.»Hoćeteli jeuzeti?«
Popelasamsetristube,gurnularukuizmeđušipakaustubišnojogradi koja me štitila od njega i uzela posjetnicu. Živio je u Ulici Fontaine, broj devetnaest,blizumesaraipiljara.
»Znatečitati?«upitaon.
»Naravno«,kažemoholo.
»Dođiteposlijenastaveučetvrtak,točnoujedan.«
»Vidjetćuhoćelimitatadopustiti.«Izatim,mislećikakosunajokrutniji oniočevikojipocijelidandižubačve,dodam:»Kadsevratikućiizbačvarske radionice.«Odmahsamusisaladonjuusnuizagrizla.ZarodAntoinettenisam ništanaučilaolaganju?
OčimonsieurDegasačvrstosestisnu.Onznadanemamoca,osimonoga kojiležipokopanuzemlji.
LE FIGARO
19.STUDENOGA1878.ÉMILEZOLA53 IJAZBINA
Unatoč činjenici da smo siti Jazbine, romana koji je Émile Zola pisao zamačućiperounoćnuposudu,prisiljenismoonjojgovoritizatoštosvatkoo njojgovori,zatoštojeonapredmetrazgovoraposvuda,odkrčmedosalona.
Zolatvrdidanjegovapričaimaznanstvenusvrhu.
Ontonazivanaturalističkimromanom,kažedajetoromanpromatranja, rad posvećen istini, prvi roman o običnim ljudima koji ne laže o njihovu izvornomsmradu.Onjenapraviopokus,kaže,stavljajućiuodređenusredinu mladu pralju određenog temperamenta. Odatle se priča razvija u skladu s pravilima znanosti više nego s njegovim maštovitim mušicama. Na kraju
završavaonakokakomorasobziromnablizanačkesilenaslijeđaiokoline,na njihovumoćodređivanjasudbinemladepralje.
Jazbinusunapadalisnezapamćenomokrutnošću,optuživalisujezasvaki zločin sdobrimrazlogom.Zolajeuzeonevrijedankutakživota,katalogizirao svakinjegovdetalj,itamostavioženuslabakaraktera.Najblažikomentarkoji moguponuditiorezultatu:tojedosadnokaokiša.Najoštriji:tojepornografija. UJazbiniimaprevišenečovječnihčinjenica nacijelimstranicamaopisujuse spolneiprobavnefunkcije,cijelesustraniceposvećenevulgarnomjeziku,cijele stranicepotankoobrađujuokrutnostipijanstvo.Radijebismouveliboginjeu naše domove nego dopustili toj prljavoj knjizi da dođe u dodir s našim djevojkamačistaduhainevinimmladićima.
ANTOINETTE
ÉMILEA ABADIEJA TRAŽILA SAM od proljeća kad su se stabla osula cvijećem, mlada trava nicala pod nogama, a kiša padala svakoga dana. Otad nisamvidjelaonunjegovučetkastukosu,onesnažneprstekojimajenajkrupnije dagnjestavljaoumojausta...Prošlojeiljeto,ohladilisevrelipločnici,sunčani žaroslabio,astablaogoljelačekajućidaihzimazaogrneplaštem.Tadasamga napokonugledala.
OtišlasamuOperu.Teškomijebilopopetiseuzmilijunonihstubakako bih na tren zavirila u vježbaonicu madame Dominique. Marie je bila ondje, izgledalajekaojednaodtrijugracijapremdajebilauonojizblijedjelojsuknjici. Načinnakojijeizduživalavratilebdjelarukamaizjednogapoložajaudrugite napinjala leđa u luk, bolje nego ijedna druga djevojčica, nagnao me je da se postidimštosamikadagajilaimrvičaksumnje.Zbogtogasamosjetilagruduu grlumislećikakoćejednogdanabitinapozornici,uzdignutaizdrugepostave kvadrile.Natrenutaksam požalilašto sam bilaonako osornapremastarom Pluqueu,aliondasamsesjetilakakosampravilatisućuretirés54samodabih naučilatočanpoložajprstijunasuprotnojnozipajeonajtrunakžaljenjanestao brže nego zgnječena mušica. Zatim sam otišla do vježbaonice madame Théodore i malko odškrinuta vrata. Charlotte je dobivala ukore zato što je zamijenilajedanchangement55 jednostavanskokkojijezahtijevalamadame Théodore–složenijimskokomkojisezoveentrechat.Moratćuopetgovoritisa Charlottom o tome da čini ono što joj se kaže, o razmetanju, o njezinoj nadarenostikojablistabezukrašavanja,bezpotrebedaentrechatkrademjesto changementu.PotomjetrebalopoćividjetimonsieurLeroyaipotpisatiugovor o još jednoj mjesečnoj naknadi za poslijepodnevno statiranje te još jednoj
56
tjednoj naknadi za večernje držanje pognute glave te tiho klizanje preko pozornicekaoredovnicauoperiRobertleDiable.
Poslije sam se uputila prema Kazalištu Ambigu, gdje se govorilo da skupinagospodepostavljanapozornicudramuoobičnimljudimai datraže glumce iz radničke klase za sve osim glavnih uloga. Tvrdili su da će takva podjelaulogajamčitipredstavuprožetuistinom,aliponačinukakosumamili praveglumceobećavajućiimdaćezablistatikakoihnikadanisuvidjeliljubitelji kazališta,nisamdvojiladasetaidejarodilavišekaoreklamnitrikdaseprivuče pozornostnegokaoželjadaseobičniljudiprikažukakviuistinujesu.Bilokako bilo, s očnjakom koji je počeo truliti i odjevena u suknje koje su bile toliko izlizanedasamnosilapodvijeuistovrijemebilasam,zaključilasam,dovoljno običnadamogudobitiulogu.
KazališteAmbigubilojenaistoku,tepolasatahodaodOpere,najprije UlicomPoissonnièreizatimBulevaromSaint-Martin,aliskrenulasamdva-tri blokaodteravnecrte.Stigavšidokrčmegdjesampilaribizovacicrnovinoonih sretnihsatisÉmileom,otvorilasamvrata,zavirilaupolutamutepričekalada misepriviknuoči.Ali,kaoisvakiputkadbihgatražila,Émilenijedangubiona klupisvisokimnaslonom.
VratilasamseuUlicuPoissonnièreosjećajućitežinudana,oštrinuvjetra.I kaotolikoputaprije,prizivalasamusjećanjedogađajeonogaposlijepodneva prijenekolikomjeseci kakomijerekaodasumojeočikaolokvicečokolade, kako je rekao »tako se lijepo zabavljamo«, kako me je poželio, kako sam ga odgurnula.
Kadsamstigladokazališta,podiglasamočidočetvrtogkataipogledala prozore s lukovima,dvostruke stupove,skulpture - nije bilo nimalo nalikna veličanstvenuOperu.Doksamsešetalanaokoloodgađajućiulazakunutra,gdje samtrebalapotražitionogatkojezadužendameprimitegauvjeritidasam upravo ono što ljubitelji kazališta nikada nisu vidjeli, pokraj mene su se zaustavila teretna kola. Oči su mi letjele od lica do lica snimajući ovješene obraze,rijetkukosu,ručnosmotanecigarete,crnerupegdjesunekadabilizubi. Nepatvoreniglumci,potpunopouzdano,pokupljenipopredgrađimaidovedeni uAmbigu.Trebalojepožuritiipronaćired,kojijesigurnovećbiopodugačak,ali prijenegoštosamseokrenula,zaokomijezapelačetkastakosakojajenisko padalanačeloicrneočipotonuledubokoispodgustihobrva.Bilasamnarubu dauskliknemnjegovoime,aliÉmileAbadievećjepreskočiostranicunakolima ikrupnimkoracimagrabiopremameni.
»AntoinettevanGoethem«,rekaoje.»TražiosamtepocijelomParizu.« Tomejepogodilo,postalasamzajedljiva.»Pogađamdanisinipomislioda
mepotražišuOperi.«
»Nisammogao.«
»Zašto?«
»Zbogtebe.«
Prekrižilasamruke.
»Dolaziosamtriputa«,rekaoje.»Onakozaštočuvastražnjiulaznijemi htjelakazatigdjestanuješ.«
»MadameGagnon«,kažemravnodušnimglasom.
»PlatiosamjojdesetfranakadabimirekladaživišuUliciSaint-Séverin,i tamosamčekao,stražarioneprekidnodvadanaprijenegoštosamshvatioda mijelagala.VratiosamseposlijetogauOperu,aonajepočelavrištatipaje dojurionarednikizpostaje.Reklajedasamjeuhvatiorukamazavrat,atajje narednikkazaodaćepazitipa,akomeopetvidi,stavitćemilisičineiravnou LaRoquette.«
»Zartonijevrijednonekolikodanauzatvoru?«
Zapaliojecigaretuipružiojepremameni.
»Još ne pušim«, rekla sam nastojeći ne pokazati razočaranje što nije spomenuo ono naše poslijepodne.»Ašto ti radiš ovdje,Émile Abadie?Zari punakolabagredobivajuulogeukomadu?«
»Kažudaželevjerodostojnupredstavu.«Pokazaojeglavomprematrojici gospode s dobrim svilenim šeširima, koji su držali otvorene knjige ispred samogulazauAmbigu.»Boljedajaigramnekogslaboplaćenaradnikanego glumacnjegovanihnoktiju.«
»Ijasamdošlaupotrazizaulogom.«
Tada me je potegnuo za rukui povukao prema onojtrojici i rekao mi: »Onajje zadužen za dijeljenje uloga, onajkoji nosi rukavice. Ali nemojništa kazatioOperi.Oniželeamatere.«
NijedanodonetrojicenijepodignuopogledsknjigepajeÉmilepročistio grlo. »Monsieur Martin«, rekao je i upro glavom prema njemu. »Ovo je AntoinettevanGoethem.Želiuloguukomadu.«
Doksumedrugadvojicaodmjeravalaodglavedopete,monsieurMartinje rekao:»MademoisellevanGoethem,dopustitemidavampredstavimgospodu –monsieurZolaimonsieurBusnach.57 «
Nije bilo ničega snobovskoga u izgledu onoga koji se zvao Zola. Ne, njegovo je lice bilo široko i mesnato i nije odskakalo među onima koji su dovezeninakolima.Očisumubileljubazne,bojiojebradu.Onajkojisezvao Busnach,neoklijevajućinitrenutka,rekaoje:»Savršenaje.Licepralje.«Htioje rećidamojizgleddobropristajedapoluodjevenaradimuvrelojpari,apotom
zalazimustanoveneženjadapokupimprljavodonjerubljeipobrinemseda ponovno zablista.Podignula sam glavu,namjestila čeljust,a stari Busnachje pogledaoustranu.
VidjelasamoštarpogledkojimujedobaciomonsieurZolatečulaodgovor starogaBusnacha,kojijezakolutaoočima.ZatimjemonsieurMartinprešaona posaonavodećiplaćeiraspored,štoseusvakompogledukosilosasvimešto samdogovorilasmonsieurLeroyemnisatprijetoga.MonsieurBusnachjepred sobom gledao uzvrpoljenu djevojku koja je pokušavala donijeti odluku pa je kazao:»Recitemi,mademoisellevanGoethem,gubimoliovdjevrijeme?« Šutjela sam i malo razdvojila usne kao da ću svakog časa progovoriti. Émilemisenagnuobližeirekaonauho:»Malozabave«,ajasamonojtrojici kazala:»Ništanijeizgubljeno.Bitćetesretnikadčujetedamijeobičajdolaziti navrijeme.«
TakosampostalapraljomukomadukojisezvaoJazbina.Mariejekazala da je to komad sačinjen prema romanu koji je napisao monsieurZola te se uzrujalakadsamrekladasamsesnjimupoznala,ajošvišekadsamreklada nikadanisamčulazanjegovroman.
»Antoinette«, isprsila se i rekla s rukama na bokovima, »ljudi ne znaju kakobiispunilinovinebezJazbine.«
Uputilasamoštarpogledtojdjevojčici,pogledkojijujeupozoravaodane budezluradajersamjasvihonihgodina,dokjeonaučilakodsestreEvangeline, zarađivalazaživot.
»RiječjeopraljikojasezoveGervaise,prijekouGoutte-d’Or«,reklaje. Poznavala sam tu četvrt, ni petnaest minuta od nas, mjesto gdje su stambenezgradebilejednakooronulekaonaša.PogledalasamMarie,kanila sam joj reći da je to komad o našim životima, ali njoj su već igrali živci. Nervoznojepočelaobuvatinatikače.
HodalasampremaKazalištuAmbigukadjepočeolepršatisnijegiotapati senapločnicima.Isplazilasamjezik,zabacilaglavuunatrag,lovilapahuljicei smijala se. Imam dragoga koji me čeka u kazalištu. Imali smo probe gotovo mjesecdanaijošnisambilaposvemasigurna,aliprijetjedandana,doksam dangubila s grupom nepatvorenih glumaca ispred kazališta, zbijajući šale poslijezavršetkaprobe,uvjerilasamse.Émilejebiokrajmene,zagrliomeje,a podlakticomsenaslonionamojerame.Dokjenjegovarukanepomičnoležala,ja samsemalkoprivilauznjega,aonjetakopremjestiotežinudanijebilomoguće biti bliže nego što smo bili. Pogledala sam ga poslije toga, a on mi je malo namignuo,itkogodjetovidio,moraojepomisliti:ÉmileAbadiejedragonoj Antoinetti.Držećirukunamojimramenima,onjetogovoriocijelomsvijetu.
Malostiskanjailjubljenjabilojeiprijetoga,čakjeirukuzavlačioispod mojebluze,ništaviše.Alikadmejezagrlio,svisutomoglividjeti.Satprijetoga sjedili smo daleko od drugih na prljavim sjedalima koja su rezervirana za posebneposjetiteljeAmbigua.Uzeojemojurukuistaviojenasvojehlače,na ukrućengrebenispoddugmadinarasporku.Djevojkaznaštotrebaučiniti,ito samučinila,alisamoprekohlačaisamojedanputprijenegoštosamodmaknula ruku.»Neznamjelitouredu,Émile.«
»Alitisimojadraga.«
Napućilasamusne,slegnularamenimadajućimunaznanjedamenito nijedovoljnoočito.
Émile mi je domahnuo. Stajao je ispred Ambigua i pušio s Pierreom Gilleom, mladićem koji mi se nije previše sviđao. On se stalno prikradao praljamaistavljaorukekamonebismio.Njegovesusmicaliceprljave,nasilnes obziromnatodaimanježneusne,blijedeočiiplaveuvojke,lijepurupicuna bradi.PoputÉmileaiostalihizkola,glumiradnikakojipije,auztakvoanđeosko liceneznamkakojedobioulogu.
Émilejespustioledeneprstenamojvrat,izgledaojeponosnokaopijetaoi kazao:»Tićešmeugrijati,mademoiselleAntoinette.«
»Nisam naviknuta na ledene prste.« Udarim ga po ruci i nadureno se osmjehnem.PierreGillejestajao ondjei pušio.Sigurno jevidio kako jeto s Émileomisamnom,alitoga,znalasam,nećepokolebati.Sipatćeidaljeispod glasa prostačke riječi. »Tvoja smokva još bubri, Antoinette? Ona tvoja raspuklinaginezamesom?«
Émilejebacioopušak,zgnječiogauzemlju.Ispružiojerukunatakavnačin dasamznaladajemoramprihvatitiipoćiušetnjusnjimkaodamanaChamps Elyséesu.Učinimtakoinakonnekolikokorakakažem:»Onepahuljicesubile lijepprizor.«
»Promatraosamtedoksiihhvatalajezikom«,kazaoje.»Bilojetonešto najljepšeštosamvidioposljednjihtjedana.«
Dok su te slatke riječi visjele u zraku, hodala sam šutke, sramežljivo. Željelasamneštorećizauzvrat.Isinoćsamležalabudnaželećiistućimamukoja jehrkala,smišljajućislatkeriječizaÉmilea.Složilasamrečenicu:»Sviđamise kadtvojačetkastakosaškakljamojnos«,noznalasamdanijedovoljnodobra, nipoštonijebiladobrauusporedbisonimštojeonmenirekaonekidannakon štojeprestaoljubitimojaramenailizatimivrat.»Ovamalarupicanajnježnijeje mjestonasvijetu«,rekaojeisvojesnažneprstenježnopoložionaudubljeno mjestoizmeđumojihključnihkostiju.
Zastalasamnačas,idaljegadržećipodruku,tesezagledalauonadva
njegovacrnaoka.»Tisinajljepšeštomisedogodiloživotu.«
»Jasamlijep?«»Svakako.«
»Imammajmunskolice«,kazaoje,podsjetivšimenaonebesmislicekoje jepročitalaMarie.Osjetilasambolzbogtakvamišljenja,istubolkaokadsam vidjelasuzeuCharlottinimočimazboggubitkasvileneruže,istubolkojusam osjetilakadsamzateklaMariekakocmizdrinamadracupitajućisenijeliju madameDominiquestrpalameđunemaniuklasiumjestomeđusilfide.
»Janijednusitnicunebihpromijenila«,kažemipoložimrukunanjegov obrastaoobraz.
U kazalištu su glumci naturščici ljenčarili na sjedalima za posebne posjetitelje, brbljajući, drijemajući, kartajući bezique. Rekli su nam da ne smijemonapuštatitajprostordokčekamoprizorkojiprethodionomuukojem bismosemi trebali pojaviti napozornici.Zatimbismošutkeprešli uzelenu sobu čekajući doknam inspicijent ne pokaže da priđemo kulisama. Prizoru praonici,onajukojemusejapojavljujem,drugi je,ali ja,čaki kadsevećina praljapozdraviiode,ostajemukazalištu.Itakosvakidan.Émileizlaziutrećem prizorupaopetnakonvišeodsatausedmom,ajačekam.Potomnas dvoje kliznemonanašemjestašceugledalištu.
Émile kaže da su sva pravila napisana zato da nam zabrane skitanje i vađenjevunenihpodlogaizstolicatečupanjesvjetiljakaizzidovaiskupljanje svegaštosemožezaložiti.Uvijekmi objašnjavaonoštoi samamogulijepo vidjetivlastitimočima.»Otvorioči«,kaže,ajanastojimpokazatizainteresirano lice.Kimampotvrdno.Zaštonekadmutopružaužitak,osjećajdatakomudro razumijesvijet?Uposljednjesusevrijemeonadvačuvarakojimorajustražariti maloopustilapamiÉmilevećdvadanašapćedaznajednomjesto,spremišteu kojemjeležaljka.»Takojekrasnovrijeme«,kaže.
Ljenčarila sam udnugledališta i čekala da završi treći prizor.Émile je došaodomene,sjeoistaviomirukunabedro.»VečerasćešdoćiuBrasserie desMartyrs?Desetakmomakaplaniraveselicu.«
»Nemogu«,kažemmuznajućištosamobećalaCharlottiiMarie,aliitoda ćecijeluvečerÉmileiPierreGilleudaratijedandrugogapoleđima.»Moram zakrpatipapučicezaMarie.ICharlottisamobećaladaćujojpokazatikakose praviumetakzakosu.«
»Nema koristi da ih tetošiš, Antoinette. Bolje im je da se same nauče braniti.«
Slegnem ramenima. Dok mi je milovao bedro, osjećala sam čežnju te sklopilaoči.»Onastaraležaljka«,kažeon.»Želimtevidjetikakoležišnauznak naonojstarojležaljci.«
»Neznam.«
Njegovamerukalupkalapobedru,zatimseodmaknula,ajasamosjetila žudnjuzatomrukom,željelajevratitinatrag,nabedro.Postalasamnestrpljiva.
»Aakonastkozatekne?«upitam.
Marieuvijekčitanaglasiznovina,čitatračeveobalerinamai njihovim ljubavnimvezamailičlankeivijestioJazbini.Primjerice,kakomademoiselle Hélène Petit uvježbava ulogu Gervaise u pravoj praonici; kako su mnoga kazališta,mislećidasuprevišepristojna,odbilaprikazivatitajkomad;kakosu svikostimiisvekulisetočnoonakvikakoihjemonsieurZolaopisaousvojoj knjizi.SvatagužvanavelamenapomisaodaćeseJazbina,bilapristojnailine, jošdugodavatiuKazalištuAmbigu.Tomejeodvratiloodležaljkejersamznala dabihnemaloizgubilakadbihdobilaotkaz.Imamkodkućesestrekojeračunaju namene.
Émile izvadi ključ iz džepa, šiljastim krajem dodiruje mi ono utonulo mjestoispodvratagdjejeutisnuostotinepoljubaca.»Zaključatćuvrata«,kaže. »Odakletiključ?«
»Izvadiosamgaizbrave.Jednostavno,ondjemeječekao.«Pogledamgau očiinasmiješimmusenapućivšiusne.Nemamnogotogaštobimibilodraže,i želim da onto zna,želim ga dokmašta o meni kako nauznakležim na onoj ležaljci.
»Ondjenijebiloživedušestotinugodina«,kažeon.»Svejepunopaučinei prašine.«
»Sutra«,kažemja.Jošjedandanmaštanjazanjega.Ajamoramopratii zakrpatisvojegaće.Moždajetočakprigodadadrpimjednečipkasteizmamine košare.Uzmalosreće,vratitćeseizpraonicenosećirubljezaisporuku.
MARIE
SJEDILA SAM ZA NAŠIM STOLIĆEM želeći da Antoinette bane na vrata plešući valcer, da obasja sobu svojim razigranim očima i štapićima pržena šećera što ih ubacuje u naša usta, ili s pričama o glumcima naturščicima u Ambiguukoji,mrtvipijani,padajuspozorniceilipišajumeđukulisama.Neštoje plamtjelounjezinojnutrini,svajeblistala.Jučer,netomsmoCharlotteija,site čekanja,sjelebeznjezastoldavečeramotvrdikruhigustujuhu,onaproviri glavom kroz odškrinuta vrata. »Počele ste bez mene?« kaže držeći nekakvu vrećicu.»Moramlisamapojestisveovekremastekolačićeizslastičarnice?« ČekalasamAntoinette.Mamaseskutrilanamadracuišivalapotrganizrez nasvojojnajboljojhaljinineobazirućisename.»Gadjedan«,kaže.»Guraomei potezao kao da kod kuće imam švelju.« Prije nekoliko večeri pojavila se u
poderanojhaljiniderućisetakoglasnodajeprobudilaiCharlottu.Antoinettejoj jerekla:»Štodrugoočekuješkadtrunešutojkavaniločućiapsint!«Mamaje bijesnoubadalaigludoksenijeubola.Ostavilaseposlaisvalilanamadrac,na zgužvanuhaljinu.
ZurilasamuposjetnicumonsieurDegasakojajeležalapredamnomna malenomstolu.IzgledalajekaokartazaprijelazprekorijekeStiks.58 Noktom kažiprstapotegnem ozlijeđenukožicunapalcupapoližem krv.Antoinetteje kasnilavišeodsata,štojojjepostaoobičaj,asutramemonsieurDegasočekuje poslijenastave.Nemoguvišečekati,trebamisavjet.Čučnempokrajmamena madracu i rukama obuhvatim koljena. »Ima jedan slikar«, kažem. »Madame Dominiquegapuštadagledanaševježbe.«
Mamamepogledazamućenimočima.
»Rekaojedajemojelicezanimljivo.«
»Natebijeznakmojemiljenice.«Mamaseispružinaleđa.
»Želidamupoziram«,kažemprekidajućiuzačetkunjezingovoromojoj dragoj,mrtvojsestri.»Josephininamajkakažedasedržimpodaljeodnjega.«
Nespretnom kretnjom zapešća u zraku otkloni upozorenje Josephinine majke.»Recimudasenećešsvućidoknenaložidobruvatru.«
Mojeiznenađenjenebibilovećedajeispljunulazlatnikodstofranaka. »Gola?« Spustiglavupaštucne.»Doksenerasplamsa.«
Zamišljam sebekako drhćem,aoči monsieurDegasamepalepo goloj, naježenoj koži. Nagnem lice bliže maminu želeći da me pogleda uplašenu djevojčicu koja grize donju usnu. Mogla bih je udariti zbog tog zadovoljnog osmijehanalicukojijeimala,valjdaponosnaštomijeudijelilatakokoristan savjet.
»Kolikoplaća?«upita.
Pogledala sam je najhladnije što sam mogla, a ona, tupa kao vreća kamenja,podigneobrvečekajući.»Šestfranakazačetirisata«,kažem.
Tapšemepobedru,kaodasampaskojijeizveokrasantrik.»Samoseti držipoziranja«,kažeona.»Ništadrugo.«
Oštar vjetar udarao je u naše pohabane rebrenice, ispunjavao sobu. OgrnulasamjepokrivačimaivratilasezastoldačekamAntoinette.Znamštoju jezadržalo mladićkojegajenekidandovela.Nijemisesvidionjegovizgled, savjecrn,aočisumunestalne.Kakojetakvojadnostvorenjemoglodonijeti veseljenašojAntoinetti?Kakavjemamacdržidaostanesnjimumjestodase vratikućinavečerusamnomiCharlottom?
Mladićjeisprvadržaorukeudžepovimaiponašaosekaodamuuopće
ništaneznačiupoznavanjesamnomiCharlottom.Antoinettemujereklanaša imena,aonjesvakojodnasdaoštapićprženašećera,savijen,točnoonakav kakvenamjeonadonosilaposljednjihnekolikotjedanapasamshvatiladaihje dobivalaodnjega.Takosamznaladajetonjezindragi,potomeiponačinukako jujestaogurkatiispodrebaratjerajućijedasesmijeidagaudaraporukamai daseponašakaodajojnikadaprijenijebilotolikozabavno.Gledalasamkako njegoviprstipuzedužizrezananjezinojbluziikakozatimAntoinettenimalone marištojeonstežeuzasehvatajućijerukomzastražnjicu.Samojezabacivala glavuunatragismijalase.Napućilajeusneipoljubilazrak,aonjujeprivukao bližeipoljubiojeuusta.Kaodamiinismobileondje,aliznalasamdananas gledasamokaonasmetnju,kaomlađesestrekojimajeAntoinetteodlazilana svršetkudana.Nijeseosvrtaoninamamu,štonijeizgledaloispravnoiakoje onajedvapodignulaočisrubljakojejeraspoređivalazaisporuku.
Trgnula sam se na šum Antoinettinih koraka na stubištu. Žurila se jer kasni; u brzom tapkanju njezinih nogu kao da se razabiralo da je rastrgana izmeđubrigezasestre,majkekojajojstojinaputuidragogakojijojobećava malosmijehanebudeliuvijekjurilauUlicuDouai.Dočekalasamjenavratima, akadamejeugledala,zagrizavšiusnicu,upitalame:»Štoje,Marie?Neizgledaš dobro.«
»Ništa«,kažem,zažalivšištonisamostalazastolom.»Samosamželjela vidjetitkojurizatobom.«
Zatvorivrataistavirukenabokove.
Menizakruliuželudcui,kakojojsenebihpotužila,koraknemnatrag,ali prekasno.Ona je već klizila prstima po grebenusvoga čela,kao što čini kad osjeća nadolazak glavobolje. »Nemam ništa osim komada prženog šećera«, kazala je pružajući žuti štapić boje meda koji je sigurno potjecao iz džepa ÉmileaAbadieja,ajapomislimkakoćusašestfranakamonsieurDegasakupiti svinjskihkoricazacijelitjedan.
Uzmemštapić,pregrizemgapopolatejojpružimdebljikraj.»Sačuvajtoza Charlottu«,kažeona.»Vidjelasamjenapločniku.Trčalajegore-doljeskotačem ištapom,advasujepsagonilagrizućijezapete.Mesaripiljarpljeskalisusepo bokovimaivikali:>Charlotte,tisibržaodlisice.Samonastaviitaćedvapsa krepatiodumora.<«
Dokjeoponašalamesara,Antoinettesenapuhnulatakodasujojseobrazi zaokruglili, a trbuh, kao da je debeo, poduprla rukama. Oponašajući piljara, nervoznosetrzala,sijevajućiočimakaodaposobikružikrdourlajućihutvara. TakoihjevjernooponašaladasamnačaszaboravilanamonsieurDegasa,sve dok nije rekla: »Sada mi reci zašto si me čekala na vratima nervozna kao
kokoš?«
»MonsieurDegasželidamusutrapoziram.«
Onamalkonagneglavučekajući,kaodabihjojtrebalaispričatiostatak.
»Možda gola.« Izgovaram to olako, kao da se plašim užarenih očiju monsieurDegasanamojojgolojkoži,alionanijebilanimalozabrinuta,kaoni mama.
»Odmahsipristalanacijenu?«
»Šestfranakazačetirisata.«
»Višenegopošteno«,kimne.
»Mamakažedasedržimpoziranja.Ništadrugo.«
»Taženanemapametinionolikokolikojeimaobičnabuha.«
Otpuhujekaouznemirenikonjiopetmiseobrati.
»Njemumesoništaneznači.Većjevidiostotinugolihdjevojaka.«
No nijezakolutalaočimai nijerekladamajkagovori gluposti dostojne samo svojega niskog staleža, a te bi me riječi bile utješile. Stoga sam samo laganouzdahnula.Onaponovnoprotrljačelo,podignepogledikaže:»Sutraću poćistobom,samojedanjediniput.«
»Alionmeočekujerano,ujedan.«
»TićešposlijeotićiuAmbiguikazatimonsieurBusnachudasamdobila vrućicu,bolestkojaharaulicomDouai.Recimudanitkoneležiduljeodjednoga danapanećerazmišljatiotomedanekojdrugojdamojuulogu.«
»Neznam.«Zamislilasamosornačovjekaudugačkomkaputukakome nepovjerljivo gleda dok mucajući izgovaram stotinu puta uvježbanu laž, a u želudcuosjećamleptiriće,štojevišenaliknazujanjekošnicepčela.
»To ima smisla«,kaže ona.»Izgubit ćutri franka.Ti ćeš zaraditi šest i mogućnostdatemonsieurDegasopetpozove.«
»Aštoakoonhtjednevišeodpoziranja?«promrmljamiakosamznalada će se Antoinette okrenuti, umorna od gnjavljenja s trinaestogodišnjom djevojčicom.
»Ja ću mu onda odsjeći ruku.« Okrene se i ode. Otvarala je ladicu za ladicomukredencutražećineštoštobimoglazaložiti,komadtkaninekojanije previšeprljavailičašukojanijeružnonazubljena,neštozaštobidobilanovac kojimbimoglakupitikomadkruha.
SutradanposlijepodneuputilasamsenevoljkoizUliceDouaiunedaleku Ulicu Fontaine. Predugo sam se zadržala na stubištu, namještala vezice na čizmicama,noAntoinettemezgrabilaipovuklazaruku.Posrtalasamipadala pokušavajućiseistrgnutiiznjezinastiska.»Dostatraćenjavremena«,reklaje.
ICharlottejesnama.Bijednoizgledadokjevučenajstarijasestra.Kad
smo stigle do teških vrata zgrade u kojoj je stanovao monsieur Degas, Antoinette reče:»Tako si zlovoljna, Marie. Ni Eugénie Fiocre nije bila toliko visokonitolikomoćnadanebipoziralamonsieurDegasu.«
Charlotteljutitootpuhne.
»Kakvabesmislica«,kažeAntoinettemrštećisenanasobje,nasestrukoja seprenemažedanijedjevojkazakojujezapeoužarenpogledmonsieurDegasa tenadrugu,kojujeuhvatilapanikazatoštoprvajestupravoto.
Antoinettelupnezvekiromnavratimasmalenompločicom:EdgarDegas, slikar.Krupnaženaširoka,poštenalica,spregačomdomaćice,proviriizavrata tenasuvedeustan.Tragovinašihcipelaostalisunapodu,noženasosmijehom nalicuuzmenašešaloveteupita:»Marie?«kažeona.»JednaodvasjeMarie?«
Podignemrukuljupkokaojanješce,aonanasotpratidomonsieurDegasa koji je gledao u prazno dlanom podupirući bradu. Zastala sam stopala prikovanihza podustručavajući se omesti ga usilini njegova razmišljanja.I AntoinetteiCharlottestajalesunepomično.
Prvi sam put bila u slikarskome atelijeru. Osjetila sam snažan miris terpentina.Posvudajevladaonered,nasvakomdijeluravnepovršine,nasvakoj mrvicigologazida.Sobajebilaprostrana,saslapovimasunčevasvjetlaštoje prodiralokrozgoleprozore.Stolodgrubotesanadrvaidugačkaklupabilisu pokopani pod gomilom četkica i spužava, svijećnjaka i glinenih posuda, tanjurićasbojamaizdjelamavode,ostatcimaugljenaikutijamamodreboje. Bilojetuipetšestklimavihstolaca:dvasupodupiralaplatna,prekojednogje bila prebačena kuta uprljana bojama, na jednom je bila odložena kutija od palisandrovine prepuna tuba boje, a jedan je, potrgane noge, bio nagnut na stranu.Posljednjijestajaoprazan.Zidovisubiliobojeniusivoteodpodado stropa prekriveni slikama. Toliko je bilo slika da mi se sve pomiješalo pred očimapa,kadbimetkoupitaodaopišembaremjednu,nebihbilaustanju. Slika je bilo i na podu, naslonjene su bile na zidove te poleđinom okrenute premaunutrašnjostisobe.
»Nemojtemenekriviti«,kazalajedomaćica.»Onneželidaištataknem,i nesmijemmestijerbiseprašinamoglanataložitinasvježojboji.«
Otišlajedostola,odložilanašešalovenajedanprazanstolacte,srukama nabokovima,očimaprelazilaprekonereda.Aondajezamijetilapaletuidvije četkice. Podigne ih i kaže: »Ove ću očistiti, zar ne?« To je pitanje monsieur Degasaprenuloizmisliukojejebiopotonuotekimnepotvrdno.
Pogledavšiunastrištosmoondjestajaleukočeno,dubokouzdahne,kao dakažedabimudražebilodamuneremetimospokoj.»Vašaleđa«,kažemi. »Početćusvašimleđima.«Pokazujenaparavanukutusobe.»Ondjesemožete
svući.«
Doksmušenastojimizaparavanapetljajućiprstimapovezicamabluze, čujemkakomonsieurDegasglasnozapovijedadomaćici,kojasezvalaSabine, dadovedeureddvastolcazasestrekojesamdovelasasobom.Skanjivalasam seizaparavanapojavitisegolapredsestrama.Pokušavalasamrukamapokriti svojadvabrežuljčićaštosuseuzdizalanamojimprsimaicrnedlakeštosumi provirivale između nogu. Sestre bi me gledale jedna bi se trzala, a druga razrogačilaoči.Nisamzatoimalahrabrosti.
Doksam čvrsto držala raskopčanubluzu,očima sam pretraživala svaki kutaksobevirećiizaparavana.Primijetilasamstolićzaumivanje,tanakželjezni okvir kreveta, zgužvane plahte, špiritnu svjetiljku na podu, komad papira ostavljenispodnjescrtežombalerinekakoiscrpljenasjedinaklupi.Naslicije biloteknekolikocrtapovučenihugljenom,nekolikopotezaolovkomuboji,ali iscrpljenostdjevojkemoglasenaslutitipoistaknutimrebrima.Taslikakaoda jedalanaslutitiživotdjevojčin:kasnunoćiocakojisederenanju,dugesate vježbanjauzštangu,nastojanjedaodržiravnotežubaremsekunduduljeilida doskoči malo mekanije,bolubedrima koja se rastvaraju čaki utrenutcima počinka.
Iskoračilasamizaotrcanaparavana.»Titrebašotići«,kažemAntoinetti, kažem i Charlotti koja ima izdužen vrat i ruke en repos. Pričekala sam da monsieurDegaspodignepogledsastola,saneredakojipretražuje.
Antoinettedubokoudahne.»Jesilisigurna?«
»Alisadasmoovdje«,kazalajeCharlotteglasomkojijegovoriokolikoje blizu da zatopće nogama kad već monsieur Degas nije primijetio njezinu gracioznost.Antoinettejepakustalasastolcadaode.
Dasenebihpredomislila,žurnosamsesvuklaočijuzalijepljenihzacrtež iscrpljenedjevojke,zanjezinetankeudove,zamekoćupotezaolovkomuboji koji su naglašavali njezine ključne kosti. Polako sam izašla iza paravana dlanovimaprekrivajućisvojugolotinju.
ANTOINETTE
UŠAVŠIUPREDVORJEAMBÍGUA
,zatreptalasamkapcimanebihliizzaslijepljenihočijuodagnalasunčanu svjetlostkojusamupilanaulici,noopazimstarogBusnachakakokorača,sav uzvišenimoćan,dameukorizbogjučerašnjegizostanka.Zasmijuljilasamse mislećikakojeboljenepoticatinjegovplamtečvrstoovilašalkaodasemoram zagrijatiodbolestizbogkojesamjučerizostala.Nisamsedoimalaprirodnodok sam prigušivala smijeh i držala jezik za zubima, no morala sam tako. Osim
redovite zarade, Ambigu znači poslijepodneva u Émileovu društvu. Polako ispuštamdah,alistariBusnachsamokimneizahvalimištosamposlalasestru sporukomdaminijedobro.»Ostalonijevažno«,kaže.
Danasimamoprobukaodajepremijera,ukostimimaispozornicomkoja jesvanamještenakaopraonicazadrugiprizor.Tusukoritaivrelavodatepara štosediže,prljavorublje,pomičništrikovizasušenjeimojerukeuronjeneu sapunicu.Nonemoguprestatimislitikolikosunovcapotrošilikakobinapravili neštoštogledateljimogunaćiugotovosvakojbijednojulici.
JazbinajepričaokukavnomživotupraljepoimenuGervaise,ajaglumim u prizoru kad ona otkrije da ju je ostavio ljubavnik Lantier pa se potuče s Virginie,kojagajezavela.Kadsmoprviputprobalitučnjavu,Busnachjehtioda Virginie padne na pod, sva mokra i rastrganih gaća, a da je Gervaise lupa prakljačompogolojguzicikaoštosemlatiporublju.Takojenapisaomonsieur Zola,atakokažeiBusnach.OnsvakiputistaknedajeJazbinanaturalistička dramai dasvetrebabiti točno i životno,istinito,upravo kako jeuromanu. Uvijekčita tustranicui cjepidlači do najmanje sitnice prigovarajući zašto je prvo vjedro vode Virginie samo smočilo cipele. Htjela sam mu reći da sam stotinuputabilaupraoniciidanikadanisamvidjelakakonekaženadobiva prakljačom59 po goloj guzici. Ali neęe biti lupanja po goloj guzici sve dok slu
benikizuredacenzuredahęeBusnachuzavratom.Usprkostomu,ostaoje prizorspolijevanjeminadijevanjemimenāiudarcimaodkojihVirginienavre krvnauho,zbogčegaęepublikaustatinanogeplješęuęi.Premijerajeveębila rasprodana,inijebilonimalosumnjedajepolovicatihulaznicakupljenazbog gužvekojasezbivauovomprizoruupraonici.
Namjestilesmosezaprizor.Glumicenaturščicipočelesuribatipod,atri praveglumice-onekojeimajuulogestekstom-dovikivalesuseizmeđusebe čekajući da uđe Gervaise. Ali monsieur Busnach nije bio zadovoljan. Ne, odmahnuo je glavom i oštro pljesnuo rukama. »Treba nam još jedan red sprijeda.Vi,gospođe«,kazaoje,ajasamznaladaseobraćanamakojenismo praveglumicejernjihzovepoimenu.»Vi,gospođe,recitemineštoštosemože čutiupraonici.«
Nakonkratkaoklijevanja,dignemrukujernijednadrugatonijeučinila. Nikadanisambilaulizica,alistariBusnachnijebiotakološ,aigledaomeÉmile. Neštomijepalonapametivećsamsmislilakakavćusmiješaknamjestiti.
»Mademoiselle?«kažeBusnach.
Pipampokoritu,podignemsrditpogledizatimsnažnimglasomkažem: »Štosedogodilosmojimsapunom?Opetmijenetkoukraosapun.«
Glumicekojesubilepravepraljezasmijnckajuse,sveoneznajukakose
sapunizgubiupjenušavojvodi,kakoserastopi,kakojelakšerećimajcidatiga jenetkoukraonegodasiopetbilanemarna.
»Savršeno«,kažeBusnach.»Ispočetka.«
Upireprstomijaponovimsvojtekst,aonsenasmije.
PrizorsenastaviobezBusnachovaprigovaranja,itomesamsestrašno veselila jer sam izgledala mrzovoljno i dosadno i umorno dok sam cijedila rublje,brisalačeloizavrtalamokrerukavenabluzi.Busnachusesvidjelamoja upadicaosapunupajujestavioudramu.Sadasamijaimalaulogustekstom.
Od vremena do vremena bacila bih pogled na Émilea koji je sjedio u trećemredu,snogamananaslonusjedalaisprednjegadokmuječikvisios usne.Nijeminamigivaoikimaokaoobično.Kaodauopćenijebioponosanna mene.Moždaćetopokazatiuspremištu,kadzavršinjegovprizor,kadbudemo ležalinaležaljci.
Kadmejeprviputodveoonamo,moglasamvidjetikolikogajetotruda stajalo.Pomicaojesanduke,brisaoprašinu,namještaoružičastuvrpcuzakosu naležaljci,svetodabihseosjećalakaokraljica.Nijebilonimalonatezanja,kao onajputizakrčme.Ne.Podignuomejeipoložionaležaljku.Azatim,klečećisa strane,podvukaomijedlanoveispodbradeiraširioprsteprekoobraza.»Samo gledamutetvojelokvicečokolade«,rekaoje.Zurilasamnetremiceunjegove očineosjećajućipotrebudaskrenempogled.Položiojeusnenautonulomjesto izmeđumojihključnihkostiju.
Dodirnuo je vezice na mojoj bluzi i rekao: »Mogu li?« a ja sam rekla: »Možeš«,baškaodasmogroficaigrof.Bluzajespalasmojihramena,gledala sam kako mu oči postaju krupnije dok promatraju bljedilo mojih grudi, ružičastubojumojihbradavica.Spustiojenježnoustanamojunaježenukožu,a mekane ruke položio na moj trbuh. Sklopila sam oči osjećajući se kao najobožavanijestvorenjenacijelomsvijetu.
Bilo je malo nespretnosti, oboje smo petljali oko čudnih kopča na podvezicikojusamzdipilaizmaminekošare.Potomsmoseljubili,milovalii ulazilijednouzdrugosvedokmiseleđanisusavilauluknaležaljci.Treslasam sekadjeonklonuonamenisnažnozadrhtavši.
Pretpostavljamdajeznaodanisamdjevica,aliželjelasammukazatikako mi onda kad sam to učinila prvi put nije značilo ništa, kako se ne može usporeditisvođenjemljubavinaležaljci.Pogledalasamgauočiznajućidaće vidjetizacakljenostmojihočijupa,kadsenijeglupozasmijuljio,rekla:»Osjećala samsetakoobožavanom.«
»No, mademoiselle Antoinette, namjeravam nastaviti ovo obožavanje svakidan.«
Idoista,svakisamdan,upravokakojerekao,mislilaotomekakonauznak ležimnaonojstarojležaljci.Mislimnatodokseodigravajuprizoribrojčetiri, petišest,tojebilonajslađevrijememogadana.Natosammislilauhladnojutro kadnajradijenebihustalaizgnijezdasvogamadraca,natosammislilakadbih sklapalaočiprijesna.
Onmijeisadabionapameti,ugarderobiglumica,doksamseizvlačilaiz kostimapralje.Svakokašnjenjeznačilobidaćumoratičekatidoksenevrati glavnagarderobijerkaizspremištakostima,slobodnihrukuzajošjedantovar pregačaisuknji.
Mariesezabavljala,smijalaseigovoriladaimamdragoga,damenikada nijevidjeladasetolikobrinemzakosu,zaurednost.Nozabavljalasesvedok nisamreklaÉmileudasepopneuzastubištedonašeunajmljenesobeipokaže seCharlottiiMarie.Sekundunakonnjegovaodlaska,Mariesenaslonilanavrata i kazala: »Odlazi zvijer«, a onda počela govoriti prigovarajući da ne poštuje mamu.Nijeprestajalagovoritipasamjojnajoštrijimglasomrekla:»Niriječi više.«
»Modrobradi«,prošaptalajeCharlotte. »Što?«
»Oh,ništa.Kaoštosirekla,niriječiviše.«
»Tojepričakojusamjojispričalaoružnomkraljusmodrombradom«, reklajeMarie.»Imaojeobičajvješatisvojeubijeneženeokukenazidu.«
»Mogutikazatisvršetak«,reklajeCharlotte.
Odmaknulasamstolacsputa,aonajepolakouzmaknulakorak,alividjela samdajebilaspremnaskočiti.Kakotedvijedjevojčicenisumoglevidjetiono što je meni bilo predočima,kako sam zbogÉmilea počela lagano koračati i dubokodisati?Osjećajjebiosličanonomuštodolazinaprvidanproljeća sa sunčanomsvjetlostiitoplimlahorimaibuđenjemcijelogasvijeta–samoštoje sadatajdanvječnotrajao.
Sljedećeg je jutra Marie bila na nogama prije nego što je tanki tračak svjetla prodro kroz rebrenice. Drijemala sam na madracu slušajući zvukove UliceDouaidoksamserazbuđivala-topotkopita,tandrkanjekolskihkotačapo kaldrmi,jutarnjepozdravepekara,piljaraimesara.
Ispružena na leđima, mama je hrkala, dah joj je zapinjao frkćući. Očajavajućištonikadanećezamuknutiistišćućisezboghladnoćeusobi,čula sam kako se Marie vraća usobupazeći da bezšuma zatvori vrata iza sebe. Zastalajeondjetrepćući,privikavajućisenasivosvjetlo,azatimjevidjelada sam budna pa se trgnula i sklonila iza leđa malen paket omotan smeđim papirom.»Našjutarnjiobrok?«reklasamznajućidaneskrivabaget.»Što?«
»Izatvojihleđa.«
»Pst.ProbuditćešCharlottu.«Načasseugrizlazadonjuusnu.
»BilasamuUliciLavaldavidimmadameLambert.«
PremariječimamadameLegat,izprizemlja,madameLambertjesvojom tinkturomspasilaLucyRouxdanerodidijete.»Marie«,reklasam,»premaleni suizgledizato,akonisiznala.«Alisjetilasamsesvojenervozeprijetjedandana kadsamsepovazdangrizladokminapokonnijedošlamjesečnica.Čaksamsa sobomsklopilaipogodbu,pogodbuzakojusambiladovoljnoglupadajene održim. Neka počne krvarenje, a tada ću Émileu kazati da prestanemo na vrijeme.
»Ovojeocat«,reklajetresućipaketićpremameni.»Namočimalopamuka imetnismotakunutraprijenegoštodopustišonommomkudasezabavlja.«
Zamišljamjekakosecrvenjelaigrizladonjuusnuijedvauspjelaobjasniti madameLambertzbogčegajedošla.»Znamdanijebilolakootićikmadame Lambert.«Crveniloserazliloponjezinimobrazima.Reklasamdaodepovodu pajeutrenuizišlaisjurilasenizastubište.
Kad sam sljedeći put otišla u spremište s Émileom, rekla sam mu o pamučnimkrpicamaioctuizamolilagadanegleda.»Nimalominesmeta«, rekaojeiokrenuomileđa.»Moramstavitisastranekojinovčićprijenegošto sagradimo dom.« Ob, cerila sam se doksam petljala, s gaćama oko koljena. Znači,usvojujebudućnostuključioimene.Zamišljalasamkakosesmirujemo, kakosmounajmilisobu,ukojojnisamsamojošjednadjevojka,jednakarikau lancu.
Takosadaimamdvasitnaposlaudanekadsamobožavana,štojegotovo svakidan.Dokispiremonepamučnekrpicenacrpki,kojaješestulazaudaljena odnašezgrade,vrlosamoprezna.Dabisekrpiceosušile,polažemihnanajvišu policuuostavi.Drugiposaojeststavljanjekrižićaukalendarukojisamukralas Busnachovastola.Starijejaractozaslužiozbognačinanakojimejepustioda čekamgotovopolasata.Ispričaosekadjeotišaoizureda,rekavšidamutreba samo minuta da otkrije zbog čega knjigovođa nije mogao naći moje ime na popisu.AlimoglasamgačutikakobrbljasmonsieurMartinominimalosene žuri.Nećemunedostajatitajkalendar.Ne.Nanjegovupretrpanomstolubioje otvorennastranicikojajepokazivalalepršavojesenskolišćekadsustablaveć bilapotpunogola.
Koricesuodkože,sutisnutimzlatnimslovima,astranicevalovitorezane i oslikane snježnim pahuljicama ili jagodama ili lišćem koje postaje žuto i crveno,ovisno o mjesecu.Svakastranicanosi i nekoliko riječi,s maštovitim slovima koja prelaze u ispružene vitice s listovima. Jednog bih dana mogla
upitatiMarieštosvetupiše,alizasadagadržimnaskrovitumjestu,između dimnjakaizida,vadećigasamokasnonoćudanapravimkrižićitakoobilježim dankadsambilaobožavana.
Zbogčegasvetopratim?Moždasesamoželimslužitikalendaromkadje većtakolijep.Moždajetomojnačinbilježenjadajenekidanbiovažaniakose činidaćebitidesetvažnihdatumapremajednomekojijeostaoneprekrižen.To meusrećuje,tostavljanjekrižića,njihovobrojenje,kadvidimdaihdanasima dvadesetsedamgdjeihjejučerbilosamodvadesetšest.
Grijućiseidaljenaružičastomplamičku,sretnaštosamdobilaulogus tekstom,navlačimkostimpraljeprekoglaveivežemdvakrajavezicanaizrezu ubrzopletčvor.Rečenonamjedatakoučinimokakovezicenebizavršilena podu. »Uvijekjurnjava«, kaže Colette, još jedna prava pralja, ona koja mi se nimalonijesviđalajerjojgrudibujajuizizrezaispodvrata,jerstalnouhodniku prekoravadrugeradnice,čakiBusnacha,iakozatonemanikakvepotrebe.Tako senekidanisprsilailaganosepomilovalapogrudima.»Kaobreskve«,reklaje PierreuGilleu.»Slatkenajeziku.«
»Volim gledati komad«, kažem, i to je istina. Poslije prizora u praonici dolazi pristojan radnički prizor, s rijekom radnika što se slijevaju u grad s uzvisinaMontmartreaiSaint-Ouena.TuseÉmile-zidar-prviputpojavljuje prelazeći preko pozornice u bijelim platnenim hlačama s mistrijom 60 i polovicom kruha pod rukom. Zbog crvenkasta sjaja plinskih svjetiljki što obasjavaju trgovine nalik na one u Ulici Poissoniers lako se čovjek može prevariti i pomisliti da je rano jutro u Goutted’Oru. Ako ne budem besposličarila bezobzirananemarnuColette smalosrećeulovitćuonajdio kadseÉmilezaustavljanasredpozorniceipušeurukedaihzagrije.
Poslijetogakomadtečesočnokaorastopljenišećer,skrovopokrivačem Coupeauomkojiizbjegavaradnikeštosezaustavljajudaneštopopijuukrčmi Jazbinaičestosetolikoopijudaizguberazumnemarećivišedasevrateu talioniceitvornice.OnzaustavljaGervaisenapločnikuiizjavljujejojiskrenu ljubavteslušanjezinlijepikratakgovoroživotukojiželizasebe.»Mojbiideal bio,znate,daradimmirno,dabudemsigurnadaćuuvijekimatikomadkruha, čistusobu,krevet,stolidvastolca«,kažeona.»Tojesveštobihvoljela,iživjela bihsretno.«Sladunjavgovor,alipriznajemdamizastajegvaljaugrlu.Avidjela samsuzeiuočimanekihdjevojaka.Reklabihdasmosvimisanjalibaštakav sanpakadajojCoupeaupredložibrakiobećaGervaisedaćejojseispunitiželja, aonakažeda,činisekaodaćeseuspjetiuzdignutiizkaljužeGoutte-d’Ora.Toje mjestoupričikojejeispunjenonadom.
Coletteotpuhuje,njezinootpuhivanjesličiporuzi.»TivolišgledatiÉmilea
Abadieja.«
»Takoje.«
Ona slegne ramenima,navuče praljinubluzupreko glave izlažući preda mnompunuraskošsvojihnabreklihgrudi.»Zvijer.«
Sadjaslegnemramenima.
»Zarnemislištako?«upitameona,ajazamišljamnjezinarazjapljenausta, izrazzapanjenostinanjezinulicu.
»Nemislim.Ninajmanje.«
Iskrivi usta te lijepim zubima zagrize donju usnu. Lice jojje poprimilo izgledzabrinutosti.»Onneiskazujepoštovanje.«
Dobrozamahnemsvojimkostimom,tikpokrajnjezineglave,ibacimgana hrpuštosegomilalanaispruženimrukamaglavnegarderobijerke.»Onnemari zamesokojemusegurapodnos,tojesve«,kažemprijenegoštoćunapustiti Colette,kojajepustiladajojsuknjapadnepodnoge.
Kao uvijek, kad završi njegov prizor, Émile pođe prema sjedalima za posebneposjetitelje,jošodjevenuzidarskehlače.Nijesjeopokrajmenekao obično utiskujući mi sitne poljupce uvrat.Danas je izprolaza na krajureda samotrznuoglavomdajućimiznakdadođem.Nijebiodovoljnopristojandame pričeka.Jagapak,odskakućizanjim,tihopozovemkadsmobilopodaljeod ostalih.Alionniječekao.
Zastao je na trenutakprije no što će okrenuti ključ u bravi pa sam ga sustiglapredvratimaspremištaiupitala:»Dakle?«noonsenenasmijenitikaže dabihtrebalaodBusnachazatražitiimeuprogramuiliprivatnugarderobu.Ne, podignuojepogledsbrave,alicemuseukrutilo.
Sjednemnaležaljkuumjestodalegnemnauznak.Onzakoračipremameni, a ja skrenem pogledjersumuoči bile tako hladne.Zgrabio me je rukama i povukao za rame tako snažno da sam se okrenula i zgrbila na ležaljci stražnjicompremanjemu.
Sve je bilo gotovo za minutu zadignuo mi je suknju, spustio gaće, ukrućenimudomprodroumeneotraga,azatimzakopčaodugmadnarasporku. Navuklasamgaćeisuknjupasjelanaležaljku.Tišinaizmeđunasbilaje nepodnošljiva.Znalasamdabihimalapotpunopravoustatiiudaritigacipelom upotkoljenicu,pljunutimuulice.»Štojetobilo?«upitamnaposljetku.
Onprovlači prstekrozčetkastukosu.»Imam svoje potrebe,Antoinette. Tražiosamtejučernasvestraneinigdjetenijebilo.Prošlenoćinisamoka sklopio«,kažeon.
Uspravimsedopunevisine,primaknemlicedonjegova.»Nemojnikada višepokušatineštoslično.«Ili,što?Hoćelitobitikrajzamene?Opetćugakoriti
ivećsutradanzadignutisuknju?»Nijeuredu,Émile.Ninajmanje.«
»Nemožešmepustitidaizvisim«,kažeonnepodižućipogledspoda.»To ne podnosim, Antoinette.« Kriomice me gleda ispod obrva. »Gdje si bila, Antoinette?«Posežezamojimobrazom,oklijevajući,ajaseneodmičem.
»Bljuvala ukantuodzore do mraka«,kažem nastojeći da mi glas bude ponizan.Sadsmosepomirili,inećumurećidasampratilaMarienapoziranje kad me ionako gnjavi da previše mazim nju i Charlotte. Kaže da s njima postupamkaosdjecom,doknajsiromašnijimdjevojčicamauParizupreostaje samodaodrastunajbržeštojemoguće.Drugiputbihmoglarećiistinu.Mogla bihrećikakotedjevojčicenemajukodkućemnogoodmajke,kakojaželimbiti, jošnekovrijeme,štitkoji ihbrani odokrutnosti svijeta.Ali nisammuimala snagetoobjašnjavati.
POKAZALOSEDAMONSIEURDEGASnijetakološ,moždamalkočudan,ali jezapravotipčovjekakojinimravanebizgazio.Oh,čangrizavjebio,višesa Sabinomnegosostalima.Deraosekadnebimogaonaćinekikist,kadnebi mogaonaćičistukrpu,aondaseopetderaokadbinašaosvojeolovkeuboji urednoporedaneukutiji,alislomljenihvrhova.
Danasjebiosretan.Tosamznalačimsamzakoračilauatelijerividjelatri njegovaplatnaokrenutanadrugustranuumjestodagledajuuzid.Toznačida monsieurDegasuovomčasumislimanjestrogoosvojemradu,ajaimamu neštonovogledatidokmusatimapoziram.
Pozirammuvećpolagodine,dvaputnamjesec,nopostaojeopsjednut slikanjempasadamoramdolazitisvakidan.Svakiputželidastojimnajednom oddesetakpodijarazbacanihpoatelijeru.Trebamudamepromatraodozgoi odozdo,kaže.Počelojejednogavrelogutorkakadsamgazateklakakozuriu crtežolovkamaubojinakojemsamdržalalepezu.
Zatajjecrtežželiodapoziramučetvrtompoložaju,sdesnimstopalom ispredlijevogatesprstimaobijunoguusmjerenimaustranu.Bilajetositnica, lagano,jersumibokoviprirodnobiliopušteni,anakontolikovježbanjapostali su tako opušteni da su mi se noge mogle zaokrenuti u zglobovima kukova. Teškojebilostajationakokakojezahtijevao,dajednomrukomdržimlepezu,a drugusklopimokozatiljkakaodamasiramvrat.Takvujeslikehtionapravitizagrijanaiumornabalerinauvježbaonicizastanenatrenutakdaserashladi lepezom dok čeka da dođe red na nju. Isprva sam se morala potruditi da izgledamiscrpljeno,alismonsieurDegasom,kojegajetakoobuzeloskiciranje damijeuskratiostanke,stojećiutompoložajugotovotrisata,uskoromeje vratdoistabolioiramenasumizbiljavisjela.Štosamumornijabivala,tojeon bioveseliji.Jošsamvišeopustilatijelo.»Da,da«,rekaoje.»Da.Tojeto.«
Togajevrelogautorkastalnopromatraosliku,spalcemjednerukeispod bradeikažiprstomsavijenimnaustima.Očisumuzasuzile,gledaojeumene kao čovjek koji je upravo dokučio svoju najveću misao. Stajala sam ondje umirućiodžeđiigovorećisamojsebidasenemičem,daneodvlačimnjegovu pozornostodteslike,svedokSabinenijeušlanosećičašuvode.
Kad sam se napila do mile volje, on je pročistio grlo i kazao:»U redu,
mademoisellevanGoethem«,štojebionjegovnačindazatražidapoziramgola, odnosno da trebam poći iza paravana i svući se. Kad bih trebala pozirati u odjećizavježbanje,onbikazao:»Uvašojsuknjici,mademoisellevanGoethem.« Cijenilasamtumaluljubaznost,štonerežidasemoramsvućidogola.
Počeo je nizom crteža, jednostavnih crteža, povlačeći linije ugljenom i bijelom olovkom:kako naslanjam prst na bradu, rukama širim i pridržavam suknjicu,kakorukomdržimspušteniremensteznikakaodagaželimpodignuti. Katkadježeliodamaknemkosusvrata,dajepodignemupunđu,katkadmuje bilodražedakosavisinizleđaupleteniciiličakraspuštena,skupljenapreko ramena.Bilasamjednakovrijemegolakaoiodjevena.Redalisusepoložaji,ali onoštojeuvijekbiloistojestdadržimstopalaučetvrtompoložaju.Počelasam se pitati je li to ona velika ideja koju je smislio dokje zurio u moju sliku s lepezom:daćustajatiučetvrtompoložajuidaćemenacrtatistotinuputa.
Pogledalabihpovremenoiugledalatankerukenalistupapira,izbočene kukove, prsa koja se jedva razlikuju od dječačkih. Dublje bih se zagledala pokušavajućividjetištomonsieurDegasradi.Imoždasampreoštrogledalajer sam vidjela načrčkane crne linije, vidjela sam djevojčicu obična lica. Nisam vidjelanitragagracioznostinapozornici.
Danasželidabudemgolasastopalimaučetvrtompoložaju,alisrukama sklopljenimaizaleđaiispruženimlaktovima.Takojejučerželiodadržimruke,i prekjučer,papočinjemmislitidajetajpoložajmojihnoguistikaodajeisklesan ukamenu.»Braduvišepodignuti«,kažeon.»Ah,da!«
Odlazi do slikarskoga stalka, uzima ugljen, a mene zapeče koža pod njegovimvrelimpogledom.Provelasamcijelisatpodnosećiukorezatoštomije bradapadala,štosumisesvijalaleđa,alaktoviopuštali.Koriomeizanajmanju sitnicu.Stalnobipomicaostalakkorakdvapamecrtaoiztogaugla,pagaopet pomicaogovorećimistalnodastojimposvemirna.Dvaputmisenabraonos kao da me hvata kihavica. »Ako trebate ispuhati nos...« Glas mu je odavao mučninu. Pokazao je rukom prema mojoj torbi koja je bila naslonjena na paravan,kaodasamslobodnauzetirupčićkojijebiounjoj.Kadbihseusudila oblizati usne, zavitlao bi komad ugljena pod moje noge, a poslije urlao optužujućiSabinudaskrivaugljenkojionnemoženaći.Neprestanojeuzdisao, stenjaoigunđao,aliizmeđutogavladalajetišina.
MaštalasamokobasicamautijestuzavečeruimislilakakoseBlanche, kojajepočelaićisamnomkućiposlijenastave,pravilakaodanimalonemari kad sam joj rekla kako se od mene traži da budem u atelijeru svaki dan. LjubomornaještosamjaizabranaiakojeriječsamoomonsieurDegasujerje naviknuta da madame Dominique uvijek bira nju. Potom sam razmišljala o
jednoj od slika koje su sada bile okrenute od zida. Vidjele su se balerine u pozadinikakonamještajusuknjiceičarapetezureusvojastopala.Sprijedasu tri balerine:jedna petlja oko čvora na vrpci,a druge dvije sjede na podu,sa suknjicamarasprostrtimaizaleđatakodasenezgužvatkanina.Zasvakufiguru naslicipoziralesubalerinejermijemonsieurDegasjedanputobjasniokakoje crtežna kojemu sam ja s lepezom studija za veći rad.Djevojčica s prćastim nosomštodohvaćavrpcumoglabibitiLucille,ižaomiještobitomogloznačiti damonsieurDegasunijepreviševažnokojećedjevojčiceizabratizapoziranje. Onasvakidandobivaukorezboglijenih,trapavihstopala.»VisteFrancuskinja«, kažemadameDominiquelupkajući štapom.»Naš jestilrafiniran.«Odrugim djevojčicamaneznamštobihrekla.Imaihgotovostotinuuplesnojškoliijoš višeubaletnomzboru.
Na slici mi pogled privuče djevojčica koja sjedi na klupi. Njezin je šal kričavo crven i možete vidjeti kako iz njega progovara bijeda. Ona je zbog nečegaodsutnaduhom,inagnutajenaprijed,moždačakbrišesuzu.Moždane možedržatikoraksklasom.Moždasenjezinasestraprošlenoćikasnovratila kadjevećsivojutarnjesvjetloprodiralokrozrebrenice.Moždaječulanjezin smijeh na stubištu dok je govorila nekome mladiću kako će u nedjelju poslijepodne,da,tijekomonihnekolikoslobodnihsatištoihimajuzaposlene mladeParižanke,doćiuRat-Mort,upravokadjetažalosnadjevojčicaželjelada njezinasestraprovedevrijemesnjom.Moždaseprobudilazbogbukekojuje stvaralanjezinamajkadokjepovraćalaapsint.Njezinesunogeodsječenena slici,štojenavikamonsieurDegasa,neštoštobisemoglopopravitiuzmalo planiranja.Aonuvijekostavljadijelovepodapraznimaumjestodapopunisliku. Moždajetorazlogzaštosenjegoveslikeneizlažusnajfinijimumjetninamana Salonu.61Nepomaženitoštonasdjevojčiceizbaletaslikatakodaizgledamo obično, s razjapljenim ustima od zijevanja i kvrgavim koljenima i mršavim rukamaiakovećinanasijesttakva.
Kad se ne bih bojala da ću izgubiti šest franaka, kad bih imala malo hrabrosti, rekla bih mu da želim izgledati lijepo umjesto istrošeno. Ja želim plesatiumjestoštoodmaramsvojebolnekosti.Jaželimbitinapozornici,kao pravabalerina,umjestouvježbaoniciiakotonijeistina.Zaronneznakakoljudi želedananjihovimzidovimavisineštolijepo?
Onpozovedamusedoneseručakpaočekujemda,kaoisvakidan,Sabine donesetanjurmakaronaikomadtelećegbuta.Adotlećuja,omotanašalom, sjeditisastarimnovinamaštomiihotkadsamsmoglahrabrostidatozatražim ostavljaizaparavana.
Kadsambilazaklonjenanovinama,kažem:»Onadjevojčicasprijeda,onau
crvenom šalu, izgleda potišteno, kao da uopće nije spremna suočiti se s nastavomkojatrebazapočeti.«
Onpotvrdnokimne.
»Moždajojjeumrootac.«
Tadamejepogledao.Dugomepromatraoblagimočima,akadseSabine napokon pojavila širom otvarajući svojim punašnim bokom vrata atelijera, kazaomije:»Voliteliteletinu?«
OsjetilasamtoplinupremamonsieurDegasu,kojijebiootresitičestoje vikao,alizapravojeimaodušujanjetaibilomuježaoštojezavitlaoonajugljen. »Tolikosamgladnadabihpojelaivlastiteusne.«Natosenasmiješioizasvoje kuštravebrade.
Sjelasamzastol,nadugačkuklupu,ipočelarezatinajvećikomadmesa kojijeikadaucijelommomživotustavljenpredame.Uživalasamusvakom zalogaju. Vidjela sam da monsieur Degas promatra jutarnje crteže koje je razastroispredsebetedasesusprežedamenepožuruje.Alitadase,nasreću, Sabine vratila u atelijer i strogim glasom najavila da je došao monsieur Lefebvre,daćegaonauvesti.
Monsieur Degas ispusti silovit uzdah. »Ne primam posjetitelje dok radim.«
»Došao je iz galerije monsieur Durand-Ruela«, kaže ona, ruku čvrsto oslonjenihnabokove.»Nosikrasankaput.Kašmir.Osimtoga,uzapučkuima rozetuLegiječasti.«Gledajućiutanjurteletineispredsebe,poželjelasamda budeupornaunagovaranjukakobihimalavremenadovršitiobrok.
KrasankaputmonsieurLefebvreanimalonijeskrivaokoščatostčovjeka kojiganosi.Visiomujesramenaistokaoštobivisiodajeobješenoklin.Vrteći svilenišeširurukama,laganosenakloni.Čupercisrebrnastekosepadalisumu načelooslobođeniteškepomadekojaihjetrebalazadržatinamjestu.Rukovao sesmonsieurDegasomtemurekaokakosedivinjegovimpastelima,uljima, osobitoonimasmalimbalerinama,aondamupogledpadnenamene,sustima punim teletine. »Mademoiselle van Goethem iz klase madame Dominique«, kažeon,ajaspuštamglavu,upirempogledupod.Kakoznamojeime?
»Menezanimajupetitsrats«,kažemi,azatimseobratimonsieurDegasu: »Zanimaju me te djevojčice nespretne dobi, s izbočenim ključnim kostima i crvenim rukama. Ništa mi nije ugodnije nego olakšati im prijelaz iz škole u kvadriluidaljekrozrazredebaleta.«
»Ah«, kaže monsieurDegas. »Kad sam ju našao u vježbaonici madame Dominique,pomisliosamdasunjezinelopaticepoputizniklihkrila.«
Onraščistidiostolatočnoispredmeneinatomjestostavilistvlaknastog
papiranakojemsambilaskiciranautripoze.Nacrtanasamunekolikopoteza, jedanputsleđa,jedanputsastrane,jedanputsprijeda,uvijekgola,uvijekstojeći učetvrtompoložaju,srukamasklopljenimaizaleđa.Dokjetatabioživ,imala sam običajsvlačiti se iza četvorine izlizane plahte što je visjela ukutunaše unajmljene sobe. Ali s njim je otišla i ta četvorina plahte koja je mogla biti korisnijanamadracima,ajastiglanapragčetrnaestegodinesbrežuljcimakoji su izrastali na mojim prsima. Otad sam okretala leđa Antoinetti, Charlotti i mamibojećisedabikojaodnjihmoglazbijatišale.
Menijenajdražibioonajcrtežsprijeda.Nijetobilasamosivamrljagdje misesastajunogeilicrtagdjezaokrećeugljenpratećipropupalebrežuljkena mojimprsima.Nijetobilasamomojagolotinja.Gotovodamiinijebilokrivo štopozirambezodjeće,predmonsieurDegasom,neviše,akadpomislimkako samsetreslaprviput,pitamsenaštosesvenemoženaviknutidjevojčica.I kakojedrugiputlakšenegoprviput,atrećiputjošlakše.Krivomiještojemoja brada podignuta. Utješno je to što s tim nagibom djevojčica pozira u tišini atelijera,gola,da,alipredmuškarcemkojijevidionjezinugolotinjuvećtrideset puta.PosramljenasambilaštomonsieurLefebvreu,dokgledaucrtež,ninakraj pametinijedasejazgrčimčakikadSabineuđeuatelijer.Tadamojeliceizgleda kaolicedjevojčicekojanosipravubluzuisuknjuštosežedopoda.
PogledmonsieurLefebvreazadržaosenavlaknastompapiru,dugo,jako dugo.Naposljetkuje skinuo rukavice i ispružio srednji prst prema crtežima. Prstmujepodrhtavaolebdećiiznadkralježnicenacrtežukojimepokazujes leđa,pratećikrivuljulinijepovučeneugljenomizmeđumojihlopaticadoksene izgubiumesnatostistražnjice.Ružičastimjejezikomoblizaokutusana.Sjedila samondje,naklupiispredstola,amojasekralježnicajedvaprimjetnonapelau luk.»Ahda,izniklakrila«,kažeon.
Njegova se pozornost premjestila s crteža na mene, a ja sam i dalje proučavalateletinunatanjuru.Zatimsunjihdvojicazapodjenularazgovorkao dajanisamondje.Kazalisudasumojilaktoviikoljenaprevelikizatakotanke udove.Spominjalisuizbočinumišićaštomisepružaoodkukadokoljena,moje niskočelo.DasamhrabrakaoAntoinette,ubacilabihpitanjejesuliprimijetili daimamdvauha.Alijasamtakva,čekam,držimseuspravnojerjemlitavost goranegopljuvanje,premariječimamadameDominique.
»Davidimotakrila,mademoisellevanGoethem«,kažemonsieurDegas. »Pokažitenamtadražesna,dječjaleđa.«
MisliliondaserazgolitimpredmonsieurLefebvreom?Mislilidaondje spustimšalsramenaiakoseunjegovomeatelijeruuvijeksvlačimizaparavana? Podignempogled,aonokrenedlanovepremastropusizrazomnestrpljenjana
licu.Plaćajedobraičetirisatajošnisuistekla.
Okrenuvšileđaobojici,pustimdamišalspuznesramena,aligačvrsto uhvatimsprijedanaprsima.Začujesedisanje,ajedanprstprijeđeprekomoje kralježnice,ajaseodjednom,bržeodmisli,odmaknemnagloodnjega.Netko iznenada,užurbanoinaglo,zakoračipremameni,aliprstjenestaosmojihleđa.
»Dođite«,kažemonsieurDegas.»Pokazatćuvamjednuzavršenusliku.«
Okrenuse,ajapodignemšaličvrstosenjimezaogrnem.Takosamsebrzo trgnula.Bržeodmisli.KaodajeMariePrvaznala,prijesvakoga,zaispruženi prst-prstmonsieurLefebvrea-gotovosamsigurna.
Ostao je još pola sata, gledao slike, nešto zapisivao u knjižicu kožnih korica. Ali raspoloženje u atelijeru postalo je razdražljivo, i samo ga je pristojnostzadržavaladaneode.MonsieurDegasmujedvaputpokazaoistu sliku,a zatim je promijenio mišljenje.Okrenuo juje tako da se vidjela samo praznastranaplatnarazapetaprekookvira.»Nijezavršena«,kaže.Većdrugiput monsieur Lefebvre pokuša okrenutu sliku vratiti u prijašnji položaj, ali monsieur Degas zareži: »Ne. Samo je ostavite«, a zatim ljubaznije dodaje: »Moramjedoraditi.«
Poslijetogazavladalajeuatelijerutišina,njihsudvojicarazmijenilajoš nekolikoriječi,glasovisuimpritombiliodrješiti,arukeprekriženenaprsima. Prijenegoštoćeotići,monsieurLefebvreprišaojestolui,premdajestarijiiod mogoca,potrudiosepozdravitime.Ustanem.Onselaganonakloni,ajaulovim njegovvonjpredugozatvorenesobe.»Dosljedećegviđenja«,kaže.
Dosljedećegviđenja?Štotimehoćereći?Daočekujekakoćedoćidomene uOperuiakomojeočinikadaprijenisuvidjeletogačovjeka?Daćemepotražiti? Ne.Onjesamohtiopokazatidajeplemenit,kakobihpomisliladaizmeđunas nezjapigolemjaz,kaodapostojimogućnostprijateljstvaizmeđučovjekakoji nosirozetuLegijučastiidjevojčicesizbočenimmišićemštotečedužnjezina bedra.
»Tako neugodan čovjek«, kaže monsieur Degas kad je Sabine zatvorila vrataizaleđamonsieurLefebvrea.
Onasenamršti,kaže:»Nistepristojni.«
Monsieur Degas upre prstom u mojem smjeru i mahne njime prema mjestuisprednjegovastalkapasevratinaposao.
ANTOINETTE
PONEDJELJAKJE,pajeAmbiguzatvoren,aÉmilevećcijelitjedangovorio zabavi kakvu ćemo imati u Brasserie des Martyrs, skupa s još desetak naturščika koji se sastaju u devet sati. Već sam ulaštila čizmice i dobro se
izribalaunašojmalojkadi.UzelasamiztorbemaleMarieonesvilenecvjetove štosamihzdipilakadsamimalaprvisastanaksmonsieurPluqueom,ajučer sam namolila mamu da ponese moju najbolju suknju u praonicu i opere je pomnokaoštoperenajfinijusvilu.Iimamnovubluzu,kojusamuzelaiznjezine košarezaisporuke,zamotanuukomadsmeđegpapira,sakrivenunanajvišoj policiostavegdjejenitkonećenaćiupotrazizakoricomkruha.
ČimsamskrenulauUlicuMartyrs,opazilasamÉmileanaslonjenanazid pivnice.PušiojeismijaosesColettom.Onajestavilarukunanjegovaprsa,na trenutaksamo,pajevratilanasalastuobilatostsvojihgrudi.Zadržavalasam dahbojećisedaćeÉmileispružitiruku.Aline,samojepotegnuodim,aizmojih plućakroznosizađezrak.
Kadsamimsegotovopribližila,Émileseodmakneodzida.Staviomije rukunaobrazikazao:»Gle,evotebe«,ajasambilazadovoljnaštojetočula Colette.Onastaneizmeđunas pamepoljubi kaodasedavnonismovidjele. Potomglavompokažepremavratimaikaže:»Mislimdasusviunutra.«Ana odlaskumalonamigne.»Dođiteakovambudemnedostajala.«
»Nesviđamisetadjevojka«,kažemÉmileu.
Onotpuhne kolut dima,zatim se priljubi uza me,dodirne me licem po vratuikaže:»Takoslatkomirišeš.«
Unutrašnjostsujarkoobasjavaleplinskesvjetiljke,alibilojetolikodima dajeprostorijabilaobavijenasivilom.Divanisizrezbarenimnogamabilisu presvučenibaršunom,apovršinadugačkihhrastovihstolovaiklupaupravoje bliještala.Inikadaprijenisamvidjelatolikograviraizrcala,karijatidakojedrže nadvrataknaulazu,pozlaćenihodljevakojisupokrivalisvakipedaljzida.Od togamisekovitlalouglavi,tolikosetogaimalovidjeti,sveodjednom,atujei miris,mješavinepivaiduhana,kuhinjskemasnoćeiluka,mokremetleičizama.
Uputilismosepremastoluokokojegasenaguralodesetakmomakakoje sampoznavalaizAmbigua.ColettejebilastisnutaizmeđuPaulaKiraila,mladića podšišanekosekruteodpomade,iMichelaKnoblocha,čijejetamnolicebilo mutno kao voda u slivniku. Pet je puta taj momak stajao u pregratku za zatvorenikenasudu.Petjeputabioposlanuzatvor,osuđenzanekisitanzločin skitnju,napad,krađu.Kadgačujetekakogovori,upitateseznalionrazliku izmeđupravorijekaokrivnjiipredsjednikaGrévyja62dokprovlačicrvenuvrpcu Legiječastikrozzapučaknareveru.Dokgovori,nalicimaokonjegaocrtavase dosada,noonidaljelupetaotrešnjamakojejeukrao,stazipunojrupadokje bježaoodžandarakojisugaslijedilidozabačenaprolaza,gdjeseskrioizanekih kolatetamopojeotrešnjekojenisubilezrele.Émilekaže:»Tupsikaonajdeblja daska«,alitoganijezaustavilo.Ne,onnastavljasvoje,ogrčevimautrbuhukoje
jedobiokadsugazatvoriliućeliju.IPierreGillejetu,nosikravatuisvileni prslukprekoizglačanebijelekošulje.»Izgledaškaodendi«,63kažeÉmile.
Pierre Gille podigne pogled s čaše piva. »Ne mogu to reći za tebe. Ni najmanje.«
Émiledigneglavu.»Tvojajekošuljajošvrućaodglačala?«PierreGillese namršti,pogledameulicepakaže.»Vidimdasidoniosvojmadrac.«
Émileotpuhnekroznos.»Ajavidimdasitipotpunosam.«PierreGille podignečašuipopijeostatakpiva.»Nezadugo.«»Jošjednu?«Takojetomeđu njima,samouvredeičašćenjepićem.
»Naravno.«
»Aviostali?«upitaÉmile.
Natosedmoricadignučaše,iiskapeihdodna.
Émileijasjednemonaklupu,napraznomjestodoMichelaKnoblocha onikojisuranijedošlibilisudovoljnomudridasjednudaljeodnjega.Nitkood nasmjesecimanijevidioPaulaKiraila;završiojeizarešetakazatoštojeokrao nekogagospodina.Ukraomujebijednihpetfranaka,nogospodinsenijedao smesti te je trčao za njim niz ChampsÉlysées. Sada pijucka, briše pjenu s brkova, i to rupčićem, ništa manje. »Preodgojio sam se«, kaže onkad Émile spomenekakojeodslužiokaznu.»Zatvorjemjestokojenikadavišenebihhtio vidjeti.«
Zurećiprekorubačašepiva,PierreGillekaže:»Ondjeteprevišemomaka želizaženu.«
Drugisenasmiju,aPaulKirailpočnekopkatipoorukavljusvojekošulje. »Prijavio sam se u vojsku«, kaže. »Uskoro ću živjeti vojničkim životom u garnizonu,goreuSaint-Malou.«
»U Saint-Malou?« upita Michel Knobloch. »Mislim da je moj tata u mladostibiojedanodonihlupežaizSaintMaloa gusar.« Émile spusti čašu, stegne prste u šaku i kaže: »U to jako sumnjam, Knoblochu.«
»Nazivaš me lažljivcem?« Tako ga svi nazivaju već stotinu godina. Taj momakneuspijevasmislitinijednulažzakojubiitkonasvijetupomisliodaje istina.
»Lažeščimzineš«,kažeÉmiletepromotrirubčaše.
»Tonijenikakvanovost«,rečePierreGille.
OčiMichelaKnoblochaprelazeslicanalice.Nekizbunjenookrećuglavu. Drugimuuzvraćajupogledkimajući.
NakondugestankePierreGillezavrtičašuspivomireče:»Francuskije kralj štitio te gusare. Nije dopuštao da ih vješaju, sve dok su mu slali dio
plijena.«
»Zamislito«,kažeÉmile.»Pljačkašinemaizgledadaćešseprobuditikao gostuLaRoquette.«
»Nema izgleda da ćeš trampiti pariški smrad za slane lahore Nove Kaledonije«,rečePierreGille.
Znala sam kamo je smjerao taj razgovor na opisivanje sreće onih zatvorenika što su prevezeni na Novu Kaledoniju, daleku francusku otočnu koloniju,daodrađujuteškutlakusijekućišume,gradećiputoveisjekućišećernu trsku.VišenegojedanputčulasamÉmileakakootamošnjemživoturaspravljas Pierreom Gilleom, koji je tvrdio da je sve o tome doznao od rođaka nekoga svojeg prijatelja. Zatvorenik drži pognutu glavu i jezik za zubima dvijetri godine,kažePierreGille,anakontogaobavljalakposaošijućizatvorskuodjeću ilikuhajućitočnoodređenukoličinumesakojesezatvorenicimaserviratriputa na tjedan. Rekao je također da se ondje rad plaća novcem koji se čuva dok zatvorenikneiziđenaslobodu.Tadamuseisplatiušteđevina,dovoljnovelika dačovjekkupikomadzemlje,kojupotomsamobrađujeiubireplodove.Vladaje samoželjela,kažeon,osnovatiuporišteutojzemlji.
Pierre Gille pripali cigaretui,govoreći dovoljno glasno da ga čuje cijeli stol, reče:»Rođaka mojega prijatelja čuvari su toliko zavoljeli da je na kraju postavljenzaupraviteljevavrtlara.Kadjeodslužiokaznu,tajmujeupravitelj daokomadvlastitezemlje.Zatvorskamujeplaćaposlužiladakupidvijemazgei kola.« Pierre Gille otpije pivo u velikim gutljajima.»Ani jednom čuvaru nije teškovaniprodationoštozatvoreniciuspijuukrasti.Tajrođakmogaprijatelja, prijenegoštojepostaovrtlarom,biojekuhar.Zgrnuojebogatstvopotkradajući rumštogazatvorenicidobivajučetiriputanatjedan.Knjigovođajebiojako sretanštojemogaodobivatisvojdiopajesveprikrio.«
»Čuvarisunemilosrdni,služesemučilomzapalceibičem.Takosamčuo«, kažePaulKirail.»Kažnjavajuzatvoreniketakoštoihstrpajuujamubeztračka svjetla.«
Pierre Gille otpuhne oblakdima Paulu Kirailu u lice. »Moraš samo biti dobarsčuvarima.«
Émileotvoriustai,budućidajeuvijekpodupiraoPierreaGillea,nijebilo nikakvoiznenađenještojerekao:»SluženjekaznenaNovojKaledonijinijeništa drugonegokupovanjezemlje.«Mrzimkadgovoritakvegluposti,kaodabimene ostavio te otišao na neko mjesto koje nitko od nas ne bi znao pokazati na zemljoviduadamutonebininajmanjesmetalo.Znamdatonijeistina,aliipak.
PierreGillenagnečašupremaÉmileovoj,azatimsenjihdvojicakucnu. MichelKnoblochpodignesvojučašutesepridružinazdravljanju.»Boljenegoda
te zatvore u ćeliju, da sam koračaš u tom ograničenom prostoru«, kaže on. »Čovjekvolidruštvo.«
PierreGillesenamrgodi.»Štosetičegusara«,kažeonodmičućičašuod čaše Michela Knoblocha, »oni su nestali iz Francuske prije više od šezdeset godina,mnogoprijenegoštosutvomtatiprestalibrisatiguzicu.«
Zatimsesvimomcigrohotomnasmiju,kaovukovi,podignučaše,kucnu se,kaočoporkojiseobrušionakržljavačlana.MichelKnoblochnijeznaobili pobjegao izpivniceili bi se,makari silom,nasmijao.Émileodbaci opušaki otmecigaretuMicheluKnoblochupajeprineseusnama.ToMichelaKnoblocha potaknedasedignesklupesašakamastisnutimuzbokove.Stavilasamrukuna Émileovonapetobedro,notadase,nasreću,vlasnikkrčmepopeonastolac, skupioprsteokoustaiviknuo:»Gospodo,ovojetrenutakkaddobroodgojeni ljudinaručujunovopiće.«
Michel Knobloch se okrene od stola te bučno krene prema vratima, a Émilekaže:»Ondadobro«,ipodignerukudajućiznakkonobarici.
Naručiojedvanaestčašapiva.Zatimpružionovčanicuodpetfranakai rukomodbioostatak.Svakiputkadsmoukavani,onodgurnenekolikomojih novčićaikaže:»Timorašplatitistanarinu.«Tomepodsjetidaonnemora.Ne, onstanujeusredumjetnogacvijećaušupikojapripadaocuPierreaGillea,ali usprkostomu,nečinimisedaištastavljanastranuzaosnivanjedoma,kaošto jerekao.NištanekažempredtimmomcimaizAmbiguaštonasokružuju,samo osjećam kako mi vrućina udara u obraze. Konobarica mu napadno otpuhne poljubacsdlana,alizauzvratnedobijenipokretglavom.PierreGillezakoluta očimaiviknezanjom:»Jabihradostisnuotuvašuljupkuguzukadtovećneželi mojprijatelj.«
»Tisisvinja«,kažem.
»Zarnisinekidanrekladabiradopojelakomadhrskavesvinjetine?«
»TojesigurnorekaoPaul«,kažemiakonijeureduštosamspomenula najstidljivijegmomkakojimisigurnonećeodgovoriti.
Pierre Gille prilično je dugo svoj lijepi nos držao obješenim. Zatim je slegnuo ramenima i rekao: »Vidim da vas pivo ohrabruje, mademoiselle Antoinette.«
Nakon još jednoga piva za mene i dva za sve ostale, prestala sam razmišljatiotomeštobihmujošmoglaopakouzvratitiosjećajućikakoraste toplina,poputkrugasvjetlostištosjanadtimmojimiÉmileovimprijateljima.
Momci su se počeli zaboravljati, vrte se na stolcima i zure u onih nekoliko djevojakaupivnici.Colettejepripita,petljaokosvilenogprslukaPierreaGillea, govori o Paulu Kirailu, kako mnoge žene vole imati muža u odori, čak se
potrudila komplimentirati mojoj kosi koju sam namjestila u visoku punđu s crnom vrpcom što se ovija oko nje i sa svilenim cvjetovima zabodenima na zatiljku.
Émilesesmijao,dodirivaomiruku,kuckaosečašama...Bilonamjetako zabavno.AlitadaÉmilenaručijošjednurunduoddvanaestčašapivaiakosmo svizajednoispiliposedam.»Émile«,kažem,tiho,»opettjerašsvoje.«Previše trošiumjestodaštedi.
»Tosetebenetiče.«Posegnerukomudžepiizvadijošjednunovčanicuod petfranaka.
Konobarica donese pivo, koje brzo nestane, a onda on opet pozove konobaricu da svima za stolom donese ribizovac. Progutala sam ribizovac, uzvrpoljilasenaklupiodmičućiseodÉmilea,kojijelupaopostolusmijućise svemuštojeizlaziloizustaPierreaGilleapaponovnopozovekonobaricu.
Coletteustaneodnašegastola,uputiseprekopivnicedoveselogdruštva radoznalegospodeuulaštenimcipelama.UlicaMartyrsjejednoodonihmjesta zbogkojihljudinazivajuParizgradomljubavi,gdježenekojedijelestolstakvim muškarcima dokimgrudiispadajuizbluzetesevidečipkenanjihovudonjem rublju nisunikakvoiznenađenje.AlijarazjapljenihustazurimuColette,kojaje takobliskasasvimonimdjevojčuramasbulevara,itakomirnakadagospodin dvaputstarijiodnjespuštarukunanjezinunoguispodsuknještojenamještena tako dasevidi čarapa.Šmugnuli suzajedno,ajasam tadshvatiladajeona namiguša.
Isprva nisam obraćala pozornost na Émileovurukuispodstola,kojuje kriomicestavionamojebedro.Alionajepočelapuzatinavišepagaudarcem odbijem.
»Što?«kažeon.
»Kolikosiuštedio,Émile?«progunđam.
Onmepogledazabezeknuto.
»Nisua.Zarnijetako,Émile?Nijednogjedinogsua.Zarćešmiponuditi domkojisisPierreomGilleomosnovaounekakvojšupi?Jelitako,Émile?«
Pierre Gille je čašom udario o stol tako jako da je privukao pozornost momaka izAmbigua,čaki onihkoji subili već sasvim natreskani.»Ona već pjevasvojupjesmu,zarne?«
»Svakakopjeva«,kažeÉmile.
Zgrabim šal, osjetim vlažan skut koji se namakao u lokvici na podu te ustanemsklupevodećiračunadaseprsimanaslonimnanjegovoramedokse provlačim.
Alikadsamizišla,Émilemenijeslijedio.Naravnodanije,nipoštopokraj
svih onih momaka što su unutra bančili. Sjetila sam se dagnji u umaku od peršinakojemijekupio,ribizovca,ušećerenihštapića.Nikadaihnebihodbila. Počelasamšmrcati,gutatipljuvačku,azatimminavruvrelesuzenaoči.
Kadasampodiglapogled,ugledalasamColette.Stajalajenedaljenegošto bihmoglakamendobaciti,leđimaprislonjenauzazidpivniceirukuokovrata onoga gospodina. Začuvši moje šmrcanje, oboje su okrenu pa me pogledaju. »Antoinette?«rečeColette.
Kakobihvoljeladaimamrupčić.Rupčićembihmoglaispuhatinos.Azašto nisamimalanijedankadihimakolikohoćešumaminojkošarizaisporuke? Colettemipristupi,agospodinjepozovedasevrati.Pružimirupčić,vidimdaje ukutuizvezenovelikoC,dokazdadjevojkazarađujemnogovišenegoštojoj plaćaAmbigu.
»Colette!«dozivajegospodinkaodagrdipsa.
»Samočas«,odgovaramuona.
»Hvalati«,kažemja.
»Momciznajubitivelikanevolja.«
»Nijetoništa.«
»Colette!«
»Otvoriteočipaćetevidjetidamitrebaminutasprijateljicom.«
Onjepogledazapanjenokaodanemožepovjerovatidatakvadjevojkas njimrazgovaratakogrubo.Zatimseizgubiumrakuizasvijetlakrugaplinske svjetiljke.
»Idi«,kažem.
Onaodmahneglavom.»Dražemijedamenekigospodinkojinijepreviše škrtponudičašomšampanjca.«
»Sviđamisetvojrupčić.«PalcemprotrljamizvezenoC.
»Zadrži ga«, kaže ona. »Vratimo se unutra. Upoznaj se s mojim prijateljicama.«
Ali sjediti među djevojčurama s bulevara, odriješenih i zaboravljenih vezica na bluzi,zabačene glave,zadignute suknje,dokona požudna gospoda očekujuužitak–tomenikadanijeprivlačilo,anajmanjesada.Ne,jaželimmiran život, sličanonomu o kojem je sanjala Gervaise, krevet da u njemu spavam, hranudajejedem.AvratitiseunutraznačilobidaseÉmilejošvišeizvrgava porugama Pierrea Gillea, i već mi je žao što sam mu prigovarala, ustrajala izlažućigasramoti.»Émileutonebibilodrago«,kažem.»Osimtoga,moramse sastati s prijateljicama u RatMortu.« Zapravo idem kući tetošiti Marie i Charlottu. Najviše sam željela osjetiti dah svoje sestre na svojem zatiljku, osjetitikakosevrpolji,čutikakošapće:
»Vratilasise,Antoinette.«Nećujojgovoritioonomeštosamučinila,o prigovaranju,o naglom odlasku.Stalabi onanamojustranu,ali progoni me misaodabitoprebrzoučinilanadajućisedasamseopametilaupogleduonoga ološakojisezoveÉmileAbadie.
»Onajmomaktonezaslužuje«,rečeColette.
Bilobiuzaludnotrošitidahobjašnjavajućijojkakosamobožavana,kako su njegovi prsti bili nježni na onoj rupici između mojih ključnih kostiju, a njegoverukepronašleputdomojihnastoluupivnici.Alidoknjezineriječivise kao olovo u zraku, prisjetila sam se prvog neugodnog događaja u stražnjoj uličici,potomidrugogkadsamhitalakrozhodnikeAmbigua,nakončegame prevrnuonaležaljci.
Odmahnem glavom. Bježi, kažem u sebi. Moram pobjeći od cvrkutave Colette.
MARIE
UKAZALIŠTUAMBIGURAZMAKNULASAMPRAŠNUdraperijuodbaršuna štojevisjelanaulazunabalkonnačetvrtomkatu,gdjesuniskeklupenabijene ispodstreha.Istogsečasapokrajmenenašlastaravratarica,potegnulamišals ramenatemipokazalapraznuklupu.Malkosamsetrgnulazbogtakvebrzinejer sujojrukebileprošaranevenamapoputmodrihgajtana.
ProšlesenoćiAntoinettevećuobičajenovratilaukasnisat.Probudilame kadsesagnulaiznadmeneinježnomezazvala.»Marie?Marie,jesilibudna?« Učinilajetoiakojeznaladaćuujutrorobovatipokrajštange,istokaouvijek,u devetsati.
Oglasimsesanjivimstenjanjem.»Štoje,Antoinette?Parizgori?«
»Imamzatebeulaznicuzasutranavečer.«
Podiglasamsenaležaju.Njojsu,kaoiostalimpraljama,obećalipojednu ulaznicu,alisamoondakadnebudurasprodanasvasjedala.»Uskoroseskidasa repertoara?«upitalasam.Tojeznačilodaćedoćikrajplaćiodtrifranka,koliko sujojplaćalizasvakupredstavu.
Slegnulajeramenima,pomalonezadovoljna.»Mamajemoliladajojdam ulaznicu.«
»Jaježelim.«Ispružilasamrukuispodpoderaneposteljineidodirnulajoj koljeno.»Zbiljaželim.«
»Nemogusepožaliti«,reklaje.»Igramovećgotovopunihgodinudana.«
Premdajesvjetlobiloslabo,vidjelasamstisnuteinapeteusniceiznala samdaosjećasvevećuzabrinutostzbogkrajaangažmanauAmbiguu.
»Naćićešneštodrugo«,reklasamznajućidajetoistina.Bilajeoštroumna
iodvažnaiuvijeksebrinulazaCharlottuimene.
Kad sam se smjestila na sredini klupe, vratarica se vratila s malenim tronošcemigurnulagapodmojenoge.Pružilamijeprogram,ajarekoh:»Već ga imam« i izvadim iz džepa program koji mi je dala Antoinette kod kuće. Vrataricajeizgledalaljutito,osobitokadjeispružilarukuikazala:»Zauslugu.« Nekolikosekundaništasenijedogodilo,azatimsamspustilanogestronošcai gurnulagapostrancepremanjoj.
Ljudikojidolazenačetvrtibalkonnerazlikujuseprevišeodmene,imaju obješeneobrazeiiskrivljenezube.»Zauslugu«,govoristaravratarica,azbog nje se uvijek posuvrate džepovi te sui padnu na papirnatu kožu njezine ispruženeruke.Samojejedanputvraćentronožac,odbilagajegospođakojaje ušlanosećidvašalaumjestoogrtačaprotivhladnoće,istokaoja.
Akoseuzmuuobzirsjedalauparketu,dubokodolje,gdjegospođeimaju krzna,gospodakosunamazanupomadom,avrataricenosehaljineobrubljene čipkama,iklupeovdjegore,tedrugiitrećibalkonizmeđunas,gdjeseguraju trgovciiučiteljiipisari,činisedajecijeliParizdošaovidjetiJazbinu.Antoinette jerekladamineželipokvaritiiznenađenjekazavšikakozavršavakomad.Znam samodajeGervaisepralja,siromašnaihroma,kojujevaralicapoimenuLantier ostavio da se sama za sebe bori dok se ne pojavi krovopokrivač Coupeau. Nagnulasamsemalobližepozornicipitajućisenijelisetežakzastorupravo pomaknuo,kaodasenetkonasloniosvomtežinomnakontrolnuručku.
NapokonsezastordigaoizačuosepljesakčakiprijenegoštoseGervaise obratilapublicisprozoranakojemječekalaLantierakojise,međutim,neće vratiti.IpočelojeponovnokadjeCoupeauprovirionavrataiupitaoGervaise može li ući. Tri stolca sa sjedalom od trske oko malena stola, željezni okvir kreveta,komodakojojnedostajejednaladicaipolicaiznadkaminaspotvrdama izzalagaoniceisvijećnjacimaodcinka-čitalasamdajesvetočnoonakokakoje monsieurZolanapisaousvojemromanu.Palomijenapamet,doksamsjedila ondje,dajetokaodadoljegledamnašuvlastituunajmljenusobu,samoštoje maminitatinkrevetotišaouzalagaonicujošprijenegoštojetataizdahnuo,a Antoinettejeprevišepametnadabipotvrdeizzalagaoniceostavilatakodaih mamamoženaći.Iondjejekredencsašestladicapoputtatina.
Umalodanisampalasklupekadsezastorotvoriozadrugiprizorikad samugledalaAntoinette.Trazilajeneštopokorituizkojegsedizalastvarna parapaje,brišućiznojsačela,kazala:»Štosedogodilosmojimsapunom?Opet mi je netko ukrao sapun!« Svi suse nasmijali.Svi osim mene.Ja sam ondje sjedilačudećisekakojeuspjeladobitiulogustekstom.»Mojasestra«,kažem gospođipokrajsebenaklupiipokazujemprekobalkona.
»Onaštojegovorilaosapunu?«
Kimnem, a žena se nagne i to šapne na uho muškarcu s navoštenim brkovimadosebe.
Antoinetteobrišečelo,lupneporublju,otresesapunicusruku,baškaoda jeupraoniciuUliciDouai.Sjedilasamnarubusjedalačekajućijoškojuriječod nje, ali nisu došle pa se uskoro spustio zastor pred praonicom koja mi je izgledalatakopoznato.
U trećem prizoru pojavio se i Émile Abadie prelazeći preko pozornice, usredgomileradnika.UmjestodahodapremanekomeciljukaoCoupeau,Émile jebesciljnotumaraozaustavljajućisedadahomzagrijeruke.Usljedećemsu prizoruGervaiseiCoupeau,radedaninoćtenapokondovoljnouštededabi Gervaise kupila vlastitu malenu praonicu. Opet sam pomislila na Émilea Abadiejakojiseskita,nabesposličarakojivežeAntoinettezaostavupraznih polica.
MonsieurZola svojje romannazvao pokusom, a u novinama se pisalo kakoontvrdidajeuzeoodređenuženuiubaciojeuodređeniambijentizatim pustio da se priča razvija na jedini mogući način s obzirom na Gervaisin temperamentičetvrtGoutted’Or,kakomonsieurZolanazivatusredinu.Priča serazvijalapredmojimočima,tomorabitibajkaoteškomraduipostizanju onogaštonajvišeželite-malenupraonicu,položenprijamniispitiprilikuna pozornici iakoživitenanižimpadinamaMontmartrea,natakvumjestukakva ječetvrtGoutted’OriliUlicaDouai.
Ali u petom prizoru Coupeau padne dok je radio na krovu, u šestom prizorupijepokrčmama,usedmomGervaisegubipraonicuivoljuzaradtesei onaodajepiću.Uosmomprizorupekarjojuskraćujekruh,akućevlasnikodnje zahtijeva novac koji mu duguje i, naposljetku, u devetom prizoru ona je već potpunopropala.»Imaženakojesuvrlosretnekadodlaze.Oh,da!Jasamvrlo sretna«, kaže ona na samrtnojpostelji, koja nije krevet, nego kaljuža u Ulici Pochechouart,nidesetminutaodnašezgrade.
MonsieurZolanepripovijedaodobivanjupraoniceiliprilikenapozornici. Riječjeotomedasečovjekrađapodjarmljenitakavostaje.Težakradnedonosi nikakvupromjenu,kažeon.Mojasudbina,sudbinaonihokomene,određenaje utrenutkukadsmoserodiliukaljužinašihroditeljakojisenikadanisuuspjeli izvućiiznje.
Na četvrtom balkonu, jednako kao u ostalim dijelovima kazališta, ljudi ustaju,lupajunogamaiizvikujuskupljajućiprsteokoustautrubuiliplješćući visokoiznadglave.Jatonečinim,sjedimmirnoitiho,ičudimseljudimaoko sebe,ženistronošcemkojijojjeuzetispodnogu.Zarnisuvidjeli?Zaronanije
vidjela?
Ostalasamnepomičnanaklupi,jagodicamaprstijutrljalasvojebijedno čelo. Čaki kada je balkon potpuno opustio, kada smo ostali samo ja i stara vrataricakojasedržalazaleđadoksesagibaladapokupiodreskeulaznicai masne papire s poda, iz glave mi nije izalazila Gervaise. Vidim je kako se šćućuriladaodagnahladnoćuzimskevečeri,vidimtakođerkomadićepapirašto padajulepršajućiizalukanaprednjemdijelupozorniceislijećunanjezinaleđa poputnemilosrdnihanđela.
AntoinettejeostalasÉmileompasamsesamavratilaunašuunajmljenu sobu.Zagušljivavrućinabilajekaošoknakonoštrinenoći.Većsammjesecima noćudrhturila,čakipodpokrivačima,doksamsepripijalauzjednuodsestara nebilipodijeliletoplinu,asadjebilotoplousobi.Charlottejetvrdospavalana madracu,anajtoplijinašpokrivačležaojezbijenpodnonjezinihnogu.Mamase svalilaprekostola,rukesujojslužilekaojastukpodglavom.Ukutujeplamsala vatra,oblijevajućisobulijepimsvjetlom,toplinom.
Zakoračivši u sobu, ugledala sam crnu rupu umjesto ladice, razjapljena ustanatatinukredencu.
Palasamnastolac.Životkojiserazvijanajedinimogućinačin,takokaže monsieurZola.»No,onnije važan.« Šapnem to sama sebi dvaput,drugi put maloglasnijenegoprviput.Uspravimse,izravnavamleđa.Ujutroimamsatkod madameDominique.Imamsvojupriliku.
1880.
ANTOINETTE
UDOVICA JOUBERT JE MRTVA, izudarana čekićem do smrti, kako kažu pekar i mesar i Marie, koja je morala znati, s onim svojim nosom stalno zabodenimunovineštoihdonosidomaizatelijeramonsieurDegasa.Nijered daseružnogovoriomrtvima,alistaraudovicaJoubertimalajeobičajoholo gledati. Držala se visoko i nadmoćno jer je imala novinski kiosk, praveći se uvijek važnom i brbljajući s gospodom što kupuju večernje novine, uvijek namrštenakadabihbilaublizini,netajećidapazinamene.Štobihjamoglas ukradenim novinama? L’Illustration ima slike, dakako, ali kad ne možeš pročitati riječi ispodnjih,teslikejedvadaimajuikakvasmisla.Ipaksam se vrzmalaublizini,dajebaremuznemirim.Alislomljenarebrairaskoljenaglava, zubirazbijeniukomadiće?Nitkotonezaslužuje.Itakosamstajalastišćućiseu gomilištoseokupilanamjestugdjesesastajuuliceDouai,FontaineiMansart. NakioskuudoviceJoubertjošsubilespuštenerolete.
U trenutku kad se u dnu Ulice Fontaine pojavila mrtvačka kočija, na pločnicima suljudi stajali utri reda.Nemoguće je bilo vidjeti kovčeg.Bio je pokrivenbuketimaivijencima,najednomjevijencupisaloNašojmami.Njezina dvasinasigurnovozekočiju,anjihoveženepredvodepovorkukojastupaza njima.Namjestunasuprotkioskujednajeodtihženastavilarukunasrcei zateturalanekolikokorakanaprijedzbogslabosti ukoljenima.Dokjegomila nijemo buljila, druga joj je žena pritekla upomoć pa se povorka zaustavila. UdovicućepokopatinagrobljuuSaint-Ouenupa,kadjeposrnulaženamahnula braćidanastaveput,onisuimalidovoljnozdravarazumadasuznalikakoona nećemoćipješačitipajeposjednuizmeđusebenaprednjesjedištekočije.
Sunce je mutno sjalo na sivom nebu, probijalo se kroz oblake pa se ja čvršćeomotamšalomprotivvlageštojenavješćivalaproljeće.Zimanikakoda prođe,amaminisuprinosiodgovaralinjezinuvrelomdahukojijebazdiona apsint.Nisamznalaodakledolazidrvokojimsmogrijalesobu,osimakonije spalila još koju ladicu iz kredenca.je skinuta s repertoara prošloga tjedna, a monsieurLeroyjeuOperigovoriodanemadovoljnouloganizaonestatiste kojiganisunapustiliprijevišeodgodinudana.MarieiCharlottesuodOpere dobivale po sedamdeset pet franaka svakoga mjeseca. Marie više nije posjećivala atelijer monsieur Degasa redovito, no našla je novi posao u
pekarniciprekoputa.Mijesilajetijestozaosamdesetbagetasvakogajutraod četiriipoldoosamsati.IznenadilanasjehrabrostkojomjeMarietražilaposao, alinijenasiznenadiloštosujeuzeliupekarnici.PekarovsinAlphonseizlaziobi pušitinatrijemprodavaonicetočnouvrijemekadbiseonavraćalaizOpere. Višenegojedanputgledalasamkakotajmladićotvarausta,skupljahrabrost,ali Mariejepostojanogledalauvratanašezgradeumjestodamudobaciipogled, kimneglavom,štojebilopotrebnodajojpoželidobardan.Noviposaoiline, postalaješkrtijaodvragaikoristilasesvakomprigodomkojabijojsepružila dagovoriorobovanju.»Tomeiscrpljuje«,kazalabi.»Nogesumidobrezaples. Ali,oh,rukemebole.«
Teškojeto raditipokrajkrasnonaloženepeći,usmradusvježepečena kruha.Takosamreklajučer,ironično,aona,odvraćajućipozornostsazgrčenog mišićanalistunogeštogajetrljalastisnutomšakom,reče:»Tinisidovoljno domadavidiškolikosamiscrpljena.Stalnosinegdjesonimmladićem,pola noćiprovodišupivnicama,aniposaonisinašla.«
»Baremnemamskrivenuhrpicuzasebe.«Tojebilaistina.Sveštosam zaradila, a dobivala sam tri franka po predstavi, odavno je potrošeno za stanarinuimlijekoijajai,svremenanavrijeme,komadićsvinjetinenastolu.
»Dajemkolikositinekadadavala,atujeibagetkojiostavljamsvakog dana.«
»A cijeli jedan baget zadržiš za sebe.« Na to ona umukne jer znam da njezinaplaćaupekarniciuključujeidvabageta,nesamojedankojistavljanana stolpredameiCharlottudagapodijelimonatridijelaprijenegoštomama pojedevišenegoštojojpripada.Mamamijereklakakosesmrtnoposramila kadjeotišlakpekarunaračunMariezahtijevajućidrugibaget,aotkrilakako Mariesvakogajutraodlazisdva.
Zagrizlajeusnu.»Sutraćuobastavitinastoldaihpodijelite«,reklaje. »Doistahoću.«
Kadjepalanoć,osjetilasamgrižnjusavjestiismotalasamsepokrajnjena našem madracu. Mama je bila bogzna gdje, a Charlotte s druge strane. Ravnomjernojedisalausnu,vjerojatnosanjajućiotomekakosedubokoklanja napozornici,aružejojpadajupokrajnogu.
»ŠtosetičeJazbine...«kažeMarie.Prošlojevišeoddvamjesecaotkadje bila u gledalištu Ambigua, ali ona se i dalje uporno vraćala na dramu. »Da Coupeaunijepaoiodaosepiću,ondabiGervaiseostvarilasvojsan.«
»Nisam baš sigurna. Pokazala je nadarenost da bira pogrešnu vrstu muškaraca.NajprijeLantier,zatimCoupeau.«
»Tako seti slažeš s onim što tvrdi monsieurZola?«Njezinasuseleđa
povilapremamojimgrudima.»DaseGervaisinživotzbivaonajedinimogući način?«
»To je priča.« Kazala sam ono što sam trebala reći na početku. »Ništa više.«Zavuklasamprsteunjezinegusteuvojke,malkoihraskuštrala.»Ulica DouainijebašonakookrutnakaoGoutte-d’Or.TinisiGervaise.«
»Nisamnilijepakaoona.«
»Imašdvostrukovišemozga.Neznamnikogatkotakodubokorazmišlja kao ti.«Ništanisamreklao silnojkoličini vremenašto gajegubilanasvoja petljanja,štojenidočeganijedovelo,osimštobiizgrebalapalacdokrviibila budnacijelenoći.Idaneznamdjevojkukojajetakotužnakaoona.
»Nećešmiserugati?«
»Noćasne.«
Ispreplela je prste s mojima pa smo dugo ležale mirno. Znala sam da osjeća moju toplinu kao što sam i ja osjećala njezinu. »Sav taj novac koji donosiš«,reklasam,»gdjejeostatak?«
»NeželimzavršitikaoGervaise«,reklaje.»Zbiljaneželim.Moramimati mesanakostimainačemoguzaboravitinaprijelazukvadrilu.Nemogumijesiti kruhiplesatiipoziratitesamodopuštatidamisesvakogadanasveviševide rebra.«
»Jošdaješnovacmami?«
Duboko je udahnula i polako ispustila zrak. »Kupila sam suknjicu za vježbanje,uzalagaonici.Dobilasamjezadesetfranaka,idobrajekaonova.«
»Nemogutopovezati.«
»Josephine,onaštosvakidanimavrpcurazličiteboje...Njezinasemajka dogovorilasmadameThéodoromzaprivatnupoduku.«Zastalaje,ajasamiu mrakuznaladagrizedonjuusnu.»Tosamijaučinilazasebe,dvaputnatjedan. Zaostajem, Antoinette. Kasno sam počela. A do ispita za prijelaz u kvadrilu ostalasusamotrimjeseca.«
Zapanjilamenjezinavolja,osobitozatoštojebilatakosklonasumnjatiu sebe.»TisikaobarunHaussmann64kojijesravniopolaParizakadmujeudarilo u glavu da proširi bulevare.« Zrak se zgusnuo od njezine ambicije, Marie je pokušavalauzdignutiseizkaljuženapozornicu.»Zadržionajdrugibaget«,rekla sam.»Zadržigazasebe.«
Tajenoćbiladuga,stalnosamsetrzalaiprevrtalatesanjalakakoMarie postajesveveća,ajasesmanjujemugrudicu.Pitalasamsenijelitoštosam vidjelapogledsnebadokseMariepribližavala,ajapadala.Štojujenagnaloda želi toliko mnogo? Čeznula je za pozornicom. Ali zašto? I je li meni nešto nedostajalojersamzatjedandanaodbolovalakadamejestariPluqueizbacioiz
kvadrile?Jeli onauistinubilapredodređenazaples,ajane?Da,tako je.Ali jesamlibilapredodređenazaneštodrugo?Mislisumiodlutaledoonihpedeset franaka,nabijenihuvrećicusuzicomiobješenihočavluizatatinakredenca. Émilejebiodošaosvrećicomujutronakonštosamgaostavilaupivnici.Zastao jenavratimanašesobeirekao:»Nijemnogo.Alispremitonanekosigurno mjesto.«
Ležeći ondje, osjećajući svaki sestrin udisaj, razmišljala sam kako ni jednogjedinogasuanisamstavilauonuvrećicusušteđevinom.
Danas je subota, šesti dan otkako sam pripravnica u praonici, a nadglednik,monsieurGuiotkažemikakomoguočekivatidaćuraditidokasno. Svatkoželidanjihovorubljebudenajboljeuškrobljenoiizglačanozaodlazakna misu.»Kolikokasno?«pitam.
»Dokvi,gospođe,tonezavršite.«
Mamajevećotišla,napustilajepraonicuhvatajućimerukomzalakati podsjećajući medajeudovicaJoubertumlaćenaodmahizauglai dabudem opreznanaputukući.
Ostale smo nas četiri glačajući: jedna se služila kalupom za glavu i malenim oblim glačalom za mučan posao s kapicama, dvije su svladavale golemu hrpu košulja i podsukanja, i potkošulja, i gaća, a ja sam se bavila skromnimposlomokočarapa,jastukairupčića.Glačanjejenajlakšiodposlova kojesamobavljalaovogatjednapasamsejutrosiznenadilakadjemonsieur Guiotrekao:»Vamastolzaglačanje,mademoiselleAntoinette.«Alisadaznam dajetobilosamozatoštoglačariceposljednjezavršavajuposaosubotomna večer.GledamhrpuvlažnogarubljakojamerastavljaodÉmilea,skojimsamse dogovorilasastatizačetvrtsata,odoneglavečetkastekosekrozkojucijeliovaj tjedannisamprovuklaprstejersamradilaodsedamujutrodosedamnavečer. Uzelasamvrućeglačaloizpećii,kakosumeučili,strugalanjimepocigli,potom gaobrisalakrpomštomijevisjelaopasusuknje.
U ponedjeljak sam provela dvanaest beskrajnih sati sjedeći pokraj monsieurGuiotaunadglednikovojkabinirazvezujućizavežljajesmrdljivarublja igledajućigakakobilježiodjećuusvojojknjizi,azatimsamunutarsvakoga komadaušivalakonacubojikojijeoznačivaokomerubljetrebavratitikadbude čisto.Triput sam se ubola u prst,zakrvavila dvije košulje i jednu podsuknju navodećizvijerodpraljezvanePaulette-čijisuzalistcisezalitolikodubokoda sutvoriličuperakcrnekosenadonjojstraninjezinebrade-dapočnegunđatio dodatnomizbjeljivanjuimojojnemarnosti.Mamameješokiralakadsejavila iza obližnjega pocinčanog korita: »Ne čujem da itko gunđa što mora rublje dodatnočistitioddlakakojepadajuiztvojebrade.«
Zatimsumeodutorkadočetvrtkastaviliizakoritadomamina,aonami jestrpljivoobjašnjavalakakovaljapočetisbijelimrubljem,kakoserazastire prekodaskeinasapunasjednestraneprijenegoštoseokrenenadrugu.Rublje onda treba udarati prakljačom, ispirati ga, nasapunati drugi put, pa ribati četkom,ponovnoispiratiimokroobjesitiprekonogaragdjesnjegavodakapa napodštojenagnutkakobimoglaotjecatiprljavavoda.
U petak sam bila kod nogara i namakala rublje u malenome koritu s bjelilomivrtilaručicustrojazacijeđenjeteguralarubljeizmeđudvavaljkaod lijevanaželjezatakodasamnadlanovimadobilažuljeve,akožamisegulila. Mamajenapravilazavojodizlizanaručnikaineštošapnulanauhostarijojženi sožiljkomnanosu.Uskorojetastaricapodignuladlanovežuteodžuljevapase prihvatila vrtnje stroja za cijeđenje, a ja sam pošla vješati iscijeđenu odjeću prekobakrenihžicanakojimaserubljesušilo.Neznamštojespopalomamu kojajepostalatakomajčinskibrižna,alipretpostavljamdajebilasretnašto ponovnozarađujemstalnuplaću,amoždajeimrvičakbilaponosnazbogkćeri kojatakobrzouči.Štogodjebilorazlogomljubaznosticijelogatjedna,tomeje sprečavalodanehitnemrubljeulicemonsieurGuiotuiodmarširamkrozvrata. Rasprostrlasam navlakuza jastuk,posljednji komadposteljine usvojoj košari,prekodebelenavlakezaglačanjei,vidjevšikolikojoškošuljačekana glačanje,izrazilasamsitnuželju,dadrugeglačaricevidekakonemasmislada meučeštoseradiskošuljama,nipoštonevečeras.»Mislimdajevrijemedase javim monsieur Guiotu radi moje plaće«, kazala sam, nikomu posebno, no dovoljnoglasnodamečujusveženeokostolazaglačanje.»Iupravonavrijeme dastignemnazadnjumisu.«
Najkrupnija od žena podigne pogled s posla i obliže debele usne. »MonsieurGuiot«,vikneona,aonizviriglavomiznadglednikovekabine.»Nije pošteno,ninajmanje,dajednupripravnicuodređujetezaglačanjesubotomna večer.Isadaonaimahrabrostizahtijevatidaodeprva,aupravozbognjenoćas kasnimo.«
»MademoiselleAntoinette«,kazaojesastrogoćomkojasenijeslagalas njegovimlicem,»sveglačariceostajudokseneobaviglačanje.«Zatimsiđeiz kabine, izađe na prednja vrata te počne spuštati rebrenice kako bi odijelio zaparenepraoničkeprozoreodUliceDouai.
Gunđava glačarica otpuhne prema meni i ubaci desetakkošulja umoju košaru.Iakosupocinčanakoritabilaprazna,akotaolaganovrioumjestodariga vreluparu,jerjeložačotišaokući,praonicajebilapunapare,pušilasejačenego gustapariškajuhausrpnju.Izaleđasamosjećalavrućinupećizazagrijavanje glačala,oblijevaomeznoj,bilasamposveljepljivaispodpazuhaigrudi,među
nogama.Dizaosetežakvonjmogaznoja.Prijetjedandanatoplinatogamjesta bilajeolakšanjenakonhladnoćeunašojsobi,alisadajeuzavrelizrakbiopravo prokletstvo. Namočeno donje rublje lijepilo mi se za mokru kožu, a vrijeme sporoprotjecalo.Trebatćemisamonekolikominutadaprijeđemprekoulice donašezgrade,poletimuzastubetepresvučembluzuprijenegoštopođemk Émileu.
MonsieurGuiotjoš nijespustio rebrenice,apraljesusevećoslobodile maramasvrata,otkopčavalebluze,zadizalesuknje.Onjeušaotrljajućirukeod hladnoće i činilo se da mu nimalo nisu smetale gole nadlaktice, obnaženi vratovi.Ne,vratiosebezriječiunadgledničkukabinu,ajasamrazvezalavezice nasvojojbluzi.
Rasprostrlasamkošuljunastoluzaglačanje,akakominitkonijedaoni riječupute,umočilasamprsteukukuruznobrašnoivoduteprskalatkaninu kakosamvidjeladadrugerade.Prešlasamglačalomprekoovratnika,napravila pregibnasvakomnjegovukrajuiglačaladoknaborinisupostalioštri,dokmali trokutitkaninenisustršalikaokrilca.Mojseovratniknijerazlikovaooddrugih pasam nastavilajureći glačalom preko prednjice,uzraspor,preko rupicaza dugmad,štonijenimalotežeoddisanja.Aliodjednomvršakglačalazapneza koštanodugmepaseonootkineskošuljeipadnenadebelustolnunavlaku,bez ikakvazvuka.Suzdržalasamsedaganezgrabim,daneprivučempozornostna tootkinutodugme,narupicuveličinegraškakojajeostalaizanjega.Prošlasam rukomprekokošulje,udaljilaseodstolapausputpokupiladugme.Zatimsam,s timkomadićemkostiudžepusuknje,vuklaglačaloiznadrukavaipoleđinete složilakošuljuusavršenučetvorinu,sakrivširasporsrupomtakodaseizvana nijevidio.
Prešlasamnadrugukošulju,uškrobila,izglačalapasložilastavljajućije iznad one s rupicom gdje je nekada bilo dugme. Dok sam stavljala treću četvorinukrutog,složenogkomadarubljanahrpu,osjećalasamseugodnošto držimkoraksostalima,asvakajeodnjihiskusnapralja.Uzevšisljedećukošulju s hrpe, oholo sam otpuhnula. Maknem glačalo iz peći, ostružem ga na cigli, poprskam škrob pitajući se kako bi bilo da košulju s čipkom što je sada rasprostrtaispredmenezamijenimzajednostavniju.Alitonijebilomogućejer bihrazbjesnilaonepodrugljivepralje.Spustilasamglačalonačipku,aznalasam da će se samo još više zgužvati. Pokazalo se da sam imala pravo. Ponovno škrobim, pitam se kako bi bilo da namjestim košulju da nos moga glačala zahvati samo čipku. Uspjelo mi je, više ili manje, sve osim onih tvrdoglavih naborašto ihjeučipki napravilo mojevrućeglačalo.Dodam još škroba,još pare.Oslonilasamsesvomtežinomtijelanaglačalo.Držalasamgadugodajući
onimnaborimaprilikudaseizravnaju.
»Antoinette!«Toonabradatapraljaizvikujemojeimeizatimmeudarite zgrabimojeglačalo.Držigaiznadglave,kaodaćemenjimetresnuti,arukemi polete uvis. »Monsieur Guiot. Monsieur Guiot«, viče ona. »Kakva glupača, glupačajedna.Posvejeprogorilajednulijepukošulju.«
On se učas stvorio pokrajstola za glačanje. Zurio je u spaljene nabore dodirujući pougljenjeni rub. Prsti su mu skočili do obojena konca ušivena u ovratnik.»MonsieurBerthier«,kaže.»Njegovagospođanećeprimitizakrpanu košulju.«
Gledalasamusvojepoderanečizmice.Bilesuposvemokre,stragovima cjelotjednogstajanjauprljavojvodi.
Bradata pralja pograbi moje složene košulje. »Da vidimo«, kaže ona. Otvaragornjus hrpe,zatim onuispodnje,aondajojselicepočnetrzati od srdžbe. Nema nabora. Nema tragova glačala. Krilca na ovratniku jednake su veličine. Ali tada uzme prvu košulju koju sam izglačala i zdepastim prstima lupkaporupici.»Gdjejedugme?«pita.
»Neznam.«
»Neznaš?«
Odmahnem glavom i osjećam kako mi dugme spremljeno udžepteško pritišćebedro.
MonsieurGuiot pregledava ostaludugmadna košulji,oštro me gleda u lice. »To je tjedna plaća, mademoiselle Antoinette. Treba popraviti rupicu, nadomjestitidugme.Aionaspaljenakošulja.«
»Najmanjetjednaplaća«,kažebradatažena.
Očisumibileprikovanezačizmice.Znalasamdabiiletimičanpogledna njezinozluradolicebiodovoljandaserazbjesnim.Pomalojeneobičnoštosam držalajezikzazubimapokrajsvihonihočijuštosumepromatrale.Nekasamo upitajustarogaPluquea.Alinipoštoneželimdameopetnepravednoizbace, najprijemorampokupitionoštomiduguju.PotvrdnokimnemmonsieurGuiotu temeobuzmeosjećajkojijegraničiosponosom,kaodasampobijedilausvađi. Onmeotpustiodstolazaglačanjeikažemidaoperemstrojzacijeđenjedok druge dovršavaju posao. »Hvala vam na ljubaznosti«, kažem i lagano se naklonim.
NakonštosemonsieurGuiotvratioukabinu,apraljebezijedneriječiopet prionuleposlu,prošlasamdužstolazaglačanjeuputivšibradatojvješticitako oštarpogleddajesmjestasvrnulapogledustranu.Podignulasamvjedroina putu do slavine uzela iz rublja koje čeka isporuku tri košulje i potkošulju s opšivenim rupicama i vrpcom te čipkom. Budem li sva zaodjenuta u svilu,
Émileunećesmetatištosammalozlovoljna.
Nijebilonimaloteškoistovaritistvarikojesamuzelaizvjedrauprolazu izapraonicekadjejedinaslavinanadrugomkrajukotlovniceikadonajvrijući kotaozaklanjavrataprolazaodGuiotovapogleda.Aakosedosjetidasamja uzelanjegovorubljeiuponedjeljakmeizbacinaulicu,bašmebriga.Udžepuću imati punu šaku kovanica, kovanica koje će mi na dlan staviti vlasnik zalagaonicekadmuprekopultapredamkošulje,itoćemivišenegodostatno nadoknaditiplaćukojumiuskratimonsieurGuiot.Trsilasamsedanemislim na Marie, na njezino lice koje je bilo zasjalo kad sam joj kazala da idem s mamomupraonicu,akojećeseponovnoobjesitibudemliotpuštena.
GrabilasamkrupnimkoracimaodUliceDouaidoBrasseriedesMartyrs gdjemeječekaoÉmile.Noćjebilatakosvježa,ačipkastapotkošuljakaohladna vodanamojojkoži.Shvatilasamdasvilenorubljenijenimalokorisno,najmanje kad je riječ o hladnoći. Vrijednost toga rublja služi samo tomu da nadraži momka,danadražiÉmilea.Oh,kolikominedostajestaraležaljkauAmbiguu, ono ugodno toplo mjesto, pojastučenje ispod mojih leđa, onih sat vremena izmeđutrećegisedmogprizora.Sadasutostražnjiprolaziistubišta,ajedanput jetobiočakizahoduplesnojdvoraniblizuTrgaPigalle.Čudnojetokakoje lakšecijenitionoštostenekadaimalikadnestaneizvašegživota.Émilekažeda se ne uzrujavam, da će mi uskoro pokazati staklenik, vodopad u Bulonjskoj šumi.Mekaproljetnatravaškakljatćemigolotijelo.
Prijenegoštosamstigladovratapivnicevidjelasammuleđa,aliileđa ColetteiPierreaGilleanaodlasku.»Émile«,zovnemgateosjetimkivnostprema njemuštomeniječekao.Onseokrene,dotrčinatrag,čvrstomeprivinenaprsa. Osjetilasamtoplinunjegovihustanakosi,mirispivaiduhanaudahu.»Tisi kaniootići?«pitam.
»Čekao sam te više od sata.« Zatetura korak natrag, lagano se naceri pokazujućidajepijan.
»Nadglednikmejeduljezadržao.«
»To je samo praonica, Antoinette.« Hoće reći da sam trebala samo tresnutiglačalompostoluiotićiodande.
»Dugovaomijetjednuplaću«,kažem.Nisamobjasnilazaštonisamdobila ni sua. Ne, umjesto toga ispričala sam mu o bradatoj gospođi nadajući se smijehu, a kada to nije upalilo, kažem: »Pogledaj ovo«, i rastvorim šal pa pokažemraskošnučipku.
Onspusti rukunamojegrudi,zavučejeunutra,i tadasenjegoveusne nađunamojima.Njegovosedisanjemijenjalo,postajaloisprekidanopasam, doksam se privijala uztoga momka,zaboravila na rintanje cijeloga tjedna i
otvorilausta.
»Minečekamo.«ToPierreGillevičeskrajaulice.
UhvatiColettezaruku,alionagaodgurneivikne:»Dolaziteli,golupčići?«
ZatimmeÉmilepovučezaruku.Pitalasamsehoćeliseokrenutiiodvući meakojetoonoštojePierreGillerekaodaučini.
UputilismosepremaplesnojdvoraniÉlyséeMontmartre,kojanijebila dalekoodTrgaPigalle.Njihsetrojesudaraloigovorilobesmislice,aColetteje zadigla suknju i malo zaplesala bez ikakva razloga, osim da nadraži Pierrea Gillea,kojisevidljivoljutio.Nisamgamoglaosuđivatisobziromnaonenjezine listoveštosumubljeskalipredočima,onejedregrudištobimalokadpromašile njegovunadlakticu,azatimi lijeperukešto sugaguraleustranu.Visoko je držalasvojšal,iznadglave,idivljesevrtjelaizvikujućipremanoćnomnebu: »Ovonijebesplatno,PierreGille.Nezatakvekakavsiti.Nezatakvekakavje PierreGille.«
»Začepigubicu«,rečeon.
Ona primakne napućene usne prst do njegovih. »Hoćeš li malo, Pierre Gille?«pita,aglasjojjebaršunastkaotamasparnenoći.
Onsenagne,usnemuserazmiču,aonagapljusnepolicu,zatimpobjegne trčećinizpločnik,urlajući,previjajućiseodsmijehazbogtešale.
Sustigli smo je ispred zatvorena štanda prodavača ribe gdje je nešto mrmljalamršavompsužutosmeđegtrbuhaisivenjuške.»Sjedni«,kažeona,a starisepasspustinazadnjenoge.Ušisumuležalenacrnojdlacikojamuje uokvirivalanjuškuiprotezalasenizleđagotovokaoplaštskukuljicom.Podigne jednumršavušapuispredčelaočekujućitapšanje.Coletteseprigneiuhvatiga zašapu.Drugomjerukomgrabljaladlakunanjegovimleđima,apasnapnevrat uluk,napolazatvorioči,kaodajepažnjatedjevojkenajvećiužitaknasvijetu.
TadaPierreGilležestokoudaripsačizmomunapetivrat.Začulosejedno jedino kevtanje, šapama je uzmaknuo natrag te ostao ležati nepomično na pločniku.Vratmujebioneprirodnoizokrenut,aizgubiceteklakrv.
Colette se uspravi vrišteći: »Gade! Huljo! Kurvin sine!« Njezine šake polete,udarajuPierreaGilleapoprsima,policu,aonjeodgurnetakosnažnoda jepalanastražnjicu.
»Ubojice.«Nasrnemja,ispljunemturiječulicePierreaGillea.Onmetada pljusne,snažno,glavamisetrzneustranu,kožanaobrazuutrnetepotomplane gorećiodvrućine.PogledamÉmileabojećiseobostranihudaraca,slomljenih kostijuzbogvrelineištimaalkoholaukrvi.AliÉmilesenemakne,nimalo,ne navaljuje,neudarašakomuobranuobrazakojisežari.Amojesrcelupa,ne smiruje se. Ne, sporo i smireno Émileovo disanje raspiri moj strah kao što
vignjevirazbuktavajuplamen.Oneriječikojemiješaptao-mojanajdraža,moje najmilijesrce,mojanajboljadraga-zarništaodtoganijebiloistina?Pljusnem Pierrea Gillea očekujući da mi uzvrati udarac, očekujući slan okus rasječene usne,kadudaracstigne.PljusnemgaponovnojerPierreGillećemiuzvratiti, pomislila sam, i tada će se Émile pomaknuti. Stat će na moju stranu protiv PierreaGillea.
TadaÉmilenasrnenamene,stegnemirukekojimasammahalačvrstouz bokovegovoreći:»IsuseKriste,Antoinette,prestaniglumatati.«PierreGillese smješkao,tražio po džepovima žigice i cigarete,a ja petom čizmice žestoko udarim Émilea po goljenici. On me ispusti iz stiska, a Colette zacvili lica zagnjurenaupsećudlaku.
PierreGillepripalicigaretu,nasloniseleđimanaroleteprodavačaribe, koljenosvineistopaloosloninazid,kaodaupijasunčanosvjetloljetnogadana. Udahnedim i pruži cigaretuÉmileu,ajasesjetim pričekojumi jeispričala Marie,pričekojuječulaodsestreEvangelineogolubicikojasevratilauarkus maslinovomgrančicomukljunu.KadjeNoavidiomaslinovugrančicu,uzeojuje kaoBožjidar,znakdaćesepovućivode,obećanjemira.Tadasamsestrirekla dabihtumaslinovugrančicuzavitlalanatragBoguulice.Zamislite,potopioje cijelisvijet,sveosimjednejedineobitelji,isvinja,ikozakojesubiledovoljno sretnedasenađuuonojkorablji.
ÉmileuzmecigaretukojumujeponudioPierreGilletejeprineseusnama.
»Idemo«,kažePierreGille.»Većmijedostaovihdvijudrolja.«Émilese odmaknekorakodmene,odColette,odmrtvogapsa.
Zatimseodmaknejošjedankorak,pajošjedantesustignePierreaGillea dokobojicanisuiščeznulaizulice.
Iz debla staroga stabla umjetnosti niče nova grana, umjetnost koja je potpunomoderna.NovislikarištoizlažuugalerijiPaulaDurand-Ruela-Edgar Degas, Edouard Manet 65 i PierreAugust Renoir 66 zanemarili su tradiciju slikanja prizora iz povijesti. Umjesto toga, nastoje uloviti trenutke iz svakidašnjegživotaunašemmodernomvremenu.
Osim svježine prikazanog subjekta, tu je i novo usredotočenje na istinitost.Novisuslikarireklizbogomtijelukojesetretiralokaovaza,dokse
posebno pazilo na lijepu krivulju. Oni nastoje upoznati i razumjeti karakter subjekta, besprijekorno ga portretirati. Leđa pokazuju njegov temperament, dobidruštvenipoložaj.Rukaotkrivasudcailitrgovca.Crtelicapouzdanonam kažu da je čovjektrezvenjak, uredan i veoma točan, a ne slika nemarnosti i nereda. Dok se novi slikar trsi otkriti karakter, iščezava neutralna ili neodređena pozadina. Ukrasi kojima je subjekt okružen naznačuju njegovo bogatstvo,staležizvanje.Figurasjedizaklavirom,glačazastolom,izbjegava kočijudokprelaziulicuiličekameđukulisamatrenutakdaiziđenapozornicu. Olovkanovogaslikaranatopljenaježivotnom biti i njegovaumjetničkadjela kazujuistinitupričusrcaitijela.
Nadajmosedaćetankiizdanciovenovegraneumjetnostipostatidebljii daćesenježnolišćenamnožitistvarajućibujnukrošnju.
MARIE
DANASSEOSJEĆAMkaodamijesjekirompresječenavezaizmeđumozga
i stopala.Antoinette nije došla kući u subotu na večer,a ja sam se naravno brinula i pomislila na najgore. Još je jedna žena, vlasnica krčme, umorena, nasmrtizbodena,prijetjedandana.Antoinettejesvetoznalai,premdajemenii Charlottinarediladanebudemonauliciposlijedesetsati,tonjunijespriječilo da do tetura kući u gluho doba noći. Ležala sam ondje usred zapletene posteljine, ispunjena strahom da će Antoinette biti umlaćena čekićem ili izbodenastotinuputa.Itoposlijekakvogdana,ispunjenamiješenjemkruhai redovitimvježbanjemuOperiteprivatnompodukommadameThéodore.Ajoš sam kasno navečer morala pomoći mami da isporuči oprano rublje, čak do dalekogaIII.arondismana67 pomaminujedržanjuiudaranjuupokućstvobilo jasnodatonećemoćiobavitisama.
Ništaboljenijebilonidanju.Charlottejebilagrozničavaiplakalajeza Antoinettom,kojasepojavilatekupodne.Izgledalajezelenijeodgraškovejuhe, susnamanakojimajejošbilotragovašminke.Nisamsemoglaprisilitidaje upitam,nisammoglapodnijeti odgovorkojegasamsebojala dajemamac ostanka s Émileom Abadiejem bio jači od mamca povratka kući k meni i Charlotti.SjetilasamsekolikoseAntoinettebrinulazanas,kakonamjekrpala čarapeidonosilajaja,ičešljalanamkosu,icrvenilanamobraze,iuspjelanas provestimimomadameLegatuOperu,svetoprijenegoštonasjepokazala monsieurPluqueu.PratilamejedoatelijeramonsieurDegasaondakadsamse plašilaibrinulasedanezakasnim.Reklamijestotinuohrabrujućihstvari kako Jazbina nije ništa više nego obična priča,kako se moje čelo nimalo ne
razlikuje odčela drugihdjevojaka,kako ne dolazi uobzirda ne bihprešla u kvadrilu.Popelaseuzastubedovježbaoniceividjeladasumiklimavifouettés entournantpamejeposlijeučilatrikudazamišljamnapetkonopac,svezanza tjeme,kojimepotežedabudemviša.Plaćalajestanarinukojusmodugovali monsieurLeBlancu,nabavljalamesozanašetrbuščiće,znalaštotrebazaložiti kad bi predugo bili prazni. I osjećala sam stid što joj ništa nisam učinila zauzvrat,iobećavalasamsamojsebidaćutoučiniti,uskoro.Ipaksamsebojala. OstatiprekonoćiizvankućebiojejošjedandokazdagubimoAntoinette. Sljedeće noći nije bilo nimalo bolje. Beskrajne sate držala sam krpu na Charlottinučeludoknapokonnije rekla:»Gladnija sam odvuka« i progutala svinjskiodrezakkojijeodnekudstvorilaAntoinette.PoslijetogaCharlotteje zaspala,bezriječizahvalnosti,itomejenavelodaopetpomislimkolikosami sama nezahvalna. Ponoć je već bila došla i prošla, i bojala sam se da ću predubokousnutipasenećuprobuditizasvojihosamdesethljebova.Pogledala samumrakipitalaseoAntoinettiisvinjskomodreskuigdjejeprovelanoć, čekajućikloparanjeteretnihkolapokaldrmikojaćemirećidajevrijemeza ustajanje.
Dosadasamuspjelanekakoproćikrozbarre68itriadagia69neprivukavši pozornostnasvojeoklijevanje,nateškenoge,napomanjkanjesrčanosti.Bila sam jutros prva u vježbaonici, što nije čest slučaj otkad radim u pekarnici. Katkadbihondjeostajalakojuminutuduljejersekolačićisbademimajošnebi bili ohladili, a pekarov je sin Alphonse želio čuti moje mišljenje o kakau ili pistacijama koje bi dodavao bjelancu. Jesu li sada kolačići bih pregorki? Presuhi?Bihlivoljelajošjedan?Htiojedabudemsigurna.Trudilasamsekoliko sammogladamuiskrenoodgovorim–biojetakoblagistrpljivdokmejeučio kakosemijesibaget.Alicijelosamvrijemeznaladamečekaštanga,damadame Dominiquezatvaravratadjevojčicamakojekasnodođu.
Stojećiondjesama,podignulasampoljevačuipoprskalapodokoštangei zatim,kaouvijek,stavilastopalaupetipoložajipočelaserazgibavatisavijajući se naprijed u pasu, pomičući slobodnu ruku iz položaj à la seconde dok ne dodirnepod,azatimiznadglavedoksamseuzdizalauuspravanpoložajdo savijanjaleđauluk.Alikadsamsevratilauuspravanpoložaj,predamnomje sveposivjelo,najprijenarubovima,aondajenabujaloiunutrapajepreostala samomrvicasvjetlosti.Pomislilasamnasvojeniskočelo,kakokorijenimoje kosestojeuspravno,kadsumipopustilakoljena.
Probudilesumedrugedjevojčicesastubištakojesubučnostizalepred vrata vježbaonice. Digla sam se s poda i našla mjesto iza štange, a zatim u zadnjemredukadsmosepremjestilinasredinu.Tonisubilamojauobičajena
mjesta,alimadameDominiquenijereklaniriječi.
Dok je ona izvikivala prve allegro kombinacije toga dana, moj umorni mozakskliznenaslučajnisusretuUliciBlancheprijenekolikodana.Vraćajućise izOperekući,osjetilasamrukunaramenu.Kadsamseokrenula,vidjelasam monsieur Degasa. »Mademoiselle van Goethem«, kazao je, »nešto bih vam kazao.« Ali nije od mene zatražio da dođem u njegov atelijer sutradan ili sljedećegatjedna.Ne,samojestajaoondje,nimalonaliknasebe,klizećirukom preko ruke kao da ih umiva. »Monsieur Lefebvre se vratio«, naposljetku je rekao.»Htiobivašusliku.«
Bilojestotinumojihslika,nekeostavljenezaSabinudaihpomete,većina steknekolikopotezaugljenom.Samosamjedanputvidjelavećirad,onuvrstu slikekakvubiàbonentikaomonsieurLefebvremoždaželjeliobjesitinazid.Bilo jetouljesprikazomsataplesa-nekesebalerineistežunaštangi,drugese odmarajunaklupi,ajastojimusredini,mršavaiiscrpljena,ihladimselepezom. Sjećamsekakosampoziralazatajrad,pamtimkolikomijemučnobilodržati lepezu.
MonsieurDegasizgledaojeozbiljno,ajasamvršcimaprstijudodirnula kamenizidljekarnetamogdjejeonstajao.»Uljesprikazomsataplesa?«upitala sam.
»Ne.«Oboriojeoči.»Jedancrtežugljenom,trivašapoložajadokpozirate zaskulpturicu.«
»Zaskulpturicu?«
»Da,da«,rekaoječistećirukomzrakodmojihriječi.»Poznatvamjetaj crtež?«
»Mojaskulpturica?«
Kimnuo je, odsječno. »Za petu izložbu neovisnih umjetnika sljedećeg mjeseca.«
Stegnulasamrukeipritisnulaihnasrce.MonsieurDegas slikarbalerina, slikarEugénieFiocre radinamojojskulpturici.
»To je bio onaj crtež kad je skinuo rukavicu da ga dodirne«, rekao je gledajućimeprodornouoči.»Tadajespustioprstnavašukralježnicu.«
Sjetilasamsekakosamsetrznulanatajdodir,naravno,alitojebiloprije stotinugodina,nevažno premaovojvijesti o skulpturici,o mojojskulpturici. »Oh,monsieurDegas«,reklasamodagnavajućibrigekojesusepočeleskupljati nanjegovulicu.»Sretnasamkaodijete.«Bilasamvišeodlikanaslicisdesetak djevojčica.Bila sam izdvojena balerina,izdvojena za klesanje umramoru,za odlijevanjeubronci.
Ramenasumuseuzdignulaiteškopaladokmujesilanuzdahpobjegao
kroznosiusta.Sklopiojeoči,zadržaoihzatvorene.Skupiojeprstenakorijenu nosa,rastavioihiputovaonjimapoširiničela.»Rekaosammudaganemože dobiti«,kazaojedokmuseglasgubio.
Zadržali smo seondjeuUlici Blanche,njegovjepogledi daljeležao na meni.Jesamlitrebalaosjećatizahvalnost?Olakšanje?Nisamtoosjećala.Koliko godsamsestidjelapoziratiobnaženatijelaikolikogodsamjošuvijekćutjela prst monsieurLefebvrea koji mi klizi nizkralježnicu,sve je to rastjerao moj nabujaliponos.IakojeMonsieurDegastekneznatnoslegnuoramenima,vidjela samto,ishvatilasamdaseupravotogtrenutkaprestaobrinutizamene.
Osjećala sam kako u meni raste panika ne mogu se sjetiti koraka kombinacijeallegrokojujemadameDominiquenetomizviknula.Otišlajeukut raspravljati o glazbi s violinistom za našu klasu. Od nas se očekuje da pokazujemo kombinacijupripremajući sezatrenutakkadons koljenadigne violinu pa je stavi podbradu.Blanchina su stopala mirna,ali,kako najčešće običavaju balerine, ona rukama oponaša noge dok vježba glissades, jetés,70 entrechats.Primičemsebliže,dovoljnoblizudasenemožepravitikaodame nema, ali ipak, ne podignuvši pogled, ona nastavlja pokazivati korake. »Blanche«,prošapćem.
Nalicujojjeizrazdosade,brzostavljaprstkakobimeušutkala.»Molim te«,kažem.
»Sissonne de côté,71 entrechat quatre, glissade, dvaput brisé,72 jeté, assemblé,73 changement.« Okreće se, izlaže leđa mojem pogledu i vraća se pokazivanjukoraka.
Ali to nije dovoljno. Nema početnog položaja. Nema smjera glissade, brisés,assemblé.Nijespomenulanakojusenoguspuštamnaprijed.Onatozna, a ipakse okreće odmene.Jučerje kombinacija bila teška,šest je djevojčica pogriješilo, uključujući Blanche. I tada je došao red na mene. Savršeno sam povezalakorakeiizveladoskokzavršnogajetéupostojanustavu,amadame Dominiquejezapljeskala.
NeslijedimustopuBlancheuvježbaonici.Ne,onajeidaljeboljaplesačica, aliodskočilasamsdnaklase.Svojejerukeupokretusakrilamršavimleđima,a jaznamdanisamjedinakojajeprimijetilakakosesmanjujerazlikaizmeđunas dviju. Kad sam joj rekla za skulpturicu, kazala je samo da monsieur Degas izgledakaoluđaksplavimnaočalama74ivelikomkuštravombradom,zbogčega sampožalilaštosvojeuzbuđenjenisamčuvalazasebe.Ausubotusmoposlije nastaveskupakrenulepremaUliciLaffittegdjejeJosephinerekladajevidjela mojuslikuugalerijiDurandRuel.Jedvadasmokrenule,izišavšipredOperu,a
većsmosenašleispredgalerijeAdolfaGoupila,ukojojnikadprijenismabila. Stropje bio visoks velikim staklenim pločama koje je osvjetljavalo nebo i s jednim jedinim kristalnim svijećnjakom. Draperije oko izloga bile su od baršuna,aotvaralesusespomoćupozlaćenihuzicasresama.Sofe,svesamo spiralno drvo i jastuci od brokata, bile su skupljene u sredini prostorije i okrenutetakodasugledaleuzidovekojisuodgornjegrubadrveneoplatedo stropabilipokrivenislikama.Gledalasamodjednedodruge,pretraživalaihini najednojnisubileodrezanenogenitijebilovelikihpovršinapraznogapoda.I nisusepraljesavijalepodtežinomteškihtovaranitigrbilenadvrelimglačalom, štojesvebilouobičajenouatelijerumonsieurDegasa.
Blanchejepokazalaprstom.»OnaslikasEvomdokuzimajabukunebi moglastvarnijeizgledati.«
»SlikemonsieurDegasasasvimsurazličite«,reklasam.
UčasukadsmostigledoUliceLaffitte,pomislilasamkakosampogriješila kadsamjepozvaladadođe.Ulicajebilapunagalerija,alinijednanijebilani izdaleka raskošna kao galerija Adolphea Goupila. Kad smo došle do broja šesnaest,vidjelasamdajezgradaodkamena,aizlogpristojnovelikidobro osvijetljen.IpakjeBlancherekla:»NemožebitinislugaGoupilovoj.«
»Idemo.«Nismomoglevidjetinijednumojuslikukrozizlog,aBlanchene bibilaraspoloženakazatiništaugodno,čaknidajemonsieurDegasnaslikao mojenogesdvastopala.
»Ovdjesmodagledamoslikenakojimasiti«,reklajeotvarajućivrata.
Galerija je bila prazna, svjetiljke s reflektorima kričave boje bacale su svjetlo po zidovima koji ni izdaleka nisu bili toliko visoki, ni izdaleka toliko prekriveni slikama kao kod Goupila. Jedan gospodin u dugom kaputu i s lančićemzasatuskoronamjeprišaopromatrajućinasodglavedopete.Maleni sumuuvojcipadaliprekoušijutamogdjemujekosapočinjalasijedjeti,ačelo mujebilonaboranoodiznenađenjaštovididvijemršavedjevojčicepoderanih čizmicausvojojgaleriji.Noobrazisumusezaokrugliliusmiješakinećesena nasotrestidaiziđemovan.
»Došlesmovidjetislikunakojojjeona«,reklajeBlanche,pokazavšiname palcem.»NaslikaojujemonsieurDegas.«
»Ah. Crtež u boji«, rekao je on. Malo je kašljucnuo u šaku. »Pođite za mnom.«
Ibilasamondje,nadaljemzidu,naslikanaolovkomubojiicrnomkredom dvijenoge,dvastopala,dvijeruke kakočitamnovinepokrajpećiuatelijeru monsieur Degasa. Nosila sam suknjicu za vježbanje i plavu vrpcu koju sam kupila od novca zarađenog u pekarnici, a mogla se razabrati i pletenica na
tjemenu koja mi je uzela dobrih pola sata da je spletem kako treba. Na podlakticamasumibilenarukvice,štojebiločudnojernisamimalanijednu.
Slika je visjela na zidu pokraj još jedne slike monsieur Degasa, one s prikazom sata plesa na kojoj se vidi djevojčica slomljena srca i njezin jarkocrvenišal.
Čitajući novine, ja sam provodila vrijeme čekajući da monsieur Degas smiješa pigmente s uljem ili nađe plavu olovku posebnoga modrog preljeva. Jednomjetako,doksamčitaladopuštajućidamitoplinaiznjegovepećiprodre uumornekosti,viknuo:»Nemojtesepomaknuti,mademoisellevanGoethem. Nemojtesepomaknutinizadlaku.«
Naravno,podignulasampogledzbognjegovevike.
»Očidolje,čitajteponovnonovine.«
Nastavilasamčitatiizvještajoubojstvukrčmarice,kakojojjeukradensat, kako se svaki Parižanin koji naiđe na taj sat treba javiti inspektoru koji je zadužen za slučaj. Poziranje se nastavilo unedogled, sa sve duljim stankama nakonštobimonsieurDegasbacionekuzgužvanuskicunapod,štojeobično značilodanećezatoptatiiskratitičetirisataiipakmiplatitipunihšestfranaka. Nisamseusuđivalaokrenutistranicu,itako,dočasakadsemonsieurDegas odmaknuo od stalka, znala sam sve o otvoru u obliku srca na brojčaniku nestalogasata.
Gospodinje ispružio rukuprema slici.»Plesačica se odmara«,rekao je. Osjetila sam kako mi se ispravljaju ramena videći sebe na zidu galerije u najljepšem od svih okvira - sličila sam više pravojbalerini nego izgladnjeloj curiciizUliceDouai.
»Kaodanijedovršena«,reklajeBlanche.Znalasamštohoćereći,osobito poslijezurenjaugalerijuAdolpheaGoupilaigledanjaonihslika,takoulaštenih, gotovonaliknafotografijeuboji.
»Novi slikari, kao monsieur Degas, ne mare toliko da slika bude dovršena«,rekaojeon.»Njihovjeciljsamotočnoprikazatiosjećajonogaštosu vidjeli,uhvatitiživot.«
»Oh«,reklasamja.
Nisam razumjela što je kazao i to se moralo vidjeti jer je nastavio: »Degasoveslike,svakaodnjih,kazujupričuosrcuitijelu.«Prekrižiojerukei zaustavio pogled na mojoj slici. »Lako je vidjeti da ste plesačica. Po uspravljenosti vaših leđa, rotaciji nogu okrenutih prema van, kostimu za vježbanje.Kosavamjedignutagore.Mršaviste;kaodjevojkakojateškoradi,a nedobivadovoljnohrane.«Zastaoje,pogledaopremameni,moždadavidijeli uvredljivoštomejenazvaomršavicom,alitojekazaotakoblagodanijebilo
uvredljivo.»Vašajesuknjauredna,nova.Utomevidimambiciju.Iznatečitati. Zaodmorauzimatenovineuruke.Tomnogogovori,tajnačinkakosedjevojčica odmara.«Ljubaznomiseosmjehnuo.»No?JelimonsieurDegasuspio?«
»Nacrtaojenarukvicenamojimrukama.Nemamnovcazato.«Slegnula sam ramenima,zatim senasmiješilapomislivši napoloženi ispiti prijelazu kvadrilu.Mojaćeseplaćapovisiti petnaestfranakavišenamjesec,plusbonus oddvafrankazasvakuvečerkojuprovedemnapozornici.
»Plesačiceuvijekdobivajunakitodobožavatelja«,rekaoje.Osjetilasam žmarceužitkaštomoždamonsieurDegasitajgospodinvjerujukakoćejednog dananetkodovoljnodobromislitiomojemplesudamistavinarukvicenaruke. Alitamejeidejaiuznemirila.
Katkadsudjevojkegovorileoobožavateljima–ilipokroviteljima,kakosu ih obično nazivale pokupivši tračeve na hodnicima Opere ili kod kuće od starijihsestarairođakinjailisusjedakojesubilečlanicebaletnogazbora.Uvijek bihšutjelahvatajućisezarebra,adlakenarukamabimisenaježile.Tosubili najfinijimuškarci,tvrdilajePerot,željelisusamoolakšatiživotplesačicidabi semoglausredotočitinasvojposao.Onisuambiciozni,reklajeLucille,nežele od djevojke ništa drugo nego da se njezino ime povezuje s njegovim i da potaknuzavistmeđudrugimàbonentima.BlancheiIiaiLouisedržalesudasu togospoda,umornaodsvojihsupruga,kojatražemaloužitka.AliJosephineje, odmahujućitestalnopazećinamadameDominique,tihimglasomobjašnjavala kakoàbonentineprirodnoinasilnomaštajuodjevojkama.Njihoviprstiplaze gdjeimnijemjesto.Gurajudjevojkedapadnunakoljena.Lizanje.Orgije.Počela sam gristi usnu, željela sam da Josephine prestane, ali nisam se nijednput odmaknulaodokupljenihdjevojaka.
Prebacila sam pogled sa svoje na sliku djevojke u jarkocrvenom šalu i sjetilasekakosamuatelijerumonsieurDegasazbogteslikemaštalaonjezinu životu i pokušavala pogoditi što je prouzročilo iscrpljenost na njezinu licu. »Novaslika?«reklasam.
Onjekimnuo,ajasammuuzvratila.
»Ne vidim zbog čega on slika Marie«, rekla je Blanche napućivši usne. »Više bi zaradio da slika neku zvijezdu.« Nije jojse svidjelo proročanstvo o narukvicama.Nijejojbilodragoštojeizabraomene.Da,bilasamjojprijateljica, alitonijemijenjaločinjenicudaudrugojkvadriliimaodređenbrojmjesta,dase nasdvijenatječemozaviširang.
»NaprvojnjegovojslicinatemubaletabilajeEugénieFiocre,kaozvijezda uLaSource«,rekaojegospodin,aBlanchejejošjačenapućilausne.
MadameDominiquevikne:»Josephine,Marie,Perot«,inastriprijeđemo
nasredinuizauzmemopetipoložaj.Violinistpodignegudalokojejelebdjelo iznadžica.Uspjelasamnapravitisissonne,entrechat,glissadeprijenegoštoje madameDominiqueoštrimpljeskomumirilasobu,utišalaviolinu.»Glissade dessous,75Marie«,kažeonamislećidamojaprednjanogatrebazavršitiotraga. Opetpočneglazba,opetoštarpljesak.»Tosudvabrisés,Marie.«Poslije mojetrećepogreškenjezinjeglaspostaoosoran.
»Možetesjesti,Marie.«
Otišlasamdoklupeinanjojseskutrilakaodjevojčicaslomljenasrcau jarkocrvenomšalu.Doksamjednomrukomomatalapâs,adrugompodupirala bedro,pitalasamsejelionadrugadjevojčicazaplakalanaklupizatoštojojje bilorečenodasjedne.
Nazavršetkunastavedjevojčiceuvijekzajednootklizekrozrévérence,76 i svakasedubokonaklonidaiskažepoštovanjepremamadameDominique,koja pak zadrži svaku koja bi propustila oboriti oči i zatim ih podignuti da se susretnusnjezinima.»Tradicijaizvremenadvorskogaplesa«,kažeona.»Sveta. Neprekršiva.« Pridružila sam se djevojčicama u sredini, kako se od mene i očekivalo,tenapravilarévérencesnajvećommogućomgracioznošću,klanjajući se iznimno duboko da pokažem poniznost. Izgovorim i kratku molitvu, za Antoinette,smaglovitomnadomdajojnećeprijećiunavikuostajativanicijele noći,danećezavršitiizbodenastotinuputa.Svakaodnasuklasistalajemirno uzavršnomstavurévérence,srukamaàlaseconde,sjednimstopalomnaprijed upoložajutendu,77amadameDominiquelaganokimneikaže:»Slobodneste«. Tada nastane žamordjevojaka koje se smiju i brbljaju i jure nizstubište do garderobepetitsrats.
Garderobajetriputdužanegošira,snizomniskihkomodausredinikoje seprotežuskrajanakraj.Svakaodnasimasvojemjesto dvijestope78pultas ogledalomiplinskomsvjetiljkom,sormarićemispodpultaistolcemkojimse rijetkokadamožemoposlužiti.Bukasepojačavalakadbismoobuvalečizmicei ubacivalesuknjicezavježbuutorbe,amajkesvrataglasnodozivalesvojekćeri da se požure, da se malo čvršće omotaju šalovima, da budu nježnije sa suknjicamaodmuslina.»Petnaestfranakazanovu«,kažejednamajka.»Završit ćešupraoniciprijenegoštotikupimdrugu.«
Savijalasamvrpcuuuredankolutkadsamspazilacrnusuknjumadame Dominique ispred sebe. Podignem pogled i prestanem gristi donju usnu. »Dođitekmeniprijenegoštoodete.«
Želećidadrugedjevojčice,osobitoBlanche,oduprijenegoštodobijem zasluženi ukor, sporo sam omatala papučice vrpcama, slagala suknjicu od
tartalana.79 Kod madame Dominique najviše uspijeva poniznost pa sam pokušalaizbacitiizmisliBlanchinupodlost,alisamzapela kaopokućarackoji je preopteretio ručna kolica pa ih ne može vući - misleći kako ću marljivije raditi,kakoćujednogdanabitinačeluštangeipokazivativježbe,aBlanchebiti prisiljenagledati.Ali,zapravo,malajevjerojatnostdaćujedostićikadjeona gotovouvijekprvauvježbaonici,inikadanisekundenetrljaumornenoge,ne istjerujebolizleđa.NamjerajojjeplesatinapozorniciOpere,dajojbacajuruže podnoge,darujunarukvice...Kadsamjedanputrekladanajvišeželimproćiispit daprijeđemukvadrilu,onajekazala:»Zamenejekvadrilasamopočetak.«Ja samkimnulajersamznaladajetoistina.Onanemaoca,nikadaganijeimala, samobratakojijeprijenekolikogodinaotišaouSaint-Malo,plovipučinamakao mornar. Njezina je majka svako poslijepodne išla od bludilišta do bludilišta pravećikoketamafrizure.PoslijetogajeukuhinjirestoranaLeMeuriceprala posuđeodranevečeri gotovo do jutra.Izjutrabi kukaladanećeizdržati još jedantjedan,dajeOperanjihovajedinanada.Bilajeprevišeopreznadabiplaću trošilanaapsint;zaBlancheje,kojajevećdvijegodineimalapočetnuprednost uOperi,dodatnaolakšicatoštonijemoralasvakidanprijenastaveumijesiti osamdesetbageta.
Kadsusvedjevojčice,sveosimBlanche,otišle galopirajućinizstubei mršteći se zato što ostajem nakon njih prišla mi je. Gledala sam je kako oblizuje usne, gužva suknjicu u stisnutim šakama. »Monsieur Degas je imao pravo«, kaže ona, »kad ti je na ruke stavio one narukvice. Prijeći ćeš ti u kvadrilu.Svićetisediviti.«
Čvrstosamstegnulatorbunatrbuhučupkajućioštećenukožunapalcu.
»Trebalasamtipomoći.Bilojepodloštotinisampomogla«,kazalajei potonulaučučanj.Naslonilajeglavunastolacnakojemsamsjedila.»Moram narastijoštripalca80ilinećuimatinikakvihizgledadapostanemétoile.«Zatim jereklakako jojmajkamjeri visinudvaputnamjeseci pokušavajojizdužiti kralježnicu.Moralećinaleđa,snožnimprstimaispodrubaostave,amajkajoj zavlačiprsteispodzatiljnekostiipotežeje.»Odtoganemakoristi,potrebnomi jemeso.Nisamnimalonaraslauposljednjačetirimjeseca.«
Prijenegoštosamuspjelaprogovoriti,ustalajeiizletjelakrozvratašto vodenahodnik.Ipožalilasamštonisambilabrža.Istinajebila:nijednaod étoiles,čaknijednaodpremièresdanseuses,81nijebilamalenakaoBlanche.Ali ipak,trebalasam reći kako jesvimapoznatanjezinanadarenost,kako blista iznadsvihpetitsrats.
UgarderobujeušlamadameDominiquetesestražnjicom naslonilana
niskukomoduispredmogastolca.»Imatenovusuknjicu,zarne?«upita. Kimnem.
»DodatnupoukukodmadameThéodore?«
»Dvaputnatjedan«,kažem.
»Abonentiželeimatisvoještićenicenapozorniciivećzadržavajudjevojke dopolanoći.«Pomakneseustranutemepogledaizravnoulice.
Gotovoneprimjetnoslegnemramenima,bezimalosigurnosti.»Viznate daispitinisudaleko,aidaljeiscrpljenidolazitenanastavu.«
»Pogriješilasamštosamprekasnopošlanaspavanje.«
Čvrstojestisnulausne.»Kolobariispodvašihočijunisuništanovo.«
Lupkalajepokomodikoraljnimprstenomštoganosinamalomeprstu,a jasamgreblaoštećenukožunapalcu,kriomice,podzaklonomdrugeruke.
»Moguligovoritisnjim?«upitaona.»Svašimpokroviteljem?Onmora razumjeti koliko su strogi ispiti.« Dodirne mi ruku pa ja prekinem cupkati kožicu ispod nje. »Morate odmorni dolaziti na nastavu. Treba vam novčana potporazamesniobrok.Novasuknjicanijedovoljna.«
Postalomijejasnokakoonamislidaimampokrovitelja,damijeonkupio suknjicu.»Radimujednojpekarnici.«
Međunjezinimobrvamapojavilasebora.
»Mijesimtijesto,alištedimnoge«,kažem.»Odlazimupekarnicuizjutra,to jeprvoštoučinim.«
»Prijenastave?«upitatepodignedlandoobraza,kaodapodupireotežalu glavu.
»Učetiriitrideset.Završavamuosam.«
»Oh,Marie.Svakojutro?«
Kimnem.»Ipoziram,netolikokaoprije.«
»Razumijem.« Spustila je ruke. »To je plemenito. Ali, Marie. To je nemoguće.Trošitesepreviše.«
Kazala mi je da ne sudjelujem u radu klase, da neću točno izvesti kombinacijučakakomiičetvrtiputpružipriliku.
»Imaidrugihnačina.«Govoritihoočijuuprtihupod.
»Nekipokrovitelj?«
»Pomislilasamdagavećimate.Vidjelasamvašenovestvari.
MadameThéodoremijespomenuladodatnesate.«
»Vićetemipomoći?Nepoznajemàbonente.«
»Ne«,kažeona,prebrzo.Odlukajevećbiladonesena,ukoristnekedruge djevojke.»Nećuvampomoći.«
Jedno joj se oko trznulo, nikada to prije nisam vidjela, ne u njezinu
postojanompogledu.Itomejenavelodaseupitamnekrijeliseutomtrzanju malostidazbogdjevojčicekojujeiznevjerila,djevojčicezakojujezaduženada jeguraodpoložajapetitratuvježbaonicidobalerinenapozorniciOpere.
ANTOINETTE
COLETTEJEUPORNOPOKUŠAVALApodignutimrtvogapsasiskrivljenim vratomiokrvavljenomnjuškom.Cmizdrilajeišmrcalanemarećizaslineisuze kojimajeuprljalalice.Željelasamjojsepridružiti,tulitiiudaratišakamapotlu, alikakobisvetozavršilo?Nismoimalemajkukojojbismoseuteklezautjehu, nismoimaledragogadanastješizagrljajem.SamoColetteija,prepuštenesame sebi.Nikakvocmizdrenjeništanećepromijeniti.Rasprostrlajesvojvunenišal potluiprebacilapsananjega.»Morašgaostaviti«,reklasam.
Podvuklajerukuispodnjegovenjuške,druguispodprsijupazećinanjegov vrat.Htjelajetogaslomljenogmješancapoštedjetihladnakamenogpločnika. »No,pomozimi«,kaže.
Mariemečeka,znalasam,isadadrijema.Kadseuvučempodpokrivače, samosepromeškoljiizatim,osjetivšimojutoplinu,uzdahneizapadneuprvi pravi san te noći. Na licu usnule djevojčice tada se pojavi smiren izraz, ali ostanu i tamni kolobari zbog gubitka sna. Ali Colette me gledala izbuljenim očimadječarcakojinijenaviknutnaulicu.
Zajednopodignemoterettekrenemosvakadržećijedankrajšaladokse izmeđunasuritmunašihkorakanjihaomrtavpas.PokazalosedaColettezna kamoidemopasamjeposlušnoslijedilastavljajućipolakonoguprednoguna pločnik. Srce mi je pucalo što je Émile uzeo cigaretu od momka koji me je pljusnuo.Bilasamslomljenakadjeotišao.Poželjelasamopetnjegovvrelidah nasvojojkoži.Akomenedođemoliti,jaćumolitinjega,inevidimnikakve svrhedasepravimkakoimaikakverazlikeutome.Moždajeontoshvatiojoš dokjestavljaoponuđenucigaretuuusta.Moždauopćenijebilariječotomeda morabiratiizmeđuPierreaGilleaimene,nipošto,moždajeÉmileunaprijed znaodatonećeništapromijenitiizmeđunjegaimene.
Dok smo skretale iza ugla, Colette je napomenula da idemo do kuće madame Brossard na nižim padinama Montmartrea pa je nastavila hodati jednoličnimkorakom.ZnamdasuColettiniroditeljimrtvi,danjezinoprezime nijeBrossard,negoDuprée.Bilajebliskasdjevojčuramasbulevaraupivnici, potomsdvostrukostarijimgospodinom.Imačetirihaljine,svesusvilene,ni jedna nije iznošena, a noćas o vratu nosi najljepši sat. Visi ondje, namiguje hvatajućisvjetlosvjetiljaka,privlačioko.Alinjojjetosamonakit,neštoštose ubaciuladicu.Nijeninajmanjeskromna,ninajmanjestidljiva,ponosnajena
svoje bujne grudi, lijepe listove i pune usne. Prije manje od sata zadizala je suknju i dražila Pierrea Gillea i vikala da je cijeli svijet čuje: »Ovo nije besplatno.« Sve to govori samo jedno: kuća madame Brossard je bludilište, pariškakućasaspuštenimrebrenicama.Otklipsalesmojošjedanblok.
»AlitkojemadameBrossard?«upitalasam.
»Onajemadameukućigdježivim,ida,radimkaokoketajertozapravo želišznati.«
Skrenulesmouuličicukojavodi dužsivekućenadvakata.Izkrčmeu prizemljuprosipaseunoćglazbasklaviraibrbljanje.Uličicajemračna,samo fenjerkojivisiukrletciiznadnekihvratabacablagosvjetlo.»Ostavitćemopsa ovdje«, kaže Colette te spusti svoj kraj našeg zavežljaja uz kameni trijem i posegnezabrončanomkvakom.»Dobitćemojuhu,moždaikupkuzatebe,ovisi omušicamamadameBrossard.«
Sdrvenihstubaštovodenaprvikatpometenjesavpijesak,osvjetljujuih jarkotriplinskesvjetiljke,svakasdobroulaštenimsjenilom.Stubišnisuzidovi debelipagutajubukuštodopireizkrčmeuprizemlju.Iznišenavrhuspuštase baršunastadraperija,anabrokatnojsofisjededvijedjevojkeusvili,svakana svojojstranipodupirućibradurukomštoseoslanjanadebelejastukeizaleđate svupozornostposvećujućigospodinukojiseispružioizmeđunjih.Coletteme, kojajesvojimdržanjempokazivaladanijedrugorazrednabludnica,uzelaispod rukeiodvuklanizslaboosvijetljenhodnikdovelikekuhinjesognjištemukojem jegorjelavatra.
»Bože,Colette«,kažeženaspodbratkomdržećičašuvinaujednojrucii krpuzalaštenjeudrugoj.»Jelitokrvnatvojojsuknji?«
»Vanijemrtavpas,pokrajvratauuličici,mrtavpasumotanumojvuneni šal.«Colettepočnešmrcatiobjašnjavajućiizmeđujecajakakojenekimomak nogomudariopsa,udariogaizsvesnageslomivšimulijepivrat.Onauzdigne ramena,amadameBrossardjeuhvatiispodrukeiodvededovelikoghrastova stola te je gurne na stolac.Okrene se prema meni i kaže:»Zarnećete sjesti, mademoiselle...?«
»Van Goethem«, kažem te sjednem do Colette. »Antoinette.« Madame Brossardmispustirukunarameuznakpozdrava,anosjojse,našavšisetako blizumene,počnenabirati zbogsmradašto sam ganakupilaposlijecijeloga tjednaprovedenaupraoniciteodmrtvogapsa.
»Psatrebapokopati«,kažeColette.
»Najprijećetejesti,obje,avamaćemodatiidaseoperete.«Uzmezvonce, pozvoni,aondaga,nakondrugezvonjave,priguši.
Upitalasamseznačilitodakućaimavišeodjednesluškinje,dasvaka
odgovaranasvojpoziv.Potomodedoognjišta,vratisesazadimljenimloncemi dvjema zdjelicama te u njih kutlačom nalije gustu juhu od luka i govedine. Sluškinjasuškrobljenompregačom,nimalostarijaodMarie,uđeukuhinju,a madame Brossard joj daje upute da pripremi kupku i čisto rublje za mene. Mauriceu,kojijevaljdapipničarukrčmi,naredidaseiskopagrobudvorištu. »Hoćešlidapozovemfrizerku?«pitaColette.
»Sadbimibašdobrodošlomalomaženja.«
Bilasam izgladnjelapaposrčem juhukojajebilabogatijamesom nego juhakojaseserviraukavanama.Kadneostaneništavišeosimlupineodlukau mojojžlici,Colettebacipogledprekoramenapremavratimakrozkojajenestala madameBrossardizamijenisvojugotovopunuzdjelicuzamojupraznu.Sjedeći ondje,zahrastovimstolommadameBrossardsosamstolacaokonjega,gledala samokupljenedjevojkeizkućekakoigrajubezique,smijućiseiližućisusana mastpečenepatke.Natrenutaksampomislilakakobibilodaostanem.Madame Brossard brinula se za juhu, naredila da se pripremi kupka, dala pozvati frizerku.AlitajsanjaniživotnijeuključivaoMarieiCharlottu.NiÉmilea,aviše sam željela njih troje nego što želim tetošenje i gustu juhu i madame koja podnosi teret odlučivanja o svakoj pojedinosti moga dana. »Je li madame Brossardvelikodušna?«pitam.
»Pauline,jednaoddjevojaka,nijeprošlamedicinskipregled.Nijedobila žiguknjižicu.«
»Jaimamposao,radimkaopraljauUliciDouai.«
»DobrajekućakojuvodimadameBrossard.«
»Bezuvrede,Colette,alikurvanjenijeposaozamene.«
»Ipak. Možeš se svejedno okupati.« Na ognjištu je visio kotao o kuki. Narančastijeziciplamenalizalisunjegovebokove,aoblaciparelebdjelipreko ruba.Kadapokrajognjištabilajedvostrukovećaodonekojusmoimalekod kuće;ovaimavisoku,nagnutustražnjustranunamijenjenuupravoopuštanju.
Nipetnaestminutaposlijevećsamsezavalilaukadi.Znalasamdasam iznevjerilaMarie.AlimoždaÉmileimapravokadkažedajetetošenještetno,da Mariemoraočvrsnuti,daCharlottenikadanesmijepomislitidasesvijetvrti samookonje.Sklopilasamoči,imaloposlijeosjetilanježnopotezanjekosekoju ječešljalaičešljalatenaposljetkuuvilavrelimmašicamafrizerkakojajebila naviknutanaklijentekojiuzdišuukadi.
»Uživate,Antoinette«,kažemadameBrossardprolazećidokjojjesuknja šuštala.
Nasmiješimse,napnemleđauluk,kaomačkakadjepočešeteispodbrade.
»ColettemikažedastebilibalerinauOperi?«»Davno,jakodavno.«
Kadsumipočešljalikosuiposušilime,onamesputausteznik-mojprvi steznikposlijepozorniceuOperi-dovoljnodaseionomaloštoimamnadme,a zatimmeodjeneulijepuhaljinuodljubičastesvile.Nalijemičašucrnogvina, pruži mi je pa kaže: »Kuća časti.« Napudrala mi je nos rižinim prahom i namazala usne obojenom pomadom pa me odvela do okruglog zrcala što je visjeloolancuiznadormarazapiće.Izizrezanahaljinibijelamisekožaisticala iznad ljubičaste svile. Haljina je bila lijepa, glatka i uska te pripijena uz moj preuskistruk.Kosamisesjajilaodčešljanja,usneodobojenepomade.Kožami jebilamekana,kaobaršun,odpudranja.AlisveštoželimjestÉmile,damevidi kakoizgledam,moždanetakolijepakaoColette,aliljepšanegoštosamikada bila.»Onda?«kažemadameBrossard.
»Gubitevrijemenamene«,kažem,alionasamoslegneramenima,kaoda jojzdjelicajuhekojusampolizala,kotaopunvode,računzafrizerkuiispijena čašacrnogavinaneznačeništa.
UnišiizvansalonaColettekaže:»Davidimohoćešliizdržatidasenoćas ne zabaviš. Madame Brossard će te promatrati, a uskoro ćeš se umoriti od pranjarublja.«Alimojesumislibileusredotočenenasutrašnjunedjelju,moj danslobodeizvanpraonice.PotražitćuÉmilea,počevšiodšupekojapripada ocuPierreaGillea,zatim ćusvratiti uBrasseriedes Martyrs i sveonedruge pivnicekojesumudrage.Colettejesklopilaruketeihstavilapodbradukaoda izgovara molitvicu, a zatim je otišla smiješeći se, ljubeći u obraz sve osim jednoga muškarca u salonu. Nakon toga pristupi tomu zanemarenom gospodinuipoložimurukunaprsa:»Gle,vistenoviuovojkući,zarne?«
»MonsieurArnaud«,kažeon,aonauzmenjegovuteknapolaispijenučašu. »Treba vam još vina, monsieur Arnaud. U ovoj kući svi smo za veselo raspoloženje.«
Onapogladireverjošjednogagospodina,onogakojimislidajeuOperi sudećiponjegovuštapuibijelimrukavicama.»Vidimdadajeteposlakrojaču, monsieurBarbeau«,kaže.»Tajkrojpristajemuškarcukojistalnodržiuspravna leđa.« Zatim prijeđe preko salona, razbaruši uvojke jednom gospodinu koji izgledakaosovasasvojimtankim,oštrimnosomiobrvamapoputčuperaka krznaštomurastuizčela.»Kakvakrasnakosa«,kažeona.
Stojimuniši,pijemcrnovinoidragomiještoosjećamdamijesčašom koju sam iskapila nadušakporasla hrabrost i prije nego što oči te šestorice gospodeprestanupratiti Colettekojaklizi posalonukaoobijesnanamiguša. OndasetustvorimadameBrossard,nagnebocu.Jaopetgutamvino,paveć drugiputzavirimudnočaše,ivećsetolikoosmjelimda,videćikakomejedan gospodinodmjerava odglave do pete - jedva je bio dovoljno starda sjedne
ispodnaoštrenebritve-napućimusneipošaljemmunajrazvratnijiosmijeh. Émile,onmenecijenikolikobimorao.
Ovajmladićmalopodignečašuiobrve,akakoizamenenijebiloničega osimhrastovihvrata,znalasamdajepodignuočašumojojljubičastojhaljini, mojemnapudranomnosu.Izgledakaokerubin,osimštojevrlovisok:imausne kaožena,rupicunabradi,kožubijelupoputmlijeka,laneneuvojke lijepmladić kaoPierreGille.Podignemčašukojajeopetbilanapunjenate,pomislivšidame izkutaprostorijegledaÉmile,prijeđemprstimaprekoizrezasvojeljubičaste haljine.
ColettejeuhvatilaispodrukemonsieurArnaudaivodalaganaokolopo salonu govoreći: »Ovo je monsieur Picot, trgovac drvnom građom.« A za kerubinajerekla:»OvojemonsieurSimard,kojiučizabankarakaonjegovtata.« Zadvojicumuškaracaštosusjedilajedanpokrajdrugognasofiprimaknuvši čelakazalaje:»OvosumonsieurMignotimonsieurFortinkojiposjedujukuću zaotpremuribeuLeHavreui ponašajusejedanpremadrugomekaobraća otkadsuseondjeupoznaliusrednjojškoli.«Njihdvojica,zamalobraća,ustanui rukujusesmonsieurArnaudom,aja,bacivšipoglednanjihovehlačeibrkove, poželim bubnuti kako oni takođerdijele i krojača i brijača. Kerubinpogleda premameniiispijejošjedangutljajvina.
»Svismomiovdjeprijatelji,monsieurArnaud«,kažeColette.Aja,znam kakojeistinadatagospodaštosešaleipljeskajupokoljenuteprimičučelane dolazeukućumadameBrossardsamoradiColettinadruštva.
Potompriđedjevojkama.»OvojeAdèlesobalaLoire.ZovemojePetite. OvojeOdette,pravapravcataParižanka.IConstance,čakizPireneja.«Petiteje bilalijepa,malenaidebeljuškastapasujojrukebilekaotijesto,srupicomgdje bi trebao biti lakat. Odette je izgledala kao balerina s dugačkim vratom i spuštenim ramenima te lijepim strukom. A Constance je visoka i crna kao Španjolka.TomejenavelonapomisaodajemadameBrossardimalanaumu raznolikostkadjetedjevojkedovodilaukuću,azatimsamseupitalanijeli Paulinesasvojomnepotvrđenomknjižicombilamršavakaojasčuperkomcrne kose.SamojeColettebilapravaljepotica,alisvesudjevojkebilevesele,smijale seipljeskale,skačućinanogečimbisenekigospodinnašaospolupraznom čašom.
»AovojeAntoinette«,kažeColetteupravljajućimonsieurArnaudaprema meni.»UpoznalesmoseuAmbiguu.Malosmosezabavljaleondje,statiralesmo uJazbini.Antoinettejebiladovoljnopametnadajedobilaulogustekstom.«
Gospodaseokrenuumojemsmjeru,akerubinrekne:»No,mademoiselle Antoinette,zaštonebistesvojudarovitostpodijelilisnama?«
Svimetikrasnimuškarcigledaju,nijedanseneokrećeustranu,nijedan neodlaziodmenenizpločnikscigaretomuustima.Odložimčašunapolustup štopodupirelonacspapratii,premdasambilanapolanacvrckana,dovoljno sam bila svjesna da ne dopustim da mi se od vina zapleće jezik. »Dakle, gospodo.«Tokažemtiho,agospodasenagnuneskidajućiočijusmene,kaoda samHélènePetituAmbiguu.»Moratemezamislitikaopralju,golihrukuskojih secijedisapunica,skapljicamaznojaštomiklizenizvrat.Upraonicijestrašno vruće.«Nadlanicombrišemzamišljeniznojsčela,otvaramsklopljeneočiprema desetpariočijuštozureumene,akerubinuselaganorazmičuusne.»Provirite li s ulicekrozrebrenicenapraonici,zatvorenepo cijeli dan,jamčim vam da nećetenaćinijednujedinupraljukojojjezakopčanabluza.«Kerubinoblizuje usne.Colettesesmije.Ajaolabavimvezicunaizrezuhaljineodljubičastesvile.
Trgovac drvnom građom zaplješće. Kerubin se udara po bedru. Colette metne ruku na srce. Ja osjećam toplinu, kao juhu u praznom želudcu, te podignemdlan.»Ali,gospodo,vratimoseupraonicuJazbine.«
Lovimsapunpozamišljenomkoritu,baškaoštosamčinilanapozorniciu Ambiguu,idižempogledskorita,analicumisepojavisrdžba.»Štosedogodilo smojimsapunom?«kažem.»Opetmijenetkoukraosapun.«
Svisesmiju,plješću,dižučaše.Kerubinkaže:»Sjećamsevas.Sjećamse togateksta.«
»Ijasesjećam«,kažejedanodgospodekojaposjedujukućuzaotpremu ribeuLeHavreu.
»Ija«,dodanjegovzamalobrat.
Mojeočiplutajuodlicadolica,svakojeprijateljsko,rumenoodtopline,i tosenimalonerazlikujeodobožavanja.ZatimsepokrajmenenađeColette, hvatamepodruku.»NašaAntoinettejeplesalanapozorniciOpere.«
Kerubinpritišćeusnezglobomjedneruke.Ustanenanogepavikne:»Još.« »Da«,kažeColette,ispustimojurukupapočnepljeskati.
TesuvečeritagospodaizabralanižepadineMontmartreaumjestoneko dosadno primanje, neku večer dostojnu poštovanja. Gladni su lakrdijanja, jednakokaoigospodauparketuOpereilionakojazalazeuFoyerdelaDanse bez svojih supruga. Zbog toga osjećam trunak zluradosti u srcu jer su me izabralatagospoda,aÉmileiPierreGilleiostalimomcinimalomenepoštuju. Pitamsekakobibilodaizvedemnizfouettésentournant.Onihnekolikoriječio sapununijeništakadseusporedisbalerinomkojapodignenoguibrzosezavrti okosvojeosi.
Pogled zadržim na kerubinovim izbuljenim očima i podignem ruke u croisépripremajućisezavrtnju.Alisalonsepomiče,kutgdjetrgovacdrvnom
građom sjedi između Petite i Odette diže se gore, a kut gdje stoji madame Brossard,isvepromatra,propadadolje.Uzimamčašuspolustupa,nazdravljam salonuumjestodazaplešem.»Drugiput,gospodo«,kažem.»Drugiput.«
Kerubin mi domahuje, a ja kopam po mislima tražeći njegovo ime. On tapšeposofipokrajsebe,ijanespretnosjednem,dokmisekapivinaprelijevaju prekorubačašenaruku.
»Vipripadatepozornici«,kažeon.
»Nisambašsigurna.«Poližemvinoizpregibapokrajpalca,akerubinne skrenepogled.Njegovojelijepolicebilozaneseno.
Posegnerukomzauvojkommojekosekojamijebilanakovrčanaisložena okolica.Pomaknemglavu,istrgnemuvojakizmeđuvršakanjegovihprstiju,aon odmakne ruku kao dijete koje su ukorili. Igra se rubom čaše te postaje sramežljiv umjesto da se naljuti. Sjedim na sofi i diskretno mu namignem.
»Upravosamdobilaovekovrče«,kažem.»Nedobivamčestokovrče.«
»Pristajuvam«,kažeon.»Jošvina?«
PružamčašupitajućiseipakhoćelimimadameBrossardzamjeritišto ločemvinokojemionanijeponudila.Onprelijepolovicukoličinevinaizsvoje čaše u moju pa ih oboje prinesemo ustima gledajući jedno u drugo preko rubova.
»Kakveoči«,kažeon.Ljepotasvihonihdamaštoseokrećuigledajupreko lepezanavelikomstubištuuOperi,pomislim,nijeništadrugonegomašiceza kovrčanje i rižin puder te desetak švelja što su zaposlene oko jedne jedine haljine.Pogledamukerubinoveusne,kojesuružičasteipuneimekane,ane debelei ispucaleusnekojedržecigaretudobivenuodPierreaGillea.»Lijepe usne«,kažem.»Kerubinske.«
Govorimo o Jazbini i opernoj pozornici, o mojim nastupima u predstavamaCoppélia,LaSylphideiSylviaiakosuprvedvijebileprijemoga vremena.Onsesjećamene,kaže,kao silfides krilimanaleđima.Siguranje. Doistajesiguran.PunimičašuinazdravljamoOperiikućimadameBrossardi banci u kojoj mu nije previše drago sjediti za velikim radnim stolom, pa nastavljamonazdravljatidoknamseneisprazneiopetnenapunečaše.Azatim nazdravljamo cariciEugenijiiNapoleonuTrećemkojiseskrivajuuEngleskoj otkadsuihPrusinajuriliizFrancuske,zatimJulesuGrévyju,zakojegakerubin kažedajeboljiigračbiljaranegopredsjednik.Kadajakažem:»ZaRepubliku«,i podignemčašu,onjenapunivinom,alisamneotpijegutljaj.
ColetteimonsieurArnaudotišlisuizsalona,aPetitejeprstimačešljala kosutrgovcadrvnomgrađom.Haljinajojbilatolikootvorenadasujojsevidjele ružičaste bradavice. Constance je dijelila karte mladićima koji su bili poput
braćeiOdetti.
Kerubindodirnekovrčukojajebilanajbližemojemuhu.»Nemačupanja«, kaže,ajasenasmijeminaobrazuosjetimprstekojinisužuljevitikaouÉmilea. Sklopimoči,udahnemnjegovmiriskojipotječeodklinčićaisapunaumjesto duhanaidugoneopranekože,paosjetimoneprstenasvojemgrlu,zatimna izrezuhaljine,panasviliprekomojihgrudi.Osjetilasamuzbuđenje,nisko,neku bol, a onda se kerubinova usta nađoše na mojima. Ja ih neznatno otvorim, okusimnjegovuslatkoću,aonsemalopovučepamišapnenauho:»Govoritćus madameBrossard.«
Moglabihsepretvarati,kažemsamasebi,daležimnaonojstarojležaljci. Tosvremenanavrijemeradipolovicašvelja,cvjećaricaidvorkinjauParizu lijenopijuckanjevrućečokolade,šampanjca,iliparrukavicanadarudanekada si gazda uzme predah. Prije nego što je ustao sa sofe, pomilovao me je po udubiniizmeđuključnihkostiju,poonomÉmileovuposebnommjestu.Otvorila samočiiznaladanećupoćizanjimtamokamosuotišliColetteimonsieur Arnaud.Izaočijumiseskupilavrelina,ugrlumiraslagvalja,inisamseusudila trepnuti.Odvratimpogledodkerubina,pokušambrojitiplinskesvjetiljkeusobi kojaseokretala.Pet.Iliihješest.Zatimpapratiuloncima.Četiri.
»Drugiput«,kažeon.Onjetekdječak,nesiguran.
Ustanem, osjećam da mi se vrti u glavi. Okrenem leđa tom dječaku i zateturamjersamstalanarubhaljine.»Nikadanisambilaovakonacvrckana«, kažem.»Inesjećamsevašegimena.«
»Jean-Luc.Jean-LucSimard.«
A tada se javi madame Brossard, doziva Odette da ispriča monsieur Simardukakojejedanpokućaracprodavaocvijećekojejerezaonagrobljudo kojega se možeš kamenom dobaciti. Madame Brossard me uhvati za lakat, izvedemeizsalonagovorećiprekoramena:»Zamislite,monsieurSimard.«
Grobljejebilo lijepo mjesto zabranjecvijeća.Sutraćuganabrati pune šake da ga poslažem oko rubova raširene suknje dok budem čekala Émilea ispredšupekojapripadaocuPierreaGillea.
MARIE
IZMEĐUULICADOUAIIPYRAMIDESCharlotteijanabrojilesmodvadeset šest plakata što su najavljivala petu izložbu neovisnih umjetnika. Monsieur Degasjetrećinapopisu,sčetrnaestoricomdrugih,uključujućidvojicukojasu mibilapoznataiznovina Pissarro 82 iGauguin. 83Naviklasamsebrojitiplakate. Jedanputkadsamsešetaladuljeodpolasatanabrojilasamihčetrdesettri.
CijeliParizzna.
»Jošjedan«,kažem.
»Dvadesetsedam«,kažeCharlotte.
»Tomeuznemiruje,tolikoćeljudividjetiskulpturicu.«
Izložbajeotvorenaprošlogačetvrtka,1.travnja.Prošlasutrinajduljadana umojemživotudoksamčekaladaposjetimizložbu.Ranijenisammogla,nije bilo prigode s obzirom na to da pohađam nastavu madame Dominique i privatnesatemadameThéodoretemijesimbaget.Upetaknavečerzamaloda nisamprekršilavlastitopravilodaseuosamsatismotamnamadracuteizašla van.AlikakosammoglamamiiAntoinettizačepitiustakadsamihpreklinjala dahodajunaprstima?»Moramspavati«,reklasamvičućiigunđajućitetrljajući oči.»MadameDominiquemijerekladamoramvišespavati.«
Ispiti su bili za dva mjeseca i madame Dominique mi je opet posve neprimjetnozabrinutokimala.Blanchejebilaljubaznaireklajedasadabolje izvodimfouettésentournantnegoonaipokazalamijekombinacijučimbih zapela.Jedanput,kadjedanbiovruć,amisjedilenakrpicisuncanaslanjajući leđanazidOpere,zagnjurilajeliceuruke.»Mamanemoževišeovako,radipo cijelicjelcatidan.«
Nagnulasamglavunanjezinorame.
»Većpetmjesecinisamnimalonarasla«,reklaje.
»Jaimammajmunskolice.Toćebitiprotivmenenaispitu.«Slegnulaje ramenimaimalkoseosmjehnulajer štojedrugomoglaučiniti?
»Majmunipatuljaknapozornici«,reklasam.
»Akoimaimalopoštenjanasvijetu.«
Imapravodabibilopoštenodanasobjeprijeđemoukvadrilu,astimbi sevjerojatnosložilaimadameDominique.
Uvijekjegovorila:»Malovišetruda,molimvas«,alinikadanijeukorilani meneniBlanchezboglijenosti.Blanchejeidaljedržalaprvomjestonaštangi, alijasambilazapetamadrugojuklasi,katkadadovoljnotijesnodasedjevojka premještala meni iza peta. Gdjekad bih se zabrinula što mi jetés nemaju dovoljno visine, što Josephinina leđa postaju savitljivija od mojih, što sam jedinojaopažalasnagusvojihfouettésentournant.Alinekidanmijevrpca otpala s papučice i znala sam što je to značilo kad su mi se Linette i Alice ispričavaleštominemoguposuditimalokonca.Blancheijaišačicadrugih pomalosmoseudaljavaleoddjevojakakakvesubileLinetteiAlice,kojesui daljegriješileukombinacijamatepadalenapeteumjestodasestalnodržena prstimadokizvodearabesku.Kvadrila prigodadabudembalerinasbjelilom na rukama, da se pojavljujem kao silfida i da me obožavaju – postajala je
svakogadanasvevišemoguća.Ikadbihzamišljalakakoglazbacijelogaorkestra prodire u mene ispunjavajući me, umjesto same violine, osjećala bih kako postajemjošlakšananogama.
Nokožanamojempalcubilajeoguljenadomesa.Odrezalasamkratko nokteiopominjalasamusebedanepravimražanjdokjezecušumi.Alimojje umbludiodoksumisemisliidaljekovitlaleplašećiseonogaštosamnastojala dobitiznojećiseirobujućiuvježbaonici.Izpekarnicesudolazilibagetikoje smojelezadoručak,plaćusamdavalazastanarinu,drvaimlijeko,aostatak zadržavalazaodjećuukojojsamvježbala,zasvinjskiodrezakitelećiumak-one dodatneporcijemesaštosamihsebidopuštala uvijeksnervoznimokomna vratimakavanegorenaTrguPigalle,uvijekustrahudameondjenezatekne Antoinette.Akoprijeđemukvadrilu,nekihćuvečeriplesatinapozornici;itoće značitidaćusevraćatiunašuunajmljenusobuposlijeponoći,prekasnodabih se mogla buditi rano i mijesiti hljebove. Od djevojaka u baletnom zboru očekivalosedakasnoustaju,dadolazeuOperunaposlijepodnevnunastavuida buduspremneostajatidokrajanaprobamateplesatinapozornici.Alibalerine kojesuspavaledopodneimalesuočevekojisuimkupovalimeso,očeveili pokrovitelje.
Dvaput poslije nastave, kad smo Blanche i ja koračale preko dvorišta administracijedostražnjegulazauOperu,vidjelasammonsieurLefebvrea.Prvi je put razgovarao s nekim gospodinom pokrajkočije u koju je bio upregnut krasanparkonjasperjanicama;kočijajeimalastakleneprozorei pozlaćeno slovoLnavratima.Klupazavozačabilajetapecirana,astragajebilosjedaloza sluguiakojebilouobičajenodastojinapapučicisastrane.Tjeralasamseda poviknem, ali znala sam da nemam hrabrosti. Tada se monsieur Lefebvre naklonioidotaknuošešir.
Nasmijalasamse,samomalo,ikazala:»Zdravo«,azatimnakonkratke stanke:»MonsieurLefebvre«,takodaznadasamzapamtilanjegovoime.
Kad smo prešle na drugu stranu ulice gdje je stajala kočija, Blanche je rekla:»Tigapoznaješ?«
»DolaziojeuatelijermonsieurDegasa.«
»Kakva kočija.« Izdužila je vrat da je još jednom pogleda,a ja sam bila zahvalna što monsieur Lefebvre nije mogao vidjeti kako bulji jer nas je zaklanjalakočija.
Tjedandanaposlijetogaopetjebioondje;pozvaojeBlancheimeneda priđemokočijiipomogaonamdasepopnemo.»RadilimadameDominique dovoljnomarljivodanaspripremizanadolazećeispite?«htiojeznati.Njegov ružičastijezikoblizaojekutusana.Jeliodređendatum?Htiobibitinazočani
raspitatisejesmoliprošle.Moramoštedjetisnagu,rekaoje,azatimjeupitao Blanchestanujeliblizumeneiupornozahtijevaodanasodvezedoslastičarnice uUliciFontaine.RekaonamjedamadameLefebvreobožavanjihovekaramel štapiće.
Kadsmosezaustaviliispredslastičarnice,rekaojedapričekamoukočijii daćemarljivimbalerinamakaoštosmomislasticebitidobrodošle.Vratioses komadimabademovatijestaikuglicamakuhanasladoratecrvenimkaramel štapićima.Natrpalesmousta,Blanchevišenegoja,jersumojizubibilidovoljno ružniibezcrvenihmrlja,amonsieurLefebvrenijeprestajaozapitkivati.Koliko samplaćenauOperi?ZnaojezamojedodatnesatekodmadameThéodorei želioznatikolikomestoje.Jeliistinadamijeumrootac?Mojajemajkapralja?I mojasestra?Nijedanslatkišnijeuzeozasebe,štojeobjašnjavalozaštočovjek, dovoljnobogatzakočijusastaklenimprozorimaiulaštenecipelebeznabora, ima obraze upale kao crna noć. Blanche je uglavnom šutjela, ali uspjela je izbrbljatikakosenitkonemožesamnomusporeditikadjeriječofouettésen tournantidaćemesljedećejesenigledatiunovojkvadrili.»Da,kakviokreti!« rekaojeon,itomejeponukalodapomislimkakojeon,tijekomonadvasata kadnasjemadameDominiqueizvelanapozornicuusklopupripremazaispit, sjedio u mraku gledališta i promatrao nas. »Kazat ću pokoju dobru riječ, pobrinutisedamonsieurPluqueimonsieurMérante84 takođerbudusvjesni pozornosti koju ona zaslužuje.« Monsieur Mérante je bio baletni majstor u Operi,atoštonamjekupiocrvenekaramel-štapićenijebiloslučajno.
»ABlanche«,reklasam,»onaimarukekaokrilaugrlice.Tojojjekazala madameDominique.«
»Neobičnadražest.«PogledaojeBlanche,ajasamosjetilasitanžalacšto gledanjukaoštojegledaomene.
Kadjenjegovakočijaskrenulaizaugla,ajaiBlancheostalenapločniku ispred slastičarnice, uhvatila me je objema rukama za lakat. »Kočija s baršunastimsjedalima,sasvilenimdraperijama!«reklaje.»Anjemusupoznati našitalenti.Rekaojedaimamneobičnudražest.«
Nisam znala želim li pažnjumonsieurLefebvrea,čakni to znače li išta kuglicekuhanasladora,alisigurnasambiladaseBlanchesnjimupoznalana mojračun.Bilojedrskokadjerekladaseonzadivionjezinojdražesti,iosjećala samsekaodamimoženeštooteti.Vjerojatnomiseopustilolicepajemorala dvaputrazmislitiotomehoćuliikadavišeotvoritiustaonjezinimrukamakoje izgledajukaogrličinakrilapredmonsieurLefebvreomjerjenakontogarekla: »Samo sam mislila da bi i mene mogao spomenuti monsieur Méranteu.« Uhvatilamejepodruku.»Njemunebibiloništadatidajeonoštodobivašu
pekarnici.«Trznulamejepojurivšipločnikom,poskakivalaigalopiralateme dvaputzavrtjelaokosebe.
UUliciPyramidesnabrojilasamjoštriplakata,atojeozlovoljiloCharlotte. »Antoinette je rekla da on slika samo balerine kako se češkaju po leđima«, kazalaje.KadsamprviputspomenulaCharlotteskulpturicu,prebacilajesvu težinunajedanbokiistaknulabradu.»Skulpturicu?KaoMarieTaglioni?Aliti joštrebašproćiispitzadrugukvadrilu.«Antoinettejezakolutalaočimaikazala: »Kakvasitiglupača,Charlotte;onnegledaMariekaoobičnudjevojku«,ajasam osjetilakakomirastetoplinaugrudima.
Ali jučerse Antoinette vratila na večerizpraonice,izgledala je plaho s rukama na leđima. »Ne mogu s vama sutra na izložbu«, rekla je, a meni se stegnulosrce.Pružilamijesmotanuvrpcu.»Maloškrobaivrelaglačalaitvoja stara vrpca opet je kao nova.« Nabori su bili izravnani, a pohabani rubovi opšiveni.Dodirnulasamvrpcu,ponovnoprhkuiglatku.
»Idešnekamosonimmomkom?«upitalasam.
»Onimaime,Marie.«
»PovestćuCharlotte.Charlottećehtjetipoći.«
»Dopustimidatiujutrospletemkosu«,reklajeipokornosenasmiješila, alijasamsamoslegnularamenima.
Oh,alinijevažnaCharlotte.NijevažnaAntoinette.Nogesumibilelakena pločniku,azemljomsekotrljaodahproljeća,dozivaonježnevlatitrave,mamio izbojkezelenilaiztvrdihkošticauzimskimlijehama.Mirisavi zrakodisaoje cvatom trešnje;ali višeodtoga,obuzimao mejeosjećajkao dasjedim pred kolačem,rastumizazubicedokpekardodajeglazuru,čokoladnipreljev,ukras odkandiranogvoća.Najprijejebiojedanjediniplakat debelacrvenaslovana zelenoj pozadini. Zatim spoznaja da su posvuda na zidovima, vratima, mostovima, ogradama - da su stotine vjedara ljepila ispražnjena kako bi se postaviliplakati.Najavljenojeimjesto,ispodimenaumjetnika:UlicaPyramides 10.Nisamznalagdjejetaulica,pasamupitalaAntoinette.»Desnaobala«,rekla je.»VežesesmostomRoyal.«UlicaPyramidesbilajepetminutaodSeinekoja je lagano zapljuskuje i iskri,još bliža cvjetnim lijehama i zrcalnim bazenima parka des Tuileries, gotovo nakraj Louvrea, tvrđave koja udomljuje najveća umjetničkadjelaucijelojFrancuskoj.UlicaPyramidesprizivljeupametkameni spomenikkojićestajatidosvršetkavremena.
Otkad mi je monsieur Degas govorio o skulpturici, nije me pozvao u atelijer pa tako mogu samo zamišljati kako će izgledati. Mislila sam na skulpturicu Marie Taglioni, onu koju je tata darovao Antoinette Bila je od terakote,obojenaprozračnombijelominajmekšomružičastombojom,zatim
stvrdnutaupećiistavljenanapolicukaminadabudevoljena.Skulpturicanije bila gola. Ne, jednostavna haljina pokrivala je opuštena ramena, i to je bilo uglavnomdovoljnodasenadamkakoćeimojetijelobitipokriveno.Potisnem sjećanje na stotine crteža na kojima sam bila prikazana gola u četvrtom položaju,aumusredotočimnakasnijecrteže.Gotovosamuvijekposlijebila odjevena steznik,suknjica,papučiceičarape.
Krila izbočena na leđima skulpturice jasno su svjedočila da je Marie Taglioninosilakostimsilfide,damalopodnožjenadkojimjelebdjelanijebio poduvježbaonici,negošumskotloubaletuLaSylphide.Hoćelimemonsieur Degasprikazatikaobalerinunapozorniciumjestokaopetitrat,kaoiscrpljenu djevojčicukojačekadadođenared?Njegovesuslikekazivalepričuosrcui tijelu, upravo kako je rekao onaj gospodin u galeriji Durand-Ruel, a ja sam osjećala kako mi oči monsieurDegasa ruju ispod kože. Koju će priču kazati svojomskulpturicom?Štojevidio?Ujednomsamsetrenutkuzabrinulazatošto tolikomnogoželim,zbogpohlepe,alimamajeispilabocuapsintaibeznađeje bilouzroksvemu.
Katkadbihpomišljalanamasivneskulpturekojedominirajuizmeđudvaju najistočnijihnadsvođenihulazauOperu.Kadmijebilodesetgodina,stalasam sAntoinettomispredkamenogreljefa.TosezovePles,reklaje.
Zurilasamipitalasekakojemogućedasetvrdikamenizdižeisavija. ČekalasamdamiAntoinettekažekakvobitrebalobitimojemišljenje.Imalaje četrnaestgodinaitekpočinjalaplesatinapozorniciOpere.
»SavseParizzapaliokadjeotkriven«,reklajeinakrivilaglavuustrajućiu svojemmišljenju.
Ženesusedržalezaruketvorećikrugokokrilatamuškarcaspodignutim rukamaikosomkojajelepršalakaodajenetomsletionazemlju.Bilesugole, mesnate,zanesene plesom, divlje. Pokrajnjihovih nogu bilo je debeljuškasto dijete.
»Neznamzbogčegasetolikožale«,reklaje.»Menisečinidaonepršteod sreće.«
Žene su imale zabačene glave, smij ale su se, kao što sam ih viđala u kavanama, kao što se katkad smijala mama, prije urlanja i slinjenja i tatine bolesti.
Stotinu sam puta otad prošla pokraj toga reljefa. Obično ga ne bih ni pogledala.Pomisaonaonegolegrudi-klesane,glačanepodživomrukombez ijednenititkanineizmeđunjih tjeralamejedaizdnasrcaželimdamonsieur Degaszadržinamjestusteznikisuknjicuipapučicesposljednjihcrteža.
Nijebilouličnogabrojapasam,usprkospravojzbrciplakatazaizložbu
nalijepljenihpovratima,dvaputprovjerilaadresuzgradasobijustrana.Zgrada je bila nova, nedovršena. Još su radila dva zidara na skelama i četiri krovopokrivača na krovu. Prozori što gledaju na ulicu bili su izbrazdani zemljanimprugama,krpezačišćenjebilesuprepuneprljavštinedabiodnjih bilonekekoristi.»Tojeto?«reklajeCharlotte,ajasamotvorilavratakaoda nimalonisamrazočarana.
Bukaštomijedoprladoušijugurnulamekoraknatrag.Čujesetežakhod, grebanje,udaranječekićanakrovu,tesarskopiljenje.Charlottepokrijeuši,aja želimučinititoisto,nosamokažem:»Dostaprenemaganja.«
Nekičovjekprljavihnoktiju,upohabanomličilačkomodijelu,sjediojeza stolomkojijebiosklepanoddasakapoloženihnadvasanduka.Nimalosigurna –nitkodruginijedošaodanampokažegdjeseodržavaizložba–stavilasamna daskudvijekovaniceodjednogfranka,kolikojestajalaulaznica.Charlottese primaknulabliže.»NassmodvijepetitsratsizOpere«,kažeona,hrabrijaod pijetla.»AmojasestrapozirazamonsieurDegasa.Došlesmovidjetinjegova djela.«
»Trebao sam to pogoditi«, kaže čovjek, a u očima mu bljesne takva svjetlostkakvuCharlotteizvlačiizmesara,urara,trgovcazemljanimposuđemu Ulica Douai te od monsieur LeBlanca, za kojega je Antoinette rekla da ga nećemo više viđati sad kad ona ponovno ima stalnu plaću. Čovjek gurne kovanicenatragnanašustranudaske.»Trećisalon«,kaže.
Prvi je salon velik, u njemu dvadesetak slika visi na zidovima ili su postavljenenastalkeusrediniprostorije.Dobrapolovicaokvirajegrimizna,sa žutimpaspartuima.Tojebiloprvoštosamvidjela,atomojezapažanjeopreme prijeumjetničkihdjelanijeunosilomirumojemisli.»Tolikoprljavštine«,kaže Charlotte. Na drugom kraju prostorije dvije su žene dizale skute sukanja, njihovajepozornostbilausmjerenamanjenazidove,avišenatodaimsene zaprašeporubi.Nasvakiudaracčekićaokretalesuglave,nabiralenosove,trzale ramenima.Nekolikoljudiokupljenihuprostorijiproučavalojeslike jednažena namrštenačela,jedangospodinštogladibradu,jošdvojicascilindrimanaglavi, prisnonagnutadokjedandrugomeneštošapućunauho.
U trećem salonu odmah sam na zidovima zapazila slike koje pripadaju monsieur Degasu. Očima sam preletjela po salonu tražeći skulpturicu četrnaestogodišnju plesačicu u četvrtom položaju, s ispruženim rukama iza leđa,sprstimaštojojsegnijezdeumuslinusuknjice.Natajsamnačinstotinu putazamislilaskulpturicu.Alinijebilaondje.
Tujedjevojčicaukričavomcrvenomšalu,zgrbljenanaklupi,ipokrajnje drugaslika,meninova.Dvijeplesačicesjedeklonulenaklupi,savijenakoljena
suimrastavljena,umornenogeiskrenuteukukovima,čakiutomepredahu.Na sljedećojsliciplesačicasenaginjenaprijedizbokovadapopravičarapu;ijoš jedna,sbusenomcrvenekoseilicemokrenutimpremapodu,činisedaisteže nožneprste,alinemogućejetoznatijerjedobrapolovicastopalaodrezana,a ovajputi gornji dionjezineglave.Izaplesačicajemajkapodbuhlalicastare pazikuće,kojanamještamuslinnasuknjicisvojekćeri,apokrajnjeprijateljica, grubaženaširokanosaisastručkomperjaštojojstršiizšešira.Tenasdjevojke, kažemonsieurDegas,nesmijuzavaratiljupkošćusvojihleđa.Tesudjevojke običnepučanke.
Nakontoga,portreti.Jedvaihpogledam.Inapokon,umivaonikivrčižena štoimacrnečarapeiništaviše,navlačihaljinuprekoglave.Njezinajestražnjica punašna,mekana,širokaispodmesnatihpregibanjezinastruka.Onanijepralja nipazikuća,nijekitničarkanigrebenarkavune.Sjenanjezinihčarapaodvlači misliodpristojnarada,isamokurvanavlačihaljinudokjojjestražnjicajošgola. StakvihsamslikaskretalapogleduatelijerumonsieurDegasa.Alidanasstojim ibuljim,čudimse.Zaštočinitakvestvari?Zaštojetonaizložbikadimatoliko mnogoslika,nekesučaklijepeakozanemariteodrezanastopala,akovamne smeta znojna djevojčica na klupi. Zašto punašna stražnjica umjesto mene u četvrtompoložaju,balerinekojojrastukrila?
»Nijeovdje«,kažeCharlotte,brzopleto,kaodanikadaništanijebilomanje važno.
»Ne.«Malojepotegnemzaruku.»Idemo.«
Itadami pogledpadnenamonsieurDegasa.Upravo jeušao usalon,a čovjekizastolamujeprstomstragovimabojepokazaopremameniiCharlotti.
LicemonsieurDegasabilojesivo,umorno.Ukutovimaočijustvorilesu musesitnebore.»MademoisellevanGoethem«,kaže.Udarcičekićemskrova zaglušujunamuši,aonpodižeočipremastropu.»Tonijeonočemusamse nadao. Zgrada je trebala biti dovršena. Rekli su mi obećali a mi se ipak tresemoodbuke.«
»Imate dosta posjetitelja«, kažem i podižem ruku prema salonu. »Nekoliko.«Ramenamusepolakouzdižu.
»Oh.«
»Prodaosamonuslikunakojojsehladitelepezom.«
Nikada nisam morala zatražiti svojih šest franaka. Uvijek bih osjećala težinukovanicaudžepuprijenegoštobihgurnulastopalaučizmice.Čakikad oči monsieur Degasa ne bi više mogle podnijeti napetost pa bi iznenada prekinuopoziranje,nikadaminijeuskrationijednogjedinogasua.Moralabih sesilnorazveselitinavijestoprodajislike.Ipak,bezskulpturicenisamosjetila
nidašakradosti.
»KupiojujemonsieurLefebvre«,kažeiodmahneumornomglavom.
»Onesusnjimbileuslastičarnici«,kažeCharlotte.»Jasamdobilasamo kuglicukuhanasladora.«
»Skulpturica?«upitam.Bilasampotištenadokplutamnamalenomvalu nade.
»Jamogustajativrlomirno«,kažeCharlotte.
»Neuspjeh«,kažeoniskineplavenaočalekojebimutrebalezaštititivid. Drugomjerukompokrioočiizatimihprotrljao.Razmišljamoriječiblijedjetinarančasto postaje žutosmeđe,plavo nestaje usivom,crveno se pretvara u rumeno.
Nemaskulpturice,nemaničegadasedameigospodadive.Nećebitiništa napisanocrnimslovimaunovinamaLeFigaro,LeTemps,čakniumagazinu L’Illustration, ništa o skulpturici, o utjelovljenoj priči o srcu i tijelu, neće se spomenuti petitratpo imenuMarievanGoethem kojojjesuđenapozornica Opere.
Nećuizrezati,ravnokaostrijela,tiskanučetvorinuiznovinainaćineki mudar način da je ostavim na putu monsieur Mérantea, monsieur Pluquea. Visokosebilauzvinulamojamašta,asadsestrmoglavilanadnoprovalije.
OstajesamomonsieurLefebvre,kojegaslušabaletnimajstor,kojegasluša ravnateljplesa,islikanakojojsamprikazanakakosehladimlepezom.
ANTOINETTE
PONEDJELJAK JE I JA OTVARAM VRATA PRAONICE, kao i svakog ponedjeljkaizjutravećtritjednaotkadmejezaposliomonsieurGuiot.Dvasu tjednaprošlaodoštećenihkošulja,odnoćiukojojjeubijenonajpas.Nikadanije doznaodasamuzelarubljeshrpeonogaštoječekaloisporuku,nikakosamu ponedjeljakposlijetogaranodošlaupraonicusasvimonimrubljemnabijenim ispodsuknjetražećizgodudagavratim-trikošuljenaurednuhrpusušivenim koncembojeporilukanaovratnicima,smrdljivupotkošuljunagomiluodređenu zakorita.
KadsamnapustilakućumadameBrossard,nisampošlapotražitiÉmileau šupikojapripadaocuPierreaGilleaniuBrasseriedesMartyrs.Bilasamjadna ujutro,povraćalauvjedrokojejemadameBrossardstavilapokrajpomoćnoga krevetauColettinojsobipoštomijeizvuklaposteljinuispodbrade.Ustalasam upodne,asvemijebubnjalouglavi,dizaomiseželudac,alinisampobljuvala ništadrugonegožlicusvjetlucavažutogmulja.Mariećepoludjeti,mislilasam. OteturalasamdoUliceDouaisamodabihnastubištudobilabatinemetlom
kojujemamaposudilaodmadameLegat.Tosedogodilonakonštojemama zatražilanovaczamesnupitu,ajajojrekladasamsvutjednuplaćupotrošilau nekomkabaretu.»Osamnaestfranakazajednujedinunoć«,proderalase,alime višenijeimalasrcatući,samoseskljokalanastube.
»Zapravosamoštetiladvijekošuljepamijeodbijenoodplaće.«Podignula jepogled.»Nikadanisamvidjelatakvulažljivicu.«
»UpitajGuiota.«
Izvuklajeploškuiznaborasuknje,alinijepotegnulagutljaj.Ne,držalaje plošku visoko nudeći je meni. Pomislila sam na Émilea koji uzima cigaretu, pristajeuzPierreaGillea,vidjelasamsebekakopristajemuzmamuiapsint,pa rukomodgurnemplošku.
MamajemoralavratitinamjestometlumadameLegatpasamjegledala kakosilazinizstubekaostarica-polako,stubupostubu,pomičenajprijejednu nogupadruguprivučedonjeicijelosevrijemegrčevitodržizaogradu.
Neželećiništadrugonegosesvalitinasvojmadrac,otvorilasamvrata našeunajmljenesobeividjelakakoMariemilujeCharlottineuvojke.»Vratilasi se«,reklajeCharlotte,ariječisuiznjeizašlekaovelikuzdah.Noslicajojnije silazila zabrinutost. Ne, ona je mlitavo sjedila na stolcu, oči su joj bile zastakljene,liceblijedo.»Nijejojdobro«,reklajeMarie.Dodirnulasamtoplo Charlottinočelo,akakonijebilomajkedakaže:»Ukrevetsnjom«,kazalasamto ja.
Groznicasepojavilauranejutarnjesate,ajasamotišlaupraonicunakon jednosatnogspavanja,vratilaprisvojenorubljeirazmišljalaonačinukakomeje madameBrossardizgrdila,aliipobrinulasedamepošaljekućisasvinjskim odreskomidvijemandarinke,malkoprezrele.
TijekomcijelogdanaupraonicibolnosamčeznulazaÉmileom.Čaksam zamišljala kako neka sjena što bi prošla preko zamagljena stakla na prozoru potječe od njegovih širokih ramena, od njegove četkaste kose. Kad je dan robovanjanapokonprošao,poletjelasamulicomdonašezgrademislećikakoću promijeniti bluzui provjeriti Charlottino stanjeprijenego što negdjenađem togamomka,snagnutomčašom.
No,djevojčicajebilausuknjicizavježbanjeiodržavalaravnotežudržećiu rucinogupodignutuvisokoiznadglave.Nakonpropuštenenastave,Mariese zabrinuladaćejojotvrdnutimišići.Ionasesavijala,aliCharlotteječinilasamo ono za čim je čeznulo njezino tijelo i izabrala je mjesto gdje je njezinupozu lijepo uokvirivalo zrcalo, naravno. Uzela sam bluzu iz rupe koja je zjapila u kredencu, navukla je preko glave maštajući o ljubičastoj haljini i kako bi se Émile iznenadio i ostao bezdaha kadbi me vidio kako prednjim blistam s
podignutim grudima, s uvojcima oko lica. Oklijevala sam časak, klonula za stolom i osjetila težinu, kao prepunjeno pocinčano vjedro iz kojega se voda izlijeva na pod. Samo da nakratko zadrijemam, rekla sam sebi i napravila jastučićodruku.Kratakdrijemežipotragaćepočeti.Alikadsamseprobudila, ulicesubiletiheiznalasamdamijepropalaprigodadanađemÉmilea. U utorak, kad sam se vratila doma nakonduga dana provedena pokraj strojazacijeđenje,MarieiCharlottesučekalenavratimanašesobe.Licasuim blistala. Charlotte je poskakivala na prstima. Marie me je uhvatila za ruku i rekla:»Zaboravilesmotizahvalitistotinuputa,alinećemovečeras.«Imalaje pocinčanovjedroiunjemutripečenapilećabatka,dvijekruške,svinjskuštrucu i baget. Nije bilo izgleda da bih mogla poći za Émileom i ispričati mu se. Naizmjenice su me hvatale za ruku i nosile vjedro dok smo se penjale uz Montmartredougaženeledineispredbazilikekojasegradilanavrhu.Sunceje zašlo kadsmo se nasitile,i doista je bilo lijepo,svi pariški krovovi obasjani ružičastimsjajem,ananebuupozadinižute,narančasteicrvenetrake.Potom smo legle nauznak i promatrale noćno nebo osvijetljeno sitnim svijetlim točkicama, a Marie je rekla da će popisati dvadeset lijepih stvari koje sam učinilazanjupaćuznatidaonatozna.Brojilaihjenaprste:češljalasamjoj kosu,svađalasesmonsieurLeBlancom,sjećalasenjezinaimendana,čuvalaza njuvećukuglicukuhanasladora,kupovalanjezinunajdražusalamu,milovalaje doknezaspi,uzimalaplaćuodmame,pokazivalajojkakosekupujukruške,i takodaljeitakodalje.ZatimjeCharlotteučinilatoisto,samoštojenabrojila dvadesetjednustvar.Zatomilasam suzei objezagrlilaoko vratai čvrsto ih stegnulanasvojegrudiznajućidasumoglečutikakomilupasrce.
UsrijedusamnapustilapraonicuneželećiništadrugonegonaćiÉmilea. StajaojenadrugojstraniUliceDouai,naslonjennazidnašezgrade.Izgledaoje krotkijeodovce.Spustilasammalkoizreznabluzi,prekrižilarukenaprsima, pritiskujućisekaodasamuonomsteznikuzbogkojegasumigrudinabujale preko ljubičaste haljine. Prešla sam ulicu i prošla pokraj njega osjećajući se ponosnomštoganisampotražilategovorećisamojsebikakomoramporaditi natomedabudemoholadjevojka.
»Antoinette«,viknuojepenjućisezamnomuzastubište.Zakoračilasam jošdvijestubeprijenegoštosamseokrenula.
»Neželimmomkakojijepunrazmetljivostiipodlosti,momkakojemunije važnoštomudrugimuškaracpljuskadjevojku.«
»TiiColettestevrištale,nisteprestajale.«
Podignulasamglavu.
»Colettejezadalaprviudarac«,rekaoje.
»PierreGillejeubiopsa.«ÉmileAbadie,gledajkakoseokrećemodtebe. Gledajmenastubištu,njišembokovimajednakokaoColette.
»Colettejeizazivala.«
Popelasamsejošjednustubu,zatimjošjednu.
»NemogupodnijetidamiPierreGillekažekakosamkukavica«,rekaoje Émile,iglasmusestišaodošapata,akadsamseosvrnula,glavamujebila dubokospuštena.
»PierreGillejerazmetljivac.«
»Nije samo razmetljivac.« Sjeo je na najnižu stubu i naslonio glavu na žbukuoronulazida,izgledaomijekaoonajdječakkojegasamupoznalatijekom prvihdanauKazalištuAmbigu.
Potkrajtjednaskovalasamplandaukutulijeparupčića–nikomuneće nedostajatijedanrupčić izvezemslovoE,neštozanjegaštoćedržatiudžepu, vaditi i sjećati se mene. Sasvim sam se dobro snalazila u praonici, naučila prepoznatijelimrljanastalaodvoskailivoćailisokasastabla,služitisetoplim glačalom ili vrelom vodom ili terpentinom. Pokazalo se da bradata žena Paulettenajviševoliispričatidobarvic,ajošjojjedražebilokadbičulanas praljekakosecerekamo;katkadbinetkopoveopjesmu,posebiceJustine,kojaje imalajakijasanglas,kaobrecavozvono,doksmoribalerubljedajućijojritam. AMariejevećtriputkazalakakocijenitoštorobujemdabihotjeralamonsieur LeBlancasnašihvrata.Trudilasenajvišeštojemoglabrinutiseomami,kojaje samorekladajeiznenađenjesvakidankadjaustanemdabihpošlaupraonicu,i o Charlotti,koja je svojuljupkost čuvala za mesara,koji bi jojpružio komad hrskavekorice,izavoćara,učijembidućanujabukeposlaganeupiramidus vremenom omekšale. Oh, dani su bili dugački, zamorni, a monsieurGuiot je smatraoprirodnimštonaszadržavaposlijesedam.Svakajeodnasslobodno moglaotići,naćiposaokaosluškinja,klanjajućiseiprigibajućikoljeno,anoću se smotati pokraj ostalih sluškinja i nikada više ne vidjeti kavanu; ili kao tekstilnaradnicagušećiseuprljavim,prenatrpanimprostorijama,pekućiseod vrućineiradećiskupasbalavicamakojesusnizilenadnicunadvafranka.Švelja jemoglavišezaraditi,kitničarkatakođer.Alisvakaodnaspraljā,daimaznanje igleikoncaiopšavaiveza,odavnobinapustilapraonicu.Bilesmoprikladne samozadosaduribanja,zasirovusnaguokretanjastrojazacijeđenje.Itakosam bilaopreznasrupčićem,dovoljnopametnadagastrpamudžepprijenegošto gajemonsieurGuiotuniousvojuknjigu.
Nagnuta nadkoritom,osjećajući uruci težinustisnute prakljače,lupala sampostolnjaku.ZastalasamdaobrišemčelokadliupraonicuutrčiMichel Knobloch,uznemirenihočiju,gledajućidesno,palijevo.Kadmijeposljednjiput
paopoglednanjega,tojebilouBrasseriedesMartyrs,onevečerikadgaje Émilenazvaolažljivcempajeustaosklupeižurnootišao.
MonsieurGuiotspustiosesvisokasjedalanadgledničkekabineikrenuou potjeru.JeliMichelKnoblochdošaogledatigoleruke?Proganjalipralještose izazovnorazgolićujudužnizapocinčanihkorita?Pogledampremaprozoru,ali nevidimnijednolicepritisnutonazamagljenomstaklu,nijedanparužarenih očiju. Moja se pozornost vratila na Michela Knoblocha, na njegov nemiran pogledštoprelazispraljenapralju,nanjegovesavijenenogekojesuspremne skočiti.MonsieurGuiotpružaruku,ciljanaovratnik,ajaotvaramustadaga upozorim,alinemogu.MonsieurGuiotjošnijezaboravioprogorenukošulju, otkinutodugme,rupicukojajeostalaizanjega.MichelKnoblochuzmakne,trči, zavlačisedubljeupraonicu,očimuvišenezvjeraju,negosusmirene,ustalilesu senameni.
Ostavila sam prakljaču, obrisala sapunicu s ruku, spremna da ga odgurnem,dakažem:»Pustimedaradim.«Alinakorakdalekoodmenenjegova nijemaustaoblikujuriječ:Abadie.Dokmirukeviseuzbokove,čekamdačujem da je mrtav, ali ruke Michela Knoblocha savijaju se oko njegovih usta i ja okrenemuhodaprimimkrajporuke.»PozornicisugaodveliuMazas,Pierrea Gilleatakođer«,kažeon.»OptuženisuzaubojstvoonekrčmariceuMontreuilu.« Bez sumnje MichelKnobloch laže ili još jednom dokazuje kako uvijekizvrće činjenice.Ipakmijesrcepočelolupatiuprsima.
Nisam rekla ni riječi, progovorila sam tek kada sam zaobišla Michela KnoblochadabihsesuočilasmonsieurGuiotom.Kažemdovoljnoglasnodabi svičuli:»MojasesestraonesvijestilauOperi,udarilajeglavom.Pitazamene.«
Mamajebilaondje,progurasebliže.Čulajemojeriječi,ajasampomislila kakojetrebapoštedjetivećeboli,danekažemdajeranjenakćiCharlotte.Ali Marienijedovoljnoosjećajnadabipoduprlatakvupriču,postavilabistotinu pitanja,panemamizbora.»TojeCharlotte.«
Mamućepraljeposjesti,uzvrpoljitćeseokonje,donijetćejojšalicujaka čaja.Umislimajevidimkakoseudarauprsaitrljaočipokazujućizaprepaštenje majkekojaiščekuje.»Tojemojkriž«,govori.»Dvijekćeriuplesnojškoli.Koliko semuče,dovoljnojedasedjevojčicaonesvijesti.«Gužvalanenirupčićkojijoj pružamonsieurGuiot.»Mojedjevojčice,kaolabudovi.«Podigneglavu.»Pazite štovamkažem.ObjećeplesatinapozorniciOpere.«
MonsieurGuiotprebaciojepogledsmenenaMichelaKnoblochaiopetna mene.Čelomusesmračiloparazvežemuzicenapregačiunamjeridaodem.
»Toćuvamodbitiodplaće«,kažeon.
Pružilasammamismotanupregačuipobjeglaizpareodkojemisevrtjelo
uglavi.Izašavšiizpraonice,potrčalasamkaodamevrazigoneiakojeMazasna krajnjemistokuPariza.Ispodmojihrebaraskupljalaseoštrabol,alinastavila sam.Nogamiletiisprednoge,dahćemiotpuhujemizaustavljamsesvakadva bloka.
Ljudisumepogledavaliisklanjalimisesputa,nakonsatvremenastigla samdoMazasa,dodebelaivisokazida.Malosetogaimavidjeti,samoožbukani kamenštosedižeuneboivisokikrovovištopokrivajušestblokovaćelijate središnjistražarskitoranj.
Trčim naokolo do pročelja,dolazim do masivnog nadsvođena ulaza,do četiri zatvorska čuvara u mornarskim kabanicama stoje oslonjeni svom težinomnapuškusbajunetomodhladnogačelika.Pristupambliže,dovoljno blizudajedanodtihmrgodnihčuvarapodignekundaksvojepuškespopločena tla.»Dolazimgovoriti sÉmileomAbadiejem«,kažemtedignemglavudabih izgledalarazjareno.»Danassugadoveli.«
Drugi se čuvar, zabavljen čišćenjem svojih žutih nokata, ipakudostojio podignutipogled.»Trebateugovoritiposjet«,kažeon.
»Vratitesesutraujutro dapodnesetezahtjevi ondaopetpreksutra da viditejeliupravnikzatvoraodrediovrijemezavas.«Tapšesepodžepuhlača. »Nikomunebiškodiloakosemalopodmaže.«
»Nikadsenažderetekruhaštogaotimatedrugima?«upitampokazujući glavompremanjegovutrbuhukojijenabrekaokaokodženeudevetommjesecu trudnoće. Preostala dvojica čuvara pogledaju prema meni pokušavajući zatomitismijeh.
»Možda bi bolje bilo ne vrijeđati čovjeka koji prosljeđuje zahtjeve za posjet.«
»Moždabiboljebilonekrastinovacodpoštenedjevojkekojazarađujekraj mrtvaocaipijanemajkezadvijemlađesestrekojenisusposobnedasesame prehrane.«
On napući donju usnu ne uzmaknuvši nimalo pred mojim oštrim pogledom.Onajmesar,kojemusesviđaCharlotte,pomiritćesestimdajoš jedantjedanpričekasvojnovac.
»Neznamčaknijelionuistinuovdje«,kažem.»Tosamsamočula.«
»Nebihznaoreći«,kažeonivraćasesvojimnoktima.
»Došaojesđavlomkojiizgledakaoanđeo,splavimuvojcimaimliječnom kožom.«
Još jedan od onih čuvara, onaj s rumenim nosom čovjeka koji često zavirujeudnočaše,kaže:»Onimomcištosukrčmariciprerezaligrlo?«
»Ne mogu ništa reći o Pierre Gilleu«, kažem, »ali Émile je nježan kao
janje.«
On prekriži ruke privlačeći cijev svoje puške bliže kabanici. »On je vaš dragi?«
Osjećamkakomiseusnenamještajudakažu:»Nevidimkakvetovezeima sjednimpijancem«,alionajštojetvrdiodaprosljeđujezahtjevezaposjetvećse zasmijuljio,atkoznakojiodtihčuvaradonosiÉmileuobroke.Itako,prijenego što bih nabrojila do tri, ugrizem se za jezik oštrim rubovima zuba. »On je milosrdnasrca«,kažem.»Umiljatkaojanje.«
»Jaiovajmladac«,kažepijanacpokazujućiprstomnajedinogačuvarakoji jeprezelendabivećprimaomito,»otpratilismoobojicuušestiblok,jednogau samicu,brojčetrnaest,adrugogauzajedničkućeliju.Ostavilismogaskrasnim uznicima.ZnatelitkosuVeraiBillet?«Onsenamrgodi,ajasampaziladane otvorimusta.
Doksejošvidiiliuzpreostalikomadićsvijeće,Mariečitaiznovinamenii CharlottipatakoznamdajeBilletmesarizUliceFlandrekojijesasjekaoženu sjekiricomkojomseslužiozaodvajanjemesaodkosti,aVera,Talijan,izbušioje brata dvadesetjedanputubogajekuhinjskimnožem.»Kojijeodonedvojice dovedenihsmještensubojicama«,upitamjedvačujnimglasom.
»Onajcrni,onajsazvjerskimlicem.«
Dahmizastaneuplućima,krvmisesmrzneužilama.Zacrnilomisepred očima,svesepočelourušavati,aondabljesnesvjetlost,zasljepljujućaijasna, kaosjajanđela.Iosjetimprolazakzrakaiznadmojekože,kaodahGolijata,kao zamahdivovskogakrilaštoprosijecazrak.Umozakmidolazislika-viđenje. Izbijeljenakoža,rijekakrvi,obrisanaoštrica,rukakojasteženož-bezdlaka, blijeda, lijepa, ne kao ruka u čovjeka, osim četvrtasta oblika nokata. Ruka PierreaGillea.
LE FIGARO
13.TRAVNJA1880.
UHIĆENJAUVEZISUBOJSTVOMUMONTREUILU
Uhićene su dvije osobe u vezi s okrutnim ubojstvom Elisabeth Bazengeaud,krčmaricekojajenasmrtizbodenaprijetritjednauMontreuilu. DevetnaestogodišnjiÉmileAbadieišesnaestogodišnjiPierreGillezadržanisuu Mazasudoknebuduizvedenipredsud.
Glavni inspektor monsieur Macé zatražio je da ispita Émilea Abadieja nakon što su vlasnici krčme kazali da je taj mladić nekada bio ljubavnik Bazengeaudove. Otkriven je s Pierreom Gilleom, svojim stalnim drugom posljednjihmjeseci,ušupikojapripadaocuPierreaGillea,gdjesunjihdvojica
stalnospavala.
Isprvasuobamladićasnažnoporicaladasunadanumorstvabilaublizini. Pokazalo sedajetatvrdnjabilananjihovuštetujerihjenekoliko svjedoka prepoznalokaoonekojisuušliukrčmu.DokjeGilledosadizbjegaonevoljesa zakonom,Abadieimanizosudazasitnekrađe.MonsieurBazengeaudjeprijavio dajeizblagajneukrčmiukradenoosamnaestfranakaijedansat.
Mladadobzločinacabezsumnjećejošvišepotaknutijavnuzabrinutost zbogmoralnegangrenekojajekandazarazilapariškumladostnakonnašega porazaodPrusa.
MARIE
KAO ŠTO JE ČINIO SVAKOGA JUTRA, Alphonse je stavio dva bageta na drveni pulti kazao:»Najboljezatebe.«Danas jesubota,dankadami izbroji dvanaest franaka što mi ihduguje i stavi ihna mojdlan,savijajući mi prste preko kovanica.Ali onse,ne plativši mi što sam zaradila,već vratio slagati hljebovenapolicenakojimasehlade.Katkadajenjegovpoglednepomičan,a više nego jedanput upitala sam se ima li muišta draže nego pružiti mi dva savršena bageta. Danas, međutim, njegove su oči bile sramežljive, uprte u bagetenapultu.»Najboljezatebe«,kažeglasomkojijepomalobojažljiv.
Uzela sam ih. Zlatni su. Jednaki. Savršeno narezani. Pročistim grlo. »Alphonse?«
»Da.«Nijeokrenuoglavuodpolicanakojimasehladebageti.»Danasje subota.«
Vratiosekpultu,stao,rukesumuvisjelenizbokove.»Mesarujeplaćen dug.«Rukamaseoduproodrvenuplohupulta.»Išaojeupraonicudasenaplati, ali monsieurGuiot je kazao da je Antoinetti uskraćena plaća za cijeli tjedan. Takojetataplatiomesaru,utvojeime.«Podigneglavu,pogledmusesusreos mojim.»Bilojedvafrankavišenegoštosmotidužni.«
Iscrpio me je tjedan koji sam proživjela. A sada ću ostati dužna šest franaka za privatni sat koji će mi danas poslijepodne održati madame Théodore.NeznamrazlogzbogkojeganijeplaćenomesaruizaštojeAntoinetti uskraćenaplaća,alisadakadjeÉmileAbadiestrpanuzatvor,onajesvakuvečer kod kuće, hoda gore-dolje i uzdiše i vrti glavom. A ne mogu nipošto s dobrodušnim mladićem kakav je Alphonse načeti temu o svojoj sestri, zaljubljenojunekogzatvorenikauMazasukojijojjeispiosvuradostdokjošnije biopodključem.
ČestojeÉmileAbadieznaoproćiprijenegoštobiseAntoinettevratilaiz praoniceikazaomidakažem»onojmojojsestri«daćeganaćiuRatMortu,a
nekihjedanatobilouBrasseriedesMartyrs.Akadabihtoučinila,istebise sekunde promijenilo njezino raspoloženje - umor i mrzovolja prelazili bi u neobuzdanunadu.Tadabipočelajurnjava,pranjeispodpazuha,mirisanjeobiju bluza,namještanjekose,tužnootpuhivanjepredzrcalom.Bilojedanakaduopće nebidošao,itihbidanaAntoinettegunđalaštojanisamišlapovoduilištoje Charlottepoderalarubnasuknji.Znaobisepojavitiiusrednoći,ičulabihga kakonaodmorištukucananašavrata,dozivaAntoinette,najpriješapatom,a ondaglasnijenemarećizatišinukadsenitkonebijavio.Mamasenijebudila. Ne, ja sam se budila stišćući šake na madracu, razmišljajući bih li gurnula Antoinetteilinjegapustiladapatinastubištu.Alibukanebiprestajala,aštobi bilodanasmadameLegatprijavimonsieurLeBlancu?GurnulabihAntoinette čimbihčulatogamomkaponoći.Alitonijeznačilodaćuzaspati.Tadabipočela prepirka,omrtvompsu,onjegovuprihvaćanjucigarete,otomegdjejebiojučer ili prekjučer.Katkadbi sečuli tihi glasovi i lagansmijeh,azatimstenjanjei škripa dasaka na odmorištu u jednoličnom ritmu. Oh, kako sam mrzila toga momka,zbognačinanakojijeukraoAntoinettinubezbrižnost,ostavivšimenii Charlottisamopokunjenudjevojku.
Otvaramdlanovepremagredamaiznadnašihglava,aAlphonsekaže:»Svi miuUliciDouaizahvalnismoštonijeubijenajednaodvasdjevojaka.«
Kimnem potvrdno i pokisla se okrenem prema vratima. Isto sam tako jučerpostupilasBlanchedoksmosepenjaleuzastubedovježbaonice.Došlami jesleđairukommečvrstozagrlilaokovrata.»Ponovnorastem.Mamajeuto posvesigurna.«Nisamjojzauzvratmetnularukuokovratadajezagrlim.Samo samneznatnokimnulainastavilasepenjati,korakzakorakom.Onajeskinula rukusmogavratairekla:»Mrgođenjenepomažetvojemmajmunskomlicu«,za razlikuodAlphonsea,kojinijerekaoniriječ.
BrzosamprešlaUlicuDouai,nastojećiizbjećipogledekojimacijelaulica promatradjevojkevanGoethem.AlimadameLegatčeka,sulazaunašuzgradu buljipremapekarnici.Postavilasenavratatakodanemoguproći.»Antoinette sujutrosočekivaliupraonici«,kažeiprekrižiruke.»ReklajemonsieurGuiotu daidućesubotemoženanjuračunaticijelidan,većodranogjutra.Takosam čula,aliodjutrosnisamvidjelanitragatojdjevojci,avećjekasno.«
Cijeloga tjedna dolazila sam iz pekarnice i nalazila Charlotte s torbom preko ramena čekajući da pođe u Operu, a Antoinette je već bila na putu u praonicu,ilisamtakomislila.AlisadamijemadameLegatkazaladaAntoinette nijejutrosbilaupraonici,aAlphonsemijekazaodajojjeuskraćenaplaćaza cijelitjedan.ŠtoAntoinetteskrivaodmene?Kakojenastaotolikijaz?Zarmoja sestravoditajniživot?Zaštonijebiloplaćenomesaru?Akomipropadaplaćai
nemamnovcazamadameThéodore,AntoinetteugrožavamojeizgledeuOperi, moju mogućnost da se uspnem na pozornicu, a time ugrožava i naš život. Uskraćujenammesouželudcima,šalicekojenisunapuknuteiobijeljenezidove umjestoovihcrnihodčađe.Ugrlumirastegvaljadokstežemšake.Protisnem: »MenesenetičeAntoinette«,alimadameLegatsenemiče.
Upire u mene prstom, kandža njezina nokta gotovo mi dodiruje bradu. »Netko mora kazati da ta djevojka što izjutra posjećuje momka kojega čeka oštricagiljotinenedajeništazastanarinu.«
Znalasamdajeistinatoštokaže-dajeAntoinettenastavilasÉmileom Abadiejeminakonštojezatvoren.
»Imam pravo govoriti«, kaže madame Legat, »s obzirom na dospjelu stanarinu.«Podižeglavu,pokazuježilavvrat.Vratkojimnetkotrebazavrnuti. Ali ne, to nije vrat oko kojega bih željela stisnuti prste. Desetak je puta posljednjihdanaAntoinetterekla:»Pouzdanoznam,beztrunkasumnje,dato nijebioÉmile.«Ajasjednakompouzdanošćuznamdajeonatijekomcijelog tjedna,umjestoupraonici,jutraprovodilauMazasu.Uzelajenovackojijebio namijenjenmesaru,novackojinijebionjezin.Onajekrivaštomoramstajati ovdje, prisiljena trpjeti pogled sitnih očiju madame Legat, njezino zurenje. Snagakojunisamosjetilavećcijelitjedannavremiuudove.Odgurnemmadame Legatipograbimpodvijestubeodjednom.
OtvorilasamvratanašegastanateugledalaAntoinettepredzrcalomkoje jevisjeloiznadtatinakredenca.Petljasuvojkomkose,namotavagaokoprsta, zadijevaizauha,naginjeglavudokprovjeravaučinak.Bluzajojjeoprana,usne namazane,vratcrvenodgrebanja.Charlotteiskočiizastola.»Nisimečekala«, kažeona.
»Nijedanput ovoga tjedna nisi me čekala.« Ameni srce zaigra što tako laganohodapopodukojijojizmičeispodnogu.
»MonsieurGuiotteočekujeupraonici«,kažemAntoinetti.»Moralasam najprijeobavitinekiposao.«
»IdešuMazas.CijelisitjedanišlauMazas.«
Antoinetteseokreneodzrcalapremameni.Otvoriizatvoriusta,kolebase paihopetotvara.»Nisam.«
Stotinusamjeputačulakakolažemami,onovcu,osatuukojisevratila prošlenoći,osvemu.StotinusamjeputavećčulakakolažemonsieurLeBlancu: da na stubištu ima štakora, da je vidjela sanitarnog inspektora kako njuška naokolo,dajesamaopralaodmorištejersumadameLegatboljelaleđa.Lagala jemesaru,govorilamujedaCharlottemorajestijetrajerimapremaloželjeza. VoćarujerekladaCharlottiopadakosa,dabisetrebalaliječitiidajojpomaže
pojestijednunarančunatjedan.ReklajemadameGagnondamonsieurPluque očekuje gore Charlottu i mene s takvom pouzdanošću da sam u onaj čas pomislila da je to istina. Mama najčešće toga nije svjesna, kao ni monsieur LeBlanc, ni mesar, ni voćar, ni madame Gagnon. I premda je nikada nisam uloviladamenilaže,mnogosamseputatomučudila.Aliuvijeksammisliladaje tozatoštomevoli.Jedinomijelagalaositnicama,reklamijedasam»lijepakao jabuka«kadsamprviputišlamonsieurPluqueuiakotonijebilaistina.Alitoje bilodrukčijenegosada.Tajelažbilaizrečenaumojukorist,aovanovalažnije takva.»Ostalasibeztjedneplaće«,kažem.
Vidim da se trznula jer to znam. Promatrala sam je kako se izvlači iz zamke.Sklaparuke,kaonamolitvu,kaodajojtrebamojposluh.Ikažedajeu Mazasotišlaprviputuponedjeljakjerječulavijest,zatimuutorakjerjebilo potrebnougovoritiposjet,azatimiusrijeduičetvrtakjertakodoznaješkad imašposjet.TeopetupetakkadsujojnapokonreklidamožeposjetitiÉmilea Abadiejausubotu.
»Mojaplaćaupekarniciotišlajemesarukojegasenisipotrudilaplatiti.«
»OničuvariuMazasu«,kažeona,»tražedaimsepodmažudlanovi.«
Glas mi je postajao snažniji dok sam joj se primicala. Isprsila sam se, mišići su mi se napeli. »Nemam ništa za madame Théodore. Mojispit je za mjesecipol.«
»Tojejedansat,Marie.«
»Kradešodmenedabiposjetilaubojicu.«
Spustila je ruke, prestala me moliti. Gledala me tako izazovno jer sam znalaneštoštojehtjelazadržatizasebe-dajenovackojijedugovalamesaru dalačuvaruuMazasu,idajeutomčasudalaprednostÉmileuAbadiejuumjesto Charlottiimeni.Uhvatilasamjerukamazaramenaiodgurnulaizsvesnage.
Onaposrne,ajajeopetodgurnem.Onamiuzvrati,srušimenapodipadne minaprsaderućimiseulice:»Onnijeubojica.Znamdanije!«Zatimsepridigne takodamikoljenimapribijeramenanapod.»Nenazivajgaubojicom.«Podigne rukusprijetnjom.
»Ubojica!«viknem.
Itadasetodogodi:tisućužmaracarazlijeseodpljuskepomojemlicu. Ruka joj poleti još jedanput, ali tada Charlotte ruke čvrsto omota oko Antoinettinalakta.
»Onidenagiljotinu!«
Antoinetteoslobodiruke,aCharlottemunjevitopadnenakoljenaismota seprekomene.Svojimmalimlopaticamapokrilamijelicekaoštit.
Sveseutišalo,aondaCharlottešmrcne.Leđajojseuzdignu.Antoinette
ustanesmojihprsa.»Émilejenevin«,kaže.
Ovijem ruke oko Charlotte, milujem je i trljam, mičem je sa svoga lica čudećiseštojestalaizmeđuAntoinetteimene.
Nikadaprijenismojednanadruguvrištale,nismoseguralenimeđusobno udarale.Nikadamiprijenijereklatakvulaž.Pridignulasamsenalakat,osjetila seusamljenomiuplašenom.JelitokrajAntoinettinebrigeoCharlottiimeni?I štojojjekadjetakoodanaonakvumomku?Zaštosenijeobeshrabrila,čakni kadsugastrpaliuzatvorzatoštojenekojženiprerezaogrkljan?Moždasam zbunjenazbogstraha,aliosjećalasamisažaljenjepremanjoj.Proživjelasam ružantjedan,alinjezinjebiogori.ČvrstostegnemCharlottinouzdrhtalotijelo nasvojauznemirenaprsaipogledamkakoAntoinettebrišesuzesobrazaprije negoštoćeotvoritivrata.
ANTOINETTE
TAMNIČARKOJEMUDAHzaudaranakuhanilukkloparaojeispredmene, pokraj niza teških vrata što se otvaraju prema prljavim ćelijama širine dva hvata.85 Usvakojjegoliožbukanizid,željeznarešetkaumjestodrugogzidate jedanjedinistolacsprijeda.»Ovesućelijezaonekojidolazeuposjet?«upitam,a njegovavisostusporikloparanjeiudostojiselaganokimnuti.»Nevidimzašto sammoralačekati.«Zasvakućelijusposjetiteljemutonulimustolacbilojejoš desetaktakopraznihkaoštojemojtjedanbezÉmileabioprazan.
Tamničarsezaustaviogunđajući.Puščanomcijevipokazujemidauđemi vrata se uz škripanje zatvore za mnom. Na trščanom sjedištu mojega stolca zijevalajerupa,kojasejošraširilapodmojomtežinomkadsamsesvalilana nju.Zurilasamkrozželjeznurešetku,prekomeđuprostora,udugačakredćelija. KažemsebidajeÉmilesmještenućelijutočnosučelicemojoj.Drugitamničar, koji je patrolirao cijelom dužinom međuprostora, prođe pokraj mene. Bat njegovihkorakabiojesvetišikakoseudaljavaopaopetglasnijikadbisenašao ispredmojećelije.Triputjeprevaliosvojputskrajanakrajmeđuprostora,aja samčekalaosjećajućikakomiseizželudcadižeokusdoručka prženikrumpiri ukradeniuličnomprodavaču.
Mariejeprvapočelavikati,Mariemejeprvaodgurnula,Mariejevrisnula »ubojica« kad je moja ruka već bila podignuta. Charlottina zgrbljena leđa, njezinarebrakojasamtakolakomoglazdrobiti.Alinisamudarila.Ustalasams Marie.Charlottećezaboraviti.AMarie,onabimetresnulagorenegoštosamja njudaseznatući.Alimasnoćaprženihkrumpirabućkamiucrijevima.Rekla samMarielaž,lažkojanijebiladobronamjerna,ionajetoznala.Objasnilasam
zbrkusdobivanjemdozvolezaposjet,alivećjebiloprekasno.Većsamslagala, kazavšidanisamišlauMazas.Željelasamsamootićibezgužve,danevidim kakonjezinausnadrhtiikakojojseočipunesuzama,daseuhvatimzatrunak pouzdanjaštogajedonijelotojutrokadjenapokonsvanulo.AliMariejeurlalai odgurnula me. Pogriješila sam što sam joj uzvratila. I što sam je udarila. Prestrašila sam one dvije djevojčice, a već imaju dovoljno razloga da budu plašljiveuživotu.
Tamničar je opet prolazio pokraj mene, a sučelna je ćelija i dalje bila prazna,bezÉmilea.Teškogutamiprstimasehvatamzaželjeznešipkeipitam se nisu li ga odveli u pogrešnu ćeliju. Takva surovost. Primičem lice bliže željeznoj rešetki, ali postavili su je tako da posjetitelj može vidjeti samo unutrašnjostćelijekojamuležisučeliceprekomeđuprostora.»Émile«,zovnem ga.Okrenemlice,opetgazovnem,aondazovnemglasno.
Tamničar se opet vratio, metalna dugmeta na njegovoj mornaričkoj kabanici žmirkaju na svjetlu svjetiljaka. Gurne bajunetu svoje puške kroz željeznurešetkumojećelije.»Začepigubicu«,kaže.
»Možda, ako dovedete momka kojega sam došla vidjeti.« Koliko već čekam?Jedansat?Dvadesetminuta?Neznam.Protjecanjevremenamorabiti istotakosvakomzatvoreniku,Émileu,svimaunutra.
»Jošjednuriječipobrinutćusedauopćenedođe.«
Naginjemsenatragnatrošnom,slomljenomstolcuipromatramgakako seokrećeoddivljegapogledakojisammuuputila,atočinisporo,kaodaima ponosausporimkretnjama.
SvebipariškemladićekojiočekujusuđenjeslaliuzatvoruMazasu,ačula samodvišenjihkolikojeondjedosadno.Budeseušestnazvukzvona,otvaraju očipremaožbukanimzidovimaizatimseizvlačeizpretrpanihvisećihmrežau kojimasuproveli noć.Čekajudaseodškrinuvratai napodpoloži pladanjs vrčemkiselavinaikomadomustajalakruha.Kadsepopijeposljednjakappićai posljednjamrvicametneuusta,počinjetećišestjednoličnihsatiispunjenihtek slaganjem mreža i metenjem ćelija.Naposljetku čamotinju prekida podnevni obrok,juhaukositrenimposudamakojasegutatakopolakodajezadnjisrk uvijekhladan.Poslijepodnesvakizatvorenikidenaonoštonazivajušetnjom, alitonijeništadrugonegohodanjepodnadzoromdugačkim,uskimstazama podvedrimnebom,kojesumeđusobnoodijeljenevisokimzidovima.UMazasu nema mogućnosti da se neki momak dogovori s drugim što će kazati pred sudcem,nema mogućnosti da te neki stari prijateljutješi doksatima čamiš. Émilepodnositakvudosadu,alikakosugastrpalisVeromiBilletom,zamišljam gakakostalnočuvaleđa,punstrahaštomuubrzavakrvotok,aproduljujesate
gorenegoostalima.
Čvršće sam se pripila uza željeznu rešetku, a zatim do mene dopre Émileovglasizsučelnećelije.»Nematuniriječiolaži«,kažeon,»onenjezine oči.«Prelazećiućeliju,podigneglavu,osvrnesenatamničarakojigaprati.»Kao štosamvamrekao,lokvicečokolade.«
Uponedjeljak,nakonštosamčulavijestitrčalaodpraonicedoMazasa, otišlasamuOperuipridružilaseonimmajkamaštopletuiogovarajusjedeći uzastražnjizidvježbaonicegdjenastavuimajunajmlađepetitsrats.Kadmije ulovilapogled,Charlottejenabralačelo.Mahnulasamjojdajeohrabrim,poslala jojpoljubac,i poslije toga njezina se pozornost vratila na nizkoraka koje je izvikivala madame Théodore dok je iz violine strujila glazba. Druge su djevojčiceskakalevišenegoona.Dvijesubilelaganijenanogama.Alimogla samvidjetidaglazbaprodiredubokounjuinakonsamojedneminute.Doksam jesamogledala,pribralasamse.NijebilopravednodaCharlotte,onakoodvažna ihrabraisrčana,sprljavomsuknjicomineumivenimobrazimainepočešljanom kosom,kojajestršalakaopijetlovrep,budenajnečistijameđuonimmršavim djevojčicama.
Poslije sam rekla: »Ti dublje osjećaš glazbu nego ostale curice«, a ta otresitadjevojčicajekazala:»Tibitrebalapratirubljesmamom.«
Pomilovala sam je po obrazu. Stajala je ondje s rukama opuštenim niz bokove,očijuprevišezabrinutihzatakomladolicepasamosjetilažalacbolišto setodijetenavikavabrinuti,kaoMarie.»Dobilasamnekuporukuupraonici,i reklasammamidasiseonesvijestilauOperi,dasipitalazamene.Sadatine moguništavišereći.«
»Otišlasiodande,napustilaposaozbogonogmomka.«Iznjezinihjeočiju iščeznulazabrinutost,postalesuhladnekaokamen.IbeznovostioMazasu,nije podnosilaÉmilea.ZatrovalajujeMarie.
Uhvatilasamzaruketumalenudjevojčicu.Nebihmoglapodnijetipitanja kojabimipostavljalaMarie,jošmanjemaminuokrutnost,dasamimmorala kazativijestkojumijedonioMichelKnobloch.Nipoštovečeras.Nipoštonakon ovakvadana.»Samoovajput.«
»Želimnovuvrpcu,grimiznu«,odgovorilamije.Aposlije,navečer,dokje ispredala priču kako je klonula za štangom i dobila od madame Théodore bombon,a zatim odgovarala na mamina pitanja a da nijedanput nije zapela, osjetilasamponosštojelaganjetedjevojčicebiloravnomojem.
Émile sjedne raširivši malko svoja snažna bedra, stisnuvši žilave ruke točnoiznadkoljena.Naginjaoseizpasa,čelomujegotovododirivaloželjeznu rešetku,aočibilepostojanijeodlitice.Nemavrpoljenja,češkanja,gutanjasline.
Nemagledanjaustranu.»Nisamsudjelovaouklanju.«
SutradannakonštomijeMichelKnoblochdoniovijestoMazasu,otvorila samvratanašesobeividjelaMariekakosjedizanašimmalimstolom,nagnuta nadnovinama,iznalasamdajenegdjeizmeđuOpereiUliceDouainaletjelana prodavača novina koji je izvikivao imena Émilea Abadieja i Pierrea Gillea. »Antoinette«, rekla je poskočivši. »Sjedni. Čašu vode? Mama, nalij čašu za Antoinette.«
Mamajekazala:»Blijedasikaoizbijeljenaplahta.«
»ÉmilejeuMazasu«,reklajeMarie.»Uhićenjeizatvorenzbogubojstva krčmariceuMontreuilu.«Stavilajerukunasrce,ividjelasamozljedugdjeje, gorenegoikada,bilaoguljenakožananjezinupalcu.
Mamasesvalilanastolac.Gledalasamkakojojsetrzajurukečeznućiza ploškomudžepusuknje.
»Većznam«,reklasam.Mariejespustilarukunabok,nalicujojsevidjelo olakšanje.
»Tojeonajmomakskojimsivanidoponoći?«
»TonijebioÉmile«,reklasam.
Mariejedodirnulanovine,tihakaomiš.»Svjedocisugavidjelikakoulaziu krčmu.Obojicusuvidjeli.«
»Onajdrugimomak,PierreGille,onjeprerezaogrkljan«,reklasam.
»TotijekazaoÉmileAbadie?«pitalajeMarie.
»Tojeonoštoznamdajeistina.«Podignulasamglavu,oštropogledala mamu,zatimMarie.»Vidjelasamtoupriviđenju.RukaPierreaGilleabilajena nožu.«
Marierazjapiusta,zatimihzatvori,kaoriba.
»Ispljuni,štogodbilotoštoimaškazati«,reklasam.
Opetuzimanovine.»OvdjetočnopišedajeÉmileAbadiebioljubavnikone Bazengeaudove«,reklaje.Mamajeizvadilaploškuizdžepa,potegnuladobari duggutljaj,polizalavlažansjajapsintasusana.
Émileovolicepotoneupodignutedlanove.Odmahneglavom.»Samosam htiouzetinovac«,kaželicazagnjurenaudlanovepadoda:»Ništanisamuštedio. Uvijekbihpotrošiosveštosamimaoudžepu.«
Poznajemnjegovuvelikodušnostboljenegoitko,alitonekažem.
»Sigurnosamvelikorazočaranje.«Ispodobrvapogledakrozprsteičeka. Čeka,što?Prigušenonijekanjesmojestrane?Odmahivanjeglavom?Osjećam lagan trzaj, labavljenje pritegnute uzice. Ali ne, mora mi sve ispričati o Bazengeaudovoj,kazatijeliuopćebilostvarnosveononaležaljci,nastubištu, onopritiskivanjeuzkamenizid.
Spustiojerukeiočimuseupiljeumoje.»Jednesuminoćidžepoviostali prazni.Želudacmijebioprazanibučnojezahtijevaohranu.«Obližeusne.»Gille jepričaokakojeodstaremajčinesluškinjeizvukaopedesetfranaka,samodabi šutiokakojezanjegaskidalagaće.«
IspričaomijekakosutrčalipremaMontreuilugorećiodželjedazaprijete Bazengeaudovoj.Platitćemustofranaka,takoje,ilićeÉmileotkritinjezinu mužukakvajekurvadoistabila.
»Uvijek je dovlačila stolac do mene, petljala oko dugmadi na mojim hlačama, milovala me, donosila mi konjak na račun kuće«, kaže Émile. »Ali, Antoinette,morašznatidajesvetoočijukanjebiloprijetebe.Budiuvjerena. Davnoprije.« Disalasamduboko,polagano,razmišljalaoMariekaoosićušnojmuhišto puzipozidu.Tamuha,sasvojimsumnjičavimduhomizabrinutimočima,čakbi ionavidjelakakosesvakapojedinostpoklapasonimštojepisalounovinama.I zarminijekazaosveosvojemodnosusonomBazengeaudovomadaganimalo nisam poticala? Ta bi muha vidjela kako je potvrdio istinitost onoga što je pisalo u novinama. Plinske svjetiljke načas zaplamsaju osvjetljavajući tamnu žbukunazidu.»Tinisirazočaranje«,kažem.
»Bojaosamsedaćešnaćidrugogmomka,Antoinette.Uvijeksigovorilao sobikojubismounajmili.Aonazavezanavrećicaštoječuvašnasigurnom... vidiosammogućnostdautrostručimnjezinutežinu.«
PotommijeispričaokakoseBazengeaudovasamonamrštilaiudarilaga krpomzabrisanjepoprsima.»Zarbihpetljalasnekimmladićem,jeli,dasam imalamužakojegabibarmalobilobriga?«reklaje.»Samonaprijed,Émile.Kaži muštogodhoćeš.«
Iskapilajekonjak,reklaPierreuGilleudaplatiakoželiikapviše.Udaljila seipočelabrisatipultkadjePierreGilleudariošakompostoluiuvredljivim riječimakazao kako nijedopješačio uMontreuilzanaprstakpića,nego zbog blagajnekojajebilaotvorenanipetkorakadalje.
»Nisamosjećaonimrvicesklonostipremastarojvještici«,kažeÉmile,»ali biosamdovoljnopristojandaneopljačkamženukojamijeupravonalilakonjak učašu.«
IskapiojekonjakipustioPierreaGilleadasepjeniipsuje,damugovori kakojeplašljivijiodgrlice.
Približavaloseudaranjetamničarovihpeta,anassmosedvojeuspravili na stolcima i udaljili od željezne rešetke dok nije prošao. Zatim se Émile zaljuljaonastražnjimnogamastolca.»Gillemijerekaodaćebitilako«,kazaoje zurećiustropiznadglave.
»Ucjena?«
Émilesevratiouuspravanpoložaj.»Ucjena,naravno.Nikadanebihsnjim pošaodasamznaodaimanož.Kunemtise,Antoinette,Gillejojjeprerezao grkljan.«
Laganokimnem,opipamsepolaktovima,čvrstostisnemrukeuzbokove, opustimse.»Znamdajetoistina.«
Itadasam,prviputuživotu,vidjeladasuseočiÉmileaAbadiejaovlažile. Nekizvuk-kaokadseoslobodizaglavljeniprozor-stigneizdnanjegovagrlate onnadlanicomotareoči.»Tisisveštoimamnasvijetu,Antoinette.«
Želimpopravitionoštoserazbilo,kazatidaćesudsaslušatiobjestrane, onivelikiumovikojisuškolovanidadoznajuistinu,alisjetimsedajestrpan zajednoskoljačemizUliceFlandre,sTalijanomkojijeizbobratapa,usprkos čvrstozatvorenimvratimaizamene,osjetimnazatiljkuhladnoću.
Onsepogladiposnažnojčeonojkosti,zakimaglavomsjednenadrugu stranu.»KadsmotekdošliuMazas«,kaže,»Gillejebionaprijed,sinspektorom, a ja iza njih.« Zatvori oči. »Inspektor kaže Gilleu, dovoljno glasno da bude siguran kako sam i ja čuo njegove riječi: >Idemo, Gille. Izgledaš mi sasvim pošteno.Tinisimogaopočinitiubojstvo.NaveotejeAbadie,iutomslučaju trebašnamsvekazati.Imatćemonaumutvojepoštenje.Budiutouvjeren.<«
Izasebesamzačulastruganjemetalapometalu,okretanjeključaubravi,a zatim glas tamničara koji me je doveo u ćeliju: »Isteklo je vaših trideset minuta.«
»Teksamsespustionastolac«,kažeÉmileizarešetaka.
Tamničar se namršti, prekriži ruke na napuhanim prsima. »Nisi smio popušitionucigaretudokraja.«Uhvatiomeispodruke,podignuonanoge.
»Sutra,Antoinette?Doćićeš?«pitaÉmile.
Sutrajenedjeljaivećsamsedogovorilastamničarimadaćenedjeljabiti mojstalnidanzaposjet.Kimnemipogledamprekoramenadokmetamničar vukaoizćelije.»Sutra.«
Bili smo se udaljili desetak koraka kad su u međuprostoru odjeknule Émileoveriječi:»Tisisveštoimamnasvijetu.«
Položilasamrukunasrceipomislilakakotajmladićračunanameneviše negonaikogadrugog,kakomenenajviševoli.
Tamničar olabavljuje stisak na mojoj nadlaktici pa kaže: »Njega čeka giljotina.«
Usisala sam unutarnju stranu obraza te ispljunula nakupljenu slinu na njegovuulaštenučizmu.Srušiomesnažnimudarcem.Palasamnakoljenatese uhvatilazabolnarebraiudahnulapljesnivzrak.
OSJEĆALA SAM SE KAO NAJMANJE STVORENJE na svijetu dok sam se ramenomnaslanjalanamasivnavrataštovodeuFoyerdelaDanse.
Otvorilasamihtektolikodauđemuprostorijukojajebilarezerviranaza àbonenteibalerinevišegastupnjakojimaseonidolazediviti.Uvijeknamjeto mjestobilonedostupno,petitsratsganesmijudoživjeti,osimdanas.
Stajalasamondjeizduženavratapolakokružećistopalima.Bezsumnjeje svaka djevojčica što se istezala na štangi učinila to isto videći prvi put onu raskoš. Svaki komadić stropa pokrivaju slike ili rezbarije s kerubinima i cvijećemisvitcima.Klupicesbaršunastimsjedištemporedanesuuzpozlaćene i blistave zidove, osvijetljene kristalnim svijećnjakom, opasane na najvišem dijeluvijencemmedaljonaodkojihsvakiuokvirujeportretnekeétoile.Hoćuli ikada zaslužiti slavu toga mjesta? To je pitanje koje bismo danas morale postavitisamesebi,razlogzbogkojeganamjerečenodaseovdjeokupimo,i čekamo da nas prozovu po imenu. Čekamo svoj trenutak na pozornici, svoj trenutak dokazivanja. Želim pokazati da smo sposobne skakati i lepršati i lebdjetiiznadzemlje,dražesnekaodasmoizdrugogasvijeta.
Oko mene majke namještaju savršen muslin, popravljaju nove suknjice kupljenezapetnaestfranakatevezujusvijetlevrpcekojestojedodatnihšest franaka.Zabadajuimsvilenecvjetoveplaćeneposljednjimnovčićemštosuga uspjelestavitinastranu.Svejetoudvostručenozbogzrcalakojezauzimacijeli zid. Vidim svoj odraz u njemu majmunsko lice, kosu koju Antoinette nije počešljala - izgledam kao crv među jabukama, eto, osim novih papučica i grimiznevrpcekojujeCharlotteotelaAntoinetti.Charlottemejejutrosmolila dajojposudimvrpcu.Kakojemoglabititakonezahvalnakadsamzarađivala novacupekarnici,donosilabageteivjedravode?Ipakjojnisamtolikozamjerila, već sam glasno istaknula važnost današnjeg dana. »Oh, Bože«, rekla je Antoinette,lupnuvšiseprstimapočelu.»Mislilasamtinapravitifrizuru.Doista jesam.Asadjeprekasno.«
Istinajebiladajepočelazaboravljatisitniceiprestalapostavljatipitanja kaoprije:kakomijeprošaodan,ihkakouspijevamnapravitiallegro,ilikakose premameniponašalaBlanche.Ipak,novostjebilaštojesmetnulasumanešto takovažnokaoštojedanmogaispita.
Stala je između mene i Charlotte, koja je i dalje stezala vrpcu iza leđa. Položivširukenamojaramena,Antoinettejerekla:»Pustinekatiglazbaispuni glavu.Pustinekaglazbarastjerastrah.Tisispremna,Marie.Nemaninajmanje sumnje.«ZatimsezavrtjelaisuočilasaCharlottom.»Imašjednusekundudatu
vrpcu predaš Marie jer će u suprotnom meni trebati samo sekunda da te pretrgnempopola.«
KažemLucillidasunjezinicvjetovinajljepšiodsvih,kažemdajenjezina vrpcabljedoružičastakaotrešnjincvijet,kažemPerotidatakobijelasuknjica ističe svjetložutu boju njezine kože. A one kažu da im je žao što nemaju savitljivostmojihleđa,daćeodnassigurnotražitifouettésentournantidasam janajpostojanijautome.
Blanchemečvrsto steže,ajajegledam ravno uoči i kažem:»Zajedno, uskoro,napozornici«,padodirujemostupštodržištangujerjemoždaželjezo ispodpozlate.Stupjekaomidanas zlatan,dobar.
MadameDominiquejetočnonavelaštosemožeočekivati,kakoćesvaka odnasstajatinapozornici,sama,načeluiusredini,očekujućiuputekojeće izviknutimonsieurPluque.Onćesjeditiuprvomreduparketa,reklanamje, skupasamonsieurVaucorbeilom,direktoromOpere,imonsieurMéranteom, baletnimmajstorom.OnaimadameThéodorebitćetikizanjih,udrugomredu.
Dostadalekoodispitnogavijeća,uložamaprvogabalkona,bitćeàbonenti i balerine višega stupnja kojima bude stalo gledati, također i majke koje će držati palčeve i stezati križiće što im vise oko vrata, a pletače će igle bar jedanputmirnoležatiunjihovimtorbicama.Svećemajkebitiondje,osimmoje, štojemenidraže.Imamdovoljnobrigaibezstrahadaćemezovnutikadbudem napozornici,iliodlučitidamaloutječenamonsieurPluquea,ilipomislitida šapćedrugojmajciikokodačegorenegokokoškadsnesejaje.
MonsieurPluquećeizviknutinizkorakaadagio,sporihkretnjakojetraju šesnaestglazbenihtaktovadabiplesačicastalanaprstejednenogeinapravila velikirondedejambeenl’air.86Doljeuorkestrupijanistćepratitikretnje,što značidatempoovisionekometkonemoženividjetidjevojkukojasekolebai želidaadagioprođeizavršiprijenegoštonjuizdajunožniprsti.Alitonijedio kojegasenajvišeplašim.MadameDominiquekažedaimamravnotežusatnoga mehanizmaisavitljivostzelenegrančice.Menekombinacijeallegroispunjavaju užasom.Stopalalete,udarajujednoodrugouzraku,skližusepopodu,zatimsu opetuzraku,aliovajputnožnipalacudaraukoljenopamtećidatrebadoskočiti upetompoložaju,sdesnimstopalomotraga.Iponovnoiponovnoiponovno. Mislimisekovitlaju.Ramenasumistalnozapalacviša.Tojeonoštosedogađa kadprevišerazmišljamostopalima,dokmadameDominiqueudaraštapompo podu.»Dvaputentrechats«,reklajeupravonekidan,podignuvšidvaprsta,kao dabimitomoglopomoćiubrojenju.Zatimglissade-samojedan-prijenego dođesautdechat.Kimnulajeviolinistudaopet počnesvirati,okrenulasei usredotočilanadrugudjevojku.Nijebilodostapogodititočnekorake.»Svakom
korakutrebadatiposebankarakter,vašplesačkižig«,kažemadameDominique. »Toćevamosiguratimjestoukvadrili.«
Djevojkećeseprozivatiredompremadužiniizvučenihslamkipaćuse posljednja pojaviti pred ispitnim vijećem. Kao svaka djevojka koja čeka, nastojalasamdamimišićibudugipkipravećidubokeisporepliéssaširoko razmaknutimstopalimaudrugompoložaju,polažućiprsnikošravnouznogu ispruženunaštangi.Pridružilasamsedrugimaželećisrećusvakojprozvanoj djevojcikadbiodlazilatetražećinekiznaknanjezinulicukadbisevratila.Bilo je i suza – pijanist nije držao ravnomjeran tempo, monsieur Vaucorbeil se okrenuonatragnasjedaluprijenegoštosuprošlatritaktaglazbezaadagio, zaboravilajenatrljati malo smoleispodpapučicai poskliznulaseudoskoku nakongrandjeté.Mismokimalestišćućiusneinabirućičelateskrivajućidase radujemojersusetimepovećavalinašiizgledi.
Stala sam uspravna kao kip na pozornici Opere, sa stopalima u petom položaju i rukama en repos, čekajući da monsieur Mérante digne pogled s bilježnice i lagano kimne monsieur Pluqueu da izvikne posljednje korake. Pogledomsamprešlaprekočlanovaispitnogavijeća,prekosjedalauparketu, dočetvrtogredabalkonagdjejesvebiloodcrvenogbaršunairezbarenogzlata, pod koprenom polutame sa samo tri upaljene plinske svjetiljke, dvije na pozorniciitrećakojabacakrugsvjetlaokoispitnogavijećaimonsieurDegasa, nagnutognadblokomzacrtanjeutrećemreduizanjih.
Čeznulasamdačujemklavirštonotamapresijecazrak,aliimjestoiza moga srca koje mi laska, ispunjavajući me iznutra prema van. Željela sam plesati,osjećati kako mi glazbadižeudove,savijaleđauluk,struji izvršaka mojihprstijunarukamainogama.Danasmeresidražest,ipostojanost,ilakoća, ibrzina.VidjelasamkakosemadameDominiquesmirenosmiješi,monsieur Mérantepodižeobrve,amonsieurPluquezbunjenozuri.
»Četiri fouettés en tournant«, kaže monsieur Pluque pridižući se na sjedalu.»Osam,akomožeteizdržati.«
Progutamsmiješakkojisepojaviokadsuodmenezatražiliokretekojisu mipostalitakolakiotkadmijeAntoinettekazalatriksazamišljenimkonopcem kojimevučeuvisiztjemenanaglavi.Tojekorakkojisamzaželjelakadsam pogladilakonjskupotkovunamalenomstoluispredsobicečuvarapredulazom na pozornicu. Zauzimam četvrti položaj, zazivam konopac, upirem pogled u narančastumaramumadameThéodore,anatoćusemjestousredotočitiikad mi se tijelo zavrti da bih ga pogledala svaki put kad se okrenem prema gledalištu.Toopažanjedodajeoštrinuokretu,alijošjevažniještozaustavlja vrtoglavicukojadolazi odvrtnjepoputzvrka.Udišemjedantaktglazbeprije
negoštoćusedignutinaprstelijevenogeibrzosezavrtjeti,nečetiriputa.Ne osam. Nego šesnaest. Šesnaest fouettés en tournant. Zaustavljam se mirno, postojano, sa stopalima u savršenom četvrtom croisé i ostajem nepomična, osjećajući kako se u meni kotrlja valradosti zbog koraka koji sam savršeno izvela.
SmiješakmadameDominiquejebioširok,tolikoširoktesampomislilada ćesenasmijatidoknijeustaspustilanastisnutušaku.Nakonštosusečlanovi ispitnog vijeća malo došaptavali i kimali glavom, monsieur Pluque uzvikne: »Molimvas,mademoisellevanGoethem,jednurévérence.«
Napravim révérence, ispružim ruke naprijed prema ispitnom vijeću i zatimihširokootvorim.Mojpogled,svečankaouvijek,prelaziojeslicanalice monsieur Vaucorbeil, monsieur Mérante, monsieur Pluque, madame Dominique, madame Théodore. Posljednjim sekundama naklona počastim monsieurDegasa.
JučersamsepenjalastubištemdovježbaonicemadameDominique na posljednjisatprijesuočenjasispitnimvijećem.Pošlasamdomjestagdjebih svaki put počinjala mukotrpno opuštanje leđa. Ali ondje sam našla baletne papučice bez ijedne ogrebotine, visjele su o vrpcama preko štange. Bila je dodanaceduljica:
Mademoiselle van Goethem, ovako će vam zablistati noge. Monsieur Degasjeznaokojejemojemjestopokrajštange.Samojenjegovgorljivipogled mogaobititočankaoravnalodaizmjerimojastopala.
KadsamizišlaizOpere,nastupiojetrenutakčisteradosti,blaženstva,pa samodskakutalaprekodvorištadostražnjegulazahvatajućisezatajtrenutak, alihvatajućisetakosnažnodasamuobličilamisaokojusamhtjelaodbitiod sebe:Kvadrilapovlačizasobomvečernjeinoćnenastupenapozornici,donosi krajmojemjutarnjemraduupekarnici,zaradikojamijepotrebnajednakokaoi zrak.Usporavamsedohoda,akadasampodiglapogled,ugledalasamkočiju monsieur Lefebvrea kako se sjaji na dnevnom svjetlu. Konji s perjanicama njištali su i hrzali i toptali, repovima razgonili muhe što su se okupljale s porastom topline.»Mademoiselle vanGoethem«,dovikne monsieurLefebvre nagnuvšiseizkočijetemimahnedapriđem.
»Danasstebiliblistavi«,kažeonsilazećiizkočijeimašućirukomnatakav načindasampomislilakakoželidauđem.Primičemsepolakokočiji,netoliko hrabrodabimogaopomislitikakosamdrskaakojenjegovomahanjeznačilo neštodrugo.»Da,da«,kažeon,»maknitesesvrelogasunca.«
Pokažemidasjednemtesespustipokrajmene,malopreblizusobzirom natodajeklupabiladovoljnoširokazačetveroidajesučelicenašojbiladruga
klupapocijelojširinikočije.»Vašiokretinakraju«,kažeon.»ČakseiVaucorbeil malkouspravionasjedalu.«
»Bilisteuparketu?«JelisemonsieurVaucorbeiluspraviozbogmene?Ali znalimonsieurLefebvrekolikojeozbiljnatakvatvrdnja?
»Mojmalenidar?Jeliveličinabilaprava?Biosamondje,naravno.« »Papučice?«
»Dajte, mademoiselle van Goethem. Jedva postoji ijedna djevojka u baletnomzborukojaihsamakupuje.«
»Mislilasamdamiihjenetkodrugiposlao.«Osjećalasamseblesavošto sampretpostaviladamijepapučicedarovaomonsieurDegas.Bilajeglupost pomisliti takvo što kad su tri mjeseca došla i prošla otkad je zatražio da poziram,askulpturicujesmatraoneuspjehom.
MonsieurLefebvreprimaknelicekmojemu,iblagimuglaspostanestrog.
»Rekao sam vam da ću kazati koju dobru riječ gospodi Pluqueu i Mčranteu. Održaosamobećanje.Nego,štostepomislilitkovamjedarovaopapučice?«
BilomijegotovokaouučionicisestreEvangelinekadsamsebojaladaću datipogrešanodgovorisilnoželjeladabudetočan.Kadjeposlaopapučice,jeli monsieurLefebvrehtiopokazatiželjudamipomogne?Sadamijevišenego ikadabilopotrebnonjegovomilosrđe.»MonsieurDegas.«
Trzajemzapešćaonotklonitumogućnost,dajetobiomonsieurDegasa, kaodaljudisazgužvanimprslukomineurednombradomnisuništavišedoli praznatlapnja,ponjegovumišljenju.Otvoriojekutijuobloženubaršunomštoje ležalakrajnjegovihnoguiizvadiozrcalosurezanimvijencimaiviticamatemi gapružio.Zatimjedignuokrpukojajepokrivalasrebrenuposudusledomi izvukaočepiztamneboceštoseznojilaoddnevnevrućine.»Biosamsiguranda ćeteprijećiukvadrilu«,kaže.
Nijemiizgledaokaočovjekkojigovorionoštonijeistina,kaomamakoja serasplačeinazivamesvojomnajdražomkadsviznamodajojjenajdražabila MariePrvaili,akobrojimosamoonekojenisuanđeli,sitnaCharlotte.Akood njega takvo što čujem, a zatim ne nađem svoje ime na popisu ispred ureda monsieurPluquea,sutraujutro,toćemislomitisrcetisućuputagorenegoda nikada nije otvorio usta. »Molim vas, monsieur Lefebvre, mogu povjerovati samouonoštovidimcrnonabijelom.«
Nalio mi je šampanjac u čašu. »Razumijem ozbiljnost onoga što sam kazao.«Spustio jerukunamojebedro,lagano gastisnuo,kao tata,ajasam mirno sjedila. To je sve što sam mogla učiniti da ne proigram svoju sreću. Njegovaserukadigladomoječašeinagnulajepremamojimustima.»Sada, dragamoja,buditedobradjevojkaiispijtesvojšampanjac.«
MoguliupitatizaBlanche?OnajedošlauFoyerdelaDanseposlijesvoga nastupa i odmah sam vidjela kako stišće ruke suzbijajući veselje. Nije htjela poskočitiiizazvatiogorčenost,danasne.Poslalamijelagansmiješakkojije govoriodajujeispitnovijećenajboljeocijenilo.Inemamnikakvarazlogada misli monsieur Lefebvrea skrećem na njezine ruke koje nalikuju na grličina krila.Neponosimseštotomislimkadmijeonajedinaprijateljicauplesnoj školi,aliistinajedasumojepotrebejednakeBlanchinimakoonnamjeravadati neštovišeodpapučica.
Ovlažim jezik, progutam puna usta tekućine. Nikada nisam okusila šampanjac,činimisekaodapijemzrak.Osjetilasamkakomiugrlupucketaju sitni mjehurići,s okusom metalnoga noža što reže kolač odjabuka.»U Ulici Douaiosjećalismookusbačveuvinu«,kažem.
Onsenasmije,nalijeusvojučašu,otvoriprozorčićsučelicenašojklupii dobacivozačudaćemoseprovozatidužSeine.Kadsmokrenuli,kaže:»Vožnja zaslavljenicu,gospođice?«Japotvrdnokimnemičudimseštojerazmaknuo zatvorenizastorštoprigušuješumSeine.
Nasloniojeglavunastražnjustijenkukočije,inimalonijeizgledaokaoda mujedorazgovora.Nekosmosevrijemevoziliutišini,ajasampijuckala.U ovomčasunebihsmjelamislitininaštoosimnamjehurićeugrlu,alinikada nisam bila nadarena zadržati se na onome što je dobro. U mojem se duhu pojavilaAntoinette,odprethodnenedjelje,kadsevratilaizMazasa,izagnjurila liceurukeprekriženenastolu.Dubokosamudahnulaisjetilasedajesamnom uvijekbilastrpljiva.»Onda?«reklasam.
»Našlisunož.InspektorjetorekaoÉmileu.«
»Oh«, rekla sam osjećajući kako se javlja tračaknade. Je li napokondo njezinamozgaprodrlodajeÉmileAbadiekriv?
»Zarnevidiš?PierreGillenebiotkriomjestogdjegajebaciodanijeznao kakonanjeganećepastininajmanjakrivica.«
Pogledalameje,mršavaiumorna,upaljenihočiju,iodtogamejezaboljelo srce.Nebibilopravednobuditinaduuklonulojdjevojcikadbisetimesamo odgađalanovabolusrcu.Alinjezinajetjeskobabilatolikadasamzaboravilana obećanjekojesamzadalasamasebi daćujojpokazatiÉmileaAbadiejaonako kakogajavidim irekla:»Moždagajeinspektorsamopokušaozastrašiti.«
»Pokazaomujenož.«
TrebalabiprestatimaštatidajeÉmileAbadienedužanpasamjojpoložila dlan na rame, najnježnije što sam mogla. Ali sam osjetila kako se kostriješi, srditazbogmogadodira,kaodajebiloizdajničkiodmeneštosampomislilada bijetavijestmoglapotaknutidauvidinjegovukrivnju.Zarjemogućedajeto
nijenimalopoljuljalo?»Ondanemasumnjedasujojtimomciprerezaligrkljan.« Izreklasamtokaočinjenicu.
»Toništanedokazuje«,reklajeiotreslamojuruku.
MonsieurLefebvrejetreptaodokmujeglavaidaljebilanaslonjenana stražnjustijenkukočije,ajasesjetimdamunisamkazalaniriječizahvaleza papučice.Kakavpropust.»No«,kažem,osjećajućihrabrostzbogšampanjcakoji sampopilateknakoricukruha,»akosumojastopaladanasimalozablistala,to je bilo zahvaljujući i vašem daru. Poslali ste me na pozornicu u najboljem raspoloženju.«
Itadasenjegovarukaopetspustinamojebedro,alinijetovišebilopoput tatina stiska. Ne, ruka je ostala nepomična. Sjetila sam se Josephinina upozorenjakakoabonentineprirodnoinasilnomaštajuodjevojkamadokim prstiplazetamogdjeimnijemjesto.Leđasumiseukočila,lopaticamasamse snažno oduprla o naslon klupe, i podigla ruku. Perot je rekla da pokrovitelji samopomažudjevojcidasemožepotpunoposvetitiplesu.
»Madame Dominique mi kaže da ustajete prije pijetlova, da mijesite tijestounekojpekarnici«,kazaoje.
»To je istina«, odgovorim pa se upitam zašto sam se zapravo onako uplašilarukenasvojembedru.Činilomisedatonijeništasadakadjeiščeznula težinateruke.
»Tosenemoženastaviti«,kažeon.»Imatćetevečernjepredstave.Trebali bistedokasnospavati.Kolikovamplaćaju?«
Razmišlja li on upravo sada o promjeni moga stanja? Pukom srećom zavučem ruku u džep i dodirnem crno željezo ključa koji ondje čeka. »U pekarnici?Dvanaestfranakasvakogatjednaidvabagetanadan.«
On posegne rukom u unutrašnjost kaputa, izvuče lisnicu i pruži mi novčanicu od dvadeset franaka. »Dajte otkaz«, kaže. Pokazalo se da je Perot istinitijevidjelapokroviteljenegoJosephine.Padneminapametkakoseneka coryphéeklanjaladopodamonsieurMéranteuštojujeuzdignuoizmanjeuloge menadeuulogunimfeubaletuPolyeucte,paustanemsklupedajeoponašam, ali se samo svalim na svoje mjesto. Umjesto toga, ohrabrena smijehom monsieurLefebvrea,savijamusneulaganCharlottinsmiješaki nalazimglas kojim se ona obraća mesaru. »Kakva velikodušnost«, kažem. »Vaša sam dužnica.«
»Zamenenemavećegužitka.«
Nagne bocu u smjeru moje prazne čaše, a ja je pružam prema njemu. Srcem pjenu što mi je ispunila čašu,smijem se dokme škaklja u nosu,a to izazivasmiješaknanjegovulicu.Itada,nakonštoseopetispraznilainapunila
mojačaša,onotvarapomičniprozorčićikaževozaču:»Bulonjskašuma«,koju nikadanisamvidjela,aliznamdajegustaidasenalazidalekonazapadnim rubovimaPariza.
Progutammjehurićezrakaštosumiseskupiliugrlu.
LE FIGARO
3.KOLOVOZA1880.
UBOJSTVOUMONTREUILU
SljedećegamjesecaÉmileAbadieiPierreGilleizaćićepredPorotnisud zbog ubojstva krčmarice Bazengeaud, hrabre žene iz Montreuila, zaklane nožem.Timladinitkovipredglavnimsuinspektorompriznaligdjesetajnož nalazi.Obojicasupriznaladasudošlaukrčmuradiucjene,noGilletvrdidaje Abadieprerezaokrčmaričingrkljanutrenutkupanike.Abadieporičesveosim činjenicedajeukrčmipopiokonjakkadjepropaopokušajucjeneitvrdidaje odandeizišaoprijeGillea.
Vidio sam ih obojicu izbliza prošloga tjedna kad ih je glavni inspektor odveouMontreuilradiispitivanja.Svakogajeiprotivvoljesmjestazapanjio Abadiejevzvjerskiizgled.Jedvajenavršiodevetnaestgodina,avećizgledakao Herkul krupan,širokihramena,čeličnihruku.Glavamuječvrstousađenana kratkom, debelom vratu, široka i snažna donja čeljust daje joj opak izraz. Žućkastejeputi,kožamujezatvoreničkeboje.Iztogamladograzbojnikaizbija zločinodglavedopete.Prisusretusnjimnamračnomemjestučovjekubisama rukapoletjelanadržakmača.
S druge strane,Gille ima svježe lice,posuto smiješkom.Onizgleda kao bistarmladić,koji već na prvi pogledpobuđuje simpatiju.Visokje za svojih šesnaestgodina,vitak,uzakustruku.Njegovajeput,usprkosdugompritvoruu Mazasu,idaljeelegantnoblijeda.Zbogplave,bujnekoseštomupadanaskladno čelo,njegovjeizglediznimnoplemenit;rećićuviše–ističese.Daseodijevakod nekog modnoga krojača, sve bi pariške djevojke čeznule za njim. Na nekoj premijeri, kad bi se njegova mladenačka glava vidjela u prvim redovima, smatralibigasinomnekogaengleskoglorda.
ANTOINETTE
DANAS, POSLJEDNJEGA DANA SUĐENJA, stajala sam prvi put na pretrpanojgalerijiPoratnogasudačekajućisudceizatvorenike.Jučersam,kada sudnijezasjedao,bilauzatvoruisjedilasučeliceÉmileuizarešetaka.Doksam mupostavljalapitanjaosuđenju,odbrusiomijedabihsemoralaondjepojaviti
ako sam toliko zabrinuta. Ali kad se ispuhao, nazvao je sve one posjetitelje sudovavoajerimaidegenericima-kakodameizvisokogadruštva,kojesuse natjecalezamjestouklupamazasvjedoke,sprijeda,takoizaruljukojajesatima čekalauredudadobijemjestonagaleriji.»Nisamželjelabuljiti«,reklasam,a kadtonijenimalopromijenilooporizraznjegovalica,dalasammuobećanje kojesamdanasispunila:»Sutraćubitiusudu.«
TjednimaseMarienijeodvajalaodnovina,aotkadjepočelosuđenje,svaki trenutak iskoristi da pokaže zabrinutost, da planira te oblizuje usne pripremajućisedamidokažeÉmileovukrivnju.Upravominulogatjednaraširila je novine na stoluza kojim sam ja pokušavala izvaditi zadnjumrvicusrži iz kosti.Lupkajućiponjima,reklaje:»Našlisuhlačeikošuljusmrljamakrviušupi kojapripadaocuPierreaGillea.HlačetočnopristajuPierreuGilleu,alikošulja nijenjegoveveličine.KošuljavišepristajeÉmileuAbadieju.«
Tonijebiladobravijest.Bilasamdovoljnopametnadatoshvatim.Ipak, videćinanjezinulicunadudaćesemojemislinapokonokrenutiprotivÉmilea, napućila sam usne i bezobrazno slegnula ramenima. »To dokazuje kako je PierreGilleprerezaogrkljan,zarne?«
»To dokazuje kako je bio dovoljno blizu da bude poprskan, što nije različitoodonogaštooncijelovrijemegovori.«
Ustalasamodstola.
Ona je kucnula po drugom mjestu, niže u tiskanom stupcu. »Još nije otkriven sat koji nedostaje. Je li ti Émile ikada pokazao lijep ženski sat, Antoinette?«
Prijetjedandananekijeinspektordolepršaoupraonicuiupitaomejesam li ja Émileova djevojka. Otvorio je fascikl i gurnuo mi pod nos crtež sata s brojčanikom ispod srcolika poklopca. »Nestao iz blagajne u krčmi«, rekao je pokazujući prstom na crtež.»Tvojmomakima navikuda ti donosi darove?« Nikadanisamvidjelaonakavsatpasamrekla:»Otomeništaneznam«,štose pokazalo točnim kao Émileove riječi kojima se poslužio dok mi je sjedio sučeliceizaželjeznihrešetaka,ajagaupitalaosatu.
Najoštrije sam pogledala Marie koja je ondje stajala dignute glave, s rukama na bokovima. »Dao mi je desetaksatova«, rekla sam, »i sve sam ih založila.«
»Dailine,Antoinette?«
»Zbogčegamislišdabihtirekladamigajepokazao?«Tomejeljutilonjezinoneprekidnoponavljanjejednogteistog,izdanaudan.Činilomisedaje višeželjeladasenjemudokažekrivnjanegoštoježeljeladabudemsretna,ito mejepotaknulodaseupitamnijeliusržicijelognjezinapetljanjabilanekakva
čežnjadamenedijelisÉmileom.
Idućevečeriopetsedohvatilaistoga,ovajputhodajućiizameneposobis novinamaurukama,kaodanemogučutinjezinoblebetanjeakominepušeza vratom.»DanasjeusudubioočuhÉmileaAbadieja,monsieurPicard«,reklaje. »Nazvao je Abadieja...« Pronalazi mjesto u novinama. »Momak koji nije bio nizaštoikojijeuvijekimaonovcazaženeipiće,čakbezijednogadanapoštena radauživotu.«
Naglo sam se okrenula da je pogledam u oči. »On mrzi Émilea.« »Antoinette, poslušaj. Samo poslušaj tako da ti mozak bude otvoren za mogućnostdaÉmileAbadiemoždanijeonoštotisečini.«Pročistilajegrloi pročitalaiznovina:»MonsieurPicardjepodprisegomrekao:>Tajjemomak jedanputpotegnuonožnamojusuprugu,ugrozionjezinživot,itosamozatošto mu je već pijanome odbila naliti čašu vina.< Madame Picard je potvrdila tu priču.«
Lice mi je tada vjerojatno problijedjelo jerje Marie nakon toga pružila rukuinježnomeuhvatilazalakat.Umirilasamglasikazala:»Onalažezasvoga muža,samopokazujemaloodanosti,štojevišenegoštomožešrećizasebe.«
Spustila je ruku. Ugrizla se za usnu. Imožda sam osjetila malo grižnje savjestištosamukoriladjevojku.Aliipak,tojedjelovalopajeumuknula.
Danas je smrdljiv i sparan dan, a vrućina je gora u sudnici nego vani. Osjećamkakomijekožasvevlažnija,udišemduhaničešnjakiznojonihštosu senaguralinagaleriji.Želudacmisediže,neznamkakoćuizdržaticijelidan. Laktomsamudarilabezubamuškarcakojijeiskoristiogužvudasestisneuz mojebedro.
Sudnicajedugaiuska,sasudačkimsjedalimanakraju,najdaljeodgalerije. Ispodvisokihprozoraštosenižucijelomdužinombočnogzidačekajuporotnici, glade brkove, otresaju dlačice s kaputa, trse se izgledati kao da su jako zamišljeni. Gledam sad jednoga, sad drugoga i vidim, upravo kako je rekao Émile,vrstuljudikojasedivibarunuHaussmannujerjesravniosazemljom stambenezgradezasirotinjukakobiproširiobulevare,ljudekojivjerujudasu plesnjaci i kavane krive što ubogi svijet ostaje gladan mesa svake večeri. Sučelice poroti nalaze se odvjetnici obrane, junaci suda prema Émileovim riječima,aizanjih,podignutvisokoiosvijetljenjarkomsvjetlošćuštoprodire krozprozore,stojizatvoreničkipregradakukojemćedržatiÉmileaiPierrea Gillea.
Bukagomileraste,itadadame,kojesusjedileuraskošnojodjećiuprvih dvanaestklupasprijeda,skočenanoge.Nagalerijisepromatračidignunaprste, istežusedabividjeli.Višenjihpokazujeprstom.ÉmileiPierreGille,trepćućiu
zasljepljujući sjaj, tromo koračaju u zatvorenički pregradakdokih tamničari držeispodruke.Trenutakposlijepozornostsuzaokupilatrojicasudacaštosu ulazilausudnicu.Drugogbihdanazaurlalakolikosusmiješnitiljudismalenim šeširima,kaodajesvakomunaglavupostavljenacijevzapećdugačkapedalj,u teškim crvenim haljama koje su na prednjem otvoru bile ukrašene širokom vrpcom bijeloga krzna s crnim pjegama. Oznojila sam se i prije nego što je predsjedavajući sudac zauzeo mjesto ispod izrezbarenog Isusa koji trpi na križu.Znojmijecurionizlice.Pogledalasampremaprozorimanakojimasu visjeli nepomični zastori,a iza njihse vidjelo olovno nebo.Poželjela sam da udarigromutogsudca.
Kadsamrekladaćudoći,Émilemijekazaoštomoguočekivati najprije, završnuriječigospodinaAlbertaDaneta,odvjetnikakojigabrani,iodvjetnika Pierrea Gillea koji na sva usta laže u njegovu korist; zatim sažetak sudčeve izjave; naposljetku pravorijekporote i presudu. Émile je više nego jedanput kazaokakomonsieurDanetradimarljivokaomravunjegovukorist;tomora bitionajmršavigospodinucrnojhaljisaslabimvidom.
Onsepribližavaporotnicima,upirepogledčasujednogačasudrugoga,i kaže:»TužiteljjeodvaszatražiodarazmislitezaštojeÉmilezanijekaodajebio uMontreuilunadansmrtiElisabethBazengeaud.Odgovorkojijeponudio da jeÉmileznaosvojukrivnju–zapravojeistinit.Cijenjeniporotnici,diokojivasje pritomzaveobilajetužiteljevasugestijadajemladićznaodajekrivzaubojstvo, kadjezapravoznaodajekrivnizaštovišenegozapokušajucjene.Prihvatiteli bilokojidrugizaključak,zanemaritćetesvojuodgovornostpremaovomsudu.«
Nastavio je govoriti o okrvavljenim hlačama te je kazao da ih je bez sumnje nosio nitkov koji je držao nož na grkljanu čestite žene Elisabeth Bazengeaud. »Mnogo je tinte potrošeno na opis Émileove herkulske građe«, kaže on,»a ja vas moguuvjeriti uovo:Koliko godihje inspektorpotezao i navlačio,okrvavljenehlače onajparštoPierreuGilleupristajekaosaliven nikada nije stigao ni do polovice bedara Émilea Abadieja.« Zatim monsieur Danetsvučesasebehaljui,držećijezaovratnik,odmakneustranutesepolako okrećeukrug.Suočivšiseponovnosporotom,objašnjavakakojeonviše-manje istegrađekaoPierreGilleikakonosikošuljukojajekaoonaštojeotkrivenau šupi.»Nepristajenajbolje,tojesigurno«,kaže,»alidovoljnojedobra,osobitoza mladića-otuđenaodobitelji,bezzaposlenja-kaoštojePierreGille.«
Prešao je na ponavljanje iskaza triju svjedoka, svaki je pokazao da je Émileovočuhpoznatilažljivac,nasilnikpremasvojojženi,njezinusinu.Svesam sevišeuzdalaunjegovoizlaganje,amonsieurDanetjegovoriopunadvasata pokazujućidasudokazikojisuizneseniprotivÉmileanevaljani.
NakrajujemonsieurDanetizvadiorupčićizdžepa,polakoobrisaočeloi kazao:»JeliÉmileAbadieubojicapošteneženeElisabethBazengeaud?Tužitelj vasupućujenatodaneoklijevateniminuteprijenegoštoćetegaproglasiti krivim.Jošmogučutinjegoveriječikojimazahtijevadabezmilostiizreknete pravorijek.Alijelipravednosmatratidasudetaljiovogslučajajasnikaodan? Nebiliistinitijebilorećidavamnijedanslučajdosadanijeispunioduhvećom tjeskobomisavjestmanjimuvjerenjem?ÉmileuAbadieju,udobioddevetnaest godina,scijelimživotomisprednjega,nijedokazanakrivnja,ijavaspodsjećam, cijenjeni porotnici, na prisegu koju ste položili, na dužnost koju morate ispuniti.«
IspitujemÉmileovolicetražećinekiznakdajeionpunnadekaoštosam janakonsjajnanastupamonsieurDaneta,aliongledausvojenoge,usnesumu stisnuteucrtu.Zarniječuo?Jeliodstrahapotpunooglušio?Ne.Sjediposve slomljen,kaočovjekkojičekamilosrđesuda.
OdvjetnikPierrea Gillea stao je na isto mjesto gdje je stajao monsieur Danetiraširiorukepremaporoti.»ZaštobimladiPierreGille«,kazaoje,»otkrio gdjesenalazionožkojijemogaodokazatiubojičinukrivnju?Postojisamjedan odgovor.UbojicanijePierreGille,negonetkodrugi.«Jošjetriputapostavioisto pitanjeiodgovoriodrukčijimriječima,aliznačenjejebiloisto.Glavečetvorice muškaraca u poroti kimale su gore-dolje, a odvjetnik je na to stidljivo potvrđivanjeodvraćaosilovitimtrzajima.»ElisabethBazengeaudnijebilasitna žena«,kazaoje,»nijebilaniblaga,nakondugačkihsatiteškaradaukrčmi.Moj kolega monsieur Danet tvrdi da ju je ubila jedna ruka, sama.« Pokazuje na zatvorenički pregradak iza sebe. »Nemoguće je da mršav mladić kao što je Pierreimatolikosnage.«
UzatvoreničkomjepregratkuPierreGillesjediopognuteglave,spuštenih ramena,rukupoloženihukrilu.SmršaviojeuMazasu,ionakomlitav,izgledaoje nemoćnopoputtekizleglogptića.Članoviporotesvraćalisupogledanadrugu stranudvorane,gledaličasdjetinjugrađuPierreaGillea,časgromaduÉmilea Abadieja. Pierre Gille podigne glavu, cijelo lice izloži pogledima porotnika. Nadlanicomjeobrisaokutokaprijenegoštojeopetspustioglavu.Mrzilasam togamladićatisućuputavišenegoliuonomtrenutkukadmejepljusnuo.
Ispreplela sam prste te se zglobovima udarala po bradi. Onim ljudima treba kazati da Pierre Gille nije mekušac. Oni trebaju čuti kako je odgurnuo Colettedajepalanastražnjicu,kakojemenepljusnuodamiseokrenulaglava, kako je nogom usmrtio psa. Želim to glasno povikati. Bez obzira na sudska pravilainapredsjedavajućegsudcaucarskojodjećitenatužiteljakojijezurioi oklijevao govoreći svojim baršunastim, uvježbanim jezikom. Ali nakon
jučerašnjegrazgovorasÉmileom,znalasamdajeboljeneotvaratiusta.
Objemajerukamastezaoželjeznešipke.Glavamujebilaspuštena,aglas nimalo jači od šapata kad je rekao: »Monsieur Danet mi je kazao da se pripremimzapravorijekkojićemeproglasitikrivim,kojićemeosuditinasmrt podgiljotinom.«
Osjetilasamkakomeprožimahladnoća,kaodamiizaleđadahćesmrt.Iz udovamijeiščeznulasnaga,srcemijeugrudimaprestalokucati.Tesuriječi visjeleizmeđunas,nisamimalasnagerazumjetiih.
TadajeÉmileopetgovorio,usnesumusemicale,aliganisammoglačuti. Skupila sam snaguda kimnem glavom,a onje ponovio svoje riječi.»Čekaj«, kazaoje.»Nijesveizgubljeno.«
Nagnulasamsenaprijeddoksečelomnisamnaslonilanaželjeznešipke.
»Monsieur Danet mi je rekao da se pripremim jer u sudnici moram pokazati samo pokajanje. Rekao je da predsjednik Republike ima ovlasti smanjitikaznu.Danedižemšake,rekaoje.Danedobacujemprijetnje.Jerću timesamopokvaritisvakumogućnostzapomilovanje.«
Kadseporotanakonvijećanjavratilausudnicu,svisuzuriliupodumjesto daÉmileuiPierreuGilleugledajuravnoulice.Nizleđamijecurioznojiakosu midruginagalerijidalimaloprostorazadisanjepostavšinervoznizbogmene.
Za onih trideset minuta odsutnosti porote bijesno sam promatrala jednu budalastustaricukojasekleladamoževidjetiđavoljiznaknaÉmileovulicu.I izbila kovanice iz ruke čovjeku koji je skupljao oklade na ishod suđenja. I pljunulaulicedvjemadjevojkamarekavši:»Dovoljnosteglupedapasetetravu, obje«jersusecerekalenaračunljepotePierreaGillea.
Čekala sam sama u sudnici da čujem pravorijek. Sama i uplašena. DjelomicemiježaoštoMarienijeovdje.Utješilibimenjeziniprstiisprepleteni s mojima.Ohrabrilabihsekadbi poželjelaisto što i ja.Ali onanebi čekala pokrajmenejerježeljelasvomsnagomdasudproglasiÉmileakrivim,ajatone bihmoglapodnijeti ni nakoji drugi način.Itako čekam drhtureči usudnici. Sama.
Čula sam kad je jedan porotnik ustao, na što je publika u sudnici zanijemjelazadržavajućidah,itihimglasomrekao:»Mi,porota,potvrđujemoda su optuženici Émile Abadie i Pierre Gille krivi kako su optuženi u slučaju ubojstvaElisabethBazengeaud.«
Émilesklopioči,stavirukunasrce,apredsjedavajućisudackaže:»Prvo pitamÉmileaAbadieja:Imatelištoreći?«
Émilepodižepogled,višenegoštojeklupagdjesjedesudci,zuriuonoga izrezbarenogIsusanakrižu.»Samomolimsvojudobrumajkudausvojemsrcu
nađeoprostazamene.«Sjedne,nepomičanpoputkamena,asudactoistoupita Pierrea Gillea. Pierre Gille održi kratakgovoro sramoti koju je nanio svojoj obitelji,otomekakosunjegovotacibratčestitiimarljivitedanesmijubiti progonjenizbognjega.
Émile je nepomično sjedio ne skidajući oči s rezbarije dok su sudci napuštalisudnicudadonesuodlukuopresudi,abukasenagalerijipojačavala. Grajasestišalačimsuseznojniizarumenjenisudcipočelivraćatiusudnicu. Jedini znakživota bio je zvukgutanja ugrlupredsjedavajućegsudca kada je rekao:»SudosuđujeÉmileaAbadiejaiPierreaGilleanasmrtpodgiljotinom.«
Jučer, kad je Émile rekao: »Nije sve izgubljeno«, očekivala sam trunak vedrine,akadanijeuslijedio,reklasam:»Čemubihsetrebalanadati,Émile?« »Robiji«,rekaoje.»RobijiuNovojKaledoniji.«87
Prvoštomijepalonapametbilajepomisaokakobimigorebiloznatida ježivizdravuNovojKaledonijinegopodnijetiprisilnirastanakzboggiljotine,i zbogtogasamseposramila.Željelasamgasamoovdje,samnom,kaouonim trenutcimasreće njegovosmijehkadbihsepojavila;njegoveruketakonježne namojimobrazima;njegovotijeloštosepripijauzmoje;njegovažestinaštoje govoriladamenikadanećeostaviti.Ionidrugitrenutci,da,kadsamsrukamau sapunicirazmišljalaovečeri,onjemu,omogućnostima.»NovaKaledonija?«
Tadasezaljuljaonastražnjimnogamastolcapovećavširazmakizmeđu nas.»MonsieurDanetpišeneštodapobudijavnunaklonost.Neznamšto,ali želioječutisvakupojedinostizmogažalosnaživota.«
Podignula sam pogled s ruku. Pomisao da bi predsjednikGrévy mogao pokazatiblagostnijenimaloosvijetlilazrak,nijemiudijelilanimaloolakšanja kojesevidjelonaÉmileovulicu.
FIGARO
ABADIEJEVIZAPISI
Émile Abadie, osuđen na smrt zbog ubojstva krčmarice u Montreuilu, napisao je uspomene dok je čekao giljotinu. Evo, bez daljnjega odgađanja, ganutljiva predgovora njegovoj Priči čovjeka osuđena na smrt Ovu je priču napisaojedanbijednizatvorenikkojimoličitateljadanesudiprestrogonjegov stil.Napisao,unadi da će poslužiti da druge spriječi da ne pođupogrešnim putem.
Onnastavlja,kazujućinamkakojeudobioddvanaestgodina,malonakon svojeprvepričesti,napustioognjištemajčinadomastragovimaočuhovečizme
na koži. Našao je posao kao rezbarski šegrt, ali nikada nije ostao dulje od nekolikomjesecinisjednimposlodavcem.Kaodječakizbačennapariškeulice, nalaziojeskloništegdjegodjemogao.
Odšesnaestegodine,djevojkesupreuzelenjegovživotipostalenjegova propast:
Zbog djevojaka, ljubavi i grešnih noći zaboravio sam zdravije strane života.Trebaomijenovacdauživam,daživimnavisokojnozi.Akobimizbog ovogailionogarazlogapresušioizvor,nisamsehtioodrećisamjenajbolješto sammogaososkudnomvještinomužitka.Bojaosamsedaćuizgubitidragu kojajeračunalanakuglicekuhanasladoraidagnjeuumakuodperšina.
Imaojeodnosesmnogožena,aspomenuoihjepetšestpoimenu.Jedna odtihljubavnicabilajeElisabethBazengeaud.
SPierreomGilleomseupoznaouKazalištuAmbigu,gdjesuobojicabila statistiuZolinunaturalističkomkomaduJazbina.GillejepozvaoAbadiejadas njim dijeli stan u očevoj šupi. Imajući tako stan i hranu, Abadie je bio, po vlastitimriječima,najsretnijičovjeknasvijetu.Alitada,nakonštojeproteklo višeodgodinudana,Jazbinaseprestalaizvoditi,injihsudvojicaostalabez posla.
Upuštalisuseusitnekrađedabipreživjeliismišljalizločinekojibiim omogućili da žive u obilju. Tako su odlučili ucijeniti Elisabeth Bazengeaud. Zapisisenastavljaju,Abadieiznosipojedinostikakojeucjenjivanjepošlopozlu, alipričazavršavadrukčijeodonogaštojeizjavionaPorotnomsudu.Ovdjeon nijenapustiokrčmuuMontreuilunakonštojeuživaoukonjaku,negosuoni PierreGilleopljačkalikrčmuiutrenutkupanikeprerezatigrkljanonojženi.
Onajejadnicabilaumojemstiskuidržaosamjojrukunaustima.Gilleju jeuboutrbuhiopetuprsa.Jasamjeispustio,zgrabionož,pošaozanjomi prerezaojojgrkljan.Nakrajujepalanapodgledajućiuvis,ulokvivlastitekrvi,a menejespopaoužasodonogaštosmoučinili.
Nakontepriče,Abadieiskazujepoštovanjemajci,rječitožalećizbogsvoga divljaštvapremanjoj.
Jednogadana,mamuranipijanodapsinta,zamahnuosamnožemnasvoju jadnuidobrumajku.
Nisamjeudario,tojeistina,alidignuosamrukunaonostomijebilo najsvetijenasvijetu.Najadnumajku,kojamejetolikovoljela,kojajesveučinila za mene, koja se svega odricala da bi mene prehranila. Vjerujte, kajem se i molimjedamioprosti.
Utužnomambijentuzatvora,Abadiezaključujesvojezapisetakodatješi samsebe,daseusuđujenadati.
Čekamdankadćemeprobuditidameodvedunagiljotinuilidamikažu kakojeodobrenaodgodamogasmaknućami.Svečemusenadamjestživot, prilikadasvojojporotidokažemkakojevažnijeosuditičovjekovosrcenego trenutakpanike.Tomejepreobrazilo,kolikogodsambiookrutanjernoću,u ćeliji,vidimkakosedobraBazengeaudovadižeispredmene.
Giljotina. Hoće li se tu završiti ova pričaš Hoće li to biti mojkraj, kraj čovjekakojitakodubokožalištojevodiozločinačkiživot,užasanživot.Citirao samAbadiejakolikosammogaoiuanalizisamrabionjegoveriječiiizraze.U ovakvimslučajevimanikakvaretorikanovinaranemoženadomjestitikrikšto seizvijaizsrca.
MARIE
MONSIEURLEFEBVREJEVEOMABOGATikatkadjepodmukao,aliobično jeljubazan.Auvijekjevelikodušan.Iodvremenadovremenačovjekkojegane poznajem.
»Sadaćetesesvući«,kažeon.
A ja kažem: »U redu.« Jer sam tako rekla dvadesetak puta tijekom posljednjihmjeseci.Spuštamnapodtorbuipolazimpremaparavanuukutu stana koji on naziva svojim umjetničkim atelijerom iako draperije s resama sprečavajuulazaksvjetlosti,atrisofeidevetstolaca,svetapeciranoiurešeno, jednaspozlaćenimnaslonimazarukeuoblikulabudova,zauzimajumjestogdje bimonsieurDegasstaviomasivanstolsgomilomčetkicaislikarskihnoževa.
Stojimgolaičekamdokonnalijevavoduizloncaupocinčanukadukoja sličigolemompladnjuzapitu.»Danasćetesekupati«,kažeon.
Stavljamjednurukunagrudi,adruguokostruka.
»Dajte,Marie.Sigurno ste vidjeli kupačice monsieurDegasa?« Prošloga tjedna,kadsamseokrenulapremaparavanu,rekaoje:»Gledatćuvaskakose svlačite«,akadsamzastala,dodaoje:»Posjetilisteizložbuneovisnihslikara? Reklistemidajeste?«
»Da.«
»Tadastetovidjeli,monotipijumonsieurDegasa,ženukojasvlačihaljinu prekoglave?NazvaojujeToilette.«
Kimnulasam,ipričekala,azatimpočeladriješitivezicunabluzi.Onse nasmiješioizauzeomjestoizajedinogaslikarskogastalkaustanu.Nakonmanje odjednogasatabilasamnaodlasku,aonjekaosvakogutorkastavionovčanicu oddvadesetfranakanamojdlan,gotovodvostrukovećusumuodonogašto samnekadaprimalazatjedniradupekarnici,višenegotrostrukoodonogašto mijedavaomonsieurDegaszačetirisatapoziranja.
Samasambilakriva,višeilimanje,zaonoštosedogodiloulipnjukadsam položila ispit i prešla u kvadrilu. Povratila sam na pod kočije monsieur Lefebvrea, po suvratcima njegovih izglačanih hlača, po ulaštenim cipelama. Togasesjećam,alisamouulomcima bljescipoprskanecrnekože,poprskane crne vune, onečišćena crnog poda. Povraćala sam, a monsieur Lefebvre je viknuovozaču,istrgnuomilijepozrcalosuzorkomvijenacaivitica,iponovno viknuo.Kočija se zaustavila,otvorila suse vrata,a ja sam izletjela,s nogom monsieur Lefebvrea na stražnjici - prilično sam sigurna - na svjetlost dana. Zatimsamsenašlanarukamaikoljenimabljujućinautrtuzemlju.Nazvaomeje bijednicom toznam irekaovozaču,Louisu,dameostaviondje,pokrajceste. »Ali,monsieurLefebvre,upravosmostigliuBulonjskušumu«,rekaojeLouis,»a onanijeustanjunaćiputdokuće.«
»Odmah.«
KadsemonsieurLefebvresmjestionastražnjemsjedaluzaslugu nebi podniosmrad Louismije,naputupremasvojojklupisprijeda,rekaotihim glasom:»Ostanitetu.Vratitćuse.«
Kadsuotišli,otpuzalasamsastvrdnutezemljedoiznikletraveuhladu šume što obrubljuje cestu. Hoće li monsieur Lefebvre kazati monsieur Vaucorbeilu?MonsieurMéranteu?MonsieurPluqueu?Hoćelisesutraujutro moje ime naći na popisus drugima što prelaze ukvadrilu?Jedva sam za to marilajermiseželudacdizao.
Leglasamnauznakizagledalaseunebobezoblakakojesedizaloivrtjelo; ubaldahinzelenilakojisedizaoivrtio.Sjećamsekakomejeiznenadilaljepota lišćakrozkojejesjaloSuncedajućimublijedžuto-zelenipreljev.Ispruživšivrat, gledalasamdubokoušumu,ucrnamjestagdjesu bilasamutosigurna divlji veprovi frktali i papcima rovali zemlju. Novine su obično govorile kako opasnosti vrebajuizsvakoga kutka Pariza,koji se pretvorio urupuza deset godinaotkadjecarNapoleonTrećiodveonašuzemljuuporaz.Širilasetrulež, pisalojeunovinama,kojapariškumladežpretvaraulupežeiubojice.Isticalose ÉmileaAbadiejaiPierreGilleakaodokaz.Brzosamhodalapločnicima,osobito navečerosvrćućiseodvremenadovremenaprekoramena.Alitajstrahnijebio ništauusporedbisužasomzbogkojegasumojeočiletjelepošuminasvaki šušanj,nasvakopucketanje.Srcemijeprestalokucatikadjevjevericauskoku zatreslališće.Nikadaprijenisamvidjelašumu,mjestotakoispunjenosjenamai pomičnomtamom,mrakomusredbijeladana.
Boljelamejeglava.Jezikmijebionatekao.Polizalabihrosnilist,pilaiz lokvice,aliničeganijebilo.Ujednomsamsečasupočelapitatijesamlistvarno upamtiladajeLouisrekaokakoćesevratiti.Sdolaskomvečerimogaobilako
promijenitimišljenje.Ustalasaminapravilastotinjakkorakanizcestuslijedeći trag kočije na povratku. Ali malo dalje cesta se račvala i onda sam sjela, razmišljalaonoćikojajepadalaiplakalaotirućiočiskutomsuknje.
Zatim se vratila kočija monsieur Lefebvrea i Louis mi je rekao da se popnemsprijeda.Čimsemojastražnjicanašlanaklupipokrajnjega,ošinuoje konjeposapimapasmokrenuli,alidaljeodPariza.»Tujejednovrelo,malo dalje«,rekaojetenakonstankedodao:»Imamdvijekćeri,nemorašsebojati.« Na vrelu nisam skupljala vodu u dlanove, nego sam naslonila obraz na kamenpuštajućidamivodaizslavinepereliceicuriuusta.Dugosamtako stajala da se operem,čaki kadje iščeznula moja žeđi osušena bljuvotina s brade.
TadajeLouisrekaodaidemodojezerakakobisekonjimoglinapojiti. »Ovavrućina«,rekaojebrišućirupčićemzatiljakivrat.Mnogosamputagledala prekoSeineividjelasrebrnMjeseckakosvjetlucanažuborastojrijeci,alinikada prijenisamvidjelajezero.Ipak,samosamželjelapoćidoma,položitiobrazna svojmadrac,skupitizgužvanuposteljinuizavućiliceispodnje.Postojinešto zbogčegamijesadažao,zatoštosamjedvabacilapogledokosebe nasitne otočiće,načamcesveslima,nastijenepokrivenemahovinomsazelenilomkoje jerasloupukotinama.Biojeondjeivodopadkojijepovezivaogornjiidonjidio jezerapadajućikaoveo.Biojetonajljepšiprizorštosamgavidjelauživotu,a ipaksamzaklopilaočiirukamastiskalaglavukojamijepucala.
NaputukućipitaomejeoOperi,pasammupričalaoispitima,ošesnaest fouettésentournantna.kraju.»MonsieurLefebvremijekazaodaprelazimu kvadrilu«,reklasam.»Sadavišenisamsigurna.«
»Onnijezlopamtilo.«Nasmijaoseiskrivivšiusta.»Tjeraomejekaosam đavaodanavrijemestignemdostražnjegulazauOperu.«
Vidjela sam poslije toga prizor u kojem se monsieur Lefebvre naginje naprijed,pomičeprozorčićukočijiiviče:»Brže!Naprijed!Propustitćemoje!«a LouiskolutaočimazatoštojemonsieurLefebvreponovnobiosamsebirekao danećeotićipredstražnjiulazuOperu,nedanas,uopćene,iodgađaopolazak svedoknijebilozamaloprekasno.
Tadasamspoznaladaćeonuvijeknaćinačinadamipružidrugupriliku. Istokaoprijenegoštosammuseizbljuvalanauglačanehlače,kadjenakon šesnaest fouettés en tournant došla široko raskriljena révérence te ubogi plašljivištakorčićizrastaoulabuda.Utomsamtrenutku,abilojetoprijepola godine,većznaladasamnjegovaprotegée.
KadjemonsieurLefebvreizliosvuvoduizloncaupocinčanukadu,staoje izaslikarskogastalka,ajasamnogomdogležnjazagazilauvodu,takovreluda
mezapeklo.
»Smočitese«,kaže.
Čučnem,uzimamspužvukojujestaviopokrajkadeskomadomsapunais vrčemvodeizkojegasedizalapara.Umočimspužvuuvodu,ocijedimjeiznad ramenaosjećajućitoplepotočićekakomiklizenizleđa.MonsieurLefebvrediže ruku,spremasecrtati.Jedvapogledavši,vidimkoncentracijunanjegovulicu,i većmi popuštabolizmeđulopatica.Danjesvjetlo,kao uvijek,razgoni noćnu tamu,omogućujeposvemabudnesatespoznajedasemonsieurLefebvreija igramo nečega što nije crtanje, nečega što se i njemu i meni, zbog stalka i ugljena,činidauopćeništanepredstavlja.
Dolazimustanutorkom,prijenegoštoćuprodužitiuOperunanastavuu kvadrili i na probu koja slijedi poslije toga. Ondje nikada nije sluškinja ni supruganisinzakojegamijejedanputkazaodapokazujeznanstveničkiumjer jezaljubljenuseciranježabaimiševa.Ujednojsamgazgodiupitalagdjesuoni, a monsieur Lefebvre je rekao: »Sluškinji sam dao slobodan dan, madame Lefebvreviševolinašdrugistan,aAntoinepohađaLycéeLouis-le-Grand.«
Idalječučećitepritisnuvšitrbuhombedra,ponovnocijedimspužvupreko ramena.»Dazagrijemvodu,Marie?«
Postoje dva kamina, po jedan na svakom kraju prostorije. Plamenovi ispunjavajuotvorbližega,audrugomse,iznadzažarenaugljevlja,njišeokuki veliklonacizkojegasedižepara.»Ovobimoglobitidosadnajtoplijekupanje.« Čak se ni monsieur Degas, koji ni izdaleka nije toliko bogat, nikada ne bi potrudiodasamdoneselonac.OnibizovnuoSabinudazagrijekadu.
»Moždabistemoglistajatimalouspravnije?Pretvarateseusamakoljena doktakočučite.«
Naviknula sam se pozirati gola za monsieur Degasa, ali sada, dok se monsieurLefebvrečudnoponaša,amojesetijelomijenjasvakogatjedna,javlja se nova vrsta opreza.Dlačice što suurijetko rasle izmeđumojihnogui pod pazuhom guste su kao sag. Iz mojih bedara više ne strše kosti otkad mi poziranjezamonsieurLefebvreaomogućujedajedemmeso.Malenibrežuljcina mojim prsima nabujali su - jednog dana kao marelica prerezana napola, a idućega kao žuta šljiva.To je značilo da sume kukice na steznikuza vježbu počinjaleprevišestezatiidasunapraviletrirupicetamogdjeprijenijebiloni jedne.ReklasammonsieurLefebvreukakostimsteznikomjedvamoguraširiti rebradabihdisala,isljedećegadanaposlijenastaveizmjerilameješvelja,a nakontjedandananosilasamnovsteznikspodstavomodnabranamuslina, koja je povećavala moju ispunjenost sprijeda, te s čipkom na izrezu. Takva ljepota,samozavježbanje!Umojojsutorbibilajošdvasteznika,jedansduboko
izrezanimleđimaisićušnimružičastimpupoljcimanasvakomramenu,adrugi stakvimčipkamadasamsebojalaprijekoramonsieurPluquea.Svejednosam ganosilaividjelakakomejejedanputstrogopogledao.Alinijerekaoniriječi,i zaključilasam dajeznao kako je takavsteznikmogao biti samo darnekoga pokrovitelja,monsieurLefebvrea.
Izravnalasamkoljenaustojećempoložaju,spustilarukenizbokove,ušaci stisnulanatopljenuspužvu.
»Perite se«, kaže on. »Kupajte se. Ja uopće nisam ovdje.« Prelazim spužvomporukama,nogama,priginjemsepaseuspravljam,namačemspužvu, peremramena,vrat,itakosvedoksevodaneohladi,dokmisekožanenaježi. »Dosta«,napokonkažemonsieurLefebvre.
Nisamsezadržalaniujednompoložaju,štodokazujedaonpojmanemao crtanju.Uzimaručniks komodei zavrti prstimapo zrakugovoreći mi dase okrenem. »Ja ću vam obrisati leđa«, kaže i, budući da to očekuje, polagano vučemstopalaukrugu,zaustavljamsetekkadmijelicebilookrenutonadrugu stranu.Nježanje,nežurise,aprematoplininjegovatijelamogurećidastoji vrloblizumene,premazvukunjegovateškadahanamojemuhu.Zatimsespusti niže, klekne na jedno koljeno, te ručnikom prelazi preko polovice moje stražnjice,putujenizjednunogu.Njegovahrapavostdolazinadruguoblinui zaustavlja se, a zatim osjetim kako dva prsta prodiru, kroz ručnik, do najmekšegamjestameđumojimnogama.Nagloseukočim,bržeodmisli,točno kaoonajputkadmejeMariePrvanagnaladasetrznemzbognjegovaprstana mojojkralježnici,paseonodmakne.
Gurnemiručnikuruku,aja,uzevšiga,poskočimizkadeprolivšivoduna sagsuzorcimalovoraipovijuša.Tojepogreškazbogkojeutrenokaprestaje njegova ljubaznost i počinje grubost, ali danas on samo klone na stolac s labuđimnaslonimaizagnjuriliceudlanove.
Izaparavanaispuštamručniknapod,navlačimgaće,ičarapenemarećida ihnavučemvišeodkoljena,isuknju,ibluzu.Čizmiceobuvamneraskopčavšiih.
»Uzmitesvojnovacizsrednjeladiceukomodi«,kažeon.»Uzmitetrideset franaka.«
Neuputivšimupogled,premdakrajičkomokamoguzapazitinjegovtamni klonuliobrisnastolcu,otvaramsrednjuladicudabihnašlahrpukovanica,neke su bakrene, ali su većinom zlatne. Tu su i svežnjevi novčanica - desetice, dvadesetice, pedesetice, stotice. Spuštam ruku na desetice, izvlačim tri novčanice,alijednuispuštamdapadnenahrpu.»Uzimamdvadeset«,kažem,a onpodignepogled,pravistarac.»Uredu«,kažeon.»Uredu.«
ZnalasamštobihmoralarećiAntoinetti.Alikakospomenutidvaprstašto
segurajukadnikadanisamspomenuladapoziram,ilidaondjenemasluškinje, ili da draperije zaklanjajusvjetlost?! Sve to izgleda kao dječje cviljenje.Iveć vidimkakoseonamrgodiigunđaikoračapodaščanompodunašeunajmljene sobe kršeći ruke zbog onoga momka. S dvije novčanice od deset franaka u džepu,otvaramvrataitihoihzatvaramizasebe,azatimzastanemupredvorju dasmirimrukunahladnommramoruzida.
ANTOINETTE
TRČIM PO MRAKU, izbjegavajući brazde ružne, žute bljuzgavice što pokrivajupločnike.Čizmicesumi prljavei raskvašene,atakavjei rubmoje suknje.KakomrzimprosinackadseSuncepomolitekposlijeosamujutro,a nestane prije pet poslijepodne. I to u vrijeme kad bole kosti, željne tračka svjetlostidovoljnovrućedaprožeževununašihzimskihčahura.
Namjeravalasamranonapustitinašuunajmljenusobukakobihuosam satiprošlaispodvelikognadsvođenaulazauLaRoquette,zatvorkamosuÉmile iPierreGilleprebačenidabrojeposljednjedane.Čekaju,kaoisvidrugiondje: većina na prijevoz do Nove Kaledonije; neki na zoru kad će se susresti s giljotinom; Émile i Pierre Gille na riječ predsjednika, na vijest o svojim sudbinama.
Mariemejezadržaladanepođemnavrijeme.»Imašliminutu?«reklaje ustavši odstola,vukući se za mnom do vrata.Kao i uvijekkadse spremala otvoritigubicuprotivÉmilea,izgledalajesasvimposebno nervoznajekao kurvaucrkvi.
Njezinojesrcebilohladnoicrno,tvrdokaokamenkadgodbisepoveo razgovoroÉmileu,inemogupomislitiništadrugonegodamejemrzilacijelo vrijeme.Bilasamdobrasestraipristojnapralja,aliipropalabalerinaistatistica kojajeiznevjerilamonsieurLeroya.IsvejetobiloureduzaMarie.Alineikad sambilaÉmileovaljubavnica.StimbidijelommojemalenkostiMarienajradije nahranila pse.Ito me je peklo,njezingovorprožet mržnjom,to što me nije dovoljnovoljeladazačepigubicu.
Navlačećišalprekozatiljka,reklasam:»Večeras.«Bitćevani,uOperi,na probizasvojprvinastupubaletuLaKorrigane,89amenejeuništavalonjezino pokazivanjeprstomponovinama,sveonebrojnepričeotomezaslužujeliÉmile pomilovanje. Nikada nije pomislila da moje uši poštedi navođenja razloga u korist giljotine. Tijekom dugih mjeseci otkad je Émile strpan u Mazas, nije prestajalonjezinocendranje,ninajmanje,čaknikadjeobjavljenanjegovaPriča čovjekaosuđenanasmrt.Ne,poslijetogajedinoseudostojalalanuti:»Onkaže
daje>važnijeosuditičovjekovosrcenegotrenutakpanike<.Trenutakpanike! Priznaojedaježeniprerezaogrkljan!«Poslijetogastotinusamjojputarekla: »Samo je pokazivao grižnju savjesti, Marie, pokušavajući spasiti svoj život. MonsieurDanetjeodlučioštotrebanapisati.«
Togajutra,baškaouvijek,nisammoglaizbjećitudjevojku.Stalajeizmeđu meneivrataidotaknulamiruku:»Minutu?Samominutu,Antoinette?«
»Émilenijeimaotatukakavjebionaš«,reklasamodsječno.»Nijeimao tatukojibistaviogrančicelavandenanjegovmadracilidoniodomaskulpturicu Taglionijevedalebdiiznadkamina.Émilenijeimaoništaodtoga.«
Njezinajedonjausnazadrhtala.Usisalajujeuusta,amenijebiložaošto samrazbudilauspomenunatatu.Dopustilasamdamilicepostaneblagoitoje bilodovoljnodaonanasloniobraznamojčupavivunenišal.
Brojilasamdodesetprijenegoštosamrekla:»Morampoći, Marie.Zbiljamoram.«
Podignulajepogled,kaoizgladnjelipaskojiseuvukaoukavanu.»Molim te.«
»NiriječiprotivÉmilea«,reklasam.
Odmahnulajeglavom,kaodasusvenjezinegruberiječibiletekneštoo čemusamsanjala.»Riječjeopoziranju.«Ugrizlasezausnu.»Nemojostaticijeli dan.«
»MonsieurLefebvre,onnemapraviatelijer.«
»Oni umjetnici na Montmartreu, polovica njih slika u istim zečjim kavezimaukojimaispavaju.«Ponovnojezagrizlausnu.»Akosizabrinuta,ne vidimzaštonebizatražiladatiunaprijedplati.«
»Nijeriječotome.«Izgledalajeozbiljnokaomačkakadvrebanapticu.»On uopćenijenekislikar.«
»Isuse,Marie.«UvijeksežaliladazbogmonsieurDegasapadasnogu.
»Višegledanegoštoslika.«
Slegnulasamramenima.
»Nekijedanhtiodastojimukadi.Doksekupam.«
Hoće li zatražiti da je pratim, kao kad je prvi put išla kod monsieur Degasa?IzgubilasamtadanadnicuuAmbiguu,aonmejeposlaodomanakon petminutaprovedenihunjegovomeatelijeru.»Jelivodabilatopla?«Mojjeglas biooštarkaonož.
Kimnulajepotvrdno.
»Zvučiprekrasno,kupatisezaplaću.«Stegnulasamčvršćešal,aonamise maknulasputa.Kožaispodnjezinedonjeusnebilajeružičastaodugrizazuba,a jasamuutrobiosjetilatrulež,alikroznašseprozorvećvidjelokakosebudi
ulica.VećsamznaladaćutrčatiidahtatipolovicomputadoLaRoquette.
Blizuzatvoraulicesubilepunekočijaiteretnihkola.Kaldrmajevrvjela uličnimprodavačima,kaodasusvicvjećariiugljenariodjednomdoznalidaje ulica gdje se nalazi La Roquette najbolje mjesto u cijelom Parizuza prodaju njihoverobe.
Jedandječak,nimalostarijioddesetgodina,uhvatiojezarukavmlađega. »Požuri se«, kaže. »Bliži se zora.« I tada mi je sinulo da od jutros ispred nadsvođenog ulaza u La Roquette, ni dvadeset koraka dalje, strši giljotina postavljenanapetglatkihkomadakamena.Onidječacištopazenaspremišteu UliciFolieRegnault,odaklejeprenesena,većtrčebulevarimaipronosevijest. Trznemse,zgrabimvišegadječakazarever,privučemgabliže.»Tko?«kažem. »Tkoidepodgiljotinu?«
»Billet.«Dječakseotme,arevermusepodere.»Mesarkoji jesasjekao svojuženu.«
Pustilasamga,prešlarukamaprekosuknje.Dječacisubježaligledajući prekoramenaprijenegoštoćeusporitikorak.
Sjelasamnaklupicuniskogprozora,stavilarukunasrcekojejetuklojače nego dok sam posrtala pločnicima. I u tom sam trenutku osjetila kako se mijenjam,vjerujem ustvarnost Émileova gologvrata na udubljenjugiljotine. Slikazakojusamsehvatala,kakosnjimslobodnimhodampariškimulicama doksumuprstinamojimleđima,kakomeskrećeizauglova,kaoprviputkad smosesreli,sadasamsledenominovomjasnoćomvidjela,tekjeuspomena, neštoštojeprošlo,štonikadavišenećedoći.Nikadasevišetapričanećeuvući umojesnovenakrajudana,nećeserađatiizčežnjeinade.ZaÉmileapostoje samodvijemogućnosti NovaKaledonijailigiljotina.Itajespoznajabilapoput udarcautrbuh.
Naposljetkusamustalaipolakokrenulaslijedećigomilu.Nikadaseprije nisam pridružila hordi koja bulji u tuđu bijedu;i možda je to bila pogreška, zabludakojomsamseuvečeruspavljivala.PrizivamumislištojeBilletjutros većpodnio:bljesakfenjeraupospanimočima,tamničarakojigazovedaiziđeiz ćelije,kapelanovemolitve,obećanjedaćemubitioprošteno,nevjericuodkoje mupodrhtavajukoljena,hladančelikškaraštomudodirujukožu,kosukojumu režunazatiljku.
Probijam se kroz gomilu dok ne ugledam stratište s giljotinom - dva uspravnastupaštopodupirugornjugredu,potpornjepostolja.Utamiranoga jutrasamosesvjetlostupaljenihbakljaodbijaodoštrice.Onajeizmeđudvaju stupova,visiokotačukoloture,kaodivljaštvoprekovanouoblik.
ČovjekčijeimeznacijeliPariz-monsieurRoch,čuvargiljotine-hodau
širokom krugu oko stroja, prate ga oči okupljenih kotlokrpa i bankara i prodavačaribe.Nedodirujućicigaruštomuvisiizusta,otpuhujedimkroznos. Triputapotežekonopprisiljavajućioštricugiljotinedaklizigoredolje.Zatim udaripopoluzipravećipokus.Oštricapadnesmuklimudaromdoljenadrvo,a nanjegovuselicupojaviizrazzadovoljstva.
Širom se otvaraju vrata zatvora La Roquette, i ondje, između dvojice pomoćnika monsieurRocha, korača Billet. Nakon što su ga izveli pod vedro nebo,jamačnojezamijetioružičastubojujutraštosepomaljalanaistokuiznao das dnevnom svjetlosti dolazi njegovo vrijeme.Blijedje,suočens utišanom gomilom koja bulji. Napravi nekoliko koraka, posrne, ali guraju ga naprijed; izdajuganoge,aočidižeispuštadužgiljotineštostojinakrajunjegovaputa. Stigavši do nje, skidaju mu prsluk i košulju te ga ostavljaju u hlačama i potkošulji. Ruke su mu svezane. Okreće se prema čovjeku kojega također poznajecijeliPariz tojeopatCrozes,kapelanosuđenikanasmrt.Billetmu ljubiusne.»Zbogom,oče«,kažedrhtavimglasom.MonsieurRochnateževrpcei vežeBilletazadaskuupodnožjugiljotine.Daskaseokrećeokoosovine,njegov vratnalegneupolukružniotvor,odozgosespustijaramsprorezomkrozkojiće proćioštrica.
Najbržeštojemogao,monsieurRochstaviojerukunapolugutesezačuje tupudar,aodrubljenaBilletovaglavapadnenahrpupilovineuvelikojkošari. Zateturamnatragzbogbrzinekojomjeugašenživot,amonsieurRochinjegova dvapomoćnikaubaceostatakBilletaukošaru,pokrajglave.Nakošarujeveć stavljenpoklopac.
Želim izbrisati iz pamćenja onaj presječeni vrat - bljesak bijele kosti, blijedo meso, sekundu potom pocrnjelo od navrle krvi, a sekundu poslije prelivenonajsvjetlijimcrvenilom.Podižemočiunebogdjesesivilopretvorilou plavetnilo,napinjem se da čujem pticukako poje jutarnjupjesmuiako za to nemanikakvihizgledakadjesveovijenozimskimvremenom.PoželimNovu KaledonijuzaÉmilea.
Da mogu osjetiti proplamsaj nade umjesto oštrice strave, mogla bih zamislitidasamopetućelijizaposjetiteljeuMazasuradijenegouzatvoruLa Roquette. Goli ožbukani zidovi, cigleni pod, dvostruki niz željeznih rešetki, međuprostor smradsvegatogaposvejeisti.
Kadseodškrinuvratanasučelnojćeliji,douhamidopreprigušenÉmileov glas:»KadseopatCrozesvrati,rećićetemudaželimdadođekmeni?«
Tamničarodgovoriikaže:»Siguransidaneželišdakažemupravniku?«I zatim,promijenivšiglasdazazvučikaoudjeteta,doda:»Gospodineupravniče, onaj Émile Abadie sav se izjeda od grižnje savjesti. Svakako izvijestite
predsjednika.«
VratasesasvimotvoreipojaviseÉmile,svelikimkolobarimaispodočiju idubokimboramanačelu.»Samoreciteopatu«,kaže.
Svali se na stolac što ga čeka u ćeliji, a kad se za njim zatvore vrata, podigneramena.»JutrosjeonajBilletotišaopodgiljotinu«,kaže.
»Da.«
Još dublje potone na stolcu,sklopljenihočiju,rukuovijenihoko struka. »Nemogupodnijetiovočekanje.«
»Tojedobarznak.Samsitakokazao.«
»Billetsenadaopomilovanju.«Émilepodignepogled.
»Neobazirisenanjega.«
»Objesio bih se da imam remen. Mogao bih splesti trake od plahte. Napravitiomču.«
»NovaKaledonija«,kažem.»Morašnatomisliti.«
Ončeka,oštrogleda,prsamusedižuispuštaju.»Doćićešzamnom?«
Obećanje da ću doći za njim u Novu Kaledoniju ne izgleda bogzna što, samoriječidautješemladića.Alištobibilokadbisepokazalodajetoobećanje višeodpukihriječi?Nakononolikoprolivenetinteunovinamasvakogadanao mladostiipokajanjuipromjeni,zarnemanikakvihizgleda?ČakniMarienije protivNoveKaledonijeirobijezaÉmileaidruge-samodasenijedanodnjih nikadanevratiuFrancusku.Pomišljamnamamu,nanjezinopijanohrkanje,na smrdljividah,nanjezinudovičkiživotiprljavuposteljinuipraznubocuapsinta. Sjetim se stare ležaljke u spremištu, kako sam bila obožavana, kako sam se osjećalabodro,kaodaništanasvijetunijebiloprašnoisivo,kaodanijebilo škripanjastareležaljke,ni njegovazapaha,ni mirisaduhanaunjegovojkosi. Uzvisiomejeiznadsvihimojjesvijetpostaodivaniuzbudljiv.
Kimnempotvrdno.MarieiCharlotteimajujednadrugu.ImajuOperu.
»Kažito.Kažidaćešdoćizamnom.«
»Doćićuzatobom.«
Pojavisetankacrtasmiješkakojinisamvidjelastotinugodina.
»Od prvog dana, kod Opere, ti si mi bila jedna i jedina, Antoinette. I zauvijekćeštobiti.«
Progutamobećanje,njegovatoplinanarastemiugrlu.
On rukama prelazi preko bedara. »Trebat će ti novac. Ne samo za putovanje.ČuvariuNovojKaledoniji,njihmorašpotplatitidatiudijelebolje poslove.«
Kimnemidrugiput.
»Višenegoštozarađuješupraonici.«
Razumijemonoštonekaže-dasesiromašnedjevojkeuParizunemogu obogatitipoštenimradom.»Toznam.«Podignemneznatnobradu.
»Recimi«,kažeon.»Recimikakoćetobiti.«
Itako,dokmi stopala trnuodhladnoće uraskvašenim čizmicama,dok krozpromočenusuknjuosjećampijesakiblatoizimunakoljenima,japredem priču.Kućicapokrajmora.Krovodtrske.Vrt.OdozgosipiSunčevasvjetlost.On, puštennaslobodu,smotikom.Ilimoždasribarskommrežom.Da,sribarskom mrežom.Aja,doseljenikovažena,pečemoneribeštosameuskačuunjegov čamčić.
Počnite,miljenice,bezpomoćiljepote
Skačite,letite,usprkosobičnulicu,Dražestisvećeniceibožicedivote.
JersaduvamaničukliceutjelovljeneHerojskogPlesa.Odvasučimodaod šminkeiudaljenostisukraljicesastavljene.
EDGARDEGAS
MARIE
U DUGAČKOJ, USKOJ GARDEROBI druge postave kvadrile zatvaram oči, isključujem iz vida djevojke koje se vrzmaju, istežu, grizu nokte, načas zaboravljamnajmlađidiobaletnogzbora,doksvakaodnasčekaprvinastupna pozorniciOpere.Mislimiletedoljubiteljakazališta,znamdavrebajuizmraka, izvan dosega plinskih svjetiljaka što obasjavaju pozornicu. Antoinette i Charlottenisuukazalištu.Antoinettejepostalaškrtanaposvenovnačin,ašto setičeulaznicazapremijeru,čakizamjestanačetvrtombalkonukojastoje osamfranaka,reklajedaćepričekati.ICharlottećedoćiposlije,kadpredstava nebuderasprodanajersemadameThéodoredogovoriladanjezinaklasabude namatineji,ameninijebilostalo.Nazvalamejekukavicomštosamkazaladase bojimnastupapasamjojhtjelarećikakobitrebaladržatijezikzazubimajerćei onajednogdanadrhtatimeđupokrajnjimkulisama,alitonijebilaistina.Onaće sigurnouživatikadjojsepružiprilikadaiziđepredpublikuizablista.Tojebilo neštounjojnačemusamjojzavidjela,višeutomtrenutkunegoikadprije.
Stavila sam ruku na trbuh, udisala brojeći do četiri, izdisala i ponovno brojila,upravokakonamjemadameDominiquerekladasmirujemoživce.Oh, kako želim večeras uspjeti, da madame Dominique bude ponosna, da mi se gledateljidive.Moramsesmiriti,utišatistruganjestopalapopodu,nervozno cerekanje,tihoizgovoreneriječi.Dubljedisati,kažemsamasebi,višebrojitido četiri.
VečerasjepremijeranovogbaletamonsieurMéranteaLaKorrigane,au prvomčinupojavljujemsekaobretonskaseljančicanosećikostimkojijefiniji
sigurnasam-odsvegaštosenosinaseluucijelojBretanji.Dvijezlatnevrpce označujurubmojesuknjeirukavenabluzi,anajljepšečipkeobrubljujumoju pregaču,ovratnikikapicu.Iprevišesubijelezadjevojkukojajepotezalakravlja vimenailivadilajajaispodkokoši.
Kad sam prvi put zakoračila na dekoriranu pozornicu, zinula sam, razrogačilaoči.Velikacrkva,sisklesanimkamenimulazomiobojenimstaklima naprozorimaišiljcimafantastičnevisine,uzdizalaseiznadtrganakojemsmo trebaleplesati.Sjednesustranebilekolibe,sdrugedućaniukrašenivijencimai zastavama, a iza svega toga visoko drveće tako stvarna izgleda da sam dodirnulajedanlistdavidimjelidoistaodsvile.Nisammoglapovjerovatida takvaljepotapostojinasvijetu,alisudećipremakostimima,znalasamdani jedanjavnitrguBretanjinijeravanonomuštojesagrađenonapozorniciOpere. Dostajebiojedanpogledpogarderobikvadrile,znalasamdaimampravo.Mi smokćerišveljaiprodavačavoća,ugljenarkiipralja,odjeveneinašminkaneda nalikujemo na nešto što nismo. Sve one godine vježbanja, znoja i mučenja, bolnihmišićanakrajudanasvodesenaučenjekakovarati–skakatislakoćom kojaljubiteljekazalištanavodidazamišljajukakosmokraljiceOpereumjesto protuhaskoljenimakojaškripeirebrimakojasevide,svazdaraskrvavljenim nožnim prstima. Katkad se ipak pitam je li najboljim balerinama to varanje baremmalostvarno,moželi djevojkarođenakaopukasirotinjaikadpostići čistudražestubaletu.
Napokonsmoprobalenapozornici orkestarmijeblažiosrceidušu,a daskepodmojimstopalimaistesuonenakojimaplešuRositaMauriiMarie Sanlavillepajeradostzbogtogatrajalavišeodtjedandana.Aliistinizavolju,za seljančiceizdrugepostavekvadrileprobasesvodinadugestankezakojihbaš nitkoonjimanevodiračuna.Bretonskiseplesizvodinapočetkuprvogačinai ne traje više od šest minuta; kada probamo, coryphées i sujets izravnavaju suknjice i masiraju listove, a premières danseuse i étoiles među postranim kulisama zauzimaju poze i podižu noge za ŕbonente koji vrebaju. Ostatak vremenamismorekviziti,pozadinauboji,ništaviše.Ipak,kadadođevrijeme,ja plešemodsvegasrca,uvijekskačemnajvišeštomogu,nikadanezaboravim istegnutivratpazećiuvijekdamisenevidezubi.
La Korrigane priča je o Yvonetti, siromašnoj krčmarici koja odjednom osvaneusviliidraguljimateosvojisrcelijepogaLilèza,čijujeulogumonsieur Mérantedodijeliosamomsebibezobziranaprorijeđenukosu.Korrigane-zle bretonske vile ukradu Yvonette i drže je sve dok ih Lilèz ne nadmudri u nadmetanjimai zatraži njukao nagradu.Blanchemejenasmijalazavrijeme jedneproberekavšikakojenajboljidioposlabaletnogkoreografamogućnost
dasamsebidadešuloguukojojsizgodanimladimožešpipatidjevojkupo vlastitomizboru.
MeninesmetaštosamrekvizitsvedoknapozorniciplešeRositaMauri kaoYvonette.Ne,jergledamnjezinastopala,načinkakolupkajuuzrakuleteći ovamo-onamo,točno,brzo.Jedandioplešeudrvenimklompama.Nitkodrugi ne bi mogao izvesti te korake. Pogriješila sam što sam to rekla monsieur Lefebvreujer,kadsamsljedećiputdošlaunjegovstan,pružiomijeparklompa. »Sadaplešite«,rekaoje.Jednajesofabilagurnutaustranu,sagjebiosmotani uklonjen,ostalajesamogolapovršinapoda.
»Kojiples?«reklasamprihvaćajućiklompe.
Zuriojeumene,osjećalasamsekaodamejeizazivaodaneučinimono štomijerečeno.»PlesRositeMauri,naravno.«
Korakesamupamtilanaprobamapasamihizvodilauvježbaonicikada bihostalasamamaštajućiodanukadaćuimatiistulakoćuibrzinukaoRosita Mauri.Aličakisplatnenimpapučicamananogama,umjestodrvenihklompa, nisamniizdalekabilasposobnazaplesatikaoona.
ReklasamistinumonsieurLefebvreu,aonmejeuzeoispodruke,odveo medoodmaknutesofeipokazaomiprstomdasjednem.»ZnatelipričuEmme Livry?« 90rekaojespuštajućisepokrajmene.
Svatko juje znao.Odvremena Marie Taglioni francuski je narodčekao zvijezduistevještine,dovoljnonadarenudaosvojisrcasvihkojijebudugledali napozornici.EmmaLivryjetrebalabititakvaétoile.Udobiodšesnaestgodina pojavilaseprviputpredpublikom uulozivileoblakinjeubaletuLaSylphide. Le Figaro ju je tada nazvao drugom Marie Taglioni, a s devetnaest godina dosegnulajestupanjétoile.Aliposlijedvijegodinebilajeprikovanauzpostelju, upatnjama.Dokječekalatrenutakdauđenapozornicu,suknjicomsepreviše približila plinskoj svjetiljci te je u hipu planula. Iako je sama Marie Taglioni mazalapomadomsprženukožuEmmeLivry,iakojekolnikisprednjezinastana bio posut slamom da utiša kloparanje kotača, izdahnula je u dvadeset prvoj godini.Svesetodogodiloprijemogarođenja,alijošsusvebalerineznaleda moraju pogledati lijevo i desno u postranim kulisama, provjeriti gdje stoje plinskesvjetiljkeprijenegoštouzmahnusuknjicom.
ReklasammonsieurLefebvreusveštosamznalaoEmmiLivry,aonje kimaoišutiosvedoknisampotrošilaposljednjeriječiikazala:»Nemoguse ničegavišesjetiti.«
»ZarsenikadanisteupitalizaštojeulogaSilfidebiladanadjetetu?Kućaje biladupkompunaunoćinjezinaprvognastupaitisakjebiospremanizvijestiti onjezinuuspjehu.«RekaojedajeEmmaLivrybilakćijednebalerinenastupnju
sujet Célestine Emarot te njezina pokrovitelja - nekog baruna - a kad se prekinulanjihovaveza,Célestinejenašlanovogpokrovitelja.»Ovajputjednoga podgrofa.«
Zahvaljujućiutjecajupodgrofa,rekaoje,odlučenojedaprvinastupEmme Livrybudeuglavnojulozi.Budućidajeonplaćaoračune,nijeseštedjelo.Onase pripremalačetirimjeseca.Tritjednaprijenastupaonsepobrinuozapublicitet unovinama,štojedovelodotogadaseonakaoSilfidapojavilapredpunom kućom. Podignuo je obrve. »Znate li što je claque?«91 Čula sam za slavnog Augustea,zanovackojijedobiooddirektoraOperekakobipotaknuokolegeu prvimredovimaparketadažestokoplješću,atomahnitanjebilojeuuskojvezi stežinomkovanicakojesumubilegurnuteušaku.»Svejetobilodavnoprije«, reklasam.
Potapšao me je, potapšao je djevojčicu zelenu poput prvih mladica u proljeće.»Podgrofjepotrošiobogatstvopobrinuvšisedanitkoukazalištune stvorivlastitomišljenjeoveličiniEmmeLivry.«
»Nevidimzbogčegamisvetogovorite«,reklasam.
»PoslijeprvognastupapodgrofjezagrlioEmmuLivryirekaojoj:>Biliste samogusjenica,alijasamvaspreobraziouleptira.<«
Progutala sam pljuvačku i neprimjetno spustila glavu. Jutro svakoga utorka provedeno s monsieur Lefebvreom i zarada od dvadeset franaka omogućilisumidaostvarujemmršavuplaćukojujeOperadavaladjevojkamau drugojpostavikvadrile.Alitujebilojošnešto.Onjeimaoutjecajanagospodu Pluquea i Mérantea,možda čakna Vaucorbeila.Imao je novca da im napuni džepove,ako jetrebalo.Bio jenaviknutda budepo njegovojvolji.Ačakjei djevojka nadarena kao Emma Livry imala pokrovitelja koji je podmazivao kotače.
MonsieurLefebvrejekleknuopredame,odriješiomičizmiceiizuoihs mojihstopala.Uhvatiomezagležnjeve,gurnuojednopadrugostopaloudrvene klompe.Ustaojeteje,odmičućisenatraške,kazao:»Sadaučiniteštovamje rečeno.«
Spetljalasamse.Reklasammudaćusespetljati.Doksamposramljeno stajalagrickajućidonjuusnu,rekaoje:»Ponovno.«Pokušalasam.Nisamuspjela. »Ponovno.«Iznova.Iznova.Iznova,dokmistopalakrvareuklompama,anjegov glasdolazikaoocatnaranu.
»Svucitese«,rekaoje.
Svuklasamse.
»Nasofu.«
Sjelasam,aonjeotišaodostalka,nadaljemkrajuraščišćenaprostora.Iza
stalkajedoviknuodalegnemnaleđa,daraširimnoge.Slijedilesunoveuputedaspustimkoljeno,dasklopimoči,daotvorimusta.
Bilojeidrugihprigodakadmijesvebilojasno.Njegovabikoljenabila ispoddonjegrubastalka,polaganosemicalanaprijednatrag.Čulobisedahtavo disanje, naposljetku prigušeno roktanje, a zatim bi mi brzo pružio dvadeset franaka koje mi je dugovao. Ali je glumio, ja isto tako. Razmišljala sam o koracimaizLaKorriganeilislušalazvukovekojisuseprobijalikrozrebrenice dovikivanjekočijaša,šumbrodovasaSeine,brbljanjedamauprolazukojesu biledovoljnofinoodjevenedabiihpustiliuJardindesTuileriesnadnuulice. Toga dana, s raširenim nogama na sofi, rekla sam sebi da ću svoj duh usredotočitinaAntoinette,namirissapunaštojojprozirnijekožuikosu,na krčmuukojojkažedasadaradi,nanjezinunovuškrtost.Alinisamsemogla mišljuudaljitiizvannjegovastana.
Katekizam sestre Evangeline izlagao je pravila o grijesima, o dvjema različitimvrstama.UnjemujepisalodajeBogulakšeoprostitimanjegrijehe oprostive grijehe – čak i bez ispovijedi pred svećenikom, posebice ako je grešnikbioprisiljenilinijeucijelostirazumioprijestup.Smrtnisugrijesibili namjernipasubezispovijediiBožjegmilosrđaznačilivječnoprokletstvoduše. Bilajevažnatarazlika.Nisamimaladovoljnofinusuknjudabihsepopelauza stubištecrkveSainte-Trinitédoispovjedaonice,adasamjeiimala,idasam uspjelaskupitihrabrost,nisamželjelačutikakomoramtražitioprost,kakose život balerina stostruko ne mili Bogu. Toga dana, ležeći na sofi, mojse duh posvemavezaouzdahtanjeiroktanjemonsieurLefebvreatekonačnostenjanje štobimiispunilouši,ivišenisammisliladabitomoglibitigrijesimanjevrste.
Poslije toga, kad je monsieur Lefebvre položio trideset franaka na moj dlan rekaojedajetolikamojanovapotpora nisamodbiladodatnihdeset franaka.Katekizam sestre Evangeline učila sam davno.Jesam li uopće točno zapamtilaštojeunjemupisalo?Antoinettebirekladajetosamotrabunjanje kojesunapisalisvećenicijersuzaljubljeniupravila,daniminutenebipotratila razmišljajući o nekom starom katekizmu. Ne, Antoinette je previše hrabro govorila što misli da bi završila raširenih nogu pred jednim pokvarenim gospodinom.
Kadsegledas pozornice,kazalištejecrna,razjapljenarupa,ali možete osjetitidisanještodopiresasjedala,tisućupariočiju.Srcemidivljetuče,noge semiču,samozatoštoznajukorakebretonskogaplesakaoštojaznamnapisati svojeime.Mojumprovjerava laktovisumimekani,ramenaspuštena,usta zatvorena. Hvatam Perot i Aimée za ruke zbog dijela plesa što ga izvodimo naporedo.Stotinusamihputahvatalazarukeinikadaprijenijebilosklizanja,
ničvrstastiskanjakaodanas.Bezobziranaranijecerenje,našaptanjemeđu kulisama:»Živjela,pozornice!«Svesmouplašene.Tojetrenutakkadaznamda nećuposrnutiilipastiilipogriješitiukoraku,iunutarnjebrbljanjeumojojglavi prestane.
Kaoštosekatkaddogodiuvježbaonici,kadsenajboljeosjećam,glazba ulaziumene,zatimiznutranavire.Tadanastajepukaradostštoplešem,što pružamkoljeno,štostopalomudarampodaskamapozornice,štodišem.Postoji neštoštoriječinemoguizraziti,trenutakushićenja,trenutakkristalnejasnoće. Spoznajemčudoživota,tugusmrti,radostljubavi,ispoznajemdaništaodtoga nijenimalodrukčijenizajednudušunasvijetu.Oh,kakoželimdatajtrenutak potraje. Ali onda se Rosita Mauri zavrti preko pozornice, a druga postava kvadrilepovučeseusredkolibaigrmljatečeka.Iželim,oh,daseonajtrenutak vrati.Ponovnoželimtajtrenutak.
JeliAntoinetteikadaosjetilatajtrenutak?Nije.Dajest,višebipazilašto govori pred monsieur Pluqueom. A Charlotte? Katkad je ta curica silazila iz vježbaonicedoksamsejapenjalastubištemiakojenjezinanastavazavršavala dvasataprijenegoštojemojapočinjala.Kadgodbijojsepružilaprilika,sjedila biraširenihnoguibradespuštenenaprsa.Željelajeznatikombinacijuallegro koju je madame Dominique zadavala našoj klasi, željela je znati jeli njezina cabrioledovoljnovisoka,sdovoljnomekanimdoskokom.Smijemlirećidaje njezinoudaranjelistomolistbilodobroitočno?Gnjavilamejedokjojnisam pokazalakorakebretonskogaplesaibilaustrajnadaihsvezapamti.Charlotteje okusilatajtrenutak,onajkojisamponovnoželjela.
PremijeraLaKorriganeprošlajeglatko,aposlijeserazlegaopljesakpoput grmljavine. Dokje monsieurMérante poskakivao naokolo tapšući po leđima scenskeradnikeiétoilestemadameDominique,čakiPerot,cijelisebaletni zbor postrojio među kulisama za završni naklon. »Zastor. Zastor«, viče inspicijent.»Nasvojemjesto,monsieurMérante,molimvas.«
Zastorseotvaraipočinjućisnajnižimaupredstavi,štoznačisdrugom postavomkvadrile.Počinjeklanjanje.Pojurimonasredinupozorniceiduboko sepoklonimo,srukamaupoložajuàlaseconde,dokjednostopaloklizinatrag. RečenonamjedabudemobrzejeràbonentiželepljeskatiRositiMauriiMarie Sanlaville.ZirnempremaBlanchečekajućidanagneglavuulijevo,štojebioznak dasebretonskeseljančiceokrenuišmugnudosvogamjestakrajzastora.Ali meneneštolaganoudariugležanji,bacivšipogled,vidimpokrajnogubuket ruža. Pojavi se drugi, zatim još dva. Između kulisa, madame Dominique dovikuje:»Pokupiteih.Pokupiteih.«Ali,jesuliteruže,jesuliteglasneupute namijenjenemeni?Nemoguseodlučiti,zatimznamdasetunašaomonsieur
Mérantenajednomkoljenu,leđimaokrenutgledateljstvu,skupljajućibukete.S laganimnaklonomponudicvijećemeni.
Uzimamhrpuruža,samozatoštouvijektakoradimkadminetkopruži kruh ili kobasicu ili novine. Vidim Blanchino oko, njezine rumene obraze, razjapljenausta.Naginjeglavuulijevo.Rečenonamjedapohitamodosvoga mjesta krajzastora, tiho, dražesno, s očima prikovanim za kapicu seljančice isprednasuredu,alijatonemogu,nemoguizvestionajdiosočima.Bacam pogledpremagledalištu,sadapodsvjetlomsvijećnjakakojibliješteodozgo,i tražim. Oči mi se zaustave na monsieur Lefebvreu koji divlje plješće stojeći usredskupineabonenataucrnimodijelimauprvimredovimaparketa.Napola zbunjena,napolagušećiseodponosa,kimnem,mirnokimnem,samonjemu.
Onseširokonaceridižućijošvišesvojebučnerukedoksesilfidazrcalilau sjajunjegovalica.
FIGARO
4.SIJEČNJA1881. JADNIUBOJICE(ALBERTWOLFF)
Stavivšiperonapapir,žaljenjavrijedanÉmileAbadiespasiojesvojute kožuonogamilolikogaPierreaGillea.Tadvakrasnatipaganulasupredsjednika Republikeionihjespasioodgiljotine.
Promatrao sam taj ljudski karneval skanjujući se pisati protiv takva opasna milosrđa prema dvojici osuđenih ubojica. Ali sada je pomilovanje predsjednikaGrévyjapotaknuloperoovogapiscadaiskoristiprigoduikažešto mislioslučajutihzločinacazakojimajeprolivenotolikomnogosuza.
Malo-pomalo ubojice su podignuti na stupanj žrtava. Abadiejeve patvorene uspomene pobudile su pogibeljnu sentimentalnost kod čitatelja i navelenajlakovjernijeodmojihkolegadaseprihvatepera.OslikalisuAbadieja kaonekogatkojezaveden,tkodaneprovodiukajanju,anoćiumolitvi.Zaigrali sunasinovljevuljubavtogamonstrumakojinijemislionasvojumajkukadje prerezaovratgospođiBazengeaud.IzmišljačipričapretvorilisuGilleaudobro Gospodnjejanješcekojesestidisramotekojujenanijelosvojojčestitojobitelji.
NijedanputtijekomsuđenjaAbadienijeproliosuzuzbogsvojemajkeniti jeGillebaciotužanpoglednaklupunakojojjesjedilanjegovaočajnaobitelj.Njih su dvojica hladno i okorjelo izišla pred sud i ništa ih nije ganulo sve do pravorijeka.Tekkadsubiliosuđeninasmrt,pojavioseužas,itadasuubojice, kojinisuosjetilisamilostipremagospođiBazengeaud,navelidrugedaosjete samilostpremanjima.
Predsjednika Grévyja optuživali su da je bezdušan što nije ostavio po strani državne poslove da bi se još brže pobrinuo za te najčarobnije goste zatvora.Oninasrnunaženuiubijujezbogosamnaestfranakadabimogliotićii uživatiupiću.Kakosmoseusudilinepobrinutiseonjimapohitnompostupku! Dalekoodtogadamiježaozbogonogaštosenaziva»moralnomtorturom«, tješimsemišljudaćeseAbadieiGillejoščetirimjesecatrestisuočenisasmrću.
Svojusamilostčuvamzavrednijučeljadinećudopustitidatadvaokrutna zločinca otputuju do Nove Kaledonije s lovorovim vijencem na svojim uzvišenimčelima.
ONAJ KERUBIN JEAN-LUC SIMARD voli da mu se kaže kako je veličanstvenljubavnik.Voličutidavećdvadana,otkadsamprednjimraširila noge,venemičeznemzanjegovimkurcem(ružnariječ,alionvolidasenjome služim).Čakiudruštvudrugihjamutihošapćemnauho:»Čeznemzatvojim kurcem.«Tokažemumjestopozdravakadsepojaviunišinavrhstubištakuće madameBrossard.Izasofenakojojsjedipružiruku,jagauhvatimzauho.»Čim te ugledam«, kažem, »osjećam toplinu među nogama.« Nalijevam mu vino, prisnosenaslanjamnanjega.»Ginemzatvojimmesom.«
Onnijeveličanstvenljubavnik.Onjedječakkojinemožeizdržatiduljeod dvijeminute,amnogoputanedopustimmunitoliko.Kadseosjećampodloili sebičnoiliumorno,uzimamnjegovospolovilourukekakobihmupružilaužitak od nekoliko trenutaka nježna milovanja prije nego što ga jako nadražim. U takvimprigodamaonsepropinje,trza,klone,amojaljubičastahaljinaostane netaknuta.Drugihvečeri,kadmijesvegadosta,ležećigolanaleđima,posegnem zaonimmjestomdokojegamogusegnuti,atojenajnježnijakožatikizaonoga napeta,žilavamesaštonositežinunjegovihmuda.Kadgaondjepomilujem,čak inajnježnije,njegapreplaviblaženstvo.»Čekaj«,kažegutajućizrak.»Stani.«Ali jaseželimizvućiispodnjegovablijeda,gotovobezdlakatijela,ispodramena kojasutakoslabakadseusporedesÉmileovim.Kaoužene.
»Nemoguseobuzdati«,prošapćemstenjući.»Iskreno,nemogu.«
Naravno, ima slučajeva kad sam na sve četiri, dok on prodire u mene otragaiviče:»Pasjašesvojukuju«,pamudopuštamdanastavi.Njegovsevrat napinjeodužitka,ajazatomljujemsmijehkojiminavireugrlo.
Prije mjesec dana dala sam riječ Émileu i istoga se dana podvrgnula speculumu,medicinskompregledukojimijepribavioknjižicusažigom.Otišla sam do madame Brossard i pokazala joj dokaz, potvrdu da sam nezaražena coquette. 92Primilameje,iotadasamskupiladvjestadvadesetfranaka.Štedjela samsvakinovčićosimosamnaestfranakanamjesecnakojesumamaiMariei Charlottenaviknutedaihdajem.Čuvalasamsvojnovac,ionihpedesetfranaka štomiihjedaoÉmile,uvrećicisuzicomštojevisjelaočavluizakredenca. NisamželjeladaznajuzamojplandaodemuNovuKaledoniju sadasigurno kadje predsjednikpomilovao Émilea –a još sam manje željela da mi Marie vječnoispijamozakprigovaranjemotomekakozarađujem.
Moja je ušteđevina do sada već narasla na stotinu devedeset osam franaka.Tojegolemasuma.Alinikoganisampitala,čakniÉmilea,kolikostoji prijevozdoNoveKaledonije.Ujednomtrenutkujasnarazmišljanjapovelasam
razgovor s monsieur Mignotom i monsieur Fortinom, vlasnicima kuće za otpremuribeuLeHavreu.»DolazeliulukukakvibrodoviizNoveKaledonije?« upitalasam.
»IzNoveKaledonije?Kitolovci,hoćetereći?Vjerojatnijećeteihvidjetiu Marseilleu.«
»UMarseilleu?«
»Doljenajugu.NaSredozemnomemoru.«
»Naravno«,reklasammislećikakoćuzamolitiMariedanacrtaFrancusku ipokažemigdjesenalaziMarseille.»Pitamsamozatoštosejedanmojrođak želiodselitiuNovuKaledoniju.Voliobisebavitilovomnakitove.UMarseilleu će,dakle,naćibrodkojionamoplovi?«
Monsieur Mignot je slegnuo ramenima, upitno je pogledao monsieur Fortina.
»Pretpostavljam«,rekaojemonsieurFortin.
»Njegova bi ga sestra mogla pratiti«, rekla sam. »Koliko bi to stajalo? Kolikobitrajaloputovanje?«
Obojicasuslegnularamenima.Razmijenilisunekolikorečenica.Zatimje monsieurFortinkazao:»Tisućufranakazasmještajupotpalublju,moždaviše, alitonijeništakadseusporedisonimštobijednadamamoralapretrpjetiutih mjesecipoldanakolikotrajetakvoputovanje.«
»Oh!«Jošbihšestmjeseci moralapodnositi JeanLucaSimarda,ačaki tada,trebapotplatitiičuvare,kakojerekaoÉmile.Prisililasamsedamisene ovjesi lice. »Ona je čvrsta djevojka, djevojka sa sela, naviknuta na težakrad. Moždabijekapetanuzeonabrodkaokuharicu?«
»Najboljebijojbiloplatitivišezakabinuiboravitiizazaključanihvrata«, rekao je monsieur Mignot. »Mornari su cijelo vrijeme bez žena.« Zavrtio je glavom.
PrijetjedandanaprovuklasamprstekrozplaveuvojkeJeanLucaSimarda i upitala ga koliko plaća madame Brossard za uživanje u mojem društvu. »Sada?«rekaoje.»Dvadesetfranaka.«
»Sada?«
»Prijesamplaćaopetnaest.«
ReklasampotommadameBrossarddanijepoštenoštoonplaćaviše,a onamenidajesamodesetfranaka,jednakokaoprije.»Želimpetnaestfranaka«, reklasamjoj.»MonsieurSimardseposvetiomeni.«
»Dvanaest,imožešuzetipomoćnikrevetuColettinojsobi.«»Trinaest«, reklasam.»Viznatedanameneračunajumlađesestrekodkuće.«
Isprelasampričuotatinojsmrtiidugovimakojejeostavio,omamikoja
pije, o Marie koja ima hromu nogu i Charlotti koja uvijek želi svijeće i krizantemezatridjetetakojasmopokopali.Slušalamejesrukomnasrcu.
»Ondauredu«,reklaje.»Trinaest.«
JeanLucSimardseizležavanaleđima,prstijuisprepletenihnazatiljku. Njegovilaktovi,oštrikaorubklesanakamena,stršalisuustranu.Ležalasam okrenutapremanjemu,rukompoduprvšiglavu,skamenjenaodnjegovihriječi. Rekaomijekakoćesevjenčatizatjedandana,sdjevojkomPatrice,plavihočijui bijelekožepoputteknapadalasnijega.»Njezinotacimačetrdesetpostoudjela utatinojbanci«,kaže.
VećjeplatiosveštojedugovaokućimadameBrossard.Govoriojeidisao lijenokaozadovoljančovjek.Ipak,umjestodapojurimoprationoštojeodnjega ostalo među mojim nogama, stavila sam ruku na njegova slabašna prsa, na desetak dlaka što su uspjele niknuti iz tako mekana dječaka. »Ta djevojka«, kažem, »tvoja zaručnica, zna li ona koliko je sretna što je našla tako veličanstvenaljubavnikakaoštositi?«Liznemmubradavicu,onukojamije bilabliže,ipomislimkakodjevojkabijelekožepoputteknapadalasnijeganije okusilaniužitakposlijepodnevnogasunčanja.
»Nebihznaoreći.«
»Ali kad je ljubiš?« Željela sam znati odmiče li se ili uzvraća poljubac. Kliznulasamrukomnaniže,nablještavubjelinunjegovatrbuha.
»Tisizabrinuta«,kažeon.Kvoca,tojejedinariječkojomsemožeopisati njegovženskismijeh,atolikobihgaželjelapljusnutiponjegovukerubinskom licu.»Nijepotrebno.Pokušaosamjojjedanputgurnuti jezikuusta,aonase trznulakaodajezmija.«
Hladnariba,dakle.Prevrnemsenaleđaodahnuvši.
»PoslijevjenčanjaidemouNewOrleans,uposjetnjezinubratu.
Nećenasbitipetmjeseci.«
»Petmjeseci?«
»Ljubomornasi?«upita.Rekaojetokrozsmijeh.
Uspravilasamsenakrevetu,spustilasenanjegaodozgoteosjetiladamu sespolovilobudi.Kakvalutka.Licemijepoprimilonajtmurnijiizrazpasam kazala:»Jošjedanput.Kućačasti.ZaovonetrebaznatimadameBrossard.«
Počelasamgagrepstiigrickatiiizvijatiseistenjaticijelovrijememučeći svojmozak.
Zaspaojeposlijetoga,slicemnaplahti,dokmujemršavaruka,lakakao pero,ležalaprekomogatrbuha.Pustilasamga,takousnula,terazmišljalazureći ustrop,usvijećnjakkojitakodobropoznajem,ušestobješenihkristalauobliku suzakrvaveboje.
DanađemtuPatrice?BilionaraskinulasJean-LucomSimardom,sinom bankara, bankarskim početnikom kod oca, kad bih joj kazala kako provodi večeriukućimadameBrossard?Biliseonodrekaomene,zamrziopožudukoja gaslama?Jednojesigurno,madameBrossardbimeizbacila,tobibilamrljana njezinojkući.
Postojilikojidrugipokroviteljkućekojibimogaozauzetinjegovomjesto? MonsieurArnaudvoliColette,monsieurPicotujedražaPetite,monsieurMignot i monsieur Fortin žele samo druženje. Desetak drugih je prestaro, ne žele ženskotijelovišeodjedanputnatjedan.MonsieurLaRocheuvijekmepipapo stražnjici,potežemezasuknju,alikolikopijevina,Colettekažedamuneostaje nisuaviška.
Dokmi jeslikazidovai stropai krvavihsvijećnjakapostajalajasnijom, pomaknemrukuJean-LucaSimarda,puzimpolakokaopuždokmistopalane dodirnupod.Nalijem voduizvrča sa sitnim modrim ružama uumivaoniks istim takvim krugom, skupim ruke u pregršt i pijem. Mokrim dlanovima prelazim preko lica.Uzrcaluizaumivaonikaugledam svojemokretrepavice slijepljene;izgledajukaokrakovinekezvijezde.TrepćemočimakojejeÉmile Abadienazivaolokvicamačokolade;mislimkakovišenalikujunasmeđestaklo bocenekogeliksira lomno,tvrdo.
Kadsamseokrenula,pozornostmiprivučeizbočenprsnidžepnakaputu JeanLucaSimarda.Priđembližetomukaputuodfinevune,prebačenupreko naslona stolaca, pa položim ruku na četvrtastu izbočinu pod kojom se krila lisnica.Bacivšipogledprekoramena,osluškujemdubokodisanjeonogadječaka. Zatim posegnem u džep, otvaram lisnicu i nabrojim više od sedam stotina franakaunovčanicamaoddvadesetipedesetfranaka.
Pitamsezaštosumojeočipalenaizbočinu,zaštosesvetodogodilobaš sada,zaštojelisnicabilatolikonabijena.ŠtojebilouzrokomdakaputJean-Luca Simarda bude prebačen preko naslona stolca tako da me privuče njegov izbočeniprsnidžep?
Nova Kaledonija moja je sudbina. Nabijena lisnica dar je Jean-Luca Simardanaodlasku,darkojimijeposlalaProvidnost.Isvakabidjevojkabila budalakadnebiuzelaonoštojojsepružanasrebrenompladnju.Preplavime smirenost,sigurnost,osjećajsnage.
Navukla sam čarape, brzopletim prstima nespretno pričvrstila svilu uz podvezice.Zakopčalasamprednjiotvornastezniku,petljalaneštosdugačkim nizomkukica.Podiglasamljubičastuhaljinuiznadglave,ipustilajedamiklizne niztijelo.Potomsamonajsvežanjnovčanicasavilaudebeosmotakigurnulau prostorizmeđudvajubrežuljakanamojimprsima.
UhodnikupogledamlijevoidesnoželećiuvrebatiColetteiliPetite,nekoga damizakopčahaljinuštomisepripilauzrebra.IopetmijepomoglaProvidnost ugledamsluškinjuGinnykojajedonosilanovuposteljinu.
»Ginny,«kažem.»Bilimipomogla?«Pokazujemnasvojaleđa.Onaodloži posteljinuteseprihvatiposlasdugmetima.»Kakvahaljina«,kaže.
Kadjezavršila,stavimrukenanjezinaramenaipoljubimjeuobaobraza tjerajući je na smijeh. I zatim, stražnjim stubištem, ne videći žive duše, napustimkućumadameBrossard.
Unašojunajmljenojsobimamajeležalanamadracuposvemirna,aMarie se savila oko Charlotte na našem ležaju. Nagnula sam se nad sestre, slušala njihovodisanje,tiheuzdahe.Itadamamazahrče pijanase,valjda,sjetilada diše.Okrenulasenabok.
Pipamizakredencadoknedodirnemvrećicusuzicom.Skinemjesčavla tedodamsmotaknovčanicasvojemskrivenomblagu.Izkomodeizvadimsvoje stvari:dvijebluze;dvaparavunenihčarapa,obaspoderanimpetama;tripara prljavih gaća; dvije suknje, jedna nije za nošenje, ali je korisna, sada kao zavežljaj, a jednog dana kao izvor zakrpa kojima ću krpati Émileove hlače. Ostavila sam kalendar, crne korice od kože i između njih slike crvendaća i jagoda, sve one križiće kojima sam obilježavala sretne dane na ležaljci, svoj nekadašnjiživot.
Uostavisamnašlacijelusalamuikoluttvrdogsira.Odrežemdobarkomad jednoga i drugoga, zamotam ih u tanku pamučnu tkaninu i smotuljkom zadjenemzaskutsuknje.
Kadsampokupilasvesvojestvarikakosamplaniralateuzelahranuiz ostave,sjela sam u kut sobe s koljenima ispodbrade čvrsto stežući rukama potkoljenice.Brojilasami disala,bio jeto savjetmadameDominiquekoji je davaladjevojčicamakojebiodstrahaproblijedjelemeđukulisamapozorniceu Operi.Uonomivrijemetonijebilopotrebno.Sjetilasamsekakobimadame Dominique prekrižila ruke i govorila da bi svaka balerina koja išta vrijedi trebalaosjetitikakojojseizoštravajuosjetila,ježurikoža,lupasrceodželjeda jojsedive,dajevole,itoprijenegoštostupinogomnapozornicu.Jednomsam joj odgovorila: »Ne znam baš da mi je toliko važno uzbuđivati stare noćne posudeugledalištu«,odgovorilasamjoj,aonamepljusnula.
Disanjemisesmirilo,atisućemislištosumikovitlaleuglavipolakosam dovodilared.UmislimasamprešlaputodnašezgradedoMarseillea.Poćićuna jugoistokulicamaFontaineiNotreDamedeLoretteiFaubourgMontmartre, zatimnaistokbulevarimaPoisonnièreiBonneNouvelleiSaintMartin,zatim najugbulevarimaTempleiBeaumarchaisteUlicomFyonjersvivodeprema
GaredeFyon,gdjećusjestiuprvivlakkojivoziuMarseille,kojijenegdjena jugu,naSredozemnomemoru,kakosureklimonsieurMignotimonsieurFortin. Sjela sam na rubmadraca na kojem suspavale Marie i Charlotte pa se spustilanakoljena.Promatralasamihhtijućizauvijekurezatiupamćenjetaj prizor - kako je Marie rukama obuhvatila Charlotte, kako su im prsti isprepleteni... Kad više ne budem s njima, znam da će se Marie brinuti o Charlotti umjesto majke, da će Charlotte shvatiti koliko je Marie krhka bez mene. Pri sivom svjetlu promatrala sam otisak zgužvane posteljine na Charlottinuobrazukojijebiotakorumenusnu.Nagnemse,usnemilebdeiznad njezinauha,atadajojšapnemkakoizdnadušeželimdabudevoljenaprijenego štostupinapozornicuOpere.Mariešapnemdasenebrine,danegrizedonju usnu,danegrebepalacdokrvi.Kažemjojdajelijepa,itojegotovoistina,sada kadjenabacilamalomesanakosti.Kažemjojkakojebesmislicamislitidaima izbočenubraduiživotinjskejagodičnekosti.Inatrenutakmisemisliprebaces nje na mene, na moju izbočenu čeljust, na ukradenih sedamsto franaka i na uživanjeupatnjamaJean-LucaSimarda.RadinjeisebešapćemdaPierreGille imalicepoputanđela,alisrcepoputzloduha.Bilojeriskantno,alispustilasam usnenamekanukožunjezinaobrazaipoljubilajestolikonježnostidamije došlodazaplačem.»Volimte,MarievanGoethem,mojanajboljaprijateljicena cijelomesvijetu.«
Podigla sam se s koljena, oklijevala časak promatrajući mamu. Je li se ikadauspravila,drhtavaalisigurna,dasesuočisaživotom?Jeliikadadonijela nekuodluku?Je li ikada dovoljno voljela tatuda bi ga pratila nakrajsvijeta? »Zbogom,mama«,kažem.
Spustila sam se niz stubište naše zgrade grabeći po dvije stube odjedanput,otvorilauskavrataštovodenaUlicuDouai.Udahnulasamhladan zrakujutrokojejošnijesvanuloikrenulanaistok.Opazilasamkočijumadame Brossard,vidjelakako sepomaknuo zastor.Eno jeusivom šeširus visokim perjemnažuteicrnepruge.Gledalamebezimalosamilostikojajojsetakolako javljalanalicu.Kimnulaje,atadasamzačulabrzekorakeizasebeteugledala dvojicužandarakojisumepograbilizaruke.
Marie.NisamjepratilanaizložbumonsieurDegasa,iukralasamnovac kojimjenamjeravalaplatitipodukumadameThéodore,isrušilasamjenapodi pljusnulapolicu,izaboravilananjezinispit,ioptužilajedanepokazujenimalo odanosti. Nije me voljela cijelo to vrijeme. A sada ovo. Takav udarac. Želim mogućnostdasveobjasnimprijenegoštosenaljutiiuznemiriizaključikako nimalonevolisvojusestru.Želimsevratitiuprošlostibitiondjedajetješim štonijebiloskulpturice,dasesjetimnjezinaispita,dajojisčetkamkosuikažem
kakomijestotinuputapokazalaodanost.Onaneznadasamjojnauhošapnula dajemojanajboljaprijateljica.
LE FIGARO
19.SIJEČNJA1881. ÉMILEABADIEUMIJEŠANUUBOJSTVO
UDOVICEJOUBERT
MichelKnoblochjepriznaoubojstvoudoviceJoubert,prodavačicenovina u Ulici Fontaine, koja je na smrt umlaćena 11. ožujka 1880. Kao sudionika imenovaojeÉmileaAbadieja,kojegajepredsjednikGrévypoštediosmaknuća potkrajprošlegodinetejesadakandidatzasunčaneobaleNoveKaledonije. UprvomsečasučinilodajeKnoblochovopriznanjelažno.UdovicaJoubert ubijena je jedne ožujske večeri kad su i on i Abadie, tako je zabilježeno, sudjelovali u završnim predstavama Jazbine u Kazalištu Ambigu. U trećem prizoru,kojisezbivaoizmeđuosamitridesetidevetsati,obojicasusepojavila upovorciradnikaštoidunaposao.Zatimsusepojaviliubrzonakondeset,u sedmom prizoru, kad piju u krčmi. Ali u ponedjeljak je glavni inspektor monsieur Macé propješačio udaljenost između Ambigua i Ulice Fontaine uvjerivšisedajebilodovoljnovremenaizmeđudevetidesetuvečerdaAbadiei Knoblochpočinezločin.
Sigurnoćepredsjednikdvaputpromislitiprijenegoštodrugiputspasi kožunitkovukakavjeÉmileAbadie.
MARIE
IDEMVIDJETISESTRUUZATVORUzaženeSaintLazare.Sudjenaredioda jezatvorenatrimjesecazatoštojeukralasedamstotinafranakaodnekoga gospodinadokjespavao.TosedogodiloukućimadameBrossard.Ubludilištu, neukrčmi.UpitalasamdjevojkuColette,kojajedošlaunašuunajmljenusobu kadseAntoinettetridananijevratiladoma.Stajalasamnavratima,neodlučna, doknisamrekla:»JelimojasestraAntoinetteradilautojkućikaosluškinjaili kaocoquette?«TadajeColettespustilapoglednadrvenipragpokrajnašihnogu.
Maloposlijepodignulajepogled,našesuseočisrele.»Tojeuglednakuća«, rekla je. »Mi smo registrirane. Ne postoji ni jedna fille clandestine93 u kući madameBrossard.«
StajalasamondjehvatajućisezamisaodaAntoinettenijemrtvadokmeje pragdijelio odColette - odnjezina prebujna izreza na haljini,odnapućenih, blistavih usta. I neka vrsta radosti proključala je u meni, ali njezini su se
mjehurići rasprskavali prije nego što bi se stvorili. Antoinette je coquette, zatvorenazatoštojeokralanekogagospodina.Tajeistinabilaoštrakaovršak igle.
Aliipak,čakisada,doksamhodalapremazatvoruSaintLazare,govorila samsamojsebi:»Probudise,Marie.Probudiseizovogaružnogsna.«Alinisam seprobudila.Ne,stavljamnoguisprednoge,pravimkorake,zurimumaglukoja obavijauličnesvjetiljke,kočije,trgovinekojenisuni polovicublokadaleko.I nastavljam,koračamdaljedokmegutamrak.
Prostorija za posjetitelje u Saint-Lazareu pravokutna je soba napola podijeljenaželjeznimšipkama,sastolcimasobijustrana,ružnomjestozakoje samsenadaladaganikadanećuvidjeti.Tritamničara,naslonjenanazidove, nadziru šestero posjetitelja koji sjede, čekaju kao ja ili već tihim glasom razgovarajusazatvorenicimasdrugestranerešetke.
Štosamtrebalaučinitidazaustavimnjezinoposkliznuće,njezinpad?Pad djevojkekojamijegovoriladasenezadržavamnastubištu,dabrzoidemkući naputuizOpere?Tužilasedajenapustilapraonicuzbogozlijeđenihzglobovai izderane kože i možda je to bilo dovoljno da djevojku gurne od pralje do coquette.AligruberukenisubilerazlogomdaAntoinetteprestaneživjetiod poštenarada.Štojetobilo?Jeli jojbilokrivozbogonačetiri buketaštosu tjedandanarazvedravalanašuunajmljenusobu,zbogsrećekojabimeobasjala svakiputkadbihsesjetilakakomejelaganudaracpogodiougležanj?
KadjenapokondošlavidjetiLaKorrigane,sjedilajenačetvrtombalkonu škiljećikakobividjelazlatnevrpcenamojojsuknjibretonskeseljančice,krasnu čipkunamojojpregači,ovratnikuikapici.Aposlijejerekladaspadammeđupet najboljihbalerinadrugepostavekvadrileidajemojeplesanjeboljeodplesa nekolikodjevojakauprvojpostavi.Poljubilamejeučelo,ajasampoložilaglavu nanjezinorame.Dugosmotakostajale,iosjećalasamsemirnopoputgusjenice u čahuri. Ali jesu li se njezina usta, usta koja nisam mogla vidjeti, gorko podrugivala?
Opera,tojeonoštojaimam,aonanema.Ijošnešto,da-svionitrenutci kad se uzvisujem iznad tegoba penjanja uza stube i napora istezanja pokraj štange i dosade mirna stajanja na pozornici. »Tražiti milost«, kaže madame Dominique. »Plesati znači tražiti milost.« Je li to ono što sam našla? Jer na pozornici,katkaduvježbaonici,uduhuseprestanembrinutizaAntoinette,za maminuhladnoću.Gdjekadmidođetreperavtrenutakkristalnevedrine.
NisamsretnijanegoštosambilauučionicisestreEvangelinekadmeje tataznaotakonasmijatidasenisamnisjetiladabihtrebalasakritizube.Ali nemasvrherazmišljatiosvemutome.Riječjeoonomeštojedošloposlije-
monsieurLeBlanckojinamjelupaonavratatražećištomudugujemo-togase trebam sjetiti kad podvlačim crtu ispod svoga sadašnjeg stanja. Kako stvari stoje, zahvaljujući dogovoru s monsieur Lefebvreom, imamo fino pecivo za doručak, gustu juhu za kraj dana, katkada koji preostali novčić za slatkiš. Monsieur LeBlanc ne dolazi ili nije dolazio jer je i Antoinette davala svoj doprinos.
Ipak, koža duž moga nokta na palcu oderana je do mesa, mislim da je oderanijanegoštojebilaprijedokjošnisamprešlaudrugupostavukvadrile. Ponedjeljkomnavečermolimdamidođesanilisebudimumrakuispunjena grozomzatoštosprvomsvjetlostistižeutorakipotomjutroustanumonsieur Lefebvrea.Dvaputjemamazarežaladaseprestanemokretatiistavilamiruku načelo.»Nemašvrućicu«,reklajeinaplavojsammjesečinividjelakakoizvlači bočicuispodmadraca.Stavilajevrhbočicenamojaustaizatimjenagnula,aja samprogutalatakogorkopićedamijejezikotvrdnuo.Aliposlijetogadošaoje san,iotadsamjoštriputsamapružalaraširendlantražećimaminubočicu.
UlovilasamjedanputAntoinettekakomepromatra,jednogutorkaizjutra, kadsamčešljalakosu.Samojezurila,nagnuvšiglavunastranu.»Jelisveuredu, Marie?«
Gotovo sam joj rekla sve o drvenim klompama, o raširenim koljenima poslijetoga,aliočisujojbilepodbuhle,scrvenimkolobarima.Imalajevlastitih nevoljainisambilasigurnatrebamlijeopterećivatisvojimteškimmislimajer imalasamvećpetnaestgodina.»Umornasam«,reklasam.
»Noćassivikala.Dvaputsivikala.«
»Nisamvasželjelaprobuditi.«
Slegnulajeramenima.
»Charlotteznakakosespava«,reklasamunosećivedrinuusvojglas.
»Darnevinosti.«Našesuseočisusrele,spojileiujednomsečasučinilo kao da je ona već znala za drvene klompe,kao da sam ja već znala za kuću madameBrossard.
»Kakoitrebabitikaddjevojčicaimadesetgodina.«
»Da«,reklaje.Ikimnulesmo,takoozbiljnedamejeobuzeoosjećajkaoda jenašekimanjezapečatilonajsvečanijisporazum.
Katkadmislimdasammoglaneštopromijeniti.
UUliciDouai,kadsamsevraćalakućiizklasemadameDominique,nije biloneobičnovidjetiAlphonseaupekarskojpregačiikapikakopušinaslonjen na dovratakočeve prodavaonice. Uvijekje imao spuštenu glavu. Kad bih se katkadzaustavila,rekao bi:»Ah,balerina«,i nasmiješio se.Prijetjedandana rekaoje:»Jedančas«,inestaouprodavaonici.Brzosevratiodržećiujednojruci
kolačićsvanilijom,audrugojmadlen94snarančom.»Kojitijedraži?«Izabrala sam.Stajalismoondje jasamgrickalamadlensnarančom,onsusanabrisao mrvicekolačićasvanilijom.Tomijedalohrabrostidaupitamjelinjegovotac sretansdjevojkomkojujeuzeodamijesitijestozaosamdesetbageta.
Onsenasmiješio.»Dvaputnatjedanslušamgakakosetužinatudjevojku jernemanipolovicutvojesnage.Ainepjevuši«,rekaoje.
»Nepjevuši?«
»Tisiuvijekpjevušila.Vrlolijepo.«Oboriojepogled.
Osjetilasamkakomiserumeneobrazi.Laganomejeudariošakompo podlakticii,premdanisamsmoglahrabrostidagaupitambilime,njegovotac ponovnozaposlio-moždasamsemoglauvježbatidaranoustajem,čakiposlije kasnogpovratkadoma znalasamdazatonemanikakvihizgleda.
TesamvečerizakucalanateškavratamonsieurDegasa.Devetmemjeseci nijepozvaouatelijer.OtvorilajeSabinei,brišućirukepregačom,rekla:»Gle, viditinje,mademoisellevanGoethem.Sadajegotovopravadama.«
Atelijerjebiosumračan,osvijetljenspetšestsvijeća,alimonsieurDegas je još stajao u slikarskom ogrtaču, s jednom rukom preko rebara i drugom podignutom uvis da podupre bradu, kao da se nakon trenutka razmišljanja, unatočkasnojuri,odlučioopetprihvatitiposla.
»Došla sam radi poziranja«,rekla sam.Ako bi mi Alphonseovotac dao nekolikosati,akobimonsieurDegasželiodastojimukočeno,akobihobišla mesara,urara,slastičarateakobimiijedanodnjihponudiojošnekolikosati, moglabihsesnalazitibeztridesetfranakamonsieurLefebvrea.Nevoljabibilau tomekakonaćisatezaspavanje.
MonsieurDegasjepodignuopogled,očisumusesusrelesmojim.
Odmaknulasamrukesbokova.»Nisamvišemršava,nisamvišepetitrat.«
ViđalasamgasvakihnekolikotjedanauOperi međukulisama,uprvim redovimaparketa,uvježbaonici.Običnobimepozdraviopoimenu,ajedanput jekazao:»Vašallegrosepoboljšao.«Uvijekjenosioplavenaočale,iuvijekmuje pogledbiouporan,prodoran.Alitevečeriuatelijeru,nepotrudivšisenidame pogleda,rekaoje:»Ovaskulptura,onamemuči.«
Mahnuojerukom,ajasamočimaslijedilapokretdonjegoveskulpturedodvijetrećinemojeprirodneveličine-idahmiseubrzaokadsamshvatilada nijeodustao.Prišlasambližegledajućibaletnepapučeodplatna,suknjicuod muslina, vrpcu boje poriluka svezanu u čvor oko debele pletenice koja je izgledala kao vlasulja od prave kose. Koža je bila gdjegdje glatka, a gdjegdje gruba,nejednakeboje-tamnomedenanalicu,crvenkastosmeđananogamasvetonačinjenoodtvarikojanijebilaniulaštenanimutna,nitamnanijasna,ni
mekananitvrda.
Vosak,zaključilasamrazmišljajućikakocurinizsvijeće,kakosestvrdne kadseohladi,stalnomijenjajućioblik,čakibeztoplineupaljenastijenja kadje danvruć.Tanakslojvoskapokrivaojekosu;vosakžutebojepokrivaojesteznik; vosakcrvenebojepokrivaojepapučice.
Nema kamena. Nema bronce. Nema porculana. Samo vosak. Prolazno. Drugorazredno.
IštojemonsieurDegasmisliokadjenaskulpturicustaviostvarnuodjeću i,štojejošgore,vlasuljuodpravekose?Jelispletenaodprodanihpletenica nekeizgladnjeledjevojke?Oduvojakaodrezanihsmrtvaca?
Ono nakazno tijelo mršavi udovi, preveliki laktovi i koljena, izbočine mišićaštoseizdižuizbedaraiključnihkostijuštostršeispodvrata–nijeviše sličilomomtijelu.Aliulicu niskočelo,majmunskačeljust,širokejagodične kosti,sitnepolusklopljeneoči skulpturicajebilamojazrcalnaslika.Monsieur Degassesmilovaosamokadjesakriomojezubeizazatvorenihusana.
Koja je to bila priča, priča o tijelu i srcu, što ju je monsieur Degas pokušavaoispričati?Očemusamjarazmišljaladoksamonihdugihsatistajala učetvrtompoložaju?Čeznulasamzapozornicom,zamjestomudrugojpostavi kvadrile,zaljubaznomriječimadameDominique.Doksumeboljelimišići,dok mi je krulilo uželudcu,željela sam da završe četiri sata,da nađem komadić kobasiceostavljenezamenedoma.Aliostajalasamnepomičnasanjajućioslavi kaostvarnabalerina,zarobljenaupastelnimbojamaikredi,čakuulju akadje onposlijerekao:»Skulpturica«,mojaježeljanabujala.SanjalasamkakoMarie Taglioni,raširenihkrila,lebdiiznadzemlje.
Zagledalasamseuliceskulpturiceividjelasamčežnju,ambiciju,ponos. Glavajojjebilapodignutaičinilosekaopogreška,previšeispunjenanadom,na takvulicu.Natakvomeružnom,majmunskomlicu.Okrenulasamseosjećajućii daljesitnepolusklopljeneočinaleđima.
MonsieurDegasnijegledaoumojemsmjeručekajućimojuprimjedbu.Ne, biojeizgubljenunutarvlastitihmisli,itakosamondjestajala,utišini,požalivši štosamdošla.
Naposljetkuseokrenuopremameniikazao:»Možda.Možda.«Zauzeoje položajukojemsamtakodugostajala,položajskulpturice stopalaučetvrtom položaju,prstinarukamaisprepleteniizaleđa.»Bilivambiloteško?«
Skinulasamšalipustilagadapadnenapodznajućikolikojemonsieur Degas nestrpljiv. Lako sam zauzela položaj. Pamćenje, govorila je madame Dominique,nijesamopodručjeuma.
Natrenutakjebioradostan,gotovojezapljeskao,alitadajezastao.»Ne«,
rekaoje.»Višeneteturateizmeđuštakorčićaisilfide.«Laganomijedodirnuo rame,ajasamutomdodiruosjetilatuguštodjevojčiceizrastajuužene;štose muškarcikvrče,pogrbljujunadštapovima;štostablaodbacujulišće.Nestalasu dražesna, dječja leđa koja su monsieur Lefebvrea prije više od godinu dana ponukaladaihdodirne,asnjimaiinteresmonsieurDegasadamupoziram.On ježeliosamosrceitijelomalečetrnaestogodišnjeplesačice.
»Sveoneskice«,reklasam.»Onesenećepromijeniti.«
Popraviojenaočale,okrenuoseodmenepremabilježnici,onojzakoju samznaladaunjojčuvamojecrteže.
Prstimasamstiskalaželjeznešipke,potezalaih,alirešetkajebilačvrsto usađena,nijebilomogućnostidajepomaknemnimalovišenegocigleupodu podmojimnogama.MonsieurLefebvrejemojpokrovitelj,inemadrugogaputa, osobitosada,bezAntoinette.
Želimzagnjuritiliceuruke,zaurlati,zasebe,zaAntoinette,zasveženeu Parizu, za tegobu što imamo ono što žele muškarci, za težinu spoznaje da moramodati,dasvojimtijelomkrčimoputnasvijetu.Ali,biliseAntoinettes timsložilailibirekladanemadrugecijeneosimonogauštodjevojkausvojoj glavi odluči vjerovati? Prebacila sam pogled s jednog tamničara, kojemu je dosadno,nadrugoga,kojisebesposlenoigraometalnimdugmetomnakaputu. Bilionireklidanemacijenesvedokdjevojkanedobivavišenegoštomuškarac odlučidavrijedinjezinotijelo?Bihlijamoglanavestisvojumdarazmišljanataj način?BilitoznačilodamoguodustatiodželjedaAntoinettebudedrukčijaod onogaštojest?Bihlimoglazaspatiponedjeljkomnavečer?
Prebacujem pogled s kisela lica jednog posjetitelja na stisnute šake drugoga.Govori li ijedanodnjihzašto?Zašto oduzeti život jednojcoquette? Zaštoukrastisedamstofranaka,posebicekadjetoznačiloskrivatise,bježatiod svakogakogapoznaješ?OdCharlotte.Odmame.Odmene.Isada,predželjeznim šipkama,zagnjurilasamliceuskupljeneruke.Ništanijeostavilaizasebe,samo Charlotte,kojajesebična;mamu,kojapije,mene,kojaubojicomnazivamomka kojegaonavoli,hladnokrvnimrezačemgrkljana.
Ali,oh,to jeistina.Snažno gutam,to jetrikkoji sam naučilaudruštvu monsieurLefebvreadasuzbijemsuze,dausredotočimmislinanekupojedinost nalovorovevijencenasagu,naružičastubojunjegovatjemena.Isuhihočiju spuštamrukeukrilo.Usrijedu,istogadanakadjeAntoinetteodvedenauSaintLazare,novinesupisaleomomkukojijepriznaoubojstvoudoviceJoubertipod prisegomizjaviodajeÉmileAbadiesudjelovaouumlaćivanju.
Zahvalnasamzasivusvilenuhaljinuštojedanasnosimiakosamseprije otvaranjakutijesvrpcamakojumijemonsieurLefebvrestavioukrilonadala
haljinikojanećebitiraskošnakaohaljineštoihnosedameuOperi,negomožda sizrezomnaramenima,moždasmaločipke,čakisjednimjedinimcvjetićem. Aline,mojahaljinaimavisokovratnik,sivaje,ozbiljna,neštoštokćinekoga bankaranosinamisu,neštoštoponosnasestrazatvorenecoquettenosikadje posjećuje u zatvoru. Kad sam otvorila kutiju, lice mi se objesilo. Izraz se na njemuzaledio,amonsieurLefebvrejerekao:»Vistesamodjevojčica.«
»Imampetnaestgodina.«
»Inezahvalnistenadaru.«
Ugrizla sam se za usnu,voljela bihda je to bio jezik.Svaki put,čim se pojavi neki àbonent,Perot se mrzovoljno napući.Kadsam počela govoriti o poziranju i rekla da monsieur Lefebvre uopće nije umjetnik, Blanche je zakolutalaočimaiodbrusila:»Tojecijenaružapodtvojimnogama.Recimuda janećubitiniblizutolikokreposna.«
Dodirnulasamglatkuhladnoćusvile.»Takojelijepa«,reklasam.Spustila samglavu,aliusudilasamsepodignutipogled.»Nikadanisamsanjalaovakvu mekoćunasvojojkoži.«
»Načinkakohodatenaokolo sotpalomdugmadi,srazdrljenimizrezom,s poderanimdonjimrubljemiličakbeznjega nijepristojan.«Svejetoizrekao otresito,smržnjom,kaodasamcijelevečerisjedilatrgajućidugmadipotežući uzicenabluzidoksetolikoneizližudaništavišenedrženamjestu,isvetos namjeromdaidućegadananjeganavedemnastranputicu.
Antoinette je sjedila s druge strane željezne rešetke,a ja sam poželjela zatvoriti oči da ne vidim zatvoreničku suknju od grube smeđe vune, olinjao plaštsivoplaveboje,pohabanukapuodizlizanetkanine,tamnekolobareispod njezinihočiju.Obuzelamesramežljivost,osjećajdajedvapoznajemAntoinette. »Bojalasamsedanećešdoći«,kazalaje.
Pružilajerukukrozšipke,uhvatilasamjezaprste.»Oh,Antoinette.« Njojklonuramena.Zavrtjelajeglavom,alinijeobjasnilazaštojepočela živjetiživotombludnice,zaštojeukralasedamstofranaka.Ne,njezinjepogled paonamojuhaljinutemiječvršćestegnularuku.»Tahaljinanatebi,odkogasi dobilatakvuhaljinu?«
»Dar.«Zurilajeumene,pogledjojjebiotužan,čelonabrano,aliništaviše nije rekla. Zamišljala sam užurbano šaptanje, prigušene glave, i jecaje i međusobno brisanje suza. Duboko udahnem i, želeći premostiti jaz tišine, počela sam objašnjavati kako je Colette tvoja prijateljica iz kuće madame Brossard, rekla sam došla na naša vrata. Očekivala sam da će Antoinette promijenitiizrazlica,daćeprogovoriti,alinijebiloničegaštobipokazalodajoj jenelagodnoštoznamdanijesvihonihvečeriodlazilaraditiukrčmu.»Reklaje
dasiuzelasedamstofranaka.Alizašto,Antoinette?«ZvučalasamkaoCharlotte kadcmizdrizakomadomprženašećera,zadrugimjajetomiakoihimamosamo četiri.
»Tahaljina?«
»Jabihtebetrebalaispitivati?«kažemtotiho,alipogledmijebiočvrst. »Uredu«,odvrati.»Imašpravo.Alinajprijetemoramzamolitizauslugu.« Kimnem.
»JaviÉmileudasamovdje,uSaint-Lazareu.«
Kaouvijek,naježilasamsenaspomentogamomka,alinisamispustila njezinuruku.Akoseposvadimo,akoonaustaneiode,željeznemišipkeneće dopustitidapođemzanjom.Nagnemsebliže.»Recimi«,kažem.»Recimizašto si radila na onakvome mjestu.« No ona samo stisne usne u tanku crtu pa nastavim:»Bilojedovoljnonovcazamesodvaputnatjedan.«
Palcemmijetrljalanadlanicu.»Tineželiščutiodgovor.«»Želim.«Opet onajCharlottincmizdraviglas.
Treptalajei,premdajebilaokrenutapremameni pogledauprtaume, zurila je kroza me u zid iza mojih leđa. »Treba mi novac za put u Novu Kaledoniju«,kaže.
»Antoinette?«
Spustilajeočinaciglenipodpokrajnogu,alisamonatren.
Zatimihjeopetuprlaumene.
Zamaglilomisepredočimainištasenijemogloučinitiprotivsuzaštosu misekotrljalenizobraze.»Nemožeš.«Oslobodimruku.
Onazarijeliceudlanove.Ramenasujojsetresla.Jecalajebezglasno.Malo sam se pridignula na stolcu, ali željezne mi šipke nisu dopustile da zagrlim djevojkukojanijebilanaviknutanasuze.
Štodakažem?Dajojobjašnjavamštojeekvator,daspomenemkakoje potrebnoprijećistotinuiosamdesetstupnjevadabisestiglonadrugustranu zemaljskekugle?Onatonemožerazumjeti.»Tunelkoji bi seprokopao kroz središteZemljezavršiobiuNovojKaledoniji«,kažem.»Alinemožeseiskopati tolikarupa,nepostojitakodugačaktunel.«
Glavajojsemalotržne,skinerukeslica.»Mjesecipoldana,moždaviše, plovidbebrodomizMarseillea.«Vidimunjezinunepomičnupogleduupornost koja ju je odvela u kuću madame Brossard, koja joj je dopustila da zadigne suknju,magarećutvrdoglavostkojagovoridaćeonajednogdanastupitinogom naonodalekotlo.
Obrišem oči, obližem usne, prepletem prste u krilu. »Ti voliš Émilea Abadieja.Toznam.Vidjelasamdasibilasretna.Vidjelasamtenanjegovim
rukamauUliciDouai.Alikatkadočajavaš.«Onaotvoriustadaneštokaže,alija podignem ruke blago je ušutkavajući. »Čula sam kako se tužiš. Više nego jedanputčulasamtekakoseprepirešstimmomkomomrtvomepsu,otome kako je dopustio da te drugi momak pljusne, o novcu koji ne štedi. Imaš kolobareispodočiju,tajihjemomakprouzročio.«
Onadodirnetamnipolumjesec.
»Sadje opet u nevolji«,kažem.»Ovajput zato što je na smrt pretukao udovicuJoubert.«
Rukamapokrijerebra,čvrstostisnečeljusti,zatvorisepredamnom.Ipak, moždaodnavike,riječisekotrljajuizmojihustakaoteretnakolanizbrežuljak. »JedanjemomakpriznaoirekaodajeÉmileAbadiesudjelovaouumlaćivanju.« Opustilajojsekožanalicu.Kaodajezaboraviladisati.Rukeječvršćeovilaoko prsa,vrškeprstijuzabolameđurebra.Ajaneprestajemsipatiriječi.»Inspektor kaže da je udovica Joubert ubijena 11. ožujka, baš kad su Abadie i tajdrugi momakbiliodsutnispozorniceuKazalištuAmbigu.«
Usnejojserastvore.»Kada?«kaže.
»Izmeđutrećegisedmogprizora.«
Antoinetteseudarirukompobedru,apolumjeseciispodnjezinihočiju izblijede.»Nikadatinisamreklazaspremište,nikadatinisamgovorilaotome kakosambilaobožavana«,kaže.Izatim,prijenegoštosamištarekla,onami kažedajetobiotočnoonajsatkojijeprovodilauspremištugotovosvakoga dana,govoriokalendaruukojemujesvetozabilježila.»Nadevetoddesetdana, tiskanih u onom kalendaru, naći ćeš sitan križić koji dokazuje njegovu nedužnost.«
Nastavilajesvojeoptimističko,brzopletobrbljanje,pitalamekadćebiti suđenje,akadsamrekla:»Zadvamjeseca«,kažemidanađemkalendar,kojije gurnulaizmeđudimnjakaizida,idagaodnesemmonsieurDanetu,Émileovu odvjetniku.Kažemidamoramobjasnitiznačenjesitnogakrižićakojisigurno obilježavajedanaesti danožujka.»Još nijekasno«,kaže.»Moraš učiniti to za mene,tojevažno.«Itadasetakvanadapojavilaužarunjezinalicukojeme preklinjalo,takavzanosdasamkimnulapotvrdno.
»Sadamireci«,kažeona.»JelimomakkojijepriznaoMichelKnobloch?« »Da.«
Opetsepljesnepobedru,licejojoživiodsreće.»Onjenajvećilažljivacšto gajeParizikadavidio.Ljudićestajatiuredudatoizjavenasudu.«
»Nitko ne laže o ubojstvu«, kažem kopkajući noktom po ozlijeđenom mjestunapalcu.»Zaštobiitkolagao?«
»On samo želi doći u Novu Kaledoniju«, kaže ona. »U zemlju meda i
mlijeka.«
Kakva provala radosti! Iz djevojke koja me ostavlja. Koliko me je srce boljelo.
Nasloniliasamobraznazidnašeunajmljenesobeivirnulaupukotinuiza dimnjaka.Idoista–ondjesubiladvamjedenakolutićaštosudržalaskupaono štobitrebalobitiAntoinettinkalendar.Gurnemnožupukotinu,zakvačimjedan prstenipodignemkožnekoricesastisnutimlistovimaizskrovišta.
Stavilasamkalendarnastol.Stajalasamondjesrukamanabokovimai zurilatesepitalagdjejeAntoinettenašlatakvulijepustvar.Odmaknulasamse korak,promotrilasastranevalovitoizrezanerubovestiješnjenihstranica.Brzo, samojednimprstom,kaodajeneštovruće,podignemgornjukoricuinađem naljepnicunakojojjepisaloVlasništvoWilliamaBusnacha.Neupitavšisezašto AntoinetteimakalendardramaturgaJazbine,prolistalasamdomjesecaožujka, vidjeladvijeptičice,zelenesažutimprsima,kakosecrvenimkljunovimaljube. Odmahsamzapaziladasvakakućicaimausebikrižić,dasesvakaodpraznih kućicanalaziuposljednjemtjednumjeseca.
Antoinette je Charlottino mirno spavanje nazivala darom nevinosti. Ozbiljnosmokimaleglavom,isjećamseosjećajasvečanogdogovoradaćemo našusestricučuvatiodgrubostisvijeta.Niujednomtrenutkunijemibilonina kraj pameti da je Antoinette htjela reći da ja smislim kako ću sve to sama obaviti.Tonisammogla.Nisamhtjela.Tonijebiloneštoštobihznalakakose čini.ČakakobismoCharlotteostavilipostrani,akobiriječbilasamoomeni, nisam se snalazila bezAntoinette,nisam mogla smisliti kako živjeti i disati, hrvatisesmonsieurLeBlancom,smaminomvikomdaustanemo.
ZadignulajesuknjuzaljubavÉmileaAbadieja,momkakojijebiogrubi ružan,momkakojijedopustiodajedrugimomakpljusne,momkakojijojnikada ne bi priskrbio krov nad glavom, momka koji je prerezao grkljan one žene. Takvamomkaonabipratilanakrajsvijeta.Njegovamoćnadnjom,tojebilokao nekakva bolest. I oštrica giljotine nad njegovim vratom bila je lijek, dar za Antoinette.Paakojemenivjerovati,darizaCharlotteimene.
Našlasamžigice,istrgnulastraniceizkalendara,zgužvalaihukuglicei bacilanakamenipodkamina.Kresnulasamžigicom,buknuojeplamen.Papirse zacrvenionarubovima,papostaocrn,azatimjeiščeznuo.Ostalajesamočađa, pepeo,zrak.
ANTOINETTE
KROZSIĆUŠANPROZORNAHRASTOVIMVRATIMAmojećelijenazrelasam koprenu časne sestre i njezino bubuljičavo, rumeno lice. Čula sam klizanje
željeznogzasuna,zvukkojijenajaviomojezatvaranjedosvanuća,nadvanaest sporih sati. Iz dvorišta je doprlo sedam otkucaja zvona za večernju molitvu. Zatim se začulo nerazumljivo brbljanje neke sestre latinske riječi o anđelu Gospodnjem koji govori Mariji a poslije toga zatvorenice kako odgovaraju. Opetlatinski,ovajputo djetetuuMariji kojejeonamo položio Bog.Tako je barem jučer rekla glavarica samostana kad sam sjedila pred njom na tvrdoj klupi ponavljajući i ponavljajući dok nisam znala napamet početne retke Angelusa.95Posrnuledjevojke,takoonenazivajunaskojesmostrpaneudrugi odjelSaintLazarea svecoquettesbezzdravarazumadasedržimopravila.Bilo jedosadnokadbioneturobnesestreobjavljivaleMarijinukreposttriputnadan. »Možda je ovajstari zatvor trebao dobiti ime po Mariji«, rekla sam jednom glavaricikadjenapokonbilazadovoljnamojimrecitiranjemAngelusa.»Mislim dajeionabilaposrnuladjevojka.«
»Držitejezikzazubima,mademoisellevanGoethem.«Bilasamdotada pošteđenapoznanstvasglavaricamauživotu,aliovajeizgledalaupravokakoje trebalo spodbratkom,povijenavrata,svučjimočima.
»Čudimseštojevamasestramabilonapametikadsteovomjestonazvale posvetomLazaru.Zaronnijebiobijedniprosjaksotvorenimranamaodgube pocijelomtijelu?«
Oh,kakojeglavaricastisnulausne.
Zidovi imaju uši,pa sam se tako iza svojih hrastovih vrata spustila na koljena,nahrapaveciglepoda.Ispreplelasamprste,zgrčilazglobovetestavila ruke podbradu.Ali nakonprvihpromrmljanihmolitava uzborupočela sam razmišljati kako bi dobro bilo da,kadsam većosuđenanavečernjemolitve, barem zatražim da Marie odnese moj kalendar monsieur Danetu kako je obećala.Nekasestradoušnicanaslonilajeuhonamojavrata,naravno.Čulose škripanjekredepohrastovini.Ujutroćunavratimaizvananaćibijelukosucrtu, znakdasejavimglavaricizadodatnupodukunanjezinojtvrdojklupi.Itoćebiti umjestoslobodnasatazašetnjupostazamadvorištaskupasostalimposrnulim djevojkama.
Nijeovdjetakološe,iakominedostajeMarie,kojojbihradočešljalakosu,i Charlotte,skojombihdijelilamaloslastičarovapunčasjajima.Imamkrevet, cijelu ćeliju za sebe, također stolić i stolac. Nevolja je u tome što moram računatinaMariedaćeodnijetimojkalendarmonsieurDanetu,inemogupoći doÉmileadamuumirimduhigovorimmuoštednjizaNovuKaledoniju.Svaki sedanbudimsnadomdaćemenekasestrapozvatiusobuzaposjete,daće doći Maries nekom vijesti,ali umojseum svevišeuvlači sumnja.Marieje potvrdno kimnula da će odnijeti kalendar monsieur Danetu, da. Ali kako je
prošlovećmjesecdana,počelasammislitidatadjevojkagolubinjegasrcane dolazizatoštojelagala,štojemoždadalanaslutitinjezinaspuštenaglava.Oh, alionamenećeiznevjeriti,Mariejeprimjećivalakadbihjojdalaboljišal,veći komadbravetine,reklamijestotinuputahvalazaparčarapakojisamkupila kodvlasnikazalagaonicepodobrojcijeni.Ajedanputjepoložilarukenamoje obraze, nakon što sam je počešljala, i rekla mi: »Volim te, Antoinette van Goethem,mojanajboljaprijateljice,najboljanacijelomsvijetu.«
Usedamitridesetujutromi,posrnuledjevojkeizdrugogodjela,ustajemo ipravimokrevete,slažemoposteljinu,zatežemosmeđivunenipokrivač,atoje jedinikućniposaokojiseodnasočekujedagaobavimotijekomdana.Poslije dolazisluškinjadapomete,pajošjednakojaodnosinapranjesmeđuzemljanu zdjelu u koju primam obroke. Povlačenje zasuna čekam na svojem urednom krevetuslušajućizvukoveudaranjakovineokovinu.Zatimodlazimoukrojačku radionicudaotpjevamohvalospjeviizmolimosmrdljiviAngelusprijenegošto seprihvatimozatvorskogaposla,odnosnošivanjadonjegarublja.Svakogdana mojišavovipostajuuredniji,brži,inijedanputnijesestraimalahrabrostistati iznad mene, pucnuti jezikom i reći da isparam ono što sam sašila. U doba doručkaodlazimojednazadrugomublagovaonicu,velikuprostorijusvisokim prozorima kroz koje pada svjetlo na kamene ploče poda, po dnevnu porciju crnogakruha-cijelihljeb-izdjelupunujuheodpovrća,osimakoniječetvrtak ilinedjelja,kadaujuhudodajumeso.Pomolimose,zatimjedemo juhuikomad kruha zadugačkimsjajnimstolovimailiudvorištupokrajblagovaoniceakoje vrijemelijepo.Djevojkamaskosimcrtamaiscrtanimkredomnavratimakažu da popiju juhu i pohitaju do glavarice. Ja pušem u svaku žlicu, zadržavam udubinužliceuustima,čekamdapočnetoptanjesestrenadglednice.
U pet poslijepodne odlažemo igle te uzimamo u ruke krunice i opet molimozaustavljajućisesamonakonsvakogadesetoghvalospjevakojigovori da se moramo osloboditi sotonine tiranije ili ćemo iščeznuti u tmastim oblacimanoći.Mnogo jeraspjevanihdjevojakakojepodižuuvis ozareno lice dokimtrepavicepočivajunaobrazima.
Poslijepjevanjadolazivečernjiobrokidrugorazdobljeodmora.Nekese djevojke obično žale na jednoličnost jelovnika nedjeljom govedina i sušeni grašak;ponedjeljkomcrvenigrah;utorkomriža;srijedomkrumpiri;četvrtkom govedina i mahunarke; petkom bijeli grah; subotom krumpiri. A jedanput zamalo danisam dobacilatim cmizdravim djevojkamadasepovrćekuhasa slaninomidaumesuimamanjehrskavicenegonemasnogmesa,aliglavarica se zadržavala u blizini pa bi mogla čuti.Nisu bile škrte s porcijama pa sam dobilaslojkojegaprijenijebilo,apopuniomiješupljineizmeđurebara.
Puna trbuha vraćamo se u radionicu. U to doba dana moj um katkada odbludibrinućisezbogMarieikalendara,zbogÉmileainjegovepatnjeuLa Roquette.Dokšivamo gaće,potkošulje,podsuknje jednaodsestaračitaiz knjige.Svaka priča ima nekupoukukojutrebamo naučiti i to je obično lako razumjeti.Djevojka,kojajenakonteškaradasjedilauzapećku,bilajeponiznai dobra.Njezinepolusestrebilesuohole,anakrajusuteoholepolusestremolile zamilostonukojanijebilaohola.Bilajejošjednapriča,odjevojčiciscrvenom kapicomkojajepogriješilakadjejednogdanakazalavukukamoide.Nakraju priče tajvukproguta djevojčicu. Prošlo je neko vrijeme doknapokon nisam shvatila zašto nam čitaju takve priče, ali na kraju sam razumjela. To je bilo upozorenjedanerazgovaramosmuškarcimakojenepoznajemo,danasnebi namamiliukrevet,dasenebismonašlepreblizunjihovihoštrihzuba.Tesestre imajunaočnjakekaokobileštovukufijaker.Datonijebiojošjedanminulidan, jošjedandanbezvijestiodMarie,jabihdobroiglasnozafrktalanakontakve priče.
Doksjedimnatvrdojklupi,glavaricamigovori:»Sada,Antoinette,znate početakAngelusa,aipaksenepridružujetemolitvi.«
»Srcemiježalosno,majko.«
Onakima,gotovosesmiješi.»UnedjeljućeotacRenaultdržatiispovijedi.«
Zamislitekolikijeposaosaslušatisveštodjevojkeizdrugogodjelaimaju kazati.IspovjedaoniceovdjeuSaintLazareumorajubitinajzanimljivijemjesto nakojemjeotacRenaultsjediousvomživotuudjeljujućiZdravomarije.Zate djevojkeštoprednjimizlažusvojuutrobu,oneštopjevajusazanosomnalicu, lakomijenaslutitikakoćesesnalazitikadponovnobuduzarađivalesvojkruh. »Stvarjeutome,majko,štosamvidjelakakojednasestrakopanosupravou časukadjojjepruženotijeloKristovo.«
»Svojeglavost,kakvajevaša,tojeupravoonoštojepotrebnodjevojcida stanenavlastitenoge,daučinineštokorisnouživotu.«
Dobilasamkosucrtukredomzatoštorazmišljamostadumalenihštose doma drže za prazne trbuhe,sada kadsam spriječena da učinim nešto tako korisnokaoštojepunjenjenjihovihtrbuha.
Polaganopoputpužaokretalajestranicevelikecrneknjigeštojeotvorena ležala prednjom na stolu.»Vi imate dvije sestre«,kaže lupkajući prstom po sredinistranice,»iobjeprimajuplaćuuOperi,amajkavamjezaposlenakao pralja.«Sklopirukenadknjigom.Kvrgavisujojzglobovistršali,alinisunimalo pokazivali bjelinu zbog naprezanja. »Mi od vremena do vremena pravimo iznimkuišaljemoplaćunekedjevojkeobiteljiunevolji.«
Poznata mi je ta plaća, dio zarade od sašivenoga donjeg rublja što se
udjeljujeposrnulimdjevojkama.Tomijeobjašnjenoprvogajutrakadsamsjela na tvrdu klupu. Sve dok radimo, dobivamo osam franaka na tjedan da ih potrošimo na vino ili svijeće ili bijeli kruh ovdje u SaintLazareu, ili da ih spremamonastranu glavaricajetonazvalajajetomugnijezdu dadočekaju djevojkukadjojisteknekazna.Saslušalasamkratakgovorprekriživširukena prsima.Nisamhtjelapastinavarkukojajesmišljenazatodanaszaposledanjui noću.Alizatim,kadsamprviputdošlaublagovaonicunavečernjiobrok,vidjela sam čaše vina i one sluškinje što su djevojkama pružale listove papira s oznakamadapijunavjeresiju.
»HoćetelidanaredimdavašaplaćaidevašimsestramauUliciDouai?« upitaglavarica.
Moram štedjeti zbog Émilea, makar to bilo mršavih osam franaka na tjedanjer,nebudemlištedjela,toćeizgledatikaoodustajanjeodizjavenasudu da je on nedužan u slučaju ubojstva udovice Joubert. Ali mislila sam na Charlotte,naMarie,kojakuhapilećekostigunđajućizbogprstohvatasoli.Još nisamodlučila,aglavaricajevećuzelapero,spremnazapisatidamojaplaća odlaziuUlicuDouai.»Nemojteimposlatinisua«,kažem.
Onajačestegnepero,zglobovijojpobijele.
AliposlijesamuradionicimislilanaMarie,nanjezinusivusvilenuhaljinu, pitalasekakojedošladotakvehaljine.Usobizaposjetitelje,kadsamNovu Kaledonijunazvalazemljommedaimlijeka,njezinojejecanjebilotakvodaje nisammoglaponovnoupitati zahaljinu.Prestalasamšivati i pozvalasestru Amélie-nervoznukrticusazrnolikimočimaidlakamanabradi-teonašmugne doglavaricespromijenjenimuputamadasemojaplaćašaljeuUlicuDouai.
DvadanaposlijetogasestraAmélieiliKrtica,kakojevolimnazivati,prišla mijeuradioniciirekla:»Vašasestračekausobizaposjete.«Nadalasamsei zadržavaladahočekujućidajeMariedonijeladobrevijesti.Aliusobizaposjete Marie je izgledala uznemireno, vrpoljila se i grizla usnu. »Onda?« kažem osjećajućiskliskuhladnoćunjezinebradesrupicom,naslutivšidajojništanije značiloobećanjedaćeodnijetikalendarmonsieurDanetu.
Slegnula je ramenima, raširila ruke kao da ne razumije. »Kalendar?« kažem.»KalendarkojićespasitiÉmileovušiju.«»Donijelasamtikuglicekuhana sladora.«Pogledjojjebiouznemirenigreblaseporaninapalcu.
»Marie.«Spustilasamsenakoljena,prepleteneprstestavilasamispod brade.»Molimte.Preklinjemte.«Nijemogućedaćemeizdatimojakrvimeso, Marie.Nijeninajmanjemoguće.Uzrujanajesamozatoštojebolepotkoljenice odskakanja,zatoštomamanijeustalaiotišlaupraonicu,zatoštojeCharlotte izgubilagrimiznuvrpcu...
»Sestresuminaulazuoduzelekuglicekuhanasladora.Daihpregledaju.« Donjajojjeusnadrhtala.Smirijesvojimružnimzubima,amenisvepostane jasno.
»TrebalasiodnijetikalendarmonsieurDanetu.«
»Nijebioondje,izadimnjaka«,kazalajenajkrotkijesvojimtankimglasom.
»Nevjerujemti.Znamdasividjelakrižićna11.ožujka.«»Reklasamti.« Pogledjojsesudarismojimpagasvrneustranu.»Nijebioondje.«
»Pogledajme.Nakoljenimasam.Nakoljenima,Marie.«Nikadaprijenisam molila.Nikadaprijenisammolilanakoljenima.
Onapodigneglavu,jedvaprimjetno,ikrozšapatkaže:»Kaoštosamrekla, nijebioondje.«
Sigurnojevidjelaonajkrižić.Inačenebiimalarazlogalagati.Skočimna noge,nagnemsenaprijed,naprstima,dršćem.»Lažljivice.«Otpuhujemglasnoi jasno,atadametamničaruhvatizarameigurnenatragnastolac.
Marie rukama snažno stegne prsa. Oči joj zasjaje, žile na vratu napnu. Progutapljuvačkupaseopusti.Željelasamnanjezinulicuvidjetiočajanjepa opetskočimnanoge.Ispljunemriječipunemržnje:»Natvojimjerukamakrv nedužnačovjeka.«
Onapolakopomaknesvojuružnučeljust.Trepavicesujojseosušile.
TamničarpokažeglavompremaMarie.»Boljebibilodaodete«,kaže.
Onaustane.Bilajemirna,očisuhe.Izgledalajenemilosrdnijenegoikada prijeuživotu.Otišlajebezriječi.
Došlajeponovnonakontridana,alinisamježeljelavidjeti,tusestrutvrda srca.KažemKrtici,kojusuposlalidamedovede,kakoćupropustitipjevanje akosadaodemusobuzaposjete,abezpjevanjamojumodbludiuđavolske misli. Marie je ponovno došla nakon tjedan dana. Podigla sam pogled s potkošulje, s ravne crte šavova koji pričvršćuju vrpcu izreza pod vratom, i kazalaKrtici:»Onadjevojka,onasnavikomdagrizeusnu,tonijemojasestra, negodjevojkaposlanaizkućemadameBrossard,kojuneželimviševidjeti.« MislilasamnaÉmilea,nagiljotinu,nanjegovsnažnivratštogarukemojesestre držeuotvorukrozkojiprolazioštrica.
Poslije toga došla je mama i sva treperila zbog sretne vijesti da je monsieurMérante odabrao Charlotte i još jednu petit rat po imenu Jocelyn, kazavšiimdatrebajusrijedomdolazitinanastavusMarieiostalimdjevojkama udrugojpostavikvadrile.»Zamisli«,kažemama.»Nekesuodtihdjevojkaza cijeluglavuvišeodCharlotte.«
»Morašjojkazatidasenepravivažnom.«Mariebijojboljenegoijedna drugadjevojčicamoglakazatidanitkoneće,uključujućimadameDominique,
misliti bogzna što o maloj plesačici koja nema dovoljno zdrave pameti da zauzmemjestonakrajuštange,alineželimpomamiposlatiporukuzaMarie. Poslije toga mama je umuknula i poprimila zamišljen izgled, a ja sam očekivalaprijekorzbogkrađeukućimadameBrossard.Alionaspustirukeu krilo,udahneirekne:»Mariestalnoslinikaodadolazismaksvijeta.Kažedaste seposvađale,datinapuštašPariz,datijesrceispunjenomržnjom,ajasamjoj rekla:>Marie,dostatogablebetanja.Tvojasestranikamoneide.Nijeseona tolikopogubila.ImaidrugihkućazaAntoinette.<AliMariejesamobuljilaonim svojimnateklimočimakojesukrutekaostaklo,aondajenavuklaposteljinu prekoglave.«
Mariejezaslužiladabudenesretna,alimeninesmijebitižaodjevojke koja drži Émileovu glavu u otvoru giljotine. Umjesto toga osjetila sam ogorčenostštomejerodilamajkakojanijerazočaranazbogkćeriuzatvoru, zbogkradljivebludnice,majkakojapretpostavljadaćusevratitiistomposlu, majkakojaneobećavadaćerazgovaratismonsieurGuiotomomogućnostida ponovnozaposlinjezinukćer.Nebisetrebalazabrinjavati,ninajmanje.Nije biloizgledadaćuponovnoudisatisapunastizaparenzrakupraonici.Većsam gurkala druge djevojke u vrijeme odmora. Koje kuće poznaju? Koje vlasnice uzimaju prevelik dio novca samo zato što imaju baršunastu sofu i ulašten svijećnjak?Kojeodnjihtukudjevojke?Kojeodnjihznajukakonavestiškrtu gospodudaodriješekesu?Djevojkesuoprezne,otkrivajutekmrviceoovojili onojkući,gotovo nikada ne kažumnogo o mjestima koja će posjetiti kadih otpusteizSaint-Lazarea.Alijaskupljamtemrviceivećimamimenatrijukuća.
»Onda, Antoinette, moraš biti dobra sa svojom sestrom«, kaže mama. »OnanijeskrojenaodistetkaninekaotiiCharlotte.«
»Akojajetotkanina?«
Onaskupi usnei stisneihukrug,upilji pogledunajviši kutprostorije. »Reklabihsvila;onasenepara,ali izgori i kadglačalo nijevruće.Pamukje premekan.Lanjejak.Gužvase,naravno,alilakoseglača.«
»Timislišdasamskrojenaodlana?«
Njezinoselicerazvedri.»Ne,Antoinette.«Odmahujeglavom.
»Ti si skrojena od jute. Dovoljno jaka za nošenje krumpira i sukanje konopa,inikadajenećešnaćiupraonicikolikogodjeupornotražila.«
MislimibježedolažljivaprstaMichelaKnoblocha,Mariekojamejeizdala, skorašnjegÉmileovasuđenja.Inačasseupitamkolikojekorisnajutakadželiš spriječitičvorkedanezobljuzreleplodovestrešanja akouNovojKaledoniji uopćeimatrešanjaitakvihbićakaoštosučvorci.
Mama dalje blebeće, kako ta i ta zadiže suknju za monsieurGuiota iza
praoniceiuvijekdobivalaganposaoglačanja,kakosetaitažali,amonsieur Guiotješaljenastrojzacijeđenje,pazatimkakojetaitanazaparenomprozoru nacrtalasrceiunjemunapisalaGuiot,aonpobjesnio.MislimoMarie,otomeje li ona više kao flanel mekan, ali se lakše nosi nego većina tkanina. Ili kao pletenavuna–kojugrizumoljci,kojaseraspletečimseprekinejednanit.Gruba sam.Previšegruba?Možda.Vjerojatno.Prestani.
Kadjeiznjezinihustaiscurilosveočemusenaklapaloupraonici,kazala je:»Eto,moramnatrag.MonsieurGuiotjerekaodaćemi,ostanemliimalodulje oddvasata,odbiticijelunadnicu.«
Zavuklajerukudubokoudžepsuknjeiizvadilapohabanizrezakiznovina. Gurnula je ruku krozrešetku,pružila mi izrezaki rekla:»Ovo je za tebe.Od Marie«kadgajezgrabiojedanodtamničara.
»Tonijeništa«,kažemumama.
Ongapogleda,sprijedaistraga,prijenegoštoćemigapredati.
»Jedanputsamulovionekugospođukojajedjevojcipružalaodgovorekoje ćedatiusudnici«,kažeon.»Uguralaihjeuorahovuljusku.«
Papirjebiozgužvanismekšanodstajanja,kaodagajeMarienosilau džepu. Možda ga je nosila i u SaintLazare onda kad sam se odbila s njom sastati. Pročitam Émile ispisano debelim slovima na vrhu, ali ne razumijem prvuriječ koja počinje slovom P.Ipakznam što govore sve one riječi,znam zaštoihjeMarieposlalapomami.Tadjevojkapunamržnjejošradinatomeda meokreneprotivÉmilea.»Toneželim«,kažemizgužvampapiribacimsmotak krozšipkepodmaminenoge.»Kaži Mariedaodnjeništaneželim.Nikakav njezindokaz.Ništa.Nikada.«
»Nemorašdizatiglas«,kažemama,aočijojpoleteposobizaposjete,od napetihušijudoizbuljenihočiju.
Iutommijetrenutkupostalojasnodajedošlaradizabave,smijeha,malo ogovaranja,jutraukojemjojrukenećebitidolakatauprljavojvodi.Krenemli ikadputNoveKaledonije,moždaćejojočimalozasuziti,alilakoćeihobrisati nadlanicom.
PRAVOSUĐEIÉMILEABADIE
Za nekoliko tjedana sudće odlučiti o krivnji Émilea Abadieja i Michela Knoblocha u vezi s umlaćivanjem udovice Joubert prije jedanaest mjeseci. KnoblochjepriznaozločininaveoAbadiejakaosudionika.
Knobloch bi mogao biti osuđen na smrt ako se utvrdi njegova krivnja.
Međutim,tosenemožekazatiizaAbadieja.Natemeljupravosuđa,nijedna osobaosuđenananajvišukaznunemožeseoptužiti zbogzločinapočinjena prijeprijestupakojijebiorazlogomosude.AzaAbadiejatoznačidajesudski pravorijek u slučaju ubojstvu krčmarice iz Montreuila potpuno oprao svu njegovuprošlost.UdovicaJoubertubijenajeprijenegokrčmaricaizMontreuila paAbadiejevaosudanarobijuuNovojKaledonijiostajebezobziranazaključke suda.
Zarpravosuđenijekrasno?
MARIE
PRIJE TRITJEDNApročitala sam priču o tome kako Émile Abadie ni u kojemslučajunećeićinagiljotinu.Ponovnosamjepročitala.Pisalojedaodlazi uNovuKaledoniju.VišenisammoglasnivatibajkuoAntoinettikojajeprekinula snjimiostalasnamauParizu,sprijeziromusrcu,alikojajeipaknakonnekog vremena postala ljubaznija prema meni. Ali otkad se pokazalo da se tajsan nikadneće ostvariti,raspršio se i onajda se Antoinette ponovno kao nekad ovija oko mene na madracu, s prstima u mojoj kosi. Okrenula sam leđa Antoinetti,kojanikadauživotunijepuzala,osimkadjeodsvojesestrezatražila dapredakalendarmonsieurDanetu.Alikadjetomolilanakoljenima,većjebilo prekasno.Kalendarjebiospaljen.PošlaAntoinetteuNovuKaledonijuiliostala uParizu,krajće biti isti:ona je izgubljena za mene,za sestrukoja više nije voljelasvojusestru.Kakojetobiloglupo,kresnutižigicom.
Antoinette mi je češljala kosu, dizala je glas protiv monsieurLeBlanca, drhtalasamnomiCharlottom.Njojnijebilostalo,reklabisvojeikadbismradu dvorištubionepodnošljiv,ikadbisanitarniinspektornabijaoglobu.Kružilaje okomene,proučavaladržanjemogatijela,držanjezbogkojegamijemadame Dominique bila kazala da izgledam kao pas koji piša. »Divno«, rekla je tada Antoinette.»Njezinogrčenjeneznačiništadrugonegodaimamjesečnicu.«
Oh,kakominedostajeAntoinette,bolimekaodaimamslomljenorebro. Kakosambilaoholakadsamkresnulažigicuiuplamenuspalilakalendar. UsvojemsamumumijenjalasudbinuÉmileaAbadieja,spašavalaAntoinetteod njega,spašavalajezasebe.Ali,kolikosamvaralasamusebe!Zamišljatidabi lukavština, slaboumnost u razmišljanju uboge balerine iz druge postave kvadrilemoglapromijenitisudskipravorijekinedužnostpretvoritiukrivnjute natajnačinspriječitidaseubojicaneukrcanabrodzaNovuKaledoniju.Ta vrstačarolijepripadalajepredsjednicimaipokroviteljimaiveleumnimljudima sasuda,anedjevojcikojasvakidanprovodisateisatekaoscenskirekvizit, djevojcikojojsezasuknjulijepiblato.Jedinoštosampostiglakresnuvšižigicom
bilojeispunjavanjeAntoinettinasrcamržnjompremameni.
Alisnovinamakojesamuzelaizslivnikanaulici,gdjesumečekalekao dar,došlajeinovanada;tiskaojujeLeFigaro.Ljudisasudareklisudasudbina ÉmileaAbadiejanijezavršetakpodgiljotinom.OtićićeuNovuKaledoniju,štoje značilodaćeotićiiAntoinette.Očekivalasamnapadajpanike,straha,alitose nijedogodilo.Odahnulasamkaonikadaprije,jačenegokadbihsenajelamesa, kadbihzatvorilavrataprotivljutogavjetra,jačenegokadbimonsieurMérante objaviosvršetakprobenakonštobiotkucalaponoć.ZbogriječikojejedonioLe Figaro,kaodokazdaživotÉmileaAbadiejanikadanijebioumojimrukama,bili Antoinette mogla oprostiti mojulaž,mojuizdaju?Bihli ja mogla opet imati sestru, možda samo na jedan čas, sestru koja se uza me priljubljuje pod posteljinom?Itobibiloboljenegozauvijekizgubljenasestra.
Dvaput sam pokušala,i dvaput me Antoinette nije htjela vidjeti.Poslije toga dva sam tjedna gnjavila mamu.»Ona će htjeti svojumajku«,rekla sam. »Trebašići.«Jutrossemamaprevrnulanamadracu,zagledalaseustropirekla: »StariGuiotdanasmejestavionastrojzacijeđenje.Kakomrzimtajstrojza cijeđenje.«
»Pođi uSaintLazare«,rekla sam.»Lijepmali odmor.« Pridignula se na lakat.»Bašbihmogla.«
»ImamneštozatebedapredašAntoinetti.«Pružilasamjojpresavijenu stranicunakojojječlanakPravosuđeiÉmileAbadietekartuzaomnibus.Svaka časnasestramoćićeAntoinettikazatištopiše.Mamajezgrabilajednoidrugo, brzapoputmunje.
Stojimpokrajštange,savijamseinapinjemulukterazmišljamkakoje glupoštosamsidopustiladaostanemplakatiijecatinamadracu.Ustalasam tako kasno pa sam morala trčati kako bih stigla do Opere prije nego što se zatvorevratavježbaonice.Imoralasambitimanjaodmakovazrnapodstrogim pogledom madame Dominique kad sam se, usprkos trčanju, već drugi put provuklapokrajnjekadjevećzatvaralavrata.Eto,sadasamitrećiputstajala pokrajštangesužasnomglavoboljom,kojusamzaslužilajersampopilaviše apsinta nego što sam smjela.Danas mi je,ipak,rutina vježbanja,načinkako ronds de jambe uvijek slijede iza battements tendus, poput mirisna ulja na pokidanimživcima,ausredotočenjemislisamonanajavljenuvježbubilapoput melema za rastrojen um. Na sredini vježbaonice, grands jetés en tournant ispunjavajumojallegro,osjećamseushićeno,mojedoskokekrasilakoćakoju tjednima nisam osjećala. Poslije toga madame Dominique me pozvala na prednjikrajvježbaonice.Kadsudjevojkeotišle,kazalamije:»Danassteseviše trudili.«
Kimnem,čekam,srukomprekorebara,dokseprstimadrugerukehvatam zalakat.Onauvijekkažerazlazkaddjevojkamožeotići.
»Opera«,kažemi,»onajevašaprilika.«
Stavilasamrukunasrceiposveiskrenorekla:»Želimplesati.
Višećusetruditi.Nećuvišekasniti.«
Oštro me pogledala usne su joj bile čvrsto stisnute, glava nagnuta u stranu snamjeromdamipokažekakonijenimalosigurnauto.Samasamsebi kazaladanećuskrenutipogled,nećuoblizivatiusne,nećupomaknutinoge,neću učinitiništaštobipokazalodalažem.Maloposlijeonaudahne,otpuhnekroz nosikaže:»NekijedanovdjebiomonsieurLefebvre.«
SedamječetvrtakadošloiprošlootkadmijemonsieurLefebvredaosivu sviluiodbrusiokakohodamnaokolonepristojnoodjevena,kakogadovodimu velikuzabludu.Nosilasamtuhaljinuprigodomsvakogaposjeta,aliipak,svaki jetjedandonosioneštonovojervišenijesamoodlazioizaslikarskogastalka klacavihkoljena,negojepočeospuštatihlačenapodumjestodaihdržigore kako bismo se mogli praviti da se iza stalka ne bavi ničim drugim nego crtanjem.Prošlogajetjednanjegovodahtanjei stenjanjenagloprestaloteje uzviknuo kao da je iz usta ispljunuo trulo meso: »Opet ste se zarumenjeli, zajapureni ste.« Odgurnuo je stalakkao da mu se gadi crtati takvu pohotnu djevojku.Ipak,poputknjigovođekojisenaviknenavrijeđanje,mnogosamse manjeuplašilanegoonogačetvrtkaprijesedamtjedana.
Madame Dominique snažno je trljala palcem po dlanu druge ruke. »Zamoliomedavasnaučimplesrobinja«,kazalaje.»MonsieurMérantetreba joššestdjevojakaipristalisudavibudetejednaodnjih.«
Opera Le Tribut de Zamora 96 trebala je imati premijeru prvoga dana sljedećegmjesecaipolovicičlanovaopernogansamblabilisuprenapetiživci. PrijegotovotridesetgodinamonsieurGounodjesvijetudarovaolijepupjesmu AveMariaiposlijetogaoperuFaust,zakojujemadameDominiquekazaladaje najljepša od svega što je ikada krasilo pozornicu Opere. I sada monsieur VaucorbeilkažeusvakojprigodikojamusepružidaćeLeTributdeZamora ponovnodonijetislavuOperi.Alisviznamodaćeseoperaprikazatipočetkom sljedeće godine, da je odgođena zbog želje monsieur Gounoda da usavrši partituru. Svi smo čuli gunđanje zato što je imao obraza zamoliti monsieur Vaucorbeila,drugiput,zajoštrimjeseca.»Dostajepetljanja«,čulasamdajebio odgovor.»LeTributdeZamoraćeseizvestiprvogatravnja.«
Opera kazuje priču o Xaïmi, djevojci koja je otrgnuta od zaručnika kao jednaodstotinudjevojakaštosuihŠpanjolcioteliMaurimanakonštojegrad Zamorapoharan.Zavrijemeprobanisamradilaništadrugonegopoziralakao
jednaoddjevica,štojeznačiloprijećidvaputprekopozorniceunizuglissadesi popunitiprizoreudrugomčinukadsedjeviceprodajunadražbi.Isprvasam trošila vrijeme diveći se scenografiji koja je, kažu, kopija nekoga mjesta u ŠpanjolskojkojesezoveAlhambra,97aliprobesuuglavnombiledosadneitupe, a moje su misli letjele k Antoinetti koja se u svojoj ćeliji pjeni od mržnje zaboravljajući gozbu navrh Montmartrea, savojski kolač za njezin imendan, madlensnarančomkojejekatkadAlphonsedavaomeni,alijegovoriodamune smetaakoihsačuvamzanju.Reklasamsamojsebidanemarimprevišešto dobivamtakvujadnuulogu.Tojeopera,anebalet.Samojedesetdjevojakaiz kvadrile-nijednaizdrugepostave,čakniBlanche-biloizabranozaples,za divertissement,smještenutrećičin.Ipremdanampričakazujedasecijelibalet ples robinja, zatim gruzijski, tuniski, kabilski i maurski plesovi izvodi sa svrhomdanovigospodardjevojkeosvojinjezinosrce,svatkojeznaodajecijeli divertissementubačenuoperusamozaljubavàbonentima.
MonsieurMéranteseosmjeliokazatikakobisezbogodsutnostitolikih balerina àbonenti mrgodili na sjedalima u parketu, a madame Dominique je lupkalaštapomidržalasezaglavukaodabijojmoglaodletjetitejepodizala glasdovrištanjadasesvemoramovišeusredotočitinaprobeiučenjekoraka, za svaki slučaj. Nakon nekog vremena u kvadrili se šaputalo da monsieur Mérante uvijek provede što namisli, pa su se balerine uskoro gurale među kulisama tijekom proba pokušavajući vidjeti i poslije razmjenjivati naučene korake.
»Jasamshvatilatuniskiples«,reklabijedna.
»Jaćutipokazatimaurskiples.Znamsvekorake«,reklabidruga.
Zatim bi njih dvije otišle u neki kutak gdje ih ostale ne bi mogle lako uhoditi.
Alijatonisamčinila.Ljenčarilasamnaslonjenanaželjeznuskelupitajući sehoćelinasmoždadovoljnoranootpustitidabihstigladoSaintLazareaako bidanasAntoinettehtjeladoćiusobuzaposjete.
AlinakonštojemamapredalaAntoinettičlanakPravosuđeiÉmileAbadie, uspravilasamseiodlučnokazalamadameDominique:»Nećuvasiznevjeriti.«
»MonsieurMérantenedopuštakašnjenje.Onzbogzakašnjavanjaotpušta djevojke.«
Potvrdilasamglavom.
»Ima još desetak djevojaka koje to zaslužuju, čak i u drugoj postavi kvadrile.Blanchejevećinuplesarobinjasamauvježbala.«
Očimasam poniknuladokjeonanetremicezurila.Oh,koliko mi ježao zbog onoga ljenčarenja pokraj skela. Bit će otpuhivanja, podizanja obrva,
ogovaranja,višenegoštobigabilodaovostvarnozaslužujemilidasambarem bila među djevojkama koje se trude naučiti korake. A Blanche, kako ću joj pogledatiulice?
»Ondasutra«,kažemadameDominique.»Doćićetesatranijenanastavu.« Ja sam i dalje gledala u pod, a ona čekala odgađajući da izrekne razlaz. Naposljetkukaže:»DobroještomonsieurLefebvrepokazujezanimanje.«
Jelitobilaprigodadaseneštokažeopocinčanojkadiiraširenimnogama i njegovim hlačama oko gležnjeva? Podignula sam oči prema tvrdome a ne mekanomelicu,premastisnutimusnamakojesusamočekaledameprekore stanemlizanovijetati.JermadameDominiquesamoželidabudemunjezinoj vježbaonici,napozornici,kaonimfa,silfida.Danemamofucanepapučice.Dane budemkostikoža.Danemanamenitragovasiromaštvakojikvareopsjenu.»Ja mukatkadpoziram.«
»Dobro.«Onaprotarerukomorukukaodasnjihotresaprljavštinu. Čučećipokrajkaminamiješalasamuzavrelujuhuiubacilaulonacdvije mrkve,jedankrumpirikomadićepečenepiletineštosamihostrugalaskosti. Ušlajemama,svaushićenaštojeposjetilaSaintLazare.»NašaAntoinettebaš uživaumaloodmora.«Onjušizrak.»Tosekuhakomadićpiletine?«
»Dalasijojpričuiznovina?«pitam.
Šćućurilasepokrajmenepružajućirukedaihogrije.»Jesam,Marie.Dala sam joj, baš kako si željela.« Zatim se njezina ruka našla na mojem obrazu. »Odsad,obećalasi,nemavišedodijavanja.«
Miješala sam juhu, pitala se trebam li dodati malo soli. »Nema više spavanjadokasno«,kažemimalkojojsenasmiješim.
Ona uzme oglodanu bedrenu kost s hrpice što se nakupila u kaminu i prelomijenapola.»Neželišdateizbaceizkvadrile.«Stavilajeslomljenikraju ustaižestokoposisala.Uzmedrugukost,zatimtreću,ajasamznaladaćeihsve počistitipasamsastraneostavilanekolikokostijuzaCharlotte.»Neškodikad možeškupitimalomesa.«
Nijemeupitaladajojkažemštojepisalounovinamailizaštosamhtjela da to odnese Antoinetti. Mnogo je puta kliznula iz praonice preko ulice sredinomjutradamepljusne,dasmenestrgneposteljinu,damiulicevikne: »Ustaj.«Aliniježeljelaznatizbogčegaseneželimustatiisuočitisdanom.Zašto razbijatiglavu?Zaštopomračivatislikukadsesveštozapravoželisvodinato daostanemuOperizarađujućidovoljnodaonamožeosjetitihranjivostkoštane sržiuustima?
»Daj,Marie,dapomirišem to što kuhaš.«Nagnelicebližekpari što se dizalaizlonca.
MOŽDASAMPOGRIJEŠILAštonisamhtjelavidjetiMarie.SuđenjeÉmileu počelojeovogatjednaijošnemamnikakvevijesti.
PitalasamYvette,zatimSimone,objesuzatvoreniceudrugomodjelu,one katkadčitaju priče koje slušamo na večer.Ali Yvette je slegnula ramenima i zatimupitalajeliistinaštogovoredjevojke,tojestdasamljubavnicaÉmilea Abadieja,naštosamodgovorila:»Onjemojpolubratimiljenikmojemame.« Simone je samo rekla: »Ti znaš da su nam zabranjene novine u zatvoru« i pogledalamekaodaimamdvanosanalicu.
Izjeda me to što ne znam, iznutra me grize. Ipak, zarežim skutrena na tvrdoj klupi dok me glavarica kori: vuneni pokrivač na mojem krevetu nije dovoljno zategnut, ne pridružujem se pjevanju, ona neće dopustiti da sestru AmélienazivamKrticom...
Glavaricaneznakakomisetresuprsti,kakoseubadamdokšijem.Jučer sammoralaniskospustitiglavunadposlomkadsumiočizasuzilezbogcrvene mrlje na komadučipke.Koračam po podusvoje ćelije upotpunom mraku,a ujutrosamosornapremaglavaricikadsjednemprednjukaodangubajersam prekasno zaspala. »Danas za vas nema radionice«, kaže ona. »Ostat ćete u ćeliji.«
Pogledamje,prekrižimruke.»Oduzmiteminekolikosuazakojerobujem cijelidan.Nijemebriga,ninajmanje.«
»Kadćete,mademoisellevanGoethem,naučiti daseugrizetezajeziki korisnijeupotrijebitetuoštroumnost?«
Dignemglavu,isplazimjezik,stisnemgazubima,aglavaricasepravidaje zanimanekipodatakudebelojknjizinastolu.
Koristimjošjedandanprogonstvaizradionicedaseizležavamnakrevetu mozgajućiigrizućiusnukaoMarie,tomijenovanavika.Jeliizrečenaistinana onom sudu kojemu ne vjerujem, ne, nakon pravorijeka u slučaju krčmarice Bazengeaud.Zarseništanijepromijenilo,čaknizbogizdajemojesestre?Sanja lijošÉmileoNovojKaledoniji?Iliopetstrahujeodsvanuća,odvratakojase otvaraju pred svečanim licima opata Crozesa i monsieur Rocha? Čim na to pomislim,jezikmiseosuši,rukapoletinasrce.
Padnemnakoljenadamolim,no,zaštone?Provodimdvanaestsatisvake noći izahrastovihvratakoračajući ili ležeći nakrevetu.Dobrupolovicutoga vremenapotrošimželećidabudepravdenasudu.Izarnemolimupravozato? Želećižarko,prošecineštoodnekogatkojerazličitodmene?
NakonštosamzaiskalapravduzaÉmilea,molimsezanjegadabudeu
toplome i da ga dobro hrane i da gaji nadu. »Neka zna da sam spriječena posjetitigauLaRoquette«,šapćemusvojojsamotnojćeliji.»Nekarazumijeda je posrijedi zatvorili bolest,bilo što samo da moje srce nije postalo hladno premanjemu.«ZaCharlotte,zanjumolimdablistausvojojklasisrijedom,da budedovoljnorazumnaipustistarijedjevojkedazauzmumjestonaštangiprije nego što će ugrabiti svoje. Za mamu, za nju zahtijevam malo mira, malo ćeretanja među kokošima što glačaju nabore, što čiste tuđu prljavštinu. PreskačemMariejerzapravoželimdamiseispunirupausrcu,mjestogdjeje nekadaonabila.Lakojebiloonoštosamodnjetražila:Odnesimojkalendaru uredmonsieurDaneta.Objasniznačenjesitnakrižićaštoobilježavajedanaesti ožujka.Reklajedanijebilokalendaraizadimnjaka,atojeizdajanimalomanja negodamijezabolasvrdlousrce.Nemasmislamolitisedanestanerupakoja jeostalaizanjejerjenemogućevratiti vrijemeunatrag,poništiti ono što je učinjeno.
Začulasamkakosemičezasunnamojimvratimapapomislimkakoje boljedameneulovenakoljenima,dokčinimonoštobisestreželjeledačinim, paseosovimsciglenogpodananoge.Onevećzluradouživaju,spuštenihglavai ustaskrivenihizakoprene.Znamdauživaju.Jošjednaizgubljenaovcavraćenau stado.Alinemapotrebemučitise.NavratimajesamoKrtica,aonajepreviše zauzetamrštenjemnosadabipotrošilatrenutaknarazmišljanjeotomezašto poravnavamsvojuzatvorskusuknju.»Imateposjetitelja«,kaže.
»Mojasestra,jeli,Krtice?«Umomeglasunijebilonade,alibacilasambrz pogledpremavratima.
Onaodmahneglavom.
»Mojamajka,kojajeovdjebilaprijedvatjedna?«
»Djevojka koja se zove Colette.« Izjurim kroz vrata, očešavši svojom grubomvunenomsuknjomnjezinfinicrniserž,98aonameotpratidohodnika natankim,hitrimnogama.Napokon,vijestosuđenju.
ZapanjiomepoglednaColettenakonštosammjesecimagledalasestreu crnomidjevojkeutamnosmeđojiblijedoplavojodjeći.Njezinajehaljinabilaod narančastocrvenabaršuna,poputcrvendaćevihgrudi,opšivenacrnomčipkom. Steznik joj je bio tijesan pa je greben njezinih prsa izbio iz niska, široka i četvrtasta izreza. Tamničari bulje, a Colette pući usne. Naginje se naprijed, vršcimaprstijudodirujebujnegrudi,gladisrebrnilanacsatakojijojvisiovratu.
»Antoinette«,kažekadopazidajegledam.»Praviprizorzažalosneoči.«
Spustila sam se na stolac što me čekao sučelice njezinom iza željezne rešetke. Moja je suknja bila bezoblična, tmurna. Lice mi je bilo neumiveno, uvojci kose visjeli slobodno iz pletenice koju sam se potrudila jučer splesti.
»Praviprizor,baštako.«
»Nijevažno«,kažeonaodmahujućirukom.»Takosineurednabilaione noćikadsmovuklemrtvogpsa.«Smiješise,blistajujojlijepizubi.Izonesenoći sjećamsamokišesuza.
UvijekjebilamlakapremaÉmileupazbogtoganisamodmahskočilana pitanje o suđenju, nego joj se osmjehnula zauzvrat i kazala: »U toj haljini izgledaškaokraljica.«
Onajedvaprimjetnoslegneramenima.»Kadizlaziš?«
»Zadvadesetosamdana.Nijedanjedinidanviše.«
Tiho se nasmije i nagne se bliže željeznim šipkama. »Računaš na neku drugukuću?«
»Činimise.«ItadamipadnenapametJean-LucSimard-njegovprodorni jezikkojimeguši,njegoviprstikojiseposvudauvlače,potežu,okusponjemu štoganikakvogrgljanjenemožeukloniti.
»Kadiziđeš,jaćuteprovestinaokolo«,kažeona,amenisusegrašciznoja počeliskupljatinazatiljku.»Dođidoljeukrčmu,ispodmadameBrossard,ikaži Mauriceu sjećašseMauricea recimumjestoivrijeme.Možemosesastatibilo kadaposlijepodne.«
Prva od onih kapi znoja skotrlja mi se niz leđa u ravnoj crti između lopatica.
»Djevojkasenatonavikne«,kažeona.
»Nimalominesmeta.«Upraonicijebilopjevanja,tračakužitkaprviput kadsam vrelom vodom polila mrljui vidjela da nestaje,drugi put kadmi je monsieurGuiotspustiorukunaramemjesecdananakonštosamoštetilaone dvijekošuljeikazaodavrlodobroradim.Iodjednomvidimsebekakočetkami šalim se i usput pjevam. Ali disati u sparnoj vrućini značilo bi odustati od ÉmileaiNoveKaledonije.Ilidauopćeneodeonamo.»RecistaromMauriceuda meočekuje.«
»Možda ćunaći kućuza nas obje.« To je kazala tiho,kao da nije toliko sigurnadarazmišljamotješnjemvezivanjuuznju,iumojimsegrudimastvori sitančvor.
UkućimadameBrossard,PetiteiOdetteiConstancedijelilesuzajedničku sobu,aColettejeimalasobuzasebe.Onajebilaponoskućeiuvijeksammislila dajetanjezinasobabilaidejamadameBrossard.Alisadasampomisliladasu tomoždanamjestileostaletridjevojke.Katkadbihulazilaukuhinjuinalazila kakoPetiteiOdettekartajubezique.GdjekadbiOdettešaptala,nagnuvšisetik doConstancineglave.AConstancepodučavalaPetitekakosekukicatorbicas uzicomilicvijetdasepribodenašešir.Jedanputsunjihtrinedjeljompopodne
unajmilekočijuiodvezleseuBulonjskušumu.Znamtojersunavečersvetri imalepreplanuonos.AlineiColette.»Tinisiišla?«upitalasam.»Glavobolja«, odgovorilaje.
Onajječvorumojimgrudimarastao,moralasamgaprogutati.Onane moraništaznatioNovojKaledoniji,idanećudugoostatiuParizu.JaiColette,s rukompodrukuprednizomvlasnicakućaštostojenavratima,asvesedive njezinimnapućenimusnama.Upravotomitreba.
Ondaonakaže:»Nikadaprijenisamimalasestru.«
Aizmojegubiceiziđe:»Moramtikazati,Colette,kadadovoljnouštedim, otićićuuNovuKaledoniju.«»OdlazišzaÉmileomAbadiejem?«
Tomijeprilikadasaznamštoonaznaosuđenju.»Uzpretpostavkudane završipodgiljotinom.«Kažemtogotovokaošaluiakosamsezamaloukočila plašećiseonogaštobinjezinesljedećeriječimogleotkritionjegovojsudbini.
»Ne,Antoinette.«Polakoodmahneglavom.»Nemoj.Ne.«Pritisneustana zglobovepodignuteruke.Čvrstostisneoči,kaonetkokogaboliglava,akadihje ponovnootvorila,bilesuvlažne.»Onneidenagiljotinu.Zarnisičula?«Izatim, gužvajućičipkuzarukavlja,kažemikakojeÉmilespasioglavubezobziranasve.
»Sigurnasi?«
»NemanikogauParizutkootomenemasvojemišljenje«,kažeona.
Njezine stisnute ruke bile su mi točno ispod brade. »Jer je sud već jedanputdokazaonjegovukrivnju«,kaže.»Morašotomerazmisliti.«
»Sud!« Ukočim vrat, nasmijem se, zatopćem nogom. Skačem, pokrivam liceiodmahujemglavomdokneosjetimdasepribližiotamničar,spremanda meodvučenatragućeliju.»Uredu,uredu«,kažem,držećirukuniprstdalekood njegovamesnatanosaizaplešemlaganigigue,99kojinijeprestaočaknikadse mojastražnjicaopetsvalilanastolac.
Colettemepromatralausanastisnutihucrtu,prstimaseidaljeigrajući čipkom.»Antoinette«,kaže.»Morašmesaslušati.«Alizastane,kaodaneželida ječujem.
»Povestćešmenaokolo,ipak?«
»ÉmileAbadie,onnijedobar.«Opetonajglaskojizamukne.
Jasesmijem.»Volimtogamomka,togamomkakojemunoganećestupiti ublizinugiljotine.«
Onaoblizujeusne,zagledaseumojeoči.»Onseizrugivao kadatenije bilo.«
Meni se rugao? Je li to htjela reći? »Oni momci iz Ambigua, oni pola vremenagovoresamebesmislice.«
»Nazivaotejemojstarimadrac.PierreGilletijetokazaoulicekadsi
cmizdrilaispredBrasseriedesMartyrs.«
Nisam pomaknula pogled, usta su me boljela od grčenja dok sam se sjećala,pitalasetezaključiladajetoistina.AliNovaKaledonijajedalekood hvalisanja s podignutim čašama piva, a Émile je isto tako moje oči nazvao lokvicamačokolade.Tonesmijemzaboraviti.Rekaojedameobožavasvakoga pojedinog dana. »To ne vjerujem«, kažem. »Ti želiš prijateljicu. Ti želiš da ostanemovdje.«
»Ontonezaslužuje,Antoinette.«
»Akosisvinjapremanjemu,tonećepromijenitimojemišljenje.«
»Ontenevoli.«
Izgledalajekaodaćezaplakati.Alipamtilasamsveonevečeriusalonu kućemadameBrossard-hvatalajedahiudaralasepoprsimaikadjenekašala bilabljutava;laskalajeiočijukalaikadjenekigospodinbioogavan;svojimje izgledomzanosilaikadjedruštvobilodosadno,ukasneure.Tadjevojka,ta Colette,onajeprvakinjaupretvaranju.»Dostasamčula.«Ustanemsastolca.
»Nemoj.«Neštomeunjezinuglasu–cviljenjepoputmolitve–zaustavi. Poigravalasesatomštojojjevisioovratu.»Dobilasamvišeoddvjestafranaka odnjega.«
Ondaprestanemdisati,dostadugo,doknisamupitala:»Kako?«»Takokao štomisliš.«Smanjilasenastolcu.»Nemojotićizanjim,Antoinette.«
»Tićešjošsvaštareći.«Prošapćemkrozazube.Pljunem,ciljajućiunjezine pete,alijojpogodimrubsuknjejersenijeizmaknula.
Prstimazgrabisat.Potegneiprekinelančić.»Uzmi«,kažeipomaknese, kao da želi provući sat kroz željezne šipke. Ali ja nisam pružila ruku da ga prihvatim.Ne,držalasamrukeuzbokove.Zatimseonaprigne,stavisatnatloi gurnegapopodu,izmeđudvijušipki.Satmeudariunožnipalac,alimojesuoči idaljebileprikovaneuznju.
Tamničariseprobude.»Gotovjeposjet«,kažejedanigrubomeuhvatiza nadlakticu.Drugipodignesat,okrenegauruci,palcemmuobrišegornjustranu.
»Plaćakojumijedao«,kažeColettedokjojselicegrčilo,asuzenavirale. »Reklasammune,svakiput,jersimibilaprijateljica,poslijemrtvogapsa.«
»Gdjesteovodobili?«TamničaruzmesatiglavompokažepremaColette. Onanadlanicomobrišeoči.»ÉmileAbadie.«
»Tojeonajsat«,kažeončudećisekaoslijepackojijeprviputprogledao. »SatoneBazengeaudove.«
Drugi tamničarispusti mojunadlakticu,pogleda sat,tulijepustvarcus emajliranimbrojčanikomispodotvorauoblikusrca.Utomsamsetrenutku sjetilainspektoraupraonici,otvorenelisnice,crtežasata.Sjetilasamsekakoje
Émilegovoriooneuspjelojucjeni,okonjakukojijepopiotenakontogaotišao, sjetilasamsepričekojanijebilaistinita.Iostanembezdaha.
IZVADCI IZ SUDSKIH TRANSKRIPATA:
JAVNITUŽITELJPROTIVÉMILEAABADIEJAI MICHELAKNOBLOCHA 23
.ožujka1881.
TUŽITELJ:Priznajete li da ste jedanaestog dana mjeseca ožujka godine 1880.vi,uzpomoćÉmileaAbadieja,umoriliudovicuJoubert?
KNOBLOCH: Gospodine tužitelju, lagao sam. Nikada nisam dodirnuo udovicuJoubert.
TUŽITELJ:Što?Jelitovašanovatvrdnja?
KNOBLOCH:Da,lagaosam.Sveštosamkazaoneistinitoje.
TUŽITELJ: Zar niste vi smislili zločin i zatim o njemu raspravljali s Émileom Abadiejem?Zarnistevi prisilili udovicuJoubertdaponovno uđeu svojkioskkadjespustilaroleteizatimje,skupasÉmileomAbadiejem,tuklido smrti?
KNOBLOCH:Lagaosam,kadvamkažem!Priznaosamsamozatoštosam želiootićiuNovuKaledoniju.(žamorupublici)
TUŽITELJ: Posljednji put, poričete li svoju krivnju? KNOBLOCH: Da, gospodine tužitelju. Nisam kriv, lagao sam kad sam prstom upro u Émilea Abadieja.(žamorupublici)
TUŽITELJ: Prema priznanju Michela Knoblocha, vi ste čekićem tukli udovicuJoubertdokjojjeondržaorukenaleđima.
ABADIE: Ja sam nedužan. Stavio bih ruku u vatru da dokažem kako je Knoblochlažljivac.
TUŽITELJ:Vi,dakle,ustrajeteutvrdnjidanistesudjelovaliutomezločinu?
ABADIE:Gospodinetužitelju,jasamsadadrugičovjek.Htiobihodslužiti kaznu.DasamimaoištakazatiosmrtinesretneudoviceJoubert,tobihkazao. 24.ožujka1881.
IzobranemonsieurCrocharda,odvjetnikaMichelaKnoblocha:Usvojem navodnompriznanjuMichelKnoblochnijeprestajaolagati.Njegovopisudovice Joubert, snijega na zemlji, ukradene novčanice od sto franaka koja je promijenjenakodnekoglihvara,čekićakojijebačenizanovinskogakioska u svakojodtihtočakaonjedokazaodajestalnoineprekidnolagao.Promijenioje svoje priznanje više od pedeset puta i svakog dana bio ulovljen kako grubo zastranjuje ili laže.Istina je da je onlažljivac i razmetljivac.Tako ga opisuje
svatkotkogapoznaje.Njegovočitiiskazanciljunavodnompriznanjubioje odlazakuNovuKaledoniju.
IzobranemonsieurDaneta,odvjetnikaÉmileaAbadieja:ZaštobiMichel Knobloch upleo Émilea Abadieja u smrt udovice Joubert? Odgovor je jednostavan: U žandarmeriji, gdje je Michel Knobloch iznio svoje navodno priznanje,njegovečudnetvrdnjebilesunajprijeodbačenekao neistinite.Ali čim je spomenuo da poznaje Émilea Abadieja,počeli suga slušati i obraćati iznimnupozornost.KadjeotišaotolikodalekodajeustvrdiokakomujeÉmile Abadiepomogaoupočinjenjuzločina,ponudilisumudoručak,donijelivrčvina, tetošiliga.Ukratko,potaknulisuganalaganje.
MARIE
POJURILASAMNIZSTOTINUSTUBAkojevodeizvježbaoniceusvijetao danizvanOpere.Trebalabihprobatisvojunebitnuuloguscenskogrekvizitau drugom činu opere Le Tribut de Zamora. Ali madame Daram, koja glumi djevojkuštojeotetaodzaručnika,vrištalajedajojtrebaviševremenakakobi uvježbala duet koji s njim pjeva u četvrtom činu pa je monsieur Vaucorbeil otjeraospozornicesveosimnjihdvoje.
Kakavsamtjedanproživjela!Naučilasamplesrobinjabrženegoštosam vjerovala da mogu prolazeći tisuću puta kroz korake u vježbaonici, među kulisama,napozornici,usvojimsnovima.VidjelasamkakomeBlanchegleda, samojedanput,iupitalasamjenajponiznijimglasombilihtjeladajojpokažem radnogu,alionajesamoizbuljilaočiirekla»drolja«dovoljnoglasnodasuje čulatriscenskaradnikaidesetakčlanicakvadrile.Progutalasamtoivratilase radujersusemojaramenaidaljepodizala,atojeznačilodamojenogejošnisu posvezapamtileplesrobinja.Zatimjedošlakatastrofananastaviusrijedu.Nije mibilodragoštosuCharlottestavilijedanputnatjedanmeđustarijedjevojke. Onanijenipomišljaladamipriđeiupitadajojpomognemukombinacijikoju sam još razrađivala za sebe.Ijednom je promrmljala »lako« kadje madame Dominiquezatražilašesnaestentrechatsunizu,štojenjunavelodaotpuhnei zatražidvostrukoviše.UvijekbiCharlottestalaispredmeneuliniji,inijebilo nikakverazlikeprijedvadanakadsamčekalasvojredzanizpiquépirouttes.
Madame Dominique je dobro i snažno tresnula štapom po podu. »Dosta, mademoiselle Charlotte«, proderala se. »Onamo.« Pokazala je prema kutu vježbaonice. »Da se niste pomaknuli, da niste zirnuli, inače se nećete više ovamovratiti.«
Napravila sam svoje pirouttes, a poslije toga kombinaciju allegro uključujućiasssemhlésiglissades.Čekajućisvojreddanapravimlanacgrands
jetés en tournant, zirnula sam prema Charlotti, prema čudnovatom izrazu stravenanjezinuzgrčenomlicu,atadasamvidjelaono-lokvicupokrajnjezinih nogu,mokrusjenunanjezinimčarapama.MadameDominiquejekimnula,aja sam počela dijagonalno skakati preko prostorije. Kad završimo, od nas se očekujedadražesnopotrčimo,spuštenihrukuàlaseconde,natragukutodakle smo krenule. Ali toga dana, dok sam trčala, udarila sam nogom u kantu za polijevanjeibučnojeprevrnulanastranu.Vodajepoteklakrozcijev,prelivši lokvicuispodCharlottinihnogu.ŠtapmadameDominiquezalupaojepopodu dokje ona vikala:»Razlaz,cijela klasa«,ne zatraživši ni révérence.Poslije je Charlottecmizdrilatresućiseidahćućikaonikadaprije.»Alinitkonijevidio«, reklasam.»Nitkonijeništaprimijetio.«
»Nijeto«,reklaje.»Samoželimbitidobrakaoti.«
PosljednjadvadanamonsieurMérantenijevikaozovućime»vi«ili»visa zubima«,nimadameDominiquenijereklakakodesetakdjevojakaznaonošto janeznam.Isada,zahvaljujućimušicamamadameDaram,slobodnasampoći naPorotni sud,progurati senagalerijui gledati posljednjetrenutkesuđenja ÉmileuAbadiejuiMicheluKnoblochuzbogubojstvaudoviceJoubert.
Ievoštomislim:VrištanjemadameDaramnijebiloslučajno.Njezineje živce napela sudbina stavljajući preda me mogućnost da izgladim stvari s Antoinettom.Prijenegoštodječaciiziđunapločnikizvikujućinovosti,jaćustići doSaintLazareairećisestramanaulazudadolazimravnosasudasvijestimao suđenju.Zbogizlizanogkomadanovinakojijedonijelamama,mojaseizdaja već umanjila. A uskoro će je pravorijek o nedužnosti još više umanjiti. Antoinettećepristatiisjestćesučelicemeniizaželjeznerešetke.
Treptala sam privikavajući se na slabo svjetlo u sudnici kadli ugledam monsieur Degasa kako sjedi u prvom redu klupa na strani rezerviranoj za porotu.Zapanjilasamsenatrenutak,aondamijepogledpaonabilježnicuštoje otvorenaležalananjegovimkoljenima,jednakokaokadbicrtaouvježbaoniciili napozornicimeđukulisama.Pokrajnjegajenekaženaušeširusperjanicom naglašenimkretnjamaotresalaugljensasvojesuknje.Alinjegovajepozornost bilausmjerenapremapregratkuzazatvorenike,premabudnimlicimaÉmilea AbadiejaiMichelaKnoblocha.MonsieurDegassenaginjaonaprijedi,premda sammuvidjelasamozatiljak,znalasamdanjegoveočiispodplavihnaočala napetotragajuzapričomkojućezapisatiugljenimcrtama.
Malo sam postajala na galeriji sudnice trseći se pratiti priču koja je uglavnomvećbilaispričana,grizućidonjuusnuirazmišljajućiotijekusuđenja. Potom je predsjedavajući sudac počeo iznositi činjenice koje su dokazivale nedužnost Émilea Abadieja i Michela Knoblocha navodeći na mnogo načina
kakosedetaljinjegovapriznanjanepoklapajuspoznatimčinjenicama,ičinise dajekrenuodokazivatikaojecijelustvarizmislio,kaoštojereklaAntoinette. Porotnici su cijelo vrijeme potvrdno kimali. Ali oni kimaju i sada kad ih predsjedavajući sudac podsjeća na punu vreću čekića nađenu u šupi koja je nekoćslužilakao brlogÉmileaAbadiejatekako jeinspektormonsieurMacé dokazao da je bilo dovoljno vremena za ubojstvo između trećeg i sedmog prizora Jazbine. Glave porotnika poskakivale su goredolje čak i dok je on završavaosvojdugigovorriječima:»Članoviporote,moratćetebiratiizmeđu dvojiceKnoblocha,onogakojijepriznaoiovogausudnicikojiniječe.Moram vaspodsjetitidajepriznaopredsinovimaudoviceJoubert,čakpredvlastitom rasplakanommajkomdokgajepreklinjaladakažeistinu,tedajeonsvakiput odgovorio:>Jao,mama,jao,krivsam.<«
Porotnici su otišli i odjedanput, poput udara groma, sudnica uzavre. Jednookimesarizamene,zidarpokrajnjegakojisevrpoljio,debelastarijažena koja je bila sljedeća u redu... Svi su nešto govorili. Bila sam napeta, hvatala ulomkegovora,pokušavalaihspojiti,razumjeti...
»Oslobođenjeodoptužbe.«
»Nemasumnje.«
»Pogledaj mu glavu. Nije vrijedan troška da ga prevezu do Nove Kaledonije.«
»Glup,kakvionivećjesu.Alikažemdaćeonostvaritisvojsan.«
»Knoblochotvorigubicuisvakiputnovalaž.«»Nećenagiljotinuzatošto laže.«
»Tražitćenjegovuglavusamozatodanapakostesudu.«
»Timomci,onisujeumlatili,takoje.«
»Zvijeri,jedanidrugi.Porotaihtrebasamopogledati.«
Porotnicisusevratilistrogihlica,zauzelimjesta,rukemrgodnoprekrižili. Glavniporotnikustane,pogledaupapirkojijestezaorukama,pročistigrlo.»Mi, porota«,kaže on,»nalazimo da suoptuženi Émile Abadie i MichelKnobloch krivipremaoptužbizaubojstvoudoviceJoubert.«
Snažnosamstisnulausnuičvrstostegnularukedoksusudcinapuštali sudnicudabiraspravljaliopresudi.Zglobovisumipobijeljeli,rukemeboljele, ali još sam ih jače stezala bojeći se povratka onih sudaca i vijesti koju će donijeti.AntoinettejekazaladajeMichelKnoblochpoznatilažljivac,avidjela samionajsićušnikrižić,dokazdajelagaokadjeÉmileaAbadiejaimenovaokao sudionika. Velika je vjerojatnost da je cijelo njegovo priznanje bila priča smišljenasamozatodaodeuNovuKaledoniju.Da,prebacilasamnovusramotu naÉmileaAbadieja,alitisućuputavećunasvojračunštosamželjeladaonaj
lažljivimomakdobijegiljotinu.
Nakonnjihovapovratkapredsjedavajućijesudacustao.Izgledaojekaocar uveličanstvenojcrvenojhalji.Mršteći sekao dasišekriškulimuna,kazao je kako je Émile Abadie osuđen na najtežu zakonsku kaznu u slučaju ubojstva ElisabethBazengeaudidasezbogtoganemožepodvrgnutidaljnjojkaznizbog prijepočinjenogubojstvaudoviceJoubert.»Zbogtoga«,kazaoje,»sudmože, kao kaznu, samo narediti da Émile Abadie plati sudske troškove.« Galerija počnezviždati i lupati nogama.Jane.Stajalasam tiho i mirno kao uplašena mačka.Predsjedavajućijesudacsamogledao,palcempogladiokrzneniopšav svojehalje.Kadanapokonusudnicizavladatišina,otvoriusta.»Sudosuđuje MichelaKnoblochanasmrtpodgiljotinom.«
Lagao je kadje prstom upro uÉmilea Abadieja.Dodajmo tajposljednji dokazsvimonimlažimakojejenabrojiopredsjedavajućisudac,iostajejedina mogućnostdajecijelopriznanjeizmislio.MichelKnoblochjejednakonedužanu ubojstvu udovice Joubert kao Émile Abadie. Ruku sam podigla do grla i napraviladva-trikorakateseoslonilaozid.Kliznulasamnizdrvenuoplatu, sklupčana,agrebenukrasnogavijencazabodemiseuleđa.Odonihmišljenja što su prije izgovorena na galeriji podjednako ih je bilo za oslobađanje i za giljotinu.Sićušnikrižić?Skromnabalerinaizdrugepostavekvadrile?Zrnceriže? Jeliištaodtogabilodovoljnodanagnevagupravde?Zagnjurimliceuruke, osjetimhladnuvlažnostdlanovanaobrazima.
Sudskasedvoranapraznila.Čulosešuštanjesukanjaizveckanještapova gospođaigospodeizprednjihklupa,zatimtapkanjepotplatanacipelamaonih štosustajalinagalerijiznajućidajenjihovredčekati.Aondaminetkorukom dodirnerame.PogledamuvisteugledamplavenaočalemonsieurDegasa,nered njegovebrade.»MademoisellevanGoethem«,kažeonipomaknerukusmoga ramenanadžepsvogakaputa.»Skulpturica.Prikazatćujenašestojizložbi,za tjedandana.«
Spustimglavu,obrišemoči.CijelijeParizovegodineopetbiooblijepljen velikimplakatima.Zaustavilasamseskamenjenakadsamvidjelaprvipitajući se, koreći sebe što njuškam oko stupice koju sam već upoznala; ali ipak, ponadala sam se, samo malo, najmanje. Ako monsieur Degas izloži moju skulpturicu tako da je svatko vidi monsieur Lefebvre i monsieur Pluque i monsieur Mérante i monsieur Vaucorbeil – je li imalo vjerojatno da će oni zanemariti vosak, kosu, suknjicu, papučice na mojim nogama?Hoće li lijepo mislitioodabranojdjevojci?
»Valjdaneplačetezbogonihnitkova?«upitamonsieurDegaskadsamga pogledalaulice.»KodudoviceJoubertkupovaosamnovine.«
Poželim kazati kako članovi porote, sa svojim namrštenim čelima i bradamaštoihstalnoglade,ionidrugiucrvenimhaljama,videsamokamenu slivnikukaoštogaionvidi,istokaoja.Nitkonanjemunerazaznajetamne mrlje, žile kremena jer stoje visoko, jer ne znaju gledati. Pogrešno je bilo pomislitidamujeplemenitostčovjekakojimujedaoposebnelećeomogućila darazaberemalenuogrebotinukadineznadapostoji.Trebalabihmugovoriti osićušnomkrižiću,otomedaÉmileAbadieimaalibijerjebiosAntoinettom,o priznanjuMichelaKnoblochakojejelažno,opogrešcisuda.Alinegovorim,čak nikadjeonajmomakosuđennagiljotinu.Ne.Dokazujućisvojupokvarenost, samokažem:»MichelKnoblochjekazaodajesveizmislio.«
»Obojicasuzvijeri.Tonamkažunjihovefizionomije.«Trznemramenom, jerštosufizionomije?
»Crtelicakojepokazujukarakterčovjeka«,kažeon.
OnhoćerećicrtenapopisuštogajenapravioCesareLombroso,oneštoih rođenizločinciimajuzajedničkesdivljacimakojisusepretvoriliuljudskirod.
»Onisuobilježeni,onadvojicaubojica«,kažeon.
»Zatoštoizgledajukaomajmuni.«Prsteprimaknemčelu,paustima.Zurila samuzrcaloiznadtatinakredencaividjelakakomeiznjegagledazvijer.Vidjela samjeuniskomčelukojenikakvepodrezanešiškenemoguskriti,uizbočenoj bradi koja se po tvrdoći može usporediti s njuškom onih mišićavih pasa s istaknutiminaboranimlabrnjama.Žigica,plamenštojezahvatiorublistaiz kalendara,iobistiniloseproročanstvokojejeizreklomojeliceonogadanakad samserodila.
Usne monsieur Degasa čvrsto su bile stisnute, a zatim su se skupile i njegoveobrvepodižućikrajeveuzkorijennosa.Držaojeprstnausnama,lupkao njime,puštaodamurukapadnenizbok.»Sabinećemečekati«,kaže,alinijese micao,obrvesumuidaljebileskupljene.
Najprijeugledamnježnost.Alitanježnostuvijekidesasjenomsmiješka,a njegasadanijebilo.Ne,nanjegovujelicusamilost.Spustilasamglavu.Slušala samnjegovekorakekojisuseudaljavali,postajalitiši,joštiši.Potomutihnuli.
Malo poslije začula sam nove korake, nejednake, koji su se ovaj put približavali.Podignempoglediugledamspremačicusrupcemnaglavi.Držalaje metluskrpomuruci,spustilavjedropokrajmojihnogu.»Morateotići«,kaže,a kadsamostalazgrbljena,dodalaje:»Morampočistiti.«
»Kadćeonajmomaknagiljotinu?«
»Kojimomak?«Češeseporupcurukomukojojjedržalametluskrpom, štoznačidajevodakapalanapod.
»Knobloch.Onajkojijepriznao?«
»Neznamništaotome.«Udaridrvenimdrškommetlepomojemkoljenui malkotrzneglavomuvis,ajaustanem.
Vanisamnaišlanastup,taman,zabačen.Sjednemnaklesanikamen,šal čvrsto stegnem oko ramena. Piljila sam u danje svjetlo koje je postajalo sve mekšeibljeđe,azatimsvrnempoglednasvojerukeiprioskudnojsvjetlosti vidimdaseupregibimamojihprstiju,ukorijenimanokata,nataložilonešto crveno,takoosušenodajepostalocrno.
VraćajumiseoporeAntoinettineriječi:»Natvojimjerukamakrvnedužna čovjeka.«
Pridignem se s kamena,uputim se na Pont Neuf,koji vodi prema Ulici Douai, umjesto na Pont au Change, koji vodi prema Antoinetti. Još je ondje maminabočica,čekaispodnjezinamadraca.
ANTOINETTE
POSLJEDNJIJEDANOŽUJKA,čekamglavaricunaonojistojtvrdojklupina kojojsamvećsjediladesetakputa.Kostimojestražnjicezabadajuseumeso nosećitežinuspuštenihramena,rukamipodupireumornuglavu.Otkadmije Colettepokazalasatstrgnuts vrataoneBazengeaudove,stalno sam senoću vrpoljila i prevrtala po krevetu te zurila u mrak. Već su šest dana moje oči crvene i natečene od plača, a koža mi je ispod nosa oguljena i sjaji se od bezbrojnihispuhivanja.Aliodjučernisamprolilanijednejedinesuze.Gotovoje scmizdrenjem.
Još prije nego što je Colette pobjegla iz sobe za posjete, rukama sam pokrila uši, čvrsto stisnula oči, tijesno pripila bradu uz grudi. Ali to nije spriječiloudaracizzasjede,ninajmanje.NovackojiÉmileniještediodobivalaje Colette.Onjojjedaosat.Izjavadasammujajednaijedinabilaječistalaž.Ne ponosimsetime,bilajeprvaodmojihmisli,štoznamdajeprošlapunaminuta prijenegoštosampomislilanakrčmaricuBazengeaud.Ženskisatnijebionešto što je ona dala svojem ljubavniku kao dar. Time nije bila plaćena Émileova ucjena.Ne,onmijekazaodajeprijetnjapropala.Tojebiloneštoštojeukrao, skupasosamnaestfranakakojisunedostajalinakonnjezinesmrti.Sudjelovao jeuzločinu,pomogaoprerezatikrčmaričingrkljan,aposlijejeisudjelovaou krađi.Rukamasamseuhvatilazatrbuh.Nagnulasamsenaprijed,presavilase napola.»Prestani«,reklasam.»Smjestaprestani.«
Sjećam se njihanja, grčenja, stezanja mišića. Željela sam se smanjiti, postati sitna mrvica sve bljeđa, sve manja točka. Žudjela sam za posvemašnjomtamom,kaoštonikadaprijenizačimnisamžudjela,ipitalasam
Želimzaspatimrtvimsnom.
senijelitobilanekavrstamolitveštojestigladoBožjihušiju.Aline,Boganije briga.Onjeumojmozakstaviokućicupokrajmora,krovodtrske,vrt,pljusak Sunčeve svjetlosti, i za to sam se hvatala šest dana, za san koji bih mogla ostvariti.LežalasampotrbuškenakrevetunemarećininajmanještojeKrtica stajalaiznadmene.
»Rećićuglavariciakoneustanete.«
Glavaricajedolazilapetdanazaredom.
»Ustanite.«
»Ustanitesmjesta,inačenemasatarazonodetjedandana.«»Nećetedobiti večernjiobrokakonepođeteublagovaonicu.«»Dužnistepoćiuradionicuna šivanje.Ondjenedostajetedjevojkama.«Stavilamijerukunarame,ajasamje streslasasebe.
»Nakoljena.Dostamijetoga.«
Nisamišlaublagovaonicu,iisprvasambilagladna.Uvijeksumidonosili večeru, ali nijedanput nisam uzela u ruku žlicu, a nakon četiri dana glad se izgubila.Služilasamsenoćnomposudomiosjećalakakomisetresunoge,ajoš susevišetreslesljedećegadana.Dvaputsamuzelačašuvodejerjeglavarica rekladaćedoćiotacRenaultakojeneuzmem.Imislimdadoistanisamželjela umrijeti,aonajeznalakakodamidaizlikudauzmemčašu.
Udaralasamzapešćimapoželjeznomokvirukrevetadokminisunateklai postalaljubičastaicrvena.Cijelosamvrijemerovalapomozgu,pretresalanačin zanačinomkakobisemogaoobistinitisanokućici:PierreGillejedaoColetti sat u ruke. Sat je samo bio sličan satu Bazengeaudove. Sanjala sam posjet, sanjalasamriječiplaćakojumijedao.
Ali jučer su presahnule moje suze. Trepnula sam vjeđama preko suhih očijukojesumepekle,iznalasamdaonomumomkunikadanisambilaništa drugo nego madrac.Inikakve želje,nikakve priče o Émileui Antoinetti nisu moglepromijenitinijednujedinučinjenicu.Kućicauzmorebilajesan,sankoji sam sama splela.Ništa više.Isto tako ono obožavanje.Ida sumi oči poput lokvicačokolade.Ionajčarobnimladićkojidagnjeuumakuodperšinastavljau mojausta.
RazmišljalasamoMarie.PrviputkadjeÉmiledošaounašuunajmljenu sobuonajeznalatkojeon.»Odlazizvijer«,reklajekadjeotišao,isljedećegaje jutra stiskala iza leđa paketić zamotan u smeđi papir. Jednoj djevojčici sramežljivoj kakva je Marie trebalo je mnogo hrabrosti, mnogo ljubavi da pokuca na vrata madame Lambert i da ode sa savjetom o octu. Bila je nepokolebljivauonomštojeznala,uštosamjaodbijalapovjerovati.Srušila sam je na pod i vrištala: »Nemoj ga nazivati ubojicom«, a ona je vrisnula:
»Ubojica!«itadasamjepljusnula.Pokušalajeposlijeobrazložitigovorećikako je Émile bio ljubavnikkrčmarice Bazengeaud, kako je nađeni nož bio dokaz, kakojeokrvavljenakošuljapristajalasamonjemu,kakojenjegovočuhrekaoda nijebiodobar,kakojedignuonožnavlastitumajkuzatoštojepijanommomku uskratilačašuvina.Ali jasam začepilauši vunenim smotuljcimai pokrilaih rukama.»Veććesepojaviti satkoji nedostaje«,reklaje.»Jeli ti Émileikada pokazaolijepženskisat?«Sadasampočelapomišljatidasamjedanputvidjela tajsat,davno,hvataojetreperavosvjetlosvjetiljakavisećioColettinuvratu.Ali samdopustilasebidatozaboravim.Marieječuladasambilatužnanastubištu, reklaje,čulajeprepirkeomrtvompsu,otomekakoništanijeučiniokadmeje Pierre Gille pljusnuo, o novcu koji nije štedio. Rekla je da zbog njega imam kolobareispodočiju.Pravilasamsedatonijeistina.
Iondajekazaladanijebilokalendaraupukotiniizadimnjaka,jedinulaž štosamznaladajujeizreklatadjevojka.Molilasamjenakoljenima,iutom crnom trenutkupretvorilasam svojusestruulažljivicu,što nikadaprijenije bila.NijehtjelaodnijetikalendarmonsieurDanetujersamprednjomzačepila ušivunenimsmotuljcima,jersamzaboravilaipravilasedaistinanijeistina. Bilojetokaodasamodnjetražiladaotvorivratakakobihkroznjihzakoračila uuništeniživotzakojijeznaladavrebasdrugestrane.Alikadmejeodbila,nije lionazakoračilakroztavrata?Tojeonočegasamsebojala,onoštonisamznala strahujući više nego ikada otkad se Charlotte pojavila u sobi za posjete gužvajućirubsvogašala.
»Znamdasamtrebaladoćiprije«,reklaje.»Nemamdrugeisprikeosim štomijesamodesetgodinaiupravosmišljamkakodabudemljubazna.«
»Tojedobraisprika,mezimice.«
Podignula je pogled, krupnim je očima promatrala željeznu rešetku, tamničare,mojusumornusuknju.»Uskorodolazišdoma?«Njezinolijepočelo bilojenamreškanoodbora.
»Za tri tjedna.« Odahnula je od sreće, a kroza me je prostrujala rijeka olakšanjaštojojnikadavišenećuspomenutiNovuKaledoniju.
»Mariejerekladasenikadavišenećešvratiti,ajasamrekladatonije istinapajeondapočelatuliti.«Slegnulajesvojimuskimramenima.»Neznam štojetojMarie.«
»Štoneznaš?«
Nagnulasebližeželjeznojrešetki,kaodazbogšaptanjanećebititoliko ružnoonoštobuderekla.»IzabranajedaplešeuoperiLeTributdeZamora,a njojuopćenijestalodotoga.«
Glavarica se polako namještala na stolcu poigravajući se križem,
namještajućikoprenukojajevećsavršenoravnovisjela.Takoonačinidajući vremena svojim očima da se smire, riječima da nađu njezina usta. »Draga moja«,kažetesenagnenaprijed,posegnuvšiprekostolazamojimrukamašto sučvrstostisnuteležalenahrastovojplohi.»Takvatuganamladomlicu?«
Mojaseglavapomaknenaprijed.Glavaričinokoščatolicebilojegotovona stoludokjezurilaumojecrveneoči,umodrosivekolobare.»Antoinette«,kaže milujućičvormojihprstiju,»recitemizaštostedošli.«
Podiglasamlicenastojećidamiglasbudeponizan.»Želimčutinovostisa suđenjaÉmileuAbadiejuiMicheluKnoblochu.«
»Ah.«Odmakneseiuspravinastolcu.
Nikadanisammolila,osimonajputpredMarie,uonomcrnomtrenutku. Ipaksampalanapod,spustilaglavu.»Majko,molimvas.«
»Antoinette«, kaže ona, mahnuvši zapešćem kao da mi zapovijeda da ustanemspodaisjednemnaklupu.»TajÉmileAbadie,jeliistinaštogovore djevojke davamjebioljubavnik?«
Kimnempotvrdno,gotovoneprimjetnomsramežljivomkretnjom.
Kazalajeglasomkojimeprobode:»Vragstanujeutommomku«,azatim se opet počne igrati križem, amotamo odmahujući glavom. Naposljetku pročistigrlo,pravećimjestazapotop.»Vidjelasamkakopogledomnadjačavate okrutnedjevojkebranećionekojesuprevišeplašljivedabisesameobranile. ReklisumikakostepodijelilivečerusEstellomkadnijestalaured.Isestra Améliekažedastemarljiviibrziuradionici,dauvijekpomažetedrugimakoje nisutolikovještesiglomikoncem.«Držalajeraširenedlanovekaootvorenu knjigu.»Vistedobradjevojka,Antoinette.«
Obližemsuheusne.»Trebamiishodsuđenja.«
»VidjelistePrud’honovu100 slikuštovisiovdjeukapeli,zarne?«Slikaje bilatamna,crna,osimsvjetlanaširokoizloženimIsusovimrebrima,načavlima u njegovim nogama, na ramenima osamljene djevojke što se skutrila podno križa.
»Žalobnica je Marija Magdalena«, kaže glavarica, »prostitutka koju je očistionašSpasitelj,prvakojojseukazaokadjeuskrsnuoodmrtvih.«
Posrnuledjevojkesjedejednadodrugeukapelinedjeljomizjutrakadnam otacRenaultpuniuši,aporukajeuvijekista–obećanjevelikenagradeštonas čekaizabisernihdveri.Doknamseočizadržavajunaonojslicištojeobješena visoko iznad naših glava, od naših umova se traži da uporno slijede stope djevojkesjajnihramenaidaseuklanjamoodmomakaizkojihvrebavrag.Znam štoglavaricamisli:nećemidatinimrvicevijestikojutražim.Nećepovećavati truležkojapriječidasepredamnomneotvorebisernedveri.Alionaneznada
samsejavećposvemaočistilaodÉmileaAbadieja,opralanjegovuprljavštinuu rijecisuza.
»Antoinette«, kaže ona, smekšana lica. »On je ubio dvije žene, jednu ljubavnicu.«
Dvije.Dvije žene,kaže.Udišem njezine pogrešne riječi,pravorijekda je ÉmileAbadiekriv.Zanjegaseuopćeništanemijenja,aliMichelKnoblochje uistinudobioistitakavpravorijek,azatogalažljivogamomkabezmozgato znači osudu na Novu Kaledoniju ili na giljotinu.Ali koju je osudu dobio?To trebam znati da bih odgovorila na pitanje je li Marie prešla preko praga, zakoračivšiprijekoumrakkojičekasdrugestrane.Zbogtogasjedimsučelice glavarici udišući njezinu zabludu, zaboravljajući izdahnuti zrak. Marie je ozbiljnaisvečana,injezinseumzaglaviozbogbesmisliceomajmunskomlicu, zbogistinitostiJazbine.Bojimsedaseopetzaglavio,zbogsićušnogakrižićakoji nije pokazala monsieurDanetu, zbog načina na koji bi tajkrižić dokazao da MichelKnoblochlaže,danijekrivnizbogčegaosimhvalisanjaisnaoNovoj Kaledoniji.Znam da je istina samo to što jedna odonih dviju osuda - Nova Kaledonijailigiljotina predstavljazavršetakkojiMariemožepodnijeti.Srcemi zatreperi,ividimdaglavaricatovidi,tajsitanpokretnimalovećiodtreptaja leptirovihkrila.»AMichelKnobloch?«kažem.»JelizanjegaNovaKaledonijaili giljotina?«
Njezineseusnestisnuutankucrtu,iprstijojostavekriž,padnunastol. Dvaputlupnepoorahovini,strpljenjejojjebilosvetanje.
»Ja se ne brinem zbog Émilea Abadieja«, kažem. »Ni zbog Michela Knoblocha.«Odmahnemglavom.»BrinemsezbogsvojesestreMarie.Morate razumjeti.«
Traka njezine koprene polako joj se spusti na čelo. »Onda je bolje da kreneteispočetka,Antoinette,jernerazumijem.«
Duboko udahnem, a glavarica rastvori moje čvrsto stisnute ruke. Drži jednu objema svojim rukama, u malenoj čahuri topline. Najprije govorim o Marie,otomekakoječekalatrenutakdapokažekakojeÉmilezvijer.Pričamo Jazbini i tužnom Gervaisinuživotu,i kako jeMariepovjerovaladato znači i njezinbijedanzavršetak.»Onajeoštra«,kažem,»oštrakaobič,uvijekčitaLe Figaro,znaznačenjesvakeriječi,računabrženegopiljaruUliciDouai.Aliništa od te inteligencije nije joj nikada pomoglo da dobije i mrvicu dobra. Um te djevojkejeuzburkana,uzavrelaoluja.«
Poslijetogastanem,glavaricamalokimneuznakpoticanja.Počešemse izauha,pomjestukojemenesvrbi.Neželimništavišekazati.Kadgovorim, uvijeksespotaknem.Zastranim.Promašim.
»Imatemijoštogareći«,kaže.
Idaljesečešem.
»Janisamuvijekbilačasnasestra«,kaže.
Slegnemramenima.
»RodilasamseumjestuBréda,odraslauUlicaPigalleiposlijeuBulevaru ClichypauUliciLamartine.«Poznajemteulice,nijednanijedalekoodUlice Douai,izbogtolikihseljenjaznamdanjezinotac akojebilooca nijeuvijek plaćaozaostalestanarine.
Ponovno počnem, pokazujem utrobu govoreći o staroj ležaljci, o tome kakosambivalaobožavanaizmeđuprizora,samoštosamtonazivalapatnjom zbogpotrebajednogamomka.Pričamokalendaru,osićušnomkrižiću,oMarie kojajevidjelatajkrižićiodbilagapokazatimonsieurDanetusamozatoštosam stotinu puta začepila uši kad bi mi pokušavala kazati da je Émile Abadie istrunuokaodavnouginulištakor.»Mariejeznaladajeodlazakdomonsieur Danetabiloneštoštojemoglaučiniti«,kažem.»Onajeznaladajetobioizbor. StravommejeispunilamogućnostdaMichelKnoblochbudeosuđennagiljotinu idapotomMariepomislikakogajeonastajalaglave.«
Glavarica uzdahne, podigne ramena pa ih spusti. Zavrti glavom. »Pravorijekjesudabiodajekriv,aosuda-smrtnagiljotini.«
KrvMichelaKnoblochabitćeprolivena;Mariećeseslomitiuduhu.Čaki ovdje,uSaintLazareu,znalasamdajetoistina.Onanespava.Neideuplesnu školu. Ne mari za Le Tribut de Zamora, kao što je kazala Charlotte. Ona je bijedna,propala,uništenazbogosjećajakrivnje.Palacjojjeizgrebendomesa, grizeusnudokrvi.Autjehajojjesamomama,kojapotežeizbočiceapsinta,i Charlotte, koja se tekpočinje brinuti o sebi. Sjećam se haljine koju je Marie nosila u SaintLazareu, fine sive svile za koju je rekla da je dar. Suze mi se kotrljajunizobraze,kaodanećeostatinijednajedinakap.Iznosamitečeslina, bistra kao voda. Lice mi se objesilo, a glavarica mi jače stišće ruku i ja joj priznamdasamispljunulariječipunemržnje:»Natvojimjerukamakrvnevina čovjeka.«
»Antoinette,slatkodijete.«Njezinjestisakpoputškripca.»Vašejesrce dovoljnovelikodaizliječiteonoštotištiMarie.«
Iščeznulesucrtesnjezinačela,obrazisujojseneznatnopodignuli,usne rastegnuleunajnježnijiosmijeh.
IakokatalognabrajasamoosamDegasovihizložaka,umjetnikpokazuje dodatneradove,doneseneopetuposljednjičas.Skulpturicakojujebioobećao prošle godine opet je na popisu u ovogodišnjem katalogu, ali još nije stigla. Staklenavitrinakojabitrebalazaštititiskulpturicustojiprazna,čeka.Tavitrina, monsieurDegas,meninijedovoljna!
On posjetiteljima nudi portrete, prizore s pozornice, pralje, aktove i studiju zločinaca. Na toj izvanrednoj studiji, rabeći samo oskudne pastele, Degas je prikazao Émilea Abadieja i Michela Knoblocha njihova blijeda i zabrinuta lica,ulovljena umutnom svjetlukaznenoga suda.Samo promatrač oštraokamogaojestolikompsihološkomsigurnostiportretiratiživotinjska čelaičeljusti,upalitiiskriceumrtvimočima,prikazatižutozelenuputnakojoj su otisnuti svi oni ožiljci, sve mrlje opačine. Dajući slici naslov Kriminalne fizionomije, monsieur Degas objašnjava svoju namjeru. Kao remek-djelo promatranja, studija pokazuje upućenost u nalaze znanosti s obzirom na urođenesklonostizločinu.ÉmileZola,sasvojimzauzimanjemzaznanstvenu književnost,gdjeneizbježnesnagenaslijeđaiokolineodređujuljudskikarakter, našaojesrodnikameđuslikarima.
MARIE
HODAM PLOČNICIMA KOJIMA SAM HODALA već stotinu puta: Ulicom BlanchedoUliceChausséed’Antin,gdjeseobičnookrenemdapogledamcrkvu Sainte-Trinité.Katkadodemdodaljestranecrkveigledamgorekipkojisezove Umjerenost.Svikažudajeglavnafigura,kojadiževoćeizvandosegadječice pokrajnogu,klesanadabiizgledalatočnokaocaricaEugenija.Isvakiputkad bihgledaladebeladječjabedra,njihovezaokrugljenetrbuhe,njihoveuzdignute ruke,vidjelabihcaricukaomajkukojasvojemaleneučištojeproždrljivost.Ali danas,umjesto da potražim tupouku,okrećem glavu.Danas bihnašla samo škrtumajkukojadjecibranivoćekoježelizasebe.
ObičnouđemnastražnjiulazuOperu,alidanassamnastavilahodatidalje. Naistočnojstranividimpredsobomzloslutna,golatijelakamenihplesačica. Antoinettejevidjelaužitak,blaženstvo.Jane,danastonevidim.Licaplesačica zračepokvarenošću,dovikujuprolaznicimanaulici:»Hej,ovamo.Gledajtešto semoženaćiunutra.«
SBulevaraCapucinesskrenutćuuUlicuCambon,mirnuulicukojaspaja velikebulevaresJardindesTuileries,ulicugdjesumalibalkonikojepodupiru najmaštovitijikamenisvitciijednostrukerebreniceskojihsegulibojadokvise ukoso o šarkama.UUlici Cambon,predvelikim vratimakućeukojojjestan monsieurLefebvrea,zagristćuusnuipozvonitidadozovempazikuću,kaošto
samtolikoputaučinilautorkomprijenegoštobihprodužilauklasumadame Dominique.Čimnatopomislim,uželudcuosjetimnekolepršanje,šišmišišire krila.Rečenomijedanedolazim.Alijutrossamotvorilavrataiugledalaveliki trbuhmonsieurLeBlanca.Pomislilasamnabočicuapsinta,kupljenuodmoje zarade,kojajevećotišla,alinisamsekajalazbogosampotrošenihfranakajer smomonsieurLeBlancudugovalizacijelimjesec.
MamajevećbilaupraoniciitakosmoondjestajalesamojaiCharlotte tresućiseodstrahakadjeonotišao.»Bitćesveuredu«,reklajeona.»Sutrase Antoinettevraćadoma.«
»Kaoštosamkazala,onasenevraća.«
»Dakle,vraćase.«
Kadje jutro takvo,nemam snage objašnjavati.Umjesto toga mislim na lijeganje,naprazninukojanastanekadzaspimteprstezavučemispodmamina madraca tražeći bočicu.Ali nije bila ondje.Charlotte je gurnula svojurukuu moju,akadasamjepogledala,nasmiješilamisesmiješkombalerinekojameđu kulisamatapšekolegicupoleđima.Tonepomaže,tajnapordjevojčicedame odvučeodvaljanjananašemmadracu.Jučerjeostavilakomadićvoštanicena mojojtorbikaodar.Aprošlogatjedna,kadsevratiladomasjutarnjenastaveu Operitemenašlagdjejošležimzurećiustrop umrljeodvode,upjenugdjeje otpalažbuka–zavuklasekmenipodposteljinu.Glavamejeboljelaimutilomi se, a ona mi je provukla prste kroz kosu, kao što je Antoinette znala činiti. »Nemoj«,reklasampajeodmaknularuku.
»HoćešličutikakojepodsuknjamadameThéodorepalanapod?« »Neću.«
»Jesilibolesna,Marie?«
Osjećalasamdabihmoglapovratitiuvjedro,kaodamijejezikbiood tijesta.»Nisam.«
»Mamaseboljeosjećakadpopijemalovode.«Ustalaje,zahvatilačašomiz pocinčanavjedraipružilamidapijem.
Uzelasamvodujersumenjezineočipreklinjaleiupitalasamseotkadje toCharlottepostalaljubazna.Prinijelasamčašuusnama,alinisamnašlautjehe u vodi što mi se slila niz grlo. I dalje je bilo kristalno jasno, čak i u mojoj smućenojglavi,dasamjednogmomkaposlalanagiljotinusamozatoštosam izreklalaž.Jasampotegnulapolugudapadneoštrica,isamojeapsintmogao uklonititujasnoću.Samomijeapsintmogaopomoćidazaboravim.
DoksmostajaleondjenanašimvratimaslušajućikakomonsieurLeBlanc otpuhujeistenjesilazećinizuskostubište,Charlottemijelaganostisnularuku. »Čuvalasamtokaoiznenađenje«,reklaje,»kadAntoinettesutradođedomai
svedrugo.«Licejojseispunilonadom.
»JučerjemonsieurMérantedošaouvježbaonicudoksmostajalepokraj štangeizatražionizskokovaipirouettes.Rekaonamjedastanemouredpa samčekalakaosveostale.«Osmjehnulasekaovražićak.»Izvodilesmoihjedna pojedna.Zatimjerekao:>Kolica<ipokazaonamene,ijasamihizvela,aonje opetpokazaonamene.>Našanovaakrobatkinja<,takojerekao.«
Poskočilajenaprste,arukesujojbilečvrstospleteneispredprsiju.Znala samštoslijedi-dajedobilauloguuoperiLeTributdeZamora.Alinisamse moglaprisilitidajerukamastegnemokoramenaisnažnostisnemuzase.
Zaplesalajegigue.»Jocelyn,drugapetitrat,onajebilaakrobatkinja,ali dobila je male boginje. Vrućica je popustila, ali pjegavija je nego pas dalmatinac.«
Obuhvatilasamjojlicerukamaigrubimglasomrekla:»Pukasreća«,što nije bilo ljubazno, čak ni istinito. Gurnula je u stranu naš maleni stol za ručavanjedabiraščistilaprostorzanizpiquépirouettes.
»Sutra imam prvi nastup.« Malo se naklonila prignuvši koljeno. »Antoinette može doći. I dobivam tri franka za skakanje preko pozornice.« Širokojeispružilarukegrlećisvudobrotukojujenalazilausvijetu.Jaćupoćido monsieurLefebvrea,pokupitisvojihtridesetfranaka.Nizkorakakojiseponove stotinuputapostanulaganikaozrakštogaudišemo.
Kadsamgaposljednjiputposjetilaunjegovustanu,kadsamvećbilana vratima,znalasamdaćebitidrukčije.Stajaojeondjeprekriženihrukuteme mjerioodglavedopeteumjestodaseodmakneipropustimedauđem.»Čašu vina?«kazaojenakonnekogvremenaiskloniomisesputa.»Ilistevećdovoljno popili?«Tonijeljubaznoizgovorio,kaodajepostojalamogućnostdaminalije kap,alinisamsebojala,ne.Apsintmejemaloohrabrio.
Pošlasampremaparavanupazećidaprikrijemsvakitragpijanstvaštoga jemoždaprimijetio,aliprijenegoštosamprešlapolovicuputa,zgrabiomejeza lakatiudvakorakaodvukaodosofe.Baciomejenanju,azatimsenašaona menitrljajućisvojunabreklostomojebedro,zagnjurivšiglavuumojeramete mijeseći rukom sve što je mogao zgrabiti kroz moju bluzu. Cijelo je vrijeme govorio»kurvo«i»pijanakurvo«i»Jezabel«krozčvrstostisnutezube.
Nisam otvorila usta da kažem: »Stanite, monsieur Lefebvre. Stanite.« Nisam splela noge u čvor niti skupila laktove na prsima. Progutala sam upozorenjenavječnoprokletstvodušeipomisaonadankadmejeMariePrva nagnala da se trznem odnjegova prsta na svojojgolojkralježnici u atelijeru monsieurDegasa.Jelitobilavarkazlogaanđelaštojeležaouzasjeditrudećise zadobitimojepovjerenje?VećstotinugodinanisamizmolilaDjeloskruženja,ali
svejedno jeredako savršenstvušto gamoramo iskati izronio umojojglavi: »Danas ću pokušati nasljedovati Tebe; biti blaga, čista, pobožna, strpljiva i milosrdna.« Ali nisam bila ništa od toga. Znala sam to u srcu, i Marie Prva takođerjetoznala.Ponjegovustenjanjumoglasamzaključitidaćesvršitidok polakobrojimdodvadeset,akrozmislimijeprostrujalodajelakšetonego poziratiičekatiičuditisezaštovrijemetakosporoprolazi.Kadsamstiglado osam, njegova se glava odlijepila od moga ramena, a lice mu se zgrčilo u ružnoću. A onda je omlohavio cijelim tijelom. Odgurnula sam ga u stranu i izmigoljilaispodnjega.
Odmahjeustaoiokrenuomileđatrpajućiispaleskutekošuljeuhlače. Zatimjeizvadiomojupotporuizladice.»Dostamijevas,vašegaspletkarenja«, rekao je, bacivši mi tri novčanice od deset franaka pod noge. »Samo me se klonite.«Glasmujeprepuknuo,iutomjetrenutkujedakokusstraha,poput orahovekore,ispuniomojausta.
Kadsamsepribližilaugluzakojićuskrenutiuotmjenuulicumonsieur Lefebvrea,nogesumipostaletrome.Paštoondaakouzmemdovoljnodamogu platitizaostalustanarinu?Odgađamzatjedanilimjeseciligodinudanabijedu štomistojinaputukaoparnivaljak.CesareLombrosoidrugištomjereglave zločinacauzatvorimailubanjeonihkojisuvećposjetiligiljotinu,onibirekli: »Samonaprijed.Uzmisvojihtridesetfranaka.Dasemožešgrijatijošnekoliko noći.Alitonećeništapromijeniti.Idaljeimašmajmunskolice.«Kresnulasam žigicom, naravno. Krv je na mojim rukama, apsint na mojem jeziku, ruke monsieurLefebvrepipajumikožu,naravno.Ali,čekalitoiCharlotte?Stiželii njunesreća,istakakvajestiglaGervaisebezobziranatoštojeribalarubljekao ropkinja,bezobziranatoštoještedjelagotovosvakinovčić,pokušavalapostati ono što nije bila? Charlotte se rodila od iste loze kao ja, kao Antoinette s vlastitimmajmunskimizgledom,sasudbinomdapostanecoquettekojajeveću zatvoruzbogkrađesumeodsedamstofranaka.Charlottepoznajeistosmrdljivo dvorište,isteogavneslivnike,istisirotinjskikutakpodnoMontmartreaukoji smonoćulijegale.Istuškrtumajkukojasenebrinezamene,kojasenebrineza nju.MonsieurZolabirekaodaCharlottenemanimrviceizgleda.Alionnebi uzeouobzirnjezinolicekaoukerubina,njezineusnepoputružinapupoljka, njezinulijepuglavu.Nanjojnemanijednogaznakazvijeri,iCesareLombrosobi sestimsložio.KazaobidanijedandioCharlottinalicaneupućujenanjezin zločinačkiživot.
Zakoračilasamstopalomteškimkaoolovo.
Ispredmenejenekigospodin,pratipodrukudamusobilatimjastučićem ispodsuknjeodtamnoljubičastesvile.Otvaravratajednostavnezgradesredom
prozoranapročelju.Onapognesitnu,savršenuglavudokulaziukuću.Vratase zatvaraju, i meni upadne u oči šest plakata što ih potpuno prekrivaju, svi jednaki.Onajgospodininjegovadamautamnoljubičastojsviliposjećujušestu izložbu neovisnih umjetnika, svečanost na kojoj će monsieur Degas izložiti svojuskulpturicukojapredstavljamene.
Mislila sam na monsieurLefebvrea kadsam jutros oblačila sivusvilui mazalasenajtanjimslojempomadeuboji.Alisadasesićušnidiomeneuhvatio za ideju da sam, odjevena kao dama, predodređena da dođem na izložbu u BulevaruCapucines.Slijedimonajparnizhodnikkojivodidonizamalihsobas niskimstropovima,gdjesuzidovipretrpanislikamaodkojihsunekeobješene tako nisko da se i dijete mora sagnuti kako bi ih vidjelo. U jednom kutu gospodinskosomkojamustršiizaušijupodignepogledsmalenanotesadajući minaznanjedaremetimnjegovmir.Svjetlojeoskudno,idokmiseoči,jošpune danjesvjetlosti,privikavajunapolutamu,trebaminekolikominutadazaključim kakosetaizložbanerazlikujeodonekojusamvećvidjela.Uživateljiapsintau kavani - pohabana odjeća, zapuštene brade, utonule oči. Gola žena šiva na krevetu zgužvana posteljina, ovješene grudi, ruke crvene od rada. Jednu potpisujeRaffaëlli,101druguGauguin.
Žena u tamnoljubičastoj svili odmiče se od zida da bolje vidi i u tako pretrpanojsobinjezinjastučićzastružepoziduizanje.
Gospodinskosomkojamustršiizaušijupucnejezikom.Onasumnjičavo pogledaprekosobepremasvojempratitelju,aonpoprimilicezbunjenadječaka kojisespremapritegnutivezicenacipelama.
Kadsamušlaučetvrtusobukojojsuzidovižuti,ugledamskulpturicu,kao prije,uatelijerumonsieurDegasa,osimštosedjevojčicakojajepredstavljala menenalazilauvitrini.Istogačasapomislimkakovitrinanijeuredujerzbog njeskulpturicaizgledakaouzorak,kaoneštonamijenjenoznanstvenicima.Još jetrojeljudiusobi:staracsaženom,kojamorabitinjegovakćiilinjegovateljica, i muškarac s kravatom, tako svezanom da jojje jedan krajdugačak, a drugi kratak,isbojomkojamusenataložilaokonokata.Dokonproučavaskulpturicu itrljačuperaknabradi,jaseokrenempremaziduizanjegadasakrijemlice. OndjevisidesetakslikaštopripadajumonsieurDegasu.Pjevačicanakoncertuu kavani, vulgarna lica, nagnuta, otvorenih usta i bujna dekoltea koji izaziva muškarceštosetiskajunapozornici.Žena,nagnutanadvrelimglačalom.Još jednažena,ovajputdebelaigola,češesepoleđimauprostorijikojamorabiti salonnekogbordela.Svakajeuhvaćenakakvajeusvakidašnjemživotu.Dobro pogledamženukojasečeše.Onajenaslicitočnoonoštojest,nijenekadruga žena,onakojuizmišljajumuškarcištojeobičnoposjećuju.
Pogledamprekoramena.Muškaracsprljavimnoktimajošjezanesen,još gladičuperaknabradi.Polakosekrećeukrugu,pogledomobuhvaćaskulpturicu sprijedaistraga.Izmeđunjegovihobrvanastajeudubinakojadolazisasnažnim usredotočenjem, ali ništa ne govori o tome što misli o voštanoj djevojčici. Okrenutmijeleđima,prekrižiojeruke,razmaknuonoge,takosezaustavio.
Koristimprigodudamimonjegapogledamonovoštanolice,licekojeje moje.Vidimdjevojčicu,kojanijelijepa,kojagledanaprijed,djevojčicukojaje pomalodrska.
Zanesenimuškaracopetkruži,ajaseopetokrenempremazidu,ovajput prema jednom pastelu. Glasno udahnem videći Émilea Abadieja skupa s MichelomKnoblochom,obasuuhvaćenaizprofilaupregratkuzazatvorenike nasudu.Zatemomkenaslici,ponjihovuizgledu,svatkobikazaodasuzvijeri. Nitkonebinaslutiodajeučinjenapogreška.Alijaznam.
Nijebilolakovratitisedomanadansuđenja.Jednajedamaispustilaruku svoga gospodina i okrenula se zureći mi u lice dok je prolazila. Oči jednog natkonobaraispredkavanezaustavilesusenamojojnjušciiprebrzoskrenule pogled.Istotakoijednastaricaštosežurilaulicom.Jedanjedječakisplazio jezikkadmejeugledao.Poslijetogahodalasamspušteneglave,okretalaglavu odsvakogatkomijedolazioususretnaulici.Reklasamsamojsebidaćuotići do Abadiejeva odvjetnika,objasniti slučajs kalendarom,učiniti ono što sam prijemoralaučiniti.Zatimsamsamojsebirekladaodtoganećebitinimrvice koristi jer sam znala da neću otići. I kako bih inače mogla otići znajući da nemamhrabrosti,srca,dobrotedapotražimmonsieurDaneta?Zaustavilasam sedošavšinaPontNeuf,nagnulaseprekokamenogazidamalenogbalkonašto jestršaoizmosta.Svjetlostjebilamekanaižuta,rijekajebilakaozlatnozelena vrpca. Nagnula sam se više, s kukovima na kamenoj ogradi. Dopustila sam nogamadasepodignuspločnikailjuljalasamsedokmijedangospodinnije položio ruku na rame i rekao: »Hladnije je nego što se čini.« Naglo sam se uspravila.»Iditepopitičašučokolade.«Pružiomijekovanicuodjednogafranka, zgrabila sam je. Vidjela sam pred sobom kavanu na desnoj obali rijeke. S pogledomnaSeinu,nećebitijeftina.Ipak,cijelifranakbiojevišenegodovoljan začašuapsinta.
Bilo je grozno kad sam skrenula u Ulicu Douai i vidjela Alphonsea u pekarskojpregačiikapinatrijemuprodavaonicenjegovaoca.»Ah,balerina«, zovnuomeiakomijeglavabilapognuta,leđapogrbljena.Mahnulasammune podigavširuku,malodušno.Moglojeizgledatikaodaotresamsuknju.»Madlens narančomzatebe«,viknuojedižućislatkiš.Nastavilasamkoračatipremanašoj zgradi,najravnije što sam mogla,a njegova je ruka pala,kao da je madlens
narančombilatežaodolova.Izazatvorenogulazaunašuzgradupomislilasam kakojenjegovglaspostaokrotakprijenegoštojezavršiopoziv,inaslonilasam čelonazid.
Nijebilolakšenidvatjednaposlijetogakadsamulazilaunašuunajmljenu sobu, dotučena zbog šest predstava opere Le Tribut de Zamora, bez čestita spavanja.Uprigušenomsvjetluvidjelasamprevrnutistolac,maminšalnapodu, našmalenistoluneredu svijećnjak,dviječaše,masnipapiriodvečernjega obroka.Mamajeustalasasvogamadraca,zatimnavalilaname,pljusnulamei dignularukudameopetpljusne.»Višeodpolaboce«,deralase.»Uzelasimi višeodpolaboce.«Prekrižilasamrukeispredlica,aonajezgrabilasvijećnjaki tresnulamesastranepoglavi.Palasamnakoljena,aonamejeopettresnula. »Neuzimajonoštonijetvoje.«Zaplakalasam,asamnomiCharlotte,aondai mamajerjebilopunokrviijerjebilanaviknutadajojseopiremo.Omotalame zavojemodstarečarape,ajasammislilakakoćusutraujutromorati nositi vjedrovodeuzastubište,kakojedrvenabačvicaprazna,kakoćenapornobiti ispratikrv.ZatulilasamjošvišekadjeCharlotterekladaidevannakupitidrva, datrebazagrijativodukakobihseoprala.Mamamijenaslonilabocuapsintana donjuusnuitadasamnapokonumuknula.»Popijkolikohoćeš«,reklaje.
Najgoreodsvegabilojeusobidrugepostavekvadrile-nastalabimrtva tišina kad sam ulazila. Svake sam večeri na ozlijeđeno mjesto pribadačama pričvršćivala turban što ga robinje nose na glavi. Doksam pozorno zurila u zrcalo,vidjelasamispodšminkeirižinaprahaonoštojeuistinubiloondje,ito su sve djevojke znale. Blanche je likovala. Perot je šaptala pokrivajući usta. Majušan gutljaj apsinta na stražnjem ulazu u Operu, dovoljno malen da ne posrćem,čuvaomejedaseneslomimpodteretomturbanakojizapravonisam zaslužila.
UdarimsamojedanputsnažnopovratimamonsieurLefebvrea.Tojenaše uobičajeno vrijeme, ali nisam dolazila posljednja dva tjedna i samo sam nagađaladaonjošodržavanavikudolaženjaustanutorkomujutro.Nakonduga čekanja,začujemkakosepribližavajukoraciizatimonodškrinevrataiostaviih poluotvorenadokmeočimamjeriodglavedopete.Nećemeotjerati.Ne.Onje kao monsieur Degas, koji nastavlja crtati i kad ga boli glava, i kad nestane Sunčevasvjetla,kaomonsieurMérante,kojipreklinjemonsieurVaucorbeilaza još jedan sat s orkestrom a proba traje već punih osam sati, kao monsieur LeBlanc,kojiližemastanpapirodpojedenekobasice,atrbuhmupunpuncat. »MarievanGoethem«,kažemonsieurLefebvre,kaodasamnetkotkojedošao ubratistanarinu.»Jestelidanaspijani?«
Gledamunjegoveulaštenecrnecipelenakojimanemanitraganabiranju
iznadprstiju.»Ne«,kažem.»Nisampijana.«
»Nisamposlaopovas.«
Spuštamtrepavice,stidljivadjevojčica.Sitnosenasmiješimpazećidane pokažemzube.
»Rečenovamjedanedolazite.«
»Ipak«,kažemčešljajućiprstomslobodanuvojakkose,savijajućigaoko prstiju.»Uztrošakdodatnihsati zaples robinja,nebi bilo uredudavas ne posjetim.«PomislimkakomrzimmonsieurLefebvrea,njegovokoštunjavolice, njegovvonjpredugozatvorenesobe,njegovoneprimjetnotrzanjejezikomdok seigramsvojomkosom.
Otvara vrata neznatno više i ja se provučem kroz tjesnac gurnuvši za sobomvratadasezatvore.Prstimusesavijuudlanovima,pastavimrukuna njegovaprsa,nauškrobljenukošulju,namjestonadnjegovimsrcem.Točaki nijeteško,štojemoždanačinkakotrebajutećistvarikadsenetrsiš,kadtije jedini cilj pokupiti trideset franaka. Je li isto tako bilo sa Gervaisom kad je dozivalamuškarcenaulici,kadniježeljelaništavišenegočašuvinanagnutuuz njezine usne? Ili je to možda samo zato što je Marie Prva preuzela nadzor znajućištojenajbolje,kakovaratipodižućiruku,spuštajućidlan.Pogledmuje išaogore-dolje.Zatimmeudariporucidajemakne.»Malopoziranja«,kažem hitajućipremaparavanu.Svlačimsezadržavajućidah,slušajućizvukovecipela štolupkajupodaskamaodbjelogoričnogdrva,škripuotvaranjaladica,tresak njihovazatvaranja.Tadarazaberemšuštanjepapira.Papirazacrtanje?Sigurno jeto.Vraćamusestaranavika.
Stajao jeizakomodes ladicom ukojojjeležalo mojihtridesetfranaka. Rukesumubileširokoispružene,prsti otvoreni,jagodicepritiskaleblistavu površinukomodeipodnosilenjegovutežinu.Licemujebilonagnutonaprijed, očiuprteusvežanjpresavijenihnovinaštosuležaleizmeđunjegovihruku.Ali onnijevidiostraniceispredsebe,blokoveizdvojenihriječiuokvirimaodguste tinte.Ne,njegovajepozornostbilaunutarnjegovaduha.
Nakašljaosenedižućipogled,uzeoprvenovineshrpeikazao:»Evošto donosiLeFigaro«,tepočeočitati:
RealizamDegasoveskulpturicenesumnjivoizazivanelagodukodpublike. Svinjihovipojmovioskulpturi onjezinojhladnoj,beživotnojbjelini,onjezinim metodamauzastopnihoponašanjatijekomstoljeća-ovdjesunaglavceokrenuti. Činjenicajedajetime,svojimprvimudarcem,Degassrušiokiparsketradicije, na isti način kako je prije nekog vremena uzdrmao tradicije slikarstva. Ova skulpturicajedinijeuistinumodernipokušajkojimijepoznatukiparstvu.
Podigne pogled,a ja se napola nasmiješim.»Moderno« je dobro.Nešto
novoumjesto»hladnoibeživotno«,tojeuredu.Držećirukuuzraku,kazaoje: »Dopustitemidazavršim«,pauzmesljedećenovineshrpe.LeCourrierdusoir. Sa svojim dignutim nosom, izbočenim ustima, sitnim polusklopljenim očima,dijetejeružno.Alinekaseumjetniknebrine.Predtomskulpturicom osjetiosamnajsilovitijiumjetničkidojamuživotu.Tajćeradjednogadanabiti u muzeju, ljudi će ga gledati s poštovanjem kao prvu formulaciju nove umjetnosti.
»Znamdanisamlijepa«,kazalasam,gotovošaptala.»Znalasamtoiprije.« Stavilasamrukuprekogolihgrudi.Željelasamsvojšal.Tojekaosvrbež,način kakosamželjelasvojšal.
Onje prevrtao novine doknije našao ono što je tražio.Usne sumuse svijale,nosnabiraoodsmradadokmiječitao.
Sizbočenombradom,skožomblijedom,bolesnom,naboranomiuvelom prijevremena,srukamasklopljenimizaleđa,sravnimprsimaštosustisnutau navoštenomstezniku,snogamapostavljenimzaborbu,stankimbedrimakoja suodvježbanja postala mišićava i žilava,usuknjici odmuslina,s ukočenim vratom,spravomkosom taplesačicapostaježivaiizgledakaodasesprema zakoračitispodnožja.
MonsieurDegas moraoseradovati otvarajući tenovine,lapćući riječi»moderno«,»novo«,»živo«.Jeliseupitaoštojesamnom,jelibiosvjestanda meporažavajuisteoneriječikojenjegauzdižu?Jelisezbogtogaprestaoigrati pastelimaičetkicamadovoljnodugodasesavijenimprstompočnelupkatipo usnama?ZarčovjekkaoonnemisliništaotomekadizdubinaOpereizvlači djevojkukojajesposobnaobnažitivratnekogamomkazaoštricukojapadaišto jeizlažecijelomsvijetunaprosudbu?Onjetoplatio.Platioješestfranaka.
Pozornost monsieur Lefebvrea vratila se na novine pa sam iskoristila prigodudaseodmaknemkoraknatrag,usmjeruparavanaimogašalaštoje ondjevisio.»Čedna,takoiznenada?«kažeon.
Ugrizlasamsezausnu,zatreptala.Drhtavimtreptanjempokušavalasam razbistritioči.
Onpodignejošjednenovine.Čita:
Opakanjuškaovemlade,jedvadozreledjevojke,ovogacvjetićaizblata, utiskujenanjezinoliceodvratnoobećanjesvakogaporoka.
»Vašaponiznostjeprijevara«,kazaoje.»Načinkakoizazivate.
Nitkotoneznaboljeodmene.«
Ja sam vidjela obećanje svakoga poroka na pastelu Émilea Abadieja i MichelaKnoblocha.Bilojeondjeuokrutnimnjuškama,mrtvimočima,okrutnoj puti. Vidjela sam i prije poročnost, u odrazu vlastita lica. »Moj šal.« Poput
procvrkutanemolbe.Suzesumizapekleoči,vrelesukapalepoobrazima.
»Bezobrazna«, kazao je podignuvši glavu dok je istresao riječi iz grla. »Dovoljnobezobraznadastanepredmojavratanapućenihusanaivrtikosuoko prstaiakosamjojkazaodameseokani.«
Noktomnađemzaderanrubkože.Kopkam,snažno.Kožasenadiže,kida, donosiutjehu.Mojemesoplače.Ljepljivo,mokro.Krvnamojimrukama.
»Nijesamojedannovinartovidio«,kaže.»EvoštodonosiLeTemps«: Saživotinjskombestidnostionaizbacujelicenaprijed.Zaštonjezinočelo, poluskrivenoizauvojaka,većnosiznakove,kaoiusta,dubokognusnenaravi? MoždajeDegasupućenunamanepoznatubudućnostplesačice.Izabraojeiz kazališnog rasadnika sadnicu prerane izopačenosti i pokazuje nam kako je uvelaprijevremena.
Prolazećižurnopokrajmene,hvatamezalakat.Zatimjeskinuomojšals paravanaibaciomigapodnoge.
Nema više mojih suza u tišini. Ramena mi se podižu, trbuh se koleba izmeđumlohavosti i napetosti.Glasno plačem dahćući,cmizdreći,tarući oči, preko lica razmazujem smjesu suza i sline i krvi. O drhtavu potkoljenicu naslonjenjesmotanšal.Ostavljamganetaknuta.
»Mojihtridesetfranaka.«Riječiizlazeuoblikumaminapreklinjućegglasa, onoga kojim se služi kad me pita mogu li joj prepustiti nekoliko sua jer je prethodnevečeristrusilacijelubocu.Zakoračimprekošala,hvatammonsieur Lefebvreazaprednjustranukošulje.Jednomrukomprivlačimgačvrstonasvoju golu kožu. Drugu stavljam na prednju stranu njegovih hlača, na dugmad rasporka ispod kojega se budi meso. »Idemo, monsieur Lefebvre«, kažem. »Malozabave.«Alitouopćenisamja.Tojerazličitglas.TonijezvukCharlotte kojacvilinimamekojapreklinje.Lijepjeizvonak,glaszlogaanđelakojivišene ležiuzasjedi.
Njegovajerukalebdjelaiznadmogazatiljka,adlačiceštoondjerastuveć suosjećalenjezinutežinu,noondameodgurnuodsebe.
Namjestiojeovratnik,viknuodaizađem.
MALAPLESAČICA
Pleši,krilataskitnice,drvenimpoljempleši.
Tosamovoli nektiplesbudesvenasvijetu.Smršavomsvojomrukom nabiranomemjestu,Lebdeć,težinusvojudržiuravnoteži.
MarieTaglioni,dođi,kneginjoArkadije!
Gracije,nimfe,drevneduše,dolazite,
Iplemenitimdarommojizborpozdravite, Tonovomalobićesbestidnodrskimlicem.
Zamojužitakonaneksvojuvrijednostspozna,Uzlatnojnekdvoraniulični sojzadrži.
EDGARDEGAS
ANTOINETTE
GLAVARICAZIRNE NASAT što joj je visio o boku. Gleda kroz vrata na pločnikispredSaint-Lazarea,pogledalijevo,pogledadesno.»Nitkonedolazi«, kažem.
Okrenesepremameni,pogladimeponadlakticiželećimeutješitištoću izićinasloboduadamenimajkanijedočekapredulazom.
»Mamamijeporučiladamorabitiupraonici«,kažem,aličimsuteriječi napustilemojausta,znalasamdasampogriješilapaprogutampljuvačku,kao štoodsadmoramučinitisasvimlažimakojedođunamojeusne,alinavrijeme, prije nego što laž iziđe. Teže je nego što sam mislila, to da više ne lažem. Nekoliko sam puta zastranila ovih tjedana otkad sam se razbrbljala pred glavaricom,ništavažno,samo naklapanjekao što jetvrdnjadanisam dobila svojuporcijucrvenogagraha,ilikazivanjejednojilidrugojposrnulojdjevojcida sambiladosegnulastupanjcoryphée,ilidanijeistinitapričaotomekakosam biladragaÉmileaAbadieja.Svejedno,tosammoralaučiniti,okanitiselaganja, svegaosim jednesitnelaži kojusam ostavilazakraj.Moram to učiniti zbog Marie.
Maloseskutrimismanjim,poputkovačkogamijehakadseistisnezrak. »Mama mi ništa nije poručila«, kažem. »Ona nije takva majka da bi na to mislila.«
Glavaricamemalostisnezamišicu,kaodasmoprijateljice,ajakimnem glavom,nespretnokaokokoš.
Pružilamijevrećicusuzicom,istuonukojusamdonijelauSaintLazare prije tri mjeseca. Želim je otvoriti. Znam da je novac koji sam opljačkala iz lisnice Jean-Luca Simarda odavno nestao, ali što je s isplatama koje mi je dragovoljnopružio?Vrtimizlizanukožuuzicemeđuprstimarazmišljajućikako bihnekadaizvalilaneštootomedasamočekivaladaćesečasnesestresame poslužiti.Stavimvrećicuudžepsvojeljubičastesvilenehaljine,haljineukojojse nipošto nebihvratilausvijet,ali ništanisam moglareći jerjejutros Krtica dojurila u moju ćeliju noseći je preko ruke, a potom odjurila s mojom zatvorskomsuknjomdomaćeizrade.
»Stodevedesetosamfranaka«,kažeglavarica.»Novacskojimstedošlik nama.«
Kupit ću nešto lijepo za Marie i Charlotte, drangulije, možda češljeve s
cvjetovimaodsvile.MamućuposlatinaručakuNouvelleAthènes,gorenaTrgu Pigalle,moždasPaulettomizpraonice.Tobimoglovrijeditikojuriječkadse pojavimpredmonsieurGuiotom,podvijenarepa,uvjeravajućigadasamseu SaintLazareuizvještilasiglomikoncem.Onšaljevanonoštotrebazakrpati,a jagamoramnagovoritidatošaljemeni.
StižeKrtica,potrkujući,nosiistizavežljajkojisamdonijelasasobomu SaintLazare ustarojsuknjizamotanedvijebluze,dvaparačarapa,trojegaće, drugasuknju-sveštoposjedujemnasvijetu.Uzimamzavežljaj,dodirujemstaru vunenu suknju, izblijedjelu do žutosive boje. Sjećam se pljuska Sunčeve svjetlosti,plákanjavalova,igleikonca,hlačazakrpanihnakoljenusčetvorinom štosamjeodrezalaodsuknje.Mojseumsamnomgrdnošali.
»Ostanitezbogjuhe,danasjespovrćem«,kažeglavarica.»Javitćemojoj, podsjetitijenavašizlazak.«Okrenese,poluotvorenimustimanarediKrticida odneseporukuuUlicuDouai.
»Moramići.MoramsepobrinutizaMarie.«Čekalasamičekala,nestrpljiva daiziđem,danađemMarie,daječvrstostisnemnasrce.
Glavaricaraširirukerastvarajućirukavekaokrilatemezaogrneguštarom crnevune.Djevojkeseudaljecmizdreći,milujućikrunice,pitajućisekakotoda sesnovompobožnostimorajuvratitistaromposlu.Malosamoklijevala,toplo mije,učvrstomsamzagrljaju.AlinakanilasamgurnutiMarienatragkrozona vrata, na stranu kamo pripada. Moram poći prije nego što bude prekasno. Pošaljemmaluželjuuoblake,štojemoždabilaimolitva,iblagoseizvučemiz zagrljajadaneuvrijedimglavaricu,kojojjelicebiloozareno,spodbratkomi oštrimvučjimočima.Uzelajevelikiprstensključevimaštojojjevisionavrpcio vratupanajvećiključgurnulaubravunaulazu.Škljocnuloje.Japotrčim.
»Bog vas blagoslovio«,dovikuje mi.»Ponavljajte molitve.« Njezinglas i Saint-Lazarepolakosunestajali.
MARIE
NOŽ ZA REZANJE PEČENOG MESA ima dugačak bjelokosni držak, napuknut na dva mjesta, pa ga moram čvrsto stisnuti kako se oštrica ne bi rasklimala.Držakčeličneturpijenestaojetakodavnodavišeneznamjelijoj pristajao. Povlačim oštricu preko gruba čelika, jednu stranu pa drugu, točno kakomejeučiotatakadsambiladjevojčica.Škarebibilebolje,alikaoisve drugoštonijebiloslomljeno,otišlesuuzalagaonicuprijemnogovremena.
Uhvatilasamvisokiovratniksivehaljineipočelarezatisvilu.Aliuzrcalu jesveobrnutopasamsespetljala.Pitalasamsekakobibilodasvučemhaljinu prekoglaveipoložimjenaravnodatozavršim,alibilasamumornajersam
cijelunoć ostala vani - lutala,drhtala odhladnoće.Muškarci subuljili umoj crveninos,natečeneoči,umojezvjerskolice.
Konačnosamizrezakovratnik.Popijemsvojapsintjersamoonrastjeruje jasnoću.
ANTOINETTE
UPALA SAM U NAŠU UNAJMLJENU SOBU. Vičem: »Marie!«, zatim: »Mezimice!Mama!«,alinitkosenijejavio,odgovoriomijesamozijevtišine. Stajala sam ondje zadihana stežući kvaku na vratima, znajući da je samosažalijevanjegubitakvremena.Ipak,ramenasumiseovjesila. Sagnuvšiseispredkamina,izhladnapepelaiščeprkamkomadićsivesvile. Razastremtajostrižaknačađavoognjište,pratimokruglirub poputduguljasta oblika prerezana napola, veličine mojih dlanova kad se polože jedan pokraj drugoga.Uskavrpca,valjanozašivena,tečedužjednogaruba,alizakrivljenidio izgledakaodagajerezalodijetekojejeteknaučilokakoradeškare.Proučavam ostrižakrazastrtnačađavuognjištu,čudimse.Zatimgurnemnatragupepeotaj komadićsvileizrezanizovratnikahaljinekojujeMarienosilauSaint-Lazareute senaglouspravim.
MARIE
GLADIMCRVENIPLIŠANIJASTUKnaklupiudnukavaneinaslanjamnazid glavukojamipuca.Pregradaizmeđuprednjegprostoraiovogaukojemsjedim načinjenajeodhrastovineidopiredovisinemuškihramena,aiznadtogajeod stakla.Toomogućujevlasnici,kojapletenavisokomstolcu,danadgledaobje prostorije.Neprekidajućizveckanjepletaćihigala,bacapogledeispodobrva, oči joj se zadrže na poderanom ovratniku moje sive svile. Poigravam se porculanskim držačem žigica koji leži malo slijeva na mramornojploči stola punojmrlja.
Većsamnaručilačašuapsinta,štoznačidanemogupromijenitimišljenje. Džepovisumiprazni,trebamnekogamomkadaplati-moždaonoga,zastolom prijeko,uzidarskimhlačama,kojijesklekovačevećprešaonaribizovac.
Sjedimdobrihsatvremena,promatramzidara,čekamgadadignepogled sribizovca.Alinijedanputmisenijepružilaprilikadasemalkoosmjehnem,što bimomkakojijepopiodviječašeklekovačeitričašeribizovcamoglonavestida poželi malo mesa. Naručujem još jedan apsint, vidim kako konobarica na odlasku baca pogled prema vlasnici, zapažam sitno kimanje koje kaže da ću dobitiidrugučašu.Dvamladićaigrajudomino.JošjedanlistaLeTemps.Zidar
zuri u svoju čašu. Jedan starac zijeva, iz očiju mu curi sluz, usta su mu razjapljenapasevidecrnizubi.
ANTOINETTE
ALPHONSE TRČI iz pekarnice preko Ulice Douai i viče: »Antoinette. Antoinette.«
»Štoje?«upitamkadadođebliže.
»RiječjeoMarie.«Otvoriusta,čvrstoihstisne,držizaključanounjimašto godjeimaokazati.
»Vidiosimojusestru?«kažempotičućitogastidljivogdječaka.»Jučersam ječekao.«Vrhomcipeleudarauoblutaknapločniku.
Napravimbezizražajnolice,umrtvljenopoputkamena,inetrepćemdane bihuplašilaAlphonseakojiseuzvrpoljio.»Misliosamdajenaprobi,alibiloje kasno,anitadasenijevratiladoma.«Upirezglobovimajednerukeudnodlana druge.»SrijedomodlaziuOperuupodne«,kaže.»Uvijek.Alidanasnije.«Tadaga je pozvala sluškinja iz krčme koja je stajala na trijemu pekarnice s desetak bagetaispodpazuha.
BihlitrebalapohitatinaTrgPigalle,zastatikodNouvelleAthènesiRatMort?IlibihnajprijetrebalaotićiuUlicuMartyrs,zaviritiunajbjednijeodsvih kavanaipivnicaondje?Licemikloneuruke.Stotinumjestaimagdjesemože tražitidjevojkaslomljeneduše.
MARIE
IDALJE SE ČUJE LUPKANJE,lupkanjedomina,jednajepartijazavršena, druga počinje; ne prestaje zveckanje pletaćih igala, široka zelenkasta vrpca proširuje se u četvorinu; šušte novine dok ih uzimaju, čitaju, presavijaju i vraćaju, postajući trošnijima nakon svakog listanja, ljepljivima od ribizovca, klekovačeiapsinta.
Staracmipošaljepoljubac,podignečašu,ispije.Podignemijasvoju.Ali staracmineprilazipanaručimjošjednučašu.Otpijemdugačakgutljaj,obrišem kapapsintaštojepalanasivusvilu.
Zidarjeotišaokući.
MARIE
UPRVOJKAVANIJEDANMLADIĆPUŠI,drugiodmahneglavom.Usljedećoj jednacoquetteizravnavačarapekojesuvećravne.
»Jeste li vidjeli jednu djevojku«, kažem joj, »siva haljina, fina, ali s
odrezanim ovratnikom?« Glave u šeširima i bez njih, poneka svila. Lakirane cipele, uškrobljeni ovratnici. Oguljene cipele, poderani ovratnici. Svuda dim, domino,novinenadržačima,čašekojeseprazne.NigdjeMarie.
MARIE
OBJEMASE RUKAMAUHVATIMZAMRAMORNISTOLzakojim jesjedio staracpasenekakouspijemodržatinanogama.Nagnemmusedovoljnoblizu daosjetimsmradtrulihzuba.»Zdravo,dragi«,kažem.
Njegoveseočispuste,zatimsepodignu.»Imatešesnaestgodina?«
»Naravno«,lažem.
»Neželimnikakvihneprilika.«
»MariePrva«,kažemsjedajućinastolac,alionmineuzvraćaime.Poteže dugačakgutljajklekovače,klizi dnom dlanadužsvogabedra.»Vašahaljina?« pokazujeglavom.»Štosedogodilosovratnikom?«
»Nasmrtsamsegušilakakomestiskaoprije.«»Jošjednučašu?«
»Takosteljubazni«,kažemgurkajućigačašom.
ANTOINETTE
ODŠKRINEMVRATAVJEŽBAONICE.NemaMarie,samoCharlotte,isjetim sekako jeonasrijedom popodneuvrštenameđustarijedjevojkeizkvadrile. Vukla je jedno stopalo uz drugu nogu i širila dignutu nogu ispred sebe, développé,102 višenegoijednadrugaudvoraniiakojebilanajsićušnijameđu djevojkama na štangi. Plovila je podignutom nogom u stranu, pružala ruku, okretalalice.Opazilamejepaprotrčaladomene,istisnulamizrakizplućai kazala:»Znalasamdaćešdoći.«MadameDominiquelupneštapompopodu. »Charlotte!«
»Večeras«,kažeCharlottehvatajućimezaruku,gradećimostizmeđunas dokseudaljavala.»Večerasnastupam.LeTributdeZamora,prvičin.«Zatimjoj seliceuozbilji.»NeznamgdjejeMarie.MorašnaćiMarie.«
MadameDominique podigneprst,dajemi znakda pričekam.Violinistu kaže:»Usporiteritam«,adjevojkama:»Lijevastrana«.
Naodmorištupredvježbaonicomstegnekvakuvratakojajezalupilaza sobom.»Gdjejeonavašasestra?«upita.
»Došlasamjeovdjepotražiti.«
»Jučerjeizostalasnastave,adanasopet.«»Moždavečerasdođe?Plešeli večeras?«
»Recitejojdasenetrudi.«Otvorivrataširomikažemiprekoramena:
»Blanchejebiladovoljnopametnainaučilajeulogu.«
MARIE
STARACKAŽE:»Sjediteravnokaodaimatekolaculeđima.«
Spustimseniženastolcuikažem:»Balerina.«Alitonijeistina,neviše,ne otkadsamjučerizostalasnastavemadameDominique,iopetdanaspopodne. Sigurno ne, ako čak uspijem večeras promaknuti budnim očima pazikuće i garderobijerke, koje obje paze na djevojke što ne mogu ravno hodati, nema nikakvaizgledadabihmoglaizdržatipočetnuarabeskuplesarobinjanasporo brojenjedočetiri.
»Nebihrekao«,kažeonbubnjajućipožutjelimprstima.
Alijagajedvačujem.JasamsaCharlottom.Vidimjekakokistomnanosi rižin prah na nos, utrljava šminku na obraze, dodiruje konjsku potkovu na stolićupredsobicomčuvaraulazanapozornicu.Međubočnimkulisamananosi bjelilonaruke,stružesmolompapučice.AligdjejeMarie?pitase.Odnekudme gleda,moždaizakulisanasuprotnojstrani.Da.Takoje.AAntoinette?Onaje visokogorenabalkonima,naginjesenajvišeštomože.
TojejedinamogućnostpoznataCharlotti.
Skočila sam sa stolca posrtaj ući, no dovoljno brzo da sam izbjegla starčevuispruženuruku.
ANTOINETTE
MARIEIJABILESMOUSOBIZAPOSJETE,izmeđunasjebilapregradaod željeznihšipki.Reklasam:»Natvojimjerukamakrvnedužnačovjeka«iriječisu seprovuklekrozotvore.Htjelasamdaočajava,itosamrekla.Pljunulasamjojte riječiulice.
MARIE
MONSIEURDEGASJESTAJAOispodjednoglukanapročeljupromatrajući kakoprolazeljubiteljiopere.Punoihje.Gužva.
Ipak,takomijebiopoznattajprizor.Naletjelasamnanjegovžarkipogled, vidjeladazuri,dajeprimijetiomojuzabrinutost,mojnesigurankorak,izrezanu svilu.Gledalasamga,onzna.Posrtalasamiuspravljalase.Akadmuvišenisam bilanavidiku,približilasamsestražnjemulazu,labirintuhodnikaštovodena balkone. Neka on i dalje češlja bradu, razmišlja o srcu i tijelu, o priči male plesačice,četrnaestogodišnjakinje.
ANTOINETTE
UPRVOMREDUČETVRTOGBALKONAsjelasam paustala,aondaopet sjela.Ničimnebihmoglaopravdatitoštosamizostalasnjezinaprvognastupa. Pretražujemprostorzaorkestartražećipodignutiluk,dirigenta,nekiznakdaće seuskoropodignutizastor.
Pokrajmenesjediženasvrpcomodbaršunaobavijenaokomlohavavrata. Nagnesekmeni.»Vašecvijeće«,kažepružajućibrošsdvažutacvijeta.»Valjda jepopustilakopča.«
Posegnem za lijepim brošem te pomislim kako bih mogla za nj dobiti nekolikosua,alinavrijememaknemruku.»Nijemoje.«
Preostalamijejednajedinalaž.
MARIE
ANTOINETTE JE ONDJE U PRVOM REDU, nosi ljubičastu svilu, trese bedromilupkapetom,nemirnijajeodvjeverice.Aliniutakvojhaljinineizgleda nimaločista,kakvajeznalabitikadjeodlazilaukućumadameBrossard.Činise kaodajedošlasnekeutrke,sonekojutrčivećpunihdevetnaestgodinasvoga života.
»Antoinette«,kažem vrlo tiho.Može se praviti da ne čuje ako hoće.Ali njezinoselicesmjestaokrenepremamojemu,ikaokadlahorpuhnenažeravice što tinjaju, tako su zasjale njezine oči. I tada se ona progura pokraj dviju gospođaštosusjedilenasjedalimaizmeđunjeimene.Onasaskrpanimkrznom štojojjevisjelookovratakaže:»Moglibisteseispričati«,aAntoinettenekaže: »Mogli biste mi se skloniti s puta.« Ne,stavila je ruku na gospođino rame i laganogastisnula.Zatimjemojeobrazeobuhvatiladlanovimaipogledalame nježnoiodlučnokaolavicaštoštitisvojumladunčad.
ANTOINETTE
KADJEMARIETOLIKOOSTARJELA?Kadsujojupaliobrazi,utonuleoči? Zaudaranaapsint,naduhan.Ustamiseželezgrčiti.Umjestotoga,izvijemusne u osmijeh. »Otvaraju mi se oči«, kažem. »Abadie mi je rekao da križićem obilježimdankadsuoniKnoblochumlatiliudovicuJoubert.« Stotinuputa,tisućuputaprijeMariemeječulakakolažem.Tisućusamjoj puta dala razloga da posumnja umojuriječ.Ali ne više.Poslije tisućuistina ispratćesemrljasumnje.
Držimglavuvisoko,očisumiprikovaneuznjezine.Tojeposljednjalaž,
jedinakojaseračuna.
MARIE
NJEZINESUOČITAKOPOSTOJANE.Negledaustranu,nedodirujeusta,ni nos.Nogesujojmirne,prilijepljenezatlo.Ipak,moglabitobitilaž.
»Znalasam«,kažemglasomukojemseosjećalasjenapodsmijeha.»Znala samtocijelovrijeme.«
Rukesujojnježnodržalemojeobraze.Nagnulesmobliželica,čelanamse dodiruju.
Lažizgovorenakaodar?
Iondadarzauzvrat.
Nemogupouzdanoreći.
ANTOINETTE
NEKOLIKOTAKTOVAIZVIREIZORKESTRA,azatimsezastorioddebela baršunaskićankamaotvarajunalukoveikuleitornjiće,naprolazštovodiod trgaizmijolikopužeuzbrijeg.Izmeđukulisanapozornicunajveličanstvenije operne kuće na svijetu izlazi petit rat anđeoskoga lica. Naginjem se prema pozornici,Mariemistežeruku.Publikajezinulaodčuda,prolomisepljesak. Kao čarolija, ta djevojčica zasljepljuje, kraljica drvenoga travnjaka, graciozna kaoMjesec,lakšaodzraka.
1895.
MARIE
STAVILASAMRUKUNAMATILDINOČELO,aonazatrepće.»Mama«,kažei trepavicejojsesklope.Puhnemjojlaganouliceitadaseprobudi.»Sutrajemoj imendan«,kaže.»Sjećašsemojihpapučica?«Nijezaboravila,todijeteodosam godina, kako sam prije mjesec dana pristala da ću joj za imendan zakrpati baletne papučice i pojačati tvrdoću koja djevojčici pomaže da se propne na prste.MadameThéodorejeMatildinojklasiobjasnilatrik,iMatildejeposlije togadesetakputarekladajetojedinidarkojibijezadovoljio.
Geneviève,njezinasestrastarijajedanaestmjeseci,pridigneseusjedeći položajnanjihovuzajedničkomkrevetu.Trljajućiočikakobiotjeralasan,kaže: »Nemojtoučiniti,mama.Štakoritrebajutrčkaratiravnihtabana.«Azatimse dvijesestrestanuvaljatiuposteljiniištipatiseismijatidoksuimsenoćne košuljicepodizaleuzbedra.»Ustajteobje«,kažem.»Umijteseiravnodoljena čokoladu.«
Na stubištu udahnem miris vrućeg kruha što se dizao iz pekarnice i upitamsekakotodaonedvijedjevojčicenisuvišemaladjeca.Kakosetotako brzodogodilo?PrijenekolikodanaGenevièvejerekladaželibitikitničarka.To jojjeAntoinetteutuvilauglavugovorećistalnokakojeGenevièvenadarenakad spajaljubičasto sažutim,ovajkomadvrpces onim komadom uzice.Njezina vještina s iglom i koncem također je Antoinettino djelo. Kada god bi se Genevièveizgubila,znalasamdaćujenaćiugomiliodjećesofucanimrupicama zadugmadipopucalimšavovimaštojujeAntoinetteuzimalanapopravak.Ili međučipkamaiopšivimaštobiihAntoinetteizabiralaizhrpenakolicimakoja jevozioskupljačdronjaka.Tojebilarazmjena.Onbidobivaodobrozakrpane hlačeiliprslukdaihmožezaložiti,Antoinetteukrase,aGenevièvesateisate vezanja vrpci u čvorove, šivanja čipki u cvjetove. Matilde je znala pratiti GenevièvuprekoUliceDouaiigoreuzastubištedounajmljenesobegdjesamja proveladjetinjstvo,ukojojAntoinetteiCharlottejošžive,sadasostavomkojaje uvijekpunaisasvježeobijeljenimzidovimatepravimkrevetimaizapregrade odteškogabrokata.Ali Matildenijevoljelapipavposao,onekomadićeuzice izgubljenemeđuprstima,komadićevrpceštosegurajuiprovlačeiiskliznuiz njezinastiska.Ne,onaćeplesati,kaže,kaotetaCharlotte.
Tolikosmoputagledalesčetvrtogbalkona-Matildezanesena,Geneviève
sve nemirnija, a ja nesigurna hoće li me uhvatiti čežnja za onim životom provedenimuplesu.Tadabihgutalapljuvačkuumraku.Toniježaljenje,višeje to tužaljka za plesom, za onim trenutcima kad bih poznavala svijet u svoj njegovojradostiituziiljubavi.Amoždamijenedostajaosankojimejenegda tjeraoizkrevetaupekarnicuivježbaonicu,sankojimejedorubaispunjavao željom koju je sada nadomjestila mirnija ambicija da odgojim Matilde i Geneviève.
Charlottejenapredovalauhijerarhijibaleta,oddrugekvadriledoprve, zatimdopoložajacoryphéeinakontogasujet.Omiljenajemeđuàbonentima, izanjesuvećdvaljubavnaodnosa,srcejojsedvaputslomilo.Ali sadajetu kazališnidekoraterkojijojnedaruježutupticuupozlaćenojkrletciinešalje šveljudajojuzmemjeruzasvilenuhaljinu.Alionimaiskrene,tugaljiveoči,io Uskrsujeispuhaojednojajeinanjemunaslikaomalepiliće,aCharlottesetoliko oduševiladasadaimacijeluzbirkuoslikanihjajanapoliciiznadkamina.Kada Matilde ode preko ulice, stane pokrajstaroga tatina kredenca i pravi pliés i isteženogedabičulakakoCharlottekaže:»Takoje.Izduživrat,Matilde,kao Taglionijeva«, da bi izgledala kao dijete koje bi navelo monsieur Degasa da uzmeugljeninapraviskicu.
OnsepreselioizatelijerauUliciFontaine,neznamkamoainepitam. Vidim ga od vremena do vremena u Operi, i sklonim se iza stupa ili se usredotočim na pletivo u krilu. Ali jedanput, kad je Charlotte nastupala u divertissementopereFaust,aMatildeiGenevièveijabilenapremijeri,vidjela samdamejevidioizatimprebaciopoglednadjevojčice.Sklonilasamihiza leđaičekaladasenjegovpogledvratinamene.»MonsieurDegas«,reklasam,ali on nije izgovorio moje ime pa sam se upitala nije li ga zaboravio. »Krasne djevojčice«,rekaoje,ajanisamoslabilastisakkojiihjedržaoizvannjegova pogleda.Moždajeto bilo zbogmojenepristojnosti ili nečegašto jevidio na mojemlicu,neznam,alionjeznaodajošmoguosjetitižalacriječikojesubile tiskaneunovinamaLeFigaro,LeTemps,LeCourrierdusoir.Azatimjerekao: »Onuskulpturicudržimusvojematelijeru.Činimisedaćujezauvijekčuvati. Mojagentpredlažedajeodlijemoubronci.Aliprevelikajeodgovornostostaviti izasebeištaubronci.«
»Da«,reklasam.»Tojeondazavječnost.«
Mama ništa ne zna o Antoinettinu pregnuću s iglom i koncem ni o CharlottinuuspjehuuOperi.NikadanijevidjelaMatildeniGeneviève.Jednogaje jutrapošlaupraonicu,alinikadanijeonamostigla,premariječimamonsieur Guiota.»Jelibilaodređenazaradnastrojuzacijeđenje?«upitalajeAntoinette,a onjekimnuoolabavljujućikravatu.Ustalajeinapustilanas,iščeznuvšitijekom
onihmračnihdanakadjeAntoinettekrpalazamonsieurGuiotanedobivajućini suaplaće.Ispunjavalajezavjetjerjerekladaćetijekomtrimjesecasavršeno popravitisveštoodnjezatraži,daćemudopustitidapregledasvakipojedini šav.Akouspije,tektadaćeonpotrošitijednuminutunaodlukuhoćelijojdati stalanposao.Janisamradila,bašništa.Ne.Jasamseodmarala-Antoinettine riječi čak ako me je to svaki dan u svanuće tjeralo da se penjem navrh Montmartreai zatim sevraćam.Imalesmo samo Charlottinustalnuplaćuiz Opere i tri dodatna franka što ih je dobivala svake noći kad bi plesala na pozornici.VećjeAntoinettebiladalamonsieurLeBlancuvrećicukovanicakoju je donijela sa sobom izSaintLazarea pošto je odnjega izvukla velikpopust plativši mu tromjesečnu stanarinu unaprijed. Za obroke smo jele slomljen madlensnarančomizagorjelikruhštoihjeAlphonseslaonanašavrata.Ližući mrvicesprstiju,Antoinettebitoboževeselimglasomrekla:»Kolikopladnjeva možetomumladićupastinapod?Tataćemuzavrnutivratomakomuzagorijoš jedankruh.«
Njihdvoje- Antoinettei Alphonse- jedanputsuseprepirali.Bili suna pločniku,ajasamsespremalapopetinaMontmartre,alisamjošbilaizavrata našezgradeslušajućionoštonisamsmjelačuti.
»Nejoš«,reklajeAntoinette.»Onajošnijedošlaksebi.«
»Neznamkolikoćetatačekati«,rekaojeon.»Onadjevojkaštonammijesi stalnosečeškapoleđima,prestajeraditičimseonokrene.«
»No,moraštoučinitizaMarie.Morašprisilititatudačeka.«
Naslonilasamramenavrata,alinisamihgurnula.
»Akakomislišdatoostvarim,Antoinette?«
»Potapšionulijenudjevojkukojiputpostražnjici.Toćedjevojkunatjerati damarljivijeradijerćemislitidajojsepružaprilikasvlasnikovimsinom,daće jenekolikomjeseciropskogaradaosloboditikinjenjazacijeliživot.«
»NisamtapšaoMarie.«
»Njunetrebatapšati.Rođenajedaraditeženegovol.«Otvorilasamvrata iAlphonsejeskinuopekarskukapuipočeojegužvatiurukama.Osjetilasam kakoserumenim,kaoion,inisamspomenulanjegovuljubaznostsazagorjelim kruhom.Spustilasamglavuižurnoseudaljilakoračajućibrženegozeckojibježi od lonca za umak. Prilično sam sigurna da znam točan trenutak kad je AntoinettepromijenilamišljenjeoAlphonseuireklakakonjegovotacželidase vratim u pekarnicu. Krpala je za našim stolom, a ja sam ušla vrativši se s Montmartreaireklakakosamvidjelaboještoplutajunamokrompločniku petrolejjecurioizrazbijenogstarogfenjerakojijeondjeležao.»Zamočilasam cipeluulokvicuimalojezavrtjela.Oneboje,kakosuzasjaleiprelijevalese.«
Antoinettejeprestalakrpatiipogladilamepoobrazu,ajasamvidjelaradostu njezinimočima.
Mijesimnastolićukojijeprimaknutkizlogupekarnice,namjestuodakle mogudržatinaokuMatildeiGenevièvenaulici.Alphonsejepoobičajuublizini, uhvatimezanadlakticu.Njegovežilavepekarskerukemekanesukaobaršuns tragovimabrašna.
Kažemmu,prekoramena,dasutakvesvilenerukevarka,aonodgovara da se nikada ne bi mogao posvetiti ženi s debelim rukama. »Svi oni sati provedeniuvježbaoniciotišlisuuvjetar«,kažem,»svionisatiučenjadabimi rukeizgledalemekano.«Osjećamdamepromatrapitajućisehoćeliseovojutro pretvoritiujutrokadminedostajeOpera,utrenutkekadsezanesem.Alidanas razmišljam o Matildi koja osjeća takav trenutak dok uživa u zlaćanom sjaju Sunca. Snažno gurnem dlanove u tijesto tako da mi se napnu mišići pod njegovimprstimakakobiznaodanesanjamoprošlosti,danisamizgubljena. Antoinetteulazipokiflekojeuzimasvakogajutra,jednuzasebeijednuza djevojku koju je uzela za naučnicu. »I kako je Agnès?« pitam. Svakoga dana čujemnekupriču:kakojetvrdiladaimašesnaestgodinakadsujojnedostajale dvijegodinedotedobi;kakojeukralasašivenukapicukojasepojavilauizlogu zalagaonice u Ulici Fontaine; kako je Antoinette nazvala kravom što ju je natjeraladaponovnošijenemarnopopravljenirubizatimzavitlalašpulukonca kadjojjeAntoinetteodvratila:»Akokažešdatetetošim,ondajetoapsolutno istina.«UAgnèsjeAntoinettedobilatočnoonoštojetražilakadjepreuzela drugupraonicupa se krpanje počelo gomilati.»Treba mi naučnica«,rekla je glavariciuSaint-Lazareu.»Djevojkakojabašnetutnjikrozonebisernedveri.«
Antoinette odmahne glavom. »Jučer mi je ispripovjedila kako su je u subotunavečeropljačkaliiupitalamogulijojdatinekolikosuapredujma.«
To nije razlog da oči baš zasjaju od nade, ali upravo sam to vidjela u Antoinettinimočima.
»No«, nastavlja ona, »položila sam joj ruke na ramena i rekla: >Onda, Agnès,jelitapljačkabilaprijeiliposlijenegoštosinamirisalakosu,prijeili poslije nego što si stavila nove čipke na čizmice,prije ili poslije nego što si uživalaucrvenomkaramelukojitisejošvidinazubima?<Kadsamzavršila, njezinesurukeležaleukriluiizgledalajetugaljivokaouvelaruža.Uzelasam šunkuizostave,lukikrumpireizbačvicezapovrćeispustilaihpokrajnjezinih nogu.>Neznamzaštolažeš<,reklasam,>alimoguvidjetidasiunevolji.<Itada jepočelatulitiigovoritikakojebilaglupaštojepošlauChatnoiriprobudilase ništamanjenegosnatečenimjezikomibukomuglaviivelikomtugomštoje potrošilasvuzaradukojujesmukomstekla.«
»Tolikojedobroteutebi,Antoinette«,kažem.»VrlobrzoćeAgnèssazreti u čestitu i vrijednu djevojku.« Postat će kao Antoinette, marljiva kao pčela, iskrenakaozrcalo.
Antoinette se nepokolebljivo drži istine, čaki kada Charlotti kaže kako njezindekoraterneizgledakraljevski,iliAlphonseukakoseneslažestimdasu njegovikolačiodbjelancaišećeranajboljištoihjekušalauživotu,ilimenikad kažekakojeistinadaMatildenijeravnaGenevièviuponiznostitekadgrizem usnu:»Zaboga,Marie.Tiznašdanemogulagati.«Katkadzavladatišinaprije negoštoćeizgovoritiriječištoranjavaju,kaodasesamasasobomprepireo prvenstvu istine, i svaki put kad nastane takva stanka, ja zaključim da sam pogriješilaštosamjeupitala.
Onaprogutapljuvačku,nasmijese,jaistotakojernitkotkoujutrodođepo štrucukruhaneželizatećipekarovuženuinjezinusestruvlažnihočijuispred prodavaonice.Smirimosenatrenutak
Antoinetteija stanemojednapokrajdruge,dodirujemoseramenimai zurimo kroz izlog na Ulicu Douai. Matilde drži pero ružičaste boje s veličanstvenimčupercimaštolepršajunapovjetarcu.Prinosiperokobrazu,duž vrata,uživajućiuškakljanju.»Jednoodtvojih?«kažemAntoinetti.
»Nojevopero.Valjdajeotpalosašeširanekegospođe.«
Matildenagneglavu,kakoobičavakadneštoodluči.Zatimpotrčikaodaje pasgrizezapete.Zaustaviseiznenada,nanekolikokorakaodGeneviève,ipruži jojštojenašla.Malojedodirneperom,aGenevièveshvatipaposegnezanjim, zalepršavimviticamaljubavištojojihsestranudinadar.
AUTORIČINA BILJEŠKA
Roman Djevojke sa slika uglavnom se drži poznatih činjenica iz ranog života sestara van Goethem. Godine 1878. Marie i Charlotte primljene su u plesnu školu pariške Opere, gdje je njihova starija sestra Antoinette bila zaposlenakaostatistica.Njihovotac,krojač,nijevišebioživ,amajkaimjebila pralja.Živjelesuu9.arondismanu,a1880.godinetrajnosusenastanileuUlici DouainanižimpadinamaMontmartrea,nekolikoblokovaodDegasovastudijau UliciFontaine.TejegodineMariepoložilaispitzaprijelazubaletniansambli prviputnastupilanapozorniciOpere.
Između1878.i1881.EdgarDegasjeprikazaoMarienamnoštvucrteža, slikaiskulptura,odkojihjenajslavnijaMalačetrnaestogodišnjaplesačica,koja je izložena na šestoj izložbi neovisnih umjetnika 1881. skupa s Degasovim pastelom Zločinačke fizionomije, portretima osuđenih zločinaca Émilea AbadiejaiMichelaKnoblocha.KritičarisupohvaliliMaluplesačicukao»jedini uistinumodernipokušajukiparstvu«ividjelidajenalicutedjevojčicesulice jasno»utisnutoobećanjesvakogaporoka«.
Prijepet-šestgodinanaletjelasamnadokumentarnifilmBBC-aPrivatni život jednog remek-djela: Mala četrnaestogodišnja plesačica. U njemu se propitivalo što je Degas namjeravao kad je Malu plesačicu izložio skupa s portretima osuđenih zločinaca. Je li nagovještavao buduću sklonost prema zločinu djevojčice u vitrini? To me je potaknulo da istražim ideju koju je prihvatio Degas - slično kao Émile Zola,koji je istodobno iznosio razloge za znanstvenuknjiževnostkojabibiladeterminističkipoglednaljudskiživot to jest,danekioblicilicakododređenihosobapokazujuurođenusklonostprema zločinu - te to pokušao uključiti u svoje umjetničko djelo. Kako je takvo shvaćanjemoglodjelovatinaživotnezreledjevojčicekojamujepozirala?
UistovrijemeistražilasampričeoÉmileuAbadiejuiMicheluKnoblochu. Prema povijesnim zapisima,Abadie je bio umiješanutri ubojstva.Elisabeth BazengeauduMontreuiluAbadieiPierreGilleprerezalisugrkljan.Obojicasu bilaosuđenanasmrt,aliosudesubilepromijenjeneudoživotnurobijuuNovoj KaledonijinakonštojeAbadieobjavioPričučovjekaosuđenanasmrt.Slučaj udoviceJoubert,prodavačicenovinaususjedstvuvanGoethemovih,umlačene dosmrti,pokrenulajedaljnjeistraživanjevezanozaAbadiejaiGillea.Iakoni jedannijebioosuđen,istragajebilaotišladovoljnodalekodasezaključikakosu
tadvojicaimalanapretekvremenadajeubijuizmeđuprizorakadsuobojica bila odsutna s pozornice u Kazalištu Ambigu gdje su statirali u uprizorenju JazbineÉmileaZole.JedanpiljarskipomoćnikbiojeubijenuSaintMandéu,a KnoblochjeimenovaoAbadiejakaosudionika.Obojicasubilaosuđenaiakosu dokazibilioskudni,aKnoblochjeuzastopcetvrdionasududajesvojepriznanje izmislio samo da bi se domogao Nove Kaledonije. Ja sam radi priče ta tri ubojstva sažela u dva i poslužila se umjetničkom slobodom da pomaknem datume.Novine,članci,sudskitranskriptiikritikeoMalojplesačicivjernisupo tonu,anamnogimmjestimaiposadržajuizvornihdokumenata.
UgodininakonizložbeAntoinettejeodslužilakaznuodtrimjesecazbog krađesedamstofranaka,aMariejeotpuštenaizOperenakonnizaglobazbog kašnjenja ili izostanaka.Charlotte je ipakuspjela,bila je istaknuta balerina i učiteljicauplesnojškolitijekompedesettrogodišnjekarijereuOperi.
Nema dokaza da su sestre van Goethem poznavale Abadieja, Gillea i Knoblocha.Isprepletanježivotatrijusestarasnjihovima,onajsudbonosnidan kadjeAntoinetteupoznalaAbadiejaizapariškeOpereizatimgutaladagnjeu umakuodperšinakojejojjestavljaouusta,plodsumojemašteipera.
MalačetrnaestogodišnjaplesačicaostalajeuDegasovojradionicitijekom cijeloganjegovaživota.Usprkosslikarovugnušanjuda»ostaviizasebeištau bronci«,nakonnjegovesmrtinasljednicisupristalidaseodlijedvadesetosam brončanihkopijakojesusadaizloženediljemsvijeta.Izvornavoštanaskulptura nalaziseuzbirciNacionalneumjetničkegalerijeuWashingtonu.
ZAHVALE
Iznimnomejezadužilamojaagentica,sjajnaDorianKarchmar.Onajdan kad mi je ponudila da me predstavlja brojim kao dan kad sam izvedena iz mračnešumenasvijetlustazu.Neizmjernosamzahvalnasvojimurednicama tosuSarahMcGrathiIrisTupholme zbogstrahoviteinteligencijeimarljivosti štosuihuložileuoblikovanjeoveknjigeinalaženječitatelja.Nijedanpisacne bismiotra²itisposobnijeipredanijesaveznike.
Srdačnuzahvaluzaslužilesuoveosobe:AniaSzado,mojaprvačitateljica, zbogohrabrivanjaiobazrivekritike;SarahCobb,zbogstrpljivostiivještineu prevođenjuizvornogamaterijala;JackandJanineCobb,zbogstručnekorekture; mojiroditelji,RuthBuchananiAlBuchanan,zatoštosumibilisvjetlostvodilja; NancyBuchanan,zatoštomijebilanajboljaprijateljicanacijelomsvijetu;moji dečki,Jack,CharlieiWilliamCobb,zatoštosumenasmijavali(ida,kadštobime i rasplakali),zbog kojih sam voljela biti majkom;mojmužLarryCobb,zbog vremenakojemijedarovaodamogupisati,anadasvezbognjegoveljubavi.
Zahvalna sam za velikodušnupomoć kojusumi pružili:DavidBaguley, autorknjigeÉmileZola:L’Assommoir,DouglasW.Druick,predsjednikidirektor Instituta umjetnosti u Chicagu i autor pionirskog eseja »Framing The Little Dancer Aged Fourteen« (Degas and the Little Dancer, Yale University Press, 1998, 77.96.), u kojem uspostavlja vezu između Male četrnaestogodišnje plesačiceiDegasovihportretazločinaca;MartineKahane,autoricapoticajnog esejaLittleDancer;AgedFourteen-TheModel(DegasSculptures: CatalogueRaisonnéoftheBronzes,InternationalArts,2002,101.107.),u kojemjeopisalaokolnostiukojimasuživjelesestrevanGoethem;SylvieJacq Mioche,profesoricapovijestiplesauPlesnojškolipariškeOpere;PierreVidal, direktorBibliotekemuzejaOpere.
Mnogesuknjigebilevažnepristvaranjuovogaromana,aposebice:David Baguley, Émile Zola: L’Assommoir, Cambridge University Press, 1992.; Jill DeVonyar i Richard Kendall, Degas and the Dance, Harry N. Abrams, 2002.; Robert Gordoni AndrewForge,Degas,Abradale,1988.;Ludovic Halévy,The Cardinal Family, George Barrie & Sons, 1897.; Richard Kendall, Douglas W. DruickiArthurBeale,DegasandtheLittleDancer,YaleUniversityPress,1998.; Leo Kersley i Janet Sinclair, A Dictionary of Ballet Terms, Da Capo, 1979.;
CharlesS.Moffett,RuthBerson,BarbaraLeeWilliamsiFroniaE.Wissman,The NewTainting:Impressionism,1874. 1886.,RichardBurton,1986.;SpirePitou, The Paris Opéra: An Encyclopedia of Operas, Ballets, Composers, and Performers,Greenwood,1990.;ÉmileZola,L’Assommoir,OrionGroup,1995. NovinskoizvješćeČovjekzločinacštosepojavljujeuovomromanuoslanja senaprijevodčlankaFousouCriminels?,LaNature,(23.kolovoza1879.),186 87. Novinsko izvješće O novom slikarstvu izloženom u Galeriji DurandRuel oslanjasenaprijevodesejaTheNewPainting,štogajeLouisÉmileEdmond Duranty objavio u knjizi The New Painting, Impressionism, 1874. - 1886., 38.47.NovinskoizvješćeDegasišestaizložbaneovisnihumjetnikaoslanjase naesejRealistsAmongtheImpressionistsštogajeFroniaE.Wissmanobjavila uknjiziTheNewPainting,Impressionism,1874.-1886.,38.-47.KritikeMale četrnaestogodišnje plesačice oslanjaju se na kritike predočene u netom spomenutom eseju Degas, str. 206.207.; George Shackelford, Degas: The Dancers,W.W.Norton&Company,1984,69;iCharlesW.Millard,TheSculpture ofEdgarDegas,PrincetonUniversityPress,1976.,28.Ostalanovinskaizvješćai izvadciizsudskihtranskripataoslanjajusenaprijevodečlanakakojejedonosio LeFigaroizmeđuožujka1879.ikolovoza1880.TekstpjesamaEdgaraDegasa potječe iz knjige Huit Sonnets d’Edgar Degas i upotrijebljen je zahvaljujući ljubaznosti nakladnika Wittenborn Art Books iz San Francisca. Prijevod je uglavnomizknjigeDegasiuvrštenjesdopuštenjemzakladeAndrewForge.
[←1]
Su(fr.sou) sitanfrancuskinovacodpetsantima,dvadesetinafranka.
[←2]
Apsint alkoholnopićeodpelinaianisa.
[←3]
Plié(fr.) jednaodosnovnihbaletnihvježbi,jednostavanbaletnipoložajprikojemsekoljenagipko svijajupremavan,stopalasuotvorenaizkukova,atijeloseravnihleđaspuštaupolučučanj(pliéili demiplié)iličučanj(grandplié) Pliéjevažnapripremazaskokoveiostalebaletnepokrete
[←4]
Battementtendu(fr.) jedanodosnovnihbaletnihkorakakojiseizvodiiznekolikobaletnihpozicija; plesačseritmičkimpokretomnapetenogezagrijavaipripremazaples
[←5]
Rondedejambe(fr.) kruženjenogompopodu(rondedejambeàterre)iliuzraku(rondedejambeen l’air) Baletnavježbakojaučvršćujemišiće,aliunekimjestilovimaiplesnielement,primjericeu BournonvilleovojLaSylphide(Silfida).
[←6]
Arabeska(frarabesque) baletnapozaukojojtijeloplesačabalansiranajednojnozi,arukenastavljaju linijunogekojajeuzraku.Ovisnoostilu,postojerazličitevarijacijeupozicijamanogekojajenapodu, nagibuvrata,glave,pozicijiruku,visininogekojajeuzrakuitd.Terminjeposuđeniztalijanskoga jezika,aoznačavaornamentilišaruuorijentalnom(arapskom)stilu
[←7]
Taglioni MarieTaglioni(1804. 1884.),jednaodnajslavnijihbalerinaupovijestibaletneumjetnostii najvećeimebaletnogaromantizma,razdobljaukojemujebaletbionavrhuncupopularnosti Sudjelovatiustvaranjubaletnihdjela,učemususeokušalimnogiromantičarskiumjetnici,ilipohoditi baletnepredstavepostalojeutodobastvarprestiža,amodernojebiloodijevatiseiličešljatikaoMarie
Taglioni,pajenastaoizraztaglionizirati.OtacMarieTaglioni,koreografFilippoTaglioni,zanjuje postaviobaletLaSylphide(Silfida).BilajeprimabalerinapariškogailondonskogaBaleta,apotomi zvijezdaCarskogabaletauSanktPeterburgu
[←8]
LaSylphide/Silfida romantičnibaletudvačinapraizvedenukoreografijiFilippaTaglionija1832.u pariškojOperinaglazbuJeanMadelaineaSchneitzhoeffera,nopostojiidruga,poznatijaverzija koreografaAugustaBournonvilleaiz1836.naglazbuHermanaSeverinaLøvenskioldaizvedenau Danskomekraljevskombaletu.Jedanjeodnajstarijihklasičnihbaletakojisezadr˛aoubaletnim repertoarimadodanas
[←9]
Drugapostavakvadrile kvadrila,kvadriljailikadriladruštvenijepleszačetiriparakojisepojaviou Francuskojsredinom18stoljećaBaletnepredstaveuvijekimajunekolikorazličitihpostavaplesača,za svakuulogupostojedvijetrialternacije,abaletnezvijezdeobičnoplešuuprvojpremijernojpostavi.
[←10]
Fouettésentournant(fr) poluokretnajednojnozidokdrugadajezamahpokretu
[←11]
Štanga drvenibaletništapvodoravnopričvršćennazidbaletnedvorane.Služizapridržavanjeplesača priizvođenjuvježbiipripremutijelazavježbeusredinidvorane
[←12]
Hvalospjev lirskiulomakSvetogpismakojinijeizpsalma,aliseubogoslužjuprimjenjujenanačin psalma
[←13]
Demitours(fr.) baletnipokret,poluokretnapoduiliuzraku.
[←14] Lombroso CesareLombroso(1836 1909),talijanskipsihijatar,antropologikriminologte utemeljiteljantropološketeorijekaznenogprava.Proučavaojetjelesneosobine(osobitoglave)
osuđenihkriminalacatejenatemeljutihrezultatastvorioteorijuorođenomzločincu.
[←15]
LaRoquette(fr) pariškizatvor
[←16]
Monstruminfronte,monstruminanimo(lat.) nakaznoulicunakaznouduhu.
[←17]
Corpsdeballet(fr.) baletnizbor,baletnikor;skupinaplesačakojiistodobnoplešuizvodećičesto jednakepokrete.
[←18]
Àbonent onajkojiimakazališnupretplatuzapredstaveukazališnojsezoni.
[←19]
Attitude(fr) baletnipokretilistav,opisujesekaostajanjeplesačanajednojnozi,srukamau različitimpozicijama,dokjedruganogasvijenaukoljenu,ubilokojemusmjeru.Ovisnoostilu,postoje varijacijeuformi,aizvodiseuokretu,skoku,hoduitd.
[←20]
Arabeska(fr.arabesque) baletnapozaukojojtijeloplesačabalansiranajednojnozi,arukenastavljaju linijunogekojajeuzraku.Ovisnoostilu,postojerazličitevarijacijeupozicijamanogekojajenapodu, nagibuvrata,glave,pozicijiruku,visininogekojajeuzrakuitdTerminjeposuđeniztalijanskoga jezika,aoznačavaornamentilišaruuorijentalnom(arapskom)stilu.
[←21]
Étoile(fr) zvijezdabaletneumjetnostikojaplešesveprve,glavneulogeubaletnimpredstavama
[←22]
MonsieurDegas EdgarGermainHilaireDegas(1834. 1917.),francuskislikar,grafičarikipar.Ubraja
semeđuistaknutepredstavnikefrancuskogimpresionizmaiakosâmsebenikadanijesmatrao pripadnikompokreta.Zaokupljenurbanimprizorima,balerinama,prizorimaskonjskihutrka,Degas nikadnijeposveraskinuosmajstorimarealizmakaoštosuIngresiDelacroixIsprvajeslikaopovijesne sceneiportreteuulju,a70ihgodinapočeojeraditiupasteluitemperi.
[←23]
Fiocre EugénieFiocre(1845 1908),primabalerinaBaletapariškeOpereod1864do1875,ostalaje zapamćenapokreacijiulogebrataFranzaubaletuCoppéliaLéaDelibesaukoreografijiArthuraSaint Léona,praizvedenom1870.godine.NjezinjenastupupraizvedbibaletaIzvornaglazbuLeaDelibesai LudwigaMinkusaukoreografijiASaintLéonaostaozabilježendonašihdanazahvaljujućislici slavnogaEdgaraDegasaiz1868.BilajemodelzaskulpturebalerinefrancuskomslikaruikiparuJean BaptisteuCarpeauxu,jednomodvodećihlikovnihumjetnikaepoheDrugogaCarstvaNapoleonaIII.
[←24]
Grebenarka češljačicavune.
[←25]
Enrepos(fr) odmor,odmaranje,stanka
[←26]
Àlaseconde(fr.) rukailirukepostavljeneudrugipoložaj;položajrukunajčešćepratipoložajnogu.
Grandbattement(fr.) nazivzapokreteukojimaplesač,krećućiizpočetne,trećeilipetepozicije, snažnoizbacujenogunaprijed,natragilisastranezavršavajućiupetojpoziciji.Postojinekolikooblika: grandbattementsvelikimakcentomipetitbattementsmalimakcentom
Divertissement(fr.) prvotnosutobilibaletnidijeloviumetnutiuopernepredstave,aposlijejetaj pojampodrazumijevaoskupplesova,soloiligrupnih,kojiseizvodenavrhuncudramskeradnje,na krajučinailinakrajubaletnepredstave
FoyerdelaDanse(fr.) svečanaplesnadvorana.
[←30]
Coryphée(fr) četvrtirazreduplesačkojhijerarhijiBaletapariškeOpere
[←31]
Sujet(fr.) onoočemusepripovijeda,predmet,sadržaj.
[←32]
Premièrdanseur/premièredanseuse(fr.) prviplesačiliplesačica,baletniprvakiliprvakinja.
[←33]
Četvrtipoložaj jednaodtežihbaletnihpozicijaukojojjednostopalostojitočnoispreddrugoga,a izmeđunjihjeostavljenprostor(svakupozicijunoguslijedipozicijaruku;jednarukajevisokoiznad glave,gracilnopolukružnosvijena,adrugajestavljenasastrane,takođerpolukružnosvijena).
[←34]
Glissade(fr.) klizanjenogamapopodu,pripremanjezaodređenupoziciju.Razlikujesešestglissadea; glissadedessousbaletnajefiguraukojojsenogamanaizmjenceklizipopodu,nogauprednjojpoziciji idenatrag,azatimzavršavanaprijed
[←35]
Entrechat(fr.) skokprikojemuplesačkrižanogeuzraku(entrechatquatre utomeseskokučetiri putamijenjapozicijanoguukrižanju)
[←36]
Grandjeté(fr.) velikiskoksnogenanogu.
[←37]
Pirouette(fr.) označavajedanilivišeokretaplesačaokosvojeosinajednojnozi.Postojerazličite vrsteokretakojiseizvodenavrhovimaprstijuilinapoluprstima.Zaizvođenjepirouettenužnaje koordinacijacijelogatijela
[←38]
Gounod CharlesFrançoisGounod(1818. 1893.),francuskiskladatelj,najpoznatijipoglazbiza molitvuAveMariaioperamaFaustteRomeoiJulija
[←39]
Polyeucte(Polieukt) dramareligioznasadržajaupetčinovaslavnogafrancuskogklasicističkogpisca PierreaCorneilleaomučeništvusv Polieukta,praizvedena1643Poslužilajemnogimkasnijim umjetnicimakaopredložakzanjihovadjela;godine1679MarcAntoineCharpentierskladaojeglazbu zaistoimenibalet,1838.GaetanoDonizettiskladaojeoperu,naslovivšijePoliuto,a1878.Charles GounodskladaojeoperuPolyeucte
[←40]
RositaMauri MariaIsabelAmadaAntoniaRosaMauriSegura(1849. 1923.),španjolskabalerinai baletnapedagoginja,jednaodnajslavnijihprimabalerinasvojegadobaNakonmilanskeScale,postalaje prvakinjomBaletapariškeOpere,ukojojjenastupilaupraizvedbiGounodoveoperePolyeucte1878
[←41]
Batterie(fr) pokretukojemusenogeistopalausamomeskokuisprepleću/križajtiisudaraju Najjednostavnijioblikbatteriejestchangementdepied promjenastopala;stopalasuprekriženau petojpozicijiijednajenogaispreddrugeuodskoku,uzrakusenogemijenjajuteudoskokuonakojaje bilauprednjojpozicijipostajestražnjaiobrnuto.
[←42]
Cabriole(fr.) pripadaskupinivelikihkorakabatterie;plesačjednunoguuskokuispružiuzraku,a drugomjedanputilidvaputudariprvunogustragailisastrane.Nogeseuzrakurazdvajajuizavršavaju upočetnojpozicijiiliostajuodvojenekaopripremazasljedećikorak Postojinekolikooblikatoga koraka.
[←43]
Coupés(fr) baletnipokretukojemusenogaiztrećeilipetepozicijelaganopodižeiprislanjana prednju,naprijedilinatrag,uvisinimaloiznadgležnja.
[←44]
Piquépirouette(fr.) okretanjeokosvojeosinavrhuprstijujednenoge(našpici),dokdrugastvara zamah.
[←45]
Sanlaville MarieSanlaville(1847. 1930.)petnaestjegodinabilavodećabalerinaBaletapariške Operetejeslovilakaojednaodnajšarmantnijihinajeteričnijihinterpretkinjasvojegadoba.Bilaje poznatapotomeštojemoglanastupitiupredstaviposlijesamojedneprobeOtplesalajevodećei glavneulogeuvećinibaletakojisuuvrijemenjezineaktivnekarijereprviputizvođeninapariškoj baletnojpozornici,aostalajezapamćenakaomodelmnogihbaletnihslikaslavnogaEdgaraDegasa,koji jojjeposvetioisvojemalobrojnesonete
[←46]
Battementfrappé(fr.) jedanodnačinaizvođenjaovogkorakaukojemplesačizpočetnepozicije krećeuširokoizbacivanjejednenogenarazličitestraneudarajućiispruženimstopalomopod
[←47]
Àterre.Rondsdejambeàterre(fr.) Pod.Kruženjenogompopodu.
[←48]
Battementsenbalançoire(fr.) širokojeizbacivanjenogenaprijed natragilisjednestranenadrugu mijenjajućipritomstajaćunoguuodnosunatijelokojemijenjabaletnepozicije.
[←49]
Jazbina romanfrancuskogpiscaÉmileaZole(1840. 1902.),objavljen1877.,snažnojeodjeknuo međuknjiževnimkritičarimaipublikom,pajeZolapostaonajglasovitijifrancuskipisaci,nakongotovo polastoljeća,pomaknuostronaVictoraHugoaBilojetoprviputdajeozbiljanpisacstupioukontakts radničkimsvijetom,anjegovodjelosvratilopozornostnaproletarijat
[←50]
Relevé(fr) uzdizanjenapoluprsteilivrhoveprstijukakobisetijeloplesačapripremiloza balansiranjeioblikovanjerazličitihokretaibaletnihpoza
[←51]
Sautdechat(fr.) mačjiskok,skokobjemanogamaistodobno.
[←52]
Silfida zračnavila,oblakinja
[←53]
Zola ÉmileZola(1840. 1902.),francuskiromanopisacivažanteoretičariautornaturalizma,kritičar društvaPrvivećiuspjehpostižeromanomThérèseRaquin,stemomomržnjiidubokim nesporazumimaizmeđumuškarcaižene.Ljudskoponašanjesmatraojezbrojemdruštvenihokolnosti, temperamentaipsihološkeuvjetovanosti.Naznanstvenimjeosnovamaželiostvoritipsihološkui fiziološkustudijudruštvadajućiistodobnoisocijalnukritikuGodine1898objavljujepolemičkitekst J’accuse(Optužujem)uobranuA.Dreyfusa.Poetikomnaturalizmaikritičkimmišljenjemutjecaojena europskepiscenaprijelazustoljeća.Važnadjela:Nana,Germinal,Jazbina,ČovjekzvijeriTrbuhPariza.
[←54]
Retirés doslovnoznačipovučen;uobičajenbaletnipoložajukojemsejednanogasavijenauristu povlačiodpodadokoljenastajaćenoge.Utompoložajupočinjeizvođenjepiruete,avježbanjeretiresa pospješujeosjećajzaravnotežu
[←55]
Changement(fr.) skokukojemunogezamjenjujupoložaj,prednjapostajestražnjaiobrnuto.
[←56]
Robertlediable Robertđavao,operaupetčinovaslavnoganjemačkogopernogskladateljažidovskog podrijetlaGiacomaMayerbecranalibretoEugèneaScribeaiCasimirDelavignea.Jednaodprvihgrands opéras/velikihopera,vrlopopularnihuFrancuskoju19stoljeću,kojajepraizvedena1831upariškoj Operi
[←57]
Busnach
[←58]
Stiks premagrčkojmitologiji,rijekaštosenalazinagraniciizmeđuzemljeipodzemnogsvijetaHada,
kojiokružuje,ovisioizvorima,devetilidvadesetputa.StiksčuvaFlegije,kojiprevozidušesjedne obalerijekenadrugu;unekimizvorimaspominjeseHaronterijekaAheront.Danteihjeu Božanstvenojkomedijismjestioupetikrugpakla
[←59]
Prakljača plosnatkomaddrvetasdrškomkojimseudararubljekadseperenapotoku.
[←60]
Mistrija zidarskažlica.
[←61]
Salon Pariškisalon,službenaumjetničkaizložbaAcadémiedesBeauxArtsuParizu,najveći umjetničkigodišnjidogađajzapadnogasvijeta.UspjehumjetnikamjerioseizlaganjemnaSalonu.
[←62]
Grévy JulesGrévy(1807 1891),francuskidržavnik,predsjednikRepublikeod1879Provodioje miroljubivuvanjskupolitiku.Zbogobiteljskogskandalapodniojeostavku1887.
[←63]
Dendi kicoš,gizdelin,čovjekkojisenapadnoelegantnoodijeva
[←64]
BarunHaussmann GeorgesaEugèneaHaussmanna(1809. 1891.)carNapokonIII.angažiraojeza izradunacrtanovihbulevara,parkovaijavnihpovršinapremakojimajeuređensredišnjidiograda; mnogisugaoptužilizaekstravaganciju,nonjegovavizijagradaidanasdominiraParizom.
[←65]
Manet ÉdouardManet(1832 1883),francuskislikarigrafičar,prethodnikimpresionistaIzvršioje golemutjecajnasvjetskeumjetnosti,apresudnojeutjecaonarazvojslikarahrvatskemoderne.
[←66]
Renoir AugusteRenoir(1841 1919),francuskislikar,grafičarikipar,jedanodvodećihpredstavnika
impresionizma.
[←67]
Arondisman administrativnoupravnajedinicauFrancuskoj;Parizjepodijeljenna20arondismana
[←68]
Barre(fr.) drvenabaletnaštangavodoravnopričvršćenanazidbaletnedvorane.Služizapridržavanje plesačapriizvođenjuvježbiipripremutijelazavježbeusredinidvoraneOznačavaiskupstandardnih vježbizazagrijavanjeipočetakbaletnogaklasa.
[←69]
Adagio(tal) pojampreuzetizglazbeneterminologijekojioznačavalaganilipolagantempo Ubaletu značiiskupinuvježbikojeseizvodenabaletnojštangiiliusredinibaletnedvorane.Kaodiobaletne predstavenajčešćejetopasdedeux/plesuparuilisoloples.
[←70]
Jeté(fr.) skoksjednenogenadrugu.Postojiviševrstatogaskoka:velikiskoksnogenanogujest grandjeté,skoksokretomjestjetéentournant,onajkojiuključujuudarcenogamajestjetébattuitd.
[←71]
Sissonnedecôté(fr.) skoksaširokorazmaknutimrukamainogama,premanaprijed,natragilina stranu,azavršavanajednojiliobjenoge.
[←72]
Brisé(fr.) skokprikojemuplesačjednunoguizbacujeusmjerukretanjatijela,štomožebitinaprijed, natragiliustranu,astopalomdrugenoge,kojaslijediprvu,udarijesdonjestraneteonezamijene mjesta;gornjapostajedonjaiobrnuto,audoskokuobjenogezavršeuistojpoziciji
[←73]
Assemblé(fr.) korakklasičnogbaleta,skokskupljenihnogu,kojeuzrakumijenjajupozicijuiponovno seudoskokuskupljaju;varijacijetogaskokasu:jednostavan,uzpodršku,uokretuitd
[←74]
EdgarDegasbolovaojeodmakularnedegeneracijeikataraktaštogajeuzrelimgodinamadovelo gotovodosljepila.
[←75]
Glissadedessous(fr.) baletnafiguraukojojsenogamanaizmjencekližepopodu,prednjanogaide natrag,azatimzavršavanaprijed.
[←76]
Révérence(fr.) poklon,naklon.
[←77]
Tendu(fr) značinapet,atimseizrazomopisujekakoseizvodipojedinabaletnavježba/korak;plesač moranapetih,istegnutihstopalainoguizvoditibaletnikorak.
[←78]
Stopa mjernaduljina(30,48cm)
[←79]
Tartalanilileno fina,tankaiprozračnapamučnatkaninakojaseuproteklimrazdobljimačesto upotrebljavalazaizraduraskošnihženskihhaljinaPosebnebaletnehaljinice,tutuiilipacke,izrađivali susedugovremenaodtartalanaililena.
[←80]
Palac mjernaduljina(2,54cm)
[←81]
Premièrsdanseurs/premièresdanseuses(fr.) solistiilisolisticebaleta,prvaciiliprvakinjebaleta.
[←82]
Pissarro JacobAbrahamCamillePissarro(1830. 1903.),francuskislikarigrafičar.Sudionikjeprve impresionističkeizložbeuParizu1874.Slikaojetreptavekrajolike,vedutegradova,mrtveprirodei figuralnekompozicijeUkasnomjerazdobljubiopoentilist Jedanjeodrijetkihimpresionistakojije
izrađivaografike(oko200bakropisa).
[←83]
Gauguin EugèneHenriPaulGauguin(1848 1903),francuskislikarigrafičarpostimpresionizma; njegovujeradusvojstvenaeksperimentalnaupotrebabojaisintetizam,kojijeprethodiosimbolizmu.
[←84]
Mérante LouisAlexandreMérante(1828 1887),francuskiplesač,koreograf,baletnipedagogi glavnibaletnimajstorBaletapariškeOpereustarojzgradiSalledePeletier,kojaje1873.uništenau požaru.MérantejenastavioraditiiunovojkazališnojzgradiPalaisGarnier,kojajeotvorena1873. godineSlavujestekaokoreografijomzaromantičnibaletSylviailiDijaninanimfaLéaDelibesa,nastao premapastoraliAmintaT.Tassaipraizveden1876.RadećiskoreografimaArthuromSaintLéonomi JulesomPerrotomod1852.dosvojesmrti,definiraojefrancuskubaletnutradicijuDrugogaCarstvai TrećeRepublike
[←85]
Hvat staramjeraduljine(1,896m).
[←86]
Rondedejambeenl’air(fr.) kruženjenogomuzraku;baletnavježbakojaučvršćujemišiće,aliu nekimjestilovimaiplesnielement,primjericeuBournonvilleovojSilfidi.
[←87]
NovaKaledonija(fr.TerritoiredelaNouvelleCalédonie) otokifrancuskiprekomorskiteritoriju jugozapadnomdijeluTihogoceana.ObuhvaćaotokNovuKaledoniju,otočjaLoyaltyiBélep,otokPines temnogobrojnekoraljneotočiće,uvaleizaljeveGlavnijegradNouméaOd1864do1897naotoksu biliupućivanifrancuskikažnjenici 22tisućekažnjenikaičetiritisućeizgnanikapreseljenojeuNovu KaledonijunakongušenjaPariškekomune1871.
[←88]
Protegée(fr) štićenica,miljenica
[←89]
LaKorrigane fantastičnibaletudvačinakojije,nadahnutljepotomplesaprimabalerinepariškoga BaletaRositeMauri,upravozanjunapisaofrancuskipjesnikFrançoisCoppée,akoreografiraoLouis MérantenaglazbuCharlesMariejaWidoraPredstavajepraizvedenaunovojzgradipariškeOperei BaletaPalaisGamier1880.godine.
[←90]
EmmaLivry JeanneEmmaEmarotiliEmmaMarieEmarot(1842 1863),jednaodposljednjih balerinavelikeromantičarskebaletneereištićenicaMarieTaglioni.Umrlajeodopeklinakojejedobila nabaletnojprobikadasenjezinkostimzapalio.
[←91]
Claque(fr.) udarac,iztogaizlaziriječklaker,kojaserabiumnogimjezicima,aoznačavaunajmljenu publikukojaodobravailineodobravakazališnuizvedbu.
[←92]
Coquette(fr.) namiguša,koketa;ovdje:prostitutka.
[←93]
Filleclandestine(fr) neprijavljenadjevojka
[←94]
Madlen(fr.madeleine) francuskikolačićugodnamirisaiokusa,načinjenodmaslaca,brašna,šećera,s dodatkomvanilijeilimuna;uknjiževnimgajekrugovimaproslaviofrancuskipisacMarcelProust (1871. 1922.)svojimciklusomromanaUpotrazizaizgubljenimvremenompajemadlenpostao najpoznatijikolačićupovijestiknjiževnostiijednaodnajpoznatijihmetaforasjećanjanadjetinjstvo.
[←95]
Angelus katoličkamolitvauzjutarnja,podnevnaivečernjazvona(započinjeriječjuAngelus).
[←96]
LeTributdeZamora operaučetiričinaCharlesaGounoda;premijernaizvedbaupariškojOperi1 travnja1881postiglajegolemuspjeh
[←97]
Alhambra(ar.Kelatalhamra Crvenigrad) palačamaurskihNasrida(1232. 1492.),posljednjih muslimanskihvladaraŠpanjolske;od1984jenaUNESCOvupopisusvjetskekulturnebaštine
[←98]
Serž(fr.serge) tkaninaodvune,pamukailisvileizrađenaukepervezu;upotrebljavasezapostavu muškihkaputa
[←99]
Gigue nazivveselabaroknogdruštvenogplesakojijenastaouEngleskoj,apopularanjebiou Francuskojpolovicom17stoljeća
[←100]
Prud’hon PierrePaulPrud'hon(1758. 1823.),francuskiromantičnislikar,poznatpoalegorijskome slikarstvuiportretima
[←101]
Raffaëlli JeanFrançoisRaffaëlli(1850. 1924.),francuskiglumac,pisac,realističnislikar,kipari tiskarkojijeizlagaosimpresionistima
[←102]
Développé(r.) pokretklasičnogbaletaukojemusejednanogaplesača,svijenaukoljenu,dižeipruža premanaprijed,ustranuilipremanatrag,običnoulaganomtempuadagio