Chevy stevens

CHEVY STEVENS

NIKAD NE ZNAŠ

Za Connela

PRVI SASTANAK

M

islilasamdasemogunositistime,Nadine.Nakonsvihonihgodina štosamdolazilaktebi,svihonihputakadasamgovorilaotraženju biološkemajke,sadsamtokonačnoučinila.Poduzelasamtajkorak. Dijelom zbog tebe htjela sam ti pokazati koliko si utjecala na moj život, koliko sam napredovala, koliko sam sada stabilna i uravnotežena. To si mi uvijek govorila: »Najvažnije je pronaći ravnotežu.«Alizaboravilasamonodrugoštosiznalareći:»Sara,samo polako«.

Nedostajalo mi je ovo, ovi dolasci. Sjećaš se kako mi je bilo neugodno kadsam tekpočela dolaziti ktebi ?Pogotovo kadsam ti reklazbogčegatrebampomoć.Alitisibilapraktičnaiduhovita sušta suprotnost mojoj viziji psihijatra. Ured ti je bio tako lijep i pun svjetlostidabihseosjećalabolječimbihtamokročila,bezobzirana onoštomemorilo.Bilojedana,pogotovoupočetku,kadnisamhtjela otići.

Jednomsimireklakakoznašdamijedobroakotisenejavljam,a daćešznatidasiobavilasvojposaokadposveprestanemdolaziti.I jesi.Zadnjihnekolikogodinanajsretnijesuumomživotu.Zbogtoga sammisliladajepravovrijeme.Mislilasamdamogupodnijetisvešto misedogodi.Bilasamčvrsta,razborita. Ništa menijemoglopretvoriti unervoznuolupinukakvasambilakadsmosetekupoznale.

Aondami jelagala mojabiološkamajka kadsam jekonačno prisililadaporazgovarasamnom.Lagalajeomompravomocu.

OsjećalasamsekaoutrudnoćikadmeAllyznalaudaratiurebrabiojetonagliudaraciznutraodkojegsamostalabezdaha.Noonošto jenajvišedjelovalonamenebiojestrahmojebiološkemajke. Bojala mese.Sigurnasamuto.Samoneznamzašto.

Svejepočeloprijenekihšesttjedana,krajemprosinca,jednimčlankom na internetu. Bila je nedjelja, vrijeme kada svi normalni ljudi još spavaju - kome treba pijetao kad imaš šestogodišnjakinju - i

odgovarala sam na emailove ulijevajući u sebe prvu kavu. Sada s cijelogotokaprimamupitezarestauracijunamještaja.Togsamjutra pokušavalaistražitistoliz1920ih,doksenisamsmijalaAlly.Trebala jeuprizemljugledaticrtiće,aličulasamjekakokoriMoosea,našeg tigrastog francuskog buldoga, koji je napao njezina plišanog zeca. Moose ima problem s grickanjem,što da ti kažem.Nijedanrepnije sigurankrajnjega.

NajednommijenaekranuiskočioprozorsreklamomzaViagru, kojisamnekakouspjelazatvoriti,alislučajnosamkliknuladrugilinki predamnomsepojavionaslov:

Posvajanje: Druga strana priče

Čitalasampismakojasuljudiposlalikaoodgovornačlanakiz The Globe and Maila, priče bioloških roditelja koji godinama pokušavaju pronaćisvojudjecu,biološkihroditeljakojineželedaihsepronađe. Posvojene djece koja odrastaju osjećajući se kao da nikamo ne pripadaju.Tragičnepričeovratimazalupljenimaulice.Radosnepriče omajkamaikćerima,braćiisestramakojisusepronašlitesadažive sretnoiradosno.

Počelameboljetiglava.Štokadabihpronašlamajku?Bismolise odmahpovezale?Štoakonebihtjelaimatiposlasamnom?Štoako otkrijemdajemrtva?Štoakoimambraćuilisestrekojineznajuda postojim?

NisamznaladajeEvanustaosvedokmiizaleđanijepoljubiovrati zarežao toglasanjesmopreuzeliMooseuinjimepočeliiskazivatisve, od Ljutim se do Sjajno izgledaš!

Minimizirala sam prozor i okrenula se na stolici. Evan je digao obrveinasmiješiose.

»Opettipkašsvirtualnimdečkom?«

Uzvratilasamosmijeh.»Kojim?«

Evanseuloviozasrce,stropoštaonauredskustolicuiuzdahnuo.

»Samosenadamdaimamnogoodjeće.«

Nasmijalasamse.StalnosamuzimalaEvanovemajice,pogotovo kadbisgrupomostajaousvojojturističkojkolibiuTofinu trisata udaljenom od našeg doma u Nanaimu, na samom zapadu otoka

Vancouver.Tesamtjedneuglavnomprovodilaunjegovimmajicama. Zaokupilabihseradomnanovomkomadunamještajaikadbiseon vratio, majica bi bila prekrivena mrljama, a ja bih morala smišljati raznenačinedamuseumilimidamioprosti.

»Žaomiještotitomoramreći,dušo,alitisijedinimuškaracza mene nitkodruginebitrpiomojeludilo.«Položilasammustopalou krilo.Razbarušenecrnekoseipoobičajuodjevenuhlačesdžepovimai polo-majicu,Evanjeizgledaopoputstudenta.Mnogiljudiineshvate dajeonvlasnikkolibe.

Nasmiješio se. »Ma siguran sam da negdje postoji doktor s luđačkomkošuljomkojibimisliodasislatka.«

Zamahnula sam kao da ću ga udariti pa sam rekla: »Čitala sam članak«,istodobnomasirajućidiospulsirajućombolinalijevojstrani glave.

»Opetmigrena,dušo?«

Spustilasamrukuukrilo.»Blaga.Proćiće.« Promotriome.

»Dobro, jučer sam zaboravila popiti tabletu.« Nakon godina isprobavanjarazličitihlijekova,sadasampilabetablokatoreimigrene sukonačnobilepodkontrolom.Samosammoralaupamtitidapopijem tabletu.

Odmahnuojeglavom.»Očemuječlanak?«

»Ontario otvara evidenciju o posvojenoj djeci za javnost i...« ZastenjalasamjermijeEvanmasiraoakupunkturnutočkunastopalu. »Čitala sam pisma ljudi koji su posvojeni ili koji su dali djecu na posvajanje.«ZačulismoAllynsmijehuprizemlju.

»Razmišljašotomedapotražišbiološkumajku?«

»Nebaš,samomijetozanimljivo.«Ali jesam razmišljala otomeda jepotražim.Samonisambilasigurnadasamspremna.Oduvijeksam znaladasamposvojena,alinisamznaladatoznačidasamdrugačija svedokmemamanijeposjelairekladačekabebu.Imalasamčetiri godine.Kakojemamapostajalasveveća,atatasveponosniji,počela samsebrinutidaćemevratiti.Nisamznalakolikosamdrugačijasve doknisamvidjelanačinnakojitatapromatraLaurenkadsujedoveli kući,panačinnakoji jepogledao menekadsam pitala smijem li je uzeti.DvijegodinekasnijedobilisuMelanie.Ninjunisamsmjelauzeti uruke.

Evanjekimnuo,uvijekprijemenespremanpromijenititemu.

»Kadželišdakrenemonakasnidoručak?«

»Kadnavrbirodigrožđe.«Uzdahnulasam.»HvalaBogudadolaze LaureniGreg,jerMelaniedovodi Kylea.«

»Vrlohrabro.«KolikotatavoliEvana-vjerojatnoćecijelovrijeme doručkaprovestiplanirajućisljedećiodlazakuribolov tolikoprezire Kylea.Nekrivimga.Kylemislidajerock-zvijezdauusponu,alimislim dajenatupričunasjelasamomojasestra.Doduše,tatajeuvijekmrzio našedečke.JošuvijeknemoguvjerovatidamuseEvansviđa.Dovoljan jebiojedanizletukolibuipočeoseponašatipremanjemukaoprema vlastitomsinu.Jošsehvalilososomkojisubiliupecali.

»Neznamštoonamisli,daćetatazamijetitinjegovevrlineakos njimeprovedeviševremena«,frknulasam.

»Budidobra,Melaniegavoli.«

Zadrhtalasamkaodasamužasnuta.»Prošlitjedanmijereklada počnemraditinatenuakonemislimbitiistebojekaohaljina.Ženimo setekzadevetmjeseci!«

»Samojeljubomorna,neshvaćajtoosobno.«

»Pakadjeosobno.«

Ally je dotrčala u sobu s Mooseom za petama i bacila mi se u naručje.

»Mamice,mamice,Moosemijepojeopahuljice.«

»Jesiliopetostavilazdjelicunapodu,biseru?«

Nasmijavši se, pritisnula se uz moj vrat pa mi je njezina kosa zagolicala nos doksam udisala njezin svjež miris. Maslinaste puti i čvrstegrađe,AllyvišenalikujenaEvana,iakoonnijenjezinbiološki otac,aliimamojezeleneoči mačkasteoči,kakoihEvanzove.Imai mojekovrče,iakosusemojesadakadaimamtridesetitrigodinemalo opustiledoksunjezineidalječvrste.

Evanjeustaoipljesnuo.

»Hajde,obitelji,vrijemejedasespremimo.«

Tjedandana kasnije,točno nakonNove godine,Evanje na nekoliko danaotišaoukolibu.Jasamnainternetubilapročitalajošnekoliko priča o posvajanju i noć prije njegova odlaska rekla sam mu kako razmišljamotomedapotražimbiološkumajkudokganema.

»Jesilisigurnadajetodobraidejauovomtrenutku?Imašpune

rukeposlasasvadbom.«

»Dijelomjeitorazlog-ženimose,ajaništaneznam,kaodasam došlaizsvemira.«

»Znaš,tobiobjasnilonekestvari...«

»Ha,ha,bašsismiješan.«

Nasmiješioseparekao:»Ozbiljno,Sara,kakoćešseosjećatiakoje neuspiješpronaći?Iliakoteneželividjeti?«

Kakoćuseosjećati?Odagnalasamtumisaoislegnularamenima.

»Moratćuprihvatitito.Višenisamtakoosjetljivakaoprije.Stvarno osjećamdatomoramučiniti-pogotovoakobudemoimalidjecu.«Dok sambilatrudnasAlly,cijelovrijemesamsebojala,jernisamznalašto ću joj prenijeti. Srećom, zdrava je, ali svaki put kad s Evanom razgovaramodjeci,tajsestrahvrati.

»Samosebojimdaćuuzrujatimamuitatu«,reklasam.

»Nemorašimreći,tojetvojživot.Premdamislimdavrijemeipak nijeidealno.«

Moždajeimaopravo.BilomijedovoljnostresnobrinutisezaAllyi voditiposao,akamolijošplaniratiisvadbu.

»Razmislitćudatoodgodim,dobro?«

Evanse nasmiješio.»Ahaaa.Znam ja tebe,malena jednom kad neštoodlučiš,idešpunomparomnaprijed.«

Nasmijalasamse.»Obećavam.«

* * *

Razmislilasamočekanju,pogotovokadbihzamislilamaminoliceda otkrije. Mama je znala reći da to što sam posvojena znači da sam posebnajersuodabralimene.Kadsamimaladvanaestgodina,Melanie mijeiznijelasvojuverziju.Reklamijedasumeroditeljiposvojilijer mama nije mogla imati djecu, ali da me više ne trebaju. Mama me pronašla u sobi gdje sam se pakirala. Kad sam jojrekla da odlazim pronaći »prave« roditelje, rasplakala se i rekla: »Tvoji se biološki roditeljinisumoglibrinutizatebekakotreba,alihtjelisutipronaći najbolji mogući dom.Tako da se sada mi brinemo za tebe i jako te

volimo.«Nikadanisamzaboravilapovrijeđenostunjezinimočimani kakomijekrhkodjelovalakadmezagrlila.

Sljedeći put kad sam ozbiljno razmišljala o tome da pronađem biološkeroditelje,bilojekadsamdiplomiralaikadsamsaznaladasam trudna, pa sedam mjeseci kasnije, kad sam prvi put držala Ally u naručju.Nosvakiputbihsestavilaumaminukožuipokušalazamisliti kako bih se ja osjećala da moje dijete želi pronaći biološku majku, koliko bih bila povrijeđena i preplašena, stoga nikada nisam mogla poduzetitajkorak.Moždanebihniovogaputadatatanijenazvaokako biEvanapozvaouribolov.

»Žaomije,tata,jučerjeotišao.MoždamožešpovestiGrega?«

»Greg previše priča.« Bilo mi je žao Laurenina supruga. Tata je preziraoKylea,aliGregajejednostavnosmatraobeskorisnim.Znalose dogoditidaGregbudeusrednekepriče,atatasesamoudalji.

»Hoćetelibitikasnijekodkuće?IdempoAllyuškolupamožemo navratiti.«

»Nedanas.Mamasepokušavaodmoriti.«

»OpetjemučiKronovabolest?«

»Samojeumorna.«

»Dobro,nemaproblema.Javimiakoštotrebate.«

Tijekomnašegaodrastanjamamajestalnoimalazdravstveneusponei padove.Tjednima bi bila dobro,obojila bi nam sobe,sašila zavjese, peklabezprestanka.Čakbiitatatadabiogotovosretan.Sjećamse kakomejejednompodigaonaramenatekakojepogledbioopojan jednako kao i rijetko iskazana pažnja. Ali mama bi se uvijek prenapregnula i za nekoliko dana opet bi se razboljela. Nama pred očimabioslabjelajerbijojtijeloodbijalozadržatihranjivetvari,čakbi idječjahranaučiniladajurinazahod.

Urazdobljimakadjojjebilološe,tatabidošaokućiipitaoštosam radilacijelidan,kaodapokušavapronaćineštoilinekoganakogabise ljutio.Kadsamimaladevetgodina,pronašaomepredtelevizoromdok jemamaspavala.Primiomezazapešće,odvukaoukuhinjuipokazao hrpuposuđaparekaodasamlijenoinezahvalnodijete.Sljedećigaje danrazljutilahrparublja,aonajsljedećiMelanieineigračkeostavljene na prilazu. Onakav visok i jak nadvio bi se nad mene, glas bi mu podrhtavaoodbijesa,alinikadanebipovikao,nikadanebinapravio

nešto što bi mama mogla vidjeti ili čuti. Odveo bi me u garažu i nabrajao moje nedostatke dok bih mu ja gledala u cipele, užasnuto čekajućiriječidamevišenežele.Ondamisetjedandanagotovouopće nebiobratio.

Počelasamobavljatikućanskeposloveprijenegoštobiihsemama isjetila,ostajalasamkodkućedoksusestrebilevanisprijateljima, spremala sam večere koje tatunikada nisuzadovoljile,ali barem bi nastavljao razgovarati sa mnom. Bila sam spremna učiniti sve da izbjegnemtišinu,svedaspriječimdasemamaponovnorazboli.Akoje onabilazdrava,jasambilasigurna.

Kad sam kasnije te večeri nazvala Lauren, rekla je da se upravo s dečkimavratilasvečerekodroditelja.Tataihjebiopozvao.

»Značisamomojedijetenesmijedolaziti?«

»Sigurnasamdanijeriječotome.Allysamoimajakopunoenergije i...«

»Što to znači?«

»Neznačiništa,onajepreslatka.Vjerojatnojesamomisliodaje trojedjecepreviše.«ZnalasamdameLaurenpokušavaoraspoložiti kakonebihpočeladržatigovorprotivtate,štoonamrzi,alijašizim kadonane vidi koliko seondrukčijeponaša premameni,ili što to nikadaneželipriznati.Kadsmopoklopile,gotovosamnazvalamamu davidimkakoje,alisjetilasamsekakomijetatarekaodaostanem kodkuće,poputnekoglutalicekojismijespavatisamonatrijemudane binapravioneredukući.Vratilasamtelefonupunjač.

* * *

Sljedećisamdanispunilaobrazacumatičnomuredu,platilapotrebnih 50dolara pa počela čekati.Voljela bihreći da sam bila strpljiva,ali malojenedostajalodapočnemnasrtatinapoštaranakonprvogtjedna. Mjesecdanakasnijepoštomjestigaomojoriginalnirodnilist,iliORL, kako ga je nazvala žena iz matičnog ureda. Gledala sam omotnicu i shvatiladamisetresuruke.Evanjeopetbioukolibiipoželjelasamda

jeuzmenedokjeotvaram,alizatobihmoralačekatijoš tjedan dana. Allyjebilauškoliiukućijebilotiho.Dubokosamudahnulairazderala omotnicu.

MojapravamajkazvalaseJuliaLaroche,rođenasamuVictorijiu BritanskojKolumbiji.Pisalojedamijeotacnepoznat.Iščitavalasam ORL i rješenje o posvojenju tražeći odgovore, ali samo mi se jedno pitanjevrtjeloglavom: Zašto me nisi zadržala?

SljedećegsamsejutraranoprobudilapaotišlanainternetdokjeAlly jošspavala.Prvosamprovjerilauredzaspajanjeobitelji,alikadsam shvatila da bihodgovormogla čekati još mjesec dana,odlučila sam prvosamaistražiti.Nakondvadesetminutanainternetu,pronašlasam triJulijeLarocheuQuebecuičetiridoljeuSADukojesuodgovaralepo godinama.Samosudviježivjelenaotoku,akadsamvidjeladasuobje uVictoriji,želudacmisepreokrenuo.Jelimogućedajejošuvijekovdje nakontolikogodina?Brzosamkliknulaprvilinkiizdahnulashvativši da je premlada,sudeći prema komentarukoji je objavila na forumu mladih mama. Sljedeći me link odveo na internetsku stranicu trgovkinjenekretninamauVictoriji.Imalajekestenjastukosupoput mene i bila je odgovarajuće dobi. Proučavala sam jojlice osjećajući mješavinuuzbuđenjaistraha.Jesamlipronašlabiološkumajku?

NakonštosamodvezlaAllyuškolu,sjelasamzastolizaokružila brojtelefonakojisamzapisalanakomadpapira. Nazvat ću za minutu. Kad popijem još jednu kavu. Kad pročitam novine. Kad svaki nokat na nogama nalakiram drugom bojom. Konačno sam se natjerala da podignemslušalicu.

Zvrrrrrrrrn.

Moždatouopćenijeona.

Zvrrrrrrn.

Trebalabihpoklopiti.Ovojelošnačinda...

»OvdjeJuliaLaroche.«

Otvorilasamusta,aliiznjihnijeizašaonikakavzvuk.

»Halo?«reklaje.

»Zdravo,zovem...zovemjer...« Jer sam glupavo pomislila da mogu reći nešto genijalno pa ćeš ti istog trena požaliti što si me dala na posvajanje, ali sada se ne mogu sjetiti ni kako se zovem.

Nestrpljivojeprogovorila.»Želitelikupitiiliprodatidom?«

»Ne,ja...«Dubokosamudahnulaibrzotoizgovorila.»Mislimdabih moglabitivašakći.«

»Jeliovonekašala?Tkostevi?«

»ZovemseSaraGallagher.RođenasamuVictorijiidalisumena posvajanje.Imatekestenjastubojukoseiodgovarajućihstegodinapa sampomislila...«

»Dušo,nemašansedasimoja.Janemoguimatidjecu.«

Licemijegorjelo.»Bože,oprostite.Samosammislila...Nadalasam se.«

Glasjojsesmekšao.»Ureduje.Sretnospotragom.«Većsammislila poklopitikadjerekla:»NasveučilišturadinekaJuliaLaroche.Katkad mezabunomnazovuljudikojinjutrebaju.«

»Hvalavam,cijenimto.«

Lice mi je još uvijek gorjelo kad sam odbacila telefon na stol i zaputilaseuradionicu.Očistilasamvećinukistovapasjelaizurilau zidrazmišljajućioriječimatrgovkinjenekretninama.Nekolikominuta kasnijevratilasamsezaračunalo.Nakonbrzepretragepronašlasam imedrugeJulijenapopisuprofesoraSveučilištauVictoriji.Predavala je povijest umjetnosti jesam li od nje naslijedila ljubav prema starinama?Odmahnulasamglavom.Zaštosidopuštamuzbuđenje?To jesamoime.Dubokosamudahnulainazvalasveučilište,iznenađena štosumeodmahspojilisJulijomLaroche.

Javilase,ajasamovogputaimalaspremangovor.»Zdravo,zovem se Sara Gallagher i tražim biološku majku. Jeste li vi dali dijete na posvajanjeprijetridesetitrigodine?«

Čulasamoštarudah.Patišinu.

»Halo?«

»Nemojtevišeovdjezvati.«Poklopilaje.

Plakalasam.Satima.ŠtojepotaknulotakojakumigrenudajeLauren morala uzeti Ally i Moosea. Srećom, Laurenina dva sina su Allyni vršnjaciionaobožavaićiknjima.Mrzilasamtoštosamrazdvojenaod kćeri,painajednunoć,alibilasamsposobnasamoležatiumračnoj sobishladnimoblogomnaglaviičekatidaprođe.Evanjenazvaoi rekla sam mu što se dogodilo, govoreći polako zbog bola. Sljedeće poslijepodnesamprestalaokosvegavidjetikrugsvjetlostipasuseAlly iMoosevratilikući.Evanjeopetnazvaotevečeri.

»Jesilibolje,malena?«

»Migrena je prošla - sama sam si kriva jer sam opet zaboravila popititabletu.Sadakasnimsastolom,ahtjelasamovogtjednanazvati fotografei...«

»Sara,nemorašodmahsvenapraviti.Fotografimogupričekatidok jadođemkući.«

»Ureduje,riješitćuto.«ČestosamsedivilaEvanovojopuštenosti, ali u dvije godine naše veze naučila sam da »kasnije ćemo« obično završitakodajajurcampoputluđakinjeirješavamsveuzadnjičas.

»Razmišljalasamotomeštosedogodilosbiološkommajkom...« reklasam.

»Da?«

»Razmišljam da jojnapišem pismo. Adresa jojnije navedena, ali pismomoguostavitinasveučilištu.«

Evanješutiojedantrenutak.»Sara...nisamsigurandajetodobra ideja.«

»Nemorameupoznatiakoneželi,alimislimdabimibaremmogla javitimojupovijestbolesti.ŠtojesAlly?Nemalionatopravoznati? Moždapostojezdravstveniproblemi,primjerice...primjericevisoktlak, ilidijabetes,ili rak...«

»Malena.«Evanovjeglasbiomiran,alistrog.»Smirise.Zaštojoj dopuštašdatetakouzruja?«

»Nisampoputtebe,dobro?Nemogusamozaboraviti.«

»Slušaj,čangrizavice,jasamnatvojojstrani.« Šutjela sam zaklopljenih očiju i pokušavala disati, istodobno se podsjećajućidaseneljutimnaEvana.

»Sara,napravištomoraš.Znašdaćutepodržati.Alimislimdanebi trebaladaljekopati.«

Dok sam se sljedećeg dana vozila preko otoka, devedeset minuta vožnje osjećala sam mir i koncentriranost, bila sam uvjerena da postupam ispravno.Zbognekograzlogaotočnaautocestameuvijek umiri: slatki gradići i doline, polja, ocean i planine uz obalu koji se povremenopojavenavidiku.KadsamsepribližilaVictoriji,prošlasam krozstarušumuuparkuGoldstreamisjetilaseizletastatomkadnas jedoveodagledamomriještenjelososaurijeci.Laurenseužasavala galebovakojisusegostilimrtvimlososima.Jasammrzilasmradsmrti

uzrakukoji se lijepio za odjećui nosnice.Mrzila sam to što je tata sestramasveobjašnjavaodokjemojapitanjaignorirao-ignoriraoje mene.

Evan i ja smo razgovarali o tome da jednog dana u Victoriji otvorimo tvrtku za promatranje kitova. Ally voli muzej i ulične izvođačeuunutarnjojluci,javolimstarezgrade.Međutim,zasadasmo sretniuNanaimu.Iakojedrugigradpoveličininaotoku,djelujepoput gradića.Možeteprošetatišetnicomuluci,šopingiratiustaromcentru gradailiotićiplaninaritipauživatiudivnompogledunaotokeGulf,ito sveujednomdanu.Kadgodsepoželimomaknuti,odemotrajektomdo kopna ili se odvezemo u Victoriju u šoping. Ali ako ovaj odlazak u Victorijunezavršidobro,čekalamedugavožnjanatragkući.

Planirala sam u Julijinu uredu ostaviti pismo u kojem tražim neke podatke.Međutim,kadmijetajnicarekladaprofesoricaLarochedrži predavanjeususjednojzgradi,moralasamvidjetikakoizgleda.Nećeni znatidasamondje.Ondaćupismoostavitiutajništvu.

Polakosamotvorilavrataučionicenaliknadvoranuiušuljalase, lica okrenuta od podija. Pronašla sam mjesto otraga pa brzo sjela osjećajućisepoputuhode-ipogledalasvojumajku.

»Kaoštovidite,arhitekturaislamskogsvijetavarira...«

Kadsamsanjarila,uvijeksamzamišljalastarijuverzijusebe,alija imamkestenjastukosukojamipadanizleđautvrdoglavimkovrčama, dokjenjezinacrnakosabilaošišanauravnubobfrizuru.Nisamvidjela boju njezinih očiju, ali lice joj je bilo okruglo, a struktura kosti delikatna.Jaimamvisokejagodiceinordijskisamtip.Nosilajehaljinu na preklop koja je naglašavala njezinu vitku liniju, dječačku građu i tanke gležnjeve. Ja sam građena atletski. Ona je vjerojatno bila tek neštovišaodmetaripedeset,jasamvisokametarisedamdeset.Slike na platnu pokazivala je elegantnim sporim pokretom. Ja toliko gestikuliramkadgovorimdastalnoneštorušim.Damejošuvijeknije proganjala njezina reakcija na telefonu, pomislila bih da je to kriva osoba.

Dok sam napola slušala predavanje, zamišljala sam kakvo bih djetinjstvo imala da mi je ona bila majka. Za večerom bismo razgovaraleoumjetnosti,ajelebismoizdivnihtanjuraikatkadčak zapalile svijeće u srebrnim svijećnjacima. Tijekom ljetnih praznika

istraživale bismo muzeje u stranim zemljama i vodile duboke intelektualne rasprave dok bismo ispijale kapučino u talijanskim kafićima.Vikendimabismozajednoistraživaleknjižare...

Preplavilamekrivnja. Ja imam mamu. Pomislilasamnadraguženu kojameodgojila,kojajeradilaoblogeodkupusazamojeglavobolje iakonjojsamojnijebilodobro,ženukojanijeznaladasampronašla biološkumajku.

Nakonpredavanjastepenicamasamsespustilapremasporednom izlazu.Kadsamprolazilablizunje,Juliasenasmiješila,aliupitno,kao damepokušavasmjestiti.Nekijestudentzastaodajojpostavipitanje, ajasam projurilakrozvrata.Uzadnjem trenusam pogledalapreko ramena.Imalajesmeđeoči.

Vratilasamseravnodoauta.Jošsamuvijektamosjediladokmije srce luđački nabijalo kad sam vidjela da izlazi iz zgrade. Krenula je premaparkiralištuzaosoblje.Polakosamkrenulavozitiutomsmjerui vidjeladaulazi ubijeli klasični jaguar.Krenulaje,ajasam pošlaza njom.

Stani. Razmisli o tome što radiš. Stani uz cestu.

Kaodajetomoguće.

VozilesmoseUlicomDallas,jednimodbogatijihdijelovaVictorije uzrivu,ajasampaziladadržimrazmakizmeđunas.Nakondesetak minutaJuliajeskrenulanakružniprilazispredvelikekućeuzocean izgrađeneutudorskomstilu.Stalasamuzcestuiizvadilamapu.

Ona je parkirala ispred mramornih stepenica, krenula puteljkom kojiseovijaookokućepanestalakrozpokrajnjavrata.

Nijekucala.Tamoživi.

Štodasadnapravim?Daodemisvezaboravim?Dabacimpismou sandučić pa riskiram da ga netko drugi pronađe? Da joj ga osobno predam?

Kadsamdošladovelikihulaznihvrataodmahagonija,stajalasam poput budale,sleđena,rastrgana izmeđuideje da bacim pismo kroz prorezuvratimaisamoodjurimpremaautu.Nisampokucala,nisam pozvonila,alivratasuseotvorila.Našlasamseočiuočisasvojom majkom.Nijedjelovalasretnoštomevidi.

»Dobardan?«

Licemijegorjelo.

»Zdravo...Bilasamnavašempredavanju.«

Stisnulajeoči.Promotrilajeomotnicukojusamgrčevitostiskala.

»Napisalasamvampismo.«Govorilasambezdaha.»Htjelasamvas pitatinekestvari razgovaralesmonekidan...«

Zurilajeumene.

»Jasamvašakći.«

Raskolačila je oči. »Moraš otići.« Krenula je zatvarati vrata, ali nogomsamjojtoonemogućila.

»Čekajte. Ne želim vas uzrujati - samo imam neka pitanja, zbog svojekćeri.«Izvadilasamnovčanik,aiznjegafotografiju.»ZoveseAlly, imasamošestgodina.«

Julianijehtjelapogledatifotografiju.Kadjeprogovorila,glasjojje biopiskutavinapet.

»Nemamsadavremena.Nemogu-jednostavno ne mogu.«

»Petminuta.Tojesveštoželimpaćuvasostavitinamiru.«

Preko ramena je pogledala telefon koji je stajao na stolu u blagovaonici.

»Molimvas,obećavamdasenećuvratiti.«

Povelamejeusobusastolomodmahagonijaipolicamakojesuse protezaleodpodadostropa.Maknulajemačkusantiknesmeđekožne stolicesvisokimnaslonom.

Sjelasamipokušalasenasmiješiti.»Himalajkesudivne.«Nijemi uzvratilaosmijeh.Sjelajenarubstolice.Rukejestezalaukrilutakoda sujojzglobovipobijelili.

Reklasam:»Ovastolicajedivna-jarenoviramnamještaj,aliovoje uvrhunskomstanju.Obožavamantikvitete.Zapravosveštojestaro, aute,odjeću...«Pogladilasamstrukiranucrnujaknuodbaršunakoju samobuklauztraperice.

Onajegledalaupod.Rukesujojsepočeletresti.

Dubokosamudahnulaikrenula.

»Samo želim znati zašto ste me dali na posvajanje. Nisam ljuta. Imamdobarživot.Samo...želimznati. Moram znati.«

»Bila sam mlada.« Glas joj je bio bezizražajan. »To se slučajno dogodilo.Nisamhtjeladjecu.«

»Zaštostemeondarodili?«

»Bilasamkatolkinja.«Bila?

»Avašaobitelj,jesulioni...«

»Roditeljisumiumrliunesreći- nakon tvogrođenja.«Tozadnjeje

brzoizgovorila.Čekalasamdajošneštokaže.Mačkajojseočešalao nogu,alinijejupomilovala.Primijetilasamkakojojpridnugrlapulsira žila.

»Žaomije.Nesrećasedogodilanaotoku?«

»Mi-onisuživjeliuWilliamsLakeu.«Zarumenjelase.

»Vašeprezime,Laroche.Što to znači?Je li francusko?Znate li iz kojegdijela...«

»Nisamtonikadaistražila.«

»Mojotac?«

»Bilasamnazabaviiničegasenesjećam.Neznamgdjejeonsada.«

Promatralasamtuelegantnuženu.Definitivnonijeizgledalapoput osobekojabiseupustilaupijaniseksnajednunoć.Lagalaje,bilasam uvjerenauto.Htjelasamdamepogledauoči.Onajezurilaumačku. Osjetilasamporivdajepodignemibacimjenanju.

»Jelibiovisok?Sličimlimuili...«

Ustalaje.»Reklasamtidasenesjećam.Mislimdatrebašotići.«

»Ali...«Ustražnjemdijelukućezalupilasusevrata.

Julia je podigla ruku do usta. Iza ugla se pojavila starija žena kovrčave plave kose s ružičastim šalom prebačenim preko uskih ramena.

»Julia!Dragomiještosikodkuće,trebalebismo...«Stalajekadme ugledalainasmiješilase.»Oh,zdravo,nisamznaladajeJuliadovela studenticu.«

Ustalasamipružilaruku.»JasamSara.ProfesoricaLarochejebila takoljubaznadamiprokomentiraseminar,alisadamoramkrenuti.« Primilamezaruku.»Katharine.JasamJulijina...«Nijenastavilaveć jeispitivačkiproučilaJulijinolice.

Oglasila sam se da prekinem neugodnu tišinu. »Drago mi je.« OkrenulasamseJuliji.»Hvalavamnapomoći.«Uspjelasenasmiješitii kimnuti.

Stigavšidoauta,pogledalasamprekoramena.Jošuvijeksustajale na ulaznim vratima. Katharine se nasmiješila i mahnula, ali Julia je samozurilaumene.

Takodarazumiješzaštomoramrazgovaratistobom.Osjećamsekao dastojimnaledukojipucaokomene,alineznamukojemsmjerudase pomaknem.Dapokušamotkritijelimojabiološkamajkalagalailida

slušamEvanovsavjetinezabadamnos?Znamdaćešmitirećikako sam ja jedina osoba koja može donijeti tu odluku, ali trebam tvoju pomoć.

StalnorazmišljamoMooseu.Kadjebioštene,jednehladnesubote smoizišli,anjegaostaviliuvešerajujerjejošuvijekpiškiopokućitolikodamujeAllypokušalastavitipelene.Imalismopredivanšareni tepihodšpagekojismodonijelisizletanaotokSaltspringivjerojatno jepočeogrickatijedankraj,azatimsamovućiivući.Kadsmosevratili kući,tepihjebiouništen.Mojživotjepoputtogdivnogšarenogtepiha -trebalesu godine dasesastavi.Sadasebojimdaćesesveraspastiako nastavimpotezatitajjedankraj.

Alinisamsigurnadamogustati.

DRUGI SASTANAK

R

azmišljala sam o svemu što si mi rekla: da ne moram odlučiti odmah,damoramznatištozapravoočekujemizbogčegaželimznati višeosvojojprošlosti.Napisalasamčakpopisplusovaiminusa,kao štosmoprijeskuparadile.Svesamzapisalaumale,urednestupce,ali nitominijepomoglodapronađemodgovorepasamodmarširalau radionicu,pustilaSaruMcLachlaniridajućisebacilanarestauraciju ormaraodhrastovine.Sasvakimslojembojekojisamuklonilaosjećala samsemirnije.Nijebilobitnoštojelagala,mojikorijeninisubilivažni. Bitanjebiomojsadašnjiživot.

Evanasambilanazvalačimsampobjeglaodsvojebiološkemajke pa je tog vikenda kadje došao donio čokolade i crno vino kao rani poklonzaValentinovo pametančovjek.Alinajpametnijeodsvegaje toštominijedržaoprodike,samomezagrlioipustiodajadikujemi kukamsvedoksenisamispuhala.Ijesam ispuhalasamse.Notadaje nastupiladepresija.Tolikojevremenaprošlo odzadnjedajeumalo isprvanisamniprepoznala,poputbivšeganakojeganaletitepasene možetesjetitizbogčegastesesnjimeosjećalitakogrozno,takoljuto zbogsvega.Teksamsenakonnekolikotjedanapočelaosjećativišemanjenormalno.Trebalasamnatomestati.

* * *

Evan je otišao natrag u kolibu, a Laurenin suprug Greg koji radi za tatinutvrtkuzasječuiobradudrvaupravojeotišaonateren,pasmo seAllyijazaputilekLaurennavečeru.Dobrosesnalazimukuhinjiako nisamopsjednutanekimnajnovijimprojektom,alimojajelaizwokase ne mogu mjeriti s Laureninom pečenom govedinom i jorkširskim pudingom.

DoksuLaureninadvasina plavokosa,svelikimplavimočima,na mamu-natjeravalaAllyiMooseapovrtu,Laurenijasmoponijelekavu idesertudnevniboravak.Dragomiještoovegodineimamoblagu zimu, iako na otoku zapravo nikada nije stvarno hladno, ali bilo je lijepo zavaliti se ispred kamina pa prepričavati najnovije zgode i nezgodesklincima.Njezinistalnoneštotrgaju,amojaobičnozapadne uneprilikeuškolijeršefujedrugojdjeciiligovorikadnebismjela. Evansesamonasmijeikaže:»Pitamsenakogaje«svakiputkadse požalim.

Kadsmosastrugalesvučokoladustanjurića,Laurenjerekla:»Kako napredujeplaniranjesvadbe?«

»OBože,želišdakrenemotome.Imam golemi fascikl.«

Zabacilajeglavuinasmijalasepasamjojugledalaožiljaknabradi, posljedicudavnogpadasbicikla.Naravno,tatajepoludionamenejer jenisampazila,alitonijenarušilonjezinuprirodnuljepotu.Rijetkose šminka,aliinemorastimsrcolikimlicem,zlaćanomputiipokojom pjegicomnanosu.Uzto,Laurenjejednaodrijetkihljudikojisustvarno onako dobri kako izgledaju - netko je tko će upamtiti kojim se šamponomkoristiteisačuvativamkuponzapopust.

»Reklasamtidajeorganiziranjesvadbekompliciranijenegošto misliš.Atisimisliladaćeštoobavitizačas«,reklaje.

»Tomigovoriženakojaseuopćenijeuzrujavalaokosvojesvadbe.«

Slegnulajeramenima.»Imalasamdvadesetgodina.Bilasamsretna štoseudajem.Maminitatinvrtbionamjedovoljan.Alivamaćeu kolibibitidivno.«

»Da,hoće.Alimoramtineštoreći...«

Laurenmepogledala.»Valjdasenepremišljaš?«

»Molim?Naravnodane.«

Izdahnulajesolakšanjem.»HvalaBogu.Evanjepravitipzatebe.«

»Zaštomitosvigovore?«

Nasmiješilase.»Jerjetoistina.«Nisamimalaodgovora.Upoznala samEvanakodautomehaničaradoksmočekalisvojeaute-njegovje bionaservisu,amojnaizdisaju.Bilasamzabrinutadaminećemoći popravitiautoinisamznalakakoćuotićipoAlly,aliEvanmeuvjerio daćesvebitiuredu.Jošpamtimkakojeokovrelešalicekavestavio kartonskiobruč,kakosumupokretibiliopušteniistaloženi.Kakosam seuznjegaosjećalasmireno.

»I,štomiželišreći?«pitalajeLauren.

»Sjećašsekadsamgovorilaotraženjusvojebiološkeobitelji?«

»Naravno,bilasiopsjednutatimedoksmobilemale.Sjećašseljeta kadsibilauvjerenadasiindijanskaprincezapasipokušalaudvorištu napravitikanu?«Prasnulajeusmijeh,alikadjevidjelamojelice,rekla je:»Čekaj,zarsitražilazaozbiljno?«

»Prijenekolikotjedanapronašlasambiološkumajku.«

»Ajme. To je... golema vijest.« Iznenađenje na Laureninu licu zamijenilajezbunjenostpapovrijeđenost.»Zaštominisirekla?«Biloje to dobro pitanje, na koje nisam imala odgovor. Lauren se udala za dečkaskojimjebilausrednjojškoliijošseuvijekdružilasprijateljima iz osnovne. Nije imala pojma kako je to biti odbačen, biti sam. Međutim,drugijerazlogbionjezinmuž.Bilojenemogućerazgovarati kadjeGregbioublizini.

»Htjelasamdamiseprvoslegnudojmovi«,reklasam.»Nijebaš dobroprošlo.«

»Ne?Štosedogodilo?Živinaotoku?«

IspričalasamLaurencijeluzbrkanupriču.

Napravila je ružnu grimasu. »Sigurno ti je bilo grozno. Jesi li dobro?«

»Razočarana sam. Pogotovo zbog toga što mi nije rekla ništa o biološkomocu onamijebilajedinašansadagapronađem.«Većina maštarijaizdjetinjstvavrtjelaseokotogadamojbiološkiotacdolazi pomeneiodvodimeusvojuvilugdjemesvimapredstavljakaodavno izgubljenukćer,nježnodržećirukunamojimleđima.

»Nisivaljdareklamamiitati?«

Odmahnulasamglavom.

Lauren je preplavilo olakšanje, a ja sam se zagledala u tanjurić, odjednom osjećajući kiseo okus u ustima. Mrzim taj nalet krivnje i strahakojiosjetimsvakiputkadsebrinemdaćemamaitatasaznati, mrzimsebeštosizamjeramtajosjećaj.

»NemojrećiMelanieiGregu,dobro?«reklasam.

»Naravno.« Proučila sam joj lice pitajući se što misli. Trenutak kasnijereklaje:»Moždatijeotacbioubrakupasebojidaćeseto razotkritinakonsvihtihgodina?«

»Možda...Alimislimdajelagalačakiosvomimenu.«

»Hoćešliopetrazgovaratisnjom?«

»Nemašanse!Mislimdabipozvalapolicijudamevidi.Zaboravitću sveto.«

»To je vjerojatno najbolje.« Opet mi se učinilo da joj je laknulo. Htjelasampitatizakogabitotočnobilo»najbolje«,alivećjeuzimala tanjurićeiodlazilapremakuhinjipasamostalasamaipostalomije hladnousprkosvatri.

Čimsmosevratilikući,AllyiMoosesusestrovaliliukrevet,ajasam pospremilakuću-kadEvananema,običnojemalozapustim.Nakon kućanskihposlovanisambilaraspoloženazarad,iakoobičnojesam nakon kave i deserta jer imam previše energije, pa sam uključila računalo. Planirala sam samo provjeriti e-mail, ali sjetila sam se Julijinihriječi.

Roditelji su mi umrli u nesreći.

JeliištaštojeJuliareklabilaistina?Moždabaremmogupronaći imena njezinih roditelja na internetu. Prvo sam u Google utipkala »prometnenesreće,WilliamsLake,BritanskaKolumbija«.Pojavilose nekolikorezultata,alisamojednanesrećaukojojjesmrtnostradaopar, a oni su umrli nedavno i imali su pogrešno prezime. Proširila sam pretragu na cijelu Kanadu, ali nisam našla nesreće s osobama koje dijele prezime moje biološke majke. Ako su davno umrli, članak vjerojatnonebinibionainternetu,alijošnisambilaspremnaodustati pa sam u preglednik utipkala »Laroche«. Poneki rezultat, usputni spomen na različitim mjestima, ali ništa povezano s Julijom osim imenikadjelatnikasveučilištakojisamvećranijebilapronašla.

Prije odlaska na počinak odlučila sam proučiti Williams Lake. Nikada nisam bila ondje, ali znala sam da je u srcu Caribooa centralnog dijela unutrašnjosti Britanske Kolumbije. Julia mi nije djelovalapoputosobeizmalenoggradićaipitalasamsejelipobjegla odmahnakondiplome.Zurilasamuekran.Htjelasamsaznativišeo njoj, ali kako? Nisam imala kontakte na sveučilištu ili u vladinim tijelima,anijeniEvan.Trebalasamnekogasvezama.

ProguglalasamprivatneistražiteljeuNanaimuiiznenadilomešto ih čak i ima. Proučila sam njihove internetske stranice, a kad sam vidjeladajeuglavnomriječoumirovljenimpolicajcima,idejamejoš višeprivukla.KadjeEvankasnijenazvao,iznijelasammusvojplan.

»Kolikotostoji?«pitaoje.

»Jošneznam.Planiralasamihsutranazvati.«

»Zvučipomaloekstremno.Neznašpouzdanodajelagala.«

»Sigurnoneštoskriva tomeizluđuje.«

»Što ako je riječ o nečemu što ne želiš znati?Možda ima dobar razlogzbogkojegtinijerekla.«

»Radijećusenositistimenegosecijeliživotpitati.Imoždauspiju pronaćimogbiološkogoca.Štoakoonneznadapostojim?«

»Ako smatraš dajeto nešto što moraš učiniti,ondato učini.Ali prvo ih provjeri. Nemoj samo unajmiti prvoga čije ime nađeš u imeniku.«

»Bitćupažljiva.«

Sljedećeg sam dana nazvala privatnog istražitelja s najboljom internetskomstranicom,alikadmijerekaokolikonaplaćuje,shvatila sam odakle mu novac za to. Na dva broja se javljala automatska sekretarica.Četvrti,TBDistrage,imaojeinternetskustranicusamos najosnovnijim podacima, ali žena koja se javila je zvučala ljubazno preko telefona i rekla mi da će me »Tom« uskoro nazvati. I je, sat vremenakasnije.Kadsampitalaonjemu,rekaojedajeumirovljeni policajacidasetimebavikakobizaradionovaczagolfdasemože maloodmoritiodsupruge.Svidiomise.

Rekaomijedanaplaćujeposatu,stimedaseprvodajepologod petstodolaraidogovorilismosastanakistogpopodneva.Iakosamse osjećala pomalo otrcano kad sam zaustavila auto pokraj Tomove limuzine na javnom parkiralištu, opustila sam se nakon kraćeg razgovorainakonštomijerekaodaćesveštootkrijebitipovjerljivo. Ispunilasamnjegoveobrasceiodvezlasespodijeljenimosjećajima: krivnjom što narušavam Julijinu privatnost i nekome dajem njezinu adresu,nadomdabihmoglapronaćipravogocatestrahomdasenion nećehtjetisastatisamnom.

Tom mi jerekao kako moždanećeodmahimati vijesti zamene,ali nazvaomenekolikodanakasnijedoksampospremalanakonvečere.

»Imam podatke koje ste tražili.« Više nije zvučao poput simpatičnogdjedice,većpoputozbiljnogpolicajca.

»Želimliznati?«Nasmijalasamse.Onnije.

»Imali ste pravo, Julia Laroche nije njezino pravo ime zove se KarenChristianson.«

»Zanimljivo. Znatelizbogčegagajepromijenila?«

»Neprepoznajetetoime?«

»Zarbihtrebala?«

»KarenChristiansonjejedinapreživjelažrtvaUbojiceizkampa.« Naglosamuzdahnula.ČitalasamoUbojiciizkampa-oduvijeksu me zanimali serijski ubojice i njihovi zločini. Evan kaže da sam morbidna,alikadna Datelineu iliA&Euprikazujunekislavni slučaj ubojstva,jasamzalijepljenazatelevizor.Svioniimajuzvučnaimena, poput Zodijaka, Vampirskog silovatelja, Ubojice iz Zelene Rijeke, ali nisamsemoglasjetitiničegposebnogoUbojiciizkampa samodaje ubioljudeuunutrašnjostiBritanskeKolumbije.

Tom je još uvijek govorio. »Htio sam biti siguran pa sam se odvezao u Victoriju i fotografirao Juliju na sveučilištu pa sam to usporediosfotografijamaKarenChristiansonsinterneta.Činimiseda jeriječoistojosobi.«

»Bože,nijeničudodajepromijenilaime.Značimogocajesigurno upoznalanakonštosedoselilanaotok.Kadajenapadnuta?«

»Prije trideset i pet godina«, rekao je Tom. »Nekoliko mjeseci kasnijedoselilasenaotokipromijenilaime...«

Neštohladnoimračnorazmotavaloseumomželucu.

»Ukojemjemjesecunapadnuta?«pitalasam. »Usrpnju.«

Mozakmijemunjevitoračunaodatumeivrijeme.»Jaćuutravnju napunititridesetičetiri.Nemislitevaljda...« Šutioje.

Zakoračilasamunazadisrušilasenastolicupokušavajućishvatiti njegove riječi. Ali misli su mi bile zbrčkane, djelići koji se nisu dali povezati.Onda sam se sjetila Julijina blijedog lica, njezinih drhtavih ruku.

Ubojicaizkampajemojotac.

»Ja...ali...jesteli sigurni?« Htjelasamdamiproturječi,kažedasam gakrivočula,dasampogriješila,bilošto.

»Karen je jedina osoba koja to može potvrditi, ali datumi se poklapaju.« Zastao je čekajući da nešto kažem, ali ja sam zurila u kalendar na hladnjaku. Ovog vikenda Allyna najbolja prijateljica

Meghanslavirođendan.Nisamsemoglasjetitijesamlijojvećkupila dar.

Tomov glas kao da je dolazio iz daljine. »Ako imate još pitanja, slobodnosejavite.PoslatćuvamemailomKareninefotografijekoje samuslikaoiračun.«

Nekolikosamminutasjedilaukuhinji,jošuvijekzurećiukalendar.Čula samudaranjeormarićanakatuisjetilasedaseAllykupa.Moratćuse kasnijepozabavititime.Natjeralasamsedaustanem.Allyjevećizišla izkupaoniceostavivši zasobom miris pjenušavekupkeodmalinai mokreručnike.

Inače obožavam naše rituale prije spavanja. Kad se udobno smjestimoukrevetu,onamiprepričasvojdaniistodobnojedjevojčica koja krivo izgovara riječi i mala žena koja mi opisuje odjećudrugih djevojčica. Doksam bila sama, dopuštala sam jojda stalno spava u momkrevetu.Uživalasamutojbliskosti,voljelasamjeslušatikako dišekrajmene.ČakidoksambilatrudnaaJasonjevanitulumario, moglasamzaspatisamoakosamrukudržalanatrbuhu.Onseobično vraćaotekugluhodobanoći.Kadbihpošizila atojebilouvijek istjeraobimeizsobeizaključaose.Jabihvrištalananjegakrozvrata doknebihpromukla.Napokonsamgaostavila,kadsambilaupetom mjesecutrudnoće,aonnakrajunikadanijevidiosvojukćer zaletiose kamionetomustablomjesecdanaprijenjezinarođenja.

Ostalasamukontaktusnjegovimroditeljima,kojisusjajnisAlly, pričajujojoJasonuičuvajunjegovestvarikojećejojdatikadanaraste. Katkadprespavakodnjih.Prvisamseputbojaladaćeseprobuditiu suzama,alibilojojjedobro.Jasambilatakojanijemoglaspavati.Isto jebiloiprvidanškole-Allyseodmahsnašla,alimenijecijelovrijeme nedostajala, nedostajala mi je buka u kući, njezino smijuljenje. Sada žudimzatimmalimuvidomunjezinživotizvannašegdoma,želim znati kako se u svakom trenu osjećala. »To te nasmijalo?« »Jesi li uživalaučećiotome?«AlitevečeriglavomsumisevrtjeleTomove riječi: Datumi se poklapaju. Tonijedjelovalostvarno,nijemoglobiti stvarno.

Kad je Ally zaspala, poljubila sam njezino toplo čelo i ostavila Moosea s njom. U radnoj sobi sam uključila računalo i proguglala Ubojicuizkampa.Prvijelinkvodionainternetskustranicuposvećenu

njegovim žrtvama. Slušajući sablasnu glazbu sa stranice, pregledala sam fotografije svih njegovih žrtava, ispod kojih su pisala imena i datumismrti.Većinanapadadogađalasesvakihnekolikogodina,od ranihsedamdesetihnadalje,alikatkadbinapaodvaljetazaredompa segodinamanebipojavljivao.

KliknulasamnalinkkojijevodiodokarteuPDFformatunakojoj su mali križići označavali sva mjesta na kojima je nekoga ubio. Operirao je po cijeloj unutrašnjosti i sjevernom dijelu Britanske Kolumbije,nikadanijeubiodvaputauistomparku.Akosudjevojke kampiralesroditeljimailidečkima,njihjeprveubio.Alibilojeočitoda sumuprave mete bile žene.Nabrojila sam petnaest žena zdravih, nasmiješenih, mladih žena. Vjeruje se da je odgovoran za barem tridesetubojstava-jedanjeodnajgorihserijskihubojicaukanadskoj povijesti.

Internetskastranicajespomenulaijedinuženukojamujeikada pobjegla:njegova treća žrtva,KarenChristianson.Fotografija je bila zrnata,njezinaglavaokrenutaodkamere.Vratilasamsenapočetnu stranicuGoogleaiukucala»KarenChristianson«.Ovogputapojavilisu sebrojničlanci.Karenjesroditeljimakampiralaupokrajinskomparku Tweedsmuiruzapadnocentralnojregiji BritanskeKolumbijejednog ljetaprijetridesetipetgodina.Roditeljisujojupucaniuglavudoksu spavaliušatoru,aliKarenjesatimalovioparkomsvedokjenijeulovio i silovao. Nije ju ubio jer ga je uspjela kamenom udariti u glavu i pobjeći.Dvajedanabilaizgubljenaušumiprijenegoštosespustilas planineizaustavilakampernacesti.

Navećinifotografijajeskrivalalice,alinekijepoduzetninovinar pronašao školski godišnjak s fotografijom iz četvrtog srednje, snimljenomsamonekolikomjeseciprijetogkobnogljeta.Proučavala samfotografijuzgodnetamnokosedjevojkesasmeđimočima.Jakoje nalikovalanaJuliju.

Telefonjezazvoniopasamposkočila.ZvaojeEvan.

»Hej,malena.JeliAllyvećukrevetu?«

»Da,večerasjebilaumorna.«

»Kakotijeprošaodan,jelidetektivštojavio?«

InačeEvanugovorimsve dobro,lošeizlo istesekundekadprođe krozvratailisejavinatelefon,aliovogsumiputariječizastaleugrlu. Trebalasamvremenadarazmislim,dasisvetoposložim.

»Halo?«

»Jošuvijekistražuje.«

Tesamnoćiležalaukrevetuizurilaustrop,pokušavajućiizglave izbiti te užasne podatke, pokušavajući ne razmišljati o Julijinu licu okrenutom od kamera, okrenutom od mene. Nekoliko sati kasnije probudilasamseizsna,avratmijebioposvemokar.Osjećalasamse mamurno, usta su mi bila suha. Prisjetila sam se dijelova snabosonoge djevojke koja trči mračnom šumom, krvavog šatora, crne vrećezatrupla.

Zatimsamsesjetila.

Okrenulasamseipogledalanasat.Bilojepetitrideset.Nijebilo šanse da ću zaspati nakon noćne more. Poput magneta privučenog metalu,opetsamsjelazaračunalo.Proučavalasamfotografiježrtava pa ispunjena strahom i gađenjem pročitala sve članke koje sam pronašlaoUbojiciizkampa.PročitalasamsvenovinskečlankeoJuliji, svaki komadić informacije iz svakog časopisa, proučila svaku fotografiju. Novinari su je tjednima opsjedali, čekali ispred njezine kuće i posvuda je slijedili. Medijsko ludilo uglavnom je zahvatilo Kanadu,alinekeameričkenovinesuprenijelepričuiusporedilejes jednom žrtvom Teda Bundyja koja je isto pobjegla. Kad je Karen nestala, članci su se bavili nagađanjima gdje je, a zatim je interes polakozamro.

Tog sam jutra primila Tomov email s fotografijama Julije na sveučilištu,naputupremaaututeisprednjezinadomasKatharine. Usporedila sam ihs internetskim slikama KarenChristianson.To je definitivno bila ista žena. Na jednoj fotografiji Julia dodiruje ruku studentaiohrabrujućesesmiješi.Zapitalasamsejelimenedodirnula nakonrođenjailiimjesamorekladameodnesu.

Ovajsam tjedansve obavljala rutinski,ali osjećala sam se isprazno, nepovezano-ljuto.Nisamznalaštoučinitisovomnovomstvarnosti, tomhororpričomosvomzačeću.Htjelasamjezakopatiuvrt,daleko odtuđihočiju.Ježilasamsezbogtogsaznanja,zlakojesamotkrila,iz kojeg sam stvorena. Dugo sam se tuširala. Ništa nije pomoglo. Prljavštinajebilaumeni.

Kadsambilamala,mislilasamdaćemisebiološkiroditeljivratiti akobudemdovoljnodobra.Akobihzapalauneprilike,bojalasamseda

ćeonisaznati.Svakudobruocjenuuškolidobilasamkakobioniznali dasampametna.Kadmetataznaopogledatikaodasepitatkojemene pustioukuću,govorilasamsidaćeonidoći.Kadsamgagledalakako nosi Melanie i Lauren piškalonca nakon što je meni rekao da je preumoran,reklasamsidaćeonidoći.Kadbicureodveonabazen,a menirekaodapokosimtravu,reklasamsidaćeonidoći.Nikadnisu došli.

Asadasamsamohtjelazaboravitidapostoje.Alibezobziranaono štoučinila,bezobziranasvenačinekojimasamsepokušalazaokupiti, nisamsemoglariješitimračnog,teškogosjećajakojimijepritiskao prsaihvataomezanoge.Evanjebiosgrupomivećijediotjednabio nedostupannamobitel.Kadjekonačnouspionazvati,pokušalasam slušati o kolibi,pokušala sam prikladno reagirati,pokušala sam mu ispričatištojenovogasAlly,alibrzosamprekinularazgovorokrivivši umor.Planiralasammureći,samosamtrebalajošvremena,jedinošto mesljedećegjutraodmahprozreo.

»Dobro,štosedogađa?Višeseneželišudatizamene?«Nasmijose, alizvučaojezabrinuto.

»Moždasetinećešhtjetioženiti sa mnom kadovočuješ.«Duboko samudahnula.»OtkrilasamzaštojeJulialagala.«Pogledalasamprema vratimaznajućidaćeAllyuskoroustati.

»Julia?Neznamtko...«

»Mojabiološkamajka,sjećašse?Prošlitjedanmisejaviodetektiv. RekaomijedajojjepravoimeKarenChristianson.«

»Zaštominisirekladajujepronašao?«Zvučaojezbunjeno.

»JersamistotakootkriladajemojpraviotacUbojicaizkampa.« Tišina.

KonačnojeEvanprogovorio:»Madaj,neželišvaljdareći...«

»Želimrećidajemojpraviotac ubojica,Evane.Kojije silovao moju majku. Mislim...« Nisam mogla izgovoriti onu drugu stvar koja me proganjalaumorama.Mojjeotacjošuvijeknaslobodi.

»Sara,uspori.Pokušavamsveovoshvatiti.«Kadnisamodgovorila, rekaoje:»Sara?«

Kimnulasam,iakomenijemogaovidjeti.»Janeznam...neznamšto danapravim.«

»Samokreniispočetkaiispričajmištosedogađa.«Naslonilasam senajastukcrpećisnaguizEvanovaglasa.Kadsammusveobjasnila,

rekaoje:»ZnačineznašpouzdanodajeJuliataKaren?«

»Proučilasamnjezinefotografijenainternetu.Tojeona.«

»Ali nema dokaza da je Ubojica iz kampa tvoj otac. To je samo nagađanje.Moglasenakontogaspetljatisnekim.«

»Žrtvesilovanjasenemajunavikuodmahsnekim>spetljati<.Iu kućijojjebilažena mislimdajemožda gay. «

»Moždasadaje,alineznašštojujetadaprivlačilo.Moždaječakbila trudnauvrijemenapada.Moždateprivatniistražiteljmulja.«

»Onjebivšipolicajac.«

»Takokaže.Kladimsedaćetenazvatiirećikakozavišenovca možejoštogaotkriti.«

»Nije on takav.« Ali što ako Evan ima pravo? Jesam li brzala sa zaključcima? Sjetila sam se Julijina lica. »Ne, bila je ozbiljno izbezumljena.«

»Pojavilasijojsenavratimaizahtijevaladarazgovarastobom.To bisvakogapreplašilo.«

»Nijeriječsamootome.Nekakotoinstinktivnoosjećam.«

Evanje na trenzastao pa rekao:»Pošalji mi linkove na mail– i fotografijekojetijetajtipposlaoinjegovuinternetskustranicu.Jutro mijeslobodnopaćutosvepročitatiinazvatiteokoručka.Ondaćemo svezajednoprokomentirati.Dobro?«

»MoždatrebamnazvatiJuliju...«

»Tojestvarnološaideja.Nemoj ništa poduzimati.«

Nisamodgovorila.

»Sara.«Opomenuome.

»Da?«

»Nemoj.«

»Dobro,dobro.«

Ally je razgovarala s Mooseom u svojoj sobi pa smo se Evan i ja pozdravili. Trudila sam se biti vesela zbog Ally dok smo spremale zapečenekobasiceutijestuikečapomcrtalesmješka.Alisvakiputkad bihpogledalanjezinenevineoči,poželjelasamplakati. Što ću joj reći kad bude dovoljno velika da počne ispitivati o mojoj obitelji?

Kad sam odvezla Ally u školu, otišla sam planinariti s Mooseom mislećidaćemisvježizrakodgovarati.Čimsamzakoračilaušumu, znala sam da sam pogriješila. Inače volim miris iglica jele u zraku,

bogatiopojanmiriszemljenakonkiše.Sverazličitodrveće:goleme ruje, američke duglazije, sitkanske smreke. Ali sada su se debla prekrivenamahovinomnadvijalaiznadmeneiblokiralasvjetlost.Zrak jebiogustitih,mojikoraciglasni.Pogledmijebježaopremasvakom mračnomzakutku.Ogoljenipanjizkojegjestršalajednagrana,mrtvo stablo iz kojeg je rasla paprat, jama iza njega prekrivena mrtvim lišćem. Je li je a silovao na ovakvom mjestu? Moosejejurioispredmene papreplašiojelenakojijepobjegao,smeđihočijuispunjenihstrahom. ZamislilasamJulijukakobježišumomporezanaikrvava,kakopanično dašćedokjenetkolovikaodaježivotinja.

Vratila sam se kući i bacila se na rad.Planirala sam organizirati materijaleiočistitialatpasveponovnourednopovješati,alikadsam vidjelaneredkojisamnapravila-radnupovršinuzatrpanudlijetima, gumenim maljem, stezaljkama, orbitalnom brusilicom za drvo, kistovima, krpama i papirnatim ubrusima - nisam se mogla usredotočiti ni toliko da objesim ravnalo. Uzela sam metlu i počela mestistrugotine.

Evan je nazvao za vrijeme ručka kao što je i obećao, ali veza je stalnopucala.

»Nazvatćukad...vratim...kopno.Slijedimo...jato...grbavihkitova.«

Uradionicisamseusredotočilanabrušenješkrinjeodmahagonija urokokostilu.Doksamizglađivalaudubineiurezekojisusestvarali godinama, uživala sam u svježem mirisu drveta i zvuku brusnog papira.Sasvakimpokretommišićisumiseopuštali,amislismirivale. NodrvomahagonijamepodsjetilonaJulijinured.Nijeničudoštonije htjela razgovarati sa mnom - još je uvijek bila traumatizirana zbog onogaštosedogodilo,akadmeugledala,opetsesvegaprisjetila.Aline mora se mene bojati. Možda se boji da ću razotkriti njezinu tajnu? Prestalasambrusiti.Akojeuvjerimdanećunikomereći...

Telefonjebionastolu.Julijinbrojsfakultetajošuvijekna post it papirićuzalijepljenomzadnomonitora.

Nakon četiri zvona dobila sam snimku: »Dobili ste sandučić profesorice Laroche s Odsjeka za povijest umjetnosti.Molim vas da ostaviteporuku.«

»Zdravo, ovdje Sara Gallagher. Ne želim vas opet uznemiriti, samo...«

Tišinaseprotegnula.Počelasampaničariti.Štoakokažemnešto pogrešno? Stani, smiri se. Dubokosamudahnulairekla:»Htjelasamse ispričatištosamvamonakobanulaukuću,sadarazumijemzbogčega stebiliuzrujani.Samomezanimaobiteljskapovijestbolesti.Nadala sam se da možemo razgovarati?« Dva puta sam joj izdiktirala broj telefona i email. »Znam da ste puno toga prošli, ali ja sam dobra osoba,iimamobitelj,ineznamštorećikćeri,i...«Namojužas,pukao mijeglasipočelasamplakati.Poklopilasam.

Zamalo sam si morala svezati ruke kako ne bih ponovno nazvala i ostavilanovuporukuukojojseispričavamzbogprve,pajošjednuu kojojjojgovorimsveštojojzapravoželimreći.Sljedećihsatvremenau glavisamsiponavljalatajpozivisvakiputosjećalasvevećisram.Kad meEvankonačnosinoćnazvao,osjećalasamsegroznoštoganisam poslušalapasenisammoglanatjeratidamutopriznam.Pregledaoje linkoveisložiosedaJuliaLarochenalikujenaKarenChristianson,ali ipaknijebiouvjerendamijeUbojicaizkampaotac.

»Ištodanapravim?«pitalasam.

»Imašsamodvijeopcije ispričajsvepolicijipaćetooniistražiti, ilizaboravi.«

»Akokažempoliciji,vjerojatnoćenapravitiDNKtestisigurnasam daćerezultatbitipozitivan.Štoakorezultatprocuri?Mogaobime pronaći. Ne želim da itko sazna za ovo.« Duboko sam udahnula. »Mijenjalitotvojeosjećajepremameni,sadakadaznaštkomijepravi otac?« Mrzila sam se što to pitam, mrzila sam što se osjećam tako slabo.

»Ovisi.Hoćešmurećidamekokne?«

»Evane!«

Ozbiljnimglasommijeodgovorio:»Naravnodatoništanemijenja. Akojeontvojotac,ondajezastrašujućeštojejošuvijeknaslobodi,ali prebroditćemoto.«

Izdahnulasam,utonuvšiunjegoveriječikaoumekiprekrivač.

Evanje rekao:»Ali ako ne želiš razgovarati s policijom, onda to morašjednostavnoprihvatitiinastavitidaljesaživotom.«

Kadbitobarembilotakolako.

Evantakođersmatradatonebihtrebalaspominjatinikomeosimtebi -kaoija,ionsebojidaćevijestprocurititedaćeondauslijeditipravi kaos.HtjelasamispričatiLauren,alionavolisamoprpošneilagane teme čaknivijestinegleda.Kakodajojovoispričam?Isamasebojim jošneštopročitationjemu.

Kadsamtekpočeladolazitiktebi,nakonštosamDereka prvog muškarca prema kojem sam si dopustila osjećaje nakon Jasonove smrti - gurnula nizone stepenice,bojala sam se da je to posljedica nekih groznih genetskih predispozicija, ali ti si rekla kako možda tražim nekoga ili nešto što bih okrivila tako da ne moram preuzeti odgovornostzasvojepostupke.Tomijetadaimalosmisla.Nisamse ponosila svojim postupcima, iako se taj nevjerni smrad uopće nije ozbiljnoozlijedio.Alitomepreplašilo.

JošuvijekčujemriječikakoizlazeizDerekovihusta,jošuvijekme bole: »Znala si kad smo se upoznali da je nisam prebolio«. Imao je pravo. Znala sam, ali to me nije spriječilo da ga pokušam osvojiti. Jesamlitiispričalakakosmoseupoznali?NazabavikadjeAllyimala nekolikomjeseci-mrzilasamštojeostavljam,aliLaurenmenatjerala daodem.Derekjebiopametaniduhovit,alinijemetoprivuklo.Onog trenutkakadjerekao:»Trenutačnonisamspremanzaneštoozbiljno. Upravosamprekinuoscurom«,jasamzagrizla.Tojebilamojadrogau svakojvezi:nedostupni frajeri i velika vjerojatnost da će mi slomiti srce. Teksam nakon brutalnog kraja te veze konačno shvatila kako dugujemsebi-aisvojojkćeri-dapotražimpomoć.

Voljela bih reći da je stalo na tome, ali znaš da sam sljedećih nekoliko godinaskakalaizjedneloševezeudrugu.Valjdasam zato Evanu toliko otežala život kad smo počeli izlaziti. Vjerojatno se ne sjećaš priče jer sam ti prestala dolaziti nedugo nakon što sam ga upoznala,ali javio mi se na Facebook.Zaključila sam da netko tako zgodan,aujednoivlasnikkolibezaribolov,morabitiženskarpasam gaignorirala.Alistalnomijeslaoporukicekao Kako si provela dan?, postavljaopitanjaomomposluikćeri,komentiraomistatuse.Nisam gasmatralapotencijalnim dečkom pasam mupisalao problemima, strahovima,iskrivljenompogledunamuškarceiveze,svemuštomije prolaziloglavom.

JednesmovečeritipkalinaMSNuipilivinodotriujutro,svatkood nas pripitusvomedomu.Sljedećegdanami jeposlao linknasvoju

omiljenu ljubavnu pjesmu »These Arms of Mine« Colina Jamesa mislimdasamjeposlušaladesetputazaredom.

Nakon mjesec dana tipkanja pristala sam izići na spoj, u šetnju parkomsMooseom.Provelismosateisatezajedno,anijedantrenutak nije bio ispunjen nervozom, samo smijehom i divnim osjećajem da sam sigurna i da mogu biti posve svoja. Nekoliko mjeseci kasnije upoznaojeAllyiizmeđunjihjeodmahplanulavelikaljubav.Čakjei početakzajedničkog života bio jednostavan: ako je jednome od nas nedostajalonekokućanskopomagalo,onajdrugijetoimao.Ipak,na početkusamzapočinjalamnogesvađe,pokušavalagaotjerati,testirala njegovuodanost.Tolikosamsebojaladaćemeopetnetkopovrijediti, tolikosamsebojaladaćuizgubitisebekaouvezisDerekom itoga štobisetadamoglodogoditi.

Kadsambilamala,čestosambilaljuta,alipotiskivalasamtopa sam vjerojatno zbog toga u pubertetu patila od depresije. Napadaji bijesapočelisutekuvezama.Uvijeksamseuspjelazaustavitiunekom trenutku svedotogtrenutkasDerekomnastepenicama.Kadmije rekaodajeproveonoćkodbivše,osjećalasamsamosram.Glavommi jesamo prolazilo kako ćesvi znati danisam biladovoljno dobraza njega.Rukesumisamepoletjeleionjepao.

Nakontogasambilašokiranaiužasnutasvojimčinom,ajošviše osjećajimakojisumeobuzeli.Tomeužasnulo tajosjećajdaumeni čuči nešto mračno, nešto što ne mogu kontrolirati. I htjela sam vjerovati tvojimriječima,dajeokidačbio isti kao i uvijek:strahod napuštanja, strah od intimnosti, niska razina samopoštovanja, sve navedeno.Ali sada znamo da mi je jedno odroditelja nasilno,i više negonasilno.Činimisedasamsemoždasrazlogombojala.

Jutros sam u radionici brusila onu škrinju od mahagonija i pokušavalasvezaboraviti,što mi jenekoliko sati i uspijevalo.Onda samseporezala.Krvjenabubrila,ajasampomislila: Mojim žilama teče krv ubojice.

TREĆI SASTANAK

LJ

utasamizbunjena,dobro?Podtolikimsamstresomdasamoželim uzetibejzbolskupalicuineštosmrskatiukomadiće.Nemoguvjerovati dajeprošlomjesecdanaodmogzadnjegdolaska.Cijelionajvikend radilasammentalnuvježbukojusimipokazala.Zamišljalasamkakobi miživotizgledaodanisamzabrinutazbogobiteljiigenetike,zamišljala sam kako bihprovodila vrijeme.Pokušala sam zamisliti da osjećam lakoću i sreću dok gledam ukrase za svadbu i pozivnice. Ali nisam moglaprestatirazmišljatioUbojiciizkampa otomegdjeje,tkojeon. Čak sam se vratila na internetsku stranicu i ponovno pregledala fotografijesvihnjegovihžrtava.MislisumiseuvijekvraćaleJuliji.Jeli primilamojuporuku?Mrzilime?Odgovorsamdobilauponedjeljak.

Bila sam u radionici i ribala lak s ruku dok je Stevie Nicks orila »Sometimesitsabitch...«kadsamzačulatelefon.Brzosamprerovala hrpualataiopremenaklupipahrpukrpaispodkojihsamnašlabežični telefon.Zvaomenetkosprivatnogbroja.

»Halo?«

»MogulidobitiSaru,molim?«

Prepoznalasamtajškolovaniglas.Srcemijebržezalupalo.

»Julia,viste?«

»Jesilisama?«Glasjojjebionapet.

»Uradionicisam,Allyjeuškoli.Upravosespremamotićiukućui ručati-jutrosnisamdoručkovala...«Lupetalasam.

»Nisimesmjelaponovnozvati.«

»Žao mi je. Taman sam bila otkrila tko ste zapravo i nisam razmišljala...«

»Očitonisi.«Tomezaboljelopasamuzdahnula.

»Nemojmevišezvati.«Poklopilaje.

To sam prihvatila svojom karakterističnom elegancijom i

samopouzdanjem bacila sam telefon preko radionice, tako da je udarac izbio bateriju pa je završila ispod police. Zatim sam odmarširalaukućuipojelahrpuAllynihOreokeksaikrekerasasirom, psujući sa svakim zalogajom. Razgovarala je sa mnom kao da sam neštouštojeugazila,neštoštoježeljelasastrugatiscipele.Licemije plamtjelo,asuzesumepekleuočimakadsampomislilaonoštobih uvijekpomislilakadbimenekiodbivšihnogirao,ilikadnebidošaona sastanak,ilikadmetatanebiprimiozarukunakonštobihjapružila svoju: Što ne valja sa mnom?

Satvremenakasnijejošsamuvijekbilaprevišeuzrujanadabihse usredotočilanaposao.Aplaniranjesvadbe?Nemašanse.Razmišljala samotomedanazovemEvana,aliondabihmumoralaobjasnitišto sambilaučinila.Zgrabilasamključeveauta.

Lauren i Greg još uvijek žive u kući koju su kupili odmah nakon vjenčanja mamaitatasuimpomogliskaparom,drugimriječima,tata imjerekaoštodakupe.Tojejednostavnačetvrtastakućaiz1970-ihs četirimaspavaćimsobama,aliimapoglednazaljevDeparture,odakle sesjajnovidetrajektikadadolazesotokaNewcastle.Htjelasamkućuu istoj četvrti, ali dok smo Evan i ja tražili kuću, tamo se ništa nije prodavalo.Nakrajusmozavršiliunovijojčetvrti,aliipakobožavam naš dom. Stanujemo u modernoj kući u stilu tipičnom za Zapadnu obalu, s oplatom od cedrovine, granitnim površinama u zemljanim tonovimaiuređajimaodnehrđajućegčelika.

Gregjošuvijekrenoviranjihovukuću,ikadazavrši,bitćepredivna. Lauren ju je tijekom godina zamjetno uljepšala ručno šivanim zastorima,pastelnimzidovimaivazamapunimasvježegcvijeća.Jaim stalnouzimampovrćeizpovrtnjaka.

Zalupalasamnastražnjavratapaihotvorila.»Hej,Saraje.«

Onajeodgovorilaskata:»UBrandonovojsamsobi!«

Otišlasamusobu-ukojojjeprevladavalahokejskatematika-a Lauren je spremala čisto rublje. Sklupčala sam se na prekrivaču s logom Canucksa, zagrlila jastuk i promotrila Lauren, ljubomorna na spokojkojimjezračila.

Zastalajedržećiparčarapa.»Štojebilo?«

»Neželimrazgovaratiotome.«

Zaigranimtonomreklaje:»Sadami morašreći očemujeriječ.«

Podiglaječarapukaodaćejebacitinamene.

»Dobrosam.Samosamsehtjelamalodružiti.«

»Jesi li još uvijek uzrujana zbog biološke majke?« Okrenula se i pospremilačarapepaotvorilanovuladicu.

Nisam jojplanirala reći,samo sam htjela nakratko biti okružena njezinomtoplinom,alinisamsenisnašla,ariječisupočeleizlazitiiz mene.

»Otkrilasamtkomijepraviotac.«

Okrenulasedržećimaluplavumajicu.

»Nezvučišsretno.Tkojeon?«

BilasamrastrganaizmeđustrahaštoćeLaurenmislitiipotrebeda mikažekakojesveuredu,dameoraspoložikaouvijek.Sjetilasamse Evanovaupozorenjadanikomenekažem.SjetilasamseobećanjaJuliji danećunikomereći.Aliovojemojasestra.

»Nesmiješ nikome reći-čakniGregu.«

Položilajedlannasrce.»Obećavam.«

Osjetilasamdamiliceplamtidoksamgovorila:»ČulasizaUbojicu izkampa,jel'tako?«

»Svisučulizanjega.Zašto?«

»Onmijeotac.«

Zinulajepazabezeknutablejalaumene,činilomisesatima.Sjelaje nakrevetkrajmene.

»Toje...Jesilisigurna?Kakositootkrila?«

Sjelasamsjastukomukriluiispričalajojzaprivatnogistražitelja pasveštosenakontogadogodilo.Proučavalasamjojlicetražeći u njezinimočimasvegrozotekojesumeniprolazileglavom.Alividjela samsamozabrinutost.

»MoždaEvanimapravoisvejetozapravoslučajnost?«reklaje.

Odmahnula sam glavom. »Način na koji je danas sa mnom razgovarala onamemrzi.«

»Sigurnasamdatenemrzi.Vjerojatno...«

»Ne,imašpravo,gorejeodtoga.Gadimjojse.«Glasmijebionapet doksamsusprezalasuze.

Laurenmepogladilapoleđima.»Stvarnomiježao,Sara.Ljudikoji subitnivolete.Pomaželito?«

Samo što me tata ne voli, a to što ona to odbija vidjeti čini tu činjenicujošbolnijom.

»Ne možeš razumjeti kako je to biti usvojen, kako je to kad te rođena majka preda kao da si smeće, a onda te ponovno odbije. Godinamaježelimupoznati,asada...«Odmahnulasamglavom.

»Znamdatoboli,alinesmiješzaboravitisvedobrousvomživotu.«

Htjelajejošneštododati,aliprekinuonasjeglasizprizemlja.

»Hej,hej,hej,vještice.«Melanie.

»Gore smo«,odgovorila jojje Lauren.Pogledala sam je,a ona je palcemikažiprstomprešlaprekousana,kaodapovlačizatvarač.

Melaniesepojavilanavratimapaodbacilatorbunapod.

»BaštihvalaštosizauzelacijeliprilazsvojimCherokeejem,Sara.«

»Panisamznaladadolaziš.«

IgnoriralameiokrenulaseLauren.»Hvalatizapomoćononeki dan.Kyleijatocijenimo.«

Laurenjeodmahnularukom.»Nemaproblema.«

»Štosedogađa?«pitalasam.

»Nijeriječuvijeksamootebiitvojojsvadbi.«Melaniesenasmišila kaodasešali,aliočisujojbilehladne.Poputmame,iMelanieizgleda poputTalijanke,samoštojenjezinatamnakosakratkairazbarušena, volijarkecrveneruževeiočiobrubljujecrnomolovkom.Doknezvjera prkosnoiliseneduri,pravijekomad.

Dokjebilamala,tatajujeobožavaovoditinaterenezasječudrvabiojeuvjerendaćepostatiračunovođaipomagatimuuposlu.Aličim jeušlaupubertet,Melaniejezanimalosamobrojenjefrajera.Anjih lakonalaziu pubu ukojemradizašankom.Tatijetoprijebioomiljen lokal,aliotkakoseonatamozaposlila čimjenavršiladevetnaest nogomnijekročiounjega.

Laurenjerekla:»Kylejetrebaoprostorzaprobupasamimdalada sekoristegaražom.«

Melanieseokrenulapremameni.»Jestelivećrezerviralibendza svadbu?«

»JošuvijeksedogovaramsEvanom.«

»Savršeno,jervamKylezavjenčanježelipoklonitigažu.«Širokose osmjehnula.

To ni izdaleka nije bilo savršeno. Čula sam Kyleov bend prije nekoliko mjeseci i jedva su držali ritam. Bacila sam pogled prema Lauren.OnajenaizmjencepogledavalamenepaMelanie.

»To je zanimljiv prijedlog, ali moram razgovarati s Evanom. Ne

znamimalionkakvihideja.«

»Evan?Onjeflegma,njemućebitisvejedno.«

»Možda,aliipakmoramprvosnjimerazgovarati.«

Melanie se nasmijala. »Otkada ti trebaš Evanovo dopuštenje?« Zastalajepasezapiljilaumene.»O,kužim.Tine želiš datiKylesvira.«

I... kreće svađa. Svi smo mi razmazili Melanie dok je bila mala, pogotovotata.Akojemamabilabolesna,jasambilaglavnaitadabi počelenevolje.SLaurenjebilolako,moglasamjojrećidapokupisvoje igračkeionabitoodmahučinila,aliMelaniebisamostalasrukamana bokovima i piljila u mene. Na kraju bismo Lauren i ja sve učinile umjestonje.

»Nisamtorekla,Melanie.«

»Jebeno ne mogu vjerovati. Kyleovbendsadazvučistvarnodobroi onjespremanučinitineštolijepozatebe,atićeštoodbiti?«Nisamni stiglaodgovoritikadjeMelanieodmahnulaglavomirekla:»Reklasam tidaćeodbiti,Lauren«.

»Vistevećrazgovaraleotome?«pitalasam.

Lauren je odgovorila: »Ne, pa, samo malo. Melanie je sinoć spomenulakakobizaKyleovbendbilodobrodaihljudičujui...«

»Iti si rekla kako bi na svadbi vjerojatno mogao upoznati neke ljude«,reklajeMelanie.»Reklasidabitobiladobraprilikazanjega.«

Licemijegorjelo,asrcepočelonabijati.Melaniejehtjeladamoja svadbabudeaudicijazanjezinadečka?ALaurenjojje dala tuideju?

»AlinisamznalaimaliSaradrugeplanove«,reklajeLauren.

»Nema ih«,odgovorilajeMelanie.»SamojojseKylenesviđa.«

Zapiljila se u mene podignute brade, izazivajući me da joj proturječim.Htjela sam jojreći što mi je bilo na umu: Nije dovoljno dobar za tebe i definitivno nije dovoljno dobar da svira na mojoj svadbi. Umjestotoganabrojilasamdodeset,nekolikoputadubokoudahnulai rekla:»Razmislitćuotome,dobro?«

Melaniejeodgovorila»Manaaaaravnodahoćeš.«

»Hoćeš.Zarne,Sara?«Laurenmemolećivogledala,ustrahudaće izbitisvađa.Ihoće,velikasvađaakosenemaknemodande.

»Da.Moramkrenuti.«Ustalasam.

»Nemožešostatinakavi?«pitalajeLauren.Znalasamkakoželida ostanemdasveizgladimo,ilidasebarempretvaramokakojesveu redu,ali isto samtako znaladaćueksplodirati ako čujemjoš jednu

riječizMelanienihusta.Natjeralasamsedaseosmjehnem.

»Žaomije,morampoAlly.Drugiput,može?«

Doksamizlazila,Melanienisamnipogledala.

Te sam se noći vrtjela po krevetu. Na kraju sam ustala i napisala bilješke jedinoštomipomažedasesmirim.Prvastavkabilajeda ujutronazovemLaureniispričamseštosamonakonaglootišla.Onda samMelanienapisalapismosasvimeštosamjojranijehtjelareći,a što joj nikada neću reći. Nakon četiri godine terapije konačno sam naučilakontroliratibijes-izbrojimdodeset,pišempisma,odlazimiz prostorijekakobihseohladila aliMelaniemebržeodikogamože izbacitiiztakta.Mrzimštokrajnjetakobrzoplanem.Mrzimštosetada osjećamposveizvankontrole.Ali najvišeodsvega,to merastužuje. Tolikosamjevoljelakadjebilamala,voljelasamtoštomisediviišto mesvudaslijedi.Aondasamjeizgubilaušoping-centrukadjeimala četirigodine.

Išlismoubožičnukupnjuitatamijerekaodajepripazimdokjeon udućanu.Melaniejehtjelašetati,aliznalasamdaćetatabitibijesan akosemaknemopasamjedržalaotragazakaput.Štojemojstisak postajaočvršći,toseonajačeopirala,vuklaigrebalasvedoksenije oslobodila i pobjegla u gužvu. Sljedećih dvadeset minuta bile su najstrašnijeumomživotu.Paničnosamzazivalanjezinoime.Tataje izjurioizdućana,bijelpoputkrpe.Kadsmojekonačnopronašli-kako jaše mehaničkog ponija tata me odvukao na parkiralište i iza kamioneta me istukao po turu. Još uvijek pamtim kako sam se pokušavalaosloboditi,kakosamridalatakosilovitodanisammogla disati,kakosenjegovarukasamonastavljalaspuštati.

Većinanajgorihuspomenaizdjetinjstvatičusenevoljaukojesam zapalazbogMelanie.JednuNoćvješticaLaurenijasmoodlučilebiti navijačice.Melaniejehtjelaistikostim,alinapravilesmosamodva,pa sam joj rekla da može biti princeza. Zgrabila je moje pom-pone i istrčalaizsoberekavšidaćeihbacitiuvatru.Pojurilasamzanjom, poskliznula se na hodniku, srušila lampu i razbila sjenilo. Kad sam rekla tati,bio je bijesan- ne zbog lampe nego zbog toga što nisam uključila Melanie. Zabranio mi je da idem susjedima po slatkiše i dopustio je Melanie da nosi moj kostim. Najgore je bilo to što me natjeraodaidemsnjimaodkućedokuće.JošuvijekpamtimMelanie

kako skakuće do ulaznih vrata u kostimu koji sam ja tjednima izrađivala,kakojojsesuknjicanjišesasvakimkorakom,kakomise srceslamasvakiputkadjojnetkodajekompliment.

Kad smo ušle u dvadesete i više nismo živjele s roditeljima počele smo se bolje slagati. Kad sam rodila Ally, Melanie je znala navratitipasmosedružile,gledalefilmove,jelekokiceismijalese.Bilo jesuper,kaodasmokonačnopravesestre.Jošuvijeksmopovremeno imaletrzavice,aliposvađalebismosesamoakobihjojpokušaladati savjet o prijateljima ili dečkima s kojima je izlazila. Kad je počela izlazitisKyleom,reklasamjojkakosebojimdajeiskorištavazatošto radiubaru.Poludjelajeinekovrijemenismorazgovarale.Ondasam upoznalaEvanaitatanasjepočeopozivatinavečere zvaojesamo kadjeEvanbiokodkuće-idogovaratiobiteljskedoručkeiroštilje.

Melaniejezbogposlapropustilamnogeodtihvečera,alikadbise pojavila,počelabimeizazivati-pogotovoakojojjedečkobioprisutan. NisamznalajeliljutazbogtogaštojetatiEvandražiodKyleailizbog togaštonijanevolimKylea,alisvimmesesilamatrudilaocrniti.A akobihplanula,tatabiseobrušionamene,aMelanienebiništarekao. Štosamsevišetrudilanereagirati,tojeonajačenapadala.Sadaje došlodotogadajesvakirazgovorosvadbipostaopovodzasvađu.

Lauren bi uvijek završila između dviju vatri i znala sam da se vjerojatnoosjećaužasnozbogonogaštoseranijedogodilo,pasamse zbog toga ja osjećala užasno. Ali izjedala me krivnja i zbog drugog razloga,inapisalasambilješkudajepodsjetimkakonikomenesmije rećitkomijebiološkiotac.

Sljedećeg sam jutra zaspala pa sam jurila kako bih stigla Ally odvesti u školu. Zatim me nazvao klijent kojem je hitno trebalo popraviti vitrinuza hodnikkojuje slao na sajam antikviteta.Nisam imalaprilikenazvatiLaurenisrušilasamseukrevetgovorećisidaću toriješitisljedećidan.Alinisam,idansepretvorioutjedan,ajasam opetpalaudepresiju.

Inajlakšizadacidjelovalisuneostvarivoicijelometijeloboljelo. Iscrpljujućemijedjelovalaiidejadaodemnaterapiju.Takodasam previše spavala, previše jela i cijela popodneva provodila na kauču gledajući filmove. Morala sam se natjerati u šetnju s Mooseom, ali izbjegavala sam njegove omiljene šumske staze i držala sam se sigurnijegobližnjegparkaukojemjebilovišeljudi.Inačegaobožavam

gledatikakonatjeravazečeveprekosajmištadokseuzrakujošosjeća mirissijenaiživotinja.Alidoksamvuklanogekrozmlake,zgradesu midjelovalesamostaroinapušteno.

Iz kuće sam se izvlačila još samo zbog Ally i svom preostalom energijompokušavalasakritištoosjećam.Alinijemibašišloodruke. Jednogasmosedanavozilekućipopljusku štonijerijetkostuožujku, ni bilo kojem drugom mjesecu na obali, ali nije pomagalo mojem ionako lošem raspoloženju. Stale smo na crvenom, a ja sam gledala krozstaklo.

»Zaštositužna,mamice?«pitalajeAlly.

»Nijemidobro,dušo.«

»Ja ću se brinuti za tebe«, rekla je. Bila je tako slatka te večeri. PokušalamijeskuhatijuhuireklajeMooseudamorabititih.Provela jenoćumomkrevetu.Udobnosmosesmjestilepamije,dokjekiša udaralapoprozoru,čitalapričeiposudilamisvojuomiljenubarbiku dameutješi.SljedećegsamjutrakonačnonazvalaLaurenkakobihse ispričalaštosamonakobrzootišla,alipreduhitrilame.

»StvarnomiježaoštosamištagovorilaMelanieotomedaKyle sviranasvadbi.Alivasdvijesestalnosvađateistvarnojeteškobilo kojojneštoreći.«

»Melaniemeizluđuje.«

»Voljelabihdanistetolikoljubomornejednanadrugu.«

»Nisam ljubomorna na nju, samo mrzim što se uvijek sa svime izvuče.«

»Tatajejednakostrogpremanjoj,znaš?«

Nasmijalasamse.»Da,baš.«

»Je,samotitonevidiš.Stalnojojprigovarazbogposla,govorijoj kakotebiposaocvjeta,kakoimašvelikukuću,kakojeEvanuspješan. Mislimdasevasdvijekatkadsukobljavatejersteprevišeslične.«

»NisamnimalonaliknaMelanie.«

»Objeimatesnažankarakteri...«

»Nimalo,Lauren.«

Šutjelaje.

Uzdahnula sam. »Žao mi je. Trenutačno prolazim kroz teško razdoblje.«

Glas joj je bio nježan. »Znam, mila. Nazovi me ako poželiš razgovarati.« Ali nisam, jerkoliko god da sam voljela sestru, bilo je

stvariokokojihmionanijemoglapomoći,stvarikojećenasuvijek razdvajati.Onajeznalagdjepripada.

Kad je proletio još jedan tjedan, a ja sam još uvijek bila nikakva, odlučilasamdajevrijemezapromjenu.PrestalasamUbojicuizkampa guglatidesetputanadan,prestalasamčitatiogeneticiidevijantnom ponašanjuodčegasamsamoimalanoćnemoreikupilasammaterijal zakućicuzaptice kojujeAllyvećjakodugohtjelaizgraditi.Silnosmo se zabavljale radeći skupa na kućici; Ally se smijuljila dok je bojila, mahalakistom i prskalabojom po prstimai stolu.Ipolako setama počelapovlačiti.Evanijasmočakjedanvikendproveliugodnuvečer kodLaureniGrega.Baremjebilolijeposvedoksetatanijepojavio kakobisGregomrazgovaraooposlu.

Bilo mi je užasno žao Grega doksmo slušali kako ga tata grdi u prizemlju-adobrojeznaodasetočujeukuhinji.Bilojejošgorekadse tatakasnijepopeogoreiobznaniodajeunajmionovognadglednika. Gregjegodinamačekaodagatatapromakne.Tatajeostaopopitipivo pacijelovrijemeproveorazgovarajućisEvanomoribolovu.Gadimise štotakoočitopokazujetkomujedraži,aligadilasamseisamasebijer sambilaponosnaštomusesviđamojzaručnik.

Doprvogtjednatravnjakonačnosamosjećalakaodajedepresija izamene.Spavalasamponoćiibilabudnapodanu.Ponovnosamsate isateprovodilauradioniciinadoknađivalazaostatkenaprojektima. Takosamsedobroosjećaladasamjutrosčakranijeustalaiotišlau ludišopingzaAlly.Potrošilasamhrpulovenamaterijalezahobijei Netbook,zakojisamsirekladaćejojpomoćipriučenju.Obožavamjoj kupovatistvari:kostime,knjige,igre,boje,odjeću,plišance.AkojeAlly sretna,ijasamsretna.Ulazilasamukućunosećisvetevrećicekadje zazvoniotelefon.

»Dođivečeras.«Zvaojetata.Čimsammučulaglas,bilomijejasno dasamunevolji-velikoj.

»Štosamnapravila?«

»Primiosampoziv...«

Tataješutiocijeluužasnuminutu.Nisamdisala.

»NainternetupišedajeUbojicaizkampatvojotac.«Glasmujebio napet odbijesa,kao da zahtijeva objašnjenje. Pokušala sam shvatiti njegove riječi, ali osjećala sam se kao da je netko izbio sav zrakiz

mene.

»Jesiliznalazato?Jelitoistina?«Riječisubilepoputudaracaisrce mijepočelodivljačkilupati.Nipoštonisamhtjeladasaznajunaovaj način. Pomislila sam na mamu, na to koliko će je to povrijediti. Skliznulasamnaklupuuhodniku,zaklopilaočiikrenula.

»Prijenekolikomjesecipronašlasambiološkumajku.«Dubokosam udahnulapabrzoizgovorilaiostatak.»Činisedamijebiološkiotac vjerojatnoUbojicaizkampa.«

Tataješutio.

»Tkotejenazvao?«pitalasam.

»VelikiMike.«

Tatinnadglednik?Kakojeonzatočuo?Jedvadaznačitati.Tatami jeodgovorionatopitanje.

»Rekaojedajenjegovakćitopročitalau Novostima iz Nanaima.«

»Na onoj tračerskoj stranici?« Već sam trčala na kat prema računalu.

Tatin glas bio je strog. »Pronašla si biološku majku prije dva mjeseca,anisinamništarekla?Zaštonamnisirekladajetražiš?«

»Htjelasam,alijednostavno...Samomalo,tata.«

Upisalasamadresuinternetskestraniceipronašlačlanak.

Karen Christianson otkrivena u Victoriji...

»O,ne.«

Pokušalasampročitatičlanak,aliriječisumisemutilepredočima od šoka. Ulovila sam komadiće priče. Karen Christianson... Jedina preživjela žrtva Ubojice iz kampa... Julia Laroche... Profesorica na Sveučilištu u Victoriji. Trideset trogodišnja kći Sara Gallagher... Obiteljska tvrtka Gallagher, sječa i obrada drva u Nanaimu... Svejetu,svejeotkriveno.

»Kakosuznalidatijeonamajka?«pitaojetata.

»Nemampojma.«Zurilasamuekrandoksumisemislipanično sudaraleuglavi.Kolikojeljudividjelotajčlanak?

»NazvatćuMelanieiLauren«,rekaojetata.»Želimdasvedođeteu šest.Tadaćemorazgovarati.«

»Smjestaćuposlatie-mailtojinternetskojstraniciirećiim...«

»Većsamnazvaoodvjetnika.Tužitćemoihakosmjestanepovuku članak.«

»Tata,mogujatoriješiti.«

»Jaćuto riješiti.«Njegovtonmi jejasno dao na znanjekako ne mislidajamogubiloštoriješiti.

Kadjepoklopio,shvatilasamdajerekao»Ubojicaizkampajetvoj otac«.Nijerekaotvoj biološki otac,negotvojotac.

Sadaznašzaštosampodtolikimstresom,Nadine.Nakontelefonskog razgovorastatompročitalasamcijeličlanakicijelovrijememislilada ću povratiti. Imali su hrpu fotografija Karen Christianson čak su objavili fotografiju sa sveučilišta. Nisam mogla vjerovati koliko su detaljanaveliomeni:čimesebavim,podatkeoEvanovojkolibi.Jedino štonisuspomenulijedaimamkćer hvalaBogu.

Iakojetatanazvaosvogodvjetnika,poslalasame-mailinternetskoj stranici tražeći damaknučlanaki nazvalasvenavedenebrojeve,ali nitkominijeuzvratiopoziv.Jošjedanputsamseosjećalapoputbudale kojaništaneznasamariješiti.PokušalasamnazvatiEvana,alibiojes grupomnabroduivratitćeseteknakonvečere.Laurensenijejavljala natelefon,aonajekućanica.Vjerojatnoseskrivalauvrtu.Sigurnasam dastrepiodvečerašnjegsastankakolikoija-Laurenmrzikadsuljudi uzrujani.

SadasepitamjeliMelaniemoglačutimojrazgovorsLauren.Ali iakosenekadaponašapoputkučke,nemoguzamislitidabiMelanie napravilaneštoovakozlobno.Naravno,dajereklaKyleu...onmidjeluje poputnekogatkobivlastitusestruprodaoakobiodtogaimaokoristi. NemašansedasuLaurenilidetektivneštorekli.

Nisamseovolikobojalaobiteljskogsastankaotkadsamroditeljima moralarećidasamtrudna.Tatajebioustaousredmojeizjaveiotišao iz prostorije. Odvela sam Moosea u šetnju u nadi da ću se riješiti nervoze, ali na kraju sam samo brzo trčala kući pogledati računalo. Članak je još uvijek bio na internetu kad sam kretala na sastanak. Pokušavamsesmiritiponavljajućisidaseništanemožedogoditiako janištanepotvrdim.Tatinodvjetnikradiujednojodnajboljihtvrtkiu Nanaimu.Onćedokrajadanamaknutitajčlanaksinterneta.Moždaće ljudinekovrijemetračati,aliondaćeihokupiratineštodrugo.Samo moramčekatidaseprašinaslegne.

Aliimamosjećajdamečekaneštojošgore.

ČETVRTI SASTANAK

H

valaBoguštosimeuspjelaugurati znamdasambilajučer,alikad seovakouspaničim,uglaviminastanepravikaos.Jedinouštosam bilasigurnajestdamoramdoćiktebi.Morašmipomoćidasesmirim, jerakosedanasjošneštodogodi,skrozćupoludjeti.

Kadsamkretalanaobiteljskiskup,bilasamjošgoreraspoložena. Tomenipoštonijepomoglažestokaraspravasašestogodišnjakinjom kojojse nije sviđalapromjenaplanova.

»Reklasidaćemoraditipalačinkezavečeru.Urazličitimoblicima, onakokakoihEvanradi«,reklajeuznemireno.Allyimatumetodičnu crtuiprijesvakeodlukemnogopromišlja,štojepreslatkokadisplazi svojmali jeziki smišlja što kupiti Mooseunovcem koji je dobila za rođendan,alipravanoćnamoraakomoramoneštobrzoobaviti.

»Nestignemvečeras,mačak.Jestćemopilećujuhu.«

Dlanovestisnuteušakepoložilajenabokove.»Obećalasi.«Drugi dioAllyneorganiziraneprirodesastojiseodtogadamoraznatinaše planovezasvakidaniobjašnjenještomožeočekivatiusvakojsituaciji. Akosemaknemoodplana,iliako,nedajBože,požurimbilokojiod korakauprocesu,onaseuzruja.

»Znam.Žaomije,alinedanas.«

»Ali obećala si.«Stisnulasamzubeslušajućipiskutavocendranje. Naglosamseokrenulapremanjoj.»Ne danas.«

Tamnekovrčesujojposkakivaleokoglavedokjetrčalapremasobi pa zalupila vratima. Čula sam neki udarac o vrata. Moose je sjedio isprednjezinihvrataikoriomepogledom.Nisamčuladaplače,aliAlly rijetkoplače tabiprijeneštorazbilanegopustilasuzu.Jednomsamje vidjelakakoseudarilaunožniprstnakončegajeudarilanogustola kojajetoskrivila.

Primilasamkvaku.Okrenulase,alineštojebilonavratima.Ah,da. Evanjujenaučiodastolicomzabarikadiravratazaslučajdajeukući provalnik.

»Ally,molimte,izađidamožemorazgovaratioovome.«

Tišina.

Dubokosamudahnula.

»Kada izađeš, možemo izabrati neku drugu večerovajtjedanda pečemopalačinke naučitćutekakoseradismjesa.Alimorašizaći doknabrojimdotri.«

Tišina.

»Jedan...dva...«

Ništa.

»Ally,ako istog trena neizađeš, tjedan dana nećeš gledati Hannu Montana.«

Otvorilajevrata,prošlakrajmeneprekriženihrukuipognuteglave pasetužnoosvrnulaprekoramena.

»Evan nikada nevičenamene.«

Situacijasenijepopravilanikodmojihroditelja.Kadsamstiglapred njihovudrvenukućunarubuNanaima,ugledalasamMelanieinautoi Laurenin terenac već parkirane na prilazu. Ally je već izišla iz Cherokeeja s Mooseom za petama.Odmarširala sam prema ulaznim vratimazamišljajućidaimamoklop,znajućidatonećenimalopomoći.

Svi subili udnevnom boravku.Melanie me nije ni pogledala,ali Lauren mi se plaho osmjehnula. Tatino lice bilo je poput željezne maske. Sjedio je u svom naslonjaču nasred prostorije, kao i uvijek, odjevenucrnumajicuiradničkehlačeodtraperaukakvimaživisvaki pravidrvosječanaotokuteradnecipelesčeličnomkapicom.Plećati mišićav,sbijelomkosompoputkrune,takookruženženomikćerkama izgledaojepoputnekogkralja.

»Bako!«Allyjepotrčalapremamamiizagrlilajeokonogupajojse rozajaknapunjenaguščjimperjempodigladoušiju.

Natrenutaksamijapoželjelaotrčatidomameizagrlitije.Svena njojdjelujemeko tamnakosasadaprošaranasjedinama,blagiparfem kojiuvijeknosi,njezinglas,njezinakoža.Potražilasamznakoveljutnje nanjezinulicu,ali pronašlasam samo iscrpljenost.Molećivo sam je pogledala, Žao mi je, mama, nisam te htjela povrijediti.

»Idemoukuhinju,Ally.Imampužićscimetomzatebe.Dečkisuveć otraga«,reklajeiprimilaAllyzaruku.

Doksuprolazilekrajmene,reklasam:»Bok,mama«.Dodirnulami jerukuipokušalameumiritiosmijehom.Htjelasamjojrećikolikoje

volim, da nije riječ o njoj, ali otišle su prije nego što sam to stigla izgovoriti.

Bacila sam se podignute brade na stolacnasuprot ocu.Pogledali smoseuoči.Jasamprvaodvratilapogled.

Progovorio je. »Trebala si razgovarati s nama prije traženja biološkihroditelja.«

Godineradanasuncunaglasilesudubokeboreokonjegovihusta, stisnutihuoštrucrtu.Iakojeprešaošezdesetu,ovojeprviputdamije tataizgledaostaroipreplaviomesram.Imaojepravo.Trebalasamim reći. Samo što ih nisam htjela povrijediti - i htjela sam izbjeći ovaj razgovor.Nakrajusamsvesamopogoršala.

»Znam.Žaomije,tata.Utommijetrenutkutoimalosmisla.«

Podigaojelijevuobrvu,čimebimeuvijeknatjeraodaseosjećam poputpotpunogpromašaja.Paiovogputa.

»Želimznatikakojeinternetskastranicadobilatepodatke.«

»Tobihijavoljelaznati.«PogledalasamMelanie.

»Zaštomenegledaš?Nisamniznalazatodokmitatanijerekao«, odgovorilaje.

»Naravnodanisi.«

Melaniejezavrtjelaprstuzsljepoočnicuiusnamaoblikovalariječ Luđakinja.

Krvmijezakipjela.»Znaš,Melanie,katkadsiprava...«

»Dosta«, zaoriojetata.

Svi smo ušutjeli. Pogledala sam Lauren u oči. Iz njezina izrazadijelomkrivnje,dijelomstraha bilomijejasnokakojereklatatidaje većznalazamojebiološkeroditelje.

Okrenulasamsetati.»JedinidrugiljudikojiznajusuEvaniprivatni istražiteljkojegsamangažirala,alionjeumirovljenipolicajac.«

»Jesiligaprovjerila?«

»Daomijesvojuposjetnicui...«

»Štoznašonjemu?«

»Reklasamti,dajeumirovljenipolicajac.«

»Jesilinazvalapolicijudatopotvrdiš?«

»Ne,ali...«

»Nisi ga provjerila.« Tata je odmahnuo glavom, a ja sam se zacrvenjela.»Dajminjegovbroj.«

Htjelasammurećikakoonnijejedinikojimoženeštoobaviti,ali

poobičaju,natjeraomedaposumnjamusebe.

»Poslatćutigae-mailom.«

Krajičkom oka ugledala sam mamu na vratima s tanjurom u rukama.

»Jestelizarolicescimetom?«

Sjela je na kauč, a tanjur odložila na stolić za kavu zajedno s ubrusima.Nitkosenijepomaknuo.TatajestrogopogledaoMelaniei Laurenpajesvakauzelajednurolicu.Slijedilasamnjihovprimjeriako samznaladanećumoćiništapojesti.Mamasenasmiješila,aliočisujoj bilecrveneurubovima-plakalaje.Sranje.

Uključila se u razgovor. »Sara, razumijemo da si htjela pronaći biološkeroditelje,samosmorazočaraništonamnisirekla.Sigurnosi se jako uzrujala kad si otkrila tko ti je pravi otac.« Sudeći prema njezinimblijedimobrazima,ionajebilapriličnouzrujana.

»Žaomije,mama.Tojeneštoštosammoralaučinitizasamusebe. Htjela sam prvo sve posložiti u glavi prije nego što razgovaram s vama.«

»Tvojamajka-učlankupišedajeprofesorica?«nastavilajemama.

»Da.Neželiimatiposlasamnom«,odvratilasampogledtrepćući.

»Ne primajto ksrcu,Sara.« Maminje glas bio nježan.»Svaka bi majkabilaponosnaštoimakćerpoputtebe.«

Očisumiseispunilesuzama. »Stvarno miježao,mama.Trebala samtireći,alinisamhtjeladamislišdasamnezahvalnailitakonešto. Tisisjajnamama.«Tonisubilesamoprazneriječi.Mamajevoljela svaki projektizlikovnogkoji smo dovuklekući,svaki kostim koji je morala šivati u zadnji tren, svaki parnajdražih poderanih traperica kojejesamoonamoglazakrpati.Mamajevoljelabiti mama.Nisam nikadapitala,alisigurnasamdajeonabilatakojajehtjelaposvojiti dijete.Mogusekladitidajetatapristaosamozbognje.

Rekla sam: »Vi ćete uvijek biti moji pravi roditelji vi ste me odgojili.Samomezanimaloodaklesam.Onda,kadsamotkrilatkomije biološki otac, pomislila samo kako možda nećete htjeti znati.« Pogledalasamtatupaopetnju.»Nisamvashtjelauzrujati.«

Mamajerekla:»Zabrinutismozatebeipreplašeni,alito nikada ne bi promijenilo naše osjećaje prema tebi.« Opet sam pogledala tatu. Kimnuoje,alikaodajebiomiljamadaleko.

»Evanjenabrodu,alirećićumudaječlanaknainternetučimse

vratimkući«,reklasam.

»Članakje maknut,ali ipakćemo tužiti te gadove«,odgovorio je tata.

Naslonilasam glavunafoteljui odahnula.Svećebiti uredu.Na trenutaksamseosjećalazaštićeno-tatajebionamojojstrani-ali ondajerekao:»Budalenisutrebaleobjavitiimemojetvrtke«ishvatila samštozapravoštiti.

Osjetilasamjošjedannaletkrivnjekadsamvidjelakakomamas bolnomgrimasomrukompritišćetrbuh.Itatajetoprimijetiopame oštropogledao.Nijeništamoraoreći.Rekaomijetomnogoputa,na mnogonačina.Alinajvišemeuvijekpogađaobezriječi. Pogledaj što si napravila mami.

Mama je počela govoriti o svadbi, ali razgovor je bio usiljen. Melanieijasmoseupornoignorirale.

Nakonnekogvremenareklasam:»Trebalabihkrenuti,Allymora naspavanje.«Kadsamizišladajepozovem,Laurenjepošlazamnomi zatvorilavrata.

»Oprostištosamreklatati,alinisammuhtjelalagatikadmepitao znamlištootome.«

»Ureduje.Jelisenaljutionatebeštositotajila?«

Odmahnulajeglavom.»Mislimdajesamozabrinut.«

»Jesilizbogtogadanasignoriralamojpoziv?«

»Nisamhtjelabiratistranu.«Izgledalajejadno.»Žaomije.«

Nisam ni ja htjela da bira stranu. Htjela sam da bude na mojoj strani,alitosenikadanećedogoditi.Kadsmobilemaleikadbitata bjesnionamene,Laurenbisesakrilausvojojsobi.Kasnijebiizišlai pomoglamiskućanskimposlovima,aliondabihseuvijekosjećalajoš usamljenije.

»NisireklaMelanieomompravomocu,zarne?« »Naravnodanisam!«

ZnačiMelanienasječulaivjerojatnojereklaKyleu,atkoznakome jeonondarekao.Alisadjebiloprekasno.

Vozećisekući,osjećalasamsemalomirnije,alisvejednomebrinulo kolikojeljudividjeločlanakprijenegoštosugamaknuli.Ondasamse sjetilakakojemamarekladasuzabrinutii preplašeni zamene.Stala samnacrvenomiusredotočilasenatajtrenutak.Tatinonapetolice,

maminzabrinutpogled,neštoštosuobojemislili,alinisuizgovorili. Štomijetopromaknulo?Aondasamshvatila.

Ubojicaizkampamogaojepročitatičlanak.

Nisam znala da još uvijekstojim na semaforudokiza menenije zatrubio auto,aAllyrekla:»Mamice,vozi!«Ostatakputavozilasam posve ošamućeno. Razmišljala sam samo o tome da se moram obraniti,tolikosamsebojalatatinabijesadamijepromaknuloono čegasamsenajvišetrebalabojati.AkojeUbojicaizkampapročitao članak,znaidaživimuNanaimuiznamojeime.

Čimsmostiglekući,Allyseokupalapasamjojpročitalapriču,ali nisamsemoglakoncentrirati i stalnobihzaboravilagdjesamstala. MoralasamrazgovaratisEvanom.KadjeAllyzaspala,pokušalasamga nazvati,alinijesejavljaonamobitel.Pokrilasamsedekomnakaučui gledalaglupasteseriječekajući dameEvannazove.Većsammislila odustati i otići u krevet kadje mobitelzazvonio.Prije nego što me stigaopitatištoima,pitalasamkakomujeprotekaodan.

»Pronašlismojatogrbavihkitovapajegrupabilasretna.«Evanje kolibusagradionazabačenoj,zapadnojobaliotokatakodauzribolov nudiiobilaskesvodstvomukajacimaipromatranjekitova.

»Sjajno.«

»Jakoseveselimdolaskukućiovogvikenda...«Zarežaoje,ajasam musepokušalapridružiti,alinijemiišlo.Umjestotoga,dubokosam udahnulaisvemuispričala.PrvosammurekladasamJulijiostavila porukuiprepričalanjezingrozanpoziv,ondadasamreklaLauren,ina krajudajevijestprocurilanainternet.Reagiraojeboljenegoštosam očekivala, mnogo bolje nego što bih ja reagirala - ali to me nije iznenadilo.

»Toćesplasnuti«,rekaoje.

»Kako,ljudisuopsjednutiserijskimubojicama-polovicaknjigai filmovasuonjima.Akosaznajudasammujakći...«

»Znašgdjejesačmaricaiključlokotazaokidač...«

»Sačmarica!«

»Sve će biti okej. Čisto sumnjam da ta stranica ima mnogo čitatelja.«

»Štoakoje on čita?«

»Ubojicaizkampa?«Zastaojenatrenutak.»Manemašansedaon pratiblogizNanaima.«

»Stvarnomislišdaćesvebitiuredu?«

»Da.Pustidatoriješiodvjetniktvogtate.«

»Izbezumljenasam.«

Glasmujepostaomekši.»Brzosevraćamkući.«

Prijenegoštosamsinoćotišlaukrevet,nisammoglaodoljetiadane bacimokonainternetskustranicuibilasamsretnaštočlankaidalje nema.NabrzinusamvijestukucalauGoogleinisamništanašla.Otišla samspavatiuvjerenadaEvanimapravo-dajetokrajpriče.

Zapravo je bilo dobro što se to dogodilo jer me natjeralo da porazgovaramsobitelji čuvanjetajnimibašinijejačastrana.

Jutros je Ally jela prepečenac s maslacem od kikirikija i pjevala Mooseuizmeđuzalogaja.Allyijaobjeobožavamomaslacodkikirikija, nebivjerovalakolikostaklenkipojedemo.Kadsamjeostavilauškoli, skuhalasamkavupakrenulauradionicudasebacimnanoviormar.Za nekolikominutasamseunijelauposaoinisamstaladoručka.Teksam popodneodlučilanapravitipauzu,neštoprigristiinatočitisijoškave. Prije povratka u radionicu, odšuljala sam se na kat da još jedanput bacimokonastranicu Novosti iz Nanaima. Člankaidaljenijebilo.Za svaki slučaj,još sam jedanput uGoogle ukucala KarenChristianson. Ovogputaiskočilamijehrpanovihrezultata.

Šalicusamtakobrzoodložiladasekavaprelilaprekoruba,ajasam kliknula prvi link. Odvela me na američku stranicu obožavatelja serijskih ubojica. Na forumu je netko pod imenom »Dahmerova Večera«objaviodaseKarenChristiansonskrivauVictorijiikoristise imenomJuliaLaroche.Njezinakći,ženapoimenuSaraGallagher,živiu Nanaimu.Zurilasamumonitor,asrcemijeglasnonabijalouušima. Nisamništamoglaučiniti,nijebilonačinadatoizbrišem.Zamijetila samdapostojekomentari mnogonjih.Kliknulasamnatabulatori proširila stranicu. Prvi komentari bili su u stilu: »Pitam se je li to istina.« i »Možete li zamisliti kako mu izgleda dijete?« Ali onda se uključilovišečlanova.

NetkojeotišaonastranicesveučilištaipronašaopodatkeoJulijinu uredu. Stavili su linkove na članke koje je napisala i internetske stranice s fotografijama Karen Christianson. Jedan komentator si je dao truda i fotošopirao fotografiju Karen tako da Ubojica iz kampa stojiizanjesjednomrukomnakrvavomužetu,adrugomnapenisu.

Komentirali su Julijin izgled, hvalili ukus Ubojice iz kampa. Jedan kretenjenapisaodasepitajesamlibolesnapoputsvogoca.Drugime usporedio s kćerkom Teda Bundyja i napisao da te »kuje« treba polovitiprijenegoštostignuraširitibolest.Pročitalasamsvakizlobni komentar, ispunjena tolikim sramom i strahom da mi je pozlilo. Osjećalasamsekaodamenetkorasparao,izložiosvijetu.

Klikala sam sa stranice na stranicušto sam brže mogla - većina linkova vodila je na blogove posvećene stvarnim zločinima i internetske stranice posvećene serijskim ubojicama, uključujući stranicukojusamvećpronašlaoUbojiciizkampa.Ozbiljnijestranice pazile su da napišu kako postoje »glasine« da Karen ima kćer. Komentatori,uvijekanonimni,bilisutikojisunapisalimojeimeida živimuNanaimu.Tadasamprimijetiladamiseutražilicipojavioi forumstudenataSveučilištauVictoriji.Želudacmijebiosavugrčukad samkliknulanalink,alinisamgamoglaotvoritibezbrojastudentske iskaznice.

Preplavila me panika. Što da sada napravim? Kako da ovo zaustavim? Bežičnitelefonkrajmenejezazvonio,ajasamposkočila. ZvalajeLauren.»Moramtineštoreći.«

»Otomedajeprocurilonainternet?« »Naračunalusi?«

Zurilasamuekran.»Vijestje posvuda.« Laurenješutjelajedantrenutakparekla:»Štoćešsada?«

»Nemampojma.MislimdabihtrebalarazgovaratisJulijom.« »Misliš...«

»Akoniječula,trebamjeupozoriti.Akoje,mislitćedasamjato svimarekla.Aliakonazovemdajojobjasnim,vjerojatnoćemisamo poklopiti slušalicu.« Zastenjala sam.»Moram ići.Moram smisliti što ću.«

»Dobro,mila.Nazovi me ako me budeš trebala«,rekla je Lauren nježno.

Nakonpozivasrušilasamsenakauč.Moosemisepridružio,rokćućii dašćući u moj vrat. Misli su mi se raspršile u stotinu paničnih smjerova. Cijeli će svijet znati istinu o mom ocu. Ubojica iz kampa možepronaćiJuliju-imene.Evanovposaomožepropasti.Mojposao možepropasti.Allyćedjecazadirkivatiuškoli.

Telefonjezazvonio.Pogledalasambrojpozivatelja.Privatnibroj. Julia?

Javilasamsenakontrećegzvona.

»Halo?«

Muškijeglasrekao:»JelitoSaraGallagher?«

»Tkojeto?«

»Tvojotac.«

»Tko jeto?«

»Tvoj pravi otac.« Brzo je nastavio. »Pročitao sam o tebi na internetu.«

Osjetilasamnaletstraha.Noshvatilasamdaglaszvučipremlado.

»Neznamtkositizapravoištosipročitao,ali...«

»Jesiliseksipoputmamice?«Čulasamsmijehupozadinipajoš jedanmlađiglas:»Pitajvoliliionagrubiseks?«

»Slušajti...«

Poklopioje.

Istoga sam trena nazvala Evana, ali dobila sam govornu poštu. Na pametmijepalaiLauren,alinjubitosamopreplašilo jebiga,ijasam se bojala, što me činilo još bjesnijom. Neki tinejdžeri me zovu i pretvarajusedasumiotacizfore.ŠtodaseAllyjavila?Bijesnosam koračalasobomkadjemobitelponovnozazvonio.Nadalasamseda zoveEvan,alizvalajeAllynaučiteljica.

»Sara,imatelivremenazarazgovordanaskadadođetepoAlly?«

»Štosedogađa?«

»Ally je imala... nesporazum s učenicom koja je htjela posuditi njezine bojice pa želim porazgovarati s vama.« Super, baš to sada trebam.

»Razgovarat ću s njom o dijeljenju stvari, ali možda se možemo sastatinekidrugiput...«

»Allyjegurnulatudjevojčicu-takojakodajepala.«

Tadsamtenazvala.NemogusenaćisAllynomučiteljicomadaprvone porazgovaramstobom.Moramsepomiritisčinjenicomdajevijest procurila. Ne mogu se otarasiti onih bolesnih komentara, onog groznogtelefonskogpoziva.Uztoznamdaćeučiteljicapredložitida

Ally opet posjeti školskog pedagoga kako bi se naučila nositi s problemima. I ranije je imala probleme - vikala je na drugu djecu, svađalasesučiteljicom alitosedogodikadjesepožuruje.Učiteljica jerekladaAllyimateškoćasprelaskomsjednogpredmetanadrugii dajetodostastresnozanju.Pokušalasamjojobjasnitidajesnjomsve uredu samonevolipromjene.Aliučiteljicajestalnoispitivalaimali kakvih problema kod kuće. Nadam se samo da nije čula da mi je Ubojicaizkampaotac.

Mrzim kad se ovako uzrujam, mrzim način na koji moje tijelo reagira.Grloiprsasumitakostegnutidajedvadišem,srcemiudara k'oludo,licemigori,počnemseznojiti,alistovimebolezbogviška adrenalina.Osjećamsekaodamijeuglavieksplodiralabombaimisli miletenasvestrane.

Ranijesmorazgovaraleotomekakoosjećamtjeskobuzbogtoga štosamusvojenaizatoštojetatabiohladanpremameni:mojase podsvijestbojiponovnognapuštanjapasenikadaneosjećamsigurno. Alimislimdanijesamoto.KadsambilatrudnasAlly,pročitalasam kako moram biti mirna jer će inače dijete osjetiti moju negativnu energiju. Ja sam provela devet mjeseci u ženi koja je stalno bila užasnuta.Njezinajetjeskobaušlaumojukrv,umojemolekule.Jasam rođenaustrahu.

PETI SASTANAK

K

ad sam tek krenula na terapiju i kad sam izbjegavala govoriti o djetinjstvu, ti si mi rekla: »Da bismo izgradili budućnost, moramo poznavati prošlost«. Dodala si da je to citat Otte Franka, oca Anne Frank,tedasiposjetilanjezindomuAmsterdamu.Sjećamsedasam sjedila ovdje - ti si nam otišla po kavu - i da sam promatrala tvoje fotografije na zidovima, umjetnine koje si kupila na putovanjima, rezbarijeikipovekojesisakupila,knjigekojesinapisala,imislilasam kakositinajfascinantnijaženakojupoznajem.

Nikadprijenisamupoznalanekogapoputtebe.Svenatebi način nakojiseoblačiš,taotkvačenaelegancija,tvojboemsko-intelektualni stil,vestaležernoprebačenaprekoramena,ludopodšišanasijedakosa odajeosobukojanijesamoprigrlilasvojegodine,većsenjima ponosi. Načinnakojibiskinulanaočalekadbisenaginjalapremamenidame neštopitaš,lupkanjeprstompootkrhnutojšalici kojusinapravilana tečajukeramikejertijebilodosadnoijersmatrašdajevažnostalno učitineštonovo...Proučavalasamsvakitvojpokret,svesamupijalai mislila Ovo je žena koja se ničega ne boji. Želim biti poput nje.

Zato me je jako iznenadilo kad si rekla da i ti dolaziš iz disfunkcionalne obitelji i da ti je tata bio alkoholičar. Najviše me zadivilotoštonedjeluješljutitoiogorčeno tisisepozabavilasvojim sranjimainastaviladaljesaživotom.Izgradilasibudućnost.Togasam dana otišla od tebe ispunjena nadom da je sve moguće. Međutim, kasnijesamrazmislilaotvojimriječima otomedatrebapoznavati svojuprošlost-iporazilamečinjenicadanikadanećumoćiizgraditi pravu budućnostjerneznamsvoju pravu prošlost.Kaodagradimkuću beztemelja.Moždaćenekovrijemestajati,alisvremenomćepočeti tonuti. Kadsamdošlakući,Moosejezaroktaopapočeoskakatipomenikao damenijebilostogodina.Pustilasamgavandasepopiški jadnikje stigao istrčati samo pola metra od vrata - i razmislila o tome da

nazovem policiju i prijavim poziv, ali odlučila sam pričekati dokne porazgovaramsEvanom.Kadsampregledalaispispozivadavidimje lizvaodokmenijebilo,primijetilasamdvaprivatnabroja.Preslušala samgovornupoštu,pozivisubiliiznovina.

Sljedećihsatvremenasamseprešetavalapokućistežućitelefonu ruci,molećisedaEvanuskoronazove.Poskočilasamkadmijetelefon zazvonio u ruci, ali zvao je samo još jedan novinar. Nakon nekog vremenaprisililasamsedanazovemtatuiispričammuzanovostina internetuizapozive.

»Nejavljajsenatelefonakoneprepoznaješbroj.Akotenetkopitao Ubojici izkampa,svezaniječi.Posvojenasi,ali tvojabiološkamajka nijeKarenChristianson«,rekaoje.

»Mislišdatrebamlagati?«

»Negošto.RećićutoiMelanieiLauren.Aakoteopetnazovuneki klipani,samopoklopi.«

»Daodemnapoliciju?«

»Oniništanemoguučiniti.Jaćuovoriješiti.Pošaljimilinkove.«

»Većinomjeriječoforumima.«

»Pošalji.«

Poslušalasamgapasamopetsamusebemučilačitajućikomentare. Bilo je deset novih, svaki bolesniji od prethodnoga. Pregledala sam druge internetske stranice i pronašla jednako grozne komentare. Šokiralomeštoljudimogubititakozlobnipremanepoznatojosobi i užasavalometoštomiznajuime.Htjelasampratitištopišu,htjela samobranitisebeiJuliju,alimoralasamkrenutinasastanaksAllynom učiteljicom.

Nijebilotakogroznokakosamočekivala.Ispostavilosedadruga curicavećnekovrijememaltretiraAlly razbacujejojstvaripostolu, uzima bojice kojima se Ally još uvijek koristi pa je Ally na kraju planula.Naravno,rekla sam da ćujojobjasniti kako se problemi ne rješavaju guranjem i da se mora obratiti odrasloj osobi ako ima problema,alireklabihbiloštodaotiđemodande.SlažemsedajeAlly pogriješila i razgovarala sam s njom o tome, ali iskreno, to mi je djelovalopoputsitniceuusporedbisčinjenicomdasamJulijiupravo uništilaživot,asvojdanespominjem.Aondasamutouplelaicijelu obitelj.Tozadnjemenajvišeboljelo.

Telefon je zazvonio u osam. Čim sam vidjela Evanov broj mobitela, brzosamsejavila.»Moramorazgovarati.«

»Štosedogađa?«

»Onainternetskastranica pričasenekakoproširila,moždajenisu izbrisalisGooglea.Sadajenadrugimblogovima.Uglavnomgovoreo Juliji,aliimaogavnihkomentara unekimamespominjupo imenu. Ondamenekiklinacnazvaoirekaodajemojotac.Zovumenovinari, alinejavljamseitatajerekao...«

»Sara,uspori ne razumijem pola odtoga što govoriš.« Duboko samudahnulaipočelaispočetka.Kadsamzavršila,Evanješutiopunu minutuparekao:»Jesilizvalapoliciju?«

»Tatajerekaodaoniništanemogu.«

»Ipakimtrebašjavitištosedogađa.«

»Neznam...rekaojedaćeontoriješiti.«Zadnještosamhtjelajest dasetatanaljutijerganeslušam.

»Papustigadarješava,alidajslužbenuizjavu.«

»Maimapravo.Štoonimogupoduzetiuvezisnečijomneslanom šalom?«

»Tražilasimojsavjet.Ujutronazovipoliciju inemojkomentirati nablogovima.«

»Dobro,dobro.«

* * *

Kadsampoklopila,otišlasamukrevetigledalavečernjiprogramdok nisamutonulaunemiransan.Ranosljedećegjutrazazvoniojetelefon. Posegnulasampremanjemuijavilasenegledajućizaslon.

»Halo?«

Muški je glas rekao: »Dobro jutro. Čuo sam da restaurirate namještaj.«

Sjelasam.»Da,kakovammogupomoći?«

»Imamnekolikokomada,stol,nekestolice.Mislimdanevrijedebaš puno,alipripadalisumojojmamiivoliobihihpoklonitikćeri.«

»Vrijednostsenemjeriuvijekiznosomkojibistemoglidobiti već

timekolikovamaneštoznači.«

»Stolimavelikuvrijednostzamene.Zanjimesamproveonajviše vremena volimjesti.«Nasmijaosepasamseijanasmijala.

»Kuhinjskistolovipričajuobiteljskupriču.Katkadihljudiželemalo dotjerati,aliostavesvetragovekojesudjecaostavilanastolu.«

»Kolikoobičnonaplaćujete?«

»Moramvidjetiočemujeriječpaćuvamdatiponudu.«Iskobeljala sam se iz kreveta, navukla ogrtač i krenula prema radnoj sobi po kemijsku. »Mogu doći k vama, ili mi možete jednostavno emailom poslatifotografije,torademnogiklijenti.«

»Dolazitestrancimaudomove?«

Zastalasamnahodniku.

»Idetelisami?«pitaoje.

Dobro, nema šanse da prihvatim ovaj posao. Odgovorila sam službenimtonom.»Žaomije,nisamčulakakosezovete?«

Nekojevrijemešutiopajerekao:»Jasamtvojotac«.

Super,jošmejednabudalazezala.

» Tko jeto?«

»Rekaosamti tvojotac.«

»Imam ocainesviđamise...«

»Onnijetvojotac«,odvratiojeogorčeno.»Janebihnikomedao svojedijete.«Zastaojeičulasambukuprometaupozadini.Gotovo sampoklopila,alibilasambijesna.

»Neznamkakvajeovobolesnašala...«

»Niješala.VidiosamKareninufotografijuiprepoznaosamje.Ona mijebilatreća.«

»SviznajudamujeKarenbilatrećažrtva.«

»Alijajošuvijekimamnjezinenaušnice.«

Želudac mi se digao do grla. Kakva se to osoba pretvara da je ubojica?

»Mislitedajeovosmiješno?Zvatinekogakakobistegapreplašili? Takosezabavljate?«

»Nepokušavamtepreplašiti.«

»Negošto?«

»Želimteupoznati.«

Poklopilasam.Telefonjeistogtrenaopetzazvonio.Nazaslonusam vidjela pozivni broj pokrajine Britanske Kolumbije, ali nisam

prepoznala područni kod. Zvonjava je napokon prestala, ali odmah ponovnozapočela.Rukesumisetresledoksamisključivalatelefon.

Pojurila sam hodnikom,probudila Ally,rekla jojda se spremi pa skočila podtuš.Začas sam bila gotova pa sam jojpripremila tost s maslacem od kikirikija dok je prala zube pa brzinsku užinu dok je doručkovalaiondasmoizjurileizkuće.

Ušlasamupolicijskupostaju,gdjesuzaprijamnimšalteromstajala dvastarijamuškarcaucivilu.Doksamhodalapremanjima,jednaje policajkaprošlakrozvrataizapultaisastolauzelafascikl.Zaključila sam dajeIndijanka:imalajevisokejagodice,kožubojekave,velike smeđeočiitamnugusturavnukosusvezanuučvrstupunđu.

»Voljela bih s nekime porazgovarati o pozivima koje primam«, reklasamzapultom.

»Kakvimpozivima?«odgovoriojejedanodmuškaraca.

»Jaćujepreuzeti«,reklajepolicajkapamepovelapremavratimas metalnompločicomnakojojjepisalo»Sobazarazgovore«imahnula midauđem.Usobisenalaziosamodugistolidvijeplastičnestolice. Nastolujestajaobuntpapira,telefonskiimenikitelefon.

Sjelajenastolacinaslonilase.Sadsebilaokrenulapremamenipa samvidjelanjezinupločicusimenom,»S.Taylor«.

»Kakovammogupomoći?«

Palomijenapametdaćemojapričazvučatiposvešašavo.Odlučila samjojiznijetičinjeniceinadatisedaćemipovjerovati.

»ZovemseSaraGallagher.PosvojenasaminedavnosamuVictoriji pronašlabiološkumajku.Zatimsamunajmilaprivatnogistražiteljai saznaladajeonaKarenChristianson...«

Blijedomegledala.

»Znate,jedinaosobakojajepreživjelanapadUbojiceizkampa?« Uspravilasenastolici.

»PrivatniistražiteljsmatradajeUbojicaizkampavjerojatnomoj otac.Onainternetskastranica Novosti iz Nanaima nekakosedokopala te informacije i to se proširilo internetom. Jučer su me zvali neki tinejdžeri i pretvarali se da su moj otac. Ujutro me nazvao neki muškarac,istojerekaodajemojotac.Alionjerekaodaimanjezine naušnice.«

»Jesteliprepoznalinjegovglas?«

Odmahnulasamglavom.

»Abrojtelefona?«

»Pozivnibrojpokrajinejebio250,alibrojnakontogajebio374ili 376,takonešto.Svesamzapisala,alizaboravilasamponijetipapir...«

»Jelivamrekaozbogčegazove?«

»Rekaojedameželiboljeupoznati.«Iskreveljilasamse.»Znamda jetovjerojatnoneslanašala,aliimamkćeri...«

»Je li vaša biološka majka potvrdila da ste začeti tijekom seksualnognapada?«

»Netimriječima,alida,je.«

»Voljelabihzabilježitivašuizjavu.«

»Oh,dobro.Može.«

Ustalaje.»Odmahsevraćam.«

Doksamčekala,osvrtalasamseprostorijomiprtljalapomobitelu.

Vratasuseotvorila.Sjelaje,postavilamaliuređajzasnimanjepred meneiprivuklastolicu.Reklajesvojeime,mojeimeidatumpame zamoliladakažempunoimeiadresu.Ustasumiseosušilaiosjećala samkakomilicegori.

»Voljela bih da mi svojim riječima ispričate zašto mislite da je Ubojicaizkampavašbiološkiotactedetaljetelefonskograzgovorakoji stenedavnovodili.«Njezinozbiljantonmeučiniojošnervoznijompa mijesrcepočelonabijati.

»Izvolite«,reklaje.

Učinilasamtoštosamboljemogla,iakosampovremenoskretalas temepabimeonausmjerilabrzim:»Aštojezatimrekao?«Htjelaje znatiiJulijinuadresuisvedrugepodatkekojesamimala.Čudnosam seosjećalakadsamjojtogovorila,sobziromnatodasamdopodataka došlauhođenjem.Reklasamjojidasmopokušalistupitiukontakts detektivomtedajeonumirovljenipolicajac.Cijelotovrijemenjezino jelicebilobezizražajno.

Kadsmozavršile,pitalasam:»Ištosada?«

»Istražitćemoto.«

»Alinemislitedame stvarno zoveUbojicaizkampa?«

»Javitćemovamsekadbudemoimalivišepodataka.Netkoćevam seuskorojaviti.«

»Štoakomeopetnazove?Dapromijenimbroj?«

»Imateliprikazbrojapozivateljaigovornupoštu?«

»Da,aliimamsvojutvrtkui...«

»Ne javljajte se na nepoznate brojeve i preusmjerite pozive na govornupoštu.Zabilježitebrojivrijemepozivapanamsmjestajavite.« Dalamijesvojuposjetnicupastalakrajvrata.

Ošamućenosamjepratilanizhodnik.

Hodajući iza nje, pitala sam: »Ali mislite da me netko samo pokušava preplašiti? Samo to morate ozbiljno shvatiti zbog povezanostisUbojicomizkampa?«

Pogledalameprekoramena.»Stvarnonemoguništarećidoktone istražimo,alibuditeoprezni.Ihvalavamnadolasku.Akoimatebilo kakvihpitanja,nazoviteme.«

Na parkiralištu sam prvo sjedila u Cherokeeju i zurila u posjetnicu. Tresla sam se. Nadala sam se kako će mi policija reći da nemam razlogazabrigu,alipolicajkaTaylornijeiskoristilanijednuponuđenu prilikudamerazuvjeri.Sadsamužasnutorazmišljalaotomekakome stvarnozvaoUbojicaizkampa.

HoćelipolicijarazgovaratisJulijom?Kolikoćeimtrebatidamise jave?Kakoćupreživjetijošnekolikodanauneznanju?Sjetilasamse kakojeonajčovjekrekaodaimaKareninenaušnice.Nijelitonajbrži načindasedokažedajelagao?AliakonazovemJuliju,onaćepoklopiti prijenegoštootvorimusta.

Pogledalasamnasat.Bilojetekdevetujutro-dovoljnovremenada seodvezemuVictorijuivratimnavrijemedapokupimAllyizškole.

Bio je petak i još nije bilo vrijeme ručka pa sam krenula ravno u kampus, misleći da bi Julia mogla biti na sveučilištu. Cijelo vrijeme vožnjevježbalasamnačinedajojkažemštosedogađa,aliznalasamda jeprvomoramnavestidarazgovarasamnom.Nadalasamsedami nećemoćizalupitivratauliceakojeposjetimnaradnomemjestu.Ali kadsamsgovornicenazvalanjezinured,njezinamijeasistenticarekla kakotajdannemapredavanjatekakoneznakadćesevratiti.

Moralasamseodvestidonjezinekuće.

VozećiUlicomDallas,počelasampropitkivatisvojgenijalniplan. Bio je lud.Julia će pošiziti kadme ugleda.Trebala bihto prepustiti policiji.NoipaksamsezateklakakoparkiramnauliciispredJulijine

kućeizurimunjezinaulaznavrata.

Moralasamjojrećištosedogađa.Onajejedinaosobakojaznaza naušnice.Imamjepravotopitati sigurnostmojeobiteljiovisiotome. Njezina sigurnostovisiotome.

Kadsampokucala,srcemijepočelonabijati,agrlomiseosušilo. Nijeodgovarala,alividjelasamjojautonaprilazu.Jelimevidjelada hodampremakući?ŠtodakažemakojeKatharinekodkuće?Ovoje bilalošaideja.Začulasamglasoveizakuće.

SkrenulasamizauglaiugledalaJulijusastarijimmuškarcemkraj podrumskogprozoranasamomkrajukuće.Muškaracjedržaopodlogu zapisanje,Juliapokazivalapremaprozoru,alicejojjebilo blijedo i napeto. Stala sam pitajući se trebam li otići. Čula sam dio njihova razgovora,nešto o čeličnim šipkama.Sjetila sam se da sam na ulici ugledalakombitvrtkekojasebavizaštitomiosiguranjem.Muškaracje nešto rekao dokse rukovao s Julijom, ali ona je djelovala smeteno. Nastavilajegledatiuprozor,aonjeprošaokrajmeneikimnuo.Čekala samdastignedokrajaprilazapasampročistilagrlo.Naglojeokrenula glavupremameni.

»Zdravo,trebamrazgovarati...«

»Dostamije.Zovempoliciju.«Krenulajeprematerasiizakuće.

»Zbogtogasamdošla, riječ jeopoliciji.«

Tojujezaustavilo.Okrenulase.

»Kakotomisliš?«

»Zvalisumeiznovinai...«

»Što misliš kako je meni?« Bila je zajapurena i ljuta.»Danas sam moralaotkazatipredavanjejerminovinarignjavestudenteičekajuna parkiralištu. Moja kuća i adresa nisu u imeniku, ali neće im dugo trebatidasedočepajutihpodataka.Ilisiimitovećrekla?«

»Nikadanisam...«

»Ti pokušavaš zaraditi ovom pričom? Jesi li zbog toga ovdje?« Počelajegrčevitokoračatiamotamo,kaodaželipobjeći,alinezna kamo.

»Janemamnikakvevezestimeštojepričaprocurila.Tojezadnje štosamhtjela.Reklasamsamoprivatnomistražiteljuisestrijersam bilauzrujanaineznamkakojevijestprocurila.«

»Unajmila si privatnog istražitelja.« Odmahnula je glavom i zažmirila.Kadjeotvorilaoči,bilesuispunjeneočajem.

»Što želš?.«

»Ništa.«Samoštotonijebilotočno.Asadaminikadanećedationo štozapravoželim.

»Znašlikolikomijetrebalodaovdjeizgradimživot?«pitalaje. »Sve siuništila.«

Njezinesumeriječitolikopogodiledasamumalozakoračilanazad. Imalajepravo,svesamuništila.Asituacijaćepostatijošgora.Sljedeći ćejediojošvišeprestrašiti,alimoramjojreći.Pripremilasamse.

»Došlasamovamodanasjersammislilakakotrebašznatidame jutros nazvao neki muškarac. Rekao je... da je on moj pravi otac. Prepoznaojetvojufotografijuirekaodaimatvojenaušnice.«

Stajalajeposveukipljeno,samosujojsezjeniceraširile.Zatimse počelatresti,asuzesujojpočeletećiizkutovaočiju.

»Bile su dar mojih roditelja. Biserne. Ružičaste sa srebrnim listićima, dar za maturu.« Glas joj je puknuo pa je progutala slinu. »Bojalasamihsenositinakampiranje,alimamajerekladaulijepim stvarimatrebauživati.«

Uzeo jenjezinenaušnice.Sjetilasamsenjegovaglasa,načinanakoji jegovorioosvojojkćeri.Krvmijetutnjilauušimadoksamzurilaunju ipokušavalasmislitištoreći,trudilasenerazmišljatiotomeštotosve znači.

Konačnosampronašlanekeriječi.»Ja...Žaomiještoihjeuzeo.«

Pogledalameuoči. »Zahvalio mijenanjima.«Odvratilajepogled. »Policijanikadanijeotkrilaujavnostdamijeuzeonaušnice.Reklisu midaćegauhvatiti.«Odmahnulajeglavom.»Ondasamsaznaladasam trudna.Alinisammoglaubitidijete.Pasampromijenilaimeiodselila se. Samo sam htjela zauvijek zaboraviti da se to ikada dogodilo. Međutim,svakiputkadaonnekogaubije,policijamepronađe.Jedan policajacmijerekaodasampravasretnica.«Ogorčenosenasmijalapa mepogledala.

»Tridesetipetgodinaživimustrahudaćemepronaći.Nijeprošla nijednanoćadameneprobudisankakomeonjošuvijeklovi.«Glasjoj jezadrhtao.»Tisimepronašla, on memožepronaći.«

Na trenutaknije kontrolirala izrazlica i vidjela sam pravubolu njezinimočima.Vidjelasam nju. Svakislomljenikomadić.Ovajejadna ženatolikodugoživjelaustrahu asadagaosjećajošvišezbogmene.

Zakoračilasampremanjoj.»Stvarno...«

»Trebašotići.«Opetjepodiglazid.

»Dobro,može.Želišlimojbroj?«

»Imamga«,reklaje.Vrataterasezatvorilasusezanjomuzglasan škljocaj.

TejevečeriEvandošaokućiireklasammudamoramorazgovarati,ali nismostigli svedokAllyi Mooseanismospremili ukrevet,ami se srušili nakauč.Evanjepodigao nogenastolićzakavu,ajasam na drugomkrajukaučaobgrlilakoljena.Drugipozivgajeuzrujao,alibilo mujedragoštosamotišlaravnonapoliciju.Kadsammurekladasam otišlavidjetiJuliju,odmahnuojeglavom.Ali stvarno musenijesvidio dioonaušnicama.

»Akoopetnazove,nemojsejaviti.«

»Tojeipolicajkarekla.«

»Nesviđamiseštoseovodogađa,ajamoramotićiuponedjeljak. Moždabihtrebaonaćidrugogvodičadapreuzmeovugrupu.«

»Mislilasamdasusvinaterenu.«

Protrljaojevilicu.»Frankbimogaobitislobodan,alionjeodradio samojednosamostalnovodstvo,aovojevelikagrupa.Vraćajusesvake godine.«

Evanjegodinamaradionastvaranjuugledasvojekolibetakoda svako ljeto bude bukiran. Ali dovoljan je bio jedan loš izlet s neiskusnimvodičem,ilijošgore,nesreća,iposaobimupropao. »Moraš ihtivoditi.«

»MoždatrebašotićikroditeljimailikLauren.«

Razmotrila sam taj prijedlog pa rekla: »Ne želim tati još reći za poziv,doknesaznamoneštoviše.Onćesamosvepreuzetiusvojeruke ijošmevišeuzrujati.NeželimzabrinutiniLauren.Gregjenaterenu takodaniondjenijesigurnije.Ionamoramislitinasvojudjecu.«

Evannijebašbiouvjeren,alirekaoje:»Dobro.Stavitćusačmaricu pod krevet i bejzbolsku palicu uz ulazna vrata. Pazi da svaku večer zaključašiponesimobitelakoidešušetnju...«

»Ljubavi,nisamglupa.Bitćupažljivasvedokpolicijaneotkriješto sedogađa.«

Evanjesvojomtoplomrukomprešaoprekomogbedra.»Večeras samtudateštitim...«

Podiglasamobrvu.»Pokušavašmiskrenutimisli?«

»Možda.«Nasmiješiose.

Odmahnulasamglavom.»Trenutačnoimamprevišebriga.«

Evanjeskočionameneizarežaoumojvrat:»Pomoćićutistime«. Kadme pokušao poljubiti,okrenula sam muprofilpa me primio za kosutako danemoguokrenuti glavui ljubakao mojeusnesvojima. Misli sumi se primirile,a tijelo mi se počelo opuštati.Usredotočila sam se na njegova ramena i mišiće koji suse napinjali ispodmojih dlanova. Usta su nam se otvorila, jezici zaigrali. Otkopčala sam mu trapericeistopalomihgurnulapremadolje.Nasmijalismosekadsu muzapeleokogležnjeva,alioslobodioihsejednimzamahom.Zavukao je ruku u donji dio moje pidžame i skinuo je, brzo me pljesnuo po stražnjici,za što je dobio lažni jauk.Lagano sam ga udarila urame. Nekolikosmoseminutaljubili.

Zatimjezazvoniotelefon.

»Ignorirajga«,promumljaojeEvanumojvrat.Ijesam,alimislisu miserojileglavomdoksammugrickalauhoistiskalaguzicu.Jelito Ubojicaizkampa?Policija?JelizvalaJulia?Evanjeprestaoljubitimoju ključnukostpajedantrenutakostaooslonjennamene.Osjećalasam brzolupanjenjegovasrca.Osloniosenalakte,polakomepoljubiopa rekao:»Idipogledajtkojezvao«.Niječnosamzastenjala.Znakovitome pogledaopaustaoidohvatiohlače.»Znamdatetoizjeda.« Pokunjenosamsenasmiješilaiodjurilaukuhinju.

Zvala je Laurenda popriča o dečkima, ali ostatakvikenda oboje smo se trzali svaki put kad bi zazvonio telefon. Evan je otišao u ponedjeljakujutro,aliprijetogamijeodržaojošjednopredavanjeo sigurnosti. Tog popodneva nazvao me netko s privatnog broja. Ukočeno sam čekala da se javi sekretarica. Viši policijski narednik Duboistražiojedamusejavimprvomprilikom.

IspostavilosedajevišipolicijskinarednikMarkDuboisiznimnovisok -baremmetaridevedesetitri-alidajeunatočimpresivnojvisinii dubokomglasujakoprijazan.

»Zdravo,Sara.Hvalavamnadolasku.«Sjediojezagolemimstolom uoblikuslovaLimahnuomidasjednemisprednjega.»Jesteliprimili jošneobičnihpoziva?«

Odmahnulasamglavom.»Aliupetaksamposjetilabiološkumajkui rekla je da joj je Ubojica iz kampa uzeo biserne naušnice. Dar za

diplomunjezinemame.«

Narednik je rekao: »Hmmm«, pa palucnuo jezikom po zubima. »Želimouzetivašuizjavu,aliovogputaćemosnimitiiaudioivideo zapis.Jelitouredu?« »Valjda.«

Poveo me hodnikom u novu prostoriju. Ova je bila udobnija, s velikomsofom,lampomimorskimpejzažomnazidu.Ugornjemkutu sobenalazilasekamera.Sjelasamnajedankrajkauča,anarednikje sjeonadrugiiprebaciodugačkurukuprekonaslona.

Pitanjasubilaistakaoonakojamijeupetakpostavilapolicajka,ali njegov je ton bio ugodan razgovoran pa sam se više otvorila. IspričalasammuioposljednjemposjetuJulijiinjezinojemocionalnoj reakciji.

»Bravo,Sara«,rekaojesasmiješkomnakraju.»Ovoćenampuno pomoći.«Uozbiljiose.»Alibojimsedaćemovammoratiprisluškivati telefoni...«

»Znači mislite dajetobioon?«Zasmetaomijeočajumomglasu.

»Jošneznamo,aliUbojicaizkampajeprioritetanslučajimoramo ozbiljno shvatiti svaki trag. Sve dok ne možemo potvrditi da je to neslanašala,našanajvećabrigajevašasigurnost.Štoprijećemovamu kućuinstaliratisustavhitnogodgovoranaobiteljskonasilje.«

»Što?«

»Alarmni sustav za prijavu nasilja koji upotrebljavamo kad smatramodažrtviprijetirizik.«

Sad sam žrtva.

»Privatniistražiteljkojegsteunajmiliumirovljenijepolicajac,ali nismo ga još uspjeli locirati kako bismo uzeli njegovuizjavu.Voljeli bismodavišenekontaktiratesnjimeuvezisovimslučajem.Tijekom sljedećihdanaposjetitćevasdvapripadnikaOdjelazateškezločineiz Vancouverakakobirazgovaralisvama.«

»ZaštotoviuNanaimunemožetesamiriješiti?«

»Odjelzateškezločineimavišečlanovaivećeresurse.Osumnjičeni jepotencijalnoodgovoranzastravičnezločine.Akojeonosobakoja vaszove,naravnodagaželimouhititi,alimoramobitisigurnidapri tomenećemougrozitivasivašuobitelj.«

Nogesumiseoduzeleodstraha.»Trebamliposlatikćernekamo?«

»Nije vam izravno prijetio i trudimo se ne razdvajati obitelji,ali

predlažemdaporazgovaratesnjomoosnovnimmjeramasigurnosti. Vašsuprugtrenutačnonijekodkuće?«

»Zaručnik vjenčatćemoseurujnu.Onvećznazapoziv,alitrebam lirećiiobitelji?«

»Vrlo je važno da ni s kim ne razgovarate o tome - uključujući obitelj aivašzaručniktotrebazadržatizasebe.Nemožemoriskirati davijestprocuriumedijepadaosumnjičeniotkrijezaistragu.« »Štoakomijeiobiteljuopasnosti?«

»U ovom trenu nije izjavio da ikome želi nauditi. Ako se pojavi prijetnja,poduzetćemoodgovarajućemjere.Sutraujutronetkoćevam doćiozvučititelefon,adjelatnicitvrtkeADTćedoćipostavitialarm. Akoumeđuvremenunazove,nemojtesejavitiismjestamenazovite.« Predaomijeposjetnicu.»Imatelikakvihpitanja?«

»Mislimdanemam.Svejetako...nevjerojatno.«

Ustaojeikratkomestisnuozarame.

»Postupilisteispravnokadstenamseobratili.«

Kimnulasam,ivjerovalasammu.

Ally se te večeri igrala vani s Mooseom, ja sam je promatrala kroz kliznavratadoksamgulilamrkveislušalatelevizijuizaleđa.Kadsu počele lokalne vijesti, gotovo sam se porezala. Naravno da je vijest danabilaKarenChristianson.Puštalisusnimkesasveučilišta zečeve koji grickaju travu na travnjaku ispred zgrade, glasne studente u kantini, vrata učionice dok je novinar pričao kako je profesorica identificiranakaoKarenChristianson,jedinapreživjelažrtvaUbojiceiz kampa.Nisuobjavili moje ime,samo surekli kako kruže glasine da KarenimakćerkojaživiuNanaimu,alidanisuuspjelidobitinjezin komentar.Novinarjeozbiljnimglasomizgovaraosvojzaključak.»Dani postajutoplijipasemoramozapitatigdjejesadaUbojicaizkampai gdjećebitiovogljeta.«Utomsamtrenuugasilatelevizor.

KadseAllyvratilaukuću,reklasamjojdaigramoigru»štokada« pasmo ponovile svemjere sigurnosti.Evani ja smo sve to većbili prošlisnjom,aliovogjeputasvakidetaljbiobitan.Allyjeigraubrzo dosadila,alinatjeralasamjedasveponovimodvaputa.Kojanamje šifra:Moose.Danesmijenikamoićisnepoznatomodraslomosobom. Kojutipkumorastisnutidanazovepoliciju,štobijeosobakojasejavi moglapitati,kojanamjeadresa.Inovopravilo:nesmijesejavljatina

telefonili otvarati vrata ako to prethodno ne odobri odrasla osoba. Srcebimistalosvakiputkadjeneštozaboravila.

Kadsamsedvadesetminutakasnijeobrecnulananjujersejavila natelefon,azvalajeLauren,zatvorilaseusobuinijehtjelarazgovarati samnom.Ispeklasampalačinkezavečeruiborovnicamaispisala Žao mi je. Prešlamijeprekotoga,aliipaksamseujutrokadsamjedovezla predškoluosjećalaloše.

Kadsamsevratilakući,policajcisuvećčekalidamiozvučetelefon, a ubrzo nakon njih stiglo je i osoblje tvrtke ADT da postavi alarm. Pokazalisumikakosekoristitimalimosobnimalarmomkojitrebam nositi oko vrata. Nisam htjela da me Ally pita što je to pa sam ga odlučila nositi u torbici.Kadsu svi otišli,zurila sam u alarm i svoj ozvučenitelefonitrudilasesuspregnutipaniku.Kolikoćetotrajati? VišenemoguvoditiniprivatnirazgovorsEvanom...«

Telefonjezazvonio.

Samo pogledaj. Vjerojatno nije on.

Opetjezazvonio.

Možda zove policija.

Evanovbrojmobitela.Izdahnulasamsolakšanjem.

Rekaoje:»Hej,malena,ja...«,aondajevezapuknula.Šum.Nazvala samga,alijavilasesekretarica.Super,propuštenpoziv.Tresnulasam slušalicom o stol. Kad je opet zazvonio, gotovo sam se javila, ali u zadnjisamtrenvidjelapozivnibroj.Zvaojenetkosgovornice.Držala samdahičekaladaprestanezvoniti.Zvaojepetputa.

Ovog sam puta smjesta nazvala policiju, Nadine, ali on nije ostavio porukupanemamonovitrag.NarednikDuboisrekaojedaseidaljene smijemjavljatinapozivedokneporazgovaramsljudimaizOdjelaza teškezločinetedaćeoniteksutradoćinaotok.Želedadođemrano ujutroidamuzorakzaDNKtestiranje.Zbogtogasamprebacilanaš sastanak na danas popodne. Pa, i zbog toga što su mi misli posve zbrčkane.

Isprobalasamnekeodtehnikakojesipredložila:išlasamtrčati, pisalasamdnevnik,meditirala,pjevušiladaopustimnapetostugrlupokušalasamčakpjevušiti dok sammeditirala.Najgoreodsvegaješto ovonemogurećiobitelji,nemogurazgovaratisLauren.Aznašmenejaprvosveizbacimizsebe,a onda smislimštoćudalje.HvalaBoguna

Evanu.Sinoćsmorazgovaraliionmepotpunopodržava,alistvarnomi nedostaje.Kadjeuzmene,osjećamsefokusiranije,smirenije,kaodaće svebitiuredu.

DanasjeJulijinodvjetnikizjaviodaonanijeKarenChristiansonida nikada nije dala dijete na posvajanje. Sve koji tvrde suprotno čeka tužba. Ujutro su me nakon što sam Ally odvezla u školu na prilazu čekalinovinarisnimatelj.Poslušalasamtatinsavjetireklaimdaje izjava istinita, da ni Julia Laroche ni Karen Christianson nisu moja biološkamajkatedaćuihtužitiakoobjavebiloštoomeniilimojoj obitelji.Ondasamimzatvorilavrataulice.

RazumijemzbogčegajeJulialagala pokušavalasezaštititi.Japak pokušavamzaštititiAlly,alibiloječudnopročitatikakoJulianiječeda me rodila. Osjećala sam se kao da ne postojim ili tako nešto. Što trenutačno i nije tako loše. Ne radujem se DNK testiranju. Ako se rezultatibudupodudaralisDNK-omkojiimajusmjestazločina,onda će sve ovo postati stvarno. Stalno se nadam da se DNK neće podudarati.Moždajedošlodonekezabunesrješenjemoposvojenjui zapravonisamJulijinakći.Dasambartesreće.

ŠESTI SASTANAK

N

esjećamsekadsamzadnjiputdržalaalaturuci.Nekidansamse obrecnulanaLauren,asamomepitalajesamliposlalapozivnice.Ali čim pomislim naslaganjepopisagostiju,mozakmizablokira.

Kad sam pokušala o tome razgovarati s Evanom, rekao je da trebamo razmisliti o odgađanjuvjenčanja,dokse situacija ne smiri. Možeš zamisliti kako je taj prijedlog bio prihvaćen. Ima tu nečega, slažemsedajetajmingkatastrofalan,alicijelisamživotčekalaosobu uzkojućuseosjećatikaouzEvana.Nisamznaladapostojemuškarci poput njega. Tako je brižan, donosi mi hranu dok sam u radionici, pripremimikupkukadmeboliglava,aistodobnojedovoljnojakdase nosisasnažnomosobnošćupoputmoje.Iobojesmokućnitip,navečer radijeostajemopredtelevizoromnegoizlazimo.Rijetkosesvađamo, ali ako dođe do toga, brzo sve izgladimo. Tako je dobar i drag da poželimbitipoputnjega.

Ne podnosim pomisao odgađanja udaje za njega. Ali kako je krenulo,moždanećuimatiizbora.

Prošle srijede ujutro otišla sam ravno upolicijskupostaju.Nekoliko minutaprovelasamnaparkiralištu,čvrstostežućivolan. Sve će biti u redu, što god da otkriju, ja se s time mogu nositi.

UnutrasumiuzelikrvzaDNKanalizupamenarednikDuboisopet odveouprostorijuskaučomdapričekampolicajceizOdjelazateške zločine.Čimsamsjela,netkojepokucaonavratapasuušlimuškaraci žena.

Očekivala sam ispijene starije tipove sa sunčanim naočalama i crnimodijelima,aliugledalasamženuodčetrdesetakgodina,odjevenu u široke modre hlače, bijelu bluzu i smeđu strukiranu kožnu jaknu. Imalajekratkupepeljastoplavukosuspramenovimaposvijetljenima odsuncaibilajepreplanula.Muškaracjebiomlađi,moždaukasnim tridesetima, odjeven u elegantne crne hlače i crnu košulju sa zasukanimrukavimatakodasumusenaobjemapodlakticamavidjele

tetovaže azijskih znakova. Zbog maslinaste puti, obrijane glave i dubokousađenihočijuizgledaojekaodajesMediterana.Kadmise prijateljskiosmjehnuo,vidjelasamdaimajamicunaobrazu istekla dojamdamunemanjkaženskepažnje.

Narednik Dubois je rekao: »Sara, ovo su viši policijski narednik McBride i samostalni policajac Reynolds, ja vas sada ostavljam«, pa izašao.Ženajesjelanadrugikrajkauča,amuškaracispredmenena stolicu.

»ZnačivisteizOdjelazateškezločineizVancouvera?«pitalasam. Kimnuo je. »Sinoć smo stigli.« Nisam mogla smjestiti njegov naglasak,učinilomisedajesIstočneobale.Daomijesvojuposjetnicu ividjelasamdajeonsamostalnipolicajacB.Reynolds.Značiženaje bilavišapolicijskanarednica.Tomezadivilo.

I ona mi je dala svoju posjetnicu. »Možete me zvati Sandy.« Mahnulajepremakolegi.»OvojeBilly.«

»Bili«,odvratiojeiprstomzaprijetioSandy.

Nasmijalase.»Jasamstarijaimudrija,štoznačidatemoguzvati kako želim.« Nasmiješila sam se uživajući u njihovu prepucavanju. Sandy se okrenula prema meni. »Možemo li vas ponuditi kavom ili vodom,Sara?«

»Dobrosam.Akoneštopopijem,moratćustalnotrčatinazahod.« Odmahnulajeglavom.»Tojetakoiritantno!NatjeralasamBillyja da dva puta stanemo na putu u postaju.« On je kimnuo i zakolutao očima.

»Menijepostalogoreotkakosamrodilakćer«,reklasam.»Imateli vidjece?«

»Samopsa.«

Billy je frknuo. »Tyson nije pas. On je čovjek zamaskiran u rotvajlera.«

Sandysenasmijala.»Imampunerukeposlasnjime.«Pogledalame uoči.»SigurnasamdaiviimatesAlly.«Natrenutakmeiznenadilošto znajuAllynoime,aondasamshvatiladavjerojatnoznajusveomeni. Rasplinuoseoblačićukojemsamsenalazila.Nisudošličavrljati.Ovi suljudidošliuhvatitiserijskogubojicu.

Billyjepočeolistatidebelifasciklkojijedržaourukama.Ispaomu je iz ruku pa sam krenula s njime sakupljati papire, ali naglo sam odskočilakadsamugledalafotografijublijede,premlaćenežene.

»O Bože, je li to...« Pogledala sam Sandy. Ona je bez komentara promatralaštosedogađa.BrzosampogledalaBillyja,kojijeležerno vraćaofotografijeufascikl.

»Ispričavam se«, rekao je. Naslonila sam se i oštro ga proučila pitajućisejelitoučinionamjerno,aličinilosedaseiskrenoispričava.

»Sigurnovamjegroznaovasituacija«,reklajeSandy.

»Prilično je ludo.« Sad su me oboje promatrali pa sam dodala: »Nisam se baš ovome nadala kad sam odlučila potražiti biološku majku«.

Ugledala sam suosjećanje u Sandynim očima, ali istodobno je prstimalupkalapokoljenu.

»Jelivamsejošjavljao?«pitaojeBilly.Nagnuosepremanaprijed,a bicepsisumusenapelikadjenasloniolaktenastolicu.Lampaukutu prostorijemujeslaboosvjetljavaladesniprofilpasumuočiizgledale crno.Utisnulasamsedubljeukaučiigralasezaručničkimprstenom.

Sandyjepročistilagrlo.

»Primilasamsamoonepoziveuponedjeljaknavečer.Većsamrekla naredniku Duboisu o njima - dala sam mu brojeve telefona«, odgovorilasam.

BillyjepogledaoSandypaspustiopoglednafasciklurukama.To meučinilonervoznom,štomepakrazljutilo.

»Nisam sejavilajermi jenarednikDubois rekao dačekam vaše upute,alibrojjejošuvijekumemorijitelefonaakoželitepogledati«, reklasam.

»Odličnostepostupili«,Sandynjeglasbiomiran.»Sljedećiputkada nazoveželimodasejavite.Nekaonvodirazgovor,aliakovamsepruži prilika, pokušajte izvući neke informacije o naušnicama, žrtvama, njegovoj lokaciji, bilo što slično tome. Čak nam i mali detalji mogu pomoćidaodredimojelizaistariječoUbojiciizkampa.Međutim,ako seuzruja,promijenitetemu.«

»Štoakojetostvarnoon?«

Sandyjeodgovorila:»Ondabistemogliuspostavitiodnossnjime i...«

»Želiteda nastavim razgovaratisnjime?«pitalasamuspaničeno.

»Rješavatćemosvekorakpokorak«,rekaojeBilly.»Nećemoodvas tražitiništaštovineželiteučiniti.«

»Tako je, sada prvo moramo otkriti tko je ta osoba i zašto vas

zove«,dodalajeSandy.

Tomemaloopustilo.»Znateligdjebisemogaonalaziti?«

OdgovoriomijeBilly.»PozivisuupućeniizpodručjaKamloops,ali zvaojestelefonskihgovornicauzabačenimpodručjimaiobrisaoje otiske,štoznačidajepažljiv.«Preplavilomeolakšanještojeudaljen satipolvožnjetrajektominekolikosativožnjeodmogdoma.

»Billyijaostajemougradu«,reklajeSandy.»Datćemovambrojeve mobitelaiželimodanasnazoveteistogtrenakadseonjavi-ubilo kojedobadana.«

Svismošutjelijedantrenutak,aondasamtihorekla:»Bližiseljeto. Mislitedajeonjošuvijek,znate...aktivan?«

»Nikada ne znamo kada će napasti, ali sve dokje na slobodi, ta mogućnostpostoji.Zbogtogajeovajtragtakobitan«,reklajeSandy.

»Imate trag?« Blijedo su me pogledali. »Aha, mislite na mene.« Zacrvenjelasamse.

»Profilodgovaraosobikojasedobrosnalaziušumi«,rekaojeBilly. »Lukav je i snalažljiv, vjerojatno je samotnjak. Netko tko mnogo vremenaprovodi ulovu.«Zadrhtalasam zamišljajući užasnutuženu kojatrčišumom.Billyjenastavio:»OpiskojinamjeJuliasinoćdala...«

»VidjelisteJuliju?«

Sandy se ubacila: »Uzeli smo njezinu izjavu u Victoriji. Prema njezinuprvotnomopisu,osumnjičenijevjerojatnobioblizudvadesetoj iliuranimdvadesetimauvrijemenapadananju.Značidajesadau ranim do srednjim pedesetima. Metode su se promijenile u zadnjih nekoliko godina pa smo je zamolili da opet sjedne s crtačem foto robotaizOdjelazabihevioralnuznanost.«

Billymijepredaolistpapira.»Ovojefotorobotkojiprikazujekako biosumnjičenimogaodanasizgledati.«

Uvuklasamzrakupluća.NijeničudoštoseJuliaizbezumilakadme ugledala.Čaksaminaovomcrtežuvidjelasličnosti istemačkasteoči, lijevaobrvaulukuvišemoddesne,nordijskastrukturakosti.

Buljilasamucrtež.»Njegovakosa...«

»Julia je bojuopisala kao bogatucrvenkasto smeđu...i valovitu«, reklajeSandy.Podiglasampogledutrenukadjenjezinpoletioprema mojojkosi.Želudacmisepreokrenuo.Billyjeuzeocrtežizmojihruku, a Sandy rekla: »Julia je napadnuta sredinom srpnja, ali kasnije toga kolovozaubijenajedrugaženauPrinceRupertu.Tojejediniputdaje

napao dva puta tijekom jednoga ljeta, vjerojatno zbog toga što nije uspiosJulijom.Jakojeoprezanigotovodaneostavljanikakvedokaze. Zbogtogatražimodasurađujetespozivateljem,moramootkritijelion stvarnoUbojicaizkampa.Tonamjetrenutačnojedinitrag.«

NajprijesampogledalaBillyjapaSandy.Mirnosumegledaliuoči. Dubokosamudahnulapanevoljkokimnula.

»Dobro.Učinitćuštomogu.«

Čimsamizišlaizpostaje,nazvalasamEvana.Nijesejavionamobitel pasammuuporucirekladaminedostajeidagatrebam.Nisambila spremna na povratakkući,gdje me čekala mogućnost novog poziva mognavodnogocapasamkupilaNescafesokusomvanilijeiprošetala šetnicomuzobalu,cijelovrijemesumanutorazmišljajućiosvemušto surekliSandyiBilly.RezultateDNKanalizedobitćemotekzatrido šesttjedana,alisteklasamdojamkakojepolicijauvjerenadasamkći Ubojiceizkampa.

Prije odlaska sam ih pitala o drugim slučajevima, o tome kakve imajudokaze,alinisumihtjelirećidetalje-čaknioJuliji.Reklisukako jeboljedaneznamprevišedanebihslučajnoneštorazotkrila.Reklisu miidaihsmjestanazovemakovidimnekogatkomiizgledasumnjivo. Problemjebioutomeštominakontogasvitakoizgledaju.

Običnokadodemušetnju,zastanemiporazgovaramsasvimakoje sretnem,alisadasamizbjegavalakontaktočimaisumnjičavomjerkala sredovječnemuškarce.Jelitoon?Aonajvisokiispodstabla?Zurili onajčovjeknaklupiumene?

Za promjenuje bilo sunčano,ali ipaksvježe za sredinutravnja i vjetarkoji je puhao s oceana štipao me za kožu.Kadsam dva puta prošetalašetnicom,obrazisumigorjeli,arukebileledene.Evanmejoš nije nazvao, ali nisam više mogla odgađati povratak morala sam pustitiMooseavaničekalamehrpaposlaprijenegoštoodempoAllyu školu. Duboko sam udahnula i krenula prema Cherokeeju. Ako me nazove,moratćusenositistime.

Aliostataktjednanijesedogodiloništa.Dopetkasamsepočela pitatijelipozivipakbiosamoneslanašala.Svakogdanajavilibimise SandyiliBilly,sasvakimpozivomtonimjebiosvelažnijeležerani pomislilasamkakoonimoždamisledasamsvetoizmislila.Zamrlaje prvotna navala novinarskih poziva i kad sam pogledala na internet,

nisam našla nove komentare na blogovima. Nekoliko ljudi pitalo je EvanaiLaurenotome,aonisureklidajetosamoglasina.Menese nitkonijeusudiopitati.Doduše,zamijetilasamkakomenekiroditeljiu školikradomicepogledavajukadbihdovezlaAlly.Sigurnasamdaljudi jošuvijektračaju,štomeizluđuje,alimogusenositistime,bitnomije samo da to ne dođe do Ally. Razgovarala sam s tatom, privatni istražiteljseninjemunijejavio.Jošjeuvijekrazmišljaootomedatuži onuinternetskustranicu,aličinilomisedamuježeljasplasnulakadje interespočeojenjavati,aodvjetničkiračunrasti.

Činilosedajesvegotovo.Laknulomijekaonikadaprijeuživotu.

DosuboteujutroEvanmijevećstrašnonedostajaoijedvasamčekala dadođekućiuponedjeljak.DokseAllyigralakodMeghan,otišlasamu radionicuiunekolikosatiobavilavišenegocijelogtogtjedna.

Puna elana što sam toliko postigla, otišla sam se istuširati prije odlaskapoAlly.

Doksamispiralapiljevinuizkose,smišljalasamplanovezaostatak dana.Moglebismoobojitimajicevežućiihučvorovepaotićiukino. Dugonismoorganiziraleženskuvečer.Kadsambilasolo,svakivikend bismo se dotjerale i izišle van. Iako obožavam svoj sadašnji život, nedostajuminašadruženja.Nakonštoonazaspi,moguugrubosložiti popisgostijupagakasnijepregledatisEvanom.Kolikojeprošlootkad smo nas dvoje radili nešto posebno? Dok sam oblačila traperice i Evanovumajicu,kojusamprvopomirisala,davidimmirišelijošuvijek po njemu, sanjarila sam o pikniku sa svijećama nakon kojeg bi uslijedilapjenušavakupkazadvojenakonkoje…

Prenulomezvononavratima.

Provirilasamkrozzavjesekrajvrataiugledaladostavljačkikombi. Na njemu je bio otisnut naziv lokalne kompanije, ali ipak sam odškrinulavratadržećijednurukunapalicikojujeEvanspremiokraj vrata.

Nizakmuškaracscrnomkosomiovješenimobrazimastajaojena stepenicamasmalomkutijomujednojruciipodlogomspapiromu drugoj.

»Sara Gallagher?« Kimnula sam. Pružio je podlogu prema meni. »Potpišitesenadnu,molim.«

Naslonilasampalicunazidkrajvrata,potpisalasepauzelakutiju.

Dokjeizlaziosprilaza,pogledalasampovratnuadresu.

Antikviteti Ivica i Marica

4589 Usamljena cesta

Williams Lake BC

Pošiljka je bila naslovljena na mojobrt: Bolje nego prije, renovacija pokućstvairestauracijaantikviteta,alinisamprepoznaladrugidućan. Ukuhinjisamprerezalatrakuprekosredinepaketa.Zarilasamrukuu stiropor i dotaknula nešto kockasto. Izvukla sam plavu baršunastu kutijicuiotvorilaje.Nasatenskojpodloziugledalasamdivanpar...

Bisernihnaušnica, ružičastih bisernihnaušnica.

Kutijicamijeispalaizruku. * * *

Sandysejavilanaprvozvono.

»Mislimdamijeupravoposlaonjezinenaušnice...«Nisammogla doćidodaha.»Alinemanikakveporukeili...«

»Poslao tijenešto?«Sandynjeglasbiopreglasan,alishvatilajetoi pribralase.»Ostavisve,nediraj,stižemo.«

Zurilasamukutijicunapultu,acijelomisetijelotreslo.

»AdresapošiljateljajeAntikvitetiIvicaiMarica.«

»Prepoznaješimetvrtke?«

»Ne,ali>IvicaiMarica<sujednaodAllynihomiljenihpriča.«Opet samumislimavidjelaženukojabježiodprogonitelja.»Odjecikojasu izgubljenaušumi.«

Sandyjezastalaparekla:»Držise,Sara,stižemo.Jesilisama?«

»Trebam otići po Ally. Kod prijateljice je i upravo sam se spremala...«

»Nazovi ihi dogovori da ostane malo duže,stižemo za nekoliko minuta.«

Desetminutakasnijezačulasamškripugumanašljunku.Provirilasam krozprozor-skrivalasamseudnevnomboravku,štosamdaljemogla od kutijice pa gledala kako crni Chevy Tahoe staje na prilazu s Billyjemzavolanom.Sandyjeiskočilaprijenegoštojeparkirao.Iakoje bilooblačno,obojesunosilisunčanenaočale.

Širom sam otvorila ulazna vrata. »Morate tu kutiju maknuti odavde.«

»Pokušatćemobitištobrži«,rekaojeBilly.

Ukućisunavuklirukavicepaproučilikutijuinaušnicedoksamja sjedilazastolom.Moosejenasloniookruglustražnjicunamojenogei tihorežaonapolicajce.

Na stolu je zazvonio moj mobitel. Sandy i Billy su se okrenuli i pogledalime.

»Vjerojatno je Evan.« Uzela sam mobitel i pogledala zaslon pa skočila.»Mislim da je on.« Pružila sam rukus mobitelom kao da se nadamdaćesejednoodnjihdvojejaviti.

»Jelibrojistikaoprije?«pitalajeSandyodsječnimtonom.

»Mislimdanije.Alipozivniizgledaisto-neznamodaklemumoj brojmobitela.«

Zvonjavajeprestala.

»Štoćemo...«počelasam.

Sandymijezgrabilamobitelizrukeiproučilazaslon.

»Kemijska?«

»Uladiciizatebe.«

Otvorila je ladicu, pronašla kemijsku i papir pa nešto napisala. Predala je moj mobitel Billyju pa otišla u drugu sobu sa svojim mobitelom. Brzo je nešto govorila, ali nisam čula što. Rukom je odrješitogestikulirala.

StropoštalasamsenastolacipogledalaBillyja.»Tojeon.Sigurna sam.«

SadjeBillyproučiozaslonmogmobitela.»Pričekajmodavidimo hoćeliseopetjaviti.«

»Štoakoosjetidasteovdjeipoludi...«

»Idemokorakpokorak.Činisedajeovogputazvaosmobitelapa Sandyupravozovepružateljausluge.Moždauspijutrianguliratipoziv.«

»Triangulirati?«

»Ako je u naseljenom području blizu većeg broja telefonskih

tornjeva,možemosuzitinjegovulokacijunaradijusoddvjestometara; tojeotprilikedužinadvanogometnaterena.Aliakojeuzabačenom područjugdjepostojisamojedantoranj,iliakojeupokretu,tazona može iznositi nekoliko kilometara. Ako opet nazove, samo duboko udahni,pretvarajsedanismoovdjeipustinjegadagovori.Svećebitiu redu.Možeštito,Sara.«

Sandyjezašladubljeudnevniboravak.Zvučalajeljutito.

»To su Julijine naušnice«, rekla sam. »Imaju srebrne listiće, baš kakoihjeopisala.Uzeojojihjekadaju...«Prekrilasamrukomusta.

»Sara,jesilidobro?«pitaojeBilly.

Odmahnulasamglavom.

»Nekoliko puta jako duboko udahni kroz nos i pokušaj zamisliti kakotizrakpuniplućapaizdišinaustasvedokneispušešsavzrak.«

»Znam disati, Billy.Štoakoimakrvinanaušnicamai...«

»Dubokoudahni«,rekaojestrogo.

Brzosamudahnula.»Akojojihjestrgnuosušiju...«

»Trenutačno tvoje tijelo panično odlučuje hoće li se boriti ili će pobjeći.Morašsesmiritiilisenećešmoćiusredotočitinamojeriječi. Položidlannaprsaikoncentrirajsenatokakosepodižudokdišeš. Razmišljajsamoosvojojruci.Sara,toćetipomoći.«

»Dobro.« Poslušala sam ga,gledajući ga uoči doksumi se prsa dizalaispuštala,apogledomsammuporučivala Ovo radim samo zato što me tjeraš.

Nasmiješioseimahnuodanastavim.»Imaosampravo,zarne?« rekaojenakonnekogvremena.

Zapravosamseosjećalamnogobolje,alireklasam:»Dajmimalo vremena«. U kupaonici u prizemlju umila sam se hladnom vodom. Ondasampogledalauogledalo,uočipunesuza,zajapurenoliceikosu. Njegovukosu.Poželjelasamobrijatiglavu.

SandyiBillyčekalisumeukuhinji.Onajekoračalaamo-tamo,aon stajaonaslonjennapultsMoostomunaručju.Mooseseuzvrpoljiokad meugledaopagajeBillyspustiouz:»Evo,evo«.

Sandysenasmiješila.»Osjećašlisebolje?«Aliosmijehjojnijesezao doočiju,anapetostjojjeisijavalaizcijelogtijela.

Naušnice su bile u plastičnoj vrećici na pultu kraj Billyja. Kao i kutija.

Dokazi.

Billy je s ocjeđivača za posuđe uzeo čašu pa mi natočio vodu. Zahvalilasammukadmijujepredao.

Kimnuojepaseopetnaslonionapultprekriživširukenaprsima. ZazvoniojeSandynmobitelpasejavila.

»Molim?«Zajapurilasedokjeodgovarala.»Tonijedovoljnodobro, jebemu.«Namrštenojeslušalasugovornikaicijelovrijemeprovlačila rukukrozkosusvedokjenijeposveraščupala.

OvilasamrukeokotijelainaslonilasenapultblizuBillyja.

»Nemoguvjerovatidaseovodogađa.«

»Tojevelikšok«,odgovorioje.

»Misliš?«

Sandynasjeodmjerilapaodmarširalaudnevniboravak.

Billymiseobratiotišimglasom.»Poslatćemonekogadaprovjeri dostavniuredodaklejepaketposlan.Sadakadaznamodaimatvojbroj mobitela,injegaćemoprisluškivati.Svipozivinatvojfiksniimobilni brojbitćepodnadzoromdvadesetičetirisatadnevno.«

DokmijeBillyobjašnjavaopostupakuzmnogodetaljaičinjenica, počelasamsesmirivatiisamopouzdanjemisepočelovraćati.Billyje imaopravo,jatomogu.Aondamijezazvoniomobitel.

Billygajezgrabio.Sandyjeprekinulasvojpozividotrčala.

»Brojjeisti«,rekaojeBilly.Sandyjekimnula,aonmi jepredao mobitel.

»Dobro,Sara,ovogseputajavi«,reklajeSandy.Alinisammogla.

Idaljejezvonio.Onisugledaliumene.

Sandyjeglasnijeprogovorila. »Javi senamobitel.«

»Ureduje,Sara,kaoštosmorazgovarali.Možeštito,spremnasi«, rekaojeBilly.

Pogledalasammobiteluruci.Svakizvonmijeodjekivaouglavi. Samosemoramjaviti.Javiti.Jav...

Zvonjavajeprestala.

»Sranje!Izgubilismoga«,reklajeSandy.

»Sandy,dajjojmalovremena,dobro?Nazvatćeponovno«,rekaoje Billy.

»Akonenazove,propalanamjejedinašansadagazaustavimo.«

»Žaomije,uspaničilasamse.«

ČinilomisedaseSandyprisiljavazvučatismireno.»Ureduje,Sara,

najvjerojatnijećeopetnazvati.«Pokušalasenasmiješiti,alibilasam sigurna da me želi ošamariti. Pružila je ruku prema mobitelu. »Kad nazove,jaćusepretvaratidasamti.«

Billy se ubacio: »Je li to dobra ideja, Sandy?Čuo je njezin glas.« Ošinula ga je pogledom, ali on je samo rekao: »Bez brige, imat ćeš prilikuzaritikandžeunjega.Kadgaulovimo,ostavitćuvassameu prostorijinekolikosati.«

Namoječuđenje,Sandyjeprasnulausmijeh,zamahnulakaodaće Billyjapogoditimobitelom,štojepaknasmijalomene.Svajenapetost isparilautrenuiopetsamsenaslonilanapult.Svejeuredu.Akosejoš uvijekmožemosmijati,ondajesveuredu.

Billyseokrenuopremameni.»Sara,znamdasebojiš.Aliistotako znamdatitomožeš,inačetonebismotražili.Samomorašprebroditi tajpočetnistrah kadpočnešgovoriti,bitćešsjajna.Imašlikave?«

Upravosampokazivalapremavrčuodnehrđajućegčelikaizapulta kadjemobitelzazvonio.Naglosuseokrenuli.

»Upamti,možeštito.«Billyjevglasbiojetih,miranisiguran.»A sadasejavi!«

Dubokosamudahnulaiodgovorilanapozivsvogaoca.

»Halo?«

»Zdravo,Sara.Kakosi?«Zvučaojeuzbuđeno,revno.

»Zaštomestalnozoveš?«Počelasamsetrestidoksamsjedalana kuhinjskustolicu.SandyiBillysumipolakosjelinasuprot.

»Jersamtitata.«

»Imam tatu.«

Šutioje.Sandynerukenastolubilesustisnuteušake,kaodase svimsilamasusprežedamineistrgnetelefonizruke.

»ZasadamemožešzvatiJohn.«

Nisamodgovorila.

»Jesilidobilamojpoklon?«pitaoje.

»Jesam.Odakletiovajbroj?«

»S interneta.« Naravno, tvrtka mi je bila navedena u adresaru internetske stranice. Sigurno me tako i pronašao. Prekasno sam se sjetilaEvanovaupozorenja Stvarno želiš objaviti svoj broj?

»Sviđajulitisenaušnice?«

»Odakleti?«Znalasamdazvučimljutito,alinisammoglaemocije sakriti iz glasa. Pogledala sam Billyja, koji mi je usnama oblikovao

Nastavi. NisampogledalaSandy.

»Karenmiihjedala«,rekaojeJohn.Zaklopilasamočidaotjeram slikukojumijetoprizvalopredoči.Jošjeneštorekao,alinisamgačula zbogbukenacesti.

»Oprostizbogpozadinskebuke«,rekaoje.»Ukamionetusam.«

»Gdjesi?«

Zastao je pa rekao: »Neće ići tako, Sara. Znam da si vjerojatno nazvalapolicijuidatiseprisluškujefiksnalinija.Nećuotkritiništašto bi im pomoglo. Čak i ako uđu u trag ovom pozivu, ja poznajem unutrašnjostkaosvojdžep.Nikadamenećepronaći.«

Zurilasamudvojepolicajacakojisusjedilisamnomzastolom.Zar je stvarno znao da sam ih nazvala ili je blefirao? Puls mi je glasno odjekivao uuhu.Moralasam brzo odgovoriti.»Nisam nikomerekla. Mislilasamdajepozivbioneslanašala.«

Odgovoriojenakontrenutkašutnje.»Pretpostavljamdasiprimila nekolikotakvihpoziva.Obiteljtijesigurnouzrujana.Jesilizbogtoga reklanovinarimadaKarenChristiansonnijetvojapravamajka?«

Želudacmisestisnuozbogintimnogtonanjegovaglasa,njegova ležernogpričanjaomojojobitelji.Ondasamshvatiladajetomojizlaz iztesituacije.

»Ona nije mojamajka.Tojesamoglasinakojujenetkopokrenuo. Reklasamti...«

»VidiosamtvojufotografijunaFacebooku.Tisimojakći.« MojufotografijunaFacebooku!Kolikoihjevidio?ZnalizaAlly? Paničnosamsepokušavalaprisjetitipostavkinaprofilu.

»IvidiosamJulijinufotografijuunovinama«,rekaoje.»Znamdaje onaKarenChristianson.Onameudarilauglavu.«Zvučaojekaodajoj senevoljkodivi.

»Otomejeriječ?Pokušavašjepronaći?«

»Onamevišenezanima.«

»Štoonda želiš?«

»Razgovaratistobomkadagodosjetimpotrebu.Tojejedinoštobi mimoglopomoćidaprestanem.«

»Što...štoćešprestati?«

»Napadatiljude.«

Dubokosamudahnula,amislisumiseraspršile.

Progovorioje.»Sadamoramići.Višećemorazgovaratidrugiput-

držimobiteluzsebe.«

»Nemoguseuvijekjavitikadame...«

»Morašsejaviti.«

»Alimoždanećumoći.Katkadsamzauzetai...«

»Akosenejaviš,moratćuučinitineštodrugo.«

»Kakotomisliš?«

»Moratćupronaći nekoga.«

»Ne!Nemojtoraditi.Imatćuuključenmobitel...«

»Nisamlošaosoba,Sara.Vidjetćeš.«Poklopioje.

Otadamenijenazvao.Znamdabihtrebalabitisretna blaženatišinai sveto.Alistalnosamnervozna.PrvosamprovjerilaFacebook.Nasvu sreću,mogaojevidjetisamoprofilnufotografijujersuostaleprivatne, alisvejednosamihsvemaknula.BillyiSandysuostalidoksenisam smirila,kolikosammoglasobziromnaokolnosti,i uputili mekako postupitiakoopetnazove.Želedanastavimporicatidasamseobratila policiji. Billy je rekao kako se vjerojatnost da će John pogriješiti povećava ako se osjeća sigurno. Samo što mislim da je s razlogom samopouzdan.

Policijanijeuspjelatrianguliratipozivjerjezvaonegdjezapadno od Williams Lakea i uspjeli su dobiti signal samo s jednog tornja. Lokalnojjepolicijitrebalogotovosatvremenadaonamostigne,atko zna gdje je on tada već bio. Preostalo im je samo da patroliraju glavnom autocestom i sporednim cestama, zaustavljaju vozila i ispituju lokalce jesu li vidjeli nepoznatu osobu. Ali bez opisa vozila nemaju mnogo tragova. Uz to je zvao s ukradenog mobitela, što je rezultiralojošjednomneuspješnompotragomdoksutražilivlasnika.

Putovala sam Britanskom Kolumbijom i znam da se naseljeniji gradovi nalaze u južnom dijelu unutrašnjosti, regiji Okanagan, ali u centralnojisjevernojunutrašnjostinalazeseuglavnommalamjesta. Satima su udaljena jedna od drugih, a okružuju ih samo planine i doline.Ne morate se daleko voziti da nestanete udivljini.Akao da udaljenost terena nije dovoljno velik problem, Billy je rekao kako pružatelji mobilnih usluga katkad kasne sa slanjem informacija, a katkadsesignalodbijeokrivitoranj.PitalasamoGPSu,aliizgledada setojednostavnomožeisključiti.

BillysmatradajeJohnznaotočnokolikopolicijitrebadastigneuto

područje. Čak su i govornice s kojih me zvao bile na udaljenim lokacijama,poputstarihkampovailiodmorišta,štojeznačilodanije bilosvjedokanikamera.Takođersmatrajudatražilokacijedokojih vodivišecesta,takodagasenikadanemožezagraditi.Činimisedaje unatočtomupolicijauvjerenadaćegapronaći,alijautosumnjam. Mislekakoonneuviđadamoguprisluškivatimojmobitel,aliisamje rekaokakonijebitnoštoimjakažemilipratilisepozivkadonpoznaje unutrašnjost poput vlastitog džepa. To mu uspijeva već trideset godina. Zaštobigasadazaustavili?

Kad sam Evanu ispričala što se dogodilo, izbezumio se i htio je da kažempolicijikakonepristajemnasuradnju.Objasnilasammukako misledasamimjajedinašansadagauhvatetedaćeuprotivnom nastaviti ubijati. Na kraju smo se složili da ću vidjeti kako će se situacijarazvijati.Stigaojekućiuponedjeljak-Isuse,kakomijebilo dragoštogavidim aliipaksenisammoglaopustiti.Uspjelismosjesti isložitipopisgostiju,aliondameBillynazvaodapitakakosam.Ustala samodstolaiotišlarazgovaratiuradionicu,akadsamsevratila,Evan jerekao:»Jedanodtvojihfrajera?«

»Ha,ha.Zvaojepolicajackojegsamnekidanupoznala.Oprostišto jetolikopotrajalo razgovaralismooJohnu.«

»Svejeokej.«

Ali nije svebilookej.Stalnosamrazmišljalaotomeštodakažem sljedećiputkadJohnnazove.TesmovečeriotišliudugušetnjusAllyi Mooseompaposudilinekukomediju,alinesjećamsenijednesceneiz filma.

Evanjerekaokakomrzištosamtolikopreplašenaiuzrujana,aline mogusipomoći.DokspremamAllyvečeru,dokjeušuškavamukrevet, dokperemozubeujutro,jasamorazmišljamotomehoćeli policija uhvatitiJohnaprijenegoštojošnekogaubije.

Pročitala sam sve članke o njegovim žrtvama.Znam o Samanthi, zgodnoj devetnaestogodišnjoj plavuši koja je kampirala u pokrajinskom parkus dečkom.Onje upucandva puta uleđa dokje pokušavaopobjeći.Samanthinotijelopronašlisunekolikokilometara dubljeuparku.Rukajojjebilaslomljenanatrimjestanakonpada,a dok je trčala šumom, nešto joj je probilo obraz. Ubojica iz kampa prekriojojjelicenjezinomNikemajicompajesilovaoizadavio.Nekoć

samimalaistutakvumajicu.

ZnamzaErin,brinetukojajeigrala softball ikojajeodlučilasama ićinakampiranjepajujenečijipaspronašaodvatjednakasnije donio je njezinu ruku do logorske vatre na kojoj su njegovi vlasnici pekli sljezovekolačiće.Policijajujeuspjelaidentificiratitekpremazubnom kartonujersujesedočepaledivljezvijeri.

San je moj noćni neprijatelj. Lutam kućom ili gledam večernji programdoksatotkucava.Priređujemkupke,tuširamse,pijemtoplo mlijeko,ležimnaAllynukrevetuimilujemjojkovrčedokspava.Akoje Evankodkuće,ovijemtijelookonjegaipokušavamuskladitidisanjes njegovimpasanjaritiotomekakoćenamvjenčanjebitidivno.Ništane pomaže.

DoknečitamoJohnunainternetu,istražujemserijskeubojice:Eda Kempera,TedaBundyja,AlbertaFisha,UbojicuizZeleneRijeke,BTK ubojicu, Davitelje s Brda, Zodijaka, Kanađane Roberta Picktona i CliffordaOlsonatemnogedruge.Proučavamnjihovnačinrada,njihove okidače, žrtve, svaki detalj njihovih grozomornih zločina. Uz sve to čitamiknjigeFBI-evihprofileraipsihologa.

Uspoređujem teorije i argumente psihopat, mentalna bolest, kemijska neuravnoteženost, disfunkcionalno djetinjstvo. Ispisujem stranice i stranice bilješki, a kada se konačno dovoljno iscrpim da zaspim,imamnoćnemorepuneženakojesaskakaonicaubazenskaču na pločnik ili trče poljima razbijenog stakla. Čujem njihove vriske. Čujemkakomole,menemoledaihprestanemloviti.Usnovimaone bježeod mene.

U

SEDMI SASTANAK petakmijebiorođendan,alinisambilaraspoloženazaslavlje.Evan se stvarno trudio da me oraspoloži. Očito je Ally odveo u kupnjupoklonilamijedivnuzelenuvestuodkašmira aonmeočitoželio razmazitikupivšiminovibrdskibicikl.Pazilasamdaseglasnodivim darovima,natjeralasamsedapojedemtrikriške pizze kojusuispekli, smijalasamsenasvimpravimdijelovimafilmakojismoposudili.Ali razmišljalasamsamooJuliji.

Umladostisamsečestonarođendanpitalaštoradimojaprava mama,pamtilionatajdatum.SadasamsepitalajesuliJulijusvete godine dok sam ja slavila opsjedale misli o tome kako me morala istisnutiiztijela,kakojeJohnsilomušaounju.

PrviputkadsamdržalaAllyurukamanakonnjezinarođenja,nisam moglazamislitidabihjeikadapustila.Bojalasamsedanećubitidobra majka,daćunekakozeznuti,alizaljubilasamseunjuistogtrenakadje svojim malim prstićima zgrabila moje. Odmah su mi proradili zaštitnički instinkti, pažljivo sam motrila kad bi je netko primio, uzimalaje natragako bi se uzvrpoljila.Bilo je teško biti samohrana majka-nismobašimalenovcaimoralasamnositiAllyumaramina leđimadoksamradilauradionici alisviđalomisetoštosmobilenas dvijesameprotivsvih.PrijeAllynikadasenisamosjećalakaodaimam korijeneikadbihutonulaunajgoredepresije,smatralasamkakonebi bilo bitno da umrem, kako nikome ne bih nedostajala. Ali kad sam rodilanju,konačnosamimalanekogatkomebezuvjetnovolio,tkome trebao.

Takobrzoodrasta prošlisudanikadsmoseigraleigarakojesam izmislilaovilamapoputvilokazaistavljaletratinčiceizauha.Neželim propustitinijedantrenutaknjezinaživota.Neželimdameneštodrugo okupira dok mi ona priča o svojoj učiteljici, gospođici Holly, koju idolizirajerimaravnuplavukosuiznaplesati step,iliotomedaje Moosepojeobubu,ilikadpjevapjesmeiz Hanne Montane. Neželimje navečerbrzotjeratiukrevetiliujutrovanizkuće.Aliužasnosebojim

daćeJohnnazvatiičutijeupozadini.

Uspjeli smo zaustaviti medijsko širenje vijesti jer nismo ništa potvrdili,zapravo smo sve zanijekali,ali unatoč tome kruže glasine. NadamsesamodaćetračeviprestatiprijenegoštodođudoAllyili njezinihprijatelja.Počelasamjeusputnoispitivatikakojojjeuškoli. Čini sedaseništanijepromijenilo.Ali štoakotokasnijeisplivana površinu, recimo kad bude tinejdžerica? Ako istina ikada iziđe na vidjelo, kako će se ljudi ponašati prema Ally znajući tko jojje djed? Hoćelijesebojati?

GledamjekakoseigrasdrugomdjecomilikakodivljasMooseomi sveštosamprijesmatralanjezinimkarakternimcrtamasadameplaši. Toštosenekadatolikonaljutidasezajapuriistisnedlanoveušake. Način na koji udara rukama i nogama ili grize kad je frustrirana ili premorena. Je li to sve dio njezina karaktera, je li to normalna šestogodišnjakinjakojaseučinositisemocijamailijeneštoozbiljnije?

Katkadsezateknemkakoseproučavamuogledalu,gledamsicrte liceirazmišljamočovjekuskojimaihdijelim.Pitamseštojošdijelimo. Jutrossamshvatilazbogčegasanjamdaoneženebježeodmene,zbog čegasetolikoizbezumimkadproučavamserijskeubojice.Kadčitamo njima, nalazim svoje osobine. Serijski ubojice imaju grandiozne fantazije-jacijeliživotsanjarimifantaziram.Opsesivno-kompulzivni su kadsejauneštozadubim,ostataksvijetanestane.Nagloplanu, imajupromjeneraspoloženjaidepresije potpisujemsvetroje.Često su samotnjaci, što sam ja oduvijek bila, oduvijek mi je bilo draže usredotočiti se samo na Ally i posao. Nikada nisam poželjela ubiti osobu,alikolikoznam,ubijanjenijenasljedno,alikatkadsamubijesu lomilastvari,guralaljude,bacalastvari,maštalaotomedaseautom zaletimuzidiliozlijedim.Štobibilopotrebnodasetajbijesokrene premadrugima?

Naravno, najlakše mi se fokusirati na sve mane i pripisati ih Johnovunasljeđu.Alikaoštosiupravoistaknula,kakoznamdasete osobinenisurazvilejersamposvojenailidaihnisamčaknaslijedilaod Julije?Vjerojatnonećunisaznatijermeonanikadanećepustitidajoj sedovoljnopribližim.Billyjerekaodajepotvrdiladasuononjezine naušnice.Znamkolikosamsejaizbezumilakadsamihugledala,mogu samozamislitikakoseonaosjećala.Voljelabihdamogurazgovaratis njom. Čak sam jedanput primila telefon u ruke, ali odmah sam ga

odložila.

Evan je otišao u subotu ujutro. Bio je uzbuđen jer mu iz SAD-a dolazi ribolovni čarter, ali ujedno je bio zabrinut što me ostavlja u takvom stanju. Rekao mi je da prestanem čitati knjige o serijskim ubojicama,ali nema šanse da prestanem istraživati.Moram pronaći nešto,nekipodatakilitragkojibimogaopomoćidazaustavimoJohna. Međutim,uzadnjevrijemeosjećamsamoumor.Neonajkadmise spava nego onaj kad sam navijena i nervozna. Večeri uglavnom provodimtakodahodamodprozoradoprozoraičekamdazazvoni mobitel.TakojebiloiuponedjeljakkadjeJohnkonačnoopetnazvao: stajalasamnakatupredprozoromspavaćesobetegledalakakoAllyi Moosetrčejednozadrugimudvorištu,razmišljalasamkakoizgledaju sretnoiprisjećalasekakosamprijeijabilasretna.

Mobitelmijezazvonioudžepu.Nisamprepoznalabroj,aliznalasam dajeon.

»Zdravo,Sara.«Zvučaojeradosno.

»Johne.«Osušilasumiseustaistegnulomeuprsima.Policijaje sadaprisluškivalamojmobitel,alizbogtogasenisamosjećalanimalo sigurnije.

Jedan tren oboje smo šutjeli, a onda je on progovorio. »Dakle...« Pročistiojegrlo.»Volišlisvojposao,volišliraditinamještaj?«

»Ja restauriram namještaj, ne radim ga.« Sandy mi je rekla da budemljubaznijasljedećiputkadanazove,alibilomijeteškouopće bitipristojna.UkočilasamsekadsamčulaAllyukuhinji.

Molim te, molim te, ostani ondje.

»Kladimsedabimoglaizrađivatistvaridapoželiš«,rekaoje.

AllyseuspinjalastepenicamaigovorilaneštoMooseu.

Krenulasampremavratima.»Zadovoljnasamsvojimposlom.«

Allyjestajalapredmojimvratima.»Mamice,Mooseželivečerui...« Pokazalasamjojdabudetiho.

»Kojitijeomiljenidio?«pitaojeJohn.

»Možemo li sada nešto izrađivati?« Strogo sam pogledala Ally, pokazalajojdasespustiuprizemljeioblikovalariječ Telefoniram.

»Ali obećala si...«Zatvorilasamvrataizaključalaih.Onajesdruge stranepočelalupatipovratimaivikati: »Mama!«

Prekrila sam zvučnik na mobitelu i potrčala u najdalji kut

prostorije.

»Kakvajetobuka?«pitaojeJohn.

Sranje, sranje, sranje.

»HtjelasamisključitiTVpasamgaslučajnopojačala.«

Allyjeopetlupilapovratima.Nisamdisala.Sadasuobojebilitiho.

»Pitaosamkojitijenajdražidio«,rekaojeonnakraju.

»Neznam.Jednostavnovolimraditisrukama.«Bilojemnogotoga štovolimkodradasdrvom,alinisamtoplaniralapodijelitisnjim.

»Ijaisto.Jesilivoljelagraditistvaridoksibiladijete?«Nisamčula nikakvezvukovenahodniku.GdjejeAlly?

»Valjda.Čestosamtatikralaalat.«

Obojesušutjeli.Opetnisamdisala,naćulilasamuši.Konačnosam čulalupanjeormarićaukuhinji.Bilajeuprizemlju.Izdahnulasamičelo oslonilanakoljena.

»Ja bih ti dao alat«, rekao je. »Nije feršto nisam znao da imam dijete.«

Moj bijes se razbuktao. »Mislim da to nije bila opcija nakon okolnostimogzačeća.«

Šutioje.

»Zbogčegatoradiš?Zbogčegaljudimananosišbol?« Nisamdobilaodgovor.

Krvmiješumilauušima,upozoravalamedapretjerujem,alinisam moglastati.

»Jesililjut?Podsjećajulitenanekogaili...«

Glasmujebionapet. »Moram toučiniti.«

»Nitkonemoraubijati...«

»Nesviđamiseovo.«Brzojedisaonadrugomkrajužice. Prestani, prestani, ODMAH.

»Dobro,samo...«

»Nazvatćutesutra.«Itojebiokraj.

Odmah sam nazvala Billyja. Dok smo razgovarali brzo sam Ally pripremilavečeruiMooseustavilahranuuzdjelicu.OvogjeputaJohn zvaosasjeveraWilliamsLakeaipolicijijetrebaločetrdesetminutada stigne onamo. Opet su patrolirali područjem: zaustavljali vozila, razgovarali s mještanima, pokazivali Johnov crtež na benzinskim postajamaiudućanima,alizasadanitkonijeništavidio.Pitalasam

BillyjakakoćeikadaulovitiJohnaakozoveizruralnihpodručja,aonje rekaodamorajunastavitiinadatisedaćejednompronaćinekitrag. Barem su pronašli privatnog istražitelja bio je na krstarenju na Karibimasasuprugom.

Kadsamkonačnopoklopila,otišlasampronaćikćeripronašlaje zavaljenupredtelevizorom.Bilomijetakokrivoštosamjeignorirala dasamrekladatevečerimožespavatisamnom,štoobičnoizazove salve oduševljenja. Ali bila je tiha doksam je ušuškavala u krevet i čitalajoj Paukovu mrežu Allyzanimajusamoknjigesaživotinjama. KadjeneštošapnulaMooseunauho,prestalasamčitati.

»Štojebilo,mačak?«

Još je nešto šapnula Mooseu. On je mahnuo velikim ušima i pogledaomesvojimokruglim,vlažnimočima.

»Moram li to škakljanjem izvući iz Moosea?« Pružila sam ruke premanjemu.

»Nemoj!«Njezinemačkasteočisubljesnule.

»Izgledadamiondatimorašreći.«

Nasmiješilasamseiiskreveljila,alinijemehtjelapogledati.

»Zatvorilasivrata.«

»Imaš pravo,jesam.« Kako da jojto objasnim?»To što je mama napravila nije bilo lijepo. Ali imam novog klijenta i jako je bitan. Vjerojatnoćemečestozvatiimorammuposvetitisvusvojupozornost patimorašbitijakotiha,dobro?«

Namrštilaseiobrazisujojsezacrvenjeli.Počelajejednomnogom lupkatiispodpokrivača.

»Reklasidaćemoskupaneštoizrađivati.«

»Znam,ljubavi,žaomije.«Uzdahnulasam.Bilomijekrivoštosam jeopetiznevjerilaimrzilasamštosetodogodilozbogJohna.»Toje kaokadaradimuradioniciilikadEvanideukolibu.Idaljetevolimo, više odičega,ali katkadse moramo pozabaviti odraslim stvarima.« Sadjeudaralaobjemanogama.Moosejeustaoiprišaorubukreveta. Ally je zamahnula prema njemu ispod pokrivača. Osjetila sam nalet gnjeva.

Rukomsamjojprimirilanogu.»Ally,prestani.«

Zaurlalamijeulice: »Neću!«

»Sadjedosta.Takosenerazgovara...«

Opet je zamahnula. Moose je uz cvilež pao s kreveta i sletio uz

glasanudarac.

»Ally!«Skočilasamizkreveta.

Moosejezaroktaoiprišaomikadsamkleknula.Pomilovalasamga poušimaiokrenulaseAlly.

»Ovo nije prihvatljivo.Uovojkućineozljeđujemoživotinje.«

Allymeprkosnogledala,njezinamalaustabilasustisnutautanku, okrutnucrtu.

Ustala sam. »Ideš u svoj krevet - smjesta.« Pokazala sam prema njezinojsobi.ZgrabilajeknjigukaodaćejebacitinaMoosea.

»Ally,dasenisiusudila!«

Licem jojje preletio izraz koji nikada ranije nisam bila vidjela mržnja.

»Ally,nadrapatćešakobacištuknjigu.«

Gledalesmoseuoči.Moosejezacvilio.Onajepogledalanjegapa mene.Bilajecrvenaulicu,aočisujojbilestisnuteuproreze.

»Ally,ozbiljnasam.Ako...«

Bacila je knjigu svom snagom. Moose se izmaknuo i knjiga je udarilaozid.

Bijesnosamjezgrabilazazapešćeiizvuklajeizkreveta.Primila samjezaramenaipovikalajojulice.

»Nikada, nikada nesmiješozlijeditiživotinju. Jesi li me čula?«

Zurilajeumeneprkosno,isturenedonjeusne.

Idalje je držeći za ruku, izvukla sam je iz sobe pa je hodnikom odveladonjezinesobe.Pustilasamjeipokazalapremakrevetu.

»Jedinoštoodtebeželimčutijestisprika.«

Odmarširalajeusobuizalupilavratima.

Htjelasamućizanjom,htjelasamjojobjasniti,htjelasamsveispraviti, htjelasamjeozbiljnoukoriti,alinisamznalaštobihrekla.Tojebio prvi put da sam se bojala svoje kćeri. Bojala sam se toga koliko se ljutimnanju.

Moosejeostaosamnomukrevetu.Nisammoglavjerovatidase Allyišlatakoiskalitinanjemu.Onjujeuvijekmogaosmiritibržeod mene.Kadsamganabavila,živjelasamsamaihtjelasamimatidruštvo dokjeAllyuvrtiću.Uniojesmijehumojedaneipružaojezaštitupo noći,alinajboljeodsvegaještojemalismrdljivacumirujućedjelovao naAlly.Akosebojalaisprobatineštonovo,tobipostaloneštoštose

Mooseu sviđa. Kad sam htjela da se na nešto usredotoči ili da me sasluša,Mooseomsamjojmoglazaprijetitiilijenjimenagraditi,akad jebilajakobolesnailiuzrujana,onjojjepružaoutjehu.Alitesamnoći ja bila ta koja treba utjehu.Povukla sam Moosea ispodprekrivača i smjestilanjegovuvelikuglavuuzvrat.

Sljedećeg jutra Ally je pjevala u zdjelicu s pahuljicama i puhala mjehuriće u sokkao da se ništa nije dogodilo. Čakmi je pastelama nacrtala cvijeće i zagrlila me uz riječi: »Mamice, volim te«. Obično porazgovaramsnjomnakonsvađe.Odraslasamudomuukojemje jedan roditelj vikao, a drugi nije izlazio iz spavaće sobe pa sam se zakleladaćujarazgovaratisasvojomdjecom.Međutim,ovogputami jesamolaknuloštojetagroznanoćizanas.

Kad sam je odvela u školu, vratila sam se kući da impregniram uzglavlje za krevet s kojim sam se još uvijek mučila, ali samo sam čekaladami svakogtrenazazvoni mobitel.Nakrajusam odustalai napravilapauzuzakavu.Bašsamjetočilakadmijenetkopokucaona vrata.

Moosejelajućiifrkćućipojuriopremaulaznimvratima.Želudacmi sepopeougrlo.Šuljalasamseuzazidsvedoulaznihvrata.Zgrabila sampalicukojujeEvanostaviokrajvratapaprovirilakrozzavjesuna prozoru,alinisamvidjelanikakvovozilo.

»Tkoje?«povikalasam.

»Dovraga,ženo,vježbašzamarince?«

Billy.

Otvorila sam vrata, a Moose je izletio poput rakete, poput migoljeće,njuškajućeiroktajućekompaktnemase.Billysenasmijaoi podigaoga.

»Hej,maleni.«

»Štosedogađa,Billy?Zbogčegasidošao?Jelinekogaubio?«

»Samo ako si čula nešto što mi ne znamo.Došao sam provjeriti kakosinakononogzadnjegpoziva.«

»Uđi.GdjejeSandy?«

»Bavisekoordinacijomsdrugimodjelimakojisudjelujuuistrazi.«

»Atisizaduženzamene?«

Naceriose.»Takonekako.«Ušaojezamnomukuhinjunjušećizrak. »Jelitokava?«

»Datinatočim?«

»Sjedni,samću.«

Stropoštala sam se na kuhinjsku stolicu. Billy je prebacio sako prekonaslonastolicepaseraskomotioumojojkuhinji,uzeošalicuiz ormarića i otvorio hladnjak da uzme mlijeko. Stao je proučavajući hladnjak.

»Štoje?«

»Hladnjakti je ujednako lošem stanjukao i moj.Imaš li išta za jelo?«

»Došaosikopatipomomhladnjaku?«

»Htiosam,aliovdjenemaničega.Morašpodhitnoudućan.«

»Imalasamdrugihbriga.«

Billy je zatvorio hladnjaki počeo slagati sendvič s maslacem od kikirikija.Pogledaomeprekoramena.»Hoćeš?«

Odmahnulasamglavom,alionjeizvadiojošdvijekriškekruha.

»Kako to misliš da su nam hladnjaci u istom stanju? Zar nisi u braku?«pitalasam.

»Ne baš. Rastavljen sam. Bivša je još uvijek u Halifaxu.« To objašnjavaistočnjačkinaglasakkojisamzamijetila.

PustiojeMooseavanpasjeozastol.Daomijesendvičpaodgrizao velikkomadsvoga.Zakolutaojeočima.

»Čovječe,ovobašprija.«Otpiojegutljajkavepamepogledaokako grickamsendvič.»Užasnoizgledaš.«

»Baštihvala.«

Osmjehnuose,aliodmahseuozbiljio.

»Kakosedržiš?Prolaziškrozpriličnogadnusituaciju.«

»Dobro sam. Ali trebat ću žešću terapiju kad odem psihijatrici. Mogulipolicijiposlatiračun?«Nasmiješilasamse.

»Postoje sredstva koja možeš tražiti preko zakona o žrtvama zločina.Donijet ćuti obrasce.Drago mi je što s nekime razgovaraš, Sara.Trebasenositisnečimtakvim.«

»Jednostavnoosjećamdajesvenameni,znaš?Želimpomoći,ali najvišeodsvegaželimdasveovonestane želimsvojživotnatrag.«

»Štogaprijeulovimo,toćeseprijetoostvariti.Sinoćsibilasjajna.«

»Neznambaš.Mislimdasampretjerala.«

»Znala si kada trebaš uzmaknuti. >Ostavi prolaz za opkoljenu vojsku.<«

»Ha?«

»Tojeiz Umijeća ratovanja SunTzua.«

Prasnula sam u smijeh. »Je li to iz onog filma s Michaelom Douglasom?«

Odmahnuojeglavom.»Wall Street. Da,da,ja sam pravi klišejod policajca.«Nasmiješiose.»ISandymezezazbogtoga.Alimoramreći dajetonajuspješnijaknjigaikadanapisanaovojnojstrategiji.«

»Janisamvojnik!«

Nasmijao se.»Ine moraš biti.Knjiga iznosi strategije i može se primijeniti na mnogo toga u životu. Nikamo ne idem bez svog primjerka.Trebalabijepročitati.PomoćićetiuophođenjusJohnom.«

»Tojeprečudno.«

»Štoto?«

»Razgovors njime.Utom jednom razgovorupostavio mi jeviše pitanjaomomposlunegoštomijepravitataikadapostavio.«Čula samsvojeriječi.»Pretpostavljamdamije on praviotac-mislilasamna tatuposvojitelja.«

Billyjeodložiosendvičinagnuosepremanaprijedintenzivnome promatrajući.

»Sara,zavećinuseubojicanebireklodasuubojice.Zbogtogasu vrloopasni.Morašpazitidane...«

Obojesmosetrznulikadsmozačulikucanjenakliznimstaklenim vratima.Okrenulasamse.MelaniejestajalanavratimadržećiMoosea unaručju.Sigurnojeušlakrozbočnavrata.Billyjeustao,arukamuje poletjelapremaboku.

»Tomijesestra.«

Spustiojeruku.Melaniejeotvorilavrataiušetala.

»Jesam li došla u krivo vrijeme?« Sve mi je bilo jasno kad sam vidjela njezinpodrugljivcerek.Znala sam da sam se zacrvenjela,ali hladnosamjeodmjerila.

»Melanie,ovojeBilly.Onje...«

Billyseubacio.»Saraćerestauriratinekinamještajzamene.«

»Jasno.«Naslonilasenapultiposegnulapremastaklencimaslaca odkikirikija.Gurnulajeprstustaklenkupagaprinijelaustima.Kadje polizalamaslac,reklaje:»Zaštoimašpištolj,Billy?«

Billy se samo osmjehnuo. »U policiji sam, tako da moraš biti ljubaznapremameni.«

Melanie je na licu pisalo da bi voljela biti jako ljubazna prema njemu.

Ubacilasamse.»Bašzavršavamo.Ispratitćute,Billy.Melanie,uzmi kave.«Kimnulaje,alinijemicalapogledsBillyja.

Vanisammurekla:»Ispričavamsezbogsvojesestre...«Odmahnula samglavom.»Nassedvijeuopćeneslažemo.«

Nasmijaoseislegnuoramenima.»Nemaproblema.Držisepričei sve će biti u redu.« Uozbiljio se.»KadJohnopet nazove,upamti da njemuzapravonijestalodotebe.Onjenetkotkouzimaštoželiimisli damutipripadaš.«

Melanie me dočekala kraj ulaznih vrata. »Evan zna da se družiš sa zgodnimpolicajcima?«

»Znasveosvimmojim klijentima. Odakleti,Melanie?«

»Zarnemoguposjetitistarijuseku?«

Odšetalajeudnevniboravakiispružilasenakauču.Moosesebacio nanjupajojpočeolizatilicedokgaječeškala.Izdajica.

»Moram se vratiti na posao. Što ima?« Sjetila sam se da mi je mobitelnapultuukuhinji. Samo da John ne nazove.

»Tata želi da porazgovaramo prije Brandonove rođendanske zabaveusubotu.Rekao jedasemoramo slagati.Mami nijedobro.« Ljutito je izbacila bradu. Uz sve što se događa, zaboravila sam da LaurenpriređujezabavuzaBrandonaibilomijeužasnoštojemami opetloše,alinisamplaniralasnjompodijelititečinjenice.

Čekalasamdaonaprvaprogovori.

Reklaje:»Nisamdojavilaonojinternetskojstranicidatijepravi tataserijskiubojica,znaš?«

»Nisamtonimislila-samosambilauzrujana.«

»Da,baš.«

Uzdahnulasam.»Nisam,Melanie.«Licejojjebilokamenoiznala samdanemogupitatijelitoispričalasvomdečku,živubimepojela.

»Samorecitatidasmosveizgladile.«

»Naravno,akototakoželišodigrati.«

»Ništane igram.« Htjela sam je se što prije riješiti.»Vjerujem ti, dobro?Žaomiještosampreburnoreagirala.«

Stisnulajeoči.

»I,kakojeKyle?«pitalasam.

Promatralameje.Nabacilasamzainteresiranpogled.

»Dobiojeredovitugažuu pubu.«

»Super.«

»Aha.«

Zurilesmojednaudrugu.

Progovorilasam:»Slušaj...nisamjošstiglarazgovaratisEvanomo tomedanamKylesviranasvadbi,alihoćučimsevratikući.«

Melanieseuspravilanakauču.»Štosedogađa?«

»Samosepokušavamslagatistobom.«

»Zašto?«

»Jersmo sestre.«

»Nikada nisi ovako ljubazna. Bojiš se da ću Evanu reći za policajca?«

Blenula sam u nju. Ruke su me zasvrbjele od silne želje da joj šamarommaknemcerekslica.

Nemoj zagristi, nemoj zagristi.

»Stvarnosemoramvratitiuradionicu«,reklasam.

Ustalaje.»Bezbrige,odlazim.Kadidemouonajšopingpohaljine za djeveruše?« Lauren i Melanie su moje djeveruše, a Evanova dva mlađabratanjegovidjeveri.Laurenijavećnekovrijemegovorimoo odlasku u šoping, ali odgodila sam to zbog Johna i jer mi se ne da prepiratisMelanie.Svakidjelićmogbićaželijojporučitikakojeviše neželimzadjeverušu,aliznamdaonaupravotoželi.

»Nisamjošsigurna«,odgovorilasam.»Javitćutiuskoro.«

»Svejedno.«

Ustalasamikrenulazanjomizboravka,alistalasamkrajulazau garažu.Onajevećizlazilakrozkuhinjskakliznavratagdjejeostavila cipelekadjenastoluzazvoniomobitel.Zastalajeiokrenulase.

Skočilasampremamobiteluipritomgotovosrušilastolicu.

Brojkojineprepoznajem,sigurnojeJohn.

Melaniemepromatralapodignuteobrve.

»Čekam poziv klijenta, ali zovu me samo glupi prodajni agenti«. Slegnulasamramenima.

Čudnomejepogledala.»Dobro...«

Sakrilasamsveemocijeslica.

Polakojepovuklakliznavrata.Telefonjejošuvijekzvonio.Srcemi jetreperilouprsima.Melanieseosvrnulaprekoramena.Nasmiješila

sam se i mahnula joj. Još me uvijekpromatrala. Idi, idi. Konačno se okrenula.

Kadmevišenijemoglavidjetikrozprozor,bezdahasamsejavila natelefon.»Halo?«

»Gdjesitakodugo?«Zvučaojerazdraženo.

»Bilasamukupaonici.«

»Rekaosamkakotrebamdastalnoimašmobiteluzsebe.«

»Trudimsekolikomogu,Johne.«

Uzdahnuoje.»Oprosti,imaosamnaporandan.«

»Bašmiježao.«Ubijaomenapordasakrijemsarkazamuglasu,ali ipaksamnakrajuzvučalagrubo.PrišlasamprozoruigledalaMelanie kakoodlazi.Natrenutaksamsezapitalakakobionapostupilaumojoj situaciji.VjerojatnobiJohnurekladaodjebe.

»Nekiljudiskojimaradimmisledasuboljiodmene.«

»Gdjeradiš?«

»Nemogutitoreći.«

»Možešlimirećičimesebaviš?«

Zastaoje.»Nejoš.Štovolišraditiuslobodnovrijeme?«

Ukočilasamse.»Zašto?«

»Pokušavam te bolje upoznati.« Veselo je nadodao. »Ja volim boravitiuprirodi.«

»Da?Voliškampiranjeitakvestvari?«Nisamsemoglaprisilitida pitamvolililov.Mislilasamdaćezamijetitimanjakinteresaumom glasu,aliživahnomijeodgovorio.

»Kampiramposvuda pomjestimanakojasevećinaljudibojiotići. Nema mnogo lokacija u Britanskoj Kolumbiji koje nisam posjetio. Možeš me baciti na vrh planine, a ja ću se opet snaći. Ali držim se kopna.«

Natjeralasamsedasmislimnekopitanje.»Zašto?«

»Neznamplivati.«Nasmijaose.»Volišlitikampiranje?«

»Katkad.«

Johnjehladnoprogovorio.»Idešlikampiratisdečkom?«

Oklijevalasamnatrenutak.JeliboljedaznazaEvana?Mislitćeda imamnekogatkomeštiti.»Zaručnikom.«

»Kakosezove?«

Opetsamoklijevala.MrzilasamidejudaćeznatiEvanovoime,ali štoakogavećzna?»Evan.«

»Kadaseženite?«Neštosammučulauglasu.

Vrijemeserastegnulodoksamsmišljalaodgovor.

»Ovaj,nismojošsigurni,jošuvijekplaniramo...« »Moramići.«Poklopioje.

OdmahsamnazvalaBillyja.OvogjeputaJohnbionegdjeizmeđuPrince Georgea i Quesnela, što je još sjevernije od Williams Lakea. Čim je završio razgovor, isključio je mobitel i nestao. Mogao bi stajati iza policajca,aoniopetnebimogliodreditinjegovutočnulokaciju,samo područje u kojem se nalazi. Billy me uvjeravao da će John uskoro pogriješiti, ali kad je to opet rekao, zapitala sam se koga točno pokušavauvjeriti.

Odmaže nam i to što ne znamo kakav kamionet vozi u unutrašnjosti svi imajukamionete nijelisezamaskirao.Pitalasamo postavljanjublokadanaceste,aliBillykažedajetobacanjenovcaako nemoguodreditinjegovutočnulokaciju.Najboljipotezjedanastave pokazivatinjegovufotografijuirazgovaratismještanima.Baremseu ruralnimpodručjimasvipoznaju.Policijasurađujeisrendžerimakoji mogu zaustaviti lovce i sve koji se voze cestama šumarske službe. Nadamsedaćeuskoropronaćinekitrag,jerneznamkolikoovojoš mogupodnositi.

Pitamseštoradinakonnašihrazgovora.Odelikućipapripremi ukusnuvečeru,sjednelipredTVpasesmijehumorističkimserijama dokčistioružje?Moždastaneu pubu, naručiburgeripivopase,poput tipičnog oca, konobarici hvali svojom kćerkom? Analizira li naše razgovore, kao što ja činim, ili ih smjesta zaboravi, kao što bih ja voljela.

OSMI SASTANAK

P

okušavam se smiriti. Ali ne znam odakle početi. Užasno sam zabrinuta. Uz to sam umorna i gladna, toliko mi se toga događa u životudanebihni trebalabiti ovdje,ali nisamhtjelaopetotkazati. Znam daprebrzogovorim,šećermijepaoizatosesilimpojestiovu ogavnuenergetskupločicukojusampronašlaupretincuzarukavice. Dobro,usporitćuikrenutiispočetka.

Nakonnašegzadnjegsastankapokušalasamsetehnikomkojusi mi pokazala koncentrirati na sadašnji trenutak. Sjela sam na kauč i zaklopilaoči,svimsamseosjetilimausredotočilanagladakmaterijal podrukama,nasušilicukojajeudaralaupozadini,hladanparketpod svojimbosimnogama,alimislisumisestalovraćaleJohnu.Nijezvao tri dana i stalno sam se morala podsjećati kako nemam nikakve kontrolenadnjegovimradnjama.Samoštonisammoglaizbitiizglave tokakojenagloprekinuo.Pitalasamsejelitozatoštosamspomenula Evana, je li osjetio da lažem kad sam rekla da još nemamo datum vjenčanja,pitalasamseštobimogaoučiniti.

HvalaBoguštojeEvandošaokućizavikend.Kolikogoddasam izbezumljena,onmeobičnomoženekakovratitiunormalu,ilibarem spriječitidanehiperventiliram.PrijepolaskakLaurennaBrandonov rođendanporazgovaralismootomeštodaučinimakoJohnnazove, nakončegasambilamalomirnija.Čaksamseiradovalazabavi.

Brandonmijeoduvijekbiodragibilomijeteškovjerovatidaće napuniti već deset godina. Na njemu sam učila mijenjati pelene. Doduše,ništaštosamsnjimenaučilanijemibilokoristilokodmale tvrdoglavedjevojčice.

SamakupnjanjegovapoklonasAllybilajeludnica.Prvojemorala pregledaticijelidućan.OndajekonačnoodabralaNintendoigricu,ali nastavilaproučavationenapolici.»Moždabimusehokejaškaigrica višesvidjela,mamice.«ReklasamdaćeBrandonasveigriceveseliti,ali onajeopetpočelajednupojednuskidatispolice.Kadsamnakraju puklaizgrabilaprvuigricukojujeizabrala,povikalaje:»Tajekriva!«,

kao da jojse radi o glavi. Onda se zacementirala nasred reda, ruku prekriženihnaprsima,iodbijalasepokrenuti.Izluđenosamjojrekla: »Dobro,ondaostaniovdje«iudaljilase.Trenutakkasnijekrenulajeza mnomspuštenihramenaistisnutihusnicakakosenebirasplakala.

Prešlesmovećnekolikokilometara,aonajejošuvijekzurilakroz suvozačkiprozor.Tadsamsemalosmirila,bilomiježaoštosamje požurivalapasamrekla:»Brandonćebitijakouzbuđenkadviditvoj poklon«.Kadmeidaljenijehtjelapogledati,zapjevalasamuzradio, izmišljajućisvojeriječi.»Slatkice,mačkice,znašdavolim tebe ja. Ne mogusipomoći,volim tebe inikogdrugoga,osimEvana,iMoosea,i bake,itetkeLauren,i...«Dubokosamudahnula.KutAllynihusanase zatrzaodokjesusprezalasmijeh.Počelasampjevatiglasnije.Kadsmo pokupileEvana,pjevalajeiona-kadsenebihihotala,štojepakmene nasmijavalo.Ondajenagnulaglavu,nasmiješilamiseirekla:»Bašsi lijepa,mamice«.Bože,obožavamtumalu.

NaLaureniniGregovprilazparkiralismousjajnomraspoloženju. TemaovogodišnjezabavebilisuTransformersiiznalasamdajekuća cijelaokićenatedasupriredilirazneigrezadjecu.Vjerojatnobihse sjajnoproveladamiobaocanisuuništilavečer.

KadsmoizlaziliizCherokeeja,tatajeizkamionetavadiosandukpiva. AllyjeotrčalasMooseompronaćidečke,ajasamkrenulazatatomi Evanom u dvorište slušajući njihov razgovor o ribolovu. Greg je u pregačistajaokrajplinskogroštilja.Nasmijaosekadnasjezapazio. Velikpoputmede,povukaojeprvomenepaEvanaučvrstzagrljaj.

Kadnasjepustio,otvoriojehladnjakpodnonoguiEvanudaopivo. SudećipremaGregovimrumenimobrazima,onihjevećnekolikoispio.

»Čimetemoguponuditi,Sara?«

»Uzetćuunutrakavu,hvala.«

Lauren je u kuhinji stavljala čips u zdjelice dok je mama prala posuđe. Lauren ima perilicu posuđa, ali mama se odbija koristiti njome.Smatradaseposuđeunjojneoperedovoljnodobro.

»Mogulipomoći?«pitalasam.

Laurenseokrenulasosmijehomiotpuhnulapramenplavekoses lica.

»Mislimdajetrenutačnosvepodkontrolom.«

Poljubila sam mamu u obraz, primijetivši da joj je lice mršavije

nego zadnji put kad sam je vidjela. Nasmiješila se, ali izgledala je iscrpljenoismršavjelaje.Natočilasamsikavu,adobroraspoloženje mijesplasnulo.

OtpilasamprvigutljajkavekadsamugledalaMelanieiKyleakako prilazeizdvorišta.TatajedvadajepozdravioKyleaodjevenoguuske crnetrapericeiuskucrnumajicuprijenegoštosevratiorazgovorus Evanom.

Laurenmijeprišlasleđainaslonilabradunamojerame.Provele smojedantrenpromatrajućimuškarce.Gregjepričaopriču spivomu jednoj ruci, a hvataljkama za meso u drugoj. Evan i Melanie su se nasmijalikadjezavršio.Gregovjepogledpoletioprematatidavidi smijeliseion nijesesmijao.

»Pivoisječadrva.Gregoveomiljeneteme«,reklasam.

»Budidobra.«Laurenmebocnulauleđa.

Djeca su navalila na svoju hranu za dječjim stolom, a odrasli su se smjestilizadugačkistolzapiknikkojijeGregizradio.Teksamzagrizla uburgerkadmijemobitelzazvonioudžepu.Izvuklasamgailežerno pogledala pozivatelja.Još jedannepoznat broj.Bila sam uvjerena da zoveJohn.

Opet je zazvonio. Ustala sam, a svi za stolom su ušutjeli. Jedini zvukovidopiralisusdječjegstola.

»Ispričajtemenatren«,reklasam.Tatinoselicesmračilo.Krenula samizaugla,trudećisedanepotrčim,ijavilasamsetekkadmenisu vidjeli.

»Halo?«

»Moraosamčutitvojglas.«

Naježilasamseodtihriječi,alireklasam:»Jelisveuredu?«Kako ćugaskinutistelefona?

»Dragomiještosamtepronašao.«Glasmujebionapet,kaoda teško istiskuje riječi. »To što znam... znam da imam tebe... to mi pomaže.«Čulasambukuupozadini,alinisamjeraspoznala.

»Kakvajetobuka?Odaklemezoveš?«

»Nijeprekasno.«

»Zaštonijeprekasno?«

»Zanas.«

Prvitrensamšutjelapokušavajućirazabratipozadinskezvukove.Je

litoživotinjailičovjek?

»Reci midanijeprekasno.«

»Ne,ne,naravnodanije.«

Izdahnuojeuslušalicu.Zvučaojekaodamujeteško,kaodaizdiše krozstisnutezube.

»Moramići«,rekaoje.

Kad sam zaklopila mobitel, pokušala sam se sabrati, ali grlo mi se stegnulotakojakodasammisliladasegušim.Zamutilomisepred očima.Pritisnulasamdlannasljepoočnicuizaklopilaoči.Kakodato riješim?Nisammoglaobiteljipokazatikolikosamuzrujana.Htjelasam nazvatiBillyja,alimoralasamsebrzovratitizastolilibisesvipitali gdjesam. Ne razmišljaj o Johnu, samo ga izbaci iz glave i usredotoči se. Saberi se, Sara. Vraćajućisepremastolu,ulovilasamEvanovpogledi slabašnomukimnula.

»Zvaojeklijentčijipozivčekaš?«pitaojekadsamsjela. Hvala, Ijubavi.

»Aha.« Izbjegavala sam tatin pogled s druge strane stola i uzela burger.»Žaomije,ljudi.Ovajklijentjestvarnozahtjevan.«

»Mogaojepričekati«,rekaojetata.

»Nemapunovremenapamoram...« TatajevećbiourazgovorusEvanom.NadrugomkrajustolaKyleje brljaviopotanjuru.Imaojecrnonalakiranenokte.

Melaniejeuočiladabuljim.»Zvaoteonajzgodnipolicajac?« Evansekrajmeneukočio.

Odmahnulasamglavom.»Ne,drugiklijent.«

Melaniejenastavila:»Kakoseonozvao?Bili?« Kimnulasampasenatjeraladapojedemjošjedanzalogajburgera. »Burgerisusjajni,Greg.«

»Nije mi izgledao poput nekoga tko sakuplja starine«, rekla je Melanie.Sadsumesvigledali.

Mama je djelovala zbunjeno. »Upoznala si jednog od Sarinih klijenata?«

»Da,nekidansamnavratilabašdoksuoniručali«,reklajeMelanie. Začepi, Melanie.

Evanjeprestaojestiipogledaome.

»Navratiojedavidimojuradionicubašdoksamsiradilasendvič

pasamgainjemuponudila.«Nebaš,alinijebilojakodalekoodistine.

Melaniejenastavila:»Išto točno radišzanjega?«Poželjelasamjoj burgerommaknuticerekslica.

Misli, misli.

»Mama mu je upravo preminula pa ima podrum pun starina. Pokušavam ih sortirati i očistiti da ih može prodati. Ima dosta komada.«Uživjelasamseulaž.»Moglo bi potrajati.«Pogledalasam Evana.Onjegledaousvojtanjur.

Nisamstiglaništadrugorećikadmijeopetzazvoniomobitel.

Tatajezgađenobacioburgernatanjur.

Pogledalasamzaslon.OpetmezvaoJohn.Srcemijejačezalupalo.

Zastenjalasamiustala.»Stvarnomiježao.«

»Sjedni«,rekaojetata.

»Opetmezoveklijent...«

»Sjedni.« Tatajerukestisnuoušakepokrajtanjura.

»Žaomije,moramsejaviti.«

Doksamseudaljavalaodstola,tatajeodmahnuoglavomgovoreći neštomami.Pogledalasamprekoramena,pokušalauhvatitiEvanov pogled,alinijegapodigao.

Javilasamsekadsamskrenulaizaugla.»Štojebilo?«

»Buka.«Zastenjaojenatelefon.Čulasamnekoudaranje.

»Jesiliozlijeđen?«

»Moraš razgovaratisamnom morašmipomoći.« Čulasambukuprometa.

»Voziš?«

Cviležguma.Trubaauta.Zargatizvukoviuznemiravaju?

»Možda trebaš stati uz cestu i...« Preda mnom se stvorila Ally. Sranje. ZaštojeEvannijezaustavio?

Prekrila sam zvučnik u trenu kad je rekla: »Djed kaže da moraš smjestadoćinatortu«.

»Dobro,dušice,stižemzaminutu.Samotiidi.«

Udaljilascpasamrekla:»Johne?Jesilijoštamo?«Čulasamsamo bukuprometa.

Već sam mislila poklopiti kad je progovorio očajnim glasom: »Morašrazgovaratisamnom«.

»Očemuželišrazgovarati?«

»Recimi...recimištonajviševolišjesti.«

Obrisala sam znoj s čela. Propuštam nećakovu zabavu jer njega zanimaštovolimjesti?

»Zarminemožešjednostavnorećištojebilo?Naobiteljskojsam zabaviiljudi...«

»Misliosamdanisinikomereklazamene.«Glasmujebiogrub.

»Nisam!Aliizgledačudnoakosamstalnonatelefonuiljudićemi postavljatipitanja,aja...«

Poklopioje.

* * *

Ostatakzabave svaki mi je živacutijeluvibrirao odneodgovorenih pitanja.Kakvisutobilizvukoviupozadini?Zaštojegovorioobuci?Što će sada učiniti?Cijelo tijelo mi je reagiralo na taj stres lice mi je gorjelo,pazuhabilamokraodznoja,nogesumesvrbjeledaodemkući, da se javim Billyju, bilo kome tko može odagnati taj grozan osjećaj. Pokušala sam se usredotočiti na razgovore oko sebe, ali nisam ih moglapratiti.Svakidječjiglasmeživcirao,svakivrisakmojimtijelom slaonaletbijesa.Stalnosamgledalanasatičvrstostezalamobitelu ruci.

Nije pomoglo što me tata ukorio pred Ally jer sam se javila na mobitelirekaodasamsebičnainepristojna.Ispričalasamse,kaoi uvijek, ali nakon toga ostatak večeri me mrko gledao. Mama se pokušavalasmješkati,aliosmijehbinestaokadbipogledalanasdvoje. Melanie i ja smo se jednostavno izbjegavale. Lauren barem nije djelovalaljuto,alidefinitivnojeimaladrugihbriga.Svakiputkadsam je pogledala, ona je motrila Grega. Zamijetila sam da ga je ošinula pogledomkadjeposegnuopremajošjednompivu štoga,doduše,nije zaustavilo.Aliimalasamsvojihproblemauvezi.Evansesmijaoišalio sasvima,staviomijerukuokoramenadokjeBrandonotvaraonašdar, alinijemehtiopogledatiuoči.Konačnojebilovrijemedakrenemo. Toliko sam se brzo sa svima pozdravila da me mama zabrinuto pogledala, ali jedina mi je briga bila da Ally i Moosea uvedem u Cherokee.Allysampraktičkivuklapremaautuiobrecnulasamsena

njukadsepožalila.Evanješutio.

Izlazilismosprilazakadmisemobiteloglasiozvukomprimljene poruke.

Billy: Kako je bilo na zabavi? Nazovi kad stigneš kući.

»Tkojeto?«pitaojeEvan.

»PolicijaželiporazgovaratioJohnovimpozivima.«Većsambirala Billyjevbroj,alidobilasamgovornupoštu.»Kvragu,izgledadanijeu dometu.«

Evanjezurionaprijeducestu.

Ostatakvožnjeprotekao jeutišini.Kadsmo konačno stigli kući, AllysesmjestilapredTVdagleda Hannu Montanu. Pokušalasamopet nazvatiBillyjaiovogsamputaostavilaporuku.Desetminutakasnije, zavrijemekojihsamopralaposuđeoddoručka,otišlasampotražiti Evana.BiojeudvorištuičistioMooseovizmet.

»Znamštomisliš,aliništasenedogađa«,reklasam.

»Mislimdatrebašpočistitizasvojimpsom.«

Mojim psom?Tomerazljutilo.

»TrudimsedržatisvekonceEvane,alikadtebenema,jamoramna svemisliti.«

»Trebatipetminutadapočistiš.«

»Znašdasamzauzetauzadnjevrijeme.«

»Da,prezauzetadamikažeškakoručašsdrugimtipovima.«

»Tojebiloposve bezazleno. Melaniesamoželizakuhatisituaciju.«

Zamahnuojelopatomprematluipodigaoizmetkratkimživčanim pokretom.»Pauspjelaje.Gregmečudnomjerkaocijelopopodne.«

»Štosamtrebalareći?Znašdanesmijemgovoritiotome.«

»Zaštominisirekladajebioovdje?«

»ZatoštosmosečulinakonštomeJohnopetnazvaoibilasam izvansebe.NijemipalonapametdatikažemdajeBillynavratiojer nisammisliladajetobitno.Vjerojatnoćečestonavraćatii...«

»Asadje Billy?«Evanjeprestaolopatatiipogledaome.

»ZaBogamiloga,Evane,takogaSandyzove.Iuopćenijemojtip, dobro?Savjedotjeraniimatetovažei...«

»Sadbihsetrebaoboljeosjećati?«

Poželjelasammuuzetilopatuizrukuilupitigapoglavi.

»Znaš što? Meni ovo ne treba. Ako Billy može pronaći tog tipa, razgovaratćusnjimesvakidan,jerneželimdameonvišezove-štobi

ititrebaoželjeti.Umjestodasisretanštomenetkoprovjeravadok tebe nema. Ako mi ne vjeruješ, možda se ne bismo trebali ženiti.« Okrenulasamsenapetiiušlaukuću.

Prolazećikrajdnevnogboravka,pogledalasamAlly.Bilajeumotana udekunakaučusMooseomukriluipospanogledalaTV.

»Uskoromorašukrevet,Ally.«

»Neeeee...«Preumornazasvađu,ostavilasamjeiotišlanakatu svojuradnusobu.

Kakobihsepokušalasmiriti,zapisalasamsvečegasamsesjećalau vezi s pozivom pa si napisala podsjetnik da pitam Billyja imaju li tehnologijukojommoguizoliratipozadinskezvukove.Zaklopilasam oči i pokušala se usredotočiti. Kakva je to bila buka? Naglo sam otvorila oči - što ako je oteo ženu? Možda ju je vozio nekamo u kamionetu,ajasamčulanjukakosepokušavaosloboditi!

UpravosamuzelabežičnitelefondaopetnazovemBillyjakadsam čulakliznavratauprizemlju,aondaikorake.Evanjebioukuhinji.

Natrensamoklijevala.Moždabihtrebalapričekatijutro.Aliovoje bilovažno.

Billysejaviočimjetelefonzazvonio.

Reklasam:»Mislimdaseupozadiničulanekažena.Moždajevozi nekamoiondaće...«

»Polako, polako, stani. To nije njegov načinrada i nismo primili nikakavizvještajonestalojženi.«

»Kakvisutoondabilizvukovi?«

»Još ih uvijek pokušavamo izolirati, međutim nismo još ništa otkrili.«

»Moždatrebatevišeljudinaovomslučaju.«

»Pomažu nam svi slobodni djelatnici Odjela za teške zločine iz VancouverainekiizNanaima...«

»MožeteliuključitiičlanoveizToronta?«

»Neidetotako,Sara.Većinaslučajevajestaraivećjeistražena. Imamopristupmnogimresursimaislučajjeprioritetan,alidokJohn nepoduzmenekikorakilidoknetkoneštonevidi,minemožemopuno togaučiniti.«

»Aliizgledakaoda ništa nečinite.«

»Vjerojatno tako izgleda, ali slijedimo tragove, koordiniramo s laboratorijemidrugimodjelima.Trenutačnopokušavamootkrititkoje

vlasnikmobitelakojimsekoristio.«

Znala sam da zvučim čangrizavo kadsam rekla:»Znate li barem odaklejezvao?«

Billymijeipaksmirenoodgovorio.»KrećesezapadnoodPrince Georgea, vjerojatno je negdje blizu jezera Burns. Moguće je da ide premaPrinceRupertuijavilismolokalnimrendžerimapaćepokazati njegovcrtežnasvimstajalištimakamiona,benzinskimcrpkamaisvim mjestimanakojimabiputemmogaostati.«

Mirnijesamnastavilarazgovor.»Štomisliteštomuje?Žaliosena buku.«

»Nadamo se da ga možeš navesti da to razjasni sljedeći putkad nazove.«

»Neželimdabudesljedećegputa.Dostamije.«

»Učinionoštosmatrašispravnim,Sara.Alinećutilagati stvarno trebamo tvoju pomoć. Vjerojatno si nam jedina šansa da ga ikada pronađemo.«ZaklopilasamočislušajućiBillyjeveriječiispustilačelo nastol.

Rekao je: »Znam da se osjećaš kao da je sva moć u njegovim rukama,alionželiodnosstobom.Zbogtogazove.Nitkoneznaukojoj to mjeri možemo iskoristiti. Ali kao što Sun Tzu kaže: Priliku da porazimo neprijatelja pruža nam sam neprijatelja Na kraju će nam otkritineštoštoćemomoćiiskoristiti.«

Evanseuspinjaonakat.

»Moramići.«

»Dobro,čutćemose.Odmorise.«

Baš sam bežični telefon vraćala na mjesto kad je Evan ušao iza meneispustiosenasvojustolicu.Okrenulasamse.

»JelitobioBili?«pitaoje.

Bože,čitaomekaoknjigu.»Isuse,Evane,moralasamgaizvijestitio pozivu.«

Nisammumoglaiščitatiizrazlica.Dijelomsamsehtjelasvađatii braniti, odmarširati van ispunjena bijesom pravednika. Lice mi je gorjeloisamojemalonedostajalodaizgubimkontrolu. Saberi se. Nećeš riješiti problem ako eksplodiraš.

Dubokosamudahnula.»Oprosti štosamplanula.Jednostavnose događajutakovelikestvariitrebamtvojupodršku.«

»Jatepodržavam.«

»Trenutačnonemamtajdojam.Mrzimštoseljutišnamene.«

Evanjeuzdahnuopameprimiozastopaloi povukaogausvoje krilo.Dokmemasirao,rekaoje:»Neljutimsenatebe,ljutimsenaovu situaciju.Kojanoćnamora.«

»Mislišdajatoneznam?Bože,štoakoovogtrenaubijanekuženuajatuništanemogu.«

»Akonekogaubije,nisitikriva.Onjeubojica,onubijaljude.«

»Ali ja bih bila kriva jer ga nisam zaustavila.« Sjetila sam se Billyjevihriječi.»Jasampolicijijedinašansadagaulove.«

»Tisipolicijimamac!Znašdanemorašrazgovaratisnjime.Mislim dabitrebalaprestati.«

»Nemogusamopasivnočekatidokontražisljedećužrtvu.«

»Sara,stalnosipodstresomijakosiosjetljiva.«Podigaojeruku. »Imašpotpunopravobitiuzrujana.Alibrinemsezatebe.«

»Brinešseza mene ilisizabrinutzbogBillyja?«

Pogledaome.»Žaomiještosambioljubomorniseronja,dobro?

Akokažešdasenemamzbogčegabrinuti,vjerujemti.Samomrzim pomisaodatenekidrugitipštiti.Tisimojacura.«

Popela sam se Evanu u krilo i ovila ruke oko njegovih ramena. Grickajući njegovo uho, rekla sam: »Dušo, nije ti ni do koljena. Trenutačnojeontajkojisemorabavitimojimparanoičnimispadima. Tidobiješsveonodobro.«

»Hmm...slušam.«

Usnama sam prelazila preko njegove ključne kosti. Polizala mu ušnuresicu.Šapnulaunjegovtopaovrat:»Ally?«

»SpavanakaučusMooseom.Kasnijećujeodnijetigore.Alimogui sadaako...«

Približilasamlicenjegovuiprimilagazakosu.Podigaojeobrve. Spustilasamusnenanjegoveipoljubilagapolakoimeko,pajačepritišćućiusnenanjegove,uvlačećijezikunjegovausta.Pokušaogaje usisati,ajasamseizmaknulainasmiješilamuse.Omotavšimojukosu oko ruke,privukao mi je lice i strastveno me poljubio.Ustala sam i prstommumahnuladameslijedidoksamizlazilaizsobepretjerano zavodljivonjišućibokovima.

Nasmijaoseipošaozamnomuspavaćusobu.Popelasamsena krevet, prebacila kosu preko ramena i lošim južnjačkim naglaskom rekla:»Takomisvega,mornaru,takosidugobionamorudasevišene

sjećamkakosetoradi...«

Evanseseksihodomdošetaodokrevetapapovukaomajicupreko glavejednomrukom štoobožavam.Zavrtiojemajicunaprstupaje bacionapodipodigaoobrve.

Nasmiješilasamse.»Mislimdasepolakosvegaprisjećam.«

Nasmijaosepamisepridružionakrevetu.Nekosmosevrijeme ljubili, naša svađa bila je potpuno iza nas. Grebao me je svojim neobrijanimobrazimaismijaosekadsamsepožalila.

Ujednomtrenumijepribiorukenakrevet.Mislisumipoletjele premaJohnu.JeliontonapravioJuliji?Kakoondržiženedokihsiluje? Otjeralasamnasilnuslikuizglave.Evansenadvioiznadmene.Vidjela samJohnakakosenadvijaiznadžrtve.

Evanmisezagledaoulice.»Štojebilo?«

»Ništa.« Povukla sam ga na sebe i sakrila lice u njegovu vratu. Gotovosamutoipovjerovalautrenucimakojisuuslijedili.

Sljedećegjutranakondoručkaodveli smo Allyi Mooseaušetnjudo NeckPointadagledamomorskelavove,aondaseAllyotišlaigratik Meghan.TrudilasamseizbacitiJohnaizglave,aliEvansetrudiojoš više.Kadbihspomenulaneštovezanozaslučaj,Evanbimepoljubio, kadbihopetneštonadodala,poljubiobimivrat,kadbihgaprobala odgurnutidadovršimmisao,grickaobimiuho.Akadbihsepokušala osloboditi,nekakobihostalabezgrudnjaka.

KasnijesmoseEvanijaseizležavaliukrevetuiplaniralijelovnikza probnu večeru. Sada kada sam si dopustila trenutak opuštenosti, počelasamseopetradovativelikomdanu.Ondasamsesjetiladajoš uvijekmoramdogovoritišopingscurama.Došlomijedaškrgućem zubima kad sam se sjetila da ću morati provesti nekoliko sati s Melanie,alinisamtomoglaizbjeći.

Evanijasmorazgovaralioukrasimazasvadbuioduševilameideja dajeleukrasimolampicamakadmijeuradnojsobizazvoniomobitel.

PogledalasamEvana.»Hajde«,rekaoje.

Omotala sam dekuoko golog tijela i pojurila nizhodnikpa zgrabila mobitelsastola.

VidjelasambrojskojegmeJohnzvaozadnjiput.

Čimsamsejavila,rekaoje:»Provodišliugodandan?«Uglasusam mučulanoviton-hladnoću.

»Nijeloše.Ati?«Pokušalasamzvučatiljubazno,alibilasamljuća negoinačeštomenazvaoiuništiomisavršenolijepopopodne.

»JeliEvantamo?«

Jošuvijeknisamznalaštoznačitajnovitonpasamrekla:»Tuje... alinijeuprostoriji,ako...«

»Jesilibilaiskrenasamnom,Sara?«

Želudacmisestisnuo.»Naravno.«

»Jesi.Li.Bila.Iskrena?«

Sjelasamnastolicu.Jelisaznaodasamseobratilapoliciji?OBože, štoakojesaznaozaAlly?

»Štojebilo?«

»Vidiosaminternetskustranicu.«

Mislisumijurile.Zarjeobjavljenjošjedančlanak?

»Nisamsigurnada...«

»Sve lijepopiše.«Očemuongovori?Odlučilasampričekatidami kaže.

Nakon nekoliko trenutaka rekao je: »Imaš datum vjenčanja pokušavašmeprevariti.«

»Neznamočemu...«OndasamsesjetiladajeEvanprijenekoliko tjedananapraviointernetskustranicuvjenčanja.Kakodaseizvučem?

»Imali smodatum.Međutimuzadnjevrijemerazmišljamootome dagapromijenimo.Zatosamrekladanismosigurni.Nisamtilagala. Nebihtonapravila.«Zadržalasamdah.

Poklopioje.

SjedilasamnaistommjestunekolikominutakasnijekadjeEvan ušaoisjeoizamenezasvojstol.

»Jelionzvao?«pitaoje.

Kimnulasam.

Evanjeokrenuomojustolicupremasebi.»Jesilidobro?«

»Pronašaojeinternetskustranicunašegvjenčanja.Reklasammu danemamodatum.Zvučaoje stvarno ljuto.«

»Jelitiprijetio?«

»Ne,samo...čulasammutouglasu.«

»Odmahćustranicuzaštititilozinkom.TrebašnazvatiBilla.«

»Evane,ovojelošavijest.«

»Svećebitiuredu.Nećenikogaubitizboginternetskestranice.« Većseulogiravaonasvomeračunalu.

TesamsenoćivrpoljilapokrevetudokjeEvanspavaokrajmene-ili barem pokušavao. Kad sam se stoti put otkotrljala na njega, promumljaoje:»Sara,idispavati«.Natjeralasamtijelodaseumiri,ali mislisumisekovitlaletakodamisezavrtjelo;predočimasumise izmjenjivalegrozneslikeJohnakojiparaodjećunekojženi,stišćeruke okonjezinagrlapanjezinvrisakparazrakdokseonsilomzabijaunju.

Čim je Evan ujutro otišao, sastala sam se s Billyjem i Sandy u postaji. Mamurna od manjka sna, rukama sam stezala šalicu kave i govorilastonasat.PočelasamsesmirivatitekkadmijeBillyrekaoda samsesjajnosnašlazavrijemerazgovorasJohnom,datreba»znati kadaseboriti,akadane«.Sandysenasmiješilaikimnula,alistekla samdojamdajeljuta.Nijanisambilapresretna.Nadalasamseda ćemo imati nekakve koristi od toga što se John koristi istim mobitelom,alireklisudasekoristimobitelomnabonovekojijeplatio gotovinom. U dućanu ga nitko nije zapamtio. Sada je samo morao kupovatiSIMkarticesnovimminutamarazgovora.

ZvaojeizokoliceVanderhoofa,štojeznačilodaopetidenaistok, pa je postojala mogućnost da se vraća prema čvorištu kod Prince Georgea.Mojaprvamisaobilajedadolazinaotok akojevoziocijelu noć,mogaojevećbitiuVancouveru.Pitalasamihjesamliuopasnosti iBillyjerekaokakomislidanisam,alikakoćezasvakislučajposlati ophodnjukojaćenekolikoputanadanpatroliratiprednašomkućom.

ČakiuzteumirujućeriječiiBillyjevukasnijuporuku Drži se, sjajno ti ide,prošlisusatiprijenegoštosamprestalaskakatinasvakizvuk. KadJohnjošnijenazvaodoutorkanavečer,počelasamsenadatidaje zauvijeknestao.Međutim,nisamsemoglaotrestiosjećajadaseontek zagrijava.

NakonštosamjučerodvezlaAllyuškolu,vratilasamsekućiipustila

Mooseaudvorište.Mirnijanegoštosambilauzadnjevrijeme,odlučila sam se malo ispuhati u radionici prije našeg sastanka kasnije tog popodneva. Posve me zaokupilo uklanjanje laka sa stolića od trešnjevine i nekoliko je sati proletjelo u trenu.Sjetila sam se da je Moosejošuvijekudvorištu.Očekivalasamdaćuganaćikakosjedi predkliznimvratima,kakoćestaklobitizamrljanomokrimotiscima njegovanosa,alinijebioondje.Otvorilasamvrataizazviždala.Ništa.

»Moose?«Kadnijesmjestadotrčao,izašlasamudvorište.Zarse budalaopetzaglavilaudrvarnici?Nisamganiondjepronašla.

Moždaseopetmotaokokomposta.Krenulasamkamenimpločama premastražnjojstranikuće.Nitamoganisamnašla.Približilasamse ogradiiprovjerilavrata.Zasunnijebiopovučen.

Otrčalasamnaprilazvičući: »Moose!« izsvegaglasa.Pasjezalajao, ajasamzadržaladah.Opetjezalajao predubokodabibioMoose. Otrčalasamdokrajaprilaza,donašegpoštanskogsandučića. Molim te, molim te, budi tamo. Alinijebio.

Nijebioniususjednimkućama.Zbogtogasammoralaotkazatinaš sastanak.Nakonštosamtenazvala,cijelosampopodnenazivalaazil, Društvozasprečavanjenasiljanadživotinjama,veterinare- sve. Nitko ga nije vidio. Evana sam nazvala na rubu histerije totalno sam poludjelaioptužilagadanijestaviozasunnavratanakonštojeočistio dvorište.Onjesamoglasnoponavljao:»Sara,smirisenaminutu.Sara, prestani!«svedoknisamzašutjeladovoljnodugodamikažekakoje uvjerendagajestavio.

Nakon razgovora nazvala sam Billyja, uvjerena da je John uzeo Mooseaizosvete.Billyseodmahčuospolicajcemkojijemotriomoju kuću.Rekaojekakonijevidioništasumnjivodokjeprolaziotogjutra, aliBillyjeipaknavratioiistražiopodručjeokokuće.Nijeništaotkrio. Vratasuseteškootvaralasvanjskestrane,alidovoljnovisokaosoba moglaihjeotvoritiprekoograde.

Kadje Billyzavršio s pregledavanjem,natjerao me da sjednem i napravim popis osoba koje treba nazvati, mjesta gdje želim staviti plakate,internetskihstranicanakojimatrebaobjavitinestanak.Prvo ganisamposlušala,htjelasamkrenutiupotragu,alirekaomijedaće ovobržepolučitirezultateida»trčanjepoputkokošibezglave«neće pomoćiMooseu.Nakoncusamuzelakomadpapiraipočelapisati.Srce

mijesporijenabijalosasvakomnovomstavkomnapopisu.

Billy je predložio da pokušam nazvati Johna da vidimo je li na otoku.Nismoznalikoristilisejošuvijekistimmobitelom,alipokušala sam. Jedini odgovor koji sam dobila bio je: »broj koji ste birali privremenojenedostupan«.BillyjerekaodaćeseJohnvjerojatnobrzo javitiakojeuzeoMoosea.Policijaćebitiparkirananaulicisvedokne otkrijemojeliJohnnaotoku.KadseBillyvratioupostaju,nazvalasam Lauren.Dojurila je do mene i napravile smo plakate pa ihpolijepile posvuda.Alinitkonijenazvao.

KadsamotišlapoAllyuškolu,nisamznalaštobihjojrekla.Trudim jojsenelagati,alikadsmojednomizgubiliMooseauparku,onase izbezumila i ugrizla Evana jerjuje htio zadržati da ne potrči preko cestezanjime.StvarnosamsenadaladaćupronaćiMooseatakodajoj ne moram reći istinu. Ako se ne vrati kući... ne smijem si dopustiti takvorazmišljanje.Neznamjesamli postupilaispravno- nikada ne znampostupamliispravno-alireklasamAllydajeMoosemoraona pregled i da će prespavati kod veterinara. Htjela ga je posjetiti, ali odgovorilasamjeicijelujevečerzabavljalafilmovimaiigrama.

Ally je smjesta zaspala, ali ja sam satima bdjela brinući se za Moosea,užasnutorazmišljajućiotometkobigamogaodržati.Izašto.

D

DEVETI SASTANAK anassamstvarnodepresivnainadamsedaćemipomoćirazgovor stobom.TisiuzEvanaiBillyjajedinaosobaskojomuzadnjevrijeme mogu razgovarati,baremoonomeštosestvarnodogađa.Cijelojutro provela sam sjedeći doma i čekajući naš sastanak. Nije dobro kad imamprevišeslobodnogvremena.

Ne mogu prestati odlaziti na onu internetsku stranicu o Johnu i gledati sve fotografije žrtvi i njihovih obitelji. Poslije razmišljam o njima, zamišljam njihove živote, pitam se što ih je još bilo čekalo. Fiksiramsenadetaljčićepoputogrliceodškoljakajedneoddjevojaka kojanikadanijepronađena.PitamsejelijuJohnuzeo.Njezindečko, kojegajeJohnupucaoupotiljak,upravojebiodobionovikroserza maturu.Dečkojeznaosvepopravitiiobožavaojerestauriratistare automobile.Njegovtatajoščuvaautokojijepopravljaokadjeubijen. Odbijagasam završiti pastoji ugaraži,aoko njegajesavalat,baš onakokakogajeonostavio.Kadsamzamislilatusliku,nisammogla prestatiplakati-autopodignutnacigleiobiteljkojasenikadaneće oporaviti.

Razmišljamotrenutkuukojemsunjihoveobiteljiprimiletuvijest. OndazamišljamgroznescenarijeukojimaseneštodogodiloEvanuili Ally.Uvjerena sam da bi me bolubila.Kako roditelji tihžrtvi svako jutroustajuizkreveta?Kakonastavesaživotom?

Kamokoddaodem,vidimsmrt tojenuspojavastalnogčitanjao serijskim ubojicama. Najviše me proganja to što su životi tih ljudi skončali u trenu. Ne mislim samo na Johnove žrtve. Mislim na sve ubijeneljudeokojimasamčitala.Živjelisusvoježivote,spavali,vozili, trčali, možda zastali da pomognu neznancu, i to im je bio kraj. No katkadnijebio,katkadsujošdanimaživjeli.Stvarikojesunekiodtih ubojica radili... Ne mogu prestati zamišljati posljednje trenutke njihovihžrtvi.Njihovneizmjeranstrah,količinubolikojusupretrpjele.

Prije sam voljela gledati ekranizacije stvarnih zločina. »Jednog vrućeg dana na Stjenjaku mlada plava novinarka odlučuje otići na

trčanje...« Sviđali sumisetrncistrahakojesamosjećalanizkralježnicu i to što sam za vrijeme ekranizacije sjedila na rubu sjedala, napeto stežućijastuk.Tomijebilofascinantno,tajpogledumračnustranu ljudskeprirode.

Evanmestalnopokušavapoticatidabudempozitivnija,ilibarem racionalnija,štozahtijevadaseprvosmirim atomijeuvijekizazov, ali trudim se. Međutim, kad auto proizvede neobičan zvuk, ja automatskipomislimdaodlazekočnice,kadseAllyprehladi,mislimda jeupalapluća,akadjeMoosenestao...

Čimsamsevratilakućinakonzadnjegsastanka,opetsamnazvalasves popisa - azil, Društvo za sprečavanje nasilja nad životinjama, sve veterinareugradu aliMooseunijebilonitraganiglasa.Billymije došao pomoći i donio je masnu papirnatu vrećicu s burgerima i pomfritom što sam slistila. Rekao je kako je imao osjećajda nisam cijelidanjela,iimaojepravo.Vozilismoseokolo,stavljaliplakatena benzinskepumpeidućaneublizinikuće.Kućasenalaziupodnožju planine Benson pa smo se vozili i tim putem, nekoliko puta stali i zazivaliMoosea.

Bilo je lijepo imati društvo, pogotovo kad bih počela panično nagađatiotometkobimogaodržatiMoosea.Billybimisamopostavio pitanjeilimizadaonekizadataktakodasamsemoralakoncentrirati. Ujednomsamtrenupočelagovorititakobrzodasamgotovoostala bezzrakapajerekao:»Kadgodosjetišdatelovipanika,samoudahni, saberisepaseusredotočinasvojustrategiju.Vjerujmi,topali.«Onda menatjeraodapregledampopisinađemmjestanakojaželimstaviti plakate te da mu kažem što sam prekrižila i prekidao me čim bih počela brzati. Stvarno me iživcirao, ali čvrsto zatezanje u prsima polakojepočelopopuštati.

KadseBillymoraovratitiupostaju,jošsamsatvremenanastavila samavozitiokolo.Bilasamblizukućekadsamizašlaizoštrogzavojai umalopregazilagavranekojisusenasredcesteboriliokonečeganalik na crijeva. Ugledala sam trag krvi boje hrđe kako vodi do jarka i gavrana koji kljuca po nekakvoj tamnoj hrpi. Parkirala sam na šljunčanojbankiniiprišlagavranima.Očisumiseispunilesuzama.

Bože, samo da nije Moose.

Gavranisuodletjelikadsamimsepribližilapazagraktaliporedani

nažici.Očijuprikovanihnatragkrvi,nesigurnosamprešlanekoliko zadnjihkorakaipogledalaunakaženotruploujarku.

Biojetorakun.

Kad sam se vratila u Cherokee i nastavila voziti, gavrani su se vratili svojojgozbi.Zadrhtala sam doksujadnog rakuna kljucali,ali laknulomiještotonijebioMoose.

BilasampredkućomkadmijestiglaBillyjevaporukadamusejavim. StiglisurezultatiDNKanalize.

Ušla sam u kuću - koja je djelovala tako prazno bez Mooseova roktanjaifrktanja natočilasišalicukave,nazvalaEvana,itekonda skupila hrabrost da nazovem Billyja. Sjela sam u najdražu fotelju u dnevnomboravku,omotalaseAllynimBarbieprekrivačem,iotipkala Billyjevbrojmobitela.BilasamtesrećedamisejavilaSandy.

»Hvalatištosisejavila,Sara.Billyjetrenutačnonadrugojliniji,ali mogutijaprenijetinovosti.«

»Imaterezultate?«

»Stiglisuprijesatvremena.«Trudilasezvučatineutralno,aliglas joj je podrhtavao od uzbuđenja. »Tvoj DNK definitivno odgovara onomekojiimamouevidenciji.«

Ubojicaizkampa jest mojotac.Ovojestvarno.Čekalasamdame preplaveemocije,dakrenusuze.Alinisu.Osjećalasamsekaodamije Sandy izdiktirala moj vlastiti broj mobitela. Pogledala sam stablo trešnjekrozprozor.Bilojeucvatu.

Sandy je još uvijek govorila. »Nismo uspjeli prikupiti biološke uzorkenasvakommjestuzločina,alikadsepočeloupotrebljavatiDNK testiranje,pouzdanosmogapovezalismnogimžrtvama.«

»Kakoznatedajeodgovoranzaostalaubojstva?«

»Načinradasepodudara.«

»Aženekojejošuvijeknisupronađene?«

Pokušavala mi je strpljivo odgovoriti. »Ubojica iz kampa napada samo ljeti i ne trudi se sakriti tijela, tako da ga ne smatramo osumnjičenimzadrugenestanke.«

»Nijelineobičnoštonapadasamoljeti?Znamdapostojerazdoblja neaktivnostiizmeđuubojstava,alinjegovasu...«

»Nije rijetkost da serijski ubojice imaju duga razdoblja neaktivnosti.Jednom kadispunesvojepotrebe,često semoguneko

vrijemesuzdržavatiiponovnoproživljavatisvojzločin.«

»Zatouzimajusuvenire?«

»Neki od njih, da. John vjerojatno uzima nakit kako bi osjećao povezanostsažrtvom.Međutimjošuvijekneznamonjegovokidačili zbogčegasumuubojstvatakoritualna-zbogtogasutvojirazgovoris njimejošvažniji.«

»Dajemsveodsebe,Sandy.Nisamznaladaćevidjetiinternetsku stranicu.«

»Naravno,tojeposverazumljivapogreška.«

Zaškrgutalasamzubima.»Tonijebila pogreška. Neželimdazna detaljeomojojobiteljiimomživotu.«

»Neželimodaradišneštoštobiteugrozilo.«Znalasamdatonije istina.HtjelajeuhvatitiJohna-višeodičega.Imrzilajetoštozato trebamene.

»Morativjerovati,Sara.«

»Reklasimitoveć.Višeputa.Moramići-jošuvijektražimnestalog psa.«Poklopilasamprijenegoštojestiglaodgovoriti.

AlinisampronašlaMoosea.KadseAllyvratilaizškole,reklasamjojda jenestao.

»Lagalasi!Reklasidajekodveterinara!«Zatimmepočelaudarati unogeivikati:»Zašto,zašto,zašto!«svedoknijepromukla.

Jasammoglasamodržatinjezinobijesno,drhtavotijelodaljeod sebesvedoksenijeiscrpila.Nakrajusesrušilanapodiplakala.Srce mi je puklo dokje zavijala: »Ali što ako se ne vrati kući, mamice?« Obećala sam joj da radim sve što mogu kako bih ga pronašla, ali neutješnomijejecalaunaručju,ajasamsusprezalasvojesuze.Temi senoćiušuljalaukrevetpasmoseprivilejednauzdrugu.Satimasam bilabudna,samosamgledalanasat.

SljedećegjutraAllyijadoručkovalesmoutišini.Kadjerekla:»Mamice, moraš pronaćiMoosea«,vjerojatnostotiput,reklasamjojdahoću.Ali kako su dani prolazili, počela sam gubiti nadu. Čak sam pokušala ponovnonazvatiJohna,vježbalasamkakogapitatijelimiuzeopsa, katkadprijeteći,katkadmoleći,alinijesejavljao.

KadsamodvezlaAllyuškolu,opralasamrubljeiusisalacijelukuću.

NašlasamMooseovaplišanca repaukrućenogodsuhesline štomi je gotovo slomilo srce. Obično ga perem svaki tjedan, ali nisam se moglanatjeratidaizbrišemijedantragnjegovapostojanjapasamga samovratilaupsećukošaricu.

Spremalasamsepodtuškadjebežičnitelefonzazvonioukuhinji.U nadidanetkozovezbogMoosea,pojurilasamuprizemlje,alikadsam pogledalazaslon,zvaojesamoBilly.

»Imamdobrevijesti,Sara.«

»Pronašao si Moosea!« Srce mi je stajalo u grlu doksam čekala njegovodgovor.

»Zamolio sam dečke da malo pripaze dok patroliraju. Jedan je zaustavio neketinejdžereu skate parku,a dokje bilježio podatke o vozilu,nastražnjemjesjedaluugledaofrancuskogbuldoga.Provjerioje pločicuida,tojebiotvojpas.«

»HvalaBogu!Gdjesugaoninašli?«

»Reklisudasuganašlikakotrčiuzcestuidasugaplaniralivratiti, alipolicajacjerekaodajedečkovacuraplakaladokgajevraćalatako dasugamoždaihtjelizadržati.«

»Allyćebiti tako sretna.«

»Upostajijesamnom.Odmahćugadovesti.«

»Super.Punotihvala,Billy.«

»Hej,miuvijeknađemočovjekakojegtražimo ilipsa.«Nasmijali smose.

NazvalasamAllynuškoluireklisudaćejojprenijetivijest.Nakon toganazvalasamEvana,kojijebiooduševljen.Moralasamseozbiljno suzdržati da ne dobacim nešto zajedljivo o ogradi, ali on mi je po običajučitaomisli.

»Jošuvijeksmatramdasamzatvoriovrata,alimoždasevaram.«Ja sambilapresretnaštonamseMoosevraćapanisaminzistiralanatoj temi. Kad sam mu rekla da Billy odmah dovozi Moosea, rekao je: »Lijepoodnjega«.

»Da,puno mi je pomogao«,rekla sam.»Ne samo s pronalaskom Moosea.Učimekakodasesmirimifokusiramkadsaduzrujana.«

Nadrugomkrajulinijenastupilajetišina.

»Halo?«

»Kakotetotočnouči?«

»Neznam,narazličitenačine.Dajemizadatkedaimamneštona

štomoramusmjeritienergiju.«

»Jatiistotogovorim.«

Evanovtonmepočeoljutiti.»Drukčijejekadontonapravi.Onje policajac,anemojzaručnik.Tiizgubišživce.«

»Ne izgubim živce. Samo mislim da se katkad izbezumiš oko sitnica.«

»Iondasekrajtebeosjećampoputhisteričneluđakinje.«Znalasam da se trebam povući,da će mi se to što ga uspoređujem s Billyjem totalno obiti o glavu, ali bijes me natjerao da kažem sljedeće riječi. »KrajBillyjaseneosjećamusrano.«

»Nesviđamiseštosedružišsnjime.«

»Onjepolicajaczaduženzamojslučaj!«

»ZaštoseondavozikaokoloitražiMoosea?«

»Nemoguvjerovatidasitako...«

Zazvonilojezvoncenavratima.

»Jelinetkotamo?«pitaojeEvan.

»ReklasamtidaBillydovodiMoosea.«

»Ondanemojdačekapredvratima.«Poklopioje.

* * *

Moose se toliko vrpoljio da ga je Billygotovo ispustio dokmi ga je predavao.Kadsmoseradosnoispozdravljali,štojeuključivalomnogo gunđanjainjuškanjasnjegovestrane,ponudilasamBillyjukavu.

»Može,jednubrzinsku.«

Natočilasamnamkavuikrenulismopremadnevnomboravku,ali staojenavratimagaraže.

»Tutijeradionica?«

»Da, planiramo iza kuće sagraditi novu, ali zapravo volim biti blizu.«

»Mogulijevidjeti?«

»Možeš,alineurednaje.«Otvorilasamvrata.

Pokazalasammudioopreme,nasmijaomekadjeupaliobrusilicui upaliojenanajjače.Tipičnomuško,moraojeisprobatisveEvanove

električnealate.Kadjeisključioposljednji,prišaojeukrasnomstoliću odtrešnjinadrvetaiprešaorukomprekopovršine.

»Sadaradišnaovome?«

»Da,jučersamskinulalak.«Prišlasammuipoložiladlannastol. »Jošnekamjestamoramizgladitidokraja.«

Podiglasampogledjersamukuhinjičulateškekorake.Vratasuse otvorila.Obojesmoodskočili.Billymegurnuoizasebe.

Okvirvrataispunilajekrupnafiguramogtate.PogledaojeBillyja, paBillyjevurukuzaštitničkipruženuispredmene.

»Tata! Umrla sam od straha.« Podigla sam ruku do srca. Alat je sigurnonadglasaobukunjegovakamioneta.

»Kucaosam.Vratasubilaotključana.«Zakoračiojeuradionicu.

»Tata,ovojeBilly.Jedanodmojihklijenata.«

Tata mu je kimnuo, ali nije se nasmiješio. Odmjerio ga je pa se okrenuomeni.

»LaurenjerekladajeMoosenestaopasamdošaovidjetitrebašli pomoć.«

»Hvala,tata,alijutrossevratio.«

Frknuoje.»Vidim.«OpetjepromatraoBillyja.»Vistepolicajac?«

»Da,gotovopetnaestgodina.«

»PoznajeteKenaSafforda?«

»Nisamsiguran...«

»APeteaJenkinsa?«

»Ne bih rekao. Nedavno sam se prebacio s kopna pa još uvijek upoznajemljude.«ZadivilameBillyjevaglatkalaž.

»Trebao bih krenuti«, rekao je. »Hvala na kavi. Pošalji mi novu ponudunaemailkadjepripremiš,Sara.«

»Može.Dateispratim?«

»Netreba.Budistatom.«

Tata se nije pomaknuo pa ga je Billy morao zaobići. Ostali smo sami.Zadrhtalasamuhladnojgaraži.

»Vidišstolićnakojemradim?«Ovlašgajepogledaoikimnuo.»Jesi lizakavu?«Tatanikadanenavratinakavupameiznenadioodgovor.

»Akojesvježa.«

Stajao je pred kliznim vratima i gledao u dvorište kad sam mu predalakavu.Kimnuojepapitao:»Trebatejošdrva?«

»Mislimdane.Postajetoplije.«

»PitajEvanakadnazove.Akotrebajoš,nekamijavi.«Naravnoda trebampitatiEvana-nedajbožedaženaneštozna.

Otpio je gutljajkave.Idalje zureći udvorište,rekao je:»Evanje dobarčovjek«.

»Zatoseudajemzanjega,tata.«

Zamumljaojeiotpiojošjedangutljaj.»Saberise,Sara,ilićešsve izgubiti.«

Suzesumezapekleuočima. »Sabrana sam.Jelitozbogonogašto jeMelaniereklaoBillyju?Reklasamtidajeonobičanklijent.Evanga poznajetakoda...«

»Moramsevratitinateren.«Okrenuoseiodložiošalicunapult.Na vratimajerekao:»Toneizgledadobro,Sara todajedrugimuškarac ovdjedokEvananema.«

»Ne izgleda dobro?Kome?«Alihodaojepremakamionetu.Slijedila samga.»Tata,nemožešdoćiovamo,rećitakvestvariisamootići.«

Progovorio je kad je ušao u auto: »Reci Evanu da mora očistiti oluke,onajlijeviseprelijeva.«

Nisamstiglaodgovoriti,aonjezatvoriovrataikrenuopremacesti. Gledalasamzanjimsvedokzvukmotoranijezamroudaljini.

Vraćalasamseukuhinjukadmijezazvoniomobitel.Pogledalasam zaslon.ZvaojeJohn.Ljutilisejošuvijekzbogdatumavjenčanja?Što akojeotkriojošneštoočemusamlagala? Prestani. Smiri se. Samo se javi ili ćeš ga stvarno razljutiti. Progutala sam slinu i nekoliko puta udahnula.

»Halo?«

»Nesmiješmivišelagati.«

»Nisam...« Ne svađaj se. »Imašpravo.Oprosti.«

Obojesmošutjeli.»Štotije?«pitaoje.

»Dobrosam.«Susprezalasamsuze.

»Nezvučišdobro«,rekaojezabrinuto.

»Maposao«,reklasam.

»Načemuradiš?«

»Trenutačnonaukrasnomstoliću.«

»Odkakvogjedrva?«

»Ovajjeodtrešnjevine.«

»Trešnjajedivna.Imalijepe,bogatetonove.«

Iznenađenanjegovimznanjem,reklasam:»Da,zaistaje«.

»Kakvimsealatomkoristiš?«

»Uglavnommanjim,blanjama,stezaljkamazadrvo,bušilicom.Ali ovakavseposaoobičnoobavičetkama.«Odmjerilasamsvoje.»Morat ćuuskorokupitinove.Pomalosuofucane,aželiminovuručnublanju.«

»Evanbititrebaonabavitisveštotrebaš.«

»Mogusitosamakupiti.Samonestignem.«

»Vidiosamnjegovuinternetskustranicu-onjejedanodvodiča,što znači da ga nikada nema.Mužtreba biti uztebe.« Super,jedantata misli da mi je zaručnikpredobarza mene, a drugi da nije dovoljno dobar.

»Čestodolazikući.«Samoganećebitisljedećihnekolikotjedanajer jecijelovrijemezauzet.

»Jelisadakodkuće?« Pogledalasampremavratima.Jesamlizaključalazatatom?

»Uskoro se vraća.« Potrčala sam prema alarmu i provjerila je li aktiviran.»Išogormesvakomaloposjeti.«Gregnikadanijenavratio.

»AliEvanteostavljasamuinezaštićenu?«

Zadržalasamdah.»Trebamlizaštitu?«

»Višene.Moramići,javitćuseuskoro.«

KadjeEvannazvaotevečeri,ispričaoseštoseranijebionaljutioi rekaodamujedragoštomiBillypomaže.Znalasamdatogovorisamo dasenebismovišesvađali,alidragevoljesamprihvatilaigru.Nisam murekladasamupravorazgovaralasBillyjem,kojimijerekaodase JohnnalazionegdjeizmeđuPrinceGeorgeaiMackenzieja.Opetnisu stigli donjeganavrijeme,ali bilomi jedragoštosebaremkrećeu smjerusuprotnomodmojekuće.

KasnijesamležećiukreveturazmišljalaorazgovorusJohnom,o tomekakojezvučaozabrinutokadjemisliodasamuzrujana.Shvatila samdanikadanisamčulatajtonutatinuglasu.Nijednom.DaJohnnije Ubojica izkampa,vjerojatno bihbila sretna što konačno imam oca. Nisamznalakojajepomisaogora,aliobjesumerasplakale.

Uponedjeljakjestigaonovipaket istidostavljač,istaadresa.Kadsam vidjela da je iz Ivice i Marice, odmah sam nazvala Billyja. Bio je u

VancouverusaSandy,sastajalisusesostatkomjedinice,irekaomije daganeotvaram.JošmijeuvijekstajaonapultukadjeJohnnazvao kasnijetogpopodneva.

»Jesilidobilamojpoklon?«

»Nisamgajošstiglaotvoriti.«Paketjebiovećiitežiodprošloga,ali ipaksampitala:»Jeliopetnakit?«

Zvučaojeuzbuđeno.»Otvorigasad.«

»Sada?«

»Voliobihdatimoguvidjetilice.«

Tojebilozadnještoželim.»Pričekaj,otvoritćuga.«

Johnjeostaonaliniji,ajasamnavuklaparvrtlarskihrukavicaiz radionicepanožemprerezalatraku,osjećajućikrivnjuštonečekam Billyja.

»Jesiligaotvorila?«pitaojeJohn.

»Sadvadimpapir.«Štogoddajebilo,pažljivojetoumotao.Podigla sampredmetirazmotalapucketaviomot.

Bilajetonovaručnablanja.

»Divnaje.«Istvarnojebila.Držakjebilonačinjenodpunogdrveta bojetamnečokolade,aoštricesublistale.Prstisumezasvrbjelidaje isprobam,alidopustilasamsisamodajepodignem,osjetimnjezinu težinu, zamislim kako klizi preko drveta, kako strugotine padaju na pod,kakouklanjagodine...Prestani.Vratijeukutiju:

»Stvarno tisesviđa?Mogukupitinekudrugu...«

»Savršenaje.Jakolijepoodtebe.«Sjetilasamsekakobitatagledao Laureni Melanie na božično jutro doksu otvarale poklone, kako bi otišaopodrugušalicukavekadbidošaorednamene.

Obojesmošutjeli.

»Johne...činišsepoputsjajneosobe...« Dok ne ubijaš druge ili dok meni ne prijetiš. Prikupila sam hrabrost da izgovorim sljedeće riječi. »Nerazumijemzbogčegasinaudioonimljudima.«

Nijeodgovorio.Naćulilasamušidačujemnjegovodisanje.Ljutise? Laganosamnastavila.

»Ne moraš mi reći danas. Ali voljela bih da budeš iskrenprema meni.«

»Iskrensam«,rekaojehladno.

»Znam, naravno. Želim reći da, kad bih te razumjela, onda bih moglasebeboljerazumjeti.Katkad...«ZamislilasamkakomeSandyi

Billyslušaju.Isključilasamih.»Katkadimamgroznemisli.«

»Kakve?«

»Čestoplanem.Radimnatome,aliteškoje.«Zastalasam,alinije odgovorio pa sam nastavila. »Samo mi se smrači pred očima i izgovorimgroznestvari,ilinapravimneštostvarnoglupo.Boljejesad kadsamstarija,alinesviđamisetastranamogkaraktera.Kadsam bilamlađa,nekosamsevrijemeokrenuladrogiialkoholu,samokako bih sve blokirala. Inapravila sam stvari koje stvarno žalim, pa sam krenulapsihijatru.«

»Jošuvijekideš?«Hoćeliontosmatratilošimilićegatopotaknuti dapotražipomoć?Oklijevalasampajerekao:»Sara?«

»Katkad.«

»Govorišliomeni?«

Premanjegovutonuglasaznalasamkakotrebamodgovoriti.»Ne, nebihtoučinilabeztvogodobrenja.«

»Neodobravam.«

»Nemaproblema.«Pokušalasamzvučatiležerno.»Možešlimireći neštoosvojimroditeljima?Tojeneštoštosedogodikadsiusvojennikadaneznašsvojupovijest.«Djedoviibakesumiumrlisobjestrane, alijošpamtimmaminamrzovoljnogocaNijemcaibakukojagotovo uopćenijeznalaengleski,samojejurcalakuhinjomkaodasebojistati. Tatini su roditelji bili iz radničke klase, tata tesar, mama kućanica. Obojesubililjubaznipremameni,čak preljubazni. Tolikosusetrudili daseosjećamkaodioobiteljidasamsenakrajuosjećaladrukčijom. Baka me stalno promatrala zabrinutim pogledom,na vratima bi me uvijekljubilaigrlilavišenegodruge.

»Štotezanima?«rekaojeJohn.

»Kakavtijebiotata?«

»Škot.Kadbineštorekao,nisimogaoneposlušati.«Zamislilasam krupnogcrvenokosogčovjekakakovičenaJohnasjakimnaglaskom. »Alinaučiosampreživjeti.«

»Preživjeti?«Nijeništarekaopasamnastavila:»Čimesebavio?«

»Bio je drvosječa, obarao je stabla sve do smrti. Usred srčanog udara uspio je oboriti duglaziju visoku četrdeset i pet metara.« Nasmijaoseirekao:»Biojezločestkučkinsin«.Opetsenasmijao,aja samsezapitalaradilitokadmujeneugodno.

»Atvojamama?Kakvajeonabila?«

»Bilajedobražena.Nijejojbilolako.«

»Značiobojesupreminuli?«

»Da.Kakvefilmovevoliš?«Iznenadilamenaglapromjenatemepa mijetrebalomalodaodgovorim.

»Filmove... volim različite. Ali moraju biti brzi - sve mi brzo dosadi.«

»Imeni.«Nekolikojetrenutakašutioparekao:»Uživajuostatku dana,Sara.Čutćemoseuskoro.«

Odmahsam nazvala Billyja,ali uspio mi je uzvratiti pozivtekdeset minutakasnije,ajasamumeđuvremenukoračalaamotamo.Rekao mijedajeJohnsadauokoliciMackenzieja,daklesjeveroistočnood Prince Georgea. Područje je puno pokrajinskih parkova i planinskih lanacatakodaćeopetnestati,aliBillyjerekaodasamsesjajnosnašlai dasečinidaseJohnpovezujesamnom.Nijeseljutioštosamotvorila paket, rekao je da razumije da mi Johnnije ostavio izbora te da će uskoro navratiti po njega.Misle da ga je vjerojatno poslao izPrince Georgea. Moguće, to je najveći grad na sjeyeru, tako da ima više dostavnihuredapasušansedaćeganetkozapamtitimanje.Billyme podsjetio da ih odmah nazovem ako mi John opet nešto pošalje. Kasnijemijeposlaoforacitatnaemail:

Upoznajneprijatelja, upoznajsamogasebe, ipobjeda nećebitidvojbena niustotinubitaka.

Sigurnojesjediozaračunalomjermije,kadsammuodgovorilaipitala kojitovragznači,odgovoriozanekolikosekundi. Znači da si danas bila super, mala. A sada idi spavati! Nasmijalasamseiodgovorila I ti! paisključilaračunalo.Išlasam premakrevetukadjeopetzazvoniobežični.MislilasamdamiEvan zovepoželjetilakunoć,alizvaojeJohn.

»Zdravo,Johne.Jelisveuredu?«

»Samosamtiopethtiočutiglasprijenegoštoodemukrpe.«

Tomelecnulo,alireklasamsamo:»Lijepoodtebe«.

»Uživaosamunašemdanašnjemrazgovoru.«

»Ija.Svidjelomisekadsimipričaoosvojojobitelji.«

»Zašto?«

»Pa...«Nisam očekivaladaćetražiti detalje.»Kadsam odrastala, drugadjecauškoli,mojiprijatelji,svisuznaliodakledolaze.Mojaje prošlost bila poput crne rupe.Osjećala sam se odvojeno odobičnih ljudi,kaodasamdrukčijailičudna.Mislimdasesadkonačnoosjećam normalnokadsamčulanekepriče.«

»Dragomiještoseupoznajemo.«Zastaojepadodao:»Doksam večerao,razmisliosamotvojimriječima«.

»Kojim?«

»Otomedalakoplaneš...ijaseznamrazljutiti.«

Krećemo. »Štoteljuti?«

»Teškojetoobjasniti.Moždanebishvatila.«

»Voljela bih pokušati. I ja tebe želim bolje upoznati.« Bila sam iskrena.Nesamozatoštobimogaoodatineštospomoćučegaćega policijauhvatiti,zanimalomekolikonamjetogazapravozajedničko. Nijeodmahodgovoriopasamnastavila.

»Nekidankadsizvao,zvučaosikaodateneštoboli.«

»Dobrosam.Jesamlitirekaodasmoimalirančkadsambiomali?«

Frustriralomeštoopetmijenjatemu,alimirnosamrekla:»Nisi,ali sigurnojesupertakoodrasti.Kolikosteimalizemlje?«Nadalasamse daćerećiodakleje.

»Imalismookodesetjutarazemljeupodnožjuplanine.«Zvučaoje uzbuđeno. »Susjedi su mami stalno dovodili bolesne životinje. Upotrebljavalajesamoprirodnelijekove,gavezzakašalj,takvestvari. Pilićeimačićebidržalaukošuljidaihugrijeimoglajesveživotinje vratitisrubasmrti.«Sretnosenasmijao.»Imalismomnogopasana farmidoksamodrastao,stalnosuimalištence.Najmanja,Angel,bilaje moja.Bilajeneštoizmeđuhaskijaivuka jasamjehranionabočicu. Posvudamepratila...«Nastaviojebezizražajnimtonom.»Alipobjegla je. Mama je rekla da jojje to u prirodi. Pokušao sam je pronaći, ali nikadanisamuspio.«

»Žaomije...«

»Dragomiještosamtebepronašao,Sara.Lakunoć.«

Satimanisamspavala.

* * *

Nadalasam sedaćuseboljeosjećati nakonrazgovoras tobom.Ali počinjemmislitikakomiutomeništanećepomoći.Takođerpočinjem mislitidanikadanećeulovitiJohna.Drugijepozivstigaosjevernood Mackenzieja,blizuChetwyndakojijeupodnožjuStjenjaka.Mislilisuda imaju trag kad je lokalni rančer prijavio kamion uz rub ceste, ali ispostavilo se da je riječ o lovcima. Na zemljovidu označavam sva mjestaodaklemeJohnzvaoisvakogafizičkivodidaljeodmene,ali psihičkimisesvedubljeuvlačiumislipaseigramojompercepcijom kao da me netko razvlači i tjera da na sve drukčije gledam, da se drukčijeosjećam.

Znamdajetebi logičnodasamrastresena,pogotovokadsesve uzmeuobzir,alimislimdajeriječonečemvećem.Kaodasemijenjam izsrži.Poputonihvulkanakojisegodinamapušepajednogdanasamo eksplodiraju. Nekažemdaćueksplodirati,iakojemoguće,samodase osjećamkaodajeneštovelikoprasnuloumeni.Moždazatoštosamse sveovegodinetješilačinjenicomdamojipraviroditeljipostojenegdje usvijetusvakiputkadmiseneštonijesviđalokodmojeobitelji.

Kaodamislišdatijeservirannekipogrešanživotimorašpronaći onaj pravi,isvećebitidobro,aondaotkriješdapravinepostoji.Ilida jepravizapravobiokrivi manemaveze,znašštoželimreći.Onda razmislim o svojoj naravi, potrebi da napadnem jezikom i šakama, pomislim na Allyne izljeve bijesa, o tome kako obje pretjeramo kad izgubimo kontrolu, i pitam se pripadamo li zapravo tom drugom životu,stomdrugomobitelji.

Kadsamtitekbilarekladasampronašlamajku,reklasamdase osjećamkaodastojimnapucketavomledu.Ovojekaodasampropala u ledenu vodu. Mučiš se doći natrag na površinu, pluća ti gore, sve usredotočišnatajtragsvjetlostiiznadsebe.Iondakonačnostigneš,ali rupajeprekrivenaledom.

DESETI SASTANAK

N

ikadaseuživotunisamtolikobojala.Jošuvijeknemoguvjerovati da sam stvarno pomislila kako John i ja zajedno kontroliramo ovu situaciju.Kojasamja budala. Upozorilasimedanepostanempreviše samopouzdana.Zarsamstvarnomisliladaimambilokakvukontrolu nadnjimesamozatoštomijepostavionekolikopitanjaoalatukojim radim i o mom poslu, što mi je ispričao o svom psu. Sva je moć u njegovimrukama,aznašzašto?Zatoštogasejaužasavam,iontozna.

Dannakonnašegzadnjegsastankastigaojejošjedanpaket.Znalasam datrebampričekatidagaSandyiBillyotvore,alihtjelasamznatijeli opetposlaonekikomadalata.Natrenutaksamsezapitalazaštobito bilobitnopasamodbacilatumisao.Kutijajebilamanjailakšaodone ukojojjestiglablanja.Protreslasamje,alinisamništačula.Potražila samparrukavicapapažljivootvorilapaketiizvadilamanjukutijicu kojajebilaunutra.Štoakojeponovnonakitnekežrtve?Polasekunde samrazmišljalaotomedanazovemBillyjapapodiglapoklopackutije.

Na pamučnoj podlozi ležala je mala jednostavna metalna lutka, visokadesetakcentimetarainekolikocentimetaraširokauramenima. Činilomisedajojjetijeloizrađenoodnekakvogtamnog,teškogmetala sličnogželjezuili čeliku.Ruke i noge bile sujake i ispružene,poput igračkevojnika.Stopalaidlanovibilisuobičnemetalnekuglice.Nosila je malu trapersuknju i žutu majicu. Odjeća je bila delikatna, vješto sašivena.Lutkinaglavatakođerjebilametalnakugla.Alinijeimalalice. Niustanioči.

Na vrhu glave imala je pričvršćenu dugu ravnu smeđu kosu, počešljanunarazdjeljak.Krozpramenovesusevidjelitragoviljepila, ali morali ste se zagledati da to vidite. Zašto mi je John to poslao? Pogledalasamuvećukutijudavidimimalikakveporuke,alikutijaje bilaprazna.Ponovnosampogledalalutku.Divilasamseodjeći,kosi. Kosa.

VratilasamlutkuukutijuinazvalaBillyja.Dvadesetminutakasnije

oniSandybilisukodmene jasamčekalanaprilazuikoračalaamo tamo s Mooseom u naručju kad je Billy izašao s vozačeva sjedala terenca.

»Ukuhinjije«,reklasam.

»Jesilidobro?«

»Šizim.«

»Odnijetćemoještoprije.«Kratkomijestisnuoramepapočešao Mooseapoglavi.

Sandyne prve riječi kad je izišla iz terenca bile su:»Nismo li se dogovorilidaćešnamjavitiakostignenovipaket?«

»Predomislilasamse.«Krenulasampremakući.

»Sara, ovo je istraga.« Bila mi je za petama kad smo stigle do ulaznihvrata.

»Znamdaje.«Borilasamsesporivomdajojzalupimvrataulice.

»Moglasioštetitidokaz.«

Okrenulasamsenapeti.»Stavilasam rukavice.«

»Tosvejednone...«

»Dođi, Sandy, idemo pogledati«, rekao je Billy. Progurala se kraj meneizaputilaravnoukuhinju.Billymijestrogozaprijetioprstomiza njezinihleđa.Slegnulasamramenimakaodasinisammoglapomoći. Nasmiješiosepaseusredotočionakutiju.

Sandyjenakuhinjskipultodložilatorbuzaspise,izvadilarukavicei Billyjupredalajedanpar.Doksupregledavalikutiju,bilisumiokrenuti leđima.ProtegnulasejednadugaminutapajeSandyizvadilamanju kutijuzanakitinježnoskinulapoklopac.

»Tojepravakosa,zarne?«reklasam.»Mislitedajeodnekežrtve?« Nisuseokrenuli.Sandyjepodiglaruku.»Šššš.« Daminijevećbilaantipatična,tobisesadpromijenilo.

Konačno,nakonnekolikotrenutakakojisumenidjelovalikaosati, promrmljala je nešto Billyju. On je kimnuo. Sandy je kutiju za nakit pospremilauplastičnuvrećicu,aBillyjeistoučiniospaketom.

Sandyseokrenulairekla:»Odnijetćemoovoupostaju«.

»Značikosajepripadalanekojdjevojci?«

»To ne možemo pouzdano znati dokne izvršimo neke testove.« Prošlajekrajmenesdokazom.»Javitćemotise.«Stalajesrukomna kvakiinamrštilasenaBillyja,kojijejošbioukuhinji.»Idemo,Billy.«

»Stižem.«

Opetgajepogledalapaizišla.

OkrenulasamseBillyju.»Kojijenjezinproblem?«

»Samojefrustriranajertragovikojeimamoničemunevode.«

»Tinedjeluješfrustrirano.«

»Na trenutke jesam, ali trudim se biti usredotočen. Gradim ovaj slučajciglupociglu.Akojednaispadne,prijeđemnasljedeću.Alitražim pravu ciglu-akoihsamonatrpamjednunadruguneprovjeravajućida pristaju,strukturaćeseurušiti.ČakikadulovimoJohna,čekanasi suđenje. Zbog toga je bitno biti strpljiv.« Strogo me pogledao. »Ne smijemozbogrizikaizgubitimikroskopskedokazeiliihkontaminirati vlaknima s tvoje odjeće. Jedna je pogreška dovoljna da on zauvijek umakne.Vjerujmi,tosedogađalo.«

»Kužim.Nisamsmjelaotvaratikutiju.«

Kimnuoje.»Znamdasipazilaidasinosilarukavice,alitojejedan odzakonskihpropisaodkojihnemožemopobjeći.Upamti,jasamna tvojojstrani.Imamoisticilj-želimodaJohnzavršiizarešetaka.Ščepat ćemogauzpravidokaz.«

»Akutije?Jeligatkovidiokakoihšalje?«

»DjelatnikuPrinceGeorgeujemisliodasesjećapošiljateljaprve kutije,aliopisaojemuškarcastamnombradom,sunčanimnaočalama išiltericomnaglavi.Vjerojatnosezamaskirao.Smjestaćemoistražiti ovajpaket,aliakodostavniurednemakameruiliakonetkonijevidio njegovovozilo,nećemoimatitrag.«

»Aručnablanja-možeteliotkritigdjejujekupio?«

»Obavijestili smo sve dućane u unutrašnjosti koji je prodaju, ali doslovnoihimastotine.«

»Koma, i razumijem da ste frustrirani, ali voljela bih da Sandy prestanebititakva.«

»Sprijateljila se s mnogo obitelji žrtvi pa smatra da ih razočara svakiputkadnamonpromaknekrozprste.Sandysesvojenapetosti rješavanaglas.Alitonemavezestobom tisesjajnonosišsasvime. Onajsinoćnjirazgovorjebiosavršen.«

»Jošuvijekmisečinidaneizvlačimdovoljnoiznjega.«

»Upamti,ciglupociglu.Sveštoonotkrije,neštoještoprijenismo znali.>Neslijedineprijateljakojihinibijeg.<«Akogaprevišestisneš, mogaobipostatisumnjičav.«

»Neznam,možda...Katkadmidjelujekaodajemalopomaknutu

glavi.Nesamonasilanvećnekakoodvojenodstvarnosti.Uopćemine djelujezabrinuto.«

»Samopouzdanjeiarogantan.Štoganečinimanjeopasnim.Nemoj tozaboraviti.«Izvanasmozačulizvuktrube.Billysenasmiješio.»Idem, prijenegoštomeostaviovdje.«

Pratećigadovrata,reklasam:»Nekidansamčitalačlanakotome kako neki ubojice zadrže trofeje i suvenire.Rekao si da muje nakit suvenir,štoondaznačitalutka?«

»Totekmoramootkriti.Alislobodnomipošaljisvečlankekojiti zapnuzaoko-isvapitanja.Čakinasumičnemisli.Misvegledamoiz svojeperspektive,moždatiimašnekisvježpristup.«

»Dobro,imatćutonaumu.Punosamistraživala.Doduše,neznam jelimitopomoglo.Samomeuplašipasatimanemoguzaspati.«

»Jesilinabavila Umijeće ratovanja?«

»Stalnozaboravljam.Pokušatćuganabavitiovajtjedan.«

»Toćetipomoći.Običnosamdugobudanjerpregledavambilješke iliproučavamstaredosjeepameslobodnomožešnazvatiakotrebaš neštoizbacitiizglave.«Zadržaojemojpogled.»Uhvatitćemoga,Sara. Dajemsveodsebe,okej?«

»Hvalati,Billy.Tojeonoštosamtrebalačuti.«

Johnjenazvaokasnijetevečeri.Allyje,srećom,većbilaukrevetu,ali ostalasamuprizemljutakodamenečuje.

»Jesiliprimilamojdar?«

»Bašjelijep,hvala.Tosisamnapravio?«Doksammuzahvaljivala, shvatilasamdatoprviputčinim.

»Da.«

»Nevjerojatnojedetaljna.Gdjesitonaučioraditi?«

»Mamamenaučilašivati.Iraditiskožom.«

»Bašfora.Sigurnojebilasjajna.Nisimijošrekaoodaklejeona.«

»Haida,sotokaQueenCharlotte.«

»Imam indijanske pretke?«

Sada je zvučao ponosno. »Haida vjeruju u predaju priča svakoj generaciji i sada ja svoje mogu podijeliti s tobom. Imam dobrih lovačkih priča. Dovoljno da napišem knjigu.« Nasmijao se. »Znaš da oderan medvjed izgleda poput čovjeka?Pogotovo prednje i stražnje šape.Samoštosustražnješapenaopačke,palacjesvanjskestrane.«

»Ne, nisam to znala.« Nisam to htjela znati. »Loviš medvjede?« Pazilasamdazvučimzainteresiranodoksamobrađivalavijestdamije bakabilaIndijanka.

»Losove,kanadskejelene,medvjede«,odgovorioje.

SjetilasamsekakojeSandyrekladaotkrijemsveštomoguooružju pasampitala:»Volišlilovitiodređenimpuškama?«

»Imamihnekoliko,aliomiljenamijeRemington.223.Izprvesam pucao kad sam imao četiri godine.« Zvučao je zadovoljno sobom. »Prvogsamjelenauloviokadsamimaosamopetgodina.«

»Statom?«

»Gađamboljeodnjega.«Uozbiljiose.»Ibitćuboljiotac.«Nisam stigla pitati kako to misli kad je nastavio: »Koji si sladoled najviše voljelakadsibilamala?«

Ostatak razgovora mi je postavljao takva pitanja. Koji mi je bio omiljenisok?Kojisumikeksidraži,čokoladnismaslacemodkikirikija iliobični?Takojebrzoispaljivaopitanjadanisamstiglasmišljatilaži. Steklasamdojamdajestrastveniljubiteljbrzehrane.Alijedinidetalj kojijeotkrioosebibiojedaobožavaMcDonald’s-anajvišeBigMac. Pitala sam se hoće li taj detaljčić usrećiti Sandy ili će samo biti frustriranaštosamanemožečekatiuzasjedipredsvimMcDonald’s restoranima.

Razgovaralismosamodesetminuta,alibilasamposveiscrpljena. Izmoždilasumenjegovapitanjainapordaodredimnjegovureakciju nasvakiodgovor.Silećisedazvučimpristojno,kako,nebihizgubila ovu prednost koju sam ostvarila, rekla sam: »Johne, bilo je super razgovaratistobom,alistvarnobihvoljelaićispavati«.

Uzdahnuoje.»Odmorise,čutćemoseuskoro.«

BillyjenazvaonekolikominutakasnijeirekaodaJohnputujenajug autocestomYellowhead.MisledajebiouMcBrideu,gradićuizmeđu StjenjakaiplaninaCariboo.Imamanjeodtisućustanovnika,alinitko nijezamijetioosobuJohnovaopisa.Policijasepočelapitatiposjećujeli ončešćetapodručja.Moždanikomeneizgledapoputstrancajerga ljudi poznaju. Unadidaćesenastavitikretatinajugistomautocestom, pobrinulisusedasvebenzinskecrpke,stajalištazakamioneidućani imaju njegov opis. Kad smo konačno prekinuli poziv, otišla sam u krevet,alinisamzaspala.SamosamzurilaustropipitalasejeliJohnu

tomtrenunaautocesti,jelimisvakeminutesvebliže.

Sutradanjestigaonovipaket.OvogasamputaodmahnazvalaSandyi Billyja.Mislilasamdaćegasamouzetiiotići,aliotvorilisugaukući predamnom,takodaznamštojebilounutraakoJohnnazove.

Ovajelutkaimalaplavukosu.

Došlomijedaplačemdoksamgledalasvilenkastekovrče,malitop natočkiceibijelekratkehlačeipitalasamsekojojježrtvipripadala kosa,jelibilanjezinponosidika.

MislilisudajepaketposlaoizPrinceGeorgeaiodlučilisuprovjeriti svedostavneuredeutompodručju,alivećsamznaladajedovoljno pametandasemaskira.KadsuSandyiBillyotišli,popelasamsenakat iponovnopogledalainternetskustranicuUbojiceizkampa.Fotografija njegoveprvežrtveprikazivalaježenukratkecrnekose.Prešlasamna fotografije sljedeće. Suzanne Atkinson imala je ravnu smeđu kosupočešljanuna razdjeljak.Treća žrtva,žena kojuje ubio nakonšto je Julia pobjegla, Heather Dawson, na slici se široko osmjehivala, a njezinosrcolikoliceokruživalesubogateplavekovrče.Bilajeponosna nanjih.

Zadnjijeputviđenaubluzinatočkice.

OdmahsamnazvalaBillyja. »Znali ste dauzimakomadićenjihove odjećeikose.«

Jedanjetrenutakšutiopajerekao:»Jesmo,alinismoznalištos njimaradi«.

»Štomijoštajite?«

»Trudimotisedatištovišepodatakaadapritomeneugrozimo istragu.«

»Aštojesugrožavanjemmene?Nebihlitrebala...«

»Štitimo te,Sara.Riječjeočovjekukojijakodobročitaljude.Što manjeznaš,tobolje.Akoslučajnootkriješneštoštoznasamopolicija, moglibismogaizgubiti-unajboljemslučaju.«

Duboko sam udahnula pa polako izdahnula. Iako mi se to nije sviđalo,znalasamdanjegoveriječiimajusmisla.

»Mrzimtoštomedržiteuneznanju. Mrzim.«

Nasmijaose.»Nekrivimte.Obećavamdaćutirećisveštotrebaš znati,čimneštosaznamo.Dobro?«

»Možešlimirećizbogčegaimlicaostavljapraznima?«

»Moja je pretpostavka da ih depersonalizira. Zbog istog razloga žrtviliceprekrijemajicom-nemožeihpogledatiulice.«

»Tosamijamislila.Mislišdaosjećasram?«

»Danjegapitaš,onbirekaoda.Onjepsihopat znakakoodglumiti emocije.Aliuopćenevjerujemdaihzaistaosjeća.«

* * *

Johnjeopetnazvaotevečeriiuspjelasamsenatjeratidamuzahvalim nalutki.Aliovogsamputadodala:»Možešlimiispričatiodjevojci?«

»Zašto?«Značineniječedamujetojednaodžrtvi.

»Neznam.Pitalasamseonjoj.Kakvajebila.«

»Imala je lijep osmijeh.« U glavi sam ugledala njezinu sliku. Zamislila sam kako je John dodiruje. Zamislila sam kako ga onim lijepimustimamolidaprestane.Zaklopilasamoči.

»Jesilijezbogtogaubio?«

Nijeodgovorio.Janisamdisala.

Trenutakkasnijejepogovorio.»Ubiosamjejersammorao.Rekao samti,Sara,nisamlošaosoba.«

»Znam,alibašzatonerazumijemzaštosije morao ubiti.«

Zvučaojefrustriranodokjeodgovarao:»Nemogutijoštoreći.«

»Možeš li mi reći zašto si napravio lutku s njezinom odjećom? Stvarnomezanimatvoj...«Kakodatonazovem?»Tvojproces.«

»Takodaduljeostanesamnom.«

»Atojevažno?Daostanestobom?«

»Pomaže.«

»Učemu?«

»Jednostavnopomaže,dobro?Razgovaratćemovišeotomedrugi put. Jesi li znala da kornjaš Dendroctonus ponderosae čini drvo plavim?«

Nisamstekladojamdamijenjatemukakobineštoizbjegao.Samo damujeneštonovopalonapametpajetoizjavio.Mrzilasamštome timepodsjećanamene.

»Čitalasamotome,alinikadanisamradilastakvimdrvom.«

»Drvoneumrezbogkornjaša,znaš?Većzboggljivicakojeprenosi.« Zastaoje,alinisamznalaštorećipajenastavio.»Čitamorazličitim vrstamastabalaialatimatakodaimamoočemurazgovarati.Želim znatisveotebi.«

Zadrhtalasam.»Ijaotebi.Ati?Izrađuješlijošštoosimlutaka?«

»Volimraditisrazličitimmaterijalima.«

»Očitoimašdarazametal.Jesilivarilac?«

»Znamraditimnogestvari.«Nijemidaoizravanodgovorpasam muhtjelaponovitipitanjekadjerekao:»Moramići,aliimampitanjeza tebe«.

»Dobro,pucaj.«

»Kojegjemedvjedanajteženasmijati?«

»Ovaj...neznam.«

»Mrkogmedu!«

Bio je zvao iz Kamloopsa, jednog od većih gradova u unutrašnjosti, udaljenog oko pet sati od zadnje lokacije. To što se nalazio u naseljenijempodručjunijenamišloukorist-utijekujebiotrodnevni rodeo,aonsenalazioondjenegdje.Billyjezvučaosamouvjerenokadje rekao da pregledavaju posjetitelje, ali u njegovu odrješitom glasu i kratkimrečenicamaosjetilasamljutnju.

SljedećegjutraJohnjezvaotriputa.Prvomepitaogdjesulutkei štoradimsnjima.Zvučaojenapetopasambrzorekla:»Napravilasam posebnu policu u radionici za njih tamo provodim najveći dio vremena«.

»Dobro,tojedobro.«Aliondajerekao:»Jesilisigurnadasutamo nasigurnom?Apiljevina?Ilikemikalije?Radišliskemikalijama?«

Ulovilasamseprveidejekojamijepalanapamet.»Uzaključanojsu staklenojvitrinitakodaihstakloštiti.«Johnješutio,aličulasambuku prometa.Reklasam:»Želišlidaihvratim?Razumjelabih...«

»Ne.Moramići.«

Nazvao je dvadeset minuta kasnije i opet pitao sviđaju li mi se lutke. Deset minuta nakon toga opet je nazvao. Sa svakim pozivom zvučaojesvenervoznije.Nakrajujerekaodamoraići,daseneosjeća dobro.

Nijasenisamosjećalabajno.Gotovouopćenespavamotkakomije počeoslatistvari.Akadazaspim,snovemiproganjajuženekojevrište

jerihlovemetalnefigurice.Nadalasamsedaćutojutroduljespavati jerjebilasubotainisammoralavozitiAllyuškolu,alinakonJohnovih poziva nije bilo šanse. Billy me odmah nazvao i rekao da su zadnji pozivistiglisrubaKamloopsaidasvislobodnipolicajciupodručju patrolirajucestama.Allyijasmosesvađalecijelojutro-kunemseda ona osjeća kad nemam strpljenja i odabere takav trenutak da sve rastegne.Štojusejavišetrudimpožuriti,toseonavišeuzruja.Čakmi jezgrabilamobitelizrukeibacilaganadrugikrajboravka.Srećom, udariojesamoukauč.Doduše,zeznulasam gotovosamzaboravilada togpopodnevaidenarođendanskuzabavutakodasmoputemmorale statikakobismokupilepoklon.

AllyjeslavljenikuhtjelakupitivokitokislikomSpiderMana,alibili surasprodani,aminismoimalevremenaićiudrugidućan.Uvjerila samjedaćeseJakeusvidjetisetzamaleznanstvenikeiosjećalasam sepoputnajgoremamenasvijetudoksamgledalanjezinorazočarano lice. Nakon povratka kući planirala sam malo raditi. Ali onda me nazvalaJulia.

Nisam prepoznala broj na zaslonu telefona, ali pozivni je bio iz Victorijepamemogaozvatinekiklijent.

PrveriječiizJulijinihustabilesu:»Jeliteponovnozvao?«

»Ah...«Policijameupozoriladatonikomenespominjem,alionase nalaziuistojsituacijikaoija.Zarnemapravoznati?

»Da,je.«

»Poslaotijenaušnice moralasamih identificirati.«

Nisamimalaodgovor,aličinilomisedagaonaineželi.

»Jelirekaoštoomeni?«pitalaje.

U glavi sam začula Johnove riječi. Vidio sam Julijinu fotografiju u novinama.

»Nije.«

»Želimsepreseliti,aliKatharinemislidatrebamoostati.Nemogu spavati.«Glasjojjebioogorčen.Optužujući.

»Ulovitćega...«

»ToiSandykaže,aličulasamtotolikoputa...«

»RazgovaralasisaSandy?«

»Policijamedržiutijeku.«Bašlijepoodnjih.»Moramići.«

»Želišlidatenazovemako...«Akošto?

Alivećjepoklopila,ameninijebilojasnozbogčegajeuopćeizvala. Ondasamsezapitalaznaliionarazlog.

NazvalasamSandynamobiteličimsejavila,reklasam:»Upravosam razgovaralasJulijom«.

»Opetsijezvala?«

Zašto bi pretpostavila da sam ja nazvala Juliju, a ne ona mene? Zacrvenjelasamse.

»Onajenazvala mene.«

»Nadamsedanisisnjomraspravljalaoslučaju.«

»Pitalamejeliponovnozvaoireklasamdaje.Tojesve.«

»Sara,morašpazitikome...«

»Većjeznaladamejenazvaoiznadamijeposlaonaušnice.Dasam svezanijekala,samobiimalavišepitanja.Ionakojerekladajedržišu tijeku.«

Sandynijeodgovorilapasamnastavilasasvojimpitanjima.

»Štosteotkriliolutkama?Tojekosažrtvi,zarne?«

»JošuvijekčekamorezultateDNKanalize.«

»Jesteliobavijestilinjihoveobitelji?«

»Uovomtrenutkujošnismo.Moramotomeopreznopristupiti-ne znajudajeUbojicaizkampaukontaktusnekime.«

»Molimte,recimidanakonsvihdanašnjihpozivaimatenekitrag.«

»Jošnemamo.«Odgovaralamijeodsječnimtonom.»Pozivisuse približavali Cache Creeku, kreće se zapadno od Kamloopsa. U tom području ima mnogo pokrajinskih parkova i vjerojatno putuje sporednimcestama.«

»Moždasevraćanasjever?«

»Pokušaj ne teoretizirati, Sara.« Užasno me iritiralo što mi se obraćatonomučiteljice.

»Nijelitopoantapolicijskogposla?«

Bila sam ponosna na svoju repliku sve dok nije rekla: »Ne, već pozornaanalizapodatakaičinjenicatedonošenjezaključkanatemelju čvrstihdokaza«.

»Dobro.Postojelionda činjenice ili podaci kojibinamdalinaslutiti čimeseonbavi?Činisedačestoputujepasammislilakakobimogao bitivozačkamionailidostavljačili...«

»Svesutomogućnosti.Upravoidemnasastanak.MoželiteBilly

nazvatipadasnjimedetaljnijeraspravišotome?«

»Ne, u redu je.« Poklopila sam i namrštila se. Što sam ja ikada napravilatojženi?

Radila sam u radionici sve doknisam morala otići po Ally.Još sam uvijek pokušavala završiti stolić od trešnjevine, ali zapravo nisam imala volje. Nije pomoglo ni to što mi je glavom prolazio Johnov komentar o »bogatim tonovima«. Naravno da je volio to drvo vjerojatnogajepodsjećalonakrv.Zadrhtalasamkadmijetajeziva misaoprošlakrozglavu.Bilasamnaviknutanaduljarazdobljaukojima smo Evan i ja razdvojeni, pogotovo ljeti, ali to mi nikada nije lako padalo.Danasmijestrašnonedostajaoihtjelasamganazvati,alicijeli jedanbionabrodu.

Razgovarali smo svake večeri dugo smo pričali nakonšto sam otkriladaimamindijanskepretke.Evanujetobilosuper.Alineobično samseosjećalaznajućidaSandyiBillyilinetkotrećimožeslušatikada godpoželi.TomijeteškopadaloikadbiLaurennazvalajerbiona reklaneštoprivatno,ajasamznaladanasslušaju,aonanije.Obično samsetrudiladržatitemedjeceisvadbe.Aliubijalometoštojojne mogurećištosezapravodogađa.

Konačnosmoseuspjeledogovoritidaunedjeljuodemokupovati haljine. Dogovor je da se nađemo kod mene ujutro pa ćemo mojim automdoVictorije.ZnalasamdaćeLaurenneštoispećiidaćedonijeti termosicukavezaput.ZaMelaniesambilasigurnasamodaćedonijeti svojstav.Molilasamsedatobudejedanodonihdanaukojimamise Johnnećejaviti.

OstatakpopodnevaprotekaojemirnoiotišlasampoAllykojaje bilatolikoizmorenadasestrovalilaukrevetodmahnakonkupanja. Doksamjeušuškavala,obavijestilamedajeJakeimaovećdvasetaza male znanstvenike. Bilo mi je toliko žao da sam obećala da ću je s prijateljimauskoroodvestinanekumatineju,alireklaje:»Jednostavno ćešzaboraviti,mamice«.Zaklelasamsedaneću,asrcemiseslomilo zbognjezinesumnje.Kadsamjepoljubilaprijespavanjaišapnulajoj dajevolim,nijemiodgovorila.Reklasamsidajesamoumorna.Evan je kasnije nazvao i lijepo smo razgovarali sve dokmi nije zazvonio mobitel.

»Pričekajmalo,ljubavi.«Provjerilasammobitel.»Johnmezove.«

»Nazovimeposlije.«

Javilasamsenamobitel.»Halo?«

»Sara...«Uslijedilajedugapauza.

»Jesilitu?«pitalasam.

»Jesulitisesvidjelelutke?«Zadnjujeriječrazvukaoizapitalasam sejelipio.Upozadinisamčulabukuprometa.

»Voziš?«

»Neštosamtepitao.«

Bilajetorečenicakojumiječestoudjetinjstvuznaorećitata,fraza nakonkojebihizgubilasvakuželjudaodgovorim,alireklasam:»Da, sviđajumise.Većsamtitorekla.«

»Nisam bio siguran... nisam znao hoće li ti se svidjeti.« Opet je govorionerazgovijetno.

Štodanapravim?Odlučilasamčekati.

»Takototrebabiti.Otacikći...razgovaraju.«

»Svakako.«

Čulasamjedinonjegovodisanje.

Reklasam:»Punomijeznačilokadsimiposlaolutke.Znamdasuti one jako bitne.« Zastala sam, ali on je još uvijek šutio. »I volim razgovaratistobom.Tisizanimljivaosoba.«Ubijalomeštogamoram uvjeritikakomijesimpatičan.

»Da?«

»Definitivno.Iimašsjajnepriče.«

»Podsjetimedatiispričam...Ubiosammedvjedapuškomkalibra .22 itojednimhicem.Gadmebiopratio...Jesiliznaladagrizlikatkad pratidrugogmedvjedapagaubije?«

Otvorila sam usta da odgovorim kad je s njegove strane linije zatrubilatruba.

»Uskoroćemorazgovarati.«Poklopioje.

NazvalasamEvanaiispričalamuštosedogodilo.

»Čudno.«

»Meni kažeš. Sutra idem s curama u Victoriju i ne znam što da napravimakonazove.«

»Ponašajsepremanjemukaopremanormalnojosobi-recimuda sizauzeta.«

»Alion nije normalnaosoba.«

»Hajdemo razgovarati o nečem drugom. Kako je Ally bilo na

rođendanu?«

»GotovosmogapropustilejerjeJohnjutrosnazvaotriputa-biloje grozno. I zaboravila sam na Jakeovu zabavu pa smo putem morale kupitipoklon.Allyjebilajakouzrujana.«

»JadnaAlly.Osjećasezanemareno.«

»Molim?Želišrećida zanemarujem svojukćer?«

»Nisamtomislionanačinnakojićeštitosadashvatiti.Nemojmo započinjatitutemu.«

»Većsijezapočeo,Evane.Većsedovoljnološeosjećam,netrebaš mejošitiokrivljavati.«

»Žaomiještosamtospomenuo.Znamdatijeteško.«

Jedan smo tren oboje šutjeli. Zamislila sam kako Sandy u nekoj prostorijisaslušalicamanaušimaslušaomojimproblemimauvezi,s onimsvojimnadmoćnimsmiješkom.

»Cijenimtoštosebrinešzamene...«reklasam.

»Ibrinemse.«

»Znam,alimogusesamabrinutizasebe.« Nasmijaose.

»Hej,godinamamijeišloodruke.«

Zadirkivaome:»Samopriznajdatiježivotbiokomaprijenegošto sisezaljubilaumene.«Ovogsamseputanasmijalainijemebilobriga akoSandysluša.

Cure su sljedećeg jutra stigle oko pola deset, točno nakon što sam odbacila Ally k Meghan. Išle smo mojim Cherokeejem, a Lauren je donijelasvježapecivaitermosicupunukave.Vožnjajebilazabavna, sve smo istodobno govorile, a Lauren je bacala šale o odbjeglim nevjestama.ČakjeiMelaniebiladobroraspoložena,iakosmoimale pomalo kriznu situaciju kad je htjela posuditi moj mobitel jer je zaboravila svoj. Oklijevala sam, a ona je piljila u mene pa sam ga izvadilaiztorbiceidalajojga.UžasnosamsebojaladaćeseJohnjaviti dokonarazgovara,alisamojebrzinskinazvalaKylea.

Jutrojeproletjelodoksmopregledavalebutikeucentru.Planiramo vjenčanje na otvorenome pa se Evan i ja trudimo da sve bude u prirodnimtonovima.Pronašlesmosavršenizborzadjeveruše.Haljinu od šifona bez naramenica dužine do ispod koljena divne srebrnozeleneboje,gotovo poputbojekaduljeili plosnatestraneiglicajele,

kojajesjajnostajalaobjemacurama.Naručilesmohaljinepastalena kasnom ručkuuirskom pubu s pogledom na unutarnjuluku.Bilo je lijepo provesti dan smijući se i razgovarajući o poznatim, svakodnevnimtemama.Normalnimtemama.Međutim,zaboravilasam damojživotnijenimalonormalan.

Nakonštosucurekodmeneuzelesvojeaute,otišlasampoAlly.Čim smoušetaleukuću,izvadilasammobiteliztorbiceistavilagapuniti.

Dvadesetpropuštenihpoziva.

Pregledala sam popis poziva. Svi su bili Johnovi i Billyjevi. Preslušala sam govornu poštu, ali imala sam samo jednu Billyjevu porukudagahitnonazovempapetpoklopljenihslušalica.Zaštonisam čulazvonjavu?

Zgrabilasambežičnitelefoninazvalamobitel.Zavibriraomijeu ruci.Sastraneimatipkukojomsesazvonjaveprebacinavibraciju,ali nisamdiralamobitelodjutra.Sigurnoseprebaciloodudarcakadsam bacilanovčanikutorbicu.

IstogsamtrenanazvalaJohna,alimobitelmujebioisključen.Onda samnazvalaBillyja,alidobilasamgovornupoštu.Ostavilasamporuku.

Sljedećih sat vremena nervozno sam koračala kućom bacajući poglednamobitel,molećisedazazvoni,pitajućisezbogčegaBillyjoš nijenazvao,asvesamsevrijemetrudilaostatimirnakakoAllynebi osjetila da nešto nije u redu. Konačno, tek što sam Ally stavila na spavanje,nazvaojeJohn.

Čimsamsejavila,reklasam:»Žaomiještosampropustilatvoje pozive.Telefonjebiostavljennavibraciju,anisamtoznala...«

»Ignorirala sime.«

»Totipokušavamobjasniti.Nisamteignorirala,mobitelmijebiou torbiciinisamznaladajestavljennavibraciju.Biojenadnutorbe nećešvjerovatikolikoglupostiimamutorbi ibilojebučno.«Tonije laž.Triuzbuđeneženestvarajupopriličnugalamu.

Zastalasamidržaladah.

»Nevjerujemti,Sara.Lažeš.«

»Ne lažem. Kunemtise.Nebihtotebi...«

Alivećjepoklopio.

Itakostvaritrenutačnostoje.SljedećipozivbiojeBillyjev,kojinikada prijenijezvučaotakoljuto.

»Kakosetodogodilo,Sara?«

Nakonminutuilidvijerazgovoratonmusepromijenioirekaojeda senesmijemkrivitizbogtoga-bilojeslučajno.Međutimpriličnosam sigurnadaseSandyneslažesnjime.NazvalamečimsmoBillyija prekinuliipostavilamiistopitanje.Reklasamjojdanisamnamjerno ignoriralaJohnaimislimdamijenakrajuipovjerovala,aliipaksamjoj uglasučuladajeljuta.ReklajedasesignalJohnovamobitelasvakim pozivomodbijaoodtornjevauKamloopsu,alidasedržaopodručjas gustim prometom.Zaustavili suhrpuvozila,provjerili sve sumnjive osobe,alijošnisuimaliosumnjičenog.

Sandyjerekladaćepostavitipatrolnovoziloispredmojekuće,za slučajdaJohnodlučisjestinatrajektiosobnomeposjetiti.Kadsam pitalasmatralidabionmogaoneštoučiniti,napetojerekla:»Uskoro ćemosaznati,aliako je dovoljnoglupdadođeineštopokuša,uhvatit ćemoga«.

AliJohnmiseotadanijejavio.Nijednom.Voljelabihdametočini sretnom.

JEDANAESTI SASTANAK

Trenutačno ne mogu mirnosjediti.Moramsestalnokretati,moram koračati amo-tamo. Toliko sam frustrirana da me bole noge, neprestanočekanjejejednanevjerojatnaagonija.Sigurnoteizluđujem dokkoračamtvojimuredom.Trebašmevidjetikodkuće hodamod prozoradoprozora,podižemrolozavjese,spuštamihnatrag.Počnem mestipalopaticupunuprašinesamoostavimunekomkutu.Napola napunim perilicu za posuđe pa odem prati rublje. Natrpam usta krekerimanamazanimamaslacemodkikirikijapaodjurimnakatna Google,otkrijemtemunanekojstranicipajeslijedimsastranicena stranicudokmisenezamutipredočima.

OndanazovemEvana,kojipredložidaradimjogu,odemuteretanu, prošećemMoosea,aliumjestotogajaseposvađamsnjimeokoneke gluposti-jertoimamnogovišesmisla.

Pišembilješke,radimgrafikone.Imamgrafikonezagrafikone.Stol mijeprekriven post-it papirićimasnažvrljanimnasumičnimmislima. Ništaodtogami ne pomaže.Poslovne e-mailove ignoriramilisejedva natjeramodgovoritinanjih.Pokušavamprodužitirokovezaprojekte, trudimsedržatisvekonce,alisvemikliziizruku.

* * *

Čimsamsevratilakućinakonnašegzadnjegsastanka,BillyiSandysu sepojavilipredkućom.Trbuhmisepreokrenuokadsamotvorilavrata iugledalanjihovaozbiljnalica.

»Štojebilo?«

»Uđimounutra«,rekaojeBilly.

»Prvomirecištosedogađa.«Pokušalasammupročitatiizrazlica. »RiječjeoAlly...«

»Dobroje.«

»Evan...«

»Svičlanovitvojeobiteljisudobro.Uđimounutra.Imaškave?«

Dalasamimkavupasenaslonilanapultiakomisenjegovtvrdirub zabiouleđa,aznojnesamprsteovilaokotoplešalice.Billyjeotpio gutljajkave,Sandysvojunijenitaknula.Prolilajeneštopobijelojbluzii kosajojjebilaraščupana.Imalajepodočnjakeokoočiju.

»Jelinekogaubio?«pitalasam.

Sandymeoštropogledala.»Jutrosjeprijavljennestanakkamperice upokrajinskomparkuGreenstoneMountainblizuKamloopsa.Dečko jojjepronađenmrtavnamjestuzločina.«

Šalicamijepalaizruku.Razbilase,ajasamgledalakakokavaprska Sandynetraperice.Alionaihnijenipogledala,gledalajeumene.Nitko senijepomaknuokakobitopočistio.

Podiglasamrukepremalicu.»OBože,jestelisigurni?Možda...«

»Onjeglavniosumnjičeni«,reklajeSandy.»Čahurepronađenena mjestuzločinaodgovarajuonimaizprethodnihslučajeva.«

»Jasamkriva.«

»Nisi,Sara«,rekaojeBilly.»Tojebionjegovizbor.«AliSandyje šutjela.

»Štoćemosadaučiniti?Štojesdjevojkom?«

Nije mi odmah odgovorio. »Trenutačno pretražujemo okolno područjeitražimotijeložrtve.«

»Mislitedajemrtva?«

Nisuodgovorili.

»Kakosezove?«

»Nismotajpodatakjošobjaviliumedije...«rekaojeBilly.

»Janisam mediji. Reciminjezinoime.«

Billy je pogledao Sandy, a ona se okrenula prema meni i rekla: »DanielleSylvan.DečkojojjebioAlecPantone.«

Mislisumiispunileslikemladeženekojabježikrozžbunje,Johna kojijelovispuškomurukama.Zapitalasamsehoćulidobitinjezinu lutku.

Zagledalasamseurazbijenušalicuilokvukave.

»Kojebojejojjekosa?«

Obojesušutjeli.Podiglasampogled.Preplavilamejeza.

»Koje boje jojje kosa?.«

Billyjepročistiogrlo,aliSandymijeodgovorilaprijenjega.

»Kestenjastaje-dugaikovrčava.«

Sobasezavrtjelaokomene.Rukamasamseuhvatilazarubpulta. Billy je ustao i prišao mi jednim dugim korakom pa me primio za ramena.

»Sara,jesilidobro?«

Odmahnulasamglavom.

»Želišliizićinasvježizrak?«

»Ne.«Udahnulasamnekolikoputa.»Ja...bitćudobro.«

Billysenaslonionapultkrajmene.Prekrižiojerukenaprsimapa preko vjetrovke masirao bicepse. S druge strane stola Sandy je odašiljalavalovebijesa.

Okrenulasamsepremanjoj.»Krivišmene.«

»Nitko nije kriv. On je ubojica, nikada ne znamo što će ga potaknuti«,odgovorilaje.

»Alinikadanijeubioovakorano-nikadausvibnju.«

Zagledalaseumene.Očisujojbilekrvave,azjeniceraširenepasu jojhladneplaveočiizgledalekaodasucrne.Kožajojjebilaopaljena vjetrom.

Reklasam:»Mislišdajeotišaoiubionekogajersenisamjavilana mobitel.«

»Neznamošto...«

»Recito, Sandy priznajkakomislišdajetomojakrivnja.«

Mirno me je promatrala.»Da,mislim da ga je ignoriranje poziva potaknulodapronađežrtvu.Ne,nemislimdasitikriva.«

Na trenutak sam se osjećala pobjedonosno - prisilila sam je da otkrije što zapravo misli ali onda me samo preplavio užas zbog nastalesituacije.

»Kolikosuimaligodina?«

»Alec je imao dvadeset i četiri, a Danielle dvadeset i jednu.« Dvadeset i jednu. Zamislilasamnjihoveroditeljekakoprimajutuvijesti pritisnulajagodicedlanovanaoči.

Blokiraj to. Blokiraj.

»Štoćemosada?«

Billy je odgovorio:»Ne primamo signalnjegova:mobitela, ali za svakislučaj,voljelibismodagapokušašponovnonazvati.«Iskopčaoje mojmobitelspunjačanapultuipredaomiga.

Prije nego što sam otipkala broj, pitala sam: »Kako da se ponašam?«

Billyjerekao:»Dobropitanje.Trebašsmislitiplanprije...«

»Prvorecidatijejakožao,pokažimudasekaješ,aondaprovjeri kakoreagira.Čekajdavidišhoćelionštospomenuti,alinemojotkriti da znaš za ženu. To će tekvečeras biti na vijestima«, odgovorila je Sandy.

UpitnosampogledalaBillyja,kojijepotvrdnokimnuo,alivratmuje bio crven. Nije pogledao Sandy i zapitala sam se je li ljut što ga je prekinula.

DoksambiralaJohnovbroj,Sandyjenastoludlanstisnulaušaku. Noktisujojbiliposveizgriženi.Johnovjemobitelbioisključen.

Odmahnulasamglavom.

Sandyjeustala.»PopodneletimozaKamloops.Pokušajponovno. Nazvatćemoteakoneštootkrijemonamjestuzločina.«

Otpratilasamihdovrata.»Postojilimogućnostdajeonajošuvijek živa?«

Billy je bio napet. »Naravno, i dat ćemo sve od sebe da je pronađemo.«Alividjelasamimtouočima odlazilisuuKamloops pronaćitruplo.

* * *

Te sam se noći satima vrtjela po krevetu razmišljajući o Sandynim riječima.Krivnjasepretvorilaubijeskadsampomislilanapoliciju zaštonisumotrilisveparkove?Znalisudajeutompodručju.Međutim kadsamizišlaizkrevetaiprovjerilanaGoogleu,otkrilasamdasepark proteže na sto dvadeset i četiri hektara.Kako će je ikada pronaći ? Kakoće njega pronaći?

NekolikosamputanazvalaJohna,alimobitelmunikadanijebio uključen.Razmišljalasamotomeštobihrekladasejavi: Zašto si to učinio? Je li umrla brzo? Todrugopitanjemenajvišeproganjalo.Mogla samosjetitiDanielleinstrah.Grizaomijekožu,utisnuomiseumišiće, vrištaoumojojglavi: Ti si kriva!

EvanjenazvaokasnijenavečerkadjeAllyvećbilaukrevetu,aja samcijelovrijemerazgovoraplakala.Trudilasamsenekrivitiga,ali razotkrilasamsekadsamrekla:»Prigovaraosimištocijelovrijeme gledamnamobitelpasamsepokušalaopustitiizabavitikaoštosimi rekaoi...«

»Nisamznaodaće...«

»Rekla samti,alitisistalnogovoriodaseprevišebrinem,asadaje dvojeljudimrtvo.«

»Sara,samosamtipokušavaopomoći tisimojprioritet,aneon. Toštojeučinio,groznoje,alinisitikriva.Nadamsedatijetojasno?«

»Dasamsejavilanamobitel,onibijošbiliživi.«

»AdasisevratilakrozvrijemeiubilaHitlera,milijuni...«

»Tonijeisto,nemamkontrolunadonimeštosetadadogodilo,ali ovosammoglazaustaviti.«

»Tinemašnikakvekontrolenadičimštosedogađa,alisvejedno ćeškrivitisebe.«

»Dabaremrazumiješzbogčegasamuzrujana.«

»Razumijem-toštosedogodilo,strašnoje,atebitojoštežepada jer se uvijek u sve tako uživiš. Ali mene uzrujava to što sama sebi stvaraštakavstres.Trebašpokušatinapravitimaliodmakodsvega.«

»Evane,nijetotakolako.Nemogusesamopretvaratidaništane vidim,poputtebe.«Nisamhtjelazazvučatitakogrubo.Čekalasamda prekinetišinukojajeuslijedila.Napokonjeprogovorio.

»Janisamnegativacuovojpriči.«

Zastenjala sam. »Stvarno mi je žao. Sve je ovo užasno i jako mi nedostaješ.«

»Itimeninedostaješ dolazimkućiovajvikend,dobro?«

»Mislilasamdaimašvelikugrupu.«

»NazvatćuJasona.Trenutačnosamtebipotreban.«

»Bože, Evane, želim ti reći da ostaneš, ali stvarno te trebam.« Protrljala sam nos o rukav majice. »Stalno vidim njezino lice pred očima,zamišljamkakosezabavljalasdečkom.AondasepojaviJohns puškomionagledadečkakakoumire,pabježi,pa...«Opetsamplakala, pokušavajućidoćidodaha.

»Malena...« Evan je zvučao bespomoćno. »Moraš prestati razmišljatiotakvimstvarima, molim te.«

»Nemogusipomoći.Zapitamseštodajebilariječo tebi, aonda

samo...«

»Mamice?«Allyjestajalanavrhustubišta.

Pročistilasamgrloipokušalavedroodgovoriti.

»Štojebilo,dušice?«

»Nemoguspavati.«

»Stižemzaminutu.«

Evani ja smo se pozdravili pa sam umila lice hladnom vodom i nadalasedaAllynećeprimijetitimojenatečeneoči.Leglasamkrajnje ukrevet,Moosenamsesmjestioispodnogu,pasamjojgladilakosui laganoješkakljalapoleđima.Ondamijenapametpalajednadruga majkakojajeupravosaznaladajojjekćinestala.Upitalasamsekakoje onatjeralaružnesnovedokjojjekćibilamala.Upitalasamseštobita ženapomislilakadbiznaladajojjekćinestalazbogtogaštojemoj mobitelbiostavljennavibraciju.

Kad je Ally utonula u san, tiho sam se išuljala iz kreveta. Moose je podigaoglavu,alipokazalasammudasenemičepajujeopetspustio naAllynBarbieprekrivač.UradnojsobisamotvorilaGoogleiutipkala »DanielleSylvan«.Nadalasamsedanećuništanaći,alipronašlasam članak iz novina o njezinu dobrovoljnom radu na promicanju pismenosti.Fotografijanjezinanasmijanoglicanakojojpružaknjige djeci dotukla me. Tamnocrvena kosa živo se isticala na njezinu blijedomlicu.Zamislilasamtukožu,jošblijeđuusmrti,iželudacmise preokrenuo.PoslalasamBillyjučlanak,znajućidaimaBlackBerryida ćegaodmahprimiti.Uporucisamnapisala Jeste li je pronašli? Čekala samičekala,cijelovrijemepritišćućišalji/primi.Nakondesetminuta konačnojestigaoodgovor: Ne još.

Isključilasamračunaloiuvuklaseukrevet,amobitelsamstavila nanoćniormarić.Satimasamsevrpoljila.

Ti si kriva, samo ti. Ti si kriva za sve.

Ally je sljedećeg jutra bila čangrizava. »Ne želim obući kabanicu.« »Želim obuti plave čarape. Ne, žute.« »Kada će Evan doći?« »Zašto Moose ne može s nama?« »Dosta mi je pahuljica.« Na kraju sam je uspjelaobućiikrenulesmo.Bilesmokilometaripolodnjezineškole kad mi je mobitel zazvonio u torbici. Ally je glasnije zapjevala u

sjedalicigdjejenjihalaglavomuritmusbrisačima.Jasamposegnula između sjedala i potražila mobitel. Čim sam ugledala Johnov broj, uspaničilasamse.

»Mačak,ovojevažanklijentpamorašbititiho,dobro?« Nastavilajepjevati.

Nadglasalasamzvonjavumobitela.»Ally,sadje dosta.«

Pogledala me. »Ne bi se smjela javljati na mobitel dok voziš, mamice,tojeopasno.«

»Imašpravo,zatoćemamastatisastrane.«Brzosamskrenulana zemljanubankinuiugasilamotor.»Onstvarnotrebamojupomoćpa moraš biti jako tiho, dobro?« Kiša je bubnjala po autu dok je Ally gledala kroz prozor i crtala po zamagljenom staklu. Bila je ljuta na mene,alibaremjebilatiha.

Žurnosamsejavila.»Halo?«

»Sara.«Glasmujebiotihipromukao.Kaodajevikao.

»Stvarno mi je žao zbog onoga. Pogriješila sam, ali to se neće ponoviti.Dobro?Obećavam«,ispalilasam.

Zadržalasamdahčekajućinapad,alionješutio.

Kako me Ally ne bi čula, okrenula sam se prozoru i nastavila šaptom.»Johne,navijestimasamvidjelaneštoonestalojženi.«

Nastavio je šutjeti. U pozadini sam čula buku prometa, ali i još nešto neprekidnolupanje.Naćulilasamuši.KrajmeneAllyjepočela udarati nogama. Još uvijek čekajući Johnov odgovor, otvorila sam pretinaczarukaviceipronašlablokikemijsku.PredalasamihAllyi signaliziralajojdaneštonacrta.Ignoriralajeblokiprekrižilarukena prsima.Strogosamjepogledala,alionasezagledalakrozprozor.

»Jesi li još tamo?» upitala sam. Lupanje u pozadini postalo je glasnije.

»Nisimesmjelaignorirati.Trebaosamte.«

»Žaomije.Alisadasamtu.Možešlimirećigdjejeona?«

Bezizražajnojeodgovorio.»Samnomje.«

Preplavilamenada-doknisamshvatiladanijerekaojeliživa.

»Jelidobro?«

Allyjekrajmenenogomudarilapokontrolnojploči.Zgrabilasamje zanogui opetje strogo pogledala.Izvuklaje noguizmogstiskapa počelaposkakivatinasjedalu.Prekrilasamrukomslušalicu.»Ally,dasi iste sekunde prestala ili ne ideš prespavati k Meghan u nedjelju.«

Zaprepaštenojeuzdahnulaiumirilase.

»Neznamštodaradim«,rekaojeJohn.

Morala sam nešto brzo smisliti. Misli, Sara, misli. On ih depersonalizira. Ne razmišlja o njima kao o ljudima. Učini je stvarnom.

»NavijestimasureklidasezoveDanielle.Imaobiteljkojajujako voli,Johne.Njezinijeroditeljiželenatragi...«

»Htiosam tebe. Buka se pogoršala - ništa nije palilo.Nisam više mogaočekati.«

KradomsampogledalaAlly.Opetjecrtalapoprozoru.

»Sadamožešrazgovaratisamnomtakodanjumožešpustitidase vratikući,dobro?«

Uglasumunijebiloemocija.»Nijetotakolako.«Lecnulasamse sjetivšisedasamisteteriječireklaEvanu.

»Je možeštito.Znamdamožeš.Samotrebašmaliodmakodsvega damalorazmisliš.«Udaranjeupozadinijeprestalo.JelitoDanielle?Je liseonesvijestila?

Kišajejenjavala.Allyjejošuvijekcrtalapoprozoru.Prekrilasam rukomslušalicuirekla:»Dušo,samoćunatrenizićiizauta«.

Raskolačilajeoči.»Nemoj,mamice,neostavljaj...«

»Tusamvani.«IzišlasamistalakrajcestesmiješećiseAllykroz prozor,aJohnusamrekla:»Možešjojstavitipoveznaoči,odvestije nekamoiostavitijekrajceste.«Allyjeizgledalatužnouautu.Nacrtala sammalesmješkenastaklu.Odvezalaseiprebacilanamojesjedalo. Počelasesmješkatidokjecrtalazubesmješkunastaklu.

»Tonećeupaliti«,rekaojeJohn.

Kiša je opet počela jače padati. Kisnula sam dok su kraj mene prolaziliauti.

»Hoće. Dokjenetkopronađe,tićešvećbitidaleko.Nikadateneće uhvatiti.«

»Nisamhtiodasetotakodogodi.«Čulasamglasanudarac,kaoda jeudarioozid.

»Jesilidobro?«Teškojedisaonadrugomkrajulinije.Isprobalasam novutaktiku.»ZnamdaneželišzapravonauditiDanielle.Vidjelasam njezinefotografijenatelevizijiinalikujenamene.Onajenečija kćimorašjepustiti.«

Tišina.

»Johne?«

Samoklikpazvukprekinutelinije.

Vratila sam se u auto i pojačala grijanje gledajući brisače kako se pomičuamo-tamo.Mobiteljebiovrućumojojruci.Allyjekrajmene nešto govorila, ali nisam se mogla usredotočiti. Što ako je upravo ubija?Jesamlineštokrivorekla?Trebalasam...

»Mama!Zakasnitćuuškolu!«

Mobiteljeopetzazvonio.»Znam,ljubavi.Žaomije.Moramobaviti još ovaj poziv pa ćemo krenuti, dobro?« Zastenjala je kraj mene. Nasmiješilasamjojse,alisrcemijenabijalodoksamprovjeravalatko zove.BiojetoBilly.Izdahnulasamsolakšanjem.Allyjeudaralanogom kontrolnupločuipjevala,aliovogjeputanisamzaustavila.

»Billy,hvalaBogu.«

»Imamodobarsignalpoziva.«Tonmujebioposlovan.»Nalaziseu Kamloopsupapretražujemotopodručje-svidostupnipolicajcisuna cesti.Alinemojseprevišenadati.«

»Živaje- sigurna samuto.«

ČulasamglasoveupozadinipasejavilaSandy.

»Akoteopetnazove,morašgaštoduljezadržatinaliniji.Nekaon priča.Akojekojimčudomjošnijeubio,želimodaostaneživa.«

»Alištodakažem?Bojimsedaćurećineštopogrešnopaćeon...«

»Samobudioprezna.«

»Štotoznači?Daispitujemonjojiline?«

Sandy je uzdahnula. »Samo budi mirna dok s njime razgovaraš. Moračutidatijestalodonjega,dateonzanima,datiježao.Vjerojatno seosjećaoodbačenokadsiignoriralanjegovepozive...«

»Nisamignorirala...«

»Sara,želišlisesvađatiokotoga?Ženinživotmoždaovisiotom sljedećempozivu.Štosadaradiš?«

Zaškrgutala sam zubima da ne izreknem sve što joj želim reći i samosamodgovorila:»MoramAllyodvestiuškolu«.

»Onaje sada stobom?«pitalajeglasno.

»Vozilasamjeuškolu,alinijejučuo.«

»Akosaznadamunisirekladaimašdijete...«

»To ni ja ne želim, Sandy ona je moj potpuni prioritet. A trenutačnokasniuškolu.«

»Odvezijepanasnazovi.«

»Dobro«,istisnulasam.

Dok sam skretala na cestu, Ally je pitala: »Je li ta žena dobro, mamice?«

JošsamuvijekrazmišljalaoSandynimriječima.»Kojažena,dušo?«

»Ona o kojoj si razgovarala s klijentom. Za koju si rekla da je nestala.«

Sranje, sranje, sranje.

Razmislilasamotomeštojemoglačuti.»Oh,samosemaloizgubila doksevraćalakući.Policijaćejebrzopronaći.«

»Nevolimkadatakopunopričašnatelefon.«

»Znam,mila.Icijenimtoštosibilatakodobra.«

Zagledalasekrozprozor. * * *

IspredškolesamizašlaizautapazagrlilaipoljubilaAlly.Ramenasujoj bilaspuštena,alicenapeto.Odmaknulasamseipogledalajeuoči.

»Mačak, znam da u zadnje vrijeme nisam bila najbolja mama na svijetu,aliobećavamdaćusevišepotruditi,dobro?Evandolazikući ovogvikendapaćemootićinekamosvizajedno.«

»IMooseisto?«

»Naravno!« Preplavilo me olakšanje kad sam ugledala slabašni smiješak.Allyjepotrčalapremaškolipazastalaiokrenulase.»Nadam sedaćepolicijapronaćiizgubljenuženu,mamice.« Ijaisto.

Čimsamsevratilakući,nazvalasamBillyja.»Štotrebamučiniti?«

»Ako opet nazove, samo se sjeti Sandynih riječi, ostani mirna i pustinjegadavodirazgovor.Nezaboravidatezovejersepokušava povezatistobom.Trenutačnojevrloosjetljiv,ačinisedatebesmatra jedinomosobomkojamumožepomoći.Vjerojatnoćeuskoronazvati.«

Ali nije. Ja sam lutala kućom pa pokušala raditi u radionici, ali nisamsemoglausredotočiti.Umjestotogaispijalasamkavuzakavom štomibašinijepomoglosasmirivanjem paprovelasatenaGoogleu istražujućiserijskeubojice,pregovaranjesotmičarima,icijelovrijeme

razmišljalaoonomeštosedogađasDanielle.Billyjusamna mail slala linkzalinkom,osjećajućisemirnijesvakiputkadabihneštoposlalai kadbimionodgovorio,pamakarkratkomporukom: Sjajno se držiš, samo ih šalji. OndasamrazmišljalaoJohnu,otomekakojerekaoda više nije mogao čekati, o tome kako je pritisakrastao sve doknije morao nešto poduzeti. Nagla spoznaja da razumijem kako se točno osjećaopreplašilamevišeodičega.

KasnijetevečeriAllyijasmoupravosjelezastolkakobismovečerale kadjezazvoniomobitel.ZvaojeJohn.

Allyseiskreveljilakadsamustalaodstola.

»Vraćam se za minutu dušo. Ako sve pojedeš, poslije ćemo pogledatifilm,može?Alimorašbititihapoputmiša.«

Uzdahnulajeikimnulapažlicomzagrabilapirekrumpir.

Odjurilasamudruguprostorijuijavilasenamobitel.

»Johne,jakomijedragoštosiopetnazvao.Brinulasamse.«Još uvijeksamsebrinula.Nisamznalazovelimedamupomognemilida mikažedajeprekasno.

Nijeodgovorio.

»JeliDanielledobro?«

»Neprestajeplakati.«Užasnulamefrustriranostkojusammučula uglasu.

»Nije prekasno. Možeš je pustiti. Zbog mene, molim te. Ona nije ništaskrivila.Jasamtakojajepogriješila.«Zadržalasamdah.

Onješutio.

»Mogulirazgovaratisnjom?«pitalasam.

»Tonebibilodobrozatebe.«Zvučaojepoputroditelja.Tatakoji govorikćeridanemožepojestijošjedankeks.

»Štoćešnapraviti?«

»Neznam.«Opetjezvučaofrustrirano.

»Nemorašništaodmahučiniti.Želišlimalorazgovarati?Nekisi medanpitaoštovolimjesti.Pitalasamseštotivoliš.Jesilialergičan nanekuhranu?«

»Ne,alinevolimmasline?«upitnojeizjavio.

»Nijanisamnekiljubitelj nijetrica.«

Sgađenjemsesložio.»Jetrasufiltracijskisustavtijela.«

»Upravo tako!« Nasmijala sam se, ali smijeh je zvučao isprazno.

»Johne,nekisidanrekaodabukapostajejaka.Štositimemislio?Jelii sada jaka?« Ako shvatim problem, možda to mogu iskoristiti da ga nagovorimdapustiDanielle.

»Neželimrazgovaratiotome.«

»Dobro,nemaproblema.Samosamsepitalajelitoneštozašto možešpotražitipomoć.«

»Netrebampomoć.«

»Nisam to tako mislila. Mislila sam da bi ti možda razgovor sa mnommogaopomoći.«

»Ovaj razgovor ničemu ne vodi«, rekao je ljutito. »Nazvat ću te drugomprilikom.«

»Čekaj,aDanielle...«

Alipoklopioje.

Bacilasammobitelnakaučiprimilasezaglavu.

Minutukasnijemobiteljezazvonio.Pogledalasampozivatelja.Bio jeBilly.

»Bila si dobra, Sara. Još je uvijek u Kamloopsu, ali imamo bolju lokacijupapostavljamonekolikoblokadanaglavnojautocesti.«

»Nećelipostatisumnjičavakovidiblokadunacestinakonštojesa mnomrazgovarao?«

»Nacestićebitipolicijskavozilaiizgledatćekaodazaustavljamo pijane vozače. Sara, mislim da smo mu blizu. Ne mislim da joj želi nauditi,alineznaštobisnjom.Postojišansadagamožešnagovoriti dajepusti.«

»Stvarnotomisliš,Billy?Pusteliihikada?«

»Sve ovisi o tome smatra li je on rizikom. Šansa postoji. Samo moramoiskoristitinaklonjenostneprijateljadadođemodopobjede.«

»Kojivrag to znači?«

»Morašmulaskati,uvjeritigadagasmatrašdobromosobom.Da znaš da će on ispravno postupiti. Želi ti biti otac. Ponašaj se tako premanjemu.«Želudacmisestisnuoipreokrenuo.

»Pokušatću,moramići...«Uzadnjisamtrenstigladokupaonice.

Međutim te mi se večeri više nije javljao. Billy me kasnije nazvao i obavijestiokakosublokadompronašlisamonekolicinupijanihvozača.

Sljedećegjutra,usubotu,vratioseEvan.Čimjeušaokrozvrata,tako samgačvrstozagrliladamepraktičkimoraoodlijepitiodsebe.Dokse raspakiravao,slijedilasamgaizsobeusobuipričalamuosvemušto sedogodilo,osvakomrazgovorukojisamodtadavodilasBillyjemili Sandy.Bilasamnervozna,poskakivalasamnasvakišum,govorilasto nasat,alipreplavilomegolemoolakšanještojeonkodkućeištomože zabavljatiAllyakoJohnopetnazove.

Ally nije zaboravila obećanje da ćemo preko vikenda svi skupa nešto raditi i obavijestila je o tome Evana dok je spremao tople sendvičesasiromijuhuodrajčice.Većsamjeodmahnakonbuđenja uvjeriladaćemokasnijeićiupark,alisumnjičavomepogledala.Nije pomoglo što sam prije Evanova dolaska cijelo jutro provela na telefonu.PrvosBillyjem,ondajenazvalaLauren.Nisamrazgovaralas njom od zajedničkog šopinga pa bi bilo čudno da nismo malo pročavrljale,alitolikomeizmoždionapordazvučimnormalnopreko telefonadasamslušalicupoklopilaposveiscrpljena.

NakonručkauputilismosedonasipaiparkaMaffeoSutton Ally volitamošnjeigrališteiobičnosnjomodemoinasladolednašetnici. Trudilasamseuživatiuvremenuprovedenomsobitelji,alistalnosam vadilamobitelizdžepaiprovjeravalajeliuključenazvonjava.

Uslastičarnicismonaručilitoplečokoladeizdjelicusladoledaza Ally,aonajeinzistiraladaiMoosedobijesvojuzdjelicu.Sjedilismona terasiblizumarine,gledališetačesbebamaukolicimaipsima,kadmi jezazvoniomobitel.Evanseukočio,amenisestisnuoželudac,alikad samvidjelatkozove,Evanusamšapnula Billy,aonjekimnuoiotišao unutranatoalet.

Billy me obavijestio kako sada pretražuju kampove i motele, pokazujuJohnovcrtežusvakomdućanuinasvakojbenzinskojpumpi, provjeravajunadzornekamere.PoklopilismoutrenukadjeAllyprolila toplučokoladupokaputu.Krenulasampremaslastičarnicipoubrus kadmijenastoluzazvoniomobitel.

Okrenulasamsenapeti.

Allyjepodiglamobiteldouha.

»Ally, ne! Ne javljaj se!«

Pojurilasampremastolu.Bilasamkorakodnje.Pružilasamruke premamobitelu.

Javila se i pijevno izrecitirala: »Mamica se ne može javiti jer

provodivrijeme sa mnom«ipoklopila.

Predalamijemobitelpanastavilajestisladoled.Zgrabilasamjeza ramenaiokrenulapremasebi.Žlicajojjepalaizruke.

»Ally, nikada nesmiješuzetimojmobitel.«

Očisujojseispunilesuzama.»Alistalnopričašnanjega.«Ženaza susjednim stolom me ošinula pogledom i nešto šapnula prijateljici. PustilasamAllyirasklopilamobitel.

Evanjeistrčaoizslastičarnice.»Čuosamvikanje,štosedogodilo?«

Pregledalasamprimljenepozive. Molim te, molim te, daj da je zvao Billy.

ZadnjipozivprimilasamsJohnovabroja.

»Sara,štosedogodilo?«pitaojeEvan.

Pokušalasammuodgovoriti,alizaledilasamse.

Allyjejecala.»Reklasamčovjekudajemamazauzeta.«

Evan je problijedio i pogledao me. Ja sam kimnula držeći ruku preko usta.Pokušao me zagrliti,ali ramenom sam odbacila njegovu ruku.

»Moramrazmisliti.«

Stani. Diši. Moždanijeodmahisključiomobitel.Moždajejednako šokirankaoija.

UdaljilasamsenekolikokorakaodAllyiEvanadanazovemJohna. Teksamiztrećegpokušajauspjela.

Javioseistogtrena.

»Johne,žaomije,ali...«

»Lagalasi«,rekaoje,papoklopio.

OkrenulasamseipogledalaEvana.SjediojepokrajAllysrukom oko njezinih ramena. Ulovila sam mu pogled i odmahnula glavom. Ustaoje,počeočistitistolineštorekaoAlly.Čekalasamihnaslonjena naogradu,rukomstežućihladnimetal.Allymenijehtjelapogledati.

Evan je prekinuo tišinu. »Idemo u auto, Ally, mami ti je jako hladno.«

Nasmiješila sam joj se i pretvarala se da drhturim pa sam dlanovima protrljala ruke. Ipak me nije htjela pogledati. Dok smo hodali premaparkiralištu,Evanmečvrsto primio zaruku.Pogledali smosedokjeAllykoračalaisprednassMooseomnauzici.Razmišljala samsamooDanielle.Jesamlijeupravoosudilanasmrt?

»BillyiSandyćevjerojatno...«počelasam.

Mobitel mi je zazvonio, a srce stalo. Zgrabila sam ga, pogledala pozivateljaiizdahnula.

»ZoveBilly.«

»Bit ću naprijed s Ally«, rekao je Evan. Ulovio je koraks njom i primiojezaruku.Javilasamsenamobitelkoračajućizanjima.

»Bože,Billy,štoćemosada?«

ZvalajeSandy.»Billyjenadrugojliniji.Štosedogodilo?KakojeAlly došladomobitela?«

»Stajaojenastolu.Okrenulasamjojleđasamonasekundu.«

»Sara, razgovarali smo o tome. Znala si da će vjerojatno ubiti Danielleakoteuhvatiulaži.«

»NisamznaladaćeseAllyjaviti znadatonesmije,alitolikovisim namobiteluuzadnjevrijemedaona...«

»Nisiganina trenutak smjelaispustitiizruku.«

Povisilasamglas.»Sandy,poklopitćuakobudeštakorazgovarala samnom.«

Kadjeopetprogovorila,glasjojjebiomiran.

»PozivjestigaoizClearwatera,kojijesjevernoodKamloopsa,ali ipak ćemo ti sutra poslati patrolno vozilo pred kuću i netko će te slijeditikadaiziđeš.«

»Mislišdaćedoći ovamo?«

»Neznamokamoide.«

Srcemijeludjelouprsima.»AAlly?Morauškolui...«

»Razgovarajsučiteljima,reciimdasevodibitkaokoskrbništva. Pobrinisedasviznajudajenesmijuniskimpustitiizškole.Odvedije ravnodoučioniceirecijojdatečekasučiteljicomdoknedođešponju. Stalnojedržinaoku.«

»Nemislišvaljda nebivaljdanaudioAlly?«

»Znamo samo da je jako ljut i da je žena zbog toga vjerojatno umrla.«

»Prestanimekriviti,Sandy.Dasteviodradilisvojposao,moždame uopćenebizvao.Zaštonatomeneradivišeljudi?«

»TrenutačnonatomeradesvičlanoviOdredazateškezločine,ali tojeproces...«

»Patajvaš proces nefunkcionira.«

Ovogsamputajapoklopilaikrenulapremaautu,razjarenabijesom pravednika.MeđutimčimsampomislilanaDanielle,predočimasam

vidjelasamoslikenjekakoumireušumi,kakonoktimagrebetlo,kako molidajojsepoštediživot.Istinamezapeklauželucupoputkiseline. Jasambilakriva.

Kući smo se vozili u tišini. Evan me napetog lica primio za ruku. Zahvalna na njegovoj toplini, gledala sam kroz vjetrobransko staklo tjerajućisuze.

»Mislišdabitrebalaporazgovaratisobitelji?«pitaojeEvan.

Odmahnulasamglavom.»Sandybipošizila,aliionakoneželimi drugeuvlačitiuovo.«

»Zapitatćesezbogčegasitolikosmetena.«

»Naviknutisunatodasamnečimeopsjednuta.Jednostavnoćureći daimamposlasasvadbomilidakasnimsposlom,štoijestistina.« Obuzeomenovivalnervozekadsampomislilanasveemailovekoje samignorirala.

»Moždatrebašrazmislitiomalojpauzi.«

»Godinamastvaramtajposao-nemogusamotakodićiruke.«

»Možešgaponovnoizgraditi.«

»Samomalokasnim mogutoriješiti.«Zapravonisamsamomalo kasnila.

»OndamoždatiiAllytrebatenakratkootićisamnomukolibu.«

»Allyjevećsaddovoljnoteškouškoli.Nemogujesamoodvesti. Uostalom,kolibajeuzabačenomkraju.Dajojsetamoneštodogodi...«

PrijesamobožavalaodlazitiuEvanovukolibuiprovoditivrijemeu Tofinu:spojuhipijevskogstilaživotanaZapadnojobaliiodmaralištas petzvjezdica,kafićasorganskomkavomi muffinima sasjemenkama konoplje,galerijanaivneumjetnostiiprodavaonicakajaka.Međutim, sadasamsamorazmišljalaotomekakoimjepolicijskapostajamala, kako se tamo putuje satima po zavojitim cestama kroz planine bez signalanamobitelu.

»Ondaćujauzetigodišnji.«

Odmjerila sam ga. »Kako to misliš izvesti? Jučer si rekao da je kolibabukiranazacijeloljeto.«

Zastenjao je. »Mrzim to što nisam ovdje uz tebe. Trebao bih se brinutizatebeiAlly.«

IakojeAllynastražnjemsjedaluslušalaEvanoviPod,odgovorila samšaptom.

»Bitćemo dobro. Policijamotrikućuiimamoalarm.Uostalom,bit ćešsnamasljedećihnekolikodana.Uostalom,nemoguzamislitidabi ondošaonaotok uvijekmeignorirakadjeljut.«

»Želimdabudešposebnooprezna.«

»Mada?«

Utonulismoutišinu.

Nakonnekog vremena rekla sam:»Možda juje već pustio.Znaš, prijenegoštojenazvao.«

»Možda.«Evanmijestisnuoruku.Alinijemepogledaouoči.

Zbog toga nisam htjela čekati do srijede da te vidim. Nisam mogla čekati. Stalno nešto čekam. Evan i ja smo cijeli vikend manijakalno pratilivijesti.Iskočilibismoizkožesvakiputkadbizazvoniotelefon, alimobiteljezazvoniosamokadjeBillynazvaodamikažeistoštomi jevećreklaSandy,samoštoseonnijeponašaokaodasampotpisala Danielleinu smrtnu presudu. Kad sam rekla da se osjećam kao da nemamkontroluninadčime,opetmijerekaodanabavimonuknjigu koju stalno citira. Rekao je:»Samo mi to pomaže kad sam zabrinut zbogistrage.Pregledamdosjeeiusredotočimsenastrategije.>Vješt ratnik ne oslanja se na neprijateljev nedolazak nego na vlastitu spremnost.<Zamislimsvemogućescenarijeilismjeroveukojimabi slučajmogaokrenutiipripremimsezasvakumogućnost.«

»Ideš!Akadaspavaš?«pitalasam.

Nasmijaose.»Nespavam.«Tomeiznenadilojersammisliladaje poputEvana,dazaspičimglavomdotaknejastuk.Bilomijedragočuti danisamjedinakojanemožespavatizbogsvojihopsesija.

KadsammurekladajeEvandošaoprekovikenda,činilomiseda mujelaknuloirekaojedasedržim.Pitalasamkadsevraćanaotok,i rekaojeuponedjeljak,štojedanas,pasamsigurnadaćeseuskoro javiti.Sandyostaje.VjerojatnodoknenađuDanielle...

Evanjeostaokodkućekolikojemogao,čakiunedjeljunavečer, kadobičnokrene.Nakrajusejadanmoraoustatiučetiriujutroivratiti ukolibu.Dugosmonavratimastajalizagrljeni.Kadjeotišao,uvukla samseAllyukrevetpaležalaprivijenauznjusvedoknijemoralaustati zaškolu.

NekolikosamputanatelevizijividjelaDanielleineroditelje.Evan mijerekaodaprestanemgledati,alinisammogla.Mamajojneizgleda

staro.MoždajemladarodilaDanielle,kaojaAlly.Pitalasamsejeliprije odlaskanakampiranjekćerupozoriladabudeopreznailijojjereklada sezabavi.

DVANAESTI SASTANAK

H

valatištosimeugurala.Čutćešcijelupričuvečerasnavijestima,ali htjelasamtijesamaispričati.Mislim,akobudemmogla.Cijelimputem dotebevježbalasamtupričunaglas,ali...preteškoje.Nisamjoščak rekla ni Evanu onje na brodu.Ali moram nekome reći. Moram se riješiti tog osjećaja. Osjećam se poput lady Macbeth u očajničkom pokušajudaoperekrvsasvojihruku.

Jutros mi se pred vratima pojavio Billy, stežući BlackBerry čvrsto u ruci,akadsamgapogledalauoči,želudacmisespustioupete.»Mrtva je,zarne?«

»Porazgovarajmo.«

Otišli smo u dnevni boravak. Iako je bilo sunčano, počela sam drhtati.ČimjeBillysjeoufoteljupokrajkauča,Moosemujeskočiou krilo.OvogagajeputaBillysamokratkopotapšaopoleđimaispustio napod.Pogledaomeuoči,licemujebiloozbiljno.

»Jutrossupronašlinjezinotijelo.«

Pokušala sam obraditi riječi koje je izgovorio, ali mozakmi nije surađivao.

»Gdje?«

»UparkuWellsGray.TojeparknajbližiClearwaterutakodasmoga prvogapretražili,alipovršinamuiznosivišeodpetstotisućahektara. Moždajenebismonipronašlidanekiplaninarinisuskrenulisastaze. Čini se da je Danielle ubijena samo nekoliko sati nakon njegova poziva.«

Kadsam začula Danielleino ime,njezina je smrt postala stvarna. PomislilasamkakoJohndepersonalizirasvoježrtve-kadbihbaremi jatomogla.

»Jeli...«

»Nijejusilovao,alizadaviojuje.«Billyjegovoriomirnimtonom,ali cijelojevrijemeokretaoBlackBerrynadlanu.

Namrštilasamse.»Inačetakone...«

»Neznamozbogčegajepromijenioobrazacponašanja moždamu jezbogsituacijestobombiloteškodovršitiritual-aliuvjerenismoda jeriječonjemu.Jošuvijekpretražujemomjestozločina.Činisedajuje pustioizvozilapajeslijedioušumu.«

Preplaviomeosjećajmučnine.»OBože,jasammurekladajesamo pustivanizauta.«

»Moždajebaštopokušaoučiniti.Aliondajeonapočelabježatiito gajeuzbudilo,iligajeneštodrugopotaknulo.«

»Alinijejusilovao.«

»Moždazato što si jeuspjelahumanizirati unjegovim očima- a moždagajesamopodsjećalanatebe.«

»Mislišzbogtogaštoimamoistukosu?«

»Vjerojatnojujeodabraozbogtogaštotisliči,takodaovajnapad nijebioseksualnomotiviran.Tojebiopokušajdasepovežestobom.«

»Asadajeonamrtva.«

Suzesumikapalenaobraze.Billymeprimiozarame.

»Hej,prestani.Nisitikrivaštosetodogodilo.«

»Alizapravojesam.IsigurnasamdaSandytakomisli.«

Pustiomijerame.»Sandyznadatinisikriva.«

»Gdjejeona?«

»Razgovarasnjezinomobitelji.«

Preplavilametjeskoba.»Hoćeliimrećištosestvarnodogodilo?«

»RećićeimdajeUbojicaizkampaglavniosumnjičeniidaradimo sveštomožemokakobismogauhvatili.«

Prekrilasamustarukomkakobihsuspregnulajecaj.Billyjeodložio mobitelnastolićinagnuosepremameni.

»Jesilidobro?«

Odmahnulasamglavom.»Ovojeužasno.Samosamhtjelapronaći biološkumajku,asadajedvojeljudimrtvozbogmene.«

»Mrtvisuzbog njega. Akadagauhvatimo,tkoznakolikoćeženskih životabitispašenozbogtvojepomoći,Sara.«

»Sadagavjerojatnonećemouhvatiti.Nikadmevišenećenazvati.«

»Zapravopostojivelikašansadahoće.Nakonubojstvaubojicase smiruje, osjeća svojevrsno olakšanje - neki taj osjećaj opisuju kao euforičan.Nemožeotomeniskimdrugimrazgovarati,alimoždaćeto pokušatipodijelitistobom.«

»Višeminevjeruje.«

»Ljutještosimuneštotajila,alivjerujemodaćeprevladatinjegova znatiželjaiželjazaobitelji.Htjetćeznatiosvojojunuci.«

»Štodakažemakoopetnazove?«

»Jednostavnoseispričaj.Neželimodananjušinovulažpapriznaji zamoligadatioprosti.Takoćeseopetosjećatikaodaimakontrolu nadtobom.«

»Pa ima kontrolu.«

»Sara, u bilo kojem trenutku možeš prestati. Nitko te zbog toga neće osuđivati. Jednoga ćemo ga dana uhvatiti jednom mora pogriješiti.«

Tomijebilaprilika.Moglasamseudaljitiodovemoreinastaviti daljesaživotom.Glavomsumiprošleslikeživotakojisamvodilaprije nekolikomjeseci,opuštenog,jednostavnogživotaispunjenogzabavom ismijehom.Svakiseatommogbićahtiovratititomvremenu,htiose riješitiovoggolemogtereta,očajnogosjećajazatočenosti.Samosam moralareći»da«,jednujednostavnuriječ,isvebibilogotovo.

Za mene.

»Sara?«

Bilojeprekasno.Većsamprevišezaglibila.

»Ne.Moramogauhvatiti neželimdaikomevišenaudi.«

Nekolikojeputakimnuopauzeomobitel.

»Pobrinutćemosedatoneučini.«

Slabašno sam se osmjehnula. »Sigurno želiš ovakvu nervoznu olupinuusvomtimu?«

»Nisititakološa.«Nasmiješioseiustao.»Sadsemoramvratitiu postaju.«

Otpratilasamgadovrata.»Jelitkoprepoznaonjegovcrtež?«

»Još nemamo nijednog svjedoka, ali i dalje istražujemo gdje je kupioručnublanjuipokušavamoštovišeotkritiolutkama.«

»JeliDNK...«

»Uzorcikoseodgovarajudvjemažrtvama,da.«

Dubokosamudahnula.»Mislišlidamiprijetiopasnost?«

»Želimoseuvjeritidasisigurna zbogtogajevozilonaulici ali svakiputkadjeprijetio,tojebilousmjerenonadrugeljude,nikadana tebe. Ako pokuša napasti tebe ili člana tvoje obitelji, tada razgovor prestaje.«

Nastepenicamaispredvratareklasam:»Nemoguvjerovatidaje

mrtva. Tojepregrozno.«Treptanjemsamtjeralasuze.

»Žao mi je, Sara. Znam da si htjela sretanzavršetakza Danielle. Vjerujmi ijaisto.«Glasmujebionapetifrustriran.Rukejepoložiona mojaramenaipogledaomeuoči.»Sadaovomorašostavitiizasebei usredotočitisenatokakoćemogazaustaviti.Tojejedinoštosada možemoučinitizaDanielle.«

Billyjejošuvijekdržaojednurukunamomramenukadsmočuli škripugumanaprilazuiradiouautu.Odmahseodmaknuoodmene.

Čimsamugledalaauto,reklasam:»Tojemojasestra«.

Melaniesecerekalakrozstaklodokjeparkiralaispredkuće.

Billyse zaputio prema svom terencu.Dokje prolazio pokrajnje, Melaniejerekla:»Dobardan,policajče.Gdjegori?«

Široko joj se osmjehnuo i namignuo. »Znaš kako je, moram se vratiti dosadnom poslu lovljenja kriminalaca.« Zastao je kraj svojih vrata i preko poklopca motora dobacio:»Sutra ću ti javiti za druge komadenamještaja,Sara«.

»Može,nemaproblema.«

Na odlasku je zatrubio, a Melanie je podigla obrve uspinjući se stepenicama.Zakolutalasamočima,okrenulasei ušlaukuću.Ovog putanisamčekalanjezineoptužbe.

»Zaboga, Melanie, ne šaram s Billyjem. On je klijent i prijatelj. ZaljubljenasamuEvanaiudajemsezanjega,sjećašse?«Ušlasamu kuhinjusMelaniezapetama.

»Jatoznam,alinisamsigurnadatoznatvoj prijatelj Billy.Sviđaš muse.«

Natočilasamsikavu,alinjojjenisamponudilaunadidaćebrzo otići.

»Nemaš pojma što govoriš. Vidjela si ga dva puta i oba je puta flertovaostobom.«

»Alijanisamtakojamusesviđa.«Slegnulajeramenima.»Gle,ni meninijejasnozbogčegasezagrijaozatebe,alisviđašmuse.«Sjelaje zakuhinjskistol.

»Lijepo.Nije>zagrijan<zamene.Izaštosiuopćedošla?«Naslonila samsenapult.

»Rekla si da ćeš s Evanom razgovarati o tome da Kyle svira na svadbi.«

Pljesnulasamsepočelu.»Sranje.Ovogvikendanisamstiglai...«

»Naravnodanisi.ZbogtogasamtidonijelajedanodnjegovihCD a.«Izvadilagajeiztorbiceistavilaganastol.

»Pokušatćugapreslušati.«

»Zaštomorašpokušati?Zaštonemožešsamoreći>Može,Melanie, super<?«

»Zaštostalnozapočinješsvađesamnom?«

»Jerme uvijek gledašsvisoka«,reklaje.

Odmahnula sam glavom i otvorila usta da joj kažem da govori gluposti. Onda sam se sjetila mrtve djevojke. Djevojke koja je imala sestru Anitu koja je sinoć pred kamerama apelirala da jojse sestra vratikući.

»Poslušat ću CD.« Pogledala sam prema vratima radionice. »Ali imampunoposlapa...«

»Bezbrige,odlazim.«Nisamjepokušalazaustavitikadjeustalai krenula prema vratima. Samo sam pošla za njom i stala na stepenicama,čekajućizadnjinapad.

Kodautaseokrenulairekla:»Moglabikatkadposjetitimamu.Ilisi injuzaboravila?«

»Imalasamjakopunoposla.«

»Dugotenijebilo.«

Preplavila me krivnja, koju je odmah zamijenila ljutnja. Melanie nemapojmaštosedogađaumomživotu poobičaju.

»Brinisezasvojeodnosesdrugima,okej?«

Zalupila je vratima auta i pojurila u rikverc tako da se šljunak razletiocijelimprilazom.

Kadjeotišla,ušlasamukućuizalupila svojim vratima.Provjerila sammobitel,alinijebilopoziva.IonakonisamznalaštorećiJohnuako nazove.

PlaniralasamnazvatiLaureniogovaratiMelanie,najvišezbogtogašto nisammoglagovoritioonomeštomezaistamorilo,aliodlučilasam pričekati da Greg opet ode na teren. Da, ja sam odlučila čekati šokantna ideja, znam. Ali kad je on kod kuće, ne mogu s njom razgovarati.LaurenjejakomladapočelaizlazitisGregomikatkadse pitamjelipogriješila.Alionauglavnomdjelujesretnoinežalisena njegapapretpostavljamdanijebitnokadsuseupoznali.Nosdruge strane,Laurennikadanekažeštojemučiosimakojenepritisnem,ai

ondamorampričuizvlačitiiznje.

Jednomsamjepitalazašto,budućidajesusprezanjeneštomeni posvestrano,aonajerekladasenevolifokusiratinaononegativnou svomživotu.Voljelabihdajamogubititakva.Moždabihondamogla zaboravitidajezbogmenejednaženamrtva.Moždabihsiondamogla oprostiti.Trenutačnobihpristalainazaborav.Alikrivnjakojuosjećam jepoputraniceuustima,ajanemogujezikomprestatiprelazitipreko njeopet,iopet,iopet.

TRINAESTI SASTANAK

V

oljelabihrećidamijebolje.Najvišezbogtogaštovolimonajtvoj osmijehkadti ispričam da je na krajusve ispalo dobro ili da mi je pomoglo nešto što si mi rekla. Mnogo toga o čemu s tobom razgovaram zaista pomogne.Aliuzadnjevrijemesvesedogađatako nagloisilovitodasenemamvremenaoporavitiodjednogšokajerse većmoramlovitiukoštacsasljedećim.

Svakog dana uGoogle upisujem Danielleino ime da vidim ima li novihčlanaka.Njezinajeobiteljnapravilainternetskustranicunjoju sjećanje i ne mogu prestati gledati njezine fotografije i čitati o sitnicama kojima jojje život bio protkan. Ovoga je ljeta trebala biti djeverušanasvadbiprijateljiciiupravosubilenaprobihaljina.Plakala samzamišljajućihaljinukojavisiunekomormaru.Pitalasimejesamli opsjednuta žrtvama jer pokušavam prebroditi svoj najgori strah gubitka kćeri, ali mislim da nije riječ o tome. Ne znam zbog čega proživljavamDanielleinubol,zbogčegazamišljammučnescene,svaka bolnija od one prethodne. Zašto ne mogu prestati istraživati svaki detaljnjezinaživota.

Davnosimenaučiladanemožemoodabratikakoćemosezbog nečegaosjećati:možemoodabratisamotokakoćemosenositistim osjećajima.Alikatkad,čakikadamožešbirati,opcijesutakoužasneda sezapravouopćeneosjećaškaodaimašizbora.

* * *

UsubotuujutrobilasamsAllyudućanukadmijekonačnozazvonio mobitel. Nisam prepoznala broj, ali pozivni je bio iz Britanske Kolumbije.Javilasamseopreznim»Halo?«

»Nisimirekladaimaškćer.«

Stala sam nasred prolaza, oduzeta od straha. Ally je, s crvenom torbicom prebačenom preko ramena, hodala korak ispred mene i gurala mala kolica. Stala je pa napućenih usana pregledala paket tjestenine.»Ne,nisam«,odgovorilasam.

»Zašto?«

PomislilasamnaDanielle.Akoneodgovorimispravno,jabihmogla bitisljedeća.Licemijeplamtjeloizamutilomisepredočima.Natjerala samsedaudahnem.Moramzvučatimirno-želimda on ostanemiran.

»Bilasamoprezna.Tinapadašljudei...«

»Onamijeunuka!«

Allymijepočelaprilazitiskolicima.Pritisnulasammobitelnaprsa.

»Dušo,ididokrajaredaiodaberipahuljice.«Obožavapregledavati kutijeiistraživatikakvesenagradekrijuunjima.Odaberejednupaje vratipaodaberedrugu.Inačemitojakoidenaživce.

»Sadajestobom?«pitaojeJohn.

Sranje.Čuomeje.»Kupujemonamirnice.«

»Kakosezove?«

Svakidjelićmogbićahtiojelagati,alimoždajevećznao.»Ally.« Podigla je pogled. Nasmiješila sam se, a ona se vratila proučavanju pahuljica.

»Kolikoimagodina?«

»Šest.«

»Trebalasimirećizanju.«

Htjelasammurećikakoonnemapravaništaznatiomomživotu, alizaključilasamkakojeboljenerazljutitiga.

»Žaomije,imašpravo.Samosamštitilasvojukćer.Svakabimajka postupilaisto.«

Šutioje.Nekaženajeprošlaprolazom.Pomaknulasamseustranui zapitalaštobionapomislilakadabiznalaskimrazgovaram.

»Nevjeruješmi«,rekaoje.

»Bojim tese.NerazumijemzaštosiubioDanielle.«

»Nija.«Napočetkurazgovoraglasmujebioljutinapet,alisadaje zvučaoporaženo.Srcemijepočelomalosporijeudarati.

»Morašprestatiubijatiljude.«Tojezazvučalopoputmolbe.

Zadržala sam dah, očekivala sam da će poludjeti, ali kad mi je odgovorio,zvučaojesamokaodasebrani.»Ondaminesmiješviše lagati.Imorašnastavitirazgovaratisamnomkadtetrebam.«

»Nećulagati,dobro?Itruditćuserazgovaratistobomkadnazoveš, ali katkad sam u društvu. Ako se ne mogu javiti, možeš mi ostaviti porukupaćujanazvatitebe...«

»Tonećefunkcionirati.«

Zapitalasamsesumnjalionjošuvijekdamupolicijapratipozive.

»Akomebudešzivkaovišeputazaredom,prijateljiiobiteljćemi postavljatipitanja.«

»Pareciim.«

»Nećeimsesvidjetitoštorazgovaramstobomi...«

»Odnosno,policijaneželidaznajuzanašerazgovore.«Rekaojeto usputno,alinijemeprevarioninatren.Testiraome.

Srcemijeopetbržezalupalo.Biojesumnjičav,alijednojesumnjati, adrugoznati.Moralasamsedržatisvojelaži.

»Ne,želimrećidamojaobiteljtonećerazumjeti.Irećićepoliciji...«

»Tisivećnazvalapoliciju.«

»Nisam -većsamtirekla.Ispočetkanisamvjerovaladasitoti,a ondasamsebojaladaćešnauditimojojobitelji.Evanbisebrinuoi...«

»OndaostaviEvana-netrebašga.«

Ukočila sam se. Opet je zvučao ljutito. Jesam li upravo ugrozila Evanovživot?Allyjeodabralakutijupahuljicanakrajuredaisadaje vrtjelakolicaukrug.Akojojuskoronepreusmjerimpozornost,zabitće seujedanodizložaka.Mahnulasamjojdapođezamnompopovrće doksamočajnopokušavalasmislitiodgovorkojićesmiritiJohna.

»Pokušatćubitiraspoloživakadželišrazgovarati.AlivolimEvanai zaručenismo.Akoželišbitidiomogživota,moraštoprihvatiti.«

Zadržalasamdah,nevjerujućidasamsetousudilareći.Kakoćeon toprimiti?

»Dobro,aliakoonpokušaspriječitinaš...«

»Neće.« Izdahnula sam i klonula na kolica.Allymi je pokušavala privućipozornost.Predalasamjojplastičnuvrećicuipokazalajojda izaberenekolikojabuka.

»ŽelimrazgovaratisAlly«,rekaojeJohn.

Uspravilasamse.

»Johne,tonijedobraideja.«

»Onamije unuka.«

»Alimoglabinekomeneštoreći,aondaćeljudipostavljatipitanja i...«

Zvučaojefrustrirano.»Akonemogusnjomrazgovarati,ondaželim tebeupoznati.«

Krv mi je šumjela u ušima. Nisam nikada mislila da će se htjeti sastati sa mnom, da će biti spreman na takav rizik. Morala sam ga preplašiti-itobrzo.

»Alištoakomepolicijanadzire?«

»Reklasidaimnisirekla.Vjerujemti-znaobihdalažeš.«

Natrenutaksamsezapitalajeliontajkojilaže.Odbacilasamtu misao.Nijemogaoznatidasurađujemspolicijom.

»Alionavijestdasimiotacbilajeunovinamainateleviziji.Štoako meslijede?«

»Jesiliprimijetiladatenetkoslijedi?«

»Ne,alitoneznači...«

»Nazvatćutesutra.«

Billymesmjestanazvao,aliAllymekolicimaudaralaunogeiznala samdanemoževišeizdržati.Inijebilajedina.

»Daj mi malo vremena, Billy, nazvat ću te čim stignem kući.« Ostataknabavkesambrzinskiobavilapasamkodkućenapravilabrzi ručakzaAllyidopustilajojdagledafilm.

NazvalasamBillyjasfiksnelinije.»Jesteligalocirali?«

»Zvao je iz govornice u kampu blizu Bridge Lakea, zapadno od Clearwatera.« Billy je uzdahnuo. »Nestao je kad je policija stigla dotamo.Vjerojatnojebionižeparkiranpajenastaviodaljekrozšumu. Psitragačisuizgubilimiris.«

»Štoćemosada?NeželimdarazgovarasAllyiočitosenemogu sastatisnjime.«

»Neželimodaradišneštoštotedovodiuopasnost,ali...«

»Nema šanse daćusesastatisnjime.«

»Nekrivimte.«

»Štodanapravim?«

»Onćepostavljatisvevećezahtjeve,želimodabudešspremnana to.«Billyjezvučaoopušteno,alineštoniještimalo.

Ondasamshvatila.Policijajehtjeladasesastanemsnjim,alinisu mogliodmenetražitidatoučinim.

Sandysejavila.»Sara,možešli popodnedoći upostajupaćemo porazgovaratiotome?«

»Dobro.«

OpetsamodbacilaAllykMeghan zahvalnanatomeštonjezinamama voliAlly-ikrenulaupolicijskupostaju.SandyiBillyopetsumeodveli u prostoriju s kaučom. Ovog je puta Billy sjeo kraj mene, a ja sam proučila njegov profil. Je li Melanie imala pravo? Sviđam li mu se? Kratko mi se osmjehnuo, ali nisam u tome vidjela ništa osim ljubaznosti.Trenutačnosamimalavećebrige.Sandyjekoračalaamo tamoispredkauča.

»Želitedatoučinim,zarne?«pitalasam.

»Nemožemotetražitidadovedešživotuopasnost«,odgovorilaje Sandy.

»Štokadbihsehtjelasastatisnjime?«

Smjesta je to prihvatila. »Moraš prije njega odabrati lokaciju, ali ležerno,neželišizazvatisumnju.Lokacijajeključna-moramomisliti najavnusigurnost.«

»A moju sigurnost?Nebismolitrebalibrinutiotome?«

»Naravnodanamjetvojasigurnostprimarnabriga.Pobrinutćemo se...«Zastalaje.»Akoodlučišdatoželišučiniti,cijeloćemovrijemebiti uztebe.«

»Savršeno.Davasuočipadameubije.«

»Nećeznatidasmotamo.Odabratćemolokacijugdjenemamnogo ljudi,alinećebitipreudaljena,isvakitrennatebećepazitipolicajciu civilu.«

UbacioseBilly:»Stavitćemotiprislušniuređaj,aliplanjedaga uhitimo prije negoštotisestignepribližiti.«

»Samomalo.Većimateplan?Kadsamjanaovopristala?« Pogledalisume.

Na kraju je progovorio Billy: »Ništa ne planiramo, samo razgovaramootome.Aliako ti odlučištoučiniti,takodamimožemo uhititiJohna,učinitćemosveštojeunašojmoćidatezaštitimo.Kao štojeSandyrekla,tvojanamjesigurnostglavnabriga.«

OdmjerilasamSandy.»Nisambašsigurnauto.«

Sandyjeprivuklastolacdomeneisjela.Dohvatilajedosjekojije stajaopostrancenastolu,izvuklafotografijuistavilamijujeprednos.

»Želimdaovodobropogledaš,Sara.«

FotografijajeprikazivalaDanielleinotruplo.Licejojjebiloblijedo,

vrat prekrivenmodricama. Oči su jojbile razrogačene, a potamnjeli jezikviriojojjeizusta.

Odskočilasamunatragizaklopilaoči.

BillyjezgrabiofotografijuizSandynihruku.

»Sandy,kojitijevrag?«

»Idempokavu.«Gurnulamujedosjeurukeiizišlaizprostorije. Vratasusezalupilazanjom.

»Nemoguvjerovatidajetoučinila.«Pritisnulasamrukunasrce. »Njezineočii jezik...«

Billyjesjeokrajmenenakauč.»Sara,stvarnomiježao.«

»Zarnepostojepravilaotakvomponašanju?Onajenarednica!«

»Porazgovaratćusnjom.Danasnijesvasvoja.Teškojujepogodio gubitakDanielle.ŽeliuhvatitiJohnaprijenegoštoopetubije-svito želimo.«

»Razumijem,aliimamkćer.Akomiseneštodogodi...«Glasmije puknuo.

Billysezavalionakaučidubokouzdahnuo.

»Tojejošjedanrazlogzbogkojegagamoramobrzouloviti-daviše neživišustrahu.Aliakoćetiovopomoći,tisivjerojatnojedinaosoba za koju John ne predstavlja opasnost. Uspjela si steći njegovo povjerenje.«

»Misliš da mi vjeruje? Još uvijek pazi da ne razgovara predugo. Zaštobiondariskiraoisastaosesamnom?«

»Moguće je da dogovara sastanak kako bi on motrio tebe i provjeriosurađuješlispolicijom.Onjelovac,daklelovinuilivrebaili izmami na otvoreno. Ali smatram da ti stvarno vjeruje. Dovoljno je arogantandapomislikakogatinikadanebiizdala.«

Lovina,upravosamtojazaJohna.Samoštosamseosjećalaviše poputmamca.Želudacmiseuzburkao.

»Alija lažem ikadontoshvati...«

»Bitćeulisicama.Alimoždasenebitrebalasastatisnjim,Sara.Ne akotetotolikoplaši.«

»Naravnodameplaši,alinijeriječotome.Samo...Moramrazmisliti otome.«

»I trebaš razmislitiotome.«

»ImoramrazgovaratisEvanom.«

»Naravno,akoimakakvihpitanja,radoćupopričatisnjime.«

Oda,tobibašbilosuper.Alireklasamsamo:»Javitćuti.«

Billymeispratioizpostaje.Sandynijebilonitraganiglasa,inadala samsedajuješefpozvaodajeukori.

Kod Cherokeeja mi je rekao: »Sara, neću ti lagati. Sastanak s Johnom je rizičan,ali to već znaš.Međutim,znam i da ćeš na kraju donijetiispravnuodluku.«Aondajezatvoriovrata.

Pokupila sam Ally i dok smo se vraćale kući, ja sam još uvijek pokušavalashvatitištosetoupravodogodiloupostaji.Zarjastvarno razmatramidejusastankasJohnom?Jesamliposveizgubilarazum? AllyijasmosecijelopopodneigralesMooseomuparku,alibilasam samodjelomičnoprisutna.Srećom,mobitelsenijeoglašavao,alimisli sumiserojileuglavi.Trebamlipristati?Jesamligroznaosobaakoto neučinim?Štoakoubijejošjednuženu?Alii...štoakoubije mene?

ZamišljalasamAllyiEvanakakojecajunamomsprovodu,Lauren kako podiže Allydokje Evanvikendom vodi na sladoledkadje kod kuće. Ali zamišljala sam i sebe kako hrabro stojim u parku, kako uočavam Johna i potajno šapućem umikrofon.Odredspecijalaca se obrušava i obara ga na tlo. Obitelji žrtvi u suzama me zovu da mi zahvale,govoremikakosukonačnopronašlimir.

Nobezobziranatokamomeodvelemisli,nisamizglavemogla izbaciti sliku Danielleina lica. Mrzila sam to što je Sandy iskoristila njezinu fotografiju kako bi me izmanipulirala. Mrzila sam što je to upalilo. Kasnije,dokseAllykupala,Evanijasmoporazgovaralinatelefon.Kad sammurekladaseJohnželisastati,prviodgovorbiomuje:»Nema šanse,Sara.Nemožeštoučiniti.«

»Alištoakojetojedinaprilikadagauhvate?«

»Nemožeštakoriskiratiživot-štosAlly?«

»To sam i ja rekla, ali policija ne misli da mi prijeti stvarna opasnosti...«

»Naravnodasiuopasnosti.Onje serijski ubojica kojijeupravoubio ženu.Nijelivećpromijeniosvojobrazacponašanjailikakosetoveć zove?«

»Reklisudamemoguzaštititiidaćegauhititiprijenegoštomise

obratii...«

»Tonijetvojposao.«

»Alirazmisliotome,Evane.Moglibigazauvijekuklonitiiznaših života. Ako ga uhvate, osjećat ću se kao da sam ispravno postupila. Stalno sam u nekom stanju neizvjesnosti, pitam se što će sljedeće učiniti,kadaćenazvati,štoćereći.Znaškakotodjelujenamene na nas.Akogauhite,svesemoževratitiunormaluimožemouživatiu planiranjusvadbe.«

»Želimte živu. Ništadrugonijebitnoakoteonubije.«

»Štoakopolicijaiskoristidruguženukaomamaciliako...«

»Vidio je tvoje fotografije. Ako shvati da to nisi ti, mogao bi poludjetiinauditivelikombrojuljudi,paitebiiAlly.Većsamtirekao datepolicijaupotrebljavakaomamac.Nedopuštamdatakoriskiraš.«

»Ne dopuštaš?«

»Znašštosammislio.Nećeštoučiniti,Sara.«

Dijelomsamsehtjelasvađati,dijelomsammrzilaštominaređuje, alinajvećimdijelommijelaknuloštojedonioodlukuumjestomene.

»Htjelasamrećidaćuimsutrajavitiodgovor,alivjerojatnosada slušaju.«

Evansezaderaonatelefon:»Onanepristajenasastanak.«

Mislila sam da će mi se Billy ili Sandy javiti nakon tog poziva, ali uslijedilajedivnatišina.SljedećegjedananazvaoJohn.

»Jesilirazmislilaosastanku?«

»Da, i još uvijek ne mislim da je to dobra ideja. Previše je riskantno.«

»Reklasidapolicijanezna.«

»Alizadnjiputsamtirekladabimemoglislijediti.«

»Nemajudokazadasimikćiinemajupojmadarazgovaramo.«

Bože,štojepametan.Nestajalomijenačinadagaodbijem.Vratila samsepričiopoliciji-tojebilojedinoštosammogla.

»Moždameipaknadzirui...«

»Neželišmeupoznati?«

»Naravno da želim. Ali ako me policija slijedi, moglo bi doći do pucnjave.«

»Zaštititćute.«

Ironijameumalonasmijala.Policijameželizaštititiodnjega,aon

meželizaštititiodpolicije.

»Znam,aliimamkćer-nemogutakoriskiratisvojživot.«

»ŠtoAllysadaradi?«

»Ukrevetuje.«

»Čitašlijojpriče?«

»Stalno.«

»Kojajojjeomiljena?«

Oklijevala sam. Policija je rekla da mu govorim istinu, ali nisam podnosilaidejudaznaintimnedetaljeoAlly.

»Uživalajeu Tamo gdje su divlji stvori.«Mrzilajuje.

»Kojajojjeomiljenaboja?«

»Ružičasta.«Allyvolicrvenuboju,bojujabuke.Štojarkiju,tobolje.

»Moramići.Razmislitćuonašemsastanku.«

»Ne,Johne,nećusesastati...«

Aligovorilasamuprazno.

Johnseopetkretaonajug-premameni.Jedanvozačkamionajemislio kako je vidio nekoga blizu govornice u vrijeme poziva, ali nije ga mogaoopisatiinijevidionjegovovozilo.Tenoćigotovonisamoka sklopila,osjećalasamkakoseJohnpribližava,čulasamnjegovegume nacesti.Cestesubilepuste,aonjevoziopomraku.

Sljedećeg dana, u ponedjeljak, stigao je novi paket. Billy i Sandy stigli su u roku od pola sata od mog poziva. Nisam razgovarala sa Sandyotkakomezaskočilaupostajipasam,otvorivšivrata,pozdravila samoBillyja.Sandy,kojajevećkretalapremakuhinjistorbomuruci, tokaodanijenizamijetila.

Nisam disala dok je ona pažljivo otvarala kutiju i u rukavicama vadila bijelu kutiju za nakit. Za vrh je bila zalijepljena mala žuta omotnica. Odložila je kutiju na pult pa nježno skinula omotnicu. Prerezala ju je otvaračem za pisma, a zalijepljeni dio nije dirala. Iz omotnicejepincetamaizvuklačestitku.

Krupnimplavimslovimapisaloje: Za Ally, voli te djed.

Užasnutosamseodmaknula.

»Sara,jesilidobro?«pitaojeBilly.

»Odvratno.« Kakoseusuđujepisatimomdjetetu?!Poželjelasamga rastrgati,poželjelasamrastrgatičestitkuumilijunkomadića.

Billysesuosjećajnonasmiješio.

Rastvoriojevrećicu,aSandyjeunutrapažljivoubacilaomotnicui čestitku.Zatim jepolako podigao poklopackutijezanakit.ISandyi Billysubilinagnutiiznadnjepanisamvidjelaštojeunutra.

Sandyjeodmahnulaglavom.»Kojibolesnigad.«

»Dajtedavidim«,reklasam.

Pomaknulisuseustranu,ajasamsepribližila.Nabijelojpamučnoj podlozi ležala je lutka odjevena uružičastuvestui traperice.Sjetila sam se kako je Danielleina sestra jecala pred kamerama dok je opisivalaodjećukojujeDaniellenosilazadnjiputkadjeviđenaživa.Ali najvišemepogodiopoglednakestenjastukosuzalijepljenuzaglavu bezlica.Zurilasamugladakmetal,amojjemozaknanjegautisnuo slikunjezinalicausmrtnojagoniji.Okrenulasamse.

»Dobrotoproučizaslučajdateneštopita«,reklajeSandy.

»Dajmimalovremena.«Sjelasamzastolinekolikoputaduboko udahnula.»Predočimamijesamolicesonefotografije.«

»Jesilijošrazmišljalaosastajanjusnjime?«Sandyseokrenulajoš uvijekdržećikutijuzanakit.

»Evanmitonedopušta.Previšeseboji.«

Billyjekimnuo.»Najvažnijamujetvojasigurnost.«

»To je previše riskantno.« Pogledala sam kutiju u Sandynim rukama.»Alikadbihtoučinila...«

»Uhitit ćemo ga i sve će ovo završiti«, rekao je Billy. »Darovi, pozivi...«

»Ubijanježena«,ubacilaseSandy.

»Znaš,Sandy,nisamoduševljenatimeštominamećeškrivnju.Ono štosiizvelasfotografijombilojegrozno.«

PogledalajeBillyja,kojijenatopročistiogrlo.Stisnulaječeljust,ali reklajesamo:»Imašpravo,Sara.Pretjeralasam.«

Uprvitrenmezatekla,alikadsamjepogledalauočiaonaodvratila pogled, znala sam da joj nije nimalo žao. Odmahnula sam glavom i okrenulaseBillyju.

»Tojeimeniprošlokrozglavu,Billy,aliakopristanem,Evanćese jakouzrujati.«

»Želišlidaporazgovaramsnjime?«

»Ne,bitćejošgoreakopomislidastvaratepritisaknamene.On mislidavamuopćenebihtrebalapomagati,dajetopreopasno.Iima pravo.UplićemAllyutajrizik,pogotovosadakadaJohnznazanju.«

»Nemislimodatijeobiteljuopasnosti,ali...«

»Aliželineštoodnas.Isamsitorekaonekolikoputa-postavljasve većezahtjeve.Štojesljedeće?TražitćedaupoznaAlly?«

»Tojejednaodstvarikojainaszabrinjava.Akoneštouskorone poduzmemo,njegovićezahtjevisamorasti.«

»Alitolikotogamožepoćipozluakosesastanemsnjime.«

Billyjekimnuo.»Istina.Zatotenetražimodasesastanešsnjimeiakobinamtomoglabitijedinaprilikadagazaustavimo.«

»Štoakopobjegne?Znatćedasamgaodala.«

»Zatosimuvećdaladobroobjašnjenje-pričajebilaumedijima. Upozorilasigadatemoždaslijedimo.«

»Ali možda mi neće povjerovati, a onda će ili opet nestati ili će odlučiti kazniti me.« Svi smo ušutjeli. Progovorila sam trenutak kasnije.»Kojesušansedagaulovitenanekidruginačin?«

»Isprobavamosveštomožemo,ali...«Odmahnuojeglavom.

»Moždaprestane,ostarioje.«

ZnalasamdatonijevrloizglednoiprijenegoštojeBillyrekao: »Serijski ubojice ne staju. Ili ih uhvate, obično zbog nekog drugog zločina,iliumru.«

Sandyjepružilakutijicuzanakitpremameni.»Nadamsedatise sviđajulutkejerćešihprimitijošmnogo.«

Oštrosamjepogledala.»Bašlijepoodtebe.«

»Realnasam.«

Billyjestrogoprogovorio:»Sandy,dostaje.«Očekivalasamdaće muodbrusiti,alisamosezagledalaumobitel.Obratiosemeni:»Jesili spremnaproučitilutku?«

Dubokosamudahnulaikimnula.Sandymijepredalaparrukavica. Kadsamihnavukla,predalamijekutiju.

»Primijezarubinedirajništadrugo.«

Doksampažljivoproučavalalutku,trudilasamsenerazmišljatio Danielle,otomekolikojebilalijepa,otomedasmoimaleistuboju kose,otomekakojeumrlasrukamamojegocaokovrata.

Johnjekasnijetogadananazvaosmobiteladoksamkuhalakavu.»Jeli stigla?«

»Lutkajestigla,da.Hvala.«Tusamzadnjuriječjedvaistisnula.

»JesilijedalaAlly?«

»Nisam,onajemaladjevojčica,Johne.Nebirazumjela...«

»Nedašmidarazgovaramsnjomisadanedopuštašdajojšaljem darove?Napraviosamtoza nju.«

»Dat ću joj je kad bude starija. Premala je - bojim se da bi je izgubila.«

Otežanojedisaonadrugomkrajulinije.

»Jesilidobro?«

Kadjeodgovorio,zvučalojekaodagovorikrozstisnutezube.»Ne buka.Trenutačnojeloše.«

Nepomičnosamstajalasrukomnaaparatuzakavu.Kakvabuka? Naćulila sam uši. Drži li neku drugu djevojku? Nešto sam začula. Smijeh?Zatimzvuksječe.Sjekirakojaudaradrvo?

Natjeralasamsedaudahnempolakoiduboko.

»Johne,gdjesi?«

Zvukjestao.

»Možešlimi, molim te, rećigdjesi?«

»Ukampu.«

Srcemijepočeloluđačkinabijati.»Zaštositamo?«

Prosiktaojenatelefon:»Rekaosamti zbog buke.«

»Dobro,dobro.Samorazgovarajsamnom.Štoradišukampu?« »Smiju se.«

»Odvezisedalje.Molimte,preklinjemtedaseodvezešdalje.« Čulasamotvaranjevratakamioneta.»Morajuprestati...« »Čekaj!Sastatćusestobom.Dobro?Sastatćemose.« Neka mi Bog pomogne.

Sadaznašzaštosamsemoralasastatistobomdanranije.Trebalomi jenekolikominutadaJohnanagovorimdasevratiuvoziloiudaljiod kampa.Stalnosammuponavljalakakoseradujemsusretu,samodase usredotočinaneštodrugo.Isprvajebiloteško-stalnojespominjao buku i smijanje kampera. Onda bih rekla nešto u stilu: »Ne mogu vjerovatidaćukonačnoupoznatisvogtatu.«Nakrajusesmirioirekao da će me uskoro nazvati da dogovorimo sastanak. Nakon našeg

sastanka moram otići do Billyja i Sandy žele da porazgovaramo u slučajudaJohnpoželiodmahdogovoritinekisastanak.Biojesjeverno odMerritakadjenazvao,gradićasamonekolikosatiodVancouvera. Kretaoseuovomsmjeru.

Sinoćsam sve ispričala Evanu,a njegovje komentarbio:»Samo manipulirajutobom,Sara«.

»Tko?«

»Svioni-ipolicijaiJohn.«

»Mislišdanisamdovoljnopametnadaznamkadanetkomanipulira mnome?«

»OdlukadaćešupoznatiJohnaiakoimašdijetenepromišljenaje. Jesiliuopćerazmišljalaonjoj?Nisiimalapravodonijetitakoveliku odlukuprijerazgovorasamnom.«

»Jesiti ozbiljan?Allymijenaprvomemjestu ititoznaš.Iodakle tebipravogovoritimeništo smijem raditi?«

»Sara,prestanivikatiiliću...«

»Tiseprestaniponašatipoput šupka.«

Sada je on povisio glas. »Neću razgovarati s tobom ako ne prestanešvikati.«

»Ondaminegovoritakveusranestvari.« Šutioje.

»Što,sadauopćenećešgovoriti?Ali ja samnezrela?«

»Nećuniočemuraspravljatidoksenestišaš.«

Stisnulasamzubeinekolikoputaudahnula.Prisililasamsedamu semirnoobratim.»Evane,nemašpojmakakosamseosjećaladoksam s njime razgovarala znajući da bira sljedeću žrtvu. Da nisam rekla pravu stvar, netko bi umro. Možeš li zamisliti koliko je to grozan osjećaj?Billyjerekaodaće,štogaprijeulovimo,timprijenestatiiz našihživota.Itojeistina.Čakidapolicijamanipuliramnome,tone mijenjačinjenice.«

Evanjedugošutio,aondakonačnorekao:»Sranje.Mrzimsveto, Sara.«

»Ija.Alizarnevidišdanisamimaladrugogizbora?«

»Imalasidrugiizbor-samoganisiodabrala.Razumijemzaštosi osjećaladamorašpristati,alitomiseipaknesviđaineslažemses time.Akobudeštoučinila,želimbitikodkuće.Zatvoritćukolibuako treba,aliželimbitispolicijomdoksevisastajete.«

»Sigurnasamdatonećebitiproblem.«

Jošsmonekovrijemerazgovarali.Ispričaoseštojerekaodasam nepromišljena,jasamseispričalazavrijeđanje,pasmosizaželjelilaku noć.Alimislimdanijednomenijebilalaka.Jasamsamorazmišljalao kamperimakojejeJohnmotrio.Nisuznalidasubilikorakdosmrti. Ondasamsezapitalakolikosamjojjablizu.

TČETRNAESTI SASTANAK renutačnosamizvansebe.ŠtomeseEvanvišetrudismiriti,tosam uzrujanija.Ondamrzimsamusebe,zbogčegajošvišepošizim,pame ondaEvanjošvišepokušavasmiritiilisepakpretvoriudominantnog alfamužjaka i šefuje mi pa onda ja postanem odvratna iracionalna gadura.

Tekkadkonačnouspijemiznjegaizvučireakciju,kadsezajapuri, kadpovisiglasiliseokrenenapetiiode, e, onda sejasmirim.Kasnije preispitujem sve što sam prije toga rekla ili učinila pa me posve preplavisramiondamuseulizujemdamioprostisveglupostikoje samizvodila.Srećom,onseneljutidugo,brzozaboraviikrenedalje,ali jato,nažalost,nemogu.

Ovonijenašprvirazgovorotomedapreburnoreagiram,paonda preburnoreagiramzbogsvojihpreburnihreakcija.Smiješnoještoses tobom mogukoristiti tim izrazom,jerako bilo tko oko mene samo natuknekakomoždapreburnoreagiram,jaistogtrenaplanem.Reklasi mikakozapravonikadanijeriječotrenutačnojsituaciji,kakojeona samo okidač. Problem uzrokuju strujanja između ljudi koja se prometnu u iskre. Treba razriješiti način na koji se svađaš, a ne predmetsvađe.Kolikosimiputapokušalatoutuvitiuglavu?Čovjekbi pomisliodaćudosadavećshvatiti,alitrenutačnotonijemoguće.Sada baremznamodkogasamtonaslijedila.

* * *

NakonJohnova prvotnog oduševljenja sastankom,mislila sam da će odmahhtjetineštoorganizirati,alikadamenazvaonakonštosamse vratilasnašegzadnjegsastanka,jedinoočemuježeliorazgovaratibila je Ally. Pokušavala sam promijeniti temu, ali kad sam spomenula

nalaženje, samo je rekao da još uvijek smišlja najbolji način da to izvedemopaseopetvrationaAlly.Mrzilasamštorazgovaramsnjime osvojojkćeri,mrzilasamštoneznamštoplanirastiminformacijama.

Sandy i Billy, s kojima sam se nalazila svaki dan otkako sam se pristalanaćisJohnom,istonerazumijuzbogčegaodugovlači,alisložili susedabibiločudnodastalnoforsiramtutemutedatrebampustiti njega da je spomene. Sada kada sam se odlučila naći, nisam mogla dočekatidasetogariješim.Pogotovojernisamvidjeladruginačinda gaulovimo.

NazvaojeizblizineCranbrooka,štojesveiznenadilo.Očekivalisu daćesenastavitikretatipremajugu,anedaćevozitiosamsatina istok. Sljedeći je poziv stigao s još istočnije govornice, gotovo na granici s Albertom. Provela sam sate proučavajući zemljovid, pokušavajući shvatiti što mu je na umu, zašto odlazi u suprotnom smjeru.

Svakim pozivom htio je znati sve više i više o Ally, a ja sam balansiralaizmeđuistineilaži.Nisamznalakolikosedobrosnalazina internetupasampaziladagovorimistinuostvarimakojebimogao provjeriti,poputdatumarođenjaipodatakaoškoli,alikadbimepitao otomeštovoliinevoli,lagalasamsveušesnaest.Allyjeuovojnovoj verzijimrzilasiricrvenomeso,bilajemirna,sramežljivaudruštvu nepoznatih osoba, posve nenadarena za sport. Morala sam pisati bilješke kako ne bih zaboravila detalje o toj novoj kćeri koju sam izmišljala.

EvanjebiosretanštoJohnnijeodabraodatuminadaosedase predomislio-alininjemusenijesviđalotoštopostavljatolikopitanja oAlly.Opetjepredložiodapođemosnjimeukolibu,alireklasammu datonebibilodobrozanju dabiprevišetogapropustilauškoli. Naravno, on je odgovorio da se to ne bi dogodilo i da se previše brinem. Ali poznajem svoje dijete. Ne treba jojmnogo da se smete. Njezinameučiteljicadržinaokuotkakojegurnulaonucuricu.

Neznamjeličulaglasine,aliprimijetilasamizraženijuzabrinutost unjezinuglasukadgovorioAlly.Nisamjojhtjeladatijošmaterijala.

Johnjenapokonnazvaoupetaknavečer ovogputasmobjtela.

»Štokažešnaponedjeljak?«

»Dasenađemo?«Srcemijeodmahpočeloubrzanolupati.»Dobro.«

»Proučavaosamkartu.«

ČulasamSandynglasuglavi. Ti moraš izabrati mjesto. Lokacija je ključna.

»Znam savršeno mjesto. To mi je jedan od omiljenih parkova, stalnoidemtamosAlly.«

»Gdjejeto?«

»PipersLagoon.«Zadržalasamdah. Molim te, molim te, pristani.

PolicijajeprvotnoodabralaparkBowen,alitamojebiofestivalna otvorenom.ParkPipersLagoonjedovoljnozabačendanebudegužve, radnim danom ondje se mogu susresti samo šetači. Od parkirališta počinjeuskišljunčaninasipivodidoparkakojiseprostirenavišeod dvadesetjutara,akrasegastrmaobala,planikeioregonskihrastovi. Nasipjesasvakestraneomeđenoceanomiimamnogoklupa,takoda ćumoćisjeditinavidljivommjestu,apolicijaćememoćimotritisviše lokacija.Međutim,najboljeodsvegaještodotamovodisamojedna cestatakodaćeJohnumoćiprepriječitiputakopokušapobjeći.

»Može,sastanimoseondjeudvanaestitrideset«,odgovorioje.

Pokušalasamodgovoritisjednakimentuzijazmom.»Savršeno!«Ali želudacmisedigaougrlo.Zatridanabitćumamaczaubojicu.

BillymeodmahnazvaoijaviodajeJohnjošuvijekblizugranices Albertomidaćemoujutroporazgovaratiosvimdetaljima.Kadsam Evanu javila da smo se dogovorili, rekao je da stiže kući u nedjelju navečer.MislimkakoBillyzapravonijehtiodasevozisnjimauautu, alireklasamdainačenepristajem.Sandyjerekladamožesjeditiu komandnomvozilu,alidamumorabitijasnodasenesmijeuplitati.

Johnjenazvaosljedećegjutra.Usubotu.Biojedobrevolje,govorio otomedaseradujesusretu,ispitivaomeoplanovimazatajdan.Rekla samdakasnijeidemušetnjusAlly.

»Lijepoještoprovodištolikovremenasnjom«,rekaoje.

»Katkadmeobvezespriječe,alitrudimse.«

Utihnuoje,ajasamiskoristilanjegovodobroraspoloženje.»Jesuli tvojiroditeljiprovodilivrijemestobom?«

»Tatajepunoradio,alimamaje,svedoknijeotišla.«

»Kamojeotišla?«

»Neznam.Otišlajekadsamimaodevetgodina.Nedostajalajojje njezinaobiteljpamislimdasevratilaurezervat.«Tojebilozanimljivo. Pitalasamsejelisvepočelotimeštogajemajkanapustila.

»Tojesigurnobiloteško sigurnotijejakonedostajala.Jesilije ikadapokušaopronaći?«

»Nekolikoputa,alinisamimaosreće.«

»Tojebaštužno,Johne.«

»Bilojeteško.Baremjepričekaladabudemdovoljnovelikdase brinemosebiprijenegoštojejednenoćinestala.«

»Zaštotenijepovela?«

»Mislimdajeznalakakobionutomslučajukrenuozanjom.«

»Bože,nemoguzamislitidanapustimAlly.«

»Mojtatajebiosurovčovjek.«

»Jelitiostavilanekuporuku?«

»Ostavilajelutkuzatjeranjezladameštiti.«Lutke!

»Poputlutakakojesimipoklonio?«

»Neštoslično.Oneslužezazaštitu.«Napraviojelutkeodženakoje jeubiokakobise zaštitio?Štetaštoteženenisuimalezaštituprotiv njega.

»Odčegateštite?«

»Oddemona.«

Zargazanimavračanje?Otomejeriječ?

»Jesulitoindijanskidemoni?«

Kad je odgovorio, nije bio ljut, zapravo, zvučao je kao da mu je dosadno.»Ispričatćutidrugomprilikom.«

»Mogulitepitatiotvomocu?Biosispomenuodajebiostrog.«

»Bio jenasilni pijanac.Izbio mi jeprednjezubejersam ispričao vic.«

»Značinijeimaosmislazahumor?«

Johnsenasmijao.»Moglobiseitakoreći.Alisveštoznamooružju, naučiosamodnjega.Međutim,kadsiušumi,nemožešseoslanjati samonaoružje-tojeneštoštoonnikadanijeshvatio.Alimamaje.Da meonanijepodučavala,ubiobimevećprvogljeta.«

»Kakotomisliš?«

»Kadsamnavršiodevetgodina,krenuomevoditiušumuitamo meostavljati.«

»Npr.najednoposlijepodne?«

»Doknebihnašaoputkući.«Opetsenasmijao.

»To je grozno.« Bila sam iskreno zaprepaštena. »Sigurno si bio užasnopreplašen.«

»Bilo je bolje biti u šumi nego kod kuće s njime.« Treći se put nasmijaoiznalasamdamujeneugodno.»Znaosamostajatitjednima. Zatimbimepremlatiojermijetrebalotolikovremenadanađemput kući,alimogaosamseprijevratiti.Znaosamživjetinaruburanča,aon touopćenebiznao.Nanišaniobihnjegovuglavui bum.«

»Štobitespriječilo?«

»KakojeAllydanas?«

Nijemeiznenadilanaglapromjenatemepasamodgovorila:»Super je«.

»Činimisedasvedjevojčicevolebarbikepasammislio...«

»Allynevolibarbike.«Zadnještosamhtjelabilojedapošaljejoš jednulutku.»Njuvišezanimajukukciipokusi.«Allybipokupovalasve barbikenasvijetudamože,adajojpoklonimsetzamaleznanstvenike, vjerojatnobispalilakuću.

»Moram krenuti. Čeka me pakiranje«, rekao je, pa nadodao: »Stvarnoseveselimsusretu«.

»Bitćesuper.«

»Nazvatćuteuskoro.«Većsamsespremalapoklopiti,kadjerekao: »Čekaj,imamviczatebe.Svidjetćetise.«

»Slušam.«

»Pita jedan ribič drugoga: >Jesi li upecao kakvu ribu?<, a drugi odgovori:>Ne,aliupoznaosamzgodnumačku<.«Glasnosenasmijao.

»Dobrafora«,reklasamiusiljenosenasmijala.

»IspričajtoAlly.«Zvučaojeuzbuđeno.»Svidjetćejojse.«

Nemaš pojma što se sviđa mojoj kćeri.

»Može,valjatćeseodsmijeha.«

Sandyme nazvala čim sam poklopila,toliko silno uzbuđena da sam imala potrebu odmaknuti slušalicu od uha. Vjerovali su da putuje granicompremazapadu premaVancouveru.Iakojedužebionaliniji, signal se odbio od tornja u državi Washington što im je omelo praćenje.HtjelisusesastatisamnomuPipersLagoonudaprošećemo parkomiprovjerimodasmosviupoznatisplanom.OdbacilasamAlly prijateljiciizaputilaseupark.

Odjevenauplavetrapericeirazbarušenakaoiuvijek,Sandyjebila uelementu.Billyjeizgledaofrajerski sniskonavučenomšiltericom, vjetrovkom,tamnimtrapericamaigojzericama,štojeuočiloinekoliko

žena koje su ga u prolazu odmjerile. Sandy i on su tražili najbolje lokacijezamotrenje.Odabralismoklupunakojojćusjeditiipokazali sumilokacijenakojimaćesenalazitipolicajciucivilu.

SandyjehtjeladaBillyčekanaparkiralištu,alionjerekao:»Jučer samsmislioplan.Mislimdagatrebamouhititi prije negoštostignedo parkirališta. >Na ograđenom terenu, ako ga mi zauzmemo prvi, moramo ga zapriječiti i čekati protivnika.< Jedan automobil može čekatiupodnožjubrda,ajedannavrhugdje...«

»Nemamvremenazatvojecitate«,reklajeSandy.»Želimdadođe naparkiralište,tadćemogauhititi.Neželimdascesteskrenenajedan odputeljakaipobjegne.«

»Razumijem,alimislimda...«

»Nesviđamisetaideja.«Udaljilasesmobitelomnauhu.

Jabihjojneštobilaodbrusila,aliBillysesamozagledaozanjom.Da musevratnijezacrvenio,nebihniznaladajeljut.

»Vidišdaimausranstav«,reklasam.

Nasmiješiose.»Dođi,idemoponovnoprošetatitvojomrutom.«

* * *

John mi se ostatak vikenda nije javljao, što je bilo užasavajuće jer nisam znalakoliko mi jeblizu.Ako jenastavio voziti nakonzadnjeg poziva,većjemogaobitinaotoku.Kaodatonijebilodovoljnostresno, nismo znali kako će doći - u Vancouveru postoje dva terminala za trajekte, ali mogao je isto tako otići na trajekt iz Washingtona do Victorije pa se odvesti otokom do Nanaima. Izluđivala sam se zamišljajućisvemogućescenarijeicijelosevrijemepitajućigdjejeon. HvalaBogudajeEvandošaokućiunedjelju.Tosamjutronapravila generalkukućepamupripremila cordon bleu dasenečimezaokupimi sačuvamrazum.Alinismobašimaliteka.NakonvečereEvanjenazvao Billyjairaspitaoseosastanku.Razgovaraojepristojno,alividjelasam munalicudanijepresretanzbogtoga.

Kasnijesmoležalizagrljeninakauču.Evanješutio,ajablebetalao novojorganskojhranizaMoosea,sumnjidanetkoodsusjedauzgaja

travu,pitanjimaštosAllyprekoljeta osvemumogućem,samokako ne bih razmišljala o sljedećem danu. Kad sam konačno ušutjela da udahnemzrak,privukaomečvršćeunaručje.

»Sara.«

»Hmm?«

»Znaškolikotevolim,jel’tako?«

Okrenula sam se prema njemu. »Misliš da će mi se sutra nešto dogoditi!«

Nijemepogledaouoči.»Nisamtorekao.«

»Alitomisliš.«

Ovoga me puta pogledao i bio je ozbiljan. »Sigurno ne želiš otkazati?«

»Ne,sutraćeuhititiJohnaionćezauvijeknestatiiznašihživota.« Pokušalasamseširokoosmjehnuti,pokušalasampovjerovatisvojim riječima.

»Sara,ovonijesmiješno.«

Osmijehmijenestaosusana.»Znam.«

Tesmonoćiležalizagrljeniijošjedanputponovilicijeliplan.Unekom smo trenu zaspali, a ja sam sanjala da me odvlače u zatvor. Ally je plakalasdrugestranestakla,aEvanmeposjetiosMelanie svojom novomsuprugom.Probudilasamseupetipetnaest,pogledalanasat, pogledalausnulogEvanapasestotiputzapitalapostupamliispravno.

Sljedećeg jutra Evan je ispekao palačinke. Zafrkavali smo se s Ally, Moosejeroktaoipuhaodokjeproždiraosvojuporciju,aliEvanija smo se svako malo pogledavali dok smo ispijali kavu, a ja sam neprestanogledalanamobitel.JeliJohnvećnaotoku?Jeliblizu?Znali mojuadresu?Štoakodođeovamo?Provjerilasamalarmizamijetilada gajeiEvanponovnoprovjerio.

Nakonšto smo Allyodvezli uškolu,ispredkojećecijeli danbiti parkiranopatrolnovozilo,zaputilismoseupolicijskupostaju.Evanje čekaodoksuminamještaliuređajzaprisluškivanje.Planjebiodase odvezemupark,dođemdoklupe,sjednemičekam.Evanjetrebaoićis policijomuglavnomvozilutakodanasJohnnevidizajedno.Uslučaju damisezbognekograzlogapribliži,janisamsmjelaprićinisvojemni

njegovu autu, i trebala sam između naših tijela održavati što veći razmak.Svesumitenaredbeiznosilipoputupozorenjapabinadodali: »akotojošuvijekželišučiniti«.Porukajebilajasna:akosedogodineko sranje i ako mi naudi, policija želi da se zna kako sam svojevoljno pristalanato.

KaddođemuPipersLagoon,Sandyćeseparkiratiniženizcestuu komandnomvozilusEvanom.Billyćebitijedanodpolicajacaucivilu kojićenaparkiralištuglumitiradnikekojipostavljajunoveznakove. Ostalićepolicajcibitiraspršenipoparku,pretvaratisedasušetači pasa ili promatrači ptica. Jedna će policajka gurati prazna kolica sa strateškipostavljenomdekicom,adrugabiti nabrdašcuiznadmoje klupe gdje će crtati ocean. Laknulo mi je što je uključen toliki broj policajaca-očitonisuhtjeliriskirati.Samosamjariskirala.

Postajusam napustila nekihpola sata prije sastanka s Johnom.Dok samsevozilapremaparku,sunceseprobilokrozoblaketeseodbijalo odautaizasljepljivalome.Počelameboljeliglavaishvatilasamdato jutronisampopilatabletu.Posegnulasamutorbicutražećiibuprofen, alibočicajebilaprazna.Masavršeno.

Što sam bila bliže Pipers Lagoonu,to sam bila nervoznija.Zašto sam pristala na ovo?Predočima sumi se vrtjele slike svega što bi moglopoćipozlu:Johnuzimataoca.Johnzgrabimene.Evaniskočiiz autadapomognepagaJohnupuca.Osjećalasamgolemupotrebuda sveskupaotkažem.

Parkiralasamiproučilaostalavozila.Nijebilokamioneta.Štoako jeunajmioauto?Nisamuočilatablice rent-a-cara. Obrisalasamznojne dlanovenanogavice. Dobro. Samo moram izići iz auta i doći do klupe.

Duboko sam udahnula, izišla iz Cherokeeja i krenula šljunčanim putem čvrsto stežući kaput da ga ne dohvati vjetar koji je puhao s oceana.Ujednomsamsetrenuuspaničilajersemladiparzadržaokraj klupenakojusamtrebalasjesti.Srećom,nastavilisudalje.

Doksam čekala,glava me počela jače boljeti,a oči sumi počele suziti.Znalasamdaćetouskoroprerastiumigrenu.Pogledalasamna satpaopetproučilaparkiralište.

Kucnulojedvanaestitrideset,aliJohnunijebilonitraganiglasa. Promatralasamsvakovozilokojebipristiglo.Vjetarmiseigraokosom ismetaomiprigledanju.Gurnulasamkosuizauha.Nekimuškaracje

izišao iz malog automobila. Prestala sam disati. Kratko je stajao osvrćućisepaskinuošiltericu.Ugledalasamcrvenkastukosu.

O Bože, to je on. Zatvoriojevrataautaikrenuonizputeljak.Gdjeje policija?Trebalisugaodmahuhvatiti.

Svejebliže,ibliže,ibliže.

Konačnosepribližiodovoljnodamupogledamlice.Biojepremlad. Izdahnulasam.Čudnomeodmjeriouprolazu.Usredotočilasamsena parkiralište.Jeliminetkopromaknuo?Nijebilonovihvozila.Pogledala samnasat.Prošlojejošpetminuta.Gdjejeon?

Srcemijetakojakolupalodasamseprepaladamiseneštodogađa, ali sve sam pripisala živcima.Iako je bilo sunčano,puhao je hladan vjetarismrzavalasamse.Vrpoljilasamsenaklupi,arukestavilaispod pazuhadaihzagrijem.

Prošlo je još deset minuta. Idalje ništa. Izvadila sam mobiteliz džepaiotipkalazadnjibrojskojegmeJohnnazvao.Nijesejavio.Štose događa?Jelionuopćenaotoku?

Ustalasamiosvrnulase.Policajkanastijeniiznadmenecrtalajei motrilaocean.Sjelasam,auglavimisezavrtjelokadmeošinulabolu dnu lubanje. Opet sam pogledala na sat: prošlo je pola sata od dogovorenogvremenasastanka.Razmišljalasamštodaučinimkadmi jeudžepuzazvoniomobitel.

Uzelasamgairasklopila.Nisamprepoznalabroj.

»Halo?«

»Jesilitamo?«

»Johne,nerazumijem.Jelisveuredu?«

»Neznam,Sara,totimenireci.«Preplavilamejeza.

»Štosedogađa?Čekamtepremadogovoru.«

»Činisedaimašproblemasiskrenošću.«

Osvrnulasamse.Promatralime?Promatralimeitko?Trncistraha spustilisumisenizkralježnicu.

»Neznamočemugovoriš,Johne.«

»NisimigovorilaistinuoAlly.«Brzosampromislilaosvemušto sammurekla.Štojemogaootkriti?

»Uvijeksetrudimbitištoiskrenija«,odgovorilasam.

»Ally voli barbike. Ally je dobra u sportu. Ally ne voli biologiju«, nabrojioje.

Uvuklasamzrakupluća.»Jesilimemotrio?«

»Lagalasi.«

Bilasampreplašena,aliiljuta.»Allyjemojakći,Johne.Mojjuje posaozaštititi.Nisimismiopostavljatitapitanja.«

»Smijemtepitatištogodželim.«

Saberi se, Sara. Sjeti se s kime razgovaraš.

»Hajdemoseobojesmiritiikrenutiispočetka,dobro?«

»Prekasnoje.«

»Nikadanijeprekasnozaobitelj-tojepoantaobitelji.«

Šutioje.

Mislilasamdaćemisrceiskočitiizgrudi.Pritisnulasamdlanna prsa.

NakonnekogvremenaJohnjeprogovorio:»Provjerizadnjiodjeljak uzahodu.Neštosamtiostavio.«

»Sada?«

»Nazvatćute.«Poklopioje. * * *

Ustala sam i krenula puteljkom prema zahodima na samom kraju parkirališta. Mahnito sam pogledom pretraživala brežuljke, plažu i trijemovekućas pogledom nalagunu. Gleda li me? Osvrnula sam se preko ramena. Policajka na vrhu brežuljka spremala je stvari i razgovarala na mobitel. Kad sam došla do parkirališta, prošla sam pokrajBillyjaiostalihpolicajaca.IBillyjebionamobitelu,alikimnuo mije.Značilitodatrebamnastavitidalje?

Zdesna sam primijetila policajku s kolicima kako ide prema zahodima.Gotovojestigladoulazaprijemene,aliobratilajojsestarija ženakojajeizišlaizzahoda gestikuliralajekaodajepitazasmjer.Na ulazusamoklijevala,aliznalasamdaćeizgledatičudnoakonastavim stajati.Dubokosamudahnulaiušla.

Srećom, unutra nije bilo nikoga pa sam otišla ravno do zadnjeg odjeljka i polako otvorila vrata. Na prvi pogled nisam uočila ništa neobično valjdajetoneštoostaviouvodokodiću.Razmislilasamo tomedapričekam,alinisamznalakolikovremenaimamprijenegošto

Johnnazove.Drhtavimrukamapodiglasampoklopacvodokotlića.U vodijelicempremadoljeplutalabarbika.Znalasamdajenesmijem dirati.Preokrenulasamjenoktommalogprsta.

Licejojjebilorastopljeno.

Izletjelasamizzahoda,gotovosezabilaupolicajkupaotrčalado Cherokeeja.Rukesumisetresledoksamguralaključubravu.Kadmi jezazvoniomobitel,većsamjurilacestom.Zadržalasamdah,alizvao jesamoBilly.

»Sara,jesilidobro?«

»Allyjeuškolii...«

»Motrimonaškolu.«

»ŽelimrazgovaratisEvanom.«

»Moramoporazgovaratiosvemu...«

»Odmah,Billy.«Poklopilasam.

Evanmesmjestanazvao.»Jesilidobro?«

»Nisam.«Ispričalasammuzabarbiku.

»Isuse.Billyjerekaodasenijepojavio,alinije...«

»Neosjećamsedobro.«

»Kakotomisliš?«

»Imammigrenuisrceminabija.Teškodišemiosjećampritisaku prsima.«

»Vjerojatnozbogstresa...«

Povisilasamglas. »Nemam napadajpanike,Evane.Isuse.Mislimda znamkakoizgledanapadajpanike.Zaboravilasampopitilijek.« Glas mujebio miran.»Sara,stani uzcestu.«Čulasam glasoveu pozadini.

»Nemogu štoakomeslijedi?«KadEvannijeodmahodgovorio, pitalasam:»JeliBillyrekaoodaklezove?«

»On...«Evanjepročistiogrlo.»RekaojedajeJohnuNanaimu.« UžasnutosamčekaladaEvanzavrširečenicu.

»Rekli su da je vjerojatno zvao sa sjevera grada, ali sada mu je mobitelisključen.«

»Značicijelomevrijememogao promatrati?« »Moždasetrebašodvestiupostaju.Dočekatćemoteondjei...«

»IdemdoAlly.«

»Policijaveć...«

»Idemdo Ally iondaidemkući.«

Jedanjetrenutakšutio.»Dobro,rećićuim.«

U Allynu sam školu stigla kad su se vraćali s odmora. Bila je oduševljenaštomevidi,htjelajedapozdravimsvenjezineprijatelje. Reklasamdasamnavratilakakobihjezagrlila,štoijesam čvrsto. PrekonjezinaramenaugledalasamSandynTahoeparkirannakraju ulice.KadseAllyvratilaurazred,popričalasamspolicajcimakojisu sjedilipokrajautai uvjerilimedaJohnnećemoćiproćipokrajnjih. Petnaest minuta kasnije skrenula sam u svoju ulicu, a Sandy me prestigla u u Tahoeu. Kad sam skrenula na prilaz, ona je već bila parkiranaispredkuće.Evanmedočekaonavratimaiprivukaomeu zagrljaj.

»Patrolnovozilojecijelovrijememotrilokuću.Sandyjeprovjerila unutra svejeuredu.«

»HvalaBogu.Trebamlijekove.«

Izulasamsei potrčalaukupaonicu.Kadsamizašla,Evanjeveć navlačiozastoreuspavaćojsobiipripremiooblogtezdjelicusledom nanoćnomormariću.Ugasilasamsvjetloileglanakrevet,pritišćući rukomsrce,kojejejošuvijeknabijalo.

Usredotoči se. Diši. Bit će dobro. Sada si na sigurnom.

»Želišlidaostanemstobom?«šapnuojeEvan,aličakjeišapat djelovaopoputnoževazabijenihusljepoočnicu.

Odmahnulasamglavomijastukomprekrilalice.

»Navratitćukasnijedavidimkakosi.«Nježnojezatvoriovrataza sobom.

NekolikominutakasniječulasamkakoEvaniSandyrazgovarajuu prizemlju.Čulasamzvukvozilapajošjedanmuškiglas.Sklupčalasam seufetalnipoložaj,usredotočilasenadisanjeipričekaladatabletesve izbrišu.

Probudilasamseusrednoći.Evanjeležaopokrajmene.

»Želišlivode,malena?«

Potvrdnosamzamumljala,aonmeupozoriodaprekrijemočiprije negoštoupalilampu.Napunioječašuukupaoniciiopreznomijedao upolumraku.

Sjelasam.»Hvala.«

Šapatommeobavijestioosvemuštosedogodilonakonštosam zaspala.BillyjeostaosamnomukućidoksuSandyiEvanotišliuškolu poAlly.EvanjeAllyrekaodasuSandyiBillyprijateljiizkolibeidaće neko vrijeme biti kod nas. Ally to nije smetalo i jako jojse svidjela Sandy;odsvihljudiona.SadajeBillyspavaouprizemljunakauču,a SandyugostinskojsobipokrajAllyne.

»Sandyjesigurnobijesnazbogsvegaštosedanasdogodilo«,rekla sam.

»Dobroje.Zapravomepodsjećanatebekadsinečimeopsjednuta.«

»Baštihvala.«

Tihosenasmijao.

»Štoćemosada,Evane?«

»Sljedećihnekolikodanamoramobitioprezniividjetćemohoćeli seopetjaviti.Upravosamsetogabojao.«

»Čega?«

»Daćeneštopoćipozluidaćeonpostatijošvećaprijetnja.«

»DanijeotkriodasamlagalaoAlly,ulovilibiga.«

»JasamsmatraodamuuopćenebitrebalagovoritioAlly.«

»Moralasammu nešto reći,inetrebašmisadatisolitipamet.«

»Oprosti.«Evanjedubokoudahnuo.»Samovišenikadaneželim proživjetiovakavdan.«

»Ni ja.Najvišememuči to što neznam kako je znao da lažem.« Jedan smo tren oboje šutjeli. »Ne misliš valjda da je razgovarao s nekimekogaznamo?«

»Nitkoodnašihprijateljanijetakoglupdapodijeliosobnepodatke otvojojkćerisnepoznatomosobom.«

»Mogaojebitinetkoizškole učiteljica,ilinetkoodroditelja,iličak nekodijete.Ili...«

»Što?«

»Melanieradiubaru«,reklasam.»Štoakojeušaoirekaodaima šestogodišnjukćerilitakonešto?Moždajeonapočelapričatiosvojoj nećakinji.«

»Tojemalonategnuto onabiprijepričalaoKyleovubendu.«

»Sranje«,uzdahnulasam.»Reklasamjojdaćemopreslušatinjegov CDzasvadbu.«

»Hoćemo,uskoro.«

»Moramoilićesenaduriti.«

»Melanietijetrenutačnonajmanjiproblem.«

Opetsmoutihnulipajerekao:»Ne,imamosjećajdajebionaotoku idatepromatrao«.Čvršćemeobujmio.»Otvorioči.Pazidatenitkone pratinacestiiobratipozornostnaokolinu.«

»Uvijektoradim.«

»Nijeistina.Dopuštašdatistvariodvratepozornost.Obećajmida ćešbitioprezna.«

Odgovorila sam polako, pretjerano naglašavajući svaku riječ: »Obećavamdaćuobraćativišepozornostinasvojuokolinu.«

Poljubio me u sljepoočnicu i zagrlio. Polako sam utonula u san smještenaispodEvanoveruke,dokmijetoplinanjegovatijelagrijala bok,apoduhommirnoisigurnootkucavalonjegovosirce.

U mraku je promrmljao: »Ne želim da više razgovaraš s njime, Sara.«

Šapnulasammuurame:»Neću.Gotovoje.«

AliJohnseotadanijejavio.Evanjebiotuzadnjihnekolikodana.Kaoi BillyiSandy,zbogčegajučernisamdošlanasastanak.Zapravonijebilo loše s njima u kući. Obično bi jedno od njih tijekom dana otišlo u postaju,iimalasamdruštvodoksamvozilaAllyuškolu,štojebilo lijepo,alinedostajalomijevrijemenasamosEvanom nedostajalami je moja samoća.

ObičnobiBillytijekomdanaostaoukući,što nije bašbiloidealno zamojuvezu.Evanjenekolikoputaprošaokrajnasdoksamispitivala BillyjaoslučajuilinjegovimteorijamaoJohnuiondabiEvanupreko licaprešaotajneki izraz. Jednenoći,nakonštojeotišaonaspavanje, Billyijasmoostalibudnirazgovarajućionjegovimstarimslučajevima. Kadsamkonačnodošlaukrevet,Evanmijeokrenuoleđa.Pitalasam štojebilo dvaputa aonjerekao:»Nesviđamisetotvojedruženjes Billyjem«.

»Paživiunašojkući.Zarbihgatrebalaignorirati?«

»On je policajac. Trebao bi biti profesionalan, a ne se upucavati mojojzaručnici.«

»Tisešališ.Razgovaralismoostarimslučajevima.«

»Nesviđamisetajtip.«

»Tojeočito-zavečeromsibionepristojanpremanjemu.«

»Dobro.Moždashvatipaodesjeditiupatrolnimkolima.«

»Ne mogu vjerovati da si takav kreten. On mi je poput brata, Evane.«

»Samospavaj,Sara.«

Ondasamjanjemuokrenulaleđa.

JednimdijelomrazumijemEvanovustranupriče-nemogurećida bi meni bilo drago kad bi se on počeo stalno družiti sa Sandy ali stojimizasvojihriječi:Billyjagledamkaostarijegbrata, vrlo zaštitnički nastrojenog starijeg brata s pištoljem. Jednom prilikom kad sam se nalazilasnjimekodpostaje,vidjelasamgakakopratiženudoauta. Dokjeulazila,ugledalasammodricenanjezinulicu.Pitalasamposlije Billyjaonjoj,aonjeodmahnuoglavomirekao:»Jošjedannasilnimuž senapio«.

»Tražilajezabranupristupa?«

Frknuo je.»Da,ali šteta papira.Polovica nasilnika napadne žene unatočtome.Iobičnoseizvuku.«Gledaojezaženinimautomdokje odlazila. »Sljedeći će put završiti u bolnici. Njezin muž bi trebao doživjetikakojetobitiunjezinojkoži.«

Zbognečega unjegovuglasusam morala pitati:»Jesi li to ikada učinio?Uzeostvarusvojeruke?«

Ozbiljnoseokrenuopremameni.»Pitašmejesamliikadaprekršio zakon?«

Pokušalasamsvojeimpulzivnopitanjeodbacitikaošalu,alidodala sam:»Štojaznam,mogutezamislitikaomaskiranogosvetnika«.

Opetjepogledaonizcestu.»VještstrategnjegujePutičuvazakon; tako je on gospodar pobjede i poraza.« Okrenuo se prema meni. »Hajde,idemonakavu.«

IakojeBillynamojepitanjeodgovoriojošjednimcitatom,stekla sam dojam da je postojalo vrijeme kad mu ulična pravda nije bila strana.Štominesmeta.Zapravomisetosviđa.Takvuosobuželimna svojojstrani.Jednom mi je rekao da je ostao u bliskim odnosima s nekolikožrtviskojimajeradio,dazanjega»slučajnijezatvorendok netkonezavršiizarešetakailiugrobu«.NadamsedaćeJohnadodati natajpopis svejednoukojukategoriju.

Jutrosmenetkonazvaonamobitel,alizazvoniojesamodvaputa paprestao.Ionakosenebihjavila većsamreklaSandydasevišeneću javitiakoJohnnazove.Mislilasamdaćemegnjaviti,aliobojesusvoje stavovezadržalizasebe.Vjerojatnomisledaćusepredomisliti.Nema

šanse.BrojjebiosgovorniceblizuWilliamsLakeapasečinidaviše nijenaotoku.Moždasamgaovogputastvarnorazljutilapamiseviše nećejavljati.

Pitamsekakoćetoizgledatinakontolikovremena.Hoćuliostatak životaprovestiosvrćućiseprekoramena?Čekajućidazazvonitelefon? Moželiovakvoštouistinuikadazavršiti?

K

PETNAESTI SASTANAK adsamsevratilakućinakonzadnjegsastanka,Evanmeobavijestio da je odlučio ostati preko vikenda. Nisam znala je li zabrinut zbog JohnailizbogBillyja,alibilojelijepoštojemalokodkuće.Iakomito nijepomoglodaobavimsveštosammorala.Nemogutirećikoliko sam puta podigla neki komadalata samo da bih ga spustila natrag. Daneuglavnomprovodimzaračunalom.

Sada u Google ukucavam stvari poput »kako znati da vas netko slijedi«ili»tehnikesamoobranekojevammoguspasitiživot«.Jedanje članaknudiosavjeteuslučajunapadaserijskogubojiceilisilovatelja, naprimjerkakotrebauzvratitiivrištati.Čakjenabrojiostvarikojebi ihmogle potaknuti.Međutim,čini se da postoji samo jedansiguran načindaznateskimeimateposla,odnosnokomestedopaliruku,ato saznatenakonštovaspremlatiiprijenegoštovasubije.

Ipak,japrintamsveštonađem zasvakislučaj.Listovedodajemu golemifasciklukojemvećdržimsvedrugebilješkeoJohnu.Evidenciju vodim otkad me prvi put nazvao. Bilježim doba dana u koje zove, njegovoraspoloženje,tonglasa,načingovora, sve.

KadanisamnaGoogleu,šaljemBillyjukratkeporukeustilu Kako ide? Svakimiputodgovori.Katkadsamonapiše Ne brini se. Ili Drži se, javim se kasnije s novostima. Evan bi poludio da zna koliko komuniciramo.Nesviđamiseštomutoradimizaleđa,alinemogu muobjasniti zbogčegatrebamtuutjehu,baremnenanačinkoji bi Evanshvatio.Onjesuperkadmetrebaizvučiizlošegraspoloženjaili izbalansiratimojeemocije.Alitojekadsamupetojbrzini.Kaddođem dodesete,ondamesamoljutenjegovisavjetidarazmišljamonečem drugome.TadatrebamBillyja,kojimeuvjeridajesvepodkontrolom.

Prošli petaknavečerbio jebrutalan.Iako jeEvanbio kodkućei Johnsenijejavioodponedjeljka,nisamseosjećalaniblizutomeda budemopuštena.Mobitelsenijeoglašavao,aliuglavimijebilo slasno. Sve knjige kažu kako serijski ubojice znaju biti vrlo impulzivni. Ako Johnosjetiporivzarazgovorom,mogaobiuzetitelefon,bezobzirana

tokolikoseljuti.Ilibimogaoodlučitiobavititoučetirioka.Riječjeo tomedasuljudipoputJohna-poput mene - ujednakojmjeriopsesivni iimpulzivni.Cijelunoćnisamspavalapitajućisešto njega držibudnim. Zatimsuusubotuujutrokrenulipozivi.

Mobiteljezazvoniodoksmopripremalidoručak dobro,Evangaje pripremao,jasambrbljalaismetala.Brojjebionov,alipozivnibrojje jošuvijekbioizBritanskeKolumbije.

»Nejavljajse«,rekaojeEvan.

»Nijeistibroj.«

Okrenuo se prema štednjaku. »Ako zove netko drugi, ostavit će poruku.« Nije. »Netko drugi« je nazvao još tri puta - svaki put je mobitelzazvoniosamočetiriputa.Usredpostavljanjastolazaleđeno samstajalasvilicomurucičekajućidamobitelopetzazvoni.

Evanmepogledaoprekoramena.»Samogaisključi.« Nekolikotrenutakaprijetogapomislilasamkakomijedragoštosu SandyiBillyotišlipamogubitisamasEvanom,asadsamželjeladasu ovdje da mi kažušto da učinim.Izglave sumi isparile sve odlučne riječiimisliotomekakoćuignoriratiJohna.

»Štoakojeoteonovudjevojku?«pitalasam.

Evanseokrenuoslopaticomuruci.»Isključimobitel,Sara.«

Zurilasamunjega,amobiteljeopetzazvonio.

Jaja sucvrčala utavi iza Evana koji je rekao:»Nisi li rekla da je gotovo?«

»Aliakodržinekogailiakojeukampu...«

»Akonerazgovarašsnjime,nemožemanipuliratitobom.« UkuhinjujeušlaAlly.»Štotosmrdi?«

Evanse naglo okrenuo.»Isuse,jaja.« Preselio je tavuna ugašeni plamenikipogledaomeprekoramena.»Radištohoćeš,Sara,alitočno znašštoćesedogoditi.«

Ugasilasammobitelistavilaganastol.

Evan me zgrabio za ruku. »To je jedini način da opet živiš svoj život.«SjelasamipovuklaAllykojasevrpoljilaukriloteuronilaliceu njezinukosu,cijelovrijemeispunjenajezomikrivnjom.Čijisamživot upravouništila?

NakonštosmoAllyodvezlikMeghan,vratilismosepajeEvanmalo radiopokući.Jasamkonačnozavršilauzglavljekrevetaskojimsamse mučila,aliteško,kaodaseuspinjemuzbrdosutezimaokogležnjeva. BillyjejaviodajeJohnzvaosgovorniceubliziniLillooeta,okotrisata južnije od lokacije zadnjeg poziva - i tri sata od Vancouvera. Cijelo vrijemedoksamradilapitalasamsetražiliJohnsljedećužrtvudokja brusimdrvo.

PolicijašaljeophodnjukojapodsvakimodmoromprovjeriAllynu školu. Učiteljica misli da sam usred gadne borbe za skrbništvo s njezinimbiološkimocem-srećom,nisamjojnikadarekladajeumroalipitalasamsetrebamliAllyostavitikodkuće.Razgovaralasamo tomesEvanomiodlučilismodajojmoramoosiguratištonormalniji ritam.Sadjošsamoda ja uspijemostatištonormalnija.Većidioživota proživljavamustanjukojejesamokorakodmaničnogaiutrenuse prebacimubrzinuodstonasat.Asada?Višeuopćeneznamštoje normalno.

Kad smo Evan i ja napravili pauzu za ručak, trudila sam se zainteresiranoslušatikakojepreorganiziraošupu,aliprimijetiojeda nejedemsendvič.

»ZaštoneodešmalodoLauren?«rekaoje.

»Ne znam.« Slegnula sam ramenima. »Nismo baš razgovarale u zadnjevrijemejerseosjećamkaodastalnolažem.Uostalom,nisam nikomerekladasikodkuće.Pitatćesezaštotonisamspomenula.«

»Reciimdajegrupaotkazalaidasamhtioostatidariješimoneka pitanjaokosvadbe.«

» O Bože, svadba. Moramo naručiti tortu, cvijeće, unajmiti ti smoking,naručiti vino i napraviti zanjegaetikete.«Zamahnulasam rukamapozraku.»Ijošnismoposlalipozivnice.«

»Svećebitiuredu,Sara.«

»Svadbajezatriipolmjeseca,Evane.Kakoćesvebitiuredu?«

Podigaojeobrvu.»Hej,pomahnitalamladenko,moždatrebašbiti maloljubaznijapremamladoženji.«

Uzdahnulasam.»Oprosti.«

»Štojenajvećastavkanapopisu?«

»Neznam...Valjdapozivnice.«

Razmislio je na trenutak. »Idi posjeti Lauren, a ja ću pronaći

predložakzapozivnicuiažuriratiinternetskustranicu.Dotjeratćemo jekadsevratišisutramožemopregledatisvesvojekontakteiposlati link.«

»Ali...« »Što?«

»Jednomkadpošaljemopozivnice...Neznam,moždaimašpravo. ŠtoakosesvepogoršasJohnomi...«

»Alineće«,rekaojeEvan.»Onvišenijedionašihživota.Itimuviše nećešdopustitidatopostane,zarne?«Kimnulasam.»Znači,jedinoje pitanjepremišljašliseoudajizamene.«

Lupnulasamseprstompobradi.»Hm...Čekajdarazmislim.«

Povukaomezakosupaprivukaomojelicedabimepoljubio.

»Nepuštamte.Nekadmurjakčekadazauzmemojemjesto.«

Pljesnula sam ga po ramenu. »Billy nije zainteresiranza mene. I trenutačnomevjerojatnomrzijersammuzeznulaslučaj.«

Evanjesamofrknuoirekao:»Dobro.Asadaidisestri!«

Kadsamsevratilakući-smnogoboljimpogledomnaživotnakonšest kolačasmaslacemodkikirikijaivrčakavekojisamispilakodLauren Evanjerekaodajeprimionekolikopozivaizkolibe.Reklasammuda sebojimdaćeizgubitisveštojestvorio,aonjerekaodasevišeboji izgubitimene.

KadjeJohnshvatiodasenećujavitinamobitel,nekolikojeputa nazvaonafiksnitelefon.Allyjeposliješkolepitalazaštosenejavljamo pasmojojreklidazovuprodajniagentiidase ne javlja.Navečersmo ugasili zvonjavu i dali policiji Evanov broj mobitela jer je moj bio isključen.Johnjezvaojošnekolikoputaunedjelju.Svisupozivibili upućeni iz Cache Creeka, i osjećala sam se sigurnije znajući gdje je, baremotprilike,aliEvankažedametosamojošvišeizluđujejeronda pokušavam predvidjeti njegov sljedeći potez. Ima tu nešto. Pristala sam u ponedjeljaknazvati operatera kako bismo promijenili broj. A ondajeunedjeljunavečerstigaoemail.

Evanmi se spremao pokazati internetskustranicuvjenčanja kojuje ažurirao cijeli vikend, a ja sam odlučila provjeriti poštu. Čim sam vidjela adresu AntikvitetiIvicaiMarica@gmail.com, znala sam da je

Johnova.Porukajebilanapisanavelikimslovima.

SARA, OSJEĆAMJAKPRITISAK.TREBAMTE. JOHN

Zurilasamuekran,azidoviradnesobesusesuziliokomene.Evanmi jeneštogovorioizaleđa,alinisamrazumjelanjegoveriječi.Postalomi jeužasnovruće,anogesumiodužasapostaleteškepoputolova.

»Štojebilo?«pitaojeEvan.

»Johnmijeupravoposlao e-mail.«

Evanseokrenuonastolici i pitaoneštoštonisamčula.Otvorila samprozoriznadstolajersamtrebalazraka,aliidaljesamseosjećala kaodasegušim.Billy,moramsejavitiBillyju.Proslijedilasammu email, a on me odmah nazvao i javio da će policija pokušati otkriti odaklejeposlan,alibilasamuvjerenadasekoristiojavnimračunalom.

KadsamEvanupokazala e-mail, rekaojedagaignoriram.Pokušala samseusredotočitinainternetskustranicuvjenčanja,alinisammogla Johnoveriječiizbacitiizglave.

»Štoakonekogaubije?«pitalasam.

»Policija je poslala upozorenja svim kampovima. Ali na kraju će ubiti tebe ako nastaviš s njime komunicirati, Sara.« Prešao je na sljedeći dio internetske stranice. »Hajde, ovo će ti pomoći da malo razmišljašonečemdrugom.Gle,promijeniosamformat,dodaonaše horoskopeistaviolinknazemljovid-napraviosamimalikviz.Plus, ljudimogudirektnonastranicipotvrditidolazak.«

»Fora i hvala ti što mi pokušavaš zaokupiti misli. Ali kada ne komuniciramsJohnom,togatjeraprekoruba.«

»Pa, neka se ljuti. Ja sam ovdje, kuća je pod alarmom i policija patrolira.Akobudešrazgovaralasnjim,tomutrebašreći-dapolicija znadatiseobratioidaćegaulovitiakoikadaponovnozakoračina otok.«

»Odtogabimogaopotpunopoludjeti.«

Evanseokrenuoodmonitora.»Što ti želišučiniti,Sara?«

»Jasamoželimdasveovoprestane.«

»Ondapustipolicijudaradisvojposao.«

»Postojegranicetogaštoonimogu,ajanemogupodnijetitoštone znamštoonradi.«

»Sara,akorazgovarašsnjime,stvarnoćusenaljutiti.«

»Sadmi ti prijetiš?Tonijefer.«

»Nijeferštosemorambojatizatebe.Reklasidasizavršila.«

»Ali on nije završio. Možemo promijeniti brojeve mogu ih promijeniti milijunputa - ali dokle godje na slobodi,onće pronaći načindamisejavi.«

Evanovojelicebilobezizražajno.»I,štoželišučiniti?«

»Mislimdasemoždatrebamopetprobatisastatisnjimei...«

»Ne,Sara.Nesmiješ.«

»Evane,samorazmisliotome.Molimte.Nijatoneželimučiniti užasavamsetoga.Alimoramogauhvatiti.Tojejedininačindasveovo završi.Kakoćemoseoženitikadnamovovisiiznadglave?«

»Akotoučiniš,janeželimsudjelovati.«

»Štotoznači?«

»Značidanećusjeditiuonomautuizamišljatitvojusmrt.Toje rizikizaAlly,znaš?«

»Stvarnonisifer pokušavamzaštititiAlly.Onanećebitisigurna dokganeulove.«

»Akotoučiniš,onabitrebalasamnompoćiukolibu.«

»Allyostajeovdje.«

»Želišdabudeugradupadajeonmožeotetiizškole?«

»Sigurnijajeovdjespolicijskomzaštitomnegoukolibi.Tamose putujepustimcestama,ucijelomgraduimatripolicajca aonznagdje jekoliba,Evane.Dasegoreneštodogodi...«

»Tamojemogubolještititi.«

»Billy je može štititi...« Ušutjela sam čim sam shvatila što ću izgovoriti.

»MislišdaseBillymožeboljebrinutizaAllyodmene?«

»Evane,onjepolicajac.«

»Bašmebrigaštoje,akopristanešnato,javodimAllyukolibuili ćusveispričatitvojimroditeljimapamožebitikodnjih.«

»Nećeš nikamo odvestimojukćer.«

»Tvojukćer?Natosesvesvodi?Onanijemojapanemampravo glasakododlučivanja?«

»Evane,nisamtakomislila!«

Ugasiojeračunaloikrenuovanizradnesobe.

»Radištohoćeš,Sara.Uvijekjetako.«

TejenoćiEvanspavaonakauču.Jasamsesatimavrtjelapokrevetu,i daljesesvađalasnjimeuglavi,alidoponoćijebijespočeojenjavati. Mrzila samtoštoseljutinamene.Okrenulasamsenaleđaizagledala ustrop.ZaštoEvanneshvaćadajesastanaksJohnomnajboljašansavjerojatnojedina,kaoštojerekaoBilly daonnestaneiznašihživota?

U mraku sam analizirala sve što smo rekli. Moja kći? Evan je najbitnijaočinskafigurakojujeimalauživotu.Zarstvarnosmatramda on nema pravo glasa o njezinu životu samo zato što nije biološki njegova?ShvatilasamdasampodsvjesnoEvanoveprijedlogevezane zaAllyuvijekstavljalanadrugomjesto.

Možda je imao pravo. Možda je vrijeme da posve prekinem komunikacijusJohnom.Učinilasamsveštojepolicijatražila,trpjela samsveJohnovepozivesamodabihstalnobilanarubupanikeina krajusamsepristalasastatisnjime-aopetganisuuhvatili.Rekaoje danećenikomenauditidoklegodjarazgovaramsnjime,aondajeubio Danielleiakosamzaustavilaautonaautocestikakobihrazgovaralas njime.Uostalom,kakoznamdajenebinapaočakidamedobiona telefon u Victoriji? Ako ja počinim najmanju pogrešku, on se time koristikaoizlikomdanapravionoštojeionakoplaniraoučiniti.Asada suulozibiliviši.SadasemožekoristitisAllyzaprijetnje-akosam spremnalagatikakobihjezaštitila,moždaćesezapitatištosamjoš spremnaučinitizanju.

MoglasamEvanuboljeobjasnitisvojeosjećaje,alizaštojeontoliko dominantan? Ponovno sam analizirala svađu i ovog sam puta sve pokušalagledatiiznjegoveperspektive.Aondasamshvatila.Evanje preplašen.Iimapravobiti.Kakobihsejaosjećaladaonradineštošto meužasava,ajaganemoguzaustaviti?Zadnještosamhtjelabioje brak poput onoga mojih roditelja - mama u kuhinji, a tata donosi odluke aliEvanminijenaređivao,samosebojao.

Tihosamsespustilauprizemljeudnevniboravak.Evanjeležaona leđimas rukom prebačenom preko glave.Kleknula sam uznjega i s divljenjem promotrila njegovprofilna mjesečini.Obožavam njegove visokejagodiceitoštomujegornjausnamalopunijasjednestrane. Kosamujebilarazbarušenapajedjelovaojošmlađe.Približilasamlice

njegovu.

»Štoradiš?«promrmljaoje.

»Ulizujemse.«

Zagunđaojeumraku,alioviojerukuokomojihramena,povukao menasebepasamoslonilaglavunanjegovaprsa.

»Nisibašbilapristojna«,rekaoje.

»Znam.Žaomije.Alikadsisepretvorioualfa-mužjaka.«

»Ja jesam alfa-mužjak.Tojednostavnomorašprihvatiti.«Čulasam muuglasudasesmješka.

Zarežaomijeuvrat.Jasamzarežalanatrag.Dugotonismoučinili. Nasmiješila sam mu se u obraz. Kliznuo je rukom i zgrabio me za stražnjicu.

»Znaš,akoseželišiskupiti...«

Nasmijalasamseunjegovorame.

»Evane?«

»Reci,malena.«

»Nećusesastatisnjime,dobro?«

»Dobro,jerseujutromoramvratitiukolibuineželimsebrinutiza tebe.«

»Odmahćuujutropromijenitibrojevetelefona.«

Čvrstomezagrlioipoljubio,aondasunamsetijelaopustila,paje zaspaosmojomglavomnaramenuisrukamanježnoovijenimaoko mojihleđa.

Sljedećeg jutra nakon što je Evan otišao promijenila sam broj mobitelai fiksnogtelefona.Policiji samdalanovebrojeve.Kako me obiteljnebiispitivalazaštosampromijenilabrojeve,reklasamimda mejezvalomnogonovinaraičudakaotkakojeobjavljenonajčlanak. KadsamrazgovaralasMelanie,reklaje:»ČujemdajeEvankodkuće«.

»Da,biojekratko.«

»KakomusesvidioCD?«

»Ovaj...« Nisam stigla smisliti ispriku, a Melanie je već rekla: »Stvarnosinevjerojatna.Bašsinekasestra«ipoklopila.

Kad sam je pokušala nazvati da se ispričam, mobitel je samo zvonio.Ondajekrivnjapreraslaubijes-netrebajumitakvegluposti. Serijskiubojicamiuništavaživot.Dobro,onatonezna,alinekabarem jedanputuživotubudestrpljiva.

Otkako sam promijenila brojeve, Johnovi su pozivi prestali. Prvih nekolikodanajebiloteško-stalnosamprovjeravalabraveialarm-ali kadseništanijedogodilo,počelasamseopuštati.Evanjeimaopravo, trebalasamtodavnoučiniti.Višenisamskakala,nisamsvakihdeset sekundigledalanamobitel.Nisamgledalavijestiinisamništaguglala. Čaksamseprimilanovihprojekata jučersamposlalahrpuponudae mailom. Kao da sam bila ovisna o nekoj groznoj drogi, a sada sam trijeznainemoguvjerovatikolikomijetobilopreuzeloživot.Alisad samozbiljna.Sadsamzauvijekprestala.

ŠESNAESTI SASTANAK

Z

našštomiideužasnonaživce?Gledanosastrane,Evanjetajkojije miran i racionalan, a ja sam luda. Čak i ja pristajem na tu priču. Pomislim: Bože, nisam trebala onako pošiziti, zašto uvijek preburno reagiram? A tek poslije, kad razmišljam o tome zašto sam pukla, shvatimdamijeEvanbaciošibicupodnogeiakojeznaodavećstojim ulokvibenzina.

Recimojutros.PokušavamAllyspremitizaškolu,aonaproučava svusvojuodjećuibiraštoćeobući.Napokonodaberecrvenumajicu, aliondajezabrinutadajojnepristajeuztrakuukosipamoraponovno pregledatisvuodjeću.OndaMoose,kojijeodlučiodajesadasavršeno vrijemedadobijenekakvubakterijskuinfekcijuzbogkojemoratriputa dnevno piti antibiotike, odbija pojesti bilo što u što stavim tabletu, kolikogoddajemaštovitoskrivena.Takodanjegalovimpokuhinji, pokušavammutogurnutinizgrlodokAllyvrišti:»Togaboli!«Hrana završipomeni,popsu,pomalenojipopodu.OndaEvan,mojdragi, slatki, racionalni zaručnik, ušeta, pogleda nered i kaže: »Čovječe, nadamsedatomislišpočistiti«.

Jelion ozbiljan?

Onda ja, naravno, pošizim. »Skini mi se s grbače, Evane. Ako ti tolikosmeta,počistisam.«Ondaonodmarširavan,ljutjersamvikala nanjega.Satvremenanijerazgovaraosamnom,štouopćenijenalikna njega.Nepodnosimkadsenetkodurinamenepaseispričam,aonda poslijevrtimfilmipitamsezaštoseonnijeispričaoštojeodabrao najgorimogućitrenutakdametlači.

Razgovaralismootometikprijemogdolaskaktebiirekaojeda muježaozbogkomentara,aliznamdasejošuvijekljuti.Putemsamse sjetilaštosimireklanazadnjemsastanku,daEvanumoždasmetašto tolikovremenaposvećujemtojsituacijisJohnom.Tadanisammislila dajeriječotome,jersmosesjajnoslagali,aliovogasetjednanešto promijenilo, a sada je sve drugačije. Trenutačno se nitko baš ne zabavlja osimmoždaJohna.

DannakonzadnjeterapijenazvalameSandy.

»Julia bi htjela razgovarati s tobom. Pokušala te nazvati, ali promijenilasibrojeve.«

»Očemuželirazgovarati?«

»Ne znam, Sara.« Zvučala je razdraženo. »Tražila me tvoj kućni broj.«MoglasamzamislitikolikoSandyuživaprenositiporuke.Tomi jeizmamiloosmijehnalice.

»Hvala.Odmahćujenazvati.«Alinisam.Umjestotogaskuhalasam kavu pa sjela za stol s telefonom ispred sebe. Ta me žena može natjeratidaseosjećamužasno,atogaimamdostauživotu.Moždaje uopćenebihtrebalanazvati.Nekavidikakojeto.Izdržalasamdvije minute.

Javilasečimjetelefonzazvonio.

»Sandykažedasihtjelarazgovaratisamnom?«

»Voljelabihtevidjetidamožemonamiruporazgovarati.«

»Oh,dobro.Danasnemogunikamo,uskoromorampoAllyi...«

»Možeisutra.Ukolikosatimožešnavratiti?«

»Okojedanaest?«

»Vidimo se.« Poklopila je bez objašnjenja pa mi je došlo da je nazovemikažemkakonećudoći.Alinisamtomoglaučiniti,štomepak naljutilo.Vjerojatnojetoisamaznala.Tomejošvišenaljutilo.

* * *

EvannijebiooduševljenštovozimskrozdoVictorijekadjošuvijekne znamo gdjejeJohn,ali razumio jedamoram saznati zašto meJulia nazvala.Obećalasamdaćupazitipapočelanagađatiizmeđumilijun razlogazbogkojihbimemoglahtjetividjeti,svedokonkonačnonije rekao:»Sara,saznatćešsutra.Idiukrevet.«

»Alištomislišzaštoona...«

»Nemampojma.Idiukrevet. Molim te.«

Jesam, ali satima sam ostala budna razmišljajući o tome što da obučem,kakodagovorim.Ovajjeposjetdjelovaoposvedrukčije.Ona jetražiladamevidi.Onameje htjela vidjeti.

SljedećegjutrazaputilasamseravnouVictorijunakonštosamAlly odvezlauškolu.Uranilasamgotovopolasatapasamotišlapokavuu kafićblizuJulijinekućeisjetilasedajeublizinijavnaplažapasam krenulapremanjoj.Prolazećiisprednjezinekuće,uočilasamženukako izlazikrozpokrajnjavrata.Prošlajerukomkrozkosu.

Nemoguće.

SkrenulasamnasusjedniprilaziuretrovizorugledalakakoSandy prelaziulicuiulaziucivilnovozilo.ZaštojeonauVictoriji?Jučerme zvala, a nije to spomenula. Naravno, nisam ni ja njoj najavila svoj dolazak.KadjeSandyotišla,vratilasamsenacestuiodvezladoplaže. Dvadesetakminutasamzurilauocean,pijuckalakavuirazmišljalao onomeštosamupravobilavidjela.Moždasurazgovaraleoslučaju,ali tajmingmijebioneobičan.

OdvezlasamsenatragdoJulijinekuće.Kratkoseosmjehnulakadje otvorilavrata,zapravorazvuklausneprekozubi.Iakojebilasredina lipnja,bilajeucrnome,odjevenaudugusuknjuitunikubezrukava. Izgledala je blijedo i šiške su joj se isticale na čelu. Uzvratila sam osmijehipokušalajepogledatiuoči. Vidiš kako sam bezopasna. Kako me lako voljeti? Aliodvratilajepogledibrzomepozvaladauđem.

»Želišličaja?«

»Ne,hvala.«

Nijeponudilaništadrugo,samojepokazaladajeslijedimudnevni boravak. Kad smo prolazile golemom kuhinjom s ulaštenim mramornim površinama i ormarićima od trešnjevine, ugledala sam dviješalicenapultu.PitalasamsejelijednabilaSandyna.

Dnevniboravakjebiomaloprešminkerskizamojukusipokušala samzamislitiAllyutojprostorijidoksammjerkalabijelikaučiisti takavdvosjed.Himalajskamačkajeležalanakožnomtabureunasred prostorijeipromotrilametrznuvširepom.Sjelasamnadvosjed,aJulia sesmjestilanakaučispredmenei zagladilasuknju.Dugo jegledala premaoceanuprijenegoštojeprogovorila.

»Čulasamdavišeneželišrazgovaratisnjime.«

Kamoovovodi?

»Takoje«,odgovorilasam.

»Tisijedinakojabigamoglazaustaviti.«

Ukočilasamse.»Bili ti razgovaralasnjime?«

»Tojedrugačije.«

Bilomijekrivozbogkomentarapasamrekla:»Evan,mojzaručnik, ijasmozaključilidajetoprevišeriskantno«.

Odmjerilameje.»Želimdasesastanešsnjime,Sara.Učinitozbog mene.«

»Molim?«ustuknulasam.

Nagnulasepremanaprijed.»Tisiimjedinašansadagaulove.Ako nerazgovarašsnjime,onćenastavitiubijati.Ovogćeljetasilovatii ubitijošjednuženu.«

Zurilesmojednaudrugu.Vidjelasamkakojojžilapulsirapridnu vrata.Mačkajeskočilastabureaiotišla.

»JelizatoSandydanasbilaovdje?«

Iznenađenojeraskolačilaočipasenaslonilanakauč.

»Vidjelasamjekakoodlazi,Julia.Onatijerekladamikažešove stvari?«

»Nijeminištarekla«,odgovorilaje.

Gledalesmoseuoči.Znalasamdalaže,alinijenitrepnula.

»Aštojes mojim životom?S mojim djetetom?«pitalasam.

Rukesujojsetresleukrilu.»Akoovomeokrenešleđa,ondasi ti ubojica.«

Ustalasam.»Odlazim.«

Krenulajezamnompremavratima.»Devetmjesecisamosjećala gađenještosiumeni,bilomijezloznajućidasinegdjeusvijetu daje neštonjegovo preživjelo.«

Zaledilasamsenavratimaslušajućinjezineriječiizurilasamunju čekajućidaosjetimbol,kaokadseporežetepaprvougledatekrv,ali mozakvamjošneshvaćakolikosteseozbiljnoozlijedili.

»Aliakogazaustaviš«,reklaje,»ondajevrijedilo.«

Htjelasamjojrećidanjezineriječinisufer,dasuokrutne,aligrlo misestegnuloizajapurilasamseodnaprezanjadanezaplačem.Bijes jojjenestaoslicaiklonulaje,akadameopetpogledala,očisujojbile ispunjeneočajemiporazom.

»Ne mogu spavati. Dokle god je on na slobodi, ja neću moći spavati.«

Izletjelasamkrozvrataizalupilaihzasobompaplačućipotrčala premaCherokeeju,kojisamodmahubacilaurikverc.Čimsamizišlana cestu,pokušalasamnazvatiEvana,alinijesejavljao.Nakonnekoliko kilometarapovrijeđenostibolzamijenilajekrivnja.Imalionapravo?

AkonedogovorimnovisastanaksJohnomionnekogaubije,činilime toubojicom?

Inače kadse vozim autocestom Malahat izVictorije,vozim polako i oprezno s jedne je strane klisura, a s druge stijena pa ne smijete griješiti alidanassambrzoulazilauzavoječvrstostežućivolan.Kad samstigladovrhaipočelasespuštatinadrugustranu,gdjesecesta širiudvijetrake,nazvalasamSandy.

»Tojebilopodlo,čakizatebe.«

»Očemugovoriš?«

»Znaštidobro.«Previšesamsepribližiladrugomautuuoštrom zavojupasamsenatjeraladausporim.

»Neštosedogodilo?«

»Prestani glumiti, Sandy. Vidjela sam te kako izlaziš iz njezine kuće.«

Šutjelaje.

»Nećuvišestobomimatiposla.«Poklopilasam.

Pokušalasamnazvati Evana,ali još seuvijeknijejavljao. Morala samsnekimerazgovarati.Billysejaviočimjezazvoniomobitel.

»ŽelimdaseSandymaknesaslučaja.Nećusurađivatisnjom.«

»Madaj!Štosedogađa?«

»Upravo sam se odvezla skrozdo Victorije da posjetim biološku majku- jersam,glupača,mislila da stvarno želi da je posjetim - ali ispostavilosedamesamohtjelanagovoritidasesastanemsJohnom. Uranila sam i vidjela Sandy kako izlazi iz njezine kuće. Ona je nagovorilaJuliju!Jesilitiznaozato?«

»ZnamdajeSandyrazgovaralasnjom,Juliajevrlovažansvjedok. Alinevjerujemdajepokušala...«

»Nemislišlidajebašzgodnoštojeonabilatamoistitajdan?« Billyjenekovrijemešutio.»Želišlidaporazgovaramsnjom?«

»Zašto?Bože,osjećamsetako glupo štosammisliladaJuliastvarno želidajeposjetim.Aonajesamo...«Ušutjelasamjersumiopetpočele naviratisuze.

»Gdjesisada?«pitaojeBilly.

»VraćamseizVictorije.«

»Idempokavuisendvičepaćemosenaćikodtebe.Ondamožemo porazgovaratiotome,dobro?«

»Stvarno?Nijetiteško?«

»Nimalo.NazovikadsepribližišNanaimu.«

OstatakvožnjesamvježbalasveštoželimrećiSandy,aliprekidao meJulijinglasuglavi: Ako ga zaustaviš, onda je vrijedilo.

Kad sam skrenula na prilaz, Billy je s osmijehom izišao iz terenca noseći pladanj s dvije šalice Tim Hortons kave i smeđu papirnatu vrećicu.

»NematogaštoTimmynemožeriješiti.«

»Nisambašsigurna.«Nasmiješilasamse.

»Pa,možemopokušati.«PustilasamMooseaustražnjedvorište,a Billyijasmosjelinatrijemibacilisenasendviče.

Proučavalasamgaprekostola.»Mislišdasamubojicaakosene sastanemsJohnom?«

»Odakletito?«

»TomijeJuliarekla.«

»Uf.«Suosjećajnomepogledao.

»Da.Evanjerekaodanisamjakrivaakoonnekogaopetubije.«

»Naravnodanisi.Kaopolicajacuvijekseosjećamodgovornoako osumnjičenipobjegne,alitrudimseiztoganeštonaučitidasljedeći putbudembolji.«

Jelismosendviče,ajasamrazmišljalaonjegovimriječima.AliBilly nijezavršio.

»Nemorašnapravitiništaštoneželiš,Sara.Međutimakoodlučiš dasenećešsnjimesastati,nemožešseostatakživotakrivitikadaon neštonapravi.«

»Stvarjeutomedabihpristalananovisastanakdajeriječsamoo meni.Htjelasamvasnazvatiitovamreći,aliEvanjepošizio.Nema šansedaćemitoopetdopustiti.«

»Samotepokušavazaštititi.«

»Tomijejasno,alionnemučisamogsebekaoja.Znamdazvuči ludo,ali kao da moguosjetiti sve što sute žrtve proživjele,sve što njihoveobiteljiosjećaju.Osjećašlisetiikadatakokadradišnaslučaju? Kaodagubišsebe?«

»Teškoje,alinaučišodvajatiposaoodostatkaživota.«

Uzdahnulasam.»Tojemojproblem,ja ništa nemoguodvojiti.Čaki kadsambilamala,uvijeksamimalasvojefiksacije.Tatajetomrzio,jer

bi me nešto zainteresiralo i danima bih se time bavila, a onda bih sljedećitjedannašlaneštonovo.«Nasmijalasamse.»Kakavsitibio kaoklinac?«

»Stalno unevolji tučnjave,opijanje,krađa.Tatameizbacio kad samimaosedamnaestgodinapasamživiokodprijatelja.«

»Ideš!Užasno!«

»Nakrajujedobrozavršilo.«Slegnuojeramenima.»Učlaniosamse u teretanu blizu kuće, a stari murjak koji je podučavao kick boxing poveomeunekolikoophodnji.Nagovoriomedapostanempolicajac,a danije,vjerojatnobihzavršiouzatvoru.«

»Dragomiještosiprešaonastranupravde.«

»Imeni.«Cerekaose.

»Jestelitiitatasadabliski?«

»Onjepastor.ZanimajugasamocrkvaiBog,timredom.«

»Stvarno?Kakotijetobilodoksiodrastao?«

»Ako misliš da ja puno citiram, moj tata Bibliju zna napamet.« Nasmiješiose,aliprijenegoštojespustiopogledupraznušalicukave, ugledalasamhladnibljesakunjegovimočima.

»Biojestrog?Ono,>šibajeizrajaizašla<islično?« Kimnuoje.»Nijebionasilan,samojevjerovaoupokoru.«Kratkose nasmijao.»Kadsambiomali,potukaosamsenavjeronaukujersam pokušavaojednogdečkaspriječitidapretučenekogmanjegodsebe.

Tata me natjerao da se ispričam cijeloj kongregaciji a onda sam moraoklečatinaulazuucrkvu,odricatisegrijehaimolitioprost.Toje biosamopočetak.«

»Alisamosihtionekogazaštititi.Nisiliobjasnioštosedogodilo?«

»Momseocuništanemožeobjasniti.Aliznamdasampostupio ispravno.Ponoviobihtonerazmišljajući.«

»Čudnomiještoimaštakvogtatu.Takosimiranilogičan.«

»Sadajesam.Alitrebalomijevremenadadođemdotoga.«

»Stvarno?«

»Imao sam gadnu narav dok sam bio u dvadesetima. Kad sam postaopolicajac,htiosamposvesamuhititisvekriminalce.«

»Samomalo, ti siimaoopakunarav?«

Nestašnoseosmjehnuo.»Moždasamzaobišaonekapravila.«

»Ilirazbionekolikonjuški,zarne?Znalasam!«

Uozbiljio se. »Jedan je slučaj odbačen zbog mene i bio sam

suspendiran gotovo su me izbacili iz policije. To mi je bila teška lekcija,alinaučiosamraditiuokvirusustava.«

»Ali zar se ne osjećaš frustrirano? Ono, kada se netko stalno provlači,azločinacje?«Odmahnulasamglavom.»DaJohnapustezbog neke proceduralne pogreške, poludjela bih. Mislim da bih se teško oduprlatomedauzmemstvariusvojeruke.«

Billymejegledaonapeto,zabrinuto.Nisamprekinulatišinuizmeđu nas.

»Onajslučajkojisammaloprijespomenuo«,rekaojekonačno.»Bila jeriječoserijskomsilovatelju.Nakonvišemjesecidobilismodojavuo mogućoj lokaciji i ja sam je otišao istražiti. Stigao sam i ugledao čovjeka koji odgovara opisu osumnjičenog kako odlazi. Silovatelj je uvijekuzimaoodjećužrtvipasamsepopeokrozprozortražećidokaze inašaovelikuvrećupunuženskerobeuormarti.Tamansamodlazio kadseosumnjičenivratio.Kadmeugledao,bacioseubijeg,ajaza njim...nijezavršilodobro.«

»Štosedogodilo?«

Pogledaomeuoči.»Recimosamodanisamreagiraoracionalnoveć emotivnoidajetobilapogreška.«

»Ne znam, uvijek mi djeluješ kao da imaš sve pod kontrolom.« ZaintrigiralameidejadaBillyimaidrugolice.Onokojemijemnogo sličnije.

»Umijeće ratovanja mi jepromijenilo život a kick boxing je isto pomogao.Uringubrzonaučišdaćešizgubitikoordinacijuakoplaneš.«

»Zanimljivo.Tetetovažekojeimašsuizknjige?«

Pokazao je prema lijevoj ruci. »Ova kaže: >Slabost proizlazi iz pripremanja na napad<.« Pokazao je prema desnoj ruci. »Ova kaže: >Snaga proizlazi iz primoravanja neprijatelja da se pripremi na napad<.IstetoviraosamsekadsamprešaouOdjelzateškezločine.«

»Bašsudobre.«

Nasmiješiose.»Hvala.«

Pojelismosendvičedokraja,aondajeBillyjuzazvonioBlack-Berry. Otkvačiogajesremenaipogledao.

»ČinisedasiprimilanoviJohnov e-mail.« Gotovosamzaboravila da se moja elektronička pošta prosljeđuje policiji. Billy je napeto motrioekran.

»Štopiše?«

Predaomijemobitel.

AKO NE BUDEŠ RAZGOVARALA SA MNOM, PRONAĆI ĆU NEKOGA TKO HOĆE.

Naletstrahamijeizbiosavzrakizpluća.Učinitćeto-ubitćenekog novog. Pokušala sam Billyju nešto reći, ali cijelo tijelo kao da mi je pulsiraloodkrvikojamiješumjelauušima.

»Jesilidobro?«pitaojeBilly.

Odmahnulasamglavom.»Što...štoćesedogoditi?«

»Neznam.Otkritćemoodaklejeposlaoporukuipazitidapostajeu cijelojdržavipojačajupatroleukampovima.«

»Štodasadanapravim?«

»Štoželišnapraviti?«

»Ne znam ako počnem opet s njime razgovarati, Evan će se stvarno uzrujati,aliakoJohn...«

»Samo ti možeš donijeti tuodluku,Sara.Moram ići obaviti neke pozive.Javitćutiakoneštosaznam.«

Čimjeotišao,popelasamsenakatpazurilauJohnovemaildokmije srcenabijalo,amisliserojileuglavisvedoknijebilovrijemedaodem po Ally. Srećom, ona je brbljala cijelim putem kući, jer ja se nisam moglausredotočiti.ŠtodaučinimuvezisJohnom?Prošlisusati,aja nisambilabližeodgovoru.

Kako bih razmišljala o nečem drugom, izguglala sam Billyja i pronašlačlanakoslučajukojimijespomenuo.Samoštominijerekao dasepotukaosasilovateljemnakonštogajeulovio.Ovajjezgrabio Billyjev pištolj, hrvali su se i pištoljje opalio ranivši staricu koja je šetala psa. Budući da je Billy protuzakonito ušao u stan, sudac nije odobriodokazezasuđenjeisilovateljnijebiokažnjen.Nijeničudošto Billy sada sve radi prema pravilima. Iako je prekršio neka važna pravila,zadivilomeštojenasvojurukutakokrenuozatipom.

EvanjekonačnonazvaokadjeAllyvećbilaukrevetu.Ispričalasam muzaJohnovemailionoštosedogodilokodJulije.

»Kakvaglupost.Nevjerujemdatijetonapravila.Prekrižituženu,

Sara.Nezaslužuještakvoponašanje.«

»Ali zamisli to iz njezine perspektive. Znam kako je to živjeti u strahuodsutra.Kadbinetkosadamogaozaustavititajosjećaj...«

»Netkomože policija. Morašihpustitidaradesvojposao.«

»Billysetrudi.«

Evanješutio.

»Štoje?«pitalasam.

»Jednostavnomiječudnoštotijedonioručak.«

»Bilasamuzrujana htiomijepomoći.Idragomiještojebioovdje kadjestigaoe-mail.«

»ČinisedatiBillystalnopokušavapomoći.«

»Onjepolicajac samoradisvojposao.Baremneradipritisakna menekaoSandy.«

»Nezavaravajse.Vjerojatnosamoizigravadobrogmurjaka.«

»On je dobarmurjak.«

Uslijedila je duga pauza pa je Evan hladno izjavio: »Želiš razgovaratisJohnom«.

»Neželimrazgovaratisnjime,želimgazaustaviti.«Nijeodgovorio pasamnastavila:»ZnaškakomijebiloteškočutiteriječiodJulije?Da samjajedinaosobakojajojmožepomoćidaseopetosjećasigurno? Istaosobakojajujepotražilaisvetozapočela...«

»Silovaojetvojumajku,takojesvezapočelo.«

»Znam,alijasamtakojatomožezaustaviti.«

»Štoželišreći?«

»Mislim...mislimdasetrebampokušatisastatisnjime.«

»Ne,većsamtirekao.Nemašanse.«

»Štoakosamopočnemopetsnjimerazgovarati?Moždagamogu potaknuti da nešto otkrije ili mu barem odvući pozornost od kampera.«

»Zaštotonemožešjednostavnopustitinamiru?«

Glasmijepuknuodoksamodgovarala:»Jernemogu.Jednostavno nemogu.«

Evanmi je nježno odgovorio.»Malena,znaš da to neće natjerati Julijudatezavoli?«

»Nijeriječotomedamezavoli.Aliakometivoliš,Evane,trebaobi shvatitizbogčegatomoramučiniti.«

»Mislim da jedan dio tebe uživa u tome što ga samo ti možeš

zaustaviti zatonemožešprestati.«

»Kakoto možeš reći?Mislišdamisesviđatoštomijeotacserijski ubojicaištojevećubioženuzbogmene?«

»Nisamtotakomislio,želimrećidaneznaškako...«

»Gurnutiglavuupijesakipretvaratisedajesveokej?Poputtebe?«

»Kakomimožeštoreći?«

Obojesmošutjeli.

Evanjeuzdahnuoiprogovorio:»Samosevrtimoukrug.Akobudeš razgovarala s njime, samo budi spremna na to da će pokušati dogovoritinovisastanak.«

»Još ne znam što ćuučiniti,Evane.Samo trebam znati da imam tvojupodršku.«

»Nesviđamisetoštoćešopetrazgovaratisnjime,alirazumijem zaštoosjećašdatomorašučiniti.Aliozbiljansam,Sara neželimdase opetsnjimenalaziš.«

»Nećuništaučinitiadaprvoneporazgovaramstobom,dobro?«

»Iboljetije.«

»Ili što?« Našalila sam se, ali Evan mi je odgovorio ozbiljnim glasom.

»Nešalimse,Sara.«

Prekovikendasamrazmišljalaotomeštodaučinimijošsamjedanput otomerazgovaralasBillyjem.RekaomijekakojeSandyizjaviladanije prisililaJulijudarazgovarasamnom,dajeonatosamaželjela.Možda, ali ne vjerujem joj baš. Sandy je toliko opsjednuta da mislim da bi učinilasvesamodasedočepaJohna.Vrijemejeodmicalo,ajanisam ništaodlučilaizapitalasamsemogulitakounedogled.AondameJulia nazvalauponedjeljak.

»Čulasamdatijeopetposlao e mail,Sara.Hoćešlirazgovaratis njime?«

»Nisamjošodlučila.«Pripremilasamsenanjezinuljutnju.

»Pa,dok razmišljaš,razmisliioovome policijajerekladabihja mogla biti sljedeća osoba koju će pokušati kontaktirati.« Glas joj je zadrhtaonazadnjojriječiishvatilasamkolikoseboji.»Nadamsedaće meovogputaubiti.«

Ondajepoklopila.

Prošlo je punih pet minuta prije nego što mi je srce prestalo

nabijati. Nazvala sam Evana, nije se javio. Znala sam da trebam porazgovarati s njime prije nego što odlučim, i čekala sam još sat vremena,alikadseopetnijejavio,obuzeomenekineobičanspokoj. Znalasamštomoramučiniti.

OtišlasamnakatinapisalaJohnu e-mail. Sastojaoseodsamojedne rečenice Kako ti mogu pomoći, Johne? imojihnovihbrojevatelefona. Aondasampritisnulašaljikakonebihstiglaotomerazmisliti.

Alijošmiseuvijeknijejavio.JedvasesustežemdanepitamSandyjeli reklaJulijidasammuodgovorilanae-mail. Sviđam li joj se sada? Sada kada riskiram svoj život i život svoje obitelji? Sada kada se i Evan ljuti na mene? Ondasamsiuglaviponavljalakakomenezanimaštoonamisli. Počelasamtakovještolagati,zamaloisamasebivjerujem.

Alistvarjeutomedatoneradimsamozbognje.Ovonikadaneće završitiakonepronađemnačindatoprivedemkraju.Ausrcuznamda jejedininačinnalaženjesnjim čakseitislažešsamnom.Znamdaje ludoštomislimdajamoguneštoštopolicijanemože.Alikatkad,na nekojdubljojrazini,čakikadnerazumijemštoJohnradi,neštoumeni to razumije. Mislimdaimamtumoćdagazaustavim.IEvanimapravo, tomisesviđa.

AondapomislimnaJohna,naonajtrenutakdokstojiiznadneke ženeilinekogagledakroznišan.Pitamseosjećaliseonovako.

SEDAMNAESTI SASTANAK

J

esiliseikadaosjećalakaodaurukamadržišsveštosiikadahtjelau životu,aliondatitoispadne,iligapakprejakostisneš?Cijelimputem tebi pokušavala sam smisliti savršenu analogiju svega što mi se događa.Nijelitouvijektakosamnom?Uvijeksetrudimdasvebude savršeno.

Znaš kakve su mi bile bivše veze epske drame o kojima bih diskutiralasbilokimetkojebiovoljanslušati.Ilisamjabilaposve opsjednuta bivšim,ili onsa mnom.Akao što može posvjedočiti taj debelikartonkojiimašomeni,nikadanijedobrozavršilo.

Bože, prije kad si znala reći: »Znat ćeš da si upoznala pravu osobu...«, htjela sam te gađati nečime, ali ti bi se samo mudro nasmiješila i rekla: »Vjeruj mi, Sara, od prave se ljubavi nećeš tako osjećati«.Akosamutovrijemebilauvezikojojnijebilospasa,čaki akosamtodubokousebi znala, svađalasamsestobomdajeupravo onOnajPravisvedoknebihpoplavjelaulicu.

Nisamshvaćalaukojojsumjerisvionibilipogrešnizameneiu kojojsimjeriimalapravodoknisamupoznalaEvana.Mojebivševeze bilesupoputbrutalneutakmicehokeja-usvakomjetrenupostojala mogućnostdaćeizbitisvađa,nikadanismobilinaistojstraniinitko nikadanijepobijedio.Evanijasmo uvijek naistojstrani.Nikadase nisammoralaosvrtatiilipitatisegdjeje-znalasamdakližeuzmene, da surađuje sa mnom, da dijelimo isti cilj. Ali sada se odjednom osjećam kao da sam podigla pogled,a onje na drugom krajuringa, obojesmoobrambeniigračiinetkoćezavršitinabijennaogradu.

SveovoštoseuzadnjevrijemedogađaizmeđumeneiEvana,sve to svađanje, to nije dobro. Plaši me u jednakoj mjeri koliko i John. Najvišemeplašemojereakcije.Jerkadmenetkopritisne,jauzvratim jošjače.

Johnjenapokonnazvaodannakonnašegzadnjegsastanka.

»Nedostajalisumirazgovoristobom.«

Nisamodmahodgovorila,nisambilasigurnadamoguuzvratitia damupritomeneispsujemsvepospisku.

»Dragomiještosimiodgovorilanaemail«,rekaoje.»Brinuosam se.«

On sebrinuo?Zanimljivo.Billyivećinaknjigakojesampročitalao serijskim ubojicama kažu da oni ne osjećaju žaljenje, ali ga mogu odglumiti pa sam zaključila da sigurno razumiju princip iza njega. Odlučilasamprovjeritituteoriju.

»Johne,toštosiučiniobilojegrozno.«

»Štosamučinio?«

»Ostaviomibarbikusrastopljenimlicempaslao e mailove znajući daćemeuzrujati.Osjećalasamsegroznozbogtebe.«

»Lagala simi.«

»Pitanjakojasimipostavljaonisubilafer.MoždajesiAllynbiološki djed,alijaneznamštotiželišodnas-iliodnje.Bilabihludadas tobompodijelimosobnepodatkeosvomdjetetu.«

»Samosamtehtioboljeupoznati.«Zvučaojenesigurno,kaodaga jezbuniomojsamouvjerenton.

»Alijošuvijeknisisigurandamimožešvjerovati,zarne?Imenije tako.Akome stvarno želišupoznati,nemožešsamotakopoludjeti.A akosenaljutiš,nemožešmiodmahprijetiti.Morašmirećištotemuči paćemotozajednopokušatiriješiti,dobro?«

Zašutioje,alijanisamprekidalatišinu.Nakrajujeprogovorio:»Ne mogutozaustaviti.«

»Koje?«

»Gnjev.Tosejednostavnodogodi.«

Pokušalasamsmislitiodgovor,alikakodadajemsavjeteonečemu štonisamanemogukontrolirati?Zapitalasamsezbogčegamuželim pomoći.Zarstvarnomislimdaseutomčudovištukriječovjek?Ištobi todokazalo?Dajanisamčudovište?Odagnalasamtemisli.

»Ijasamtakva,Johne,alija...«

»To nije isto.«

»Zatoštotiubijašljude?«Srcemijezalupalonakontakoodvažne izjave,alionnijeodgovorio.Odlučilasamotićikorakdalje.

»I ja katkad povrijedim ljude kad planem. Radila sam neke lude stvari.«

»Nisam lud.«

»Želimrećidakatkadrazumijemkakobisetimogaoosjećatidok to radiš. Kako si samo nad njima htio imati kontrolu i koliko su te sigurnorazljutile.«Prisjetilasamseonogtrenutkanastepenicamas Derekom,njegovasamodopadnogizrazalica.Udarcakojisamzačula kadjeudarioopod.Razumjelasamga,ivišenegoštosamhtjela.

Johnjeopetšutio,alipočeojebržedisati.Vjerojatnojebilovrijeme dasepovučem,alipoželjelasamgajošdaljepogurnuti,htjelasamda se on uzvrpolji.

»Rekao si da ti je otac bio nasilan. Je li te ikada seksualno napastovao?«

»Ne.«Odgovoriojesgađenjem,alijanisammoglazaustavitisvoje sljedećeriječi.

»Amajka?«

Zaderaomisenauho.»Zaštoovoradiš,Sara?Zaštogovorištakve stvari?«

»Takosamsejaosjećalakadsi ti postavljaopitanjaoAlly.«

»Epa,nesviđamiseto.«Zvučaojenervozno,zabrinuto.

»Epa,nimenisetonesviđa.«Nijeodgovoriopasampripremila novi verbalni napad. Stani, promisli. Što ja to radim? Ubrzano sam disala,licemijebilozajapureno.Zanijelasamse,tolikomeopilamoć dasamzaboravilaskimerazgovaram.Samosamgahtjelapovrijediti.

Aondasamshvatila:takoseJohnosjeća.

Zaledilasamseipolakovratilaunormalupitajućisekolikusam štetupočinila.Mogla sam zamisliti Billyja i Sandykako šize unekoj prostoriji.Zadatakmi je prikupljati informacije,a ne provocirati ga. Međutim,Johnnijepoklopio.Moždasamjošuvijeksvemoglaispraviti.

Progovorilasamtiše,svimsesilamatrudećidazvučimmirno.»Gle, mislimdaovonijejednostavnonitebinimeni.Moždamožemoigrati igru?«

Odgovoriojeoprezno.»Kakvuigru?«

»Poput boce istine. Ja ću postaviti pitanje, ti moraš odgovoriti iskreno.Ondatipostavišpitanjeijaćuodgovoritiiskreno.Možešpitati ioAlly.«Zaklopilasamoči.

»Većsidokazaladalažeš.«

»Itiistolažeš,Johne.«

»Uvijek samiskrenstobom.«

»Ne,mislimdanisi.Želišznatisveomeni,aliimašcijelidrugiživot

okojemnegovoriš.Moždasamtisličnijanegoštomisliš.«

»Kakotomisliš?«

Što samtimemislila?Prisjetilasamsestanjaukojemsambilaprije nekoliko minuta, opijenosti i uzbuđenja koje sam osjetila na tom opasnomrubuizmeđurazumaiemocija.Osjetilasumibilaizoštrena, tijelonapeto,spremnonaborbu.

»Reklasamtidasamznalaozlijeditiljudeubijesu.Čaksamjednom nekogagurnulanizstepenice.«Akopričuprikažemgorom,hoćelimi sevišeotvoriti?»Slomiojenogu,akrvijebiloposvuda.Nevolimkad takoizgubimkontrolu,aimamdojamdanititonevoliš.« Šutioje.

»Mogukrenutiprva...«reklasam.

»Možemopokušati«,odgovoriojenakonkratkepauze.

»Dobro,pitajmeštogodželiš.« Dugoješutio.Držalasamdah.

Konačnojepitao:»Bojišlimese?« »Da.«

Zvučaojeiznenađeno.»Zašto?Biosamdobar.«

Uopćenisamznalakakoodgovoritinato.

»Sadsamjanaredu.Zaštoradišlutkesodjećomikosomodtih žena?«

»Daostanusamnom.Jesilibilasretnauobiteljikojateposvojila?«

Pitanje me ulovilo nespremnom. Nitko me to dosad nije pitao. I postojalisutrenucisreće,aliuvijekihjepratilabrigadaćeminetko svetooduzeti.Prisjetilasamsedanakadsamsmamompeklamesnu pitu. Imala sam trinaest godina. Kuhinja je bila topla i ispunjena mirisimamesa,češnjakailuka.Njezinemekerukebilesunamojima doksmomijesiletijestoismijaleseneredukojismonapravile.Ubacile smo pitu u pećnicu, a ona je brzo otišla u kupaonicu. Izašla je van blijedaislaba,reklajedamoralećiizamolilamedapazimnapitu. Oprezno sam je izvadila iz pećnice kad je korica porumenjela, uzbuđenaštoćujepokazatitati.

Sat vremena kasnije, kad se vratio s posla, pogledao je prema pećnicipamegrubozgrabiozarameiokrenuopremasebi.»Kolikoje dugopećnicaupaljena?«Licemujebilocrveno,ažilesumuiskočilena vratu.

Tolikosamseprepaladanisammoglaodgovoriti.Krajičkomoka

vidjelasamkakoLaurenprimaMelaniezarukuiizlaziizkuhinje.

»Gdjetijemajka?«

Nisamodgovorilapameprotresao.

»Ona...spava.Zaboravilasamisključitipećnicu.Ali...«

»Moglasispalitikuću.«

Pustio me je, ali još sam uvijek osjećala bol na mjestu gdje me stisnuo.Protrljalasamrame.Progovoriojestrogoihladnopapokazao prstomnizhodnik.»Kreni.«

AlinisamtoispričalaJohnu.

»Katkad sam bila sretna. Sada ja. Zašto želiš da žene ostanu s tobom?«

»Jersam usamljen.Jesi li razmišljala o meni kadsi bila mlađa?«

Htio je još nešto reći pa je zašutio i pročistio grlo, kao da mu je neugodno.»Jesamlijatatakakvogsiželjela?«

Nijevaljdaozbiljan?Alibioje.

»Da, htjela sam znati tko mi je pravi tata, kakav je.« Kako da odgovorim na drugo pitanje? »Ti... imaš mnoge osobine koje sam željelaodoca.«Doksamtoizgovarala,shvatilasamdajetodjelomično točno daomijeneštoštosamodtatehtjelacijelodjetinjstvo,nešto što i dalje trebam iako to ne volim priznati:pažnju. Promijeni temu, Sara. »Zaštoljudeuvijekubijašljeti?«

Nekojevrijemešutio.Odgovoriojeoprezno:»Prviputkadseto dogodilo,biosamulovu.Naišaosamnaparušumiionisu...znaš. Muškaracmeugledao.«Počeojebržegovoriti.»Ikreneonpremameni, daćezamahnuti.Moraosamuzvratiti,izavršilismonatluionmene udara, stvarno jako,inekolikoputamedobroopalio,aliimaosamnoži tup, zariomugaravnopodrebra.«

»Značiubiosiga.«

»Drugimzamahom.Samoštojeondacurapočelavrištati.Vidjelaje dajegledampajepotrčala potrčaosamzanjomsamozatoštoje ona potrčala.Pojurilajejošbrže,alisamosamjojhtioobjasnitidatonije bila moja krivnja, da je to bila samoobrana. Onda sam je ulovio...« Uslijedila je duga pauza pa je rekao: »Možda otac ne bi trebao razgovaratiotakvimstvarimasasvojomkćerkom«.

Nisamništaodtogasvegaželjelaslušati,alireklasam:»Ureduje, Johne.Dobro je o tome razgovarati.« Tonmi je bio ležeran.»Što se dogodilo?«

»Nisamtohtioučiniti.Alipribiosamjenatloionajevrištala.Tog sedananisamdobroosjećao-bilojestvarnovruće.Alikadajeumrla, osjećaosamsebolje.«

Zastaoječekajućidaneštokažem,alizanijemjelasam.

»Nekosamvrijemeostaosnjom.Kadsamotišao,bukasevratilapa samjeopetposjetioiondajebukanestala.Aliondasujepronašli...«

ZamislilasamtijelokojeseraspadaušumiiJohnakakostojiiznad njegaipromatraga.Zaklopilasamoči.

»Pasikrenuoraditilutke?«

»Da.« Čula sam mu olakšanje u glasu, kao da je sretan što razumijem.»S tvojom majkom nisam imao prilike završiti.« Sada je zvučaoljuto.»Moraosamtoponovitisdrugomženomiondajebuka nestala. Tada sam pouzdano znao.« Nekoliko je sekundi šutio. »Ali dragomiještonisamdovršioposaojerinačenebihimaotebe.«

Ovog sam puta ja bila ta koja mijenja temu.»Reci mi o tojbuci, Johne.Čuješliglasove?«

»Rekaosamtidanisamlud.«Izgovoriojetokaodasamjaluda. »Samomeboliglava.Izvonimiuušima.«

Svemiseposložilo.

»Imaš migrene?« »Stalno.«

»Goresukadjevruće,zarne?«Sadasamjazvučalauzbuđeno.

»Da,tadasunajgore.«

Kako mi je to promaknulo? Svi su znakovi postojali. Njegovo stenjanje, teško izgovaranje riječi, iritacija zbog buke. Migrene potaknutevrućinom.

»Ijapatimodnjih,Johne.«

»Stvarno?«

»Da,groznesu.Imenijeljetigore.«

»Jabukanepadadalekoodstabla,ha?«

Njegove riječi su me vratile u sadašnjost. Ovo nije zbližavanje s davnoizgubljenimocem.

»Počele sukadsam bila tinejdžerica«,rekla sam.»Kada sutvoje počele?«

»Kadsambiomali.«

»Uzimašlištoprotivnjih?«Akoimareceptzalijek,policijagapreko njegamožeuloviti.

»Ne,majkamijespremalalijekoveprotivglavobolja.Reklajedabol nastajezbogtogaštomeopsjedajuduhovi.«

»Mislišdaduhovioduakonekogaubiješ?«

»Siguran sam u to. Ali moram ići. Potrošit ću bon. Čujemo se uskoro.«

Potrošit će bon? Zar zbog toga prekida pozive? Gotovo sam prasnulausmijeh.

»Može,pazise.«

Nakonštosampoklopila,shvatilasamštosamrekla. Pazi se? Toje samo navika, nešto što govorim prijateljima i obitelji, ali John nije pripadao nijednojod tih kategorija. Zarsam se toliko priviknula na razgovoresnjimedamojapodsvijestvišenevidirazliku?

* * *

KadmeBillynazvaoirekaodaJohnnijenazvaosotokavećnegdje sjeverno od Prince Georgea, prije nego što je nestao u planinama, zvučaojeuzbuđenoštosamnavelaJohnadaotkrijetolikoinformacija. I ja sam bila uzbuđena. Odjednom je mnogo toga imalo smisla. U literaturi piše da serijski ubojice često osjećaju euforiju nakon ubojstva,akodJohnajeonavjerojatnopotaknulauvjerenjedamuzbog togaprolazeglavobolje.

BillyjeistorekaokakoJohnvjerojatnonijenapuniodvadesetuu vrijeme prvog ubojstva. Budući da mu je to vjerojatno bilo i prvo seksualnoiskustvo,doživljajjebiojošintenzivniji.Njegovamajka,koja ga je napustila, vjerojatno mu je cijelo djetinjstvo glavu punila mitovima, što bi moglo objasniti ritualna ubojstva. Serijski ubojice imajunavikustvaratirazrađenesvjetovefantazijekakobisezaštitili odizolacije.Mogusamozamislitiočemumaštadječakkojegostaveu planinamagdjemoralovitikakobipreživio.

KadjeEvannazvaotevečeri,pokušalasamsvetopodijelitisnjime,ali njegovi suodgovori bili kratki i ispitivao meo drugimstvarima o poslu, Ally, jesam li poslala pozivnice za vjenčanje - to zadnje me

začudilojerinačenikadanegnjavistakvimstvarima.

»Nisam imala vremena pregledati e-mail adrese, napravit ću to sutra«,reklasam.

»Nisiimalavremenailinisihtjela?«

»Nije bilo vremena,Evane.Bila sam pomalo zauzeta,sjećaš se?« Shvativši da zvučim poput kuje, nastavila sam nježnijim tonom. »Napravitćutovečeras,može?«

Zapali smo utišinupasamrekla:»Sadami jeposvejasno zašto nema nimalo takta. Vjerojatno nije baš socijaliziran. Kad bi proučili vremenskuprognozuuvrijemesvakognjegovanapada,kladimsedabi otkrilidajebiotoplinskiudarilipromjenatlaka tostvarnoutječena migrene.Aznašdauunutrašnjostiznabitijakovruće.«

Evan je uzdahnuo. »Sara, možemo li za promjenu razgovarati o nečemdrugom?«

»Zartinijezanimljivoštoimaglavoboljepoputmene?«

»Tonemijenjačinjenicudajeubojica.«

»Znam,alipomažeobjasniti zbog čega ubija.«

»Zarjerazlogbitan?Raditojermusesviđa.«

»Naravnodajebitan.Akoznamorazlog,imamovećešanse...«

»Mi?Svjesnasitogadanisipolicajka?Ilisipromijenilazanimanje dok me nije bilo?« Šalio se, ali osjetila sam skrivenu napetost. Preplaviomebijes.

Stani. Razmisli. Diši. Izazivamezatoštojeuzrujan. Ne reagiraj. Otkrij uzrok problema.

»Evane,volimtevišeodičega.Nadamsedatoznaš.OvosJohnom oduzimamimnogovremena.Toneznačidasamtezaboravila.«

»Ako nije to, onda je nešto drugo u pitanju. Uvijek postoji nova opsesija.«

»Jasam opsesivna osoba-ititoznaš!«

»Nedostajumidanikadsibilaopsjednutasamnom.«Nasmijaose.

Ijasamsenasmijala,laknulomiještojenapetostpopustila.

»Što on prije nestane iz naših života, to ću se prije vratiti opsesijamautvomživotu,može?«

»Dogovoreno.Jelispomenuoponovnisastanak?«

»Nije,alivjerojamohoće.Imislimdaćesesljedećiputpojaviti.«

»Sljedećiput?Nećebitisljedećegputa.«Iprepirkasenastavila.

»Zaboga,Evane.Zaštostalnomorašdominirati?«

»Jošmaloibitćutimuž.Trebamimatipravoglasautojodluci.«

»Ali nisi u pravu. Većsamtirekladajejedinašansadanestaneiz našihživotatadadogovorimsastanakidagaoniuhite.«

Progovoriojeglasnije.»Štoakoneuspiju?Štoakoneštoopetpođe pozlu?Štoonda?«

»Tosenećedogoditi.Počinjemivjerovati.Osjećamto.Zavrijeme zadnjegpozivarekaomijevišenegoikadaprijei...«

»Misliš dasi sigurnasamo zato što ti jerekao zaglavobolje?Da sadaznašsveštoonmisli?Nisinipolicajkanipsihijatrica.Ilitimoždai Nadinegovoridatoučiniš?«

»Onamipomažeshvatitištoželimučiniti.«

»Aštojesmojimželjama?«

»Štoželišreći,Evane?«

»Želim reći da ću morati ozbiljno razmisliti o našoj vezi i tome kolikotionaznačiakosenađešsnjime.«

»Nisivaljdaozbiljan?«

»Ugrožavašsiživot,Sara.«

»Tvojježivotugrožensvakiputkadaisplovljavaš.«

»Tonijeistoititoznaš.«

»Nemoguvjerovatidasimiupravozaprijetio.«

»Neprijetim,samotigovorimkakoseosjećam...«

»Pamoždaijamoramrazmislitionašojvezi.«Poklopilasam.Dugo samzurilautelefončekajućidameEvannazove.

Alinije.PasamnazvalaBillyja.

Odmahjedošaoidoniokavuikrafne.

»Policajciikrafne?Nijelitoklišej?«

Potapšaosepovitkomstruku.»Pazimnaliniju.«

Nasmijala sam se, privukla kutiju s krafnama i zavirila u nju, ali nisamnijednuuzela.

»Želišlirazgovarati?«pitaoje.

»Mrzimsveovo.Tajosjećajdamoramizabrati.«

»Teškajetoodluka.«

»Znam da je sebično što želim da Evan podržava svaku moju odluku,alipraktičkijezaprijetiodaćeokončatinašuvezu.«

Billymeiznenađenopogledao.»Ideš.«

»Mislim,zarnemampravo?«

»Samo ti možeš odgovoriti na to pitanje,Sara.Mislim da se sve svodinatosčimetimožešživjeti.Ilimožešliživjetisamasasobom.«

»Otomeijeriječ.NebihpodnijeladaJohnjošnekogaubije.Kakoću preživjetiljeto bilokojeljeto?Svakogvikendabitćuukomipitajućise jeliopetnapao.Ikakodaseudamakosesvakomalobudemosvrtala prekoramena?«

Kimnuoje.»Razumijemte.Istajepričasamnomibivšom.Htjelaje prosječnogtipa,alijanisammogaosamoležatizagrljensnjomispred telke znajući da je neki ubojica na slobodi. Uvijek sam sve morao provestidokraja.«

»Upravosetakoijaosjećam.Jasamovozapočelainamenijedato izavršim.«OpetsamosjetilanaletljutnjepremaEvanu.Zašto on tone razumije?

Billyjerekao:»Doniosamtiprimjerak Umijeća ratovanja uautu mije.Alimoždabisetrebalamaloodsvegaodmoriti.«

»Kako?«

»Započetaksemožemoićiprovozati.Izićiirazgovarati?«

»Neznam.Allyjeuškoliiimampunoposlapokući...«

»Hoćešliištaodtogastvarnonapraviti?«

»Vjerojatnoneću.«Uzdahnulasam.»Može,hajdemo.«

Vozilismosegotovosatvremena,samosmopilikavuičavrljali.Nismo razgovaraliomojojsvađisEvanom.Sigurnojeteškokadznajudame onpokušavaspriječitidaimpomognem,aliBillyjerekaodarazumije zašto je Evanu tako teško. Na putu kući prolistala sam Umijeće ratovanja i primijetila da je podvukao neke citate - a neke čak i zaokružio.

Pogledaome.»Tesestrategijemoguprimijenitinasve-politiku, poslovanje,rješavanjesukoba,sveštopoželiš.Imoguseprimijenitina svakuistragu.Johnovslučajjesavršenprimjer.Ovabiknjigamoglabiti ključnaprinjegovuzaustavljanju.«

»Javidimsamomnogocitata.«

»Alisvakijebriljantan.Evorecimo:>Planiranjenijebit,bitsubrzii prikladni odgovori na mijenjajuće uvjete<. Upravo tako treba razmišljati svaki policajac.« Njegove su tamne oči blistale kad me pogledao. »Kad bi više policajaca pročitalo ovu knjigu, više bi kriminalacabilouzatvoru.«

»Trebaobinapisatisvojuknjigu.«

»Zapravoradimnanečemuvećnekolikogodina-kakoprimijeniti Umijeće ratovanja upolicijskomposlu.>Pobjedapripadačovjekukoji možesvladatiratnulukavštinuprevarantskogipoštenog.<«

»Zakon!«

Pogledaome.»Da?«

»Definitivno.«MeninimalonesmetatoštoželiuklonitiJohnaiz mogživotaspomoćuvojnihstrategija.Ovajslučajtrebanekogatkoje spremannasve.PomislilasamnaSandy.Kolikobidalekoonaotišlada uloviJohna?

OstatakputakućiBillymijegovorioosvojojknjizi.Kadmeostavio predkućom,višenisambilaljutaiosjećalasamsegroznozbogsvoje reakcijenaEvanoveriječi.Bilomijekrivoizbogtogaštosamotišlas Billyjem.Jasamznaladatoništaneznači,alihoćeliEvantoznati?

Misli su mi se ispunile paničnim slikama Evana koji se iseljava, prodaje kuće, otkazivanja vjenčanja, Ally u suzama kako vikendom posjećuje Evana, usamljenih noći ispunjenih spoznajom da je Evan neštonajbolještomiseikadadogodiloidasamgaizgubila.Čimsam ušlakrozvrata,poslalasampozivnicezavjenčanje.Ondasampokušala nazvatiEvana,alimobitelmujebioisključen.Nisamostavilaporuku nisamznalaštobihrekla.

KadjeEvankasnijetevečerinazvao,jasambilauradionici.Želudacmi sestisnuoidubokosamudahnulaprijejavljanja.Krećemo.

Rekaoje:»Hej,malena.Žaomijezbogonogaranije,ponašaosamse poputkretena.Jednostavnomislimdajetajtiplošidatineshvaćaš kolikojeopasan.«

Izdahnulasam.Svećebitiokej.

»Shvaćam.Naravnodashvaćam.Istvarnosenadamdanemisliš onoštosirekaoonašojvezijersamposlalapozivnice.«Nasmijalasam se.

Evanješutio.Osjetilasamstezanjeuprsima.

»Dobro,sadmeplašiš«,reklasam.

»Ti mene plašiš, Sara. Želim se oženiti tobom, želim zajednički život-volimte-alitisebeiAllystavljašuopasnost.Želimtezaštititi,

alitimeneslušaš.«

»Otkadamoramslušatisveštokažeš?Nisampas.«Nasmijalasam se,alionnije.

Rekaoje:»Znašdatonisamtakomislio.Neželimdaseopetnalaziš s njime. Ne znam kako da to jasnije izrazim. Nisam htio ni da razgovarašsnjime.«

»Znam to, Evane. Ali ja ti pokušavam reći da ne mogu živjeti u stanjuneizvjesnosti.Tomeubija.«

»Dobro, napravi to. Sastani se s Johnom. Više me nije briga. Ali moramukrevet.Sutramečekanaporandan.«

»Stani,Evane.Želimrazgovaratiotome...«

»Ne,neželiš.Tisiodlučilaiželišdasejasložim.Alinakolikogod različitih načina to izjavila, ja se neću složiti. Razgovor o tome je trošenjevremena.«

»Moramznatidaćemo ti i ja bitiokejakotoučinim.«

»Neznam,Sara.«

Sadasamplakala.»Evane,tiiAllysteminajvažnijinasvijetu.Ne želimteizgubiti,aligubimsamusebe.Nemogujesti,spavati,ništa. Ludasam.Zartitonevidiš?«

»Odlučištoželiš.«Zvučaojekaodasepredaje.

Rekaojelakunoć,ajasamšapatomodgovorilakrozsuzepaobukla jednuodnjegovihmajicaiotišlaukrevet.Nisammoglazamislitiživot bezEvana nisam htjela životbeznjega.AliakoovosJohnomuskoro neprivedemkraju,mojaćevezaipakizdahnutijersamgubilakontrolu. Usvakomslučaju,rezultatćemeuništiti.

Evanjeimaopravo,moralasamdonijetiodlukuiznalasamštoću odlučiti.Tojebiojediniizlaziztesituacije.Nakontogamiseživot moževratitiunormalu.MolilasamsesamodaEvanidaljebudedio togživota.

SljedećegjutraJohnmenazvaonamobiteldoksamvodilaAllyuškolu. Ovogsamputaisprobalaneštonovo.

»Bok,Johne,upravovozimAlly,nazvatćutečimuzmognem.«

»Aliželimrazgovarati.«Zvučaojezatečeno.

»Super,jerijaželimrazgovaratiostvarimakojesmospomenuli nekidan.«

»Nemoguostavitimobitelupaljen.Alitrebam...«

»Dobro,ondamenazovizapolasatanafiksni.«Poklopilasam.

Zadržalasamdahmislećidaćemeodmahnazvati,alinije.Billyje javiodajeJohnopetblizuWilliamsLakeaidasusvislobodnipolicajci nacesti.TočnopolasatakasnijeJohnjenazvaomojufiksnuliniju.Dok sehvalio kako je to jutro slijedio mrkogmedvjeda krozmočvaru,ja samrazmišljalahoćuličekatidaspomenenovisastanakilićugasama spomenuti.Nakonštojeopisaokakojerasporiomedvjedapatruplood stodesetkilogramaizvukaoizgrmljaadasepritomenijenioznojio, ubacilasamse.

»Sigurno je teško upucati medvjeda. Ja bih se bojala da ću ga promašitipadaćemenapasti.«

»Janikadanepromašim.«Nastaviojeljutimglasom.»Svakegodine ušuminaiđemnaranjenemedvjedejersuihgađalinekiamateri.Jane povlačimokidačsvedoknemamčistpogodakizauhairavnoumozak. Većinaselovacauzbudi,aondatrznuuzadnjitreni...«

»Bašzanimljivo.Štetaštosenismosastali.Bilobisjajnotakvepriče čutiizprveruke.«

»I ja sam to pomislio! Baš sam htio predložiti novi sastanakmožešpovestiAlly.«

»Ne znam... Možda bih prvi put ipak trebala doći sama. Ona bi moglaneštorećiEvanu.Alimogutidonijetinjezinefotografije?«

»Da,može,donesifotografije.Tobibilosuper.«Zadrhtalasamod pomislidaondodirujeAllynufotografiju.

»Kadaseželišsastati?«pitaoje.

»Kadsitimislio?«Ustasumiseosušila.

»Moram se maknuti. Vani postaje toplo.« Opet je zvučao ljuto. »Ljudipočinjukampiratipabacajusmećepošumiinavijajuradiotako glasnodačovjeknemožerazmišljati.«

»Možemosesastatiuskoro.«

»Dobro.Sutra.«

Zato sam zatražila ovaj hitan sastanak. Znam da inače ne primaš pacijentenavečer,istvarnoovocijenim.Vjerujmidasamhtjeladoći ranije,alicijelosmopopodnebiliupostaji.Billyjerekaodaćepaziti Ally možešlivjerovatidavodiAllyuBostonPizzainijehtioprihvatiti novac?Evanćemenazvatikasnijevečeras,ajaneznamkakomuovo obznaniti idalidamuuopćekažem.Tomeužasnobrine.Međutim,

sigurnasamdaćemiEvanoprostitikadauhvatimoJohna.Tkojeono rekaodajeboljemolitioprostnegodopuštenje?

Ti si jedina kojojovo mogureći,ali doživjela sam nešto stvarno čudnodoksambilaupostajiislušalaBillyjaiSandy ovogseputas JohnomnalazimuparkuBowenpasumiizlagalinoviplan.Mislimda ga je potaknulo nešto što je Billyrekao o Johnovim glavoboljama,o tome da se John njima koristi kao isprikom. Na trenutak sam ga poželjela braniti - braniti sebe. Cijeli život ljudi se ponašaju kao da glumimdokimammigrenu.Alijaznamkolikosuonebolneikakoodte boligotovopoludiš.

Doksamišlauškolu,jednaseprijateljicastalnosvađalasmamom,i kadbinjezinamamarekla:»Istasipoputmeneutimgodinama«,moja biprijateljicavikalakakouopćenijepoputmame.Nisamtorazumjela. Prvo,bilesuslične,adrugo,menisečinilogorimtodasenevidišu svojimroditeljima-kaoštosejanisamvidjela.Definitivnoneumami kojajenajmilija,najstrpljivijaženanasvijetu,atata-dobro,trebale bismojošsatvremenadanabrojimsvenačinenakojeserazlikujemod njega.

TojejedanodrazlogazbogkojegamesusretsJulijomrazočarao. Još uvijeknisam vidjela sebe.Plaši me to koliko sam slična Johnu dijelim tu impulzivnost, brzo gubim koncentraciju, njegovu narav, a sadaimigrene.Alinajvišeseužasavamtogadapostajem više poput njega.Svakiputkadkaženeštoštomepodsjetinamene,maštamo tomedagaubijam,danosimnožnasastanakibodemganebrojeno mnogoputa.Anajboljijediokadonleži ikrvari kadavidimdaje konačnomrtav.Ondaseosjećamdobro.

OSAMNAESTI SASTANAK

R

azmislila sam o svemu što si rekla i s obzirom na to kroz što prolazim,pretpostavljamdabihmoglabitiiugoremstanju.Zatosi dijelomtizaslužna.Bezobziranatoštotikažem,bezobziranatokako sečudnoosjećam,timenatjerašdato sagledam. Iuvijekmipomogneš shvatitištojeprouzročiloteosjećaje.Ondasemogusnjimanositi,ili ihbarempokušatishvatiti.Evanprihvaćamojehiroveiludilo dobro, o tome bi se trenutačno dalo raspravljati.Ali mislim da zapravo ne razumije zašto radim to što radim, ili možda jednostavno ne mora znatirazlog.

Japakoduvijeksvepropitkujem-tojekarakternacrtakojajetatu izluđivala.Ok,većinuljudiumomživotu.Tisiprvaosobakojamije rekladanijelošeimatipitanja,kojajepoticalatapitanja.Zapravo,tisi prvaosobakojamijerekladasam ja okej.ČakmiiLaurenkatkadkaže daprestanembititakva... Sara. Titoneradiš.

Ti si rekla da je moja opsesija strastvenost,da je mojintenzitet velikdar,dajemojaodlučnostneštozadivljujuće.Daonoštosmatram svojimslabostimamogubitimojenajvećevrline.AkojeJohnogledalo koje reflektira najgore iskrivljene slike koje imam o sebi, onda si ti ogledalo koje reflektira ono najbolje. Katkad se pitam što bi se dogodilodanemamtebekojadržištoogledalo.

Kadsamsevratilakućisazadnjegsastanka,dočekalameEvanova porukadajeiscrpljenidaideukrevet.Grizlasamsejernijeznaodase sljedećidanupodneplaniramsastatisJohnom,alilaknulomiještomu to ne moram reći. Ostavila sam mu poruku da mi je žao što sam propustila njegovpozivi da muželim lakunoć.Brzo sam poklopila prijenegoštomusveizlanem.

BillyjedoveoAllykućiipričekaodajestavimnaspavanje,aonda smoopetponoviliplansastanka.Policijajepostavilajedinicenaglavnu autocestu iz Williams Lakea u Vancouver, a rendžeri su zaustavljali vozilanasporednimcestama,alipostojalajemogućnostdajeJohnveć stigao.Moralismosedržatiplana.

OvogćeputaBillyglumitiradnikakojiuređujeparkibitćeblizu klupenakojojćujasjediti.Bilomijelakšeznajućidaćemibitiblizu.On jetakovelikijak,definitivnoosobakojuželiškrajsebeakoulazišu mračnuuličicu ilisesastaješsaserijskimubojicom.Nekolikosamse puta našalila, a on se svaki put nasmiješio, a onda mi pozornost skrenuo natragnatlocrtparka.Njegovasigurnostdaćeplanupaliti pojačalajemojeuvjerenjedapostupamispravno.Samomoramneko vrijemesjeditinaklupiiovojćenoćnojmoridoćikraj.

KadjeBillyotišao,okodeset,srušilasamseukrevetiutonulausan bezsnova.SljedećegsamsejutraprobudilanaEvanovojstranikreveta, idoksamgrlilanjegovjastukiudisalanjegovmiris,samopouzdanjemi jepočelojenjavati.Štoakomiseneštodogodi?Štoakozadnjirazgovor koji sam vodila s Evanom bude naš posljednji razgovor?Moram mu javitikolikogavolim.Nijesejaviokadsamganazvala.Natrenutak sampoželjelanazvatiBillyjaisveotkazati.Aliondasampomislilašto bisedogodilokadbihtoučinila.

Ally mi je poželjela napraviti doručak, palačinke kakve peče Evan. Dopustilasam jojda napravi potpuni svinjacukuhinji izgledalaje takoslatkodokmejeposluživalaumalojpregačiskuharskomkapoma onda sam sjela s njom za stol, nisam jurcala okolo pokušavajući pospremiti.Slušalasamnjezinojutarnječavrljanje,smješkalasepričio tome što je Moose napravio sa svojim plišancem, cijelo se vrijeme molećidajojtonećebitizadnjauspomenanamene.Pokušalasamse podsjetitidamiJohnnikadanijezaprijetio,alinisammoglazaboraviti činjenicudajeonubojica.KadsmodošledoAllyneškole,otpratilasam jedoučionicepakleknulaisprednje.

»Ally,znaškolikotemamavoli?«

»Aha.«

»Koliko?«zadirkivalasamje.

»Više nego što Moose voli svogzeku!« Nasmijala se,a ja sam je povuklaučvrstzagrljaj,takočvrstdajezacičala»Mamaaa!«pasamje morala pustiti. Pridružila se skupini prijatelja, mahnula mi preko ramenapaušlaurazred.

Na putu u postaju da čujem zadnje Sandyne i Billyjeve upute pokušalasamnazvatiLauren,alinijesejavila.Tolikosamočajnohtjela razgovaratis bilo kime dasamgotovonazvalaMelanie,alisjetilasam

se da još uvijeknisam poslušala Kyleov CD. Kad sam opet utipkala Evanovbroj,dobilasamgovornupoštu.Čaksamnazvalanjegovuredu kolibi, ali recepcionarka koju ne volim, jer uopće nema smisla za humor,reklajedaradinabrodu.

Nakon sastanka u postaji imala sam još sat vremena prije nalaženja.Vozećisepremakući,prošlasamcvjećarnicuispredkojesu stajali buketi cvijeća. Odabrala sam najveći i odvezla se roditeljima. Mamaseozarilakadjeotvorilavrata.

»Sara,kakvodivnoiznenađenje!Jesilijela?«

Dok sam sjedila, ispijala kavu, čeprkala po rolici od cimeta i razmišljala o tome hoću li preživjeti dan, mama mi je svako malo dotaklaruku.

»Drago mi je što si navratila, dušo. Dugo te nismo imali prilike posjetiti.«

»Žao mi je, mama, bila mi je ludnica s planiranjem svadbe i poslom.«

»Uvijek sam tu ako trebaš pomoć.« Nasmiješila se, a ja sam primijetila da nosi rumenilo, koje je samo još više isticalo njezinu blijedukožu.Htjelasamgaizbrisatiizamijenitigapoljupcem.Onase uvijektrudilabitituzamene,iakojebolesna.Alisadaminijemogla pomoći.Nijemimoglapomoćinisproblemimadoksamodrastalaiakonikadatonisamnitražila.Voljelasammamujerjebilanježnai divna,aliistesumetekarakteristikesprečavaledasnjompodijelim biloštobitno.Učinilabihsvedajezaštitimodbola.

»Znam,mama.Tisizakon.«

Opetsenasmiješila.Takojujelakobilorazveseliti.Samojehtjela da joj djeca budu sretna. Pomisao na sve laži koje sam joj izrekla proteklihmjeseci,kojejojjošuvijekgovorim,izmamilamijesuzena oči.

»Tatamenikadanijehtioposvojiti,zarne?«Nisammoglavjerovati dasamtopitala,asudećipremamaminimrumenimobrazima,nijeni ona.

Osvrnulasekaodabionmogaosvakogtrenutkaući.»Naravnoda je,onsamo...«

»U redu je, ne brini se.« Dobila sam odgovor na svoje pitanje. Krivnjajojsejasnoočitavalanalicu.Oduvijeksamznalazaštojetata takodistanciran,alinisammisliladaćemepotvrdatakozaboljeti.

PromijenilasamtemuipričalaoAllysvedoknijestiglovrijemeza sastanaksJohnom.Navratimasammamupoljubilaizagrlilatesena trenutakprepustilatomzagrljajudoksamudisalanjezincimetnimiris. Onda sam krenula, uz obećanje da ću uskoro navratiti s Ally. Približavajući se parku, pokušala sam još jedanput dobiti Evana na mobitel.Opetsenijejaviopasammuostavilaporuku.Nisamznalašto bihreklapasammusamorekladagavolimidodala:»Žaomiještoje samnomtakoteško«.

UparkuBowensamsezaputilapremaklupiblizuteniskogterenana otvorenom,gdjesamreklaJohnudaćugačekati,papromatralasve kamionete i aute koji sudolazili.Pretraživala sam pogledom parku slučajudadođeiznekogdrugogsmjeraizadržaladahsvakiputkadbih nekogaugledala,panagloizdahnulakadbihshvatiladatonijeon.Billy jeplijeviokorovugredicimenizdesnainekolikomeputapogledaou očiteseohrabrujućeosmjehnuo.KadnisamtražilaJohna,gledalasam gdjesuostalipolicajciucivilu.

Prošlojedesetminuta.Rukesamzaposlilašalicomkavekojusam neprestanovrtjela.Prošlojejošdesetminuta,aJohnunitraganiglasa. Zboglitrikavekojusamispilajakomisepiškilo.Zamišljalasamkako mipucamjehur.Srećom,ovogsamseputasjetilapopititablete.Već sam mislila riskirati i progovoriti u mikrofon kad mi je zazvonio mobitel.ZvaojeJohn.

»Johne!Gdjesi?«

»Žaomije,Sara,alinemogusedanassastati.«

»Šališse.Sjedimovdjevećgotovopolasata.«Prisililasamseda zvučim mirno. »Ne razumijem. Jučer si bio uzbuđen zbog sastanka, zaštosada...«

»Predomisliosamse.«Zvučaojeljutito.

Misliš da se ja nisam htjela predomisliti, kretenu?

»Šteta,Johne.Radovalasamsesusretu.«

»Žaomije.Htiosam,alinijeizvedivo.«

»Gdjesisada?«

»UVancouveru.«

»Blizusi.Zaštonedođešsljedećimtrajektom?«

»Ne,moratćemosesastatizanekolikodana.«

»Nažalost,tomineodgovara.Evansesutravraćakući.«Moguija

igratiigrice.

»Pa?«

»Paćuimatiposla.«

Povisiojeton.»Neželimsedanassastati.Nisamsedobroosjećao kadsamseprobudio.«

Naravno da se nisi dobro osjećao, gade jedan, zato što će te policija uhititi. Ovapričanikadanećezavršiti.Moralasammupružitijošjednu priliku.

»Mogupričekatijošmaloakomislišdaje...«

Poklopioje.Zarseljutio?Daodem?PogledalasamBillyja,alinisam uspjelapročitatinjegovizrazlica.

Telefonjeopetzazvoniozaminutu.

»Jošuvijekmislimdatonijedobraideja.Pokušajmoopetsutra«, rekaojeJohn.

»Reklasamti-tomineodgovara.«

»Zbog Evana?« U glasu sam mu jasno čula što misli o Evanu i shvatilasamdasampogriješila.

»Ne,negoimampunoposla,tujeiAlly,pašoping.«Moramsebrzo skinutistelefona.»Izgledadaćemomoratidogovoritisusretzaneki drugi put.Pazi se,Johne.Vozi oprezno.«Poklopilasam danestigne odgovoriti.ProlazećikrajBillyja,odmahnulasamglavom-suptilno,u slučajudaJohngleda.DoksamulazilauCherokee,primilasamporuku. Billy: Čekamo te u postaji.

Super.Još kave i razgovora.Ali barem imajuzahod.Bila sam na putukadmenazvaoEvan.

»Hej,pokušavalasimedobiti?«

»Oh, Evane. Ubitćešme.«

Začulasamonajpoznatiteškiuzdah.»Štosisadanapravila?«

»Nisamtitohtjelarećiuporucipasamtezivkala,alitvojaglupa recepcionarkajereklada...«

»Hej,ludaženo,uspori.Štosinapravila?«

»Dogovorilasamsastanak.«

»IsuseKriste,Sara!Kada?«

»Trebaojebitidanas,ali...«

»Danas? Inisimirekla?«

»Pokušavala samtireći,alinisisejavljao.«

»Kadajesastanak?«pitaojepreplašeno.»Doćićui...«

»Većjebio,ali...«

»Molim?«

»Nijedošao.Imaosipravo,onsamomanipulirasamnom.«Svesam muispričala.»Alitojesadto,Evane,sadjegotovo.«

»Tosamvećčuo.«

»Ne, za ozbiljno. Opet ću nam promijeniti brojeve. Možda se možemo preseliti ili otići u kolibu kao što si rekao. Mogu sama podučavatiAlly.Ilimoždatrebamoprodatikuću.Neznam,alirećiću policiji da nam više ne smiju prisluškivati telefone. Neću gledati televiziju,nećučitatinovine...«

»Uspori. Večeras imam jednu veliku grupu, ali sutra ću krenuti odmahujutropaćemoporazgovarati.«

»Jesilisiguran?«

»Sve ćemo riješiti, dobro? Samo nemoj ništa odlučivati dok ne dođemkućiinemojništamijenjati- molim te.«

»Dobro,dobro.«

»Ozbiljansam.Neželimsevratitikućiinatravnjakuugledatiznak daprodajemokuću.«

»Dobro. MoramupostajunasastanaksBillyjemiSandy.«Zastenjala sam.

»Nedajninjimadamanipulirajutobom.«

»Trenutačnosvimanipulirajumnome.«

»Hej,Sara tonijefer.«

»Žaomije.Aliovojekoma.Dasebaremnemoramnalazitisnjimaželimićikući.«

»Reciimdaodjebu.«

»Moramrazgovaratisnjima,alinećeimsesvidjetionoštoćuim reći.«

Evanjeimaopravouvezispolicijom,aimalasamgaija.Čimsmo zatvorilivratasobezaispitivanje,Sandyjerekla:»Mislimdasljedeći puttrebamo...«

»Nećebitisljedećegputa.«

Potpunomeignorirala.»Trebamoneštoprimamljivijedadođena otok.Mislimdamutrebašrećikakoćešmuipakdopustitidaupozna Allyi...«

»Nećukćerupotrebljavatikaomamac,Sandy.«

»Onanećestvarnobititamo,samoželimodaontopomisli.«

»Ne,gotovoje.Dostamije.Danasćupromijenitibrojtelefonaiviše nedopuštamdamiseprisluškujefiksnalinija.Želimidamiprestanete prisluškivatimobitel.«

»Razumijemo da trebaš malo odmora«, rekao je Billy. »Ovo je bilo...«

»Netrebam odmora,trebamdaovobudegotovo.Riskiralasamsvoj život,životsvogdjetetaisvojuvezu,asvejebilouzalud.Evanjeimao pravo Johnmanipuliramnomeivićetegamoratisamiuhvatiti.«

»Štoakonaudijošjednojženi?«pitalajeSandy.

»Ondastegavećtrebaliuloviti.«Hladnosamjepogledala.

»Ako uklonimo sve uređaje za prisluškivanje, ne možemo te dovoljnodobroštititi.Štoćešučinitiakonapadnetebeilinekogčlana tvojeobitelji?«pitalaje.

»Prijesigovorilakakonemislišdamiprijetiopasnost.«

»Reklasamtidanemožemopredvidjetinjegovepoteze.«

»Zanimljivojekakonisimisliladamiprijetiopasnostkadsihtjela dasesnjimesastanem,asada,kadatoneželim,odjednommiprijeti opasnost.«

Billyse ubacio:»Samo želimo reći kako ne znamo na koji će on načinreagiratinatvojeodbijanje.Zadnjiseputjavio e-mailom...«

»Blokiratćunjegove mailove.«

Zurilisuumene.Dubokosamudahnula.

»Gledajte,mislila sam da će ova priča završiti ako pristanem na sastanak, ali to se neće dogoditi. Život mi je posve sjeban gotovo uopćeneradim,stalno sesvađams Evanom,neprovodimdovoljno vremenaskćeri.Štovamvišepomažem,svejegore.Jednostavnoću otićikućiinastavitiživjetikaodaonnepostoji.Tosamdavnotrebala učiniti.«

»Činisedasiodlučilaiimašsvakopravogledatisvojeinterese.Ali mislimdabitrebala...«počeojeBilly.

Ustalasam.»Hvalatinarazumijevanju.«

Sandy,kojanijeizgledalakaodarazumije,odmahnulajeglavomi rekla: »Nadam se da ćeš moći živjeti sa sobom kad pronađe novu žrtvu«.

»Ja se nadam da ćeš ti moći živjeti sa sobom. Godinama znaš za njegainisigazaustavila.Dalasamvamvišetragovanegoštosteih

samipronašli.«Zajapurilaseiustalastisnutihšaka.

Zakoračilasamunazadkadjeprogovorila:»Ti...«

»Sandy?«ubacioseBilly.

Okrenulasenapetiiizišlaizprostorijezalupivšivratima.

Billy me otpratio do Cherokeeja. Nedavno oslobođen adrenalin još uvijekmijekolaožilamadoksamsežalilanaSandy.

»Dobro, tigrice«, rekao je kad sam ušutjela. »Hoćeš li biti dobro večeras?Akoželiš,mogukasnijedonijetikineskuklopupapripazitina tebeiAlly.«

»Jakolijepoodvas,policajče,alimislimdaimašpravo trebamse maloodmoritiodsvega.«ZnalasamikakojeEvanreagiraozadnjiput kadmijeBillydoniohranu.

»Dobro,aliznašmojbrojuslučajudaneštozatrebaš?«

»Devetjedanjedan?«

Nasmijaose,alividjelasamdajepovrijeđenpamijebilokrivo.

»Čuvajse,mala.«Vratioseupostaju.UkojojjeSandyvjerojatno igralapikadonamojojfotografiji.

Eto,tojecijelapriča.Mislimdaćustimezavršitidanašnjisastanak. Dostamijepričanjazajedandan.Znam,tonijeneštonaštoseobično žalim.Sjećašsedanakadmijenajvećabrigabilamojanarav?Nisam nikada mislila da ću o tome razmišljati kao o dobrim starim vremenima, ali s druge strane nikada nisam mislila da mi je otac ubojica-apogotovoubojicakojivolimijenjatiodlukebaškaoija.

Reklasikakojevrijemedasepočnempitatištojaželim,aneštoje ispravnoilipogrešno,ilištodrugimisle.Kakoćushvatitištoželimako objektivnosagledamsvojeosjećajeiposljedicesvojihodluka.Recimo kakoneželimvišeJohnausvomeživotu,alibojimsedaćenekome nauditi.ŽelimdauhvateJohna,aliužasnosebojimdaćenapastimoju obitelj.Ondasirekladamoramdonijetiodlukuidržatijese.Ievo,to sadaradim.Zatoštoželimpovratitiduševnozdravlje,alibojimsedaje prekasno.

DEVETNAESTI SASTANAK

V

išeneznamkogaslušati.Tolikosamsluđenadabihvjerojatnostala predjurećiautomobildamikažeškakojetodobraideja-tobibaremu trenupojednostaviloovusituaciju.Bože,ovojnoćnojmorinemakraja. Trebapazitištoželiš.Jasamsamohtjelaocakojemjestalodomene. Mastalojenjemu.Tolikomujestalodabimemogaoubiti,akoprije toganeubijesvekojevolim.

SinoćnavečeropetjenazvaoJohn.Bogznaštojehtioovogputa,neću nikadasaznatijersamisključilamobitel.Nekolikojeputapokušaona bežični, ali ignorirala sam ga. Billy nije nazvao da mi javi Johnovu lokaciju,vjerojatnounadidaćemojaznatiželjaprevladati,alinijeme zanimalo.Jedvasamčekaladapromijenimbrojeve-nisamsamozbog togaštojeEvanrekaodapričekam.Ijakosamsenaljutilakadsam shvatila da sam iz postaje otišla bez potvrde da će policija prestati prisluškivatimobiteltespoznajedavjerojatnojošuvijekprisluškuju fiksnuliniju.Evanjekasnijenazvao,aliimaojejošmnogoposlaprije polaskapasmosisamozaželjelilakunoćisložilisedaćemoglavnu raspravuvoditikaddođekući.MogujošjedandanignoriratiJohna.

Danas ujutro, što mi djeluje kao da je bilo prije milijun godina, odvezlasamAllyuškolu-danasjezadnjidanprijeljetnihpraznika-pa sumanuto čistila kuću. Začudilo me to što Evan nije nazvao kad je krenuoizkolibe,alizaključilasamdajeimaoprevišeposla.Nijemu lako samo tako otiči u zadnji tren. Na mobitelsam stalno dobivala govornupoštupasambilauvjerenadajevećnaputu signaljegrozan u tom kraju. Oko deset sam prestala usisavati kako bih u perilicu ubacilanovutururubljakadsamzačulazvukgumanaprilazu,aMoose jelajućipotrčaopremavratima.Evanjestigao!

Pojurilasampremavratima-iugledalaBillyjaiSandykakoizlazeiz Tahoea.Želudacmisestisnuokadsamugledalanjihovaozbiljnalicai tamnesunčanenaočale.

»Možemoliući?«pitaojeBilly.

»Evantrebadoćisvakesekunde,alimože.«

Ovog sam ihputa uvela udnevni boravak.Loše vijesti zaslužuju formalnost.Kadsusesmjestilinakaučuprekoputamene,bilasam spremna.

»Jošjejednadjevojkanestala?«

»Sara...«Billyjeskinuosunčanenaočale.»Evanjejutrosupucanu kolibii...«

»Molim?!« Zurila sam u njih dok mi je srce divljački udaralo u prsima.Skočilasamnanoge.»Jelidobro?«Zvjeralasampogledomod jednogdodrugog,uočajnompokušajudaimnalicuvidimštomisle.

»Bit će dobro«, rekao je Billy. »Prevezli su ga helikopterom u bolnicuuPortAlberni.«

»Štose dogodilo!«

»Ranoujutrosespustiododokova.Tadajeupucan.Uspioseodvući ujedanodbrodovaizaustavitikrvarenjepriboromzaprvupomoći ondjegajepronašaojedanodvodiča.«

»Dobro. Samo. Moram...« Zavrtjela sam se i zgrabila torbicu s klupicenahodniku,potražilasamključeveimobitel.Kakoćuotićiu školupoAlly?MoželijeLaurenpokupiti?Daputemstanemponju?

»Odvestćemoteubolnicu«,reklajeSandy.

Moose. Moram zamoliti susjedu da ga pusti van. Što još?Klijent dolazi po uzglavlje za krevet. Rasklopila sam mobitel, ali Sandy me zgrabilazazapešće.

»Čekaj.«

Oslobodilasamruku.»MoramnekoganazvatidaodepoAlly.«

»Razumijemo, ali moramo prije toga porazgovarati o nekim stvarima.«

»TojesigurnobioJohn.«

»Bašzato...«počeojeBilly.

»Moramrećiobitelji.«Kakoćuimtoobjasniti?

»Imamonekezamisliotomeštodaimkažeš«,ubacilaseSandy.

Okrenula sam se Billyju. »Nije... ga ubio. Znači to je bilo samo upozorenje?«

»Mislimodanije.Jedanodkuharajeizašaozapalitiuvrijemekadje Evanupucaničuojeneštougrmlju.MislimodajeprekinuoJohnaprije negoštojeuspiodovršitiposao.«

JohnjehtioubitiEvana.Zbogmene.Očisumiseispunilesuzama.

»Moram odmah otićiuškolupoAlly.«

»NekolikopolicajacajeubolnicisEvanom,apatrolnovozilojepred školom«,reklajeSandy.»MožešsBillyjemotićidoEvana,amićemo poslati policajcapo Ally.Samo nazovi školui reci dajeto obiteljski prijatelj. Ne želimo preplašiti ljude viješću da imamo posla s pomahnitalimserijskimubojicom.«

Samoštosmoimaliposlaspomahnitalimserijskimubojicom.Koji jebiojakoljutnameneijakojedobroznaokakomitoprenijeti.

»Allyznadanesmijeotićisnepoznatimosobama.Mogunazvati jednuodsestara,aliondaimmoramrećištosedogađai...«

»Ostavimo to zakasnije«,reklajeSandy.»Allymepoznaje.Jaću otićiponjuipričuvatijedoksisEvanom.«

Odmahnulasamglavom.»ReklasamJohnudasenemogusnjime sastati jerEvandolazi kući.Sigurno je odlučio da će jednostavno...« Nisammoglanastaviti.

Billymezabrinutopogledao.»Sara,nisiznaladaćetoučiniti.« Pogledala sam Sandy. »Ali ti jesi. Upozorila si me.« Jesam li dopustiladamevlastitiosjećajipremanjojzaslijepe?

»Nemojsitopredbacivati,Sara.SamobudijakazaEvana.Mićemo sepobrinutizasveostalo«,reklajeSandy.Prvijeputreklaneštoštomi sesvidjelo.

* * *

Doksam se s Billyjem vozila prema bolnici,nazvala sam roditelje s mobitela.Čim sam čula maminnježanglas,slomila sam se i počela plakati.UspjelasamsedovoljnosabratidajojispričamlažnupričupolicijavjerujekakojeEvanaupucaonezadovoljniradnik.Nisamznala tkoćeutopovjerovatijerEvannikadauživotunijenekoganaljutio.Ta mepomisaojošjačerasplakala.

Prijenegoštosamsesnašla,mamajepredalatatitelefon.

»Štosedogađa?«

»Tata,Evanjeubolnici.Upucanjeukolibi.Dobroje,aliprevezlisu gauPortAlbernii...«Opetsamserasplakala.

»Naćićemosetamostobom«,rekaoje.

Tojevjerojatnozadnještopolicijaželi.Alitojebiloonoštosamja trebala.

»Hvala,tata.Možešlinazvatinjegoveroditelje?«OniživeuSADui iakojeEvanblizaksobitelji,neviđaihčesto.Mamaitatasumunešto poputzamjenskihroditelja.

»Javitćemoim«,rekaojetata.»GdjejeAlly?«

»Prijateljicaječuva.«PrviizadnjiputdaćuSandytakoopisati.

»Kakoidešubolnicu?«

»Billy,onajpolicajackojimijeklijent,ponudiosedameodveze.«

Tatajezastaoparekao:»Odmahkrećemo.«

Poklopiojestimriječima.Billyjerekaodaćeriješititajpredstojeći susret-alinemapojmakakojetoimatiposlasmojimtatom.Međutim utomtrenumenijebilobriga.BitanjebiosamoEvan.Zaštomuto nisamjučerrekla?

CestadoPortAlbernijajeuvijekteškazavožnju-satvremenauske autoceste koja vijuga između strmih planina na kojoj se borite za prostorskamionimakojiprevozetrupce.Adanasjebilaludnica.Hvala BogudajevozioBilly-dasamvozilauonakvomstanju,prouzročilabih nesreću.Uopćesenesjećamrazgovorakojismovodili,samodjelića Billyjevihutješnihriječi. Ulovit ćemo ga. Evan će biti dobro.

Doktor u bolnici mi je rekao da je Evan prostrijeljen kroz mišić lijevogramena.Čekalisudasestabiliziradagamoguhitnompomoći poslatiuNanaimonaoperaciju.Ozlijeđenmujemišićiimaojegolemu ranu,alinijepočinjenatrajnašteta.Menijebilobitnosamotodaježiv pogotovokadmijedoktorrekaodabigametakispaljensamo20 centimetaraudesnopogodioravnousrce.Mojejeumalostalokadsam točula.

Dali su mu lijekove protiv bolova pa nije bio pri svijesti, ali dopustilisumidagavidim.Ramemujebiloomotanovelikimbijelim zavojemiprimaojeinfuziju.Suzesumiteklenizobrazedoksamga ljubilauobrazigladilamukosu.Mrzilasamštojetakoblijed,štoiz njegaizlazecjevčice.Alijošsamvišemrzilasebejersammuugrozila život.

DoksamsevrtjelaokoEvana,sestresumupratilevitalneznakove, zapisivaleneštoukarton.Jednajepitalatrebamlišto. Da, trebam da

uhitite serijskog ubojicu. Možete li to učiniti? Jedna starija sestra me zamoliladaiziđemizprostorijedamupromijenezavoj.Htjelasamse suprotstaviti,alizačulasamtatukakoglasnotražiEvanovusobu.

IzišlasamdadočekamroditeljeiugledalaBillyjakakorazgovaras dvojepolicajacaumalojčekaonici.Uspraviosekadjeprimijetiotatui zakoračiopremanjemu,alitatajesamonastaviodaljedomene.

»KakojeEvan?«

»Spava. Bit će dobro, ali mora na operaciju. Pričekat će da se stabilizira pa će ga odvesti u Nanaimo i...« Zastala sam jer je moja sestrahitalapremameni.

»Laurenjedošlasnama.ZastalajedanazoveGrega«,objasnilaje mama.

Laurenijasmosezagrlile.»NemoguvjerovatidajeEvanupucan. Sigurnosiizvansebe.«Osjetilasamvibracijenjezinatijela,strahkojije potaknuonovivalmogvlastitog. Da, ovo je loše. Ovo je stvarno jako loše.

Razdvojilesmoseijasamrekla:»Hvalatinadolasku«.Glasmije podrhtavaoodemocija.

»Naravno.Zaštomenisinazvala?«

»Htjelasam,alisve...«

Prišao nam je Billy. »Dobar dan. Ja sam Bili.« Okrenuo se tati i pružioruku.»UpoznalismosekodSare.«

Tatasečvrstorukovaosnjime.»Viraditenaovomslučaju?«

»Svakako ću se raspitati zbog Sare, ali ne, istragu vode lokalni policajci.«

Tatajepogledaonizhodnik.»Ovdjeimamnogopolicije.«Strogome pogledao.»Sara,štosedogađa?«

Licemijeplamtjelo.»Oh...kakotomisliš?Evanjeupucani...«

Vidjelasamdajetatazbrojiodvaidva.

»OvoimavezesUbojicomizkampa,zarne?«

Mamajeustuknula.Laurenjedlanomprekrilausta.

Tataseokrenuopremameni.»Sara,smjestamirecištosedogađa.«

BespomoćnosampogledalaBillyja.Opetmespasio.

»Idemoporazgovaratinanekommirnijemmjestu.«

Poveonasjeupraznusobupaimjesveispričao,naštojemama problijedjelapoputkrpe.Laurenjecijelovrijemedrhtala.KadjeBilly završio,tatamepogledaoiodmahnuoglavom.

»Lažešnamsveovovrijeme.«

»Tata,ja...«

Billyseubacio.»Saravamnijehtjelaništatajiti,nodobilajestroge naredbedanesmijeniskimrazgovarati.Tojemoglougrozitislučaj,a njezinu obitelj sve vas dovesti u opasnost. Jako nam je puno pomogla.«

»NisteobjasnilikakojeEvanupucan«,rekaojetata.

»John,Ubojicaizkampa,htioseopetsastatisamnom,tata.Rekla sammudanemoguzatoštoseEvanvraćakući.«

»Gdjejetajgadsada?«Tatinoselicesmračilo.»GdjejeAlly?«

»Ona je s drugom policajkom«,rekao je Billy.»Dobro pazimo na nju.«

»Štopoduzimatedaulovitetogčovjeka?«

»Sveštomožemo,gospodine.Vašajekćibilavelikdionašeistrage, alisadaćemonastavitidrugimsmjerom.«

»Zašto?«

»Jerimjavišenećupomagati«,reklasam.»Evanuopćenijehtioda sesnjimenalazim,alijasamsebojaladaćejošnekogaubiti,alisadaje upucaoEvanaineću...«

»Evannijehtiodasesnjimenalaziš,atisitoipakučinila?«

Odmjeravali smojednodrugo.»Smatralajedaispravnopostupa, Patrick«,ubacilasemama.

Tata je prišao prozoru i zagledao se prema parkiralištu. Ruke je prekrižioprekoprsa,anjegovaplećataleđadjelovalasumipoputzida kojinikadanisamuspjelaprobiti.

Nasčetveropromatralogajeuneugodnojtišini.

»Moram ići porazgovarati s drugim policajcima«, rekao je Billy. »Ako imate još kakvih pitanja, bit ću na hodniku.« Nitko nije ništa rekaodokjeonodlazio.

»Evanjeimaopravo.Nisisetrebalamiješati«,rekaojetatamalo kasnije.

»Tata,pokušavalasam pomoći.«

Okrenuo se i strogo me pogledao. »Odsada pusti policiju da to rješava.«Krenuojevanizsobeidobacio:»Idempotražitidoktora«.

Mama se utješno nasmiješila i dodirnula mi ruku. »Samo je uzrujan.«

»Znam, mama, ali i ja sam. Nema pojma pod kakvim sam bila pritiskom.Policija,Julia-svisumetjeralidatonapravim.Tonijebila

mojaideja.«

»Julia?«

»Moja mama.« Mama se trznula kao da sam je udarila. Sranje. Sranje, sranje. »Odnosnomojabiološkamajka.Htjelajedasesastanem snjime...«

»Opetsijeposjetila?«

»Bilasamnekolikoputakodnje,alinisamtospomenulajersmo razgovaraleoslučaju.Godinamaživiustrahu-njojjejakobitnodaga seulovi.Htjelasampomoćijer...«

»Jertijemajka.«

»Ne,mama,uopćenijeriječotome bilomijuježao.«

»Naravno,dušo.Tisibrižnaosoba.«

»Epa,tomisetotalnoobilooglavu.«

»Drugibiljudiokrenulileđa,Sara.Tisedaješusveštoradišisvima kojevoliš.«Nasmiješilase,anjezinpogledmi jeslomiosrce.»Idem pripaziti da ti otac ne bude nepristojanprema sestrama«,rekla je i brzopošlazatatom.

OkrenulasamseLauren.»Super,sadjemamauzrujana.«

»Nebrinisesadaotome.SamoseusredotočinaEvana.«

Uzdahnulasam.»Želišrećinadruguosobukojusampovrijedila?«

»Nisitikriva,Sara.«

»Ne,tataimapravo.Zeznulasamstvar.ReklasamJohnudasezbog Evananemogusnjimenaći.Trebalasamznatidaćegatonaljutiti.«

»Nisiznaladaćemunauditi.«

»Evanjedavnohtiodaprestanem.Trebalasamgaposlušati.«

»Nemoguvjerovatidasisamaprolazilakrozsveto.«

Zakoračilajepremameniiovilarukeokomene.Klonulasamjojna rameirasplakalase.

NekolikosatismočekaliispredEvanovesobe.Billyjetihorazgovarao s drugim policajcima, a tata je sjedio prekriženih ruku - dok nije koračaohodnikom.Mamajelistalačasopistepogledavalatatu,Lauren imene.Laurennamjedonijelahranuizkantine,alijasamseuspjela natjeratisamodapopijemkavu.Sjelajekrajmeneipričalaodečkima, kućiivrtu.Njezinjeglasbioutješan,alinisamsemoglausredotočitina riječijersampratilasestreidoktore,brinućisesvakiputkadbinetko izišaoizEvanovesobe.

Tata je pogledao na mobitel pa otišao niz hodnik. Nekoliko trenutakakasnijesevratio.

»MoramsevratitiuNanaimo puknuojelanacna skidderu.« Mamajeustala.»Sara,hoćešlibitidobroakoteostavimo?«

»Dobrosam,mama.Samomečekapunosjedenja.«

»Moguostatistobom«,reklajeLauren.

»Ne,dečkitetrebaju.Bitćudobro.«

»Doćićemokasnije«,reklajemama.

»Hvala, mama. Ali sutra će Evana vjerojatno poslati u Nanaimo. Možetegatamoposjetiti.«

»Svakakonamjaviakoseštopromijeniiliakoneštotrebaš,dušo.«

»Naravno.«

ProvelasamjošsatvremenačekajućisBillyjem,alisadasamjabila takojakoračagoredoljehodnikom.SestrameobavijestiladaseEvan na trenutak probudio pa su mu dali još lijekova protiv bolova. Vjerojatnoćespavatiostatakdanapamoguotićiidonijetimunjegove stvariakoželim.

Billyjerazgovaraonamobitelkadsamgapronašla.

»Jelisveuredu?«pitalasam.

»Da,javljamSandynovosti.«

»JeliAllydobro?«

»Sjajnosezabavljaju.«

Malomijelaknulo.

Vozilismosenekihdesetminutakadmijezazvoniomobitel.Pogledala samBillyja.»Johnzove!Štodaradim?«

»Akonemislišdamožešostatimirna,nebitrebala...«

»Aliakojeblizu,možeteliodreditinjegovulokacijuiulovitiga?«

»To nam je najbolja šansa,ali moraš razmisliti što ćeš reći prije negošto...«

Javilasamsekadjemobitelsljedećiputzazvonio.

»Što ti hoćeš?«

»Sara!Naotokusam,kadasemožemosastati?«

»Mislišdaćusesastatistobomnakonštosiupucao Evana?«

Tišina.

»Stvarnosizeznuo,Johne.Nemojmevišenikadazvati.Gotovoje.« Poklopilasam,acijelomisetijelotreslo.

Billymeprimiozarame.»Jesilidobro?«

Kimnulasamdokmijeadrenalinkolaožilama.Shvatilasamdami sezubitresu.

»Da. Ne, Bože, nisam. Žao mi je što nisam mogla dulje s njime razgovarati-planulasam.Alimislim...mislimdaimamnapadajpanike. Uprsima...svejenapetoi...«Pokušavalasamudahnutizrak.

»Samo diši polako i duboko, Sara. Trebaš...« Zazvonio mu je mobitel.»OvdjeReynolds...Dobro,rećićujoj.«

»Štosedogađa?«

»SignalJohnovamobitelaseodbioodtornjauNanaimu,štoznači dajeugradu.«

Stisnuojegas.Sadasamsejošvišetresla.

»Bože,sigurnojeizbezumljenjersammupoklopila.«

»Nećebitisretanzbogtoga.«Billyjetakočvrstostezaovolandasu muiskočiležilenapodlakticama.

»Mislišdasejošuvijekželisastatisamnom?Iakosammureklada jegotovoi...«

»Onječovjekkojinevoličutine.«

Uprsimasamopetosjetilapritisak,alicemijegorjelo.

»Mislišdase trebam sastatisnjime?HoćeliopetnapastiEvanaako toneučinim?«

»Trenutačnosusviuvrloemocionalnomstanjupavjerojatnonije najboljevrijemezasastanak.Međutim,akopoduzmeneštoimpulzivno, većesušansedaćepogriješitii...«

»Mislimdaimamnovinapadajpanike.«Pritisnulasamdlannasrce, kojejelupalostonasat.

Billymezabrinutopogledao.»Moždasetrebamovratitiubolnicu da...«

»Ne.« Udahnula sam malo zraka. »Ne, moram razgovarati sa psihijatricom.«

»Sada?«

Brzosamkimnula.»Moram,Billy,ilićupoludjeti.Moramsesmiriti, alitomogusamoakosnjomporazgovarami...«

»Nazovije.«

Nisammisliladaćešrećidaodmahdođem.Mislilasamdaćemoto riješitiprekotelefona,alidobro,znamdasamzvučalakaodabimejoš

jedannapadajpanikemogaoprebacitiustanjepotpunehisterije.Želim bitisEvanom,alisveumenivrištidaodembitisAlly.Naravnodaimaš pravoidaseprvomoramsmiriti.Dijelomještitimitakoštojojne pokazujemdasamizgubilakontrolu.

JadniBilly-čekavaniuTahoeu.Reklasammudamožeotićina kavu,alirekaojedaćeostatiipazitinamene.Došlasamktebitek nakon što sam nazvala Sandy i popričala s Ally, koja se sjajno zabavljala.KadmijevratilaSandynatelefon,onajeobećaladaćedati životzaAllyakotreba.Vjerovalasamjoj.MoždamiSandynijedraga,ali vjerujemdabiistogtrenaupucalaJohnadagaugleda.

Štosemenetiče,mislimileteusvimsmjerovima.Htjelabihznatiu kakvomjesadastanjuJohn,jeliionumaničnojfazi.Alitojejedino objašnjenje - zašto bi inače upucao Evana? Sigurno mu se stanje pogoršalo,ajasammupoklopila.Znamkakojemenikadpuknem,kad seosjećamkaodanemamnikakvukontrolu-npr. sada -alijanemam oružje. Bog zna što bih napravila da imam. Zapravo, to nije točno. Točnoznamštobihnapravila.

DVADESETI SASTANAK

U

žasnomiježaozbogsvegaštosedogodilo.Bože,nemoguvjerovati dasimeipakhtjelaprimitinakonsvegaštosiprošla.Nijebitnokoliko miputakažešdanesmijemkrivitisebe,stalnomislimdasamtrebala imati neki predosjećaj. Doduše, bila sam toliko uzrujana da nisam jasnorazmišljala.Još uvijek nerazmišljamjasno.Alimislimdatenebih trebalazamaratitompričompaakotijepreviše,recimidaprestanem. Možda ćeš mi morati više puta ponoviti, jer obje znamo da ne odustajemlako.Tojejošneštoštosamnaslijedilaodoca.

NakonzadnjegsastankaBillymeodvezaokući,gdjemečekalaSandy. AllyjebilauzrujanazbogEvana Sandyjojjerekladajeozlijediorame na brodu kao što smo se dogovorile - no uvjerila sam je da će biti dobro.OndamijeprepričalasveštosuSandyionaradile.Iznenadilo me što je Sandytako dobra s djecom,uopće to nisam očekivala,ali napravile su utvrdu, isprobavale različite kostime, čak su održale natjecanjeupjevanju.Jasamobičnoizmoždenanakonštoprovedem dan s Ally, ali Sandy me dočekala rumenih obraza i blistavih očiju. Doduše,moždajesamobilauzbuđenaštojeJohnopetnazvao.

Billy je pripremio smrznute pizze dok sam uzvraćala pozive zabrinutimprijateljimaidjelatnicimaizkolibe.Javilasamsemamii Lauren,objesuseponudiledadođukmeni,alireklasamimdasam dobro. Nisam im rekla da je John zvao ni da je još uvijek u gradu. Nekoliko sam puta nazvala bolnicu, ali Evanovo stanje se nije promijenilo.Kadseopetprobudio,dalisumujošlijekova,takodaje spavao kad sam nazvala. Imala sam nekoliko poziva s nepoznatih brojeva,kojenisamuzvratila,samosamnervoznopreslušalagovornu poštu.JelitoJohn?Dolazilipomene?Alinijednomnijeostavioporuku. PolicijajeistražilaipozivisubiliupućenisgovornicauNanaimu.

Nakonštosmojeli odnosnoonisujeli,jasamsamogledalasvoju hranu BillyiSandysupočistili,ajasamodvelaAllynakupanje.Onda samjojdopustiladagledaTVumomkrevetutakodaodraslimoguu

prizemljurazgovarati.

»Malatijesuper«,reklajeSandy.

»Hvala,mislimdajestvarnoposebna.«

»Slažem se.« Sandy je otpila gutljaj ledenog čaja. »Jesi li još razmišljalaosastankusJohnom?«

Nisamočekivaladaćetakobrzoprijećinastvar.

»Jošuvijekneznamštoću.Evan,tata,mojapsihijatrica- nitko ne mislidajetodobraideja.«

Sandy je tresnula čašom i uspravila se na stolici. »Upucao ti je zaručnika,atigajošuvijekneželišzaustaviti?«

»Naravnodagaželimzaustaviti,alipsihijatricamislidanjegovo ponašanjeeskalira,dabimemogaoubitiako...«

»Zatojevažnodagaštoprijeuhitimo.«

PogledalasamBillyjačekajućidaseubaci,alionješutio.

»Sandy,nemožešgarantiratidaneštonećepoćipozluidaonneće pobjeći.«

»Ne, ali sada ne možemo garantirati ni tvoju sigurnost a ni Allynu.«

»Zarseuistinukoristišmojomkćerikakobimepreplašila?Svaki danrazmišljamotome,netrebašmijošiti...«

»Nepokušavamtepreplašiti,alikadseosjećaodbačenim,on...«

»Znam. Razmišljamotomeotkakojeopetnazvao,otkakojeupucao Evana,aliakotoučinim,moglabihizgubitizaručnika,obitelj,amoždai život.«

»Sandy,mislimdaseSaravečerastrebamaloodmoritiodsvega«, rekaojeBilly.

»Dobro sam.Akomijošnetkokažeštobihtrebalaučiniti, pošizit ću.«

Sandy je nastavila tišim glasom. »Sara, razumijem kako se sada osjećaš,aliznamitodaneželišserijskogubojicunaslobodikadmoraš mislitinaAlly.«

»Zlomijeodtogadamistalnonamećeškrivnju.Samosiljutaštoga nemožešuhvatiti.«

Otvorila je usta da mi odgovori, ali prekinuo ju je glas s vrata. »Mamice,vrijemejezapriču.«

»Dobro, dušice, stižem.« Primila sam Ally za ruku i krenula, osjećajući kako mi Sandyn pogled žari leđa. Kad sam se kasnije

spustila,njevišenijebilo,aBillyjesjediozastolomiigraopasijans.

»GdjejeSandy?«

»Moralajeupostaju,istražitineketragove.«

»Onamemrzi.«Sjelasamiuzdahnula.

»Nemrzite,Sara.«

»Pa,nijabašnisamludazanjom.«

Naceriose.»Mada?«

»Znaš,Nadine,mojapsihijatrica,nijezapravoreklakakomislidabi meJohnmogaoubiti.«

»Nije?«

»Reklajesamodazvučikaodajesadaumaničnojfaziidabimogao bitiopasnijinegoranije.Aondasesjetimtvojihriječi dabigamožda bilolakšeuhvatitiakojeizvansebe.Želimtoučiniti,idanijeupucao Evana...«

»Nemorašodlučitivečeras.Samoupamti:>Sokolštoseobrušava slama vrat svojemu plijenu; takva je preciznost njegova odabira trenutka<.Sadajedovoljnoblizudanapadnemo,Sara.«

»Znam, znam.« Uzdahnula sam. »Rekla sam Nadine da ću ujutro donijetiodlukuidaćujenazvatiprijenegoštoseodvezemubolnicuk Evanu.«

»Sjajnoještoimaštakvuosobuuživotu.«

»ToiEvanmisli.«Nasmijalasamse.»Životmujelakšikadprvos njom riješim probleme.« Onda sam pomislila na Evana, samog u bolnici,iopetmepreplavilabriga.»Idemopetnazvatibolnicu.«Sestra je rekla da je Evan stabilan, ali da će ostatak noći biti pod jakim lijekovimatakodajeboljedagaposjetimujutro.

»Trebalabihbititamosnjime,Billy.Mrzimovo.«

»Ijabihsetakoosjećao,alispuštasemrak,atacestaniunajboljim okolnostimanijebašsigurna.«

»ŠtoakomusestanjepogoršailiakoJohnodetamoi...«

»Onda definitivno ne želiš biti ondje. Kao prvo, Evan je dobro zaštićen.Čuvajugavišipolicajci.Kaodrugo,siguransamdagadoktori stalnomotre.Nazvatćeakodođedokakvihkomplikacija.Dasimoja zaručnicaidasamjaubolnici,htiobihdabudešnegdjegdjesi ti na sigurnom.«

Zastenjalasam.»Evanbivjerojatnoistotorekao.«

»Johnjeugraduitrebašimatizaštitu.MožemonazvatiSandyilija

mogu...«

Podigla sam ruku. »Ne želim Sandy. Pripremit ću ti gostinsku sobu.«

»Boljejedaspavamdoljenakauču bližejevratima.«

»Može.«Iakojebilorano,donijelasamposteljinuipočelaslagati kauč.Billymijedošaopomoći.Posegnuojepremarubuplahte,rukesu namseokrznule,ajasamsenaježila.Istodobnomijekrozglavuprošlo Billy dobro miriše.

Brzosamzakoračilaunatrag.

Billyjeprestaonamještatiplahtuiuspraviose.»Jesilidobro?«

Licemijegorjelodoksamodgovarala.»Da,totalno.Samomemalo bolivrat.Mislimdaćusipriredititoplukupkupaotićiukrpe.«Krenula sampremastepenicama.»Danjebiodug.IreklasamNadinedaćuje ujutro nazvati ona će večeras istraživati serijske ubojice. Doduše, ionakonećumoćizaspati.« Začepi, Sara.

»Zaštonepopiješnešto?Nisilirekladatijepsihijatricapropisala nekilijekprotivanksioznosti?«

»Lorsilan.«Pogledalasamga.»Jelisigurnodapijemlijekoveakoje Johnnegdjevani?«

Billy je raskrilio ruke i nasmiješio se. »Tko bi uspio proći kraj mene?«

Natjeralasamsedauzvratimosmijeh.»Hvalatištoostaješovdje, Billy.«

»Tomijeposao,gospođice«,rekaojeimitirajućiJohnaWayneai šepirećisepoputkauboja.Nasmijalasamsepakrenulanakat.

»Čekaj,kojitijekodalarmadagaaktiviram?«pitaojeBilly.

Izdiktiralasammubrojeveuhodu.Naokretištusamrekla:»Dobro, lakunoć«,alizatvorilasamvrataspavaćesobenečekajućiodgovor. Stalasamnasredsobeiodmahnulaglavom.Bože,Billysesigurnopita zaštosečudnoponašam.Isamasetopitam.Allyječvrstospavalana krevetusMooseomidoksampromatraladizanjeispuštanjenjezina grudnogkošauružičastojpidžamiodflisa,uglavisamprevrtjelataj trenutak.

ZaštosamnajednomzamijetiladaBillydobromiriše?Otkakosam uvezisEvanom,nikadaminekidrugimuškaracnijebioprivlačan nijednom.Jedini razlog zbog kojeg nisam vidjela nikakavproblem u tomeštotolikovremenaprovodimsBillyjembioještoizmeđunasnije

biloničega.Ničegasnjegovestrane,amislilasamnismoje.

Ne, ovo je glupo, i dalje nema ničega. Smijem primijetiti nešto pozitivnonazgodnommuškarcu panisammrtva.Inijedasamga bacilanakaučizaskočila.Sigurnasamdaukolibukatkadadođužene koje Evan smatra privlačnima. To ništa ne znači. Vjerojatno je riječ samo o prijenosuosjećaja.Billyzamenepredstavljasigurnostpasi skrećemmislisonogaštomezapravoplaši:mogućnostgubitkaEvana.

Priredilasamtoplukupkuiutonulaumjehurićesmirisomlavande. SamoštonisammoglaprestatirazmišljatiotomedajeEvanupucan. Iakonisambilaprisutna,moglasamzamislitikakomusetijelotrzaod udara, vidjeti ga kako pada, kako se vuče do broda. Mučila sam se mislimaotomeštosemoglodogoditidajeJohnuspio.Prisjetilasam se svihnedavnihsituacija kadsam se otresla na Evana ili ga posve ignoriralajersambilazaokupljenasvojomsituacijom.

Odustalasamodkupke,popilaLorsilanpanavuklaEvanovumajicu iuvuklaseukrevetsAllyiMooseom.Allyjespavalanamojojstrani kreveta,aliostavilasamjetamo,šaptomjojzaželjelalakunoćpaje poljubila u obraz i maknula joj kosu s lica. Knjiga koju mi je Billy pokloniojošjeuvijekstajalananoćnomormariću,gdjesamjeostavila kad smo se išli provozati. Malo sam je prolistala u nadi da će mi odvratitimisli.Pozornostmijeprivukaojedancitat-»Sveseratovanje temeljinavarci«.JasampokušalazavaratiJohna,alionmepotpuno porazio.PregledalasamdrugestraniceiprimijetiladaBillyprimjenjuje nekeodstrategija,pogotovooneošpijunažiiratovanju.

Ondasamugledalacitatkojimeuzdrmao.»Ucijelojvojscinitkone bi smio biti bliži zapovjedniku od njegovih špijuna, nitko bolje nagrađen, nitko kome se daje veće povjerenje.« Koristi li se Billy nekomodtihstrategijana meni?

Bravo,Sara.Pomislilasidajeprivlačaniosjećašgrižnjusavjestipa sada tražiš načine da ga pretvoriš u šupka. Billy je samo predan policajac. Vratila sam knjigu na ormarić. Uronila sam lice u Evanov jastuk,upilanjegovčistmirisiponavljalasi: Sve će biti dobro. Sve će biti dobro. Sve će biti dobro.

SljedećegsamjutrapripremiladoručakdokjeBillyzabavljaoAlly,iako jezapravoonazabavljalanjegajerjepokušavalasvojuplišanuigračku otetiMooseu.Bilomijedragodasezabavljaju,jerjujeBillytrebao

čuvati doksam ja uposjetuEvanu.Billyje rekao da je Sandymože čuvati,aonćemeotpratitidobolnice,alihtjelasamsemaloudaljitiod njeganakonsinoćnječudnereakcije.Naravno,nisammutorekla.Rekla sammudaželimotićisama,raščistitimisliipitalamoželimepatrolno voziloslijediti.

»Poslaobihgazatobom,htjelatitoiline.Netkotemoradržatina oku«,odgovoriojepasenasmiješio,ajasamprobalauzvratiti,alibila samprevišezabrinuta.Togsamtejutranekolikoputapokušalanazvati i bilasamuzrujanašto senisi javila.Kadsamto spomenulaBillvju, rekaojedasivjerojatnoimalahitansastanaksdrugimpacijentom,ali jasampomislila Što je važnije od serijskog ubojice?

Na putu do bolnice iz glave sam izbacila sve osim pitanja što poduzetiuvezisJohnom.UpucaojeEvana,čimejedokazaodaneće samomirnonestati.RazmislilasamotomedanavratimdoLaurenili dosvojihpadapopričamootome,alizapravonisamhtjelačuti još ruđihmišljenja,pogotovokadsamznalaštoćemireći.Razmotrilasam sve mogućnosti, ali misli su mi se stalno vraćale na početnu ideju: sastanaksJohnombiojejediniizlaziztesituacije.

Prije nego što sam otišla k Evanu, sjedila sam na bolničkom parkiralištui trudilasesabrati.Bitćuvedrai pozitivna,zbognjega. Zadnještosadatrebasumojstrahibriga.Mogujato.Zatusamodluku nagrađenaEvanovimnajslađimdječačkimosmijehomčimsamušlau sobu.

»Hej,malena.Mislimdasenesviđamtvomocu.« Briznulasamuplač.

»Joj,Sara,neplači.Htiosamtenasmijati.«

Stropoštalasamseustolackrajkrevetainaslonilanamadrac.

»Stvarnomiježao,Evane.Zbogsvega.«

»Blesačo,nisimetiupucala.Čekaj, jesi li?«Nasmiješiose. »Ne.«

»Onda šuti i poljubi svog zaručnika.« Nakon dugog i nježnog poljupca,pajošjednog,ispričalasammusveštosedogodilo.Htjela sammurećidajeJohnopetnazvao,alisestresunasstalnoometale. Ondajedošaodoktor.TamannamjeispričaokakoćeEvanapopodne prevestiuNanaimokadjeusobuušaojedanpolicajac.

»Ispričavam se, Sara. Samostalni policajac Reynolds želi da ga

nazovete.«

Pogledalasam Evana,koji je rekao:»Hajde«.Izišla sam izsobe i nazvalaBillyjevmobitel.

»Štoima?«

»Sara,neštosedogodilo.«

Želudacmisestisnuo.»Ally...«

»Allyjedobro.Riječjeotvojojpsihijatrici-sinoćjujenetkonapao dokjeizlazilaizureda.«

Preplavilo me olakšanje što je Ally dobro, a tek onda sam registriralaostataknjegovihriječi.

»IsuseKriste!Jelidobro?«

»Netko ju je srušio i udarila je glavom o rubnik. Bit će dobro, trenutačnojenapromatranjuunanaimskojbolnici.«

Stropoštalasamseustolacnahodniku. Netko ju je srušio... Zamislila sam kako jojse glava razbija na rubniku,kako njezina srebrnakosa postajegrimizna.Štoakopadneukomu?Štoako umre?Natjeralasam sedaudahnem. Ne paničari. Nadinećebitidobro.Palamijenapamet novamisao.

»JelitoučinioJohn?«

»Razmatramo tu mogućnost, ali i pacijente s kojima je u zadnje vrijemeimalaproblema.Nakratkojeostalabezsvijestiinapadnutaje sleđa,takodanijevidjelanapadača.Pobjegaojejersuljudiizišliiz susjednogureda.Znam dati jeona jako bitna tako da ćemeSandy zamijeniti,ajaćuotićiporazgovaratisistražiteljimanatomslučaju. Slažešlisestime?«

»Naravno. Ne mogu vjerovati da se to dogodilo.« Oči su mi se ispunilesuzama.

»Javit ćuti novosti.Sandyće se dobro brinuti za Allydokse ne vratiškući.«

»Hvalati,Billy.«

Čim sam poklopila, otrčala sam u sobu ispričati Evanu što se dogodilo.

»Jakomiježao.Jesili ti dobro,malena?«

»Ne!Bože,prvoupucatebe,aondanapadne Nadinei«Ushodalasam seprostorijom.

»Nisusigurnidajeriječonjemu.«

»Sigurnojeon.Bilasamsinoćkodnje-vjerojatnomeslijedio,aja

samgaodvelaravnodonje.«Odmahnulasamglavom.»Touopćenije ponašanjetipičnozanjega.Izgledadajeposvepoludio.«

»Jelitisejavio?«

»Nije od jučer. Nazvao je dok me Billy vozio kući. Htio se opet sastati.Poklopilasam,ali...«

»Nemožešsesastatisnjime.«

»Ali sada je napao Nadine - tko je sljedeći?Ovo je takvo sranje. Dostamijenjegovihigrica.Moraznatidanemožesamo...«

»Sara,nemožeš...«Premjestiosenakrevetukakobimeprimioza rukupazastenjaoispustioruku.Nekolikojeputaudahnuoiizdahnuo.

»Dapozovemsestruili...«

»Akosemislišsnjimesastati,ovogćutrenaotićiizbolnice...«

»Dobro,dobro,nećumusepribližavati.«

»Obećaj.«

Stavilasamdlanprekosrca. »Obećavam.«

Izgledaojeiscrpljeno.»HoćešliposjetitiNadine?«

»OstatćustobomdoktenebuduspremniprevestiuNanaimo.«

»Ja sam dobro. Moraš je otići posjetiti ili se nećeš moći koncentriratininaštodrugo.«

»Vjerojatnonesmijeprimatiposjetitelje.«

Slegnuo je ramenima pa napravio bolnu grimasu. »Reci da si joj kći.«

»Tobimogloupaliti.Mislimdaiimakćermojihgodina,aliprilično samsigurnadaneživiublizini.Nadinedodušenikadaonjojnegovori samo sam jednom vidjela njezinu fotografiju u uredu. Nadine je udovica,znaš.Bože,pitamseimalikoga...«

»IonakomeuskorovozeuNanaimo.Možešmetamočekatinakon štojeposjetiš.«

»Želimbitiuztebedokteneukrcajudaseuvjerimdasidobro.«

»Da,baštotrebam tebenervoznuzbogNadine.Idiividjetćemose ubolnicizanekolikosati.Uostalom,želimmaloodrijemati,aznašda nemožešmirnosjeditiovdje.«

»E,bašmogu.«

Pogledaome.

Uzdahnulasam.»Dobro.KasnijećudovestiAllyakopolicijamislida jesigurno.«

»Nedostajeminašmačak.Hajde,možemoseigratidoktoraprije

nego što odeš. Smiješ provjeriti imam li temperaturu...« Podigao je obrve,ajasamsesmijućipretvaraladamuisključujeminfuziju.

Nakonštosmosepoljubilinarastanku-nekolikoputa-izišlasamiz bolnice. Prolazila sam krajprijemnog šaltera kad mi je jedna sestra pružilatelefonskuslušalicu.

»Pozivzavas.«Stalasam i zagledalaseunju.Tko bi mezvao u bolnicu?

Nisamtetogdanastiglaposjetiti,Nadine.

DVADESET I PRVI SASTANAK

O

tkakoteJohnnapao,mojživotpostaojepakao.Bilobilogičnodasi titakojaživiuneprestanomstrahu,iuvjerenasamdasebojiš.Jase pakosjećamkaodagubimrazum onoštojeodnjegaostalo.Budimse posvetjeskobna,atakvaodlaziminaspavanje.Svimišićiutijelume bole. Masiram listove u pokušaju da oslobodim tu napetost. Ali ne pomaže. Onda popijem nešto za opuštanje mišića i priredim vruću kupku.Srušimseukrevetomamljenaiuspavana.Smotamseuklupko, umirujemseriječimadaćesvebitidobro,govorimsidajesvegotovo. Međutim,ipaksebudimgrebućilistovedokrvi.

Kadmijesestrapredalatelefon,pomislilasamdazovetatailiLauren, damenemogudobitinamobitel,aličimsamsejavila,Johnjebrzo progovorio.

»Moramosedanassastati.«

Rastegla sam žicu koliko sam mogla i odmaknula se od šaltera. »Kakosiznaodasamovdje?«

»Moramo sesastati.«

Osvrnula sam se preko ramena pitajući se čuju li nas sestre, ali jednajeotišla,adrugajenakrajuhodnikaneštozapisivalaukarton.

»Nemogusveostavitizbogtebe.Morammislitina...«

»Nema vremena.«

»Imaosivremenanapastimoju psihijatricu.«Glasmisetresaood bijesa.»Zarmisliš daćeš mi biti simpatičanako napadaš ljudekoje volim?«

Nadrugomkrajužicezavladaojemuk.

Osvrnulasamsehodnikom.PolicajacispredEvanovesobelistaoje časopis,nesvjestančinjenicedarazgovaramsčovjekomodkojegame trebaoštititi.

Johnjejošuvijekšutiopasamrekla:

»Moraš prestatistime«.

»Morašmipomoći.Samotitomožeš,Sara.«Zvučaojeočajno.Ne

onolikoočajnokolikosamsejaosjećala.Štodanapravim?Jelitonovi trik?Štoakonije?

Nijebilobitno.Znalasamštoćuučiniti.Zaklopilasamoči.

»Sastat ću se s tobom, dobro? I onda možemo porazgovarati o svemu.Alisadćunekovrijemebitizauzeta.«

»IAllymoradoći.«

Tijelo mi se trznulo kao da me udario pa sam čvrsto stegnula slušalicu.

»Većsamtirekladanećedoći.«

»Mora. TiiAllymoratedoćiživjetisamnom.«

»Živjeti?Nemožemo živjeti stobom.Tonijemoguće.«

»Morate.« Zvučaojeposvemahnito.»Akodođeš,nećuvišenikada nikoga ozlijediti. Prestat ću zauvijek. Ali ako ne dođeš... ubit ću ti psihijatricu i dokrajčiti Evana. Žao mi je što je do toga došlo, ali situacijaje hitna.«

»Johne,molimte,neradiništa...«

»Nećuništanapravitiakodođete.Onićebitisigurni.«

Paničnosamsmišljalaodgovor. Razmišljaj, Sara, misli.

»Možemo se sastati, dobro? Možemo se sastati pa ćemo razgovaratiotome.«

»Ne, to nije dovoljno dobro. Ti i Ally idete sa mnom ili ću ih dokrajčiti.«

»Dobro. Samo mi daj malo vremena da sve isplaniram. Policija motribolnicuinašukućujerneznajutkojeupucaoEvana.Trenutačno nijesigurnodasenalazimo.Moramsmislitikakodaseiskradem.«

»Ako saznaju za ovaj poziv, ubit ću Evana. Ako im kažeš da se sastajemo,ubitćuEvana.Akoonidođustobom,ubitćuEvana.Ako...«

»Prestani mi prijetiti! Morat ću biti oprezna. Trebam vremena. Moramrazmisliti.Nemožešsamo...«

»Želimdasesastanemodanaspopodne uparku.« Danas popodne?

»Allyjeuškoli.Ako odem po nju,svi ćepostavljati pitanja,pred školomjepatrolnovozilo.«

Razmisliojeparekao:»Večerasuparku,ušestsati.Pazidate nitko neslijedi.Akoikomekažeš,Evanjemrtav.«

Poklopioje.

DrhtavimkoracimavratilasamsedoEvanovesobe.Zastalasamna vratimaiprovirilaunutra.Spavaoje.Nekosamgavrijemepromatrala, još uvijek pokušavajući shvatiti sve što se upravo dogodilo. Nisam vidjela smisla utome da ga budim i pitam za mišljenje znala sam njegov odgovor - pa sam otišla. Policajac koji ga je trebao čuvati kupovaojekavuizautomatanakrajuhodnika.Damukažemzapoziv? ŠtoakojeJohnnegdjeubolniciimotrime?

Morala sam razmisliti i usredotočiti se. Da se sama sastanem s Johnomilidakažempoliciji?Štoakoimkažem,aJohnispuni svoju prijetnju?

Ne,moramrećipoliciji.Ovojepreviševažno.AliakoJohnsazna, rekaojedaćeubitiEvana. Sara, stani i razmisli. NijebilošansedaJohn otkrijedasamrazgovaralaspolicijom,samomepokušavaopreplašiti. Billysenijejaviokadsamganazvalanamobitel.Vjerojatnojeubolnici sNadine.Moralasam odmah snekimerazgovarati.

Sandysejavilačimjojjemobitelzazvonio,ajasamsmjestakrenula spričom.

»Sara,morašusporiti.Nerazumijemsveštogovoriš.«

»Sandy,nemašansedaćupovestiAllynasastanaksnjime.Rekla sammudajeuškoli.Alineznamštodanapravim.«

»Jučer si se zdušno protivila sastanku s Johnom. Kako se danas osjećašpotompitanju?«pitalajenapeto.

Natrenutaksamseuspaničila.TataiEvanćebiti izvan sebe. Ali ondasamosjetilakakosvesjedanamjesto.Nijebitnoštodrugimisle. Postojaojesamojedannačindasesveovookonča.

»Želimtoučiniti.Spremnasam.SamonemogupovestiAlly.Možete ligaodmahuhititi,akojaodemtamokaomamac,ilištoveć,prijenego štoshvatidanijesamnom?«

»Akotepromatraizdaljineivididanjenema,mogaobiispuniti prijetnje.«

»MorapostojatinekinačindagaizmamimokojineuključujeAlly?«

Nekojevrijemešutjelapajerekla:»Dođiovamopaćemopopričati otome.Vozipolakoinemojnapravitiništaneuobičajeno,uslučajuda te Johnprati. Ne govori ništa policajcima u bolnici, to ću ja riješiti. Nemojrazgovaratinamobiteldokvoziš mogaobiseuspaničitiako mislidarazgovarašsnama.Razmišljajonjemukaoobombi,Sara.Ne trebamumnogodaeksplodira.«

»Alištoakomeonnazove?«.

»Ne razgovarajsnjimedoknesmislimoplan.«

»HoćešlipojačatiosiguranjeEvanuiNadine?«

»Većsupodzaštitom.Akoihmotri,amipošaljemovišeljudi,znat ćedasinasobavijestila.«

»ABilly?Daganazovem...«

»Jaćugaobavijestitiosvemu.«Zvučalajeodlučno.»Samoostani mirnainastavitćemoovajrazgovorkadadođeš.«

Vožnjadokućetrajalajenajdužihsatvremenaumomživotu.Danje ionakobiotopao,alizbognervozesamsedodatnoznojilaivolansam stiskala ljepljivim rukama. Veći dio puta nisam imala signala na mobitelu pa nisam mogla znati je li me John opet pokušao nazvati. Stalno sam gledala uretrovizorpitajući se slijedi li meili jedoljeu Nanaimu.ŠtoakomotriAllynuškoluishvatidanjenema?

Bližećisekući,uglavisamvrtjelanajgoremogućescenarijepasam proletjelakrozžutosvjetlo,apatrolnovozilokojemeslijedilostaloje nacrvenom.Upaliojesirenu,alimoraojepričekatidagolemitraktors prikolicomprođekrozraskrižje.Skrenulasamnaprilazizamijetilada nema patrolnog vozila koje inače stoji parkirano na cesti. Zaključila sam da ga je policajac u vozilu koje me slijedilo došao zamijeniti. Iskočilasamizterencaipotrčalapremaulaznimvratima.

Gurnulasam ključubravui povikala:»Jasam,Sara.Stiglasam.« Nisamčulazvukkoraka.NisamčulaMooseovlavež.

Okrenula sam ključ u bravi, ali vrata nisu bila zaključana. Sandy nikadanebivrataostavilaotključana.Oklijevalasam-jelimogućeda jeJohnunutra?Tijelommijeprostrujioadrenalin.Moja kći jeunutra.

Gurnulasamvrata.

Dočekalametišina.

»Sandy?Ally?Imalikoga?«

PotrčalasamnakatizavirilauAllynusobu.Nijebilatamo.Jedna cipelaležalajenasredprostorije.Jutrosjujenosila.

Potrčala sam niz hodnik do svoje sobe. Bila je prazna. Jesu li u dvorištu?Pojurilasamdoljeiotvorilakliznavrata.Čimsamzakoračila van, pred nogama sam ugledala Sandy kako leži potrbuške ruku zavezanihzagležnjeve.

Prvitrennisammoglashvatitištogledam,aondasampovezala.

Srušilasamsenakoljenakrajnje.

»Sandy!« Htjelasamjeprotrestiivrištati Gdje je Ally?, alilicejojje bilo okrenuto na stranu i iz nosa joj je tekla krv. Potiljak joj je bio zamrljankrvlju.Krajnjezinaramenaugledalasamomotnicunakojojje velikimslovimapisalomojeime.Unutrajebiomobitelipreklopljen komadpapira.Rasklopilasampapir.Rukopisjebioneuredan,aliriječi jasne: Nemoj nikome reći ako želiš ponovno vidjeti Ally... Nisam stigla pročitatiostatakjerjeneštoispaloizomotnice.Podiglasamto.Bioje touvojakAllynekose,jednameka,tamnakovrča.Izgrlamiseoteodug jecaj.

Začulasammuškiglasukući.»Jelisveuredu?Vratasubilaširom otvorena!«

Patrolnipolicajac.

OtvorilasamustadapovičemdajeAllynestala. Stani, razmisli. Što akojujeJohnubio?Akokažempolicijidajenestala,nikadameneće pustitivanizkuće.

Povikalasam:»Sandyjeozlijeđena!«

Čulasamnjegoveteškekorake. »Policajka je ranjena. Policajka je ranjena!« Prošao je kroz klizna vrata govoreći u radio. Stavila sam mobiteliporukuudžeppateturavoustala.

»Diše,aliimaranunaglavii...«

Odgurnuo me u stranu i provjerio Sandyn puls. Zurila sam u njegovaleđa.Damukažemzaporuku?

Ako želiš ponovno vidjeti Ally...

Nesigurnim korakom sam se udaljila. Stala sam u dnevnom boravkudapročitamostatakporuke.Riječisumiplesalepredočima.

Vozi na sjever. Dođi sama. Nazvat ću i javiti ti upute. Ako te netko bude slijedio, ona je gotova.

U daljini sam začula zvuk sirena. Da čekam? Glas u glavi mi je vrištao Kreni, idi po Ally, nema vremena! Pojurilasamkrozulaznavrata, zgrabilaključeveizvrata,skočilauCherokeeidalagas.Nizprilazsam sespustilaurikverc,zadlakuizbjegavšibočnustranupatrolnogvozila. Nakrajuprilazaprebacilasamubrzinuinagazilanagas.

Panično sam pokušavala smisliti neki plan, ali razmišljala sam samo o Ally. Moram doći do nje i to brzo. Policiji je trenutačno prioritetSandy,alisvakogćetrenashvatitidasmonestale.Moramse riješitiCherokeeja.DaodemdoLauren?Ne,predalekoje.Susjed!Gerry,

starackojiživinekolikokućadalje,imakamionetinikadasenekoristi dugim prilazom. Skrenula sam, parkirala na maloj čistini stablima skrivenojodnjegovekućepapotrčalapremavratima.

Paničnosamzalupala,alinijemiotvorio.Nastavilasamudaratipo vratima.Utrenutkukadsammislilaotići,otvoriojevrata.Gerryjeva bijelakosastršalajeuzrakinosiojeogrtač.

»Sara,prekrivenasikrvlju!«

»Gerry - trebam tvoj kamionet. Šetala sam Moosea i udario me auto.Nemamvremenaotićidokuće.«

»Grozno.Može,naravno.«Bilasammuzapetamadokjekoračao premakuhinji,adokjekopaopokošaricinapultu,jasamsemorala odupiratiporivudagagurnemustranu.

Gotovosammuistrgnulaključeveizrukekadmiihjepružiopa povikala:»Hvala!«trčećipremanjegovustaromcrvenomChevyju.

JohnnijerekaokojomautocestomdakrenemizNanaimapasam otišlanazaobilaznicuomeđenudrvećemikrenulanasjever.Autocesta prolazi kroz unutrašnjost otoka, s obje je strane omeđena šumom i dioniceizmeđuizlazasuduge.Pokrivenostsignalanijebajnapasamse bojaladaćupropustiti Johnovpoziv.Mobitelkoji sampronašlakraj Sandyležaomijeukriluinekolikosamgaputadotaknula.

Hajde, seronjo. Reci mi gdje mi je kći.

VrtjelomiseodužasavajućihidejaotomegdjebiAllymoglabitii što joj John radi. Da nazovem policiju? Hoće li zbog mene izgubiti dragocjenovrijeme?Jednogtrenutkamisečinilodatotrebamučiniti, asljedećegbihseuspaničilajerbihpomisliladaćeJohnsaznatiiubiti Ally.

Na autocesti sam bila već trideset minuta, tijelo mi je još uvijek vibriralopreplavljenoadrenalinominisammoglasabratimisli.Gledala samcestu,alinisamništavidjela.Prošlasamkrozcrveno.Čulasam cviležguma,autisubrzoskrenulidameizbjegnu.Novinaletstrahami jeprotutnjiotijelom.Kadmijekapljicapalanaruku,shvatilasamda plačem.Billyjevglasseprobiokrozbukuumojojglavi: Kad god osjetiš da te lovi panika, samo udahni, saberi se pa se usredotoči na svoju strategiju.

Duboko sam udahnula kroz nos pa zrak istisnula kroz usta, ponavljajućitosvedokkonačnonisammoglazadržatimisaouglavi.

Kojimijesljedećikorak?Johnćemenazvati.Štoonda?Rećićemigdje se nalazim s njime. Što ću onda učiniti? Samo moram surađivati, govoritimuonoštoželičutiičekatiprilikuda...«

Mobiteljezazvonio.

Paničnosamgazgrabilaipovikala: »Gdje je ona?«

»Voziš?«

»JeliAllydobro?«

»Jelitetkoslijedio?«

»Akosijeozlijedio,jaćute...«

»Nikadajenebihozlijedio.«

»Ozlijediosionupolicajku...«

»Htjelameupucati.Atisiopetlagala Allynijebilauškoli.«

»Jersamsebojaladaćešučinitineštoludo,iimalasam pravo. Ne možešmiotetidijeteiprijetiti...«Glasmijepuknuo.

»Tojebiojedininačindadođeš.Znamdasirazgovaralaspolicijom. Svećutikasnijeobjasniti.«

»Molim te,nemojnauditi Ally.Napravitćusvešto želiš,samo je nemojozlijediti. Preklinjem te.«

»Nećujeozlijediti onamijeunuka.Nisamčudovište.Aliakokažeš policijiiliihdovedešdomene,višenasnikadnećešvidjeti.«

Bio je čudovište.Jednoodnajgorihnasvijetu.

»Neću...«

»Šutiislušajme.«

Zagrizlasamjezik.Allyjebilakodnjega.

»Skreni lijevo kod ceste Horne Lake pa se parkiraj kod starog betonskogzidićanaprvojčistini.Ubetonskojodvodnojcijevipronaći ćeškutijuspovezom.Staviganaglavuilegninaprednjesjedalosvog džipa.«

ZnačiznaojedavozimdžipCherokee. Sigurno meslijedio.»Uzela samsusjedovkamionet.«

»Pametna si na staroga.« Nasmijao se pa rekao: »Vidimo se uskoro.«Htjelasampoklopitikadjedodao:»Kuckuc«.

Stisnulasamzube.

»Tkoje?«

»Tojebila mala šala. Zaštosenesmiješ?«

Glas mi je puknuo dok sam mu odgovarala. »Previše sam preplašenazaAlly.«

»Onajenasigurnom zavezaosamjedanemoženikuda.«

»Kakotomisliš...«

»Sve će biti dobro. Bit će vam zabavno sa mnom, vidjet ćeš.« Poklopioje.

Zavrištalasamizsvegaglasa.

Mobitel u mojim rukama bio je vruć. Disala sam plitko i ubrzano. Situacijajebilaloša,stvarnološa.Trebalasamnazvatipoliciju.Onisu profesionalci,onićeznatikakotrebapostupiti.AlištoakoJohnima skenerpolicijskihkanala?NestatćesAllyinikadajenećemopronaći. Pomislilasamnauvojakkoseudžepu,natokakojebioneravan,kaoda jekosuprerezaonožem,ipreplaviomenovivalužasa.Odložilasam mobitel.

DvadesetminutakasnijekonačnosamugledalaskretanjezaHorne Lakeičimsamparkiralanašljunčanojčistini,ugledalasamodvodnu cijev.Ida,unjojjebilakutija.Vraćajućiseuauto,pogledalasamna mobitel,alinijebilosignala.Bilasamprepuštenasamojsebi.

Dokmijesrcepokušavaloiskočitiizprsa,suhihsamustaomotala povezokoglavepaleglanaprednjesjedalo.Suncejeprodiralokroz staklo, a ja satima nisam ništa popila. Znoj mi se slijevao niz lice. Desetakminutakasniječulasamvozilonacesti.Ukočilasamse.Kadje skrenuloscestenačistinuistalopokrajmogkamioneta,počelasamse tresti.

Čula sam otvaranje vrata,zatvaranje,pa teške korake.Otvorio je vratamogautaipotapšaomepopotkoljenici.Trznulasamseiudarila glavomuokvirvrata.

»Tojesigurnoboljelo.«Johnovjeglasbiozabrinut.»Jesilidobro?«

»Smijemliskinutipovez?«

»Nejoš.Povucisedokrajasjedalapaćutipomoćidaizađeš.«

Kad je veliku ruku omotao oko moje noge, morala sam se suspregnutidaganeudarim.Doksamsepokušavalaizmigoljitivan, koljenimasamudarilaoneštoipripremilasenaudarac,aliništase nijedogodilo.Sadasamstajala,osjetivšidajeonispredmene.Zapitala samsegdjejeAllypapodiglaglavudaprovirimispodrubapovezakoji sam labavo zavezala oko glave, ali nisam ništa vidjela. Lagano me primiozalakat,poveonekolikokorakanaprijedpazastao.Pustiome je, a ja sam odskočila kad je iza mene zalupio vratima Gerryjeva

kamioneta.

»GdjejeAlly?«pitalasam.

»Ukampu.«

»Ostaviosije samu?Imašestgodina.Nemožeš...«

»Ne vjeruje da sam jojdjed - moraš jojto ti reći. Stalno vrišti.« Zvučao je frustrirano. Srce mi se slomilo kad sam je zamislila tako prestravljenu.

»Bitćedobrokadmevidi.«Molilasamsedaimampravo.

Poveomejošnekolikokorakapaotvoriovrata.

»Pazi«,rekaojeipodigaominoguuvozilo.Trznulasamsekadmi jetopla,grubarukadodirnulalist,aliodmahjujemaknuo.Zalupioje svojimvratima.Grlomisepaničnostegnulo.Štoakojesveovosamo nekaigrakakobimeprivoliodadođemsama?ŠtoakojeAllyzapravou kući, recimo zavezana u garaži s Mooseom? Nisam si ni dopustila razmatranje druge, mnogo gore mogućnosti. Umjesto toga usredotočilasamsenaonoštosamuknjigamapročitalaoponašanju sa serijskim ubojicama kako nema načina kako da se s njima ophodite. Pregovaranje, moljakanje ili opiranje uglavnom ne završi dobro. Najbolja opcija je bijeg. Moram raditi što mogu da ostane smirensvedoknepronađemAlly,aondačekatiprilikuzabijeg.

Upaliojekamionetičulasamkakostavljamjenjačubrzinu.Nevozi automatik.Nisamznalajelitainformacijakorisna,aliosjetilasamse bolješto nešto znam.

»Evonas,konačnozajedno.«

»Nerazumijemzaštosidošaoukućuprijedogovora.Mislilasamda ćemosekasnijesastatiuparkui...«

»Nisiseplaniralasastatisamnom,Sara.«

Šutjelasamtražećiodgovorkojinećezvučatipoputlaži.

Nakrajusamrekla:»Nisimidaošansudarazmislim...«

»Rekao sam ti da nema vremena.Nisam lud znam što radim.« Uzdahnuoje.»Kasnijećutisveobjasniti.«Dodaoje:»Doniosamneke odpušakadatipokažem-mojBrowning.338iRuger10/22.Stvarno samtihtiopokazatiRemington.223 toje sjajna puška,aliudarnaigla mijepuklaprošlitjedanpajejošuvijeknapopravku.«Zastaoje.Iako munisamvidjelalice,osjetilasamdačekanekakavodgovor.

»Zvuči super.« Ako ga uspijem nagovoriti da mi koju od pušaka predauruke,toćebitijošbolje.Zamislilasamkakogaubijamibježim

sAlly.Promijeniojetemuikrenuoobjašnjavatikakosebogataobalna šuma na otoku razlikuje od suhog, grmovitog terena unutrašnjosti. Nisambilasigurnajeliuzbuđenštoimapublikuilinervozan,alinijese zaustavljao.

Neko smo vrijeme poskakivali preko rupa ucesti pa sam pitala: »Oprostištoteprekidam,alijeliAllydobrotamogdjesijeostavio?Jeli jojvruće,imalivodei...«

»Znam se brinuti za dijete.« Opet je bio razdražen. »Samo je preplašena zato što me ne poznaje. Ali bit će dobro kad vidi tebe.« Činilomisekakoželidabudemosretneizaključilasamdajetodobar znak.AlištoćesedogoditiakoneuspijemsmiritiAlly?Sigurnojeizvan sebeodstraha.

»Johne,ukućijebilapolicajka.JeliAllyvidjelakadsijojnaudio?«

»Ne.«HvalaBogunatome.»Nisamtuženuhtioudarititolikoputa, alinijeseprestajalaopirati.«

Počelasamsetresti.

Kamionjeusporionanekolikozavojapapočeoposkakivatiinjihatise kaodasmonastarojzemljanojcestizaprijevoztrupaca.Vozilismose jošnekolikominutapastali.Johnjeizišaoizalupiovratima.

Trenutakkasnijeotvoriojemojavrata.»Sadamožešizići.«

Čimsamizišla,skinuomijepovezinašlasamselicemulicesa svojimocem.Umojimmoramalicemujeuvijekbiloizobličenoiljuto, takodameiznenadiloštojezgodan,nanekineuglađennačin.Nisamga moglaprestatigledati.Svejebilopredamnom mojezeleneoči,moje kosti lica,čaki lijevaobrvaulukuvišemoddesne.Kosamujebila kratkopodšišana,alibilajeistekestenjastenijansekaomoja.Bioje mnogovišiiširiodmene,aliobojesmoimalidugerukeinoge.Bioje odjevenuradničkutraperjaknu,kariranukošulju,širokeizblijedjele trapericeiplaninarskečizmeiizgledaojepoputdrvosječe.Ililovca.

Povukaojehlačepremagore,skrenuopogledodmogainervozno seosmjehnuo.

»I...evome.«

»Izgledašpoputmene«,reklasam.

»Ne,tiizgledašpoputmene.«Nasmijaose,ajasamsenatjeralada uzvratim,alipogledomsampretraživalakamp. Gdje je Ally? Stajalismo namalojčistiniokruženijelama.Sdesna,nekolikometaraodnjegova

kamioneta crveneTacome stajalajekampprikolica.Blizurupeza logorskuvatrunalazioseplastičnipreklopnistolokokojegajestajalo nekolikoplatnenihstolacaimanji,ružičastiplastičnistolackojijena poleđiniimaooslikanuglavubarbike.Johnseokrenuousmjerumog pogleda.

»Mislišdaćejojsesvidjeti?«

Pogledalasamga.Biojenervozan.

»Bitćeoduševljena.«

Učinilomisedamujelaknulo.

»Gdjejeona?«

Udariosepoglavi,kaodanevjerujedajezaboravio,pamimahnuo dapođemzanjimdokampprikolice.Izvadiojeključiotključaoje.

Čimsusevrataotvorila,reklasam:»Ally,mamajeovdje.«Provirila samizanjegovihleđa,alinisamništavidjelanamutnomsvjeilu.Čula samtihizvuk.

»Dušice,sadamožešizići.«

Čulasamgrebanjepakretanjeispodstola.Ugledalasamsamovrh Allyneglavekadjepočelaizlaziti,alipovuklasečimjeugledalaJohna.

Izgledaojepovrijeđeno.»Recijojdaseneboji nećujojnauditi.« Kadbihsamomoglapovjerovatiuto.

Zakoračilasamukamp-prikolicu.»Ally?«

Kadsamzavirilaispodstola,dočekalesumenjezinevelikezelene oči.Prekoustajeimalazavezanumaramu,ijednuokozapešća.Bacila miseunaručjeuzprigušenejecaje.

»Za Boga miloga! Zavezao si joj usta!« Odmah sam počela razvezivatičvornanjezinupotiljku.

»Pazio sam da može disati rekao sam ti da nije htjela prestati vrištati.«

Skinula sam joj maramu, ali bojala sam se da će početi hiperventilirati.Natjeralasamsedazvučimmirno.

»Ally,dišiduboko.Svejeuredu.Osloboditćutirukeisvećebitiu redu.Samoslušajmamu,dobro?«

Dahtala je doksam joj pokušavala odvezati ruke. Morala sam je smiriti.Sjetilasamseigrekojusamigralasnjomdokjebilamlađai dokjojjemoćkoncentracijebilajošgora.

»Sjećašsevilokaza,dušo?«Allyseprimirila.

»Štojeto?«pitaojeJohn.»Štojojtogovoriš?«

»Tojesamoriječkojaznačidamoženekomevjerovatijernamjeto prijatelj.«Zapravojeznačiladamorapažljivoslušatimamuzatošto slušaju vile. Ako je dobra, one će jojostaviti sitne darove po kući staklenocvijeće,malezvončiće,malekristalnecipelice.Brzojeshvatila dajaostavljamtesitnice,alinadalasamsedashvaćaštojojsadaželim reći mora meslušati.

Zabacilajeglavuizagledalamiseuliceočijupunihsuza.

»Tajčovjekmijeodrezaokosu,zavezaomirukeistaviomeovdje i...«

»Nisam htio da se ozlijediš«, rekao je John. Pogledala sam van. Koračaojeamotamoispredkampprikolice.»Recijoj!Recijojtkosam ja!«

Duboko sam udahnula. »Sjećaš se kad ti je mama rekla da je usvojena?Pa,ovotijedjed.«

Zagledalaseumene,aglasjojjezadrhtao. »Nije!«

»Da,je,Ally.Tojemojpravitata.Mamaimadvaoca,baškaoiti.Tek samganedavnopronašla.Onteželiupoznati,alikrivojepostupioižao muještotejepreplašio.«

»Tojeistina,Ally.Žaomije«,ubacioseJohn.

Allyjejecala.»Ozlijediomijeruke.«Zarilajeliceumojvrat.Tresla se.HtjelasamubitiJohna.

»Nijetohtio,dušo.Zarne,Johne?«

»Ne,ne,naravnodanisam!Trudiosamsedaihlabavozavežem,ali opiralase.«

»Vidiš? Jako mu je žao. Kupio je novu stolicu, samo za tebe. Hajdemojevidjeti,može?«

John je rekao: »Stolica je s barbikom, ali nisam znao koja ti je najdraža kupiosamonusplavomBarbie.Nisamznaodaimaštamnu kosu.«

Zvučao je zabrinuto pa sam rekla:»Plava jojje najdraža«.Allyje naglo podigla glavu i otvorila usta. Brzo sam joj se nasmiješila i namignula. Molim te, molim te, molim te.

Allyjezastalasamonatren.»Onajenajljepša.« Širokosamjojseosmjehnula.»Takoje.«

PogledalasampremavratimadavidimjelinamJohnpovjerovao. Držaosezasrce.

»Uffif...Satimasambiraoudućanu.«Mahnuojerukom.»Iziđitepa

ćemosjestikrajvatreiporazgovarati.«

Ustala sam i primila Ally za ruku. Osvrnula sam se po kampprikolicitražećimogućaoružja,alinastolusustajalesamoplastične bočice.Allymijedopustiladajeodvedemdovrata.Iskočilasamvani okrenulasedajepodignem,alikadsamjepokušalaspustiti,nijehtjela pustiti moj vrat. Odnijela sam je do vatre, gdje je John petljao sa stolcima.Jednujepribližiopajevratio,paopetpribližio.Stajalasami čekala,Allynolicebilojeuronjenoumojvrat.

Nakrajusamgaprekinula.»Takojedobro.«

On je zakoračio unazad. »Dobro onda. Ali reci mi ako ti bude prevruće.Možemoihpremjestitikakogodželiš.«

Sjelasam Allyjeidaljebilaomotanaokomene aJohnjebacio nekolikokladanavatru.Sjediojenastolcu,alibiojenapet.Počešaose poglaviiopetmisenervoznoosmjehnuonakratkomepogledavšiu oči.

»Želišliručati?Djecasuuvijekgladna.«Ustaoje.»Imamkobasice odjelenauhladnjaku.«

Allyjepaničnoprogovorila.»NeželimjestiBambijevatatu.«

»NećemojestiBambijevatatu,Ally.«

John se nasmijao. »Ulovio sam velikog mladog jelena proljetos i veći jediomesaotišaoukobasicei hamburgere.«Krenuojeprema kampprikolici.»Mesosetopiuustima uopćenemaokuspodivljači.« Allyjenapravilagrimasu,aliodmahnulasamglavomipodiglaprstdo usana.

»Zvučifino«,reklasamJohnovimleđima.

Johnje dohvatio plavi hladnjakispod kamp-prikolice. Dokje bio zauzet,jasampogledalaokosebe,alinijebiloničegaštobihmogla zgrabiti.Odmjerilasamnekekladeipitalasemoguliganjimaopaliti, alibilesuprevelikedabihihbrzopodiglaštojeznačilodaganisam moglaulovitinaprepad.Moždakasnije,kadazaspi?Novivalužasami jeprostrujaotijelomodpomislidaćusnjimeprovestinoć.

John je na stol odložio paket kobasica i karton jaja pa otišao u kampprikolicu.Tijelommijekolaoadrenalindokjeonunutralupao, svimišićibilisuminapeti,svakastanicautijelumijegovorila Bježi! Alizaustavilasamse.Iakojošnisamvidjelanjegovooružje,znalasam da ga ima. Ako budem nosila šestogodišnje dijete, u startu trebam veliku prednost - Ally nije dovoljno brza da trči sama. Ipak mi je

najboljašansazabijegbiladastrpljivočekampravitrenutakipokušam serazgovoromizvućiizovesituacije.

Johnjeizišaovannosećizačineiumakekojejeodložionastolpase vratiopoplastičnečašeitanjure.

»Zarnećešisprobatisvojustolicu,Ally?«Postavljaojestol.

Okrenulajeglavuiodmjerilaga.»Ne.«

Namrštiosespuštajućizadnjitanjurpapoložiosvojevelikerukena stol.PreplavilamenervozaičvršćesamprivilaAlly.

»Zarnisirekladatisesviđa?«pitaojeJohn.

Allyjeotvorilausta,ajasamsebrzoubacila.»Sviđajojse,samose bojidaćejeslomiti.Alitisenećešljutitiakojeslomi,zarne,Johne?« Nasmijaose.»Akoslomistolicu?Naravnodaneću!«

Allysezagledalaumene.Nasmiješilasamjojseirekla:»Vidiš,sve je u redu. Možeš sjesti na stolicu.« Spustila sam bradu tako da je njezinaglavaskrivalamojaustaodJohnovapogledaioblikovalariječi: Ajde, odmah.

Sišlamijeskrilapaje,držećiJohnanaoku,stolicupovuklabliže meni i čvrsto me primila za ruku. Pokušala sam joj se ohrabrujuće nasmiješiti, ali motrila je Johna. Primijetila sam tragove suza na njezinimobrazimaipostalomijeslabo.Sigurnojeužasnozbunjena.Tu jemuškarackojijujeozlijedio,ajajojgovorimdagasluša.

Johnjesvepoložionastol sol,papar,maslac,sirup,kruh.Nekoliko jeputapromijeniorasporedtanjura,svejesavršenoposložiopame pogledao.

»Jučersamkupiotanjure,alinisamznaokojubojuuzeti...«

»Zelenajebašlijepa.Hvala.«

»Da?«Ozariose.

Kimnulasammolećisedajedovoljnoglupdamidanož,alinijena stolstavionikakavpriborzajelo.Umjestotogaprekovatrejestavio metalnurešetkuteizkampprikolicedoniotavuodlijevanogželjeza kojujenanjupoložio.»Jedvačekamdavidišrančkojisamnamkupio«, rekaojestavljajućikobasiceutavu.

»Neželimživjetinaranču«,reklajeAlly.

Upozoravajuće sam je pogledala. John je plastičnom lopaticom pomicao kobasice u tavi pa na rešetku stavio manju tavu u koju je razbionekolikojaja.

»Nadamsedavolitekajganu.«Opettajnespretniosmijeh.Pogledao

jeAlly.»Narančuimamkokoši paćemosvaki danimatisvježajaja. Pokazatćutikakoseonasakupljaju.Uzfarmusamdobioinekoliko kravapaćemoimatimlijekainaučitćutekakoseradisir.«

»Akonji?«pitalajeAlly.Zadržalasamdah.

»Možemokupitinekolikokonja.Naravno«,rekaojeJohn.Kimnuo je.»Možešimatisvogakonja.Moždajednogponija.«

Izdahnulasamirekla:»Bašlijepoodtebe.Nijelitolijepo,Ally?«

Allyjerekla:»Smijemlimudatiime?« Daj, Ally, nemoj ga razljutiti.

»Naravno,kakvogodželiš«,rekaojeJohn.Kobasicesucvrčaledok ihjepomicaoutavi.

»Mogulipovestisvogapsa?«pitalajeAlly.

John je odmahnuo glavom. »Ne možemo se vratiti po njega.« Ukočilasamse.Krećemo.Allysezajapurila.

»Neželimićinatvoj glupi ranč.«

Srcemijepočelobržekucati.JohnjeuperiolopaticupremaAlly.

»Slušajmedobro,gospođice...«

Allyjeustala. »Ne želim ići tamo.«

Crvenulicu,Johnsenagnuopremanaprijedustolici.Podigaoje ruku.

Ustalasamisvomsnagomnogomopalilapodonjojstranimetalne rešetke.PreokrenulaseuzrakuivećatavajepoletjelapremaJohnovu licu,opalilagaposredčelamuklimudarcem,avrelamastmuserazlila po licu. Primio se za glavu uz glasan urlik pa se zakotrljao po tlu. PodiglasamAllyunaručjeipojurila.

N

DVADESET I DRUGI SASTANAK isam spremna progovoriti o onome što se dogodilo, ali moram. Morampronaćinačindasestimenosimilićemesjećanjanatoizjesti. Svakiputkadzaklopimoči,svemisevrati,samotonemupaničnim mislima.Budim seusrednoći,srcemi nabija,tijelo mi jemokro od znoja,mislimilete.Samojednamisaomisestalnovrtiuglavi: Ako prestaneš bježati, umrijet ćeš.

Strah me natjerao da pojurim u šumu prema zvuku rijeke. Sekundu kasnije shvatila sam da sam trebala potrčati prema cesti gdje je postojalašansadaćeminetkopomoći,alibilojeprekasno.Doksam trčalašumom,stablaigranesumegrebliporukama.Johnjeukampu zazvaomojeime.Allyjevrištala.

»Ally, prestani moraš biti tiha!« Brzo sam trčala preskačući panjeve. Ruke su me boljele od nošenja Ally. John me opet zazvao. Potrčalasambrže.

Trči, trči, trči!

Jurilasamnasipomiznadrijekeunadidaćešumvodeprikritisve zvukove. Zapela sam nogom za korijen stabla i otklizala skroz do površinevode.Mobitelmijeizdžepapaouvoduigotovosamsletjela naAlly.Povikalaje,ajasamjojrukomprekrilausta.»Ššššš!«Bilaje blijedaiuspaničena.Kleknulasam.

»Popnimisenaleđainogamamestisniokostruka.«

Kadsenamjestilaičvrstomeprimilaokovrata,opetsampojurila. Pratila sam rijeku, krčila si put kroz gusto raslinje, puzala ispod oborenih stabala, sklizala preko kamenja prekrivenog mahovinom, izbjegavalagranepaodjednomzačulaJohnovglasušumi.

»Sara!Vratise!«

Novivaladrenalinamijeprotutnjiotijelomipotrčalasamštosam bržemogla,kližućiseiletećiprekokamenja.Allymisepremjestilana leđima pa sam izgubila ravnotežu i svom težinom pala na lijevo koljeno. Rukom sam je zadržala da i ona ne poleti, a dlan sam na

kamenuizgrebladokrvi.

Ustani! Bježi!

Šum vode postao je glasniji jer smo se približile vrhu slapova. Ispredmeneobalajenestajalauzidugustogagrmljaitrupacakojesu nanijelezimskepoplave.Nisamimalaizlaza.Paničnosampretraživala obalu.Kakodaseizvučem?

Pogledala sam suprotnu obalu rijeke, ali voda je prebrzo tekla. Pogledala sam nasip s lijeve strane i ugledala uzak otvor u nižim granamajele.Počelasamsepenjati.Allynatežinamesvakimkorakom usporavala. Naposljetku sam se provukla kroz taj otvor i nekoliko metaraslijedilastazu,alionajesamoskrenulaizavršilaiznadvrha slapova.Činilosedasuživotinjeprokrčileputnizslapove,alibioje strmitežak.

Doksamgledaladolje,obuzelamevrtoglavica.Zgrabilasamgranui zaklopilaoči.NisamsemoglaspustitiniztajputeljaknosećiAlly.Štoda napravim? Znala sam da neću moći trčati brže od Johna. Čula sam Julijinglasuglavi Satima sam se skrivala u šumi...

Moglesmosesakriti.Alištoonda?Znalasamdaćunakrajumorati izićisAlly,adaćeonjošuvijekbitiušumiičekatinas.Nisamvidjela kraja toj mori. Preplašena tetrijebica istrčala je iz grma ispred nas vukućikrilaipretvarajućisedajeranjenakakonebismoprimijetili njezine mladunce. To ja trebam varku, nešto što će mu odvratiti pozornost. Zagledala sam se prema šumi, pogledala prema rijeci. Rijeka...

Johnmijerekaodaneznaplivati.

Skrenulasamlijevoizaputilasepremašumi.Srećom,većnakon nekoliko metarauočilasam maluspiljuutisnutuukamenu.Spustila samAllykrajulazaikleknulaisprednje.

»Ally,sadmemorašdobroslušati.Želimdaostanešuovojspiljiine smiješništagovoriti nipisnuti dokjanedođempotebe.«

»Neeeeeee!«Briznulajeuplač.»Nemojmeostaviti,mamice.Molim te.Bitćujako,jakotiha.«

Suzesuminavrlenaoči,aliprimilasamjezarukeistisnulaih.

»Neželimteostaviti,mila,alimoramnasizvućiizovesituacije. Obećavam.«

Johnovglasseprolomiošumom.»Saraaaaaaa...«

Biojeblizu.

»Mačak,želimdabudešjako,jakohrabra.Jaćujakobučitiizazivat ćutvojeime,alisamodanjegaprevarim.Svećetobitigluma.Takoda tinesmiješizići.Dobro?«

Kimnulajeraskolačenihočiju.Čvrstosamjepoljubilauobraz.

»Asadabježi-brzopoputzečića.«Okrenulasepremajami,ajasam rekla:»Upamti,Ally.Pomažešmidagaprevarimtakodanesmiješizići, štogoddasedogodi.«Umislimasamugledalaužasnuslikunjezina kostura nađenog za nekoliko godina, i molila sam se da ispravno postupam.Zgrabilasamjojrukuizadnjiputpoljubilanjezineprstiće.

Kadsestisnulaujamunajdublještojemogla,šapnulasam:»Brzo sevraćam.Vidimoseuskoro.«

Šapnulamije»Čekamtenestrpljivo.«

Dubokosamudahnulaiostavilasvojedijete.

Krenulasamnatragistomstazompremarijeci.Korakprijenegošto samtrebalaizićiizšumenavrhputeljkakojivodinizslapove,zastala samiosluhnula,alinijebilošansedaJohnačujemodhukavode.Znala samdanećuimatimnogovremenapasamsenarukamaikoljenima otklizala strmom stazom, loveći paprat i grančice kako ne bih pala preko ruba. Stigla sam do dna gdje su slapovi padali u smaragdno zelenibazenledeneplaninskevode.

Izulasamtenisicezatrčanjeizagledalaseurijeku.

»Sara!«zaurlaojeJohnnegdjeušumiiznadmene.

Dubokosamudahnulaiskočilauvodu.Ledenavodamijeizbilasav zrakiz pluća i isplivala sam kašljući i pljujući. Kad sam se nadisala zraka,opetsamzaronilaikadasamizronila,povikalasam:»Ally!«iz petnih žila užasno se bojeći da će zaboraviti moje upozorenje i dotrčati.Zaronilasamjošnekolikoputa.Kadbihizronila,pretraživala samobalutražećiJohna.

Konačno sam ga ugledala kako se spušta stazom. Panično sam pljeskala po vodi, vrtjela se u krug pa bih opet zaronila i izronila vrišteći.

»Ally! Upomoć!«

Opetsamzaronilaikadsamizronila,Johnjestajaonaobalidržeći puškuuzbok.Licesumukrasileizraženecrveneopekline,ačelomuje bilopurpurnoiuplikovima.

»Johne,Allyjepalaurijekunizslap!«Uglassamunijelasavsvoj

strahiužas. »Utopit ćese!«

Potrčaojepremanaprijedpastaouzglatkikamenkojijestršaoiz vode.

»Gdjejenestala?«

Plivajućisamodmahnulaglavomizajecala:»Neznam.Nemoguje pronaći.«Zubisumicvokotalikadsamrekla:»Pomozimi.Žaomije, Johne.Pomozimi.«

Jedan je trenutakoklijevao, a onda je rekao:»Moramo pogledati nizvodno.Moždajujestrujaodnijeladalje.«

Posegnula sam prema velikom plosnatom kamenu na kojem je stajaokaodaseuspinjempasamodglumiladamijerukakliznulaiuz pljusak se vratila u vodu. Nagnuo se preko površine i pružio ruku. Doplivalasambliže.

Imalasamsamojednušansu.

Obasamstopalaoslonilanavelikikamenispodvode.Primilasam gazarukupajepustilakaodamirukaklizi,takodasejošjačenagne naprijed kako bi me uhvatio. Kad mu je sav trup bio iznad vode, zgrabilasamgazarukuisvomsnagompovukla,istodobnoizvijajući tijeloustranu.

Johnjepljusnuouvoduizamene.Izroniojepljujućiipljeskajućipo vodi.

»Sara,neznamplivati!«

Brzosamotplivalapremaobaliipokušalasepodićinakamen,ali zgrabiomezanoguipovukaourijeku.Ustasumiseispunilavodom.

Izmigoljilasammuseizstiskaiizroniladašćućibezzraka.Držao mezakošuljuiizroniojesamnom.Izgreblasammuliceiispodvode ganogomudarilaumeđunožje.Njegovjestisakpopustio,ajasamse odbacilaunatrag.

Doksmosenatezali,vodanasjeodnijelanizvodno,bližeobali,gdje je voda bila plića.Johnće uskoro moći stajati uvodi.Napipala sam kamenjekojemisepomicalopodnogamaiizronila.Johnjeopetbioiza mene,aliupanicinijeshvatiodavodavišenijeduboka.Zgrabiomeza strukigurnuoispodvode.Izronilasam,zamahnulanogamaiuspjelaga petomopalitipobradi.

Rukama sam ispod vode lovila kamenje i s pomoću njega se udaljavala. Sada je i on pronašao kameni oslonac i izdignuo se iza mene.

Napipala sam velik, neravan kamen. Izvila sam tijelo kad je posegnuopremameni.

»Sara,samosampokušavao...«

Izronila sam i udarila ga po sljepoočnici što sam jače mogla. Prstima je opipao krvavuposjekotinuna glavi.Srušio se na koljena. »Sara...«Uglasusammučulabol.Krvmujeteklaizrane.

Skočila sam na noge. Primila sam kamen objema rukama i zamahnula jako i brzo žarivši ga u njegovu sljepoočnicu uz mukli udarac.Kamenmijeskliznuoizrukeipljusnuonekolikometaradaljeu rijeku.

Pao je prema naprijed u vodu pa se podigao na ruke i koljena, njišućise.Odmahnuojeglavomiposegnuopremamenidoksamse micalaunazad.Njegovtorzojepaokrajmojihnogu.Izmigoljilasamse u stranu i ustala. On je nestabilno stao na noge. Udarila sam ga postrance u koljeno. Posrnuo je i izgubio ravnotežu te pao na leđa. Skočilasamnanjegaisvomsnagompritisnulanjegovaprsa.Glavamu jepotonulaispodvodepasepočeoopiratiigrepstiminoge.Jednim sam mu koljenom pritisnula prsa, a drugo sam čvrsto pritisnula na njegovogrlo.Opetsepočeoopiratiigotovomezbacio.Pronašlasam jošjedankamenurijeci.Udarilasamgauglavu.Opiraosejošjače,do krvimegrebućiponogama.Udarilasamgaopet,iopet,iopet.Shvatila samdavrištim.Vodaokonjegoveglavepostalajecrvena.

Umiriose.

Srcemijenabijaloidivljačkisamudisalazrak.Ostalasamklečati mnogoduženegoštojemogaodržatidahispodvode.Nakrajusam maknula koljeno i ustala te zateturala prema natrag na odjednom slabim nogama. Tijelo mu se malo izdiglo iz vode. Lice mu je bilo zamrznutoušokiranojgrimasi,ustaotvorena,crvenakosapomiješana skrvlju.Krozposjekotinunastraniglavevidjelasekost.

Posrtala sam preko skliskog kamenja do obale pa se sagnula i povratilavoduistrahnapijesak.

Ubila sam ga.Ubila sam svog oca.Silovito sam drhtala doksam zurilaunjegovotijeloigledalakakoplutanizstruju.

Nesigurnosamsepopelauzbrdo.Bilasamiscrpljenainekolikosamse putaposkliznulapalovilakorijenjeipapratdavratimizmučenotijelo navrh.Goresamizgubilaorijentacijuinisammoglapronaćiputeljaku

šumu do mjesta gdje sam ostavila Ally. Nekoliko užasnutih minuta pokušavala sam pronaći put kojim sam došla sve dok nisam prepoznalastaro,izvijenostablocedrovineipronašlaspilju.

»Ally, ja sam, sada je sigurno.« Uspaničila sam se kad nije odgovorila,ali ondasam začulakretanjepami sebacilaunaručjei gotovomesrušila.Čvrstosmosedržaleplačući.

Odmaknulaseodmene.»Čulasamtekakovičeš,alinisamizašlaiz skrovišta,kakosimirekla.«

»Bilasisjajna,Ally.Stvarnoseponosimtobom.«

Namrštilajenos.»Svasimokra.«

»Palasamuvodu.«

Osvrnula se raskolačenih očiju pa šapnula: »Gdje je zločesti čovjek?«

»Otišaoje,Ally,inikadasevišenećevratiti.« Čvrstomezagrlila.»Želimićikući,mamice.«

»Ija.«

Vatraukampujošseuvijekdimilaizadrhtalasamkadsamugledala tave na tlu i Johnov prevrnut stolac. Mobitelsam izgubila u rijeci i nadalasamsedajeonsvojostavioukamp-prikoliciilikamionetu.Na brzinusamsvepretražila,alinisamnašlanimobitelniključeve.

Sadakadmijeadrenalinmalopopustio,nisamsemoglaprestati tresti.NavuklasamJohnovujaknuobješenuukamp-prikolici,aželudac mi sedigaoodnjegovamirisapomiješanogsmirisomdimatesam nastavilatražitiključevekamioneta.Kadihnisamnašlanakondeset minuta,počela sam paničariti.Allyje,užasnuta zbog cijele situacije, hodala za mnom u stopu dok sam prekopavala kampprikolicu i kamionet.

Johnovi ključevi su sigurno kod njega, u rijeci. Razmislila sam o opcijama vratiti se do rijeke da vidim moguli pronaći ključeve ili krenutisAllypremacestiipotražitipomoć.DugosamsesJohnom vozilauautuinisamčulanijednodrugovozilo.Allyćesebrzoumoritii nisamznalakolikoćujedugomoratinositi.

Još sam uvijekrazmišljala o tome što ćukadje Allyprogovorila. »Gladna sam.«

Proučavala sam Johnovu hranu i zadrhtala svaki put kad bih primijetilanekidetaljonjegovuživotu.Voliojepunomasnomlijekoi

bijelikruh.Posvudajedržaonezdravuhranu.VoliojeCrushevsokod narančeiCoffeeCrispčokoladice.Tozadnjemenajvišepotreslo.One suimenibileomiljene.Naposljetkusampronašlamaslacodkikirikijai napravilaAllysendvič.

Reklasam:»Mačak,moratćešmeovdjemalopričekatidokjaodem dorijeke,može?«

»Ne!«rasplakalase.

»Ally,ovojestvarnovažno.Brzoćusevratitiimožešsesakritiu kampprikoliciako...«

Počelajevrištati: »Ne, ne, ne, ne!«, asendvičjojjeispaokadsebacila predmojenoge.Nijebilošansedajeostavim,anisammogladopustiti nidavidiJohnovotijelo.

Hodalesmovišeodsatvremenaprijenegoštosamkonačnočula vozilonacesti.Okrenulasamsei ugledalabijeli kamionzaprijevoz trupacapapočelamahati.Kamionjestaouznasinasmiješenistariji muškaracjespustioprozor.

»Jesteliizgubljene?« Briznulasamuplač.

* * *

KadjepolicijaizvuklaJohnovotijeloizvodeiistražilamjestozločina, pronašlisunjegovnovčanikispodsjedalakamioneta.ZvaoseEdward JohnMcLeanikadsugaistražili,otkrilosedajekovačkojiputujekroz unutrašnjost.ZanimanjeobjašnjavametalnelutkeiBillyjerekaodasu zvukove koje sam čula u pozadini nekih poziva vjerojatno stvarali konji. Nakon toga pronašli su i kamp-prikolicu sa svim njegovim alatomparkiranukodmotelablizuNanaima.

Sandy je dobro. Ima potres mozga i provela je nekoliko dana u bolnicinapromatranju bilajetamoistodobnosEvanom.Tajdankad sam ubila Johna dala sam izjavu pa odmah natjerala policiju da me odvede k Evanu. Kad su mu rekli da smo Ally i ja nestale, želio je odgoditioperaciju,alidoktorisureklidaječekanjeprevišeriskantno tako da je bio operiran. Upravo se budio kad smo Ally i ja došle u

bolnicuizaplakaojekadnasjeugledao.

AllyijasmoSandyodnijelecvijeće.Kadjojgajepredalairekla: »Hvala ti što si me pokušala spasiti«, Sandy je izgledala kao da susprežesuze.Mislilasamdaćemeispitatiosvemuštosedogodilos Johnom, ali nije ništa rekla, čak ni kad joj je Ally ispričala kako se skrivala u spilji. Naviknula sam se na to da je Sandy uvijek puna energijeibilomijuječudnogledatiblijeduideprimiranu.Vjerojatnoje bilanesretnaštonijesamaimalaprilikeubitiJohna.

BillymijevećrekaokakojeJohnuspiootetiAlly.Zapaliojevatru niže niz cestu u nečijoj šupi pa je policajac pred našom kućom to morao otići istražiti. Kamionet je sakrio na susjednom prilazu pa došaodonašekućeprekovrtova.Biojeunašemstražnjemdvorištu, vjerojatnonamjeravajućiprovaliti,utrenukadjeSandyisključilaalarm i otvorila klizna vrata da se Moose iziđe popiškiti. John je skočio i srušioje,aliprijetogajeuspjelaizvućipištolj.Ostaviojedvorišnavrata otvorenaiMoosejepobjegao-susjedgajepronašaokasnijetogadana.

Allyjebilausvojojsobikadaje»zločestičovjek«došaoirekaokako Sandyželidaonodvezenjuinjezinumamuubolnicu.Isprvamunije vjerovala,alirekaojedajeMoosevećukamionetu.Tojeupalilo.

Policijanijebilaoduševljenamnomeitimeštosampobjeglanakon štosmopronašliozlijeđenuSandy,alisadavišenemoguništapotom pitanju.MoralasamdatiizjavuotomedasamubilaJohnaiuslijeditće istraga,aliBillykažekakonemašansedatoproglaseičimdrugimdoli samoobranom.

EvanmetakođeroribaozbogtogaštosamsamaišlapoAllybez policije, ali oprostio mi je - mislim da je bio prilično potresen spoznajom kako smo bili blizutoga da izgubimo jedno drugo.Inije jedini.

Izgledadasam sličnijaocunego što smo mislili.Znam da jeto bila samoobrana,aliipaksamnekoga ubila. Itonenekoganegovlastitog oca.Pitam se što Bog misli o tome.Još uvijeknisam sigurna što ja mislim.Mislimdameneplašinajvišetoštosamtoučinilavećtošto nisamoklijevala.

DVADESET I TREĆI SASTANAK

T

renutačno sam posve frustrirana. Najviše me ljuti to što sam se nakon zadnjeg sastanka počela osjećati malo bolje. Bila sam toliko sretnaštojesvegotovodasamživjelaueuforiji.Medijskapažnjaje prestala, Evani ja se nijednom nismo posvađali, moje dijete je bilo savršeno,obožavalasamsvojuobiteljisvisuonivoljelimene.Čakjei hranabilaukusnija.Alikadsestvarivrateunormalu,pa,ondasevrate unormalu.

Melanie je jutros navratila po popis pjesama koji smo Evan i ja pripremili za svadbu. Tog sam vikenda prekopala cijelu kuću u bezuspješnompokušajudanađemonajCDpasmonakrajuodlučilida ćemo radije pustiti Kylea da nam pjeva na svadbi nego započeti obiteljskirat.Ufazisamkadaidemlinijommanjegotpora.Aondaje sinoćEvanpronašaoCD,kojisamjanekakouspjelapospremitiukrivu kutiju,iakogauopćenisamslušala.Preslušalismogaiispostavilose dauopćenisuloši,alinajvišeseisticalaženakojajepjevalaprateći vokal. Imala je nevjerojatan glas, neki spoj Sare McLachlan i Stevie Nicks.

Kadje Melanie stigla,ja sam zalijevala vrt koji sam bezuspješno pokušavalauzgojiti.Ušlesmoukućuidalasamjojpopis.

»Na CDu je žena koja pjeva prateći vokal«, rekla sam dok je pregledavalapopis.»Imašlinjezinkontakt?«

Podiglajepogled.»Zašto?«

»Nadalasamsedaćeionapjevatinasvadbi.«

MelaniejespustilapoglednaCDizarumenjelase.

»Tosi ti?«pitalasam.

Pogledalame,aočisujojbljesnule.»Zaštositakoiznenađena?«

»Pakadjesam.Nikadanisipjevala-kolikoznam.«

Slegnulajeramenima.»Katkadpjevamu pubu.«

»Totalnotrebašnastaviti spjevanjem,Melanie.Moglabiodtoga napravitikarijeru.«

»Ane samo bitišankerica?«

»Nisamtakomislila.«Sjetilasamseobećanjakojesamdalanakon štosamzadlakuizbjeglasmrt:bitistrpljivijaivišepraštati.»Žaomije akojetakozazvučalo.Želimrećidazvučišfenomenalno.Bilobisjajno kadbipjevalanasvadbi.Molimte?«

Pogledalamepaslegnularamenima.

»Akoželiš.Alinesvepjesmejerželimiplesati.«

»Hvala,sjajno.«Nekosmovrijemešutjelepasamrekla:»Ostaješna kavi?«

Iznenađenomepogledala.»Može.«

Ponijelesmošaliceuboravakisjelesvakanajedankauč.Pogledale bismose,otpilegutljajpaskrenulepogled.Tišinaizmeđunasjerasla. Zadnjihdanameneštomoriloihtjelasamjeotomepitati,alinisam htjelazapočetisvađu.Evanjerekaodatozaboravim.Tadasamses njimesložila,alisadajeonabilatuičinilomisedaseslažemo.Izdržala samjošdvijesekunde.

»Jesiliunovinamavidjelafotografijemogbiološkogoca?«Kimnula jeglavom.»Jesiligaikadavidjelaubaru?«

Odmahnulajeglavom.»Zašto?«

»ZnaojenekestvarioAllyipitalasamse...«

»Ja jebeno ne mogu vjerovati. Još uvijek misliš da sam ja poslala dojavuonojinternetskojstraniciisadamislišdasamserijskomubojici pričalao Ally.« Šalicajezveknulakadjetresnulanjomeostolpaustala.

»Ne!Samosammisliladamoždanisiznalatkojeonionda...«

»Misliš da sam tako glupa da nepoznatoj osobi pričam o svojoj nećakinji?«

»To nema veze s pameću. Djelovao je simpatično i možda bi izvukaostvariiztebe,adati...«

»Vjerovalatitoiline,Sara,kadradim,ondaradim-nečavrljams čudnimtipovimanašanku.Alihvalaštoopetkrivišmene.«

»Ne krivim te, Melanie. Samo pokušavam odgonetnuti neka neriješenapitanja.«

Nasmijalaseuzevšikavuikrenuvšiukuhinju.

Ustalasamikrenulazanjom.»Kamoideš?«

»Negdjegdje me ljudi neće optuživati da im je dijete oteto zbog mene.«Glasnojeodložilašalicunapult.

»Melanie,totalnopretjeruješ.Nisam...«

»Pravasejavlja tisi kraljica pretjerivanja.«Uzelajetorbicuspulta iizišlazalupivšivratima.

JošsamuvijekbilabijesnakadjeBillynazvaopolasatakasnije.Mislila samdaćepričazavršitikadaJohnumre,alijošsuuvijekistraživalisve unazad,kakobiotkrilištovišeonjemu Billykažedaimtopomažes drugimserijskimubojicama.Dostasutogaotkrili,alineonoštosamja očekivala,atojepodrumpuntrupalaihrpekasetaspornićima.Kuća mujebilaurednazajednogsamca,ajedinekasetebilesusnimkelova. Ali čini se da ondje nije provodio mnogo vremena.Nije tamo držao nikakve osobne predmete, ni fotografije ni neke osobne sitnice, i spavaojeuvrećizaspavanjenamadracu.

PokušalisupovezatinekeslučajevenestalihženasJohnomprema njegovoj lokaciji u određenim vremenskim razdobljima živio je nomadskimživotom-aliništasenijepodudaralo.Ljudizakojejeznao raditi rekli su da je bio ugodan i da je uvijeksipao šale. Doduše, s nekolicinom mušterija se bio posvadio, ako je smatrao da su ga »prevarili« oko isplate. Jedno smo bili pogodili: poznavali su ga u većini gradova izkojihme zvao.Uzto je bio strastveni kolekcionar oružjaičlannekolicineklubovavlasnikaoružja.

»JestelipronašlipuškukojomjeupucaoEvana?«pitalasam.

»Balističkiizvještajjepokazaodaječahurapronađenanamjestu zločina pucana iz puške Remington .223. Odgovara onima pronađenimananekolikodrugihmjestazločinapaznamodajepucao izistogoružja,alinijebilameđuJohnovimstvarima.Provjeravamokod nekihtrgovacaoružjem,alisumnjamdaćemojeikadapronaći.Nego, jesiliikadadovršilaonajstolićodtrešnjevinenakojemsiradila?Neki samdanuantikvarijatuvidioistitakavstolkojitrebadotjerati.Misliš dabigamoglajednomprilikompogledatiirećimištomisliš?«

»Naravno,kolikotražezanjega?«

Ostatak razgovora pričali smo o antikvitetima, a onda je Evan provirio da me nešto upita pa sam morala ići. Ali kasnije, doksam pokušavalapospremitiradionicu,sjetilasamsedajeJohnrekaodamu jeRemington.223omiljenapuška-idajenapopravku.Kakojeupucao Evanapuškomkojunijeimao?

Ulaznavratasusezalupila.Evanjebioukući.Dokjepakiraotorbuza hokejodjećom koju će ponijeti u kolibu,ja sam sjedila na krevetu i prepričavalamusvojejutro,počevšiodsvađesMelanie.

»NemoguvjerovatidasetakoponašalakadsamjepitalazaJohna.«

»Rekaosamtidatozaboraviš.«Kopaojepoladicamapazdravom rukomubaciočarapeutorbu nalijevojjerucijošuvijekimaolongetu.

»Samosamjojpostavilajednostavnopitanje.«

Pogledaomeprekoramenadignuteobrve.

»Sara,tvojapitanjanikadanisujednostavna.«

»Voljelabihdasenevraćašukolibu.«

»Ija.MoramseodvestitamosJasonom,aonvozipoputstarca.« Nasmijaose,alijasamsesmrknula.»Daj,malena,tjednimanisambio ondjeisvejeukaosu.Itisirekladaseželišvratitisvomeposlu.«

»PokušalasamnakonštojeMelanieotišla,aliondajeBillynazvao, ajasamseopetprepustilaopsesiji.«

»Očemu?«

»Billyjerekaodaječahurapronađenakodtvojekolibeispucanaiz JohnovepuškeRemington.223,alidajenemogupronaći.Kasnijesam otomerazmišljalaiJohnjerekaodajepuškanapopravku.Nemislišli dajetočudno?«

»Vjerojatnoihjeimaovišeijedneseriješiočimmeupucao.«

»Možda...alisteklasamdojamdajevoliobaš tu pušku.Zaštobi imaodvije?«

»Panitkomedruginijemogaoupucati.«

Zastala sam na tren. »Znaš, čudno je što te je John samo ranio. Stekla sam dojam da on ne promašuje - nikada prije nije promašio žrtvu.«

»Dušo,onmejegađao.«Evanjeušaouprostraniormarpaizišaos nekolikoparitrapericakojejespremioutorbu.

»Znam.Samokažemdajetospuškomčudno...Jošuvijeknismosto postosigurnidajeonnapaoNadine nijeupucana,štojetotalnou Johnovustilu,samojeudarenaupotiljak.Inijevidjelakrivca.Pitamse jesu li ikada ispitali njezine druge pacijente. Možda trebam porazgovaratisBillyjemividjetištoonmisli.«

»Sara,pustitipanamiru.«

»Štoti to znači?«

»Mislim da izluđuješ policiju. Slučaj je riješen, a ti ih svejedno

maltretiraš.«Vratioseuormarpojošjedanpartraperica.»Gdjemije Nikeovašilterica-tisijejučernosila?«

»Ne znam, ali ne mogu vjerovati da si to upravo rekao. Ne maltretiramih.Jaim pomažem. MoramBillyjurećizapušku.Moglibije usporeditisnekimstarimslučajevima.ŠtoakojeJohnubionekuženu zakojuneznajuiobiteljjegodinamatražii...«

»Sara, mene izluđuješ.Upravosamspakiraošestparitraperica,a nijednumajicu.«

»Dobro,ondaćutisemaknutisputa.«Ustalasam.

»Nemorašotići,samopričajonečemdrugom.«Alivećsamizlazila izsobe.

ZurilasamustolićuradioniciirazmišljalaosvemuštojeEvanrekaoi posvesamsezapjenilakadmedošaopronaći.

»Idem«,rekaoje.

Proučavalasamstrukturudrvaidodirivalagaprstima.

»Dođi«,rekaoje.

Prišaojeizagrliome.

Ukočenosamstajala.»Ljutimsenatebe.«

»Znam,alisvejednomezagrli.«

»Mrzimkadmeneshvaćašozbiljno.«

»To nije istina, Sara. Samo bih volio da ne čitaš toliko između redaka.«

»Značimislišdasamopreburnoreagiram?«

»Davidimo,optužilasisestrudačavrljasaserijskimubojicom,a sada misliš da me netko drugi upucao bez razloga?Hej, možda me Melanie upucala.«

Na oči su mi navrle suze od frustriranosti. »Samo kažem da ne znamo...«

»Dušo,Jasonmevaničeka.Nazvatćutevečeras,može?«

»Dobro,idi.«

Otišaojeprijenekolikosati,ajasambilatolikognjevnadasamcijelo vrijeme do našeg sastanka provela razmišljajući o slučaju. Čak sam pregledalasvojebilješke,vremenskislijed,sve.Tostompuškomme izluđuje.

Takodasemoždalovimzaslamke,uglavnomzatoštomeEvannije ozbiljnoshvatio,imoždatospuškomnijebitno,alinazvalasamBillyja irekladamineštosmetauvezisaslučajem.Biojenasastankuirekao jedaćekasnijenavratiti.ZaštoEvannijetakav?SBillyjemsenikadane osjećamkaodasamnekakvaovisnicaodrami.

DVADESET I ČETVRTI SASTANAK

R

asplakat ćeš me. Razumijem da trebaš vremena kako bi odlučila hoćešlipreselitipraksuuVictoriju-isamasiuzadnjevrijemesvašta proživjela.Bože,neznam kako si cijelo to vrijemenastavilaprimati pacijente.Ihvalatištosimeuputilaonomkolegi.Vjerojatnoćuotićik njemudavidimkakomisesviđa,baremdoktineodlučišštoćešdalje. Alinemoguvjerovatidabiovomogaobitiposljednjiputdasjedimna tvomkauču,posljednjiputdasamuovomuredu.Nadamsedanije.Ali vrijemećepokazati.Vrijemenamsvaštaotkrije.Cijeliživotseborims vremenom običnoonozameneneprolazidovoljnobrzo.Alipostoje trenuciuživotukadaonojuriprematebi,atibidaosvesamodaga zaustaviš.

BillyjenavratiokadjeAllyvećotišlanaspavanje.Pustilasamgaukuću ireklamudasjednezastoldokoperemposuđedokraja,aliumjesto togaonjeuzeokrpu.

Radili smo skupa u skladnojtišini nekoliko minuta kad je pitao: »GdjejeEvanvečeras?«

»Morao se vratiti u kolibu.« Frknula sam. »Jedva je dočekao da pobjegneizovekuće.«

»O,ne.Svađatese?«

»Mauobičajeniproblemi.«Uzdahnulasam.»Želidanastavimdalje sa životom i zaboravim slučaj, ali meni to nije lako. Izluđuju me neriješenapitanja.«

»Štotemuči?«

»Sjećaš se da si rekao da je Evan upucan Johnovom puškom Remington.223?Pa,poslijesamsesjetiladamijeJohnrekaodamuje puškanapopravku dajepuklaudarnaigla.«

»Hm.Zanimljivo,alivjerojatnojeimaojošjednupušku.«

»TojeiEvanrekao,aliJohnjeuvijekgovoriodamujeto omiljena puška,kao da muje jedina.Mislim,preslušao si vrpce.Govorio je o puškamakaodasumucure.Iondasampomislila...dobro,znamdaovo

zvučiludo,alijesmoliposvesigurnidajeonupucaoEvana?«

Podigaojeobrve.»Kogadrugogimašnaumu?«

»Pa,to je rupa umojojteoriji.« Iskreveljila sam se i osmjehnula. »JedinadrugaosobakojabisehtjelariješitiEvanajeSandy.«

»Ideš,Sara.Znamdajenevoliš,aliovojemalopreviše.«

»Nijedajanjunevolim onanevoli mene. Mrzimto!Uglavnom, znam da to nije ona učinila, samo kažem da je to s puškom čudno. Vjerojatno je imao dvije,kao što si rekao,ali možeš li to,molim te, istražiti da mogu prestati razbijati glavu? Ako je pripadao onim skupinamasakupljačaoružja,moždajemoraonavestisveoružjekoje posjeduje?«

»Može,istražitćuto.Aliteoretski,danijeJohn,tkobidrugiimao motiv upucati Evana? Nemoj zaboraviti da je na mjestu zločina pronađenačahuraizJohnovaoružja.«

»ZnamdajeJohnjedinimogućikrivac,alitospuškommisene uklapa.«Nasmijalasamse.»TojepoputOJ-jevihrukavica.«

Billyjeobrisaozadnjitanjurpasammuuzelakrpu.

»Pospremitćuposuđe.Sjedni.«

Okrenuoseiizvukaostolicuzastolom.

»Čistoizznatiželje,zaštomislišdaseSandyhtjelariješitiEvana?«

Slegnulasamramenima.»BilajeopsjednutapronalaskomJohnai znalajedaseneželimsnjimesastatizbogEvana amislilajeidame psihijatrica savjetuje da se s njime ne nađem. Bilo bi joj lako podmetnutičahurunamjestozločinaismjestitiJohnu.Triodtri.«

»Tojesve?«

Posegnulasampremazadnjemtanjurudagaspremim.»Pa,Nadine jenapadnutanakonmojezadnjesvađesaSandy.Johnjeuvijekpucaou ljude nije ih napadao na parkiralištima. Kad me John nazvao u bolnicu,biojeuzbuđenistalnojeponavljaodamemoravidjeti.Nije zvučaonervoznovećnekakopreplašeno.«

Objesila sam krpu. Billy me napeto promatrao, glave nagnute u stranu.Bože,bilojelijeporazgovaratismuškarcemkojimestvarno slušao,kojiminijesamoponavljaoda zaboravim.

Nastavilasam:»Ivečerassamrazmišljalakakojeneobičnoštoje došaoravnoumojdomnakonpozivaubolnici.KakojeznaodajeAlly ovdjeidaječuvasamojednaosoba?Plus,znaojedasamrazgovaralas policijom - rekao je da će mi kasnije objasniti,ali nije imao prilike.

Možda je špijunirao, kao što si rekao, pa je nešto vidio.« Moose se spustio izAllyne sobe pa sam ga pustila krozklizna vrata.»Tebi tu ništanezvučičudno?«

SjelasamzastolnasuprotBillyju.Teškojeuzdahnuo.

»Uslučajevimaukojimaosumnjičeniumreteškojesvesastavitiu cjelinu, Sara. Ali to ne znači da nešto postoji to samo znači da nemamosveodgovore.Istražitćutospuškom,alipitamsepostojili nekidrugirazlogzbogkojegtijeteškonastavitidalje.«

»Kakotomisliš?«

Oprezno mi je odgovorio. »Možda se još uvijek suočavaš s Johnovomsmrti.Ilitisemoždateškosuočitisnekimdrugimstvarima uživotu.Bližitisevjenčanjei...«

»Nijeriječotome.Samometemalenepoznanicestvarnoživciraju. Zbogtogaseosjećamkaodanijesvejošposvegotovo.Kasnijećuotići nainternetipotražitinekeforumeooružju.Johnjemnogovremena provodiozaračunalom-kladimsedaćuneštonaći.«

»NijebašvjerojatnodabiJohnnavodioneregistriranooružjeilise na forumu koristio pravim imenom. Čaki da negdje nađemo popis, nećemo znati je li točan. Ne postoji način da potvrdimo koliko je komadaoružjaposjedovao.«

»Imašpravo.«Dubokosamudahnulairazmislilaosvemutomedok sampolakoizdisalazrak.»Moždasvetogledamizkrivogkuta.Akone možemodokazatida nije upucaoEvana,pogledajmoimaliosimčahure drugihdokazadajetoučinio.Tofinojeodnasudaljengotovotrisata. Johnbinegdjeputemmoraokupitibenzin.Jestelinašlikakveračune međunjegovimstvarima?«

»Mislimdanismo,alito...«

»Mogao je platiti gotovinom. Oh! Trebali bismo otići na sve benzinske s njegovom fotografijom. Ne bi bilo teško - postoji samo glavnacesta.Nemalisadavećinacrpkikamere?Ljudiobičnonatoče benzin u Port Alberniju jer je ondje zadnja pumpa. Trebali bismo krenutiodtamo.KadujutroodvedemAllyuškolu,možemo...«

Billyjepodigaoruku.»Samomalo.Nemamjavremenaispitivatipo benzinskima.«

»Dobro. Ali neću se opustiti dok ne riješim barem neka od tih pitanja.Samaćuobićisvebenzinskeakomoram.«Nasmiješilasamse. »Janeodustajem.«

»To je točno.« Uzvratio mi je osmijeh. »Daj da razmislim. Imaš kave?«

»Naravno.«

Natočilasamšalicukavepaseokrenula.

Billyjedržaopištoljuperenumene.

Nasmijalasamse.»Štoto...«,aondasammuvidjelaoči.

»Odložišalicunapult«,rekaoje.

Nisamsepomaknula.»Štosezbiva,Billy?«

»Tineznaškadatrebastati.«

»Nerazumijem...«

»Bilo je gotovo, Sara. Nitko nikada ne bi saznao.« Odmahnuo je glavom.

Pomicala sam se unazad sve dok mi se pult nije utisnuo u kralježnicu.Kojisevragdogađa?

»Billy,plašišme.«Pretražilasammulicetražećinekiznakdajeovo samoužasnašala,alibiojeozbiljan.»Štosam...«

»Spustišalicu.«

Okrenulasamsedajepoložimnapult,amislisumijurileglavom. Je li ovo zbilja? Trebam li oružje? Da probam na njega baciti šalicu? Mogu li zgrabiti nož? Virnulasampremakrajupulta.

»Datinijepalonapamet.Triputasamvećiodtebeitriputabrži.« Ustaojeikrenuopremameni.

»Zaštotoradiš?JeliSandy...«

»Sandynijeništanapravila.«Staojeispredmene.

Pretražilasammulice.»Zaštoonda...«

»Jerimašpravo-natočiosambenzinuPortAlberniju.Alinemislim čekatidaotkrijemimajulikamere.«

»Ti? TisiupucaoEvana?«

»Ratnik umješan u smućivanju neprijatelja pokazuje vidljivu formaciju i neprijatelj svakako dolazi.« Billy me promatrao, očiju stisnutih u proreze. »Evan se našao na putu, a tebe je trebalo potaknuti.ZnaosamidaćetoistjeratiJohnanaotvoreno-daćete htjetizaštititi.«

Nisamvjerovalavlastitimušima.

»Pokušao si ubiti Evana kako bi John mislio da netko proganja mene?«

»Napadamonoštojeonobvezanspasiti.«

Sveseodjednomposložilo.

»Znaojedaneštonijeuredu«,reklasam.»Zatojebiouspaničen kad me nazvao u bolnicu, zato je prijetio i zato me nije zvao na mobitel.Onje spašavao Ally.«Zadržalasamdah.»JesilinapaoiNadine ?«

»Nisamjenitaknuo.AdasamhtioubitiEvana,onbibiomrtav. Kakobimojplanupalio,samosamgamoraoraniti.Iimaosampravo. Tisireagirala,Johnjereagiraoisadavišenikadanećenauditinekoj ženi.«Približiomise.»Međutimsadatiijaimamoproblem.«

Nogesumipostalegumene.»Nećuništareći,Billy.Kunemse.«

»Nažalost,nemoguriskirati.«

Riječisusamonaviraleizmene.»Nijetorizik.Nećunikomereći. Pogriješiosi-alisamosihtiouhvatitiJohna.Čakidanetkosazna,nebi biouvelikojnevolji...«

»Nisampogriješio.«Biojeposvemiran.»Upucaosamnekoga,Sara - to je pokušajubojstva i nosi duguzatvorskukaznu.Ali to se neće dogoditi.«

Načinnakojijetorekaoužasnuome.Nijebiouplašenniupanici, nimaloočajan.Zvučaojesamouvjereno.

Počela sam drhtati. »Što... što ćeš napraviti, Billy?Ne možeš me upucati.Allyjegorei...«

Podigaojeprstdousana.»Moramrazmisliti.«

Ušutjelasam.Promatraome.Očisumubilemračne.Kuhinjskije satotkucavao.

Počelasamplakati.»Billy,molimte,tisimiprijatelj.Kakomožeš...«

»Dragasimi,Sara,ali>mudrivođauvijekrazmotridobitištetu<. Nemadobitiutomedateostavimnaživotu.Samovelikašteta.«

»Ne, kunem se. Nemanikakvog...«

Podigaojeruku.»Znam.Nećutiništaučiniti.«Natrensamosjetila olakšanje,aliondamepogledaouočiirekao:»Tićeš«.

Zamutilomisepredočima,akrvmiješumjelauušima.Sobase zavrtjela oko mene i morala sam se primiti za pult. U glavi mi je pulsiralo,alinisamsemoglausredotočiti,nisammoglarazmišljati.

Rekaoje:»Poćićemonakatpoonetabletekojetijepsihijatrica prepisala,aondaćešihsvepopitiinapisatioproštajnuporuku.«

»Billy,tojeludo!Kakomožeš?ŠtosAlly?«

»Onaćebitidobroakoučinišsveštotikažem.«

»Nemožešmenatjeratidanapišem...«

»Voliš li svojukćer,Sara?«Pogledmujebio nepopustljiv.Nisam znalabilionstvarnonaudioAlly,alinisamhtjelaotkriti.

»Učinitćuto,samo...«

Mahnuomijepištoljem.»Idemo.«

»Možemoliporazgovaratiotome...«

Čvrstomezgrabiozarukuipovukaoodpulta.Utisnuomijepištolj u križa i gurao me prema katu. Svakim sam korakom pokušavala smislitiplan,alijedinoštosammislilabiloje: Molim te, Ally, nemoj se probuditi. Navrhustepenicasmoskrenuliiprošlikrajnjezinesobe,a meni je srce tako jako nabijalo da me boljelo.Kadsmo ušli u moju spavaćusobu,suzesumipočeletećinizobraze.

»Gdjesutitablete,Sara?«

»U...ukupaonici.«Ovosestvarnodogađa,umrijetću.

»Otvori kupaonski ormarić i izvadi tablete, ali ništa drugo.« Pogledalasamsvojodrazuogledalu.Očisumiizgledalegolemo,lice blijedo.Otvorilasamormarićiizvadilabočicu.

»Napuničašuvodom.«Billyjepokazaopremačašikojusamranije ostavilanaumivaoniku.»Požurise.«

Otvorilasamslavinu.

»Billy, molim te, nemoraštoraditi.«

Progovoriojedubljimglasom.»Popijih.«

Istreslasamsveizbočicenadrhtavidlanipogledalamalebijele tablete.Čašakojusamdržalaudrugojrucibilajehladna.

Billyjerekao:»Akoihneprogutaš,moratćuteupucati.Allyćečutii doćiće...«

Ubacilasamtableteuusta,aželudacmisedizaozboggorkogokusa krede.Podiglasamhladnučašudousanaiotpilagutljajvode,pajoš jedan,jersumitabletezapeleugrlu,agorakokusmisedigaodonosa.

»Ioneisto.«PištoljemjepokazaobočicuPercocetakojidržimza migrene.

Kad sam sve popila, kimnuo je i rekao: »Sada moraš malo porazbacatikrevetdaizgledakaodasispavala«.

»Aline...«

»Pokušalasizaspati,alibilasitakodepresivnadasiodlučilasve skončatijednomzauvijek.«

Izvuklasamprekrivačdokjeonidaljedržaopištoljuperenumene.

»Asadaseskini.«

»Billy,nemoraštoraditi.«

Podigaojepištoljiuperiogaumene.»Takoje,nemoram.Alinema šansedaodemuzatvor.«

Uknjigamapišedasetrebaboriti.Alinekažuštočinitiakovam prijetipolicajac.Inekažuštočinitiakovamjekćiususjednojsobi. ZamislilasamAllykakoćeujutrodoskakutatidameprobudiipopeti seukrevetuzmojehladnotijelo.

Skinula sam vestu preko glave. Pištoljem je mahnuo prema hlačama.Povuklasampatentisvuklaihostavivšiihnapodu.

Stajala sam pred njime u grudnjaku i gaćicama. Proučavao je prostoriju,krevetivrata.Kaodaprovjeravadasveizgledakakotreba.

Približiomisetakodajenjegovogolemotijelobilotočnoispred mene.

»Skinigrudnjak.«Kadjegrudnjakpaonapod,prekrižilasamruke prekoprsa.Cijeligornjidiotijelamisetresao.

»Spustiruke.«

»Billy, molim te, jane...«

»Akotoneučiniš,moratćutosamučiniti.«

Spustilasamruke.

»Sadaskinigaćice.«

Skinulasamih,asuzesumiteklenizobraze.Prigušilasamjecaj.

»Silovatćešme?«PomislilasamnaAllyususjednojsobi.Nesmijem vrištati,štogoddamiučini,nesmijemvrištati.»Nemoraš.Spavatćus tobomi...«

»Nećute silovati«,odgovoriojeuvrijeđeno.»Nisampoputtvogoca. Nemoramsilitiženenaodnos.«

Gotovo samplanula,ali suzdržalasamse. Šuti zbog Ally. Učini to zbog Ally.

Pokazaojepremakomodi.»Obucipidžamu.«

UzelasamEvanovumajicu onukojuznadamrzim iparnjegovih bokserica,štonikadanenosimunadidaćeprimijetititedetaljenakon mojesmrti.Obuklasamih.

»Sadatrebamopapirzatvojeoproštajnopismo.«

Kadsamuradnojsobipronašlapapirikemijsku,spustilismoseu prizemlje.UkuhinjimijemahnuopremanapolapraznojbociSyrahana pultu.

»Uzmitoisjednizastol.«

Sjelasamizagledalaseunjega.

»Ispijravnoizboce.«

Popilasamgutljaj.

»Još«,rekaoje.

Poslušalasam,zagrcnuvšisenazadnjigutljaj.Malomiseprolilopo majici.Pomislilasamnasmrtonosnukombinacijukojamijevećkolala žilama i pitala se koliko će joj trebati da mi zaustavi srce. Billy se osvrnuokuhinjompamepromotrio,opetprocjenjujućisituaciju.

»Dobro.Sadapočnipisati.Kadtabletepočnudjelovati,lećićešna kauč.«

»Allyćemepronaćiujutroi...«

»Navratitćuranoujutroipronaćitvojetijeloprijenje.Pobrinutću sedanebudekodkućekaddođepolicija.«

»Obećajdanećešdopustitidamevidi.«

»Dobro.«

Kadsamprimilakemijsku,rukamiseužasnotresla.Moralasam smislitineštočimećugausporitidamogusmislitiplan.Aličakida uspijemdoćidoalarma štoonda?

»Sara,napišipismo.«

Nije bilo teško napisati oproštajno pismo. Rekla sam im svima kolikoihvolim,damijejakožao,daćemijakonedostajati,alidajeovo jedino što mi preostaje. Plakala sam cijelo vrijeme dok sam pisala. HtjelasamBillyjaubostiuokokemijskom,alinemožeteubostinekoga tkouvasdržiuperenpištolj.Allyćebitidobro.Evanćesebrinutiza nju.Odrastćeimrzitime,mislitćedasamjenapustila.Alibaremće odrasti.

Kadsamzavršila,Billyjerekao:»Asadačekamo«.

Grlomisestisnuloodstraha,alireklasam:»Nećešseizvući«.

»Nitkonećeposumnjatiumene ititovrlodobroznaš.«

Telefonjezazvoniopasmoobojeposkočili.Pogledalasamprema katumolećisedaseAllyneprobudi.

»Nadam se da čvrsto spava«, rekao je Billy kad se zvonjava ponovnoprolomila.Spava,jednomkadusne,alitekjenedavnozaspala. Držalasamdahčekajućidamezazove.Srećom,nijeseoglasila,ani telefonvišenijezvonio valjdaseprebacionagovornupoštu.Sjetila samsedasamvidjelaMelanieinpropuštenpozivkadsamdošlakući.

Ignoriralasamgamislećidazovekakobimenapala,alisadasamje poželjelanazvatiirećijojdamijeužasnožao.Prsasumisenadimala odnaporadasuspregnempaničnejecaje.

Prošlojebarempetnaestminutaotkakosampopilatablete.Sada više nisam mogla zaustaviti suze. Umrijet ću, a nisam imala prilike poljubiti kćer. Jedva da sam zagrlila Evana na rastanku. Nećemo se imatiprilikeoženiti. Prestani, Sara. Smiri se da možeš smisliti neki izlaz iz ove situacije. Ako nastavim govoriti, možda ostanem sabrana dovoljnodugodasmislimnekiplan.

»Moždanećeodmahposumnjatinatebe,alinećenivjerovatida samseubila.Mojaobitelj,Evan,psihijatrica,sviznajudajatonebih učinilaAlly uzto, udajem se. Maloprijesamsasestromrazgovaralao djevojačkojzabavi.Zaštobih...«

»Imamooproštajnopismoispisanotvojomrukom.Povjerovatće.« Alividjelasammuneštouočima.

»Ispis poziva pokazuje da smo večeras razgovarali - ti si zadnja osobakojamevidjelaživu.Tvojiotiscisuposvomposuđu.«

»Došaosamrazgovaratistobomjersibilauzrujana.«Slegnuoje ramenima.»Nisamuvidiodasisuicidalna.«

»Ti si profesionalac, obučen za takve stvari, trebao si znati. Uslijeditćeistraga,Billy.«

»Riješitćuto.Ovoćeupaliti.«

Biojeprevišemiran.Nisamganičimemoglauzdrmati.Obuzelame panikakojajeparaliziralasvakudrugumisaoumojojglaviosimoneda miistječevrijeme.Umrijetću.

ZurilasamuBillyja.Svejepočelodjelovatiudaljenoiusporeno,kao dasekrećemispodvode.Čulasamšumuušimaizapitalasehoćulise onesvijestiti. Onda se Billy premjestio, a meni su pogled privukle njegovetetovaže.

Slabost proizlazi iz pripremanja na napad. Snaga proizlazi iz primoravanja neprijatelja da se pripremi na napad.

Tojeto.Pronašlasamstrategiju.Moramkrenutiunapad.Strahje popustioimislisumiserazbistrile.

»KaoštojeupaliotvojplandaulovišJohna?«

Zaškiljiojepremameni.»Paupalioje.«

»Nistegauhvatili jasamgaubila.Odradilasamvašposao.«

Čvršćejestegnuopištolj.Prisjetilasamserazgovoraukojemmije

rekao da je prije imao naglu ćud. Izvještio se u tome da gnjev preusmjeriizadržigausebi,alitoneznačidaonvišenepostoji.Štoje onorekaoo kick boxingu?Onajtkoplane,izgubikoordinaciju.Moždaga mogudovoljnoisprovociratidamupopustitipažnjapapojuritiprema telefonuilialarmu.

»Umijeće ratovanja nijepomoglo.Kakvahrpagluposti.«

»Ovajslučaj dokazuje datodjeluje.«

Riječijeizgovoriosigurnimglasom,alividjelasamdamujevrat malopocrvenio.Taknulasamgauživac.

»Nitkonećeozbiljnoshvatitituglupuknjigukojupišeš-apogotovo nepolicija.ČakteniSandynesluša.«

Vratommusepenjalosvejačecrvenilo.»Slušatće.Kadapročitai shvatikakojetopomogloriješitislučaj.«

»SamoštoizostavljašdioukojemsiupucaoEvana,zarne?Izbog togameubijaš.Jerakoseistinaotkrije,svićeznatidasilažov-adasu svetvojestrategijeiplanovisranje.Prekršiosi zakon.«

»Sve to funkcionira. Samo sam trebao važan slučaj kojim ću to dokazati.Ijesam.«

»Ne,Billy,zeznuosistvar.Menisigovoriodamorambitistrpljiva,a samsiuzeozakonusvojeruke.Ondajepolicajka tvoja partnerica ozlijeđena.PožurivaosidogađajepajeJohnovoponašanjeeskaliralo.«

»Johnajetrebalozaustaviti.Zbogmojihpostupakavišenikadaneće ubijatižene.«

»Aliakoubiješ mene,ondasiitiubojicai...«

»Rekaosamtidaneidemuzatvor nezaspašavanježivota.«

»Nijetebezanimalonizaustavljanjeubojice ni spašavanježivota. Sve što si napravio bilo je samo za tebe.« Pogled mu je i dalje bio mračan, ali uspio se smiriti. Počela sam se osjećati pospano i vrtoglavo. Morala sam opet napasti. »Tebi nije stalo ni do jedne njegovežrtve.«

»Neznašništaomeni.«

»Znamdaćesepolicijasmijatikadasaznaštosiučinio.Ovotinije prvi put da si zeznuo. Sjećaš se starice koja je upucana zato što si silovateljuprovalioukuću?«

Ustaoje.»Kučkoglupa.Tine...«

»Nisi mogao kontrolirati slučaj i nisi mogao kontrolirati mene. Prekršio si zakon kako bi se slučaj uklapao u tvoje strategije, a ne

obrnuto.«

»Natvomemjestujabihzašutio.«ŽilanaBillyjevučelupočelaje pulsiratiizakoračiojepremameni.

Istodobnosmozačuliškripukotačanašljunčanomprilazu.

»Ne miči se«, rekao je Billy. »Sranje, tvoja sestra. Samo zucni i raznijetćujojglavu.«OBože,Lauren.

Htjela sam povikati i upozoriti je, ali Ally je bila u kući i bilo je prekasno.Billyjevećotvaraovrata.

»Zdravo, Melanie. Sestra ti je u kuhinji.« Melanie? Zašto je ona došla?

Ušlajeiugledalamezastolom.

»Hej,zaboravilasammobitel.Zvalasamte,ali...«Ugledalajemoje licepaseokrenulapremaBillyju.Onjedržaopištoljuperenunjezinu glavu. Ustuknula je i zakoračila unazad, a jecaj koji sam pokušavala suspregnutipobjegaomijeizgrla.

Billyjeprišaoidaljejedržećinanišanu.

»Sjedni za stol sa sestrom.« Okrenula se i pogledala me pa pogledalapremakliznimvratima.»Datinijepalonapamet.Sarajeveć shvatilaštoćesedogoditiAllyakonapravineštoglupo.«

Melaniemepogledalauoči.Kimnulasam.

Billyjeponovio:»Sjedni, Melanie.«

Izvuklajestolicupokrajmoje.

»Stavirukenastoldaihvidim.«

Učinilajeto,polako.

»Sarajeupravousredsamoubojstva.Većjepopilatablete.«Melanie jeproučilamojelice.Umomjepogleduvidjeladagovoriistinu.

OkrenulaseBillyju.»Nemožešnasobjenatjeratidaseub...«

»Ušuti.Samomoramprilagoditiplan.«Ushodaose.

Melaniejepokušalaustati.Billyjujeošamariogornjomstranom dlana.Uzjecajsesrušilanatragnastolicu.

»ŽelišliprobuditiAlly?«pitaoje.

»Imapravo,Billy.Kakoćešobjasnitidvijesmrti?«pitalasam.

Uperio je pištoljumene.»Rekao sam ti da začepiš.« Nastavio je koračati.Stao je i okrenuo se na peti.»Johnje imao veliku skupinu obožavatelja,ljubiteljaubojstava ljutisuštosigaubila.Jedanodnjih seodlučioosvetiti.«Kimnuoje.»Toćefunkcionirati.«

Prišaojestalkuzanoževe,izvukaoonajnajvećiiprimiogakaoda

muprovjeravatežinu.Zamahnuojezrakomjedanputpadvaputa.

Melanie se ubacila. »Ili ti ja mogu pomoći.« Zaprepašteno sam dahnula.Nijemegledala.Reklaje:»Samoubojstvojeuvjerljivije Sara većimalijekoveukrvotoku.Djetetunemoramonauditi.Alizatebebi biloboljedajapronađemSarinotijelo.Mogujepokušatioživjeti,ali...« Slegnulajeramenima.

»Mislišdaćunasjestinatupriču?«Alizvučaojenapeto.Znaojeda imapravo.

»Mrzim Saru.« Melanie je ispljunula te riječi.»Oduvijek je mrzim. Nijeminipravasestra.Akoumre,ostatakživotabitćutidužna.«Sa stolice se spustila na koljena. Billy je zatečeno koraknuo unazad s pištoljemuperenimunjezinolice,alionajepočelanakoljenimapuzati premanaprijed.»Čakćurećipolicijidasamjedanasvidjelaidajebila uteškojdepresiji.«

Promatrajućisastrane,ugledalasambljesakuMelanieinimočima. Htjelasamneštoreći,bilošto,alijezikmijebiotežakipredočimami semutilo.Tabletesudefinitivnopočeledjelovati.

MelaniejesadabilapredBillyjem.Onsenijepomaknuo.

»Jasamtinajboljašansadaseizvučešizovesituacije«,reklaje. Billyjujenapetopromatrao,čelomujebiloprekrivenotankimslojem znoja.

Držećirukeuztijelo,Melanieseuspravilaidaljeklečeći,takodasu jojustabilatočnoispredBillyjevameđunožja.Onjujehipnotizirano promatrao.

»Učinitću sve štoželiš,Billy.«

Ja sam konačno pronašla svoj glas. »Nije bitno što ona govorinikadasenećešizvući.Akadati otac sazna,onće...«

Billyjepodigaopogled.»Kučkojedna...«

Melanie je zabila čelo u njegove prepone. Glasno je zaurlao i posrnuounazad.Nožmujeispaoizrukeiodsklizaolijevoodmene.

Bacila sam se prema njemu, ali tijelo mi je sporo reagiralo i uz glasanprasaksampalanapod.

MelanieiBillysupokušavalidohvatitipištolj.Zgrabiojujezakosui lupio jojglavom uhladnjak.Posegnula sam prema nožu,ali prstima sam zahvatila samo zrak. Meni s lijeva Billy se bacio na pod za pištoljem Melaniegajeuzadnjitrenodgurnulanogom.

Opaliojuje.Palajeiostalaležati.Sadajekrenuopremameni.Pred

očimamisemutilo,alividjelasamdaurucidržipištolj.Paničnosam rukom pipala po podutražeći nož.Utrenukadsam ovila prste oko drška,onmepovukaozanoguiizvukaoizmogskrovištaispodstola. Pokušala sam se jednom rukom primiti za nogu stola, ali samo je povukaojače.Ondasamčulanježanglas.

»Mamice?«

Billymijepustionoguiuspraviose.Zarilasammunožubedro. Zaurlaojeioviorukeokonjega.Jasamjošuvijekstezaladržak,aonje silovitopovukaonoguunazadtakodamijenožostaouruci.

»Mamice!«

Billyjusutrapericepotamnjeleodkrvikojamujeteklaniznogu. Paojenakoljena.Menisejošjačezamutilopredočima.

Allyjecijelovrijemevrištala.Billyjepuzaopremapištoljukojije završiokrajkliznihvrata.Moosejeluđačkilajaosdrugestranestakla.

Puzala sam za Billyjem s nožem u ruci, ali tijelo mi se njihalo. Usredotočila sam mutan pogled na njegova leđa dok se istezao da dohvati pištolj. Kad sam bila točno iza njega, podigla sam ruku s nožem.Ugledaojemojodrazuvratimapaopalionogompremanatrag. Dohvatiomeispodbradeinabiouormarić.Allyjezavrištalaipotrčala premameni.

»Ostani tamo!« povikalasam.

Billy se okrenuo lica crvenog od bijesa i u mene uperio pištolj. Zadnjim atomima snage oslonila sam se na lakte i jako ga petom opalilaporaninabedru.Zaurlaoje,ajasamopetzamahnulanogomi uspjela mu izbiti pištolj iz ruke tako da je odsklizao na drugi kraj kuhinje.

ZavršiojepredAllynimnogama.Onajedržalarukeprekoušijui nijeprestajalavrištati.Billyijasmokrenulipremapištolju.Skočilasam munaleđaipokušalamuovitirukeokovrata.Ustaojedoksammuse jadržalazaleđapazaurlaoiposrnuopremanatrag.

Udarilismookliznavratasilinomkojamijeizbilazrakizpluća. Zakoračiojepremanaprijed,ajasammuskliznulasleđaipalanapod dašćući.Uustimasamosjećalametalniokuskrvi.Okrenuoseipočeo meudaratinogom.Uprsa,noge,glavu.Bilasamprikliještenauzstaklo inisamsemoglapomaknuti.Moosejeizamenebjesomučnolajao.

Začuli smo Melaniein glas. »Ostavi mi sestru na miru, šupčino jedna.«

Glasni prasak pištolja. Slike su bile mutne, ali vidjela sam zaprepaštenizraznaBillyjevulicuikrugkrvikojimusepočeoširiti košuljom.Uslijediojejošjedanhitacionsesrušionamene.

Svejepostalomračno.Osjetilasamrukenasvojojruci,netkome potezao,aondamigurnuoprstugrlo.

»Sara,morašpovratiti!«

Opiralasamseprstu,alisamosezariodublje.

ČulasamMelaniekakoviče:»Ally,zovi911!«

Stvarno se nadam da nikada nećeš morati na ispumpavanje želuca, Nadine.Nijebašzabavno anisunidvadanaprovedenaubolnici.Ne bivjerovalakolikojeovdjekatkadglasno,pogotovonoću.Aliionako nikada nisam spavala. I dalje me proganja to što je John na sebe preuzeo krivnju za napad na tebe i Evana. Sigurno je sumnjao na nekogaizpolicije.Međutim,teškojerećištosedogađalounjegovoj glavi.Katkadsepitamzaštomijednostavnonijerekaodatonijeon učinio,aliionakomunebihvjerovala.Vjerojatnojebiosvjestantoga.

Sigurnojeiodpočetkaznaodasurađujemspolicijomidogovorio jesastanakdametestira.Samonerazumijemzaštomenastaviozvati. Sigurno je shvatio da svakim pozivom riskira. Je li bio toliko samouvjerendaganećeuloviti,ilijetolikoočajnohtionekiodnossa mnomdajebiospremanriskirati?Izdalasamga,itovišeputa,aonme ipakpokušaozaštititi.Akosamprijeosjećalakrivnjuštosamgaubila, sadajeonabilaustostručena.Razumijemtvojuteorijudasemožda fokusiramnatodameotacspasiokakobihsepomirilastimedajebio serijskiubojica.Aliuopćenijetako.Znatidanijebioposvelošmnogo jeteženegovjerovatidajebioposvezao.

StalnoseprisjećamzadnjegdanasJohnom-jedinogdanasnjimeitogakakomijesilnoželiougoditi.Akadsamganapalaurijeci...Pitam se što mi je htio reći. Nikada neću saznati. Mnogo detalja o ovom slučaju nećemo nikada saznati, i to mi najteže pada. Prihvaćanje i zaboravljanjenisumijačastrana.Alimoramtoučinitiakoikadaželim pronaćimir.

Policija nas je čvrsto stisnula kad smo davale izjave, ali čim su pronašli Remington .223 na Billyjevu tavanu i otkrili da iz dokaza nedostaje jedna čahura, promijenili su ploču. Sandy me posjetila u bolnici. Ispostavilo se da je Billy nagovorio Juliju da razgovara sa

mnomonalaženjusJohnom.Cijelojujevrijemeobavještavaooslučaju, dijelomjetobiostrateškipotezkakobijeprestraviopadameona stisne.Sandyjesnjomrazgovaralasamonekolikoputa.NakrajuJulia ipaknijelagala.

Sandyseispričalaštojebilatakoopsjednutaslučajemipriznalada jebilastrogapremameni.Alitojebiodioplana.Kadjepostalojasno daSandyijanismokliknule,Billyjepredložiodaonabudeagresivna,a onsimpatičan.IdaljejojjejakokrivoštoseJohndočepaoAlly,iosjeća segroznojernijeznalaštojojpartnerizvodi.Kadsamrekladaznamda jepostupalanajbolještojemogla,kunemsedasamjojugledalasuzeu očima.Sadajegledamdrugimočima ilijemoždateksadakonačno vidim.

Kad su pretražili Billyjevu kuću, pronašli su nekoliko knjiga o Umijeću ratovanja i neke druge kineske klasike. Na njegovu tvrdom disku našli su nacrt njegove knjige, naslovljene Umijeće policijske istrage. Zaprimjeresekoristiosnekolikoslavnihslučajeva,alinajveći broj strategija primjenjivao je na »svom velikom slučaju«, lovu na Ubojicuizkampa.ImaojeibilježnicuoJohnuikopijusvihdosjeao njemu.

Jošjejedanmisterijriješenkadsupretražilipovijestpreglednika na Billyjevu računalu i pronašli sve internetske stranice na koje je staviolinksoriginalnimčlankomotomedajeUbojicaizkampamoj otac.Pobrinuosezatodasevijestproširiintemetom očitounadida ćetimenamamitiJohna.Nakondetaljnijeistragepolicijajeotkrilaida je objavio članak na nekim forumima o kampiranju u Britanskoj Kolumbiji,podnadimkomVitezTame.Najgoreodsvegabilojetoštoje objavio i moje poslovne podatke pa je John vjerojatno na taj način došaodomogbroja.

Kadsamsevratilakućiizbolnice,pročitalasam Umijeće ratovanja od korica do korica, jersam još uvijekpokušavala shvatiti Billyjeve postupke.Nakrajusamsamostekladojamdajesvakicitatprotumačio uskladusasvojimciljevima.Našlasamredakkojiuglavnomsumira cijelo njegovo prijateljstvo sa mnom: »Zapovijedaj im s uljudnošću, okupi ih ratnom stegom, i osvojit ćeš njihovo povjerenje.« Sada shvaćam do koje je mjere Billy cijelo vrijeme manipulirao mnome poticao me da budem srčana, donosio mi hranu, pripremao me za sljedeću »bitku«, pa čak i ukrao Moosea kako bi mi ga pomogao

pronaći.

Prvoštojetatarekaobiloje:»Znaosamdamineštonanjemunije štimalo.Nijeseoblačiopoputpolicajca.«Htjelasamodgovoritikako Billyjevstilodijevanjanijeništaznačio,alishvatilasamdaseimam potrebubranitijermijeBillybiosimpatičan.Tominajtežepada,dami jebiodrag.Moždaimašpravo,moždamisenijesviđaoBilly,većtošto mepodučavao.Znamdajehtiodabudemsmirenasamokakobime mogao iskorištavati. Ali pomogao mi je. Čak i sada kada sam pod stresom i kada počnem paničariti, pomislim: Diši, saberi se pa se usredotoči na strategiju.

Akomecijelaovasituacijanečemunaučila,tojedasamsemogla nositisasvimeštomezateklo,usprkostomuštosamdevedesetipet postovremenabilaužasnopreplašena.Sadasamomoramupamtitida senastavimkretatinaprijed,čakikadasvekrenepozlu.Sumnjamda ćuikadabitismirenaukrizi-nisamtakvaosoba.Alimoždaćuprestati šizitizbogčinjenicedašizim.

Policijajošuvijekneznatkotenapao.Billysemogaoiskrastione noći - čak sam mu rekla šifru alarma nakon što me potaknuo da popijemLorsilan.Alipohvaliobisetime.Sandyjošuvijekvjerujedaje tobioJohn,alijanemislimdajebioon.Nebrinise nećusepetljatiu to.KadsamtoreklaEvanu,onsesamonasmijaoirekao:»Ahaaa«.Ali kunemse,ovogputatoprepuštampoliciji.

Evanseosjećaužasnoštojeodbacivaomojebrigeokopuške,alii prilično je ponosansobom što nikada nije vjerovao Billyju.Time se definitivnoprevišekoristi,alisveusvemu,sjajanje.Preplašilomesve ono svađanje kroz koje smo prošli, ali na kraju sam shvatila da se možemo razlikovati, a opet si odgovarati. Ako možemo preživjeti dvojicuubojica,brakćebitipljuga.

DoveomijeAllyuposjetubolnicu.Prviputsejakouzrujala-nije bašbajnovidjetimamuizkojevirecjevčice alijedanoddoktorajojje sve objasnio pa se smirila. Nakon toga je rado dolazila jer sam joj davalasvojepudinge.

Objenoćikojesamprovelaubolnicispavalajeunašemkrevetu Evankažedasebudilavrišteći.Vodilismojeonompsihijatruisadaje bolje,alijošuvijeksenevoljkoodvajaodnas.Uztoima žešće izljeve bijesa na kojima moramo poraditi. Ali u zadnjih mjesec dana je proživjelaotmicu,gledalajekakonetkomlatinjezinumamuitetute

vidjelaupucanogčovjeka.Takodatomoranekakoizbacitiizsebe.

Melanie me posjetila prvog dana u bolnici. Spavala sam i kad sam otvorila oči, ugledala sam je kako sjedi na stolici kraj mene i lista časopis People. Evan mi je rekao da ima blagi potres mozga pa me zavojnanjezinučelunijeiznenadio,alimasnicanaokumešokirala.

Pročistilasamgrlo,jošuvijekotečenoodcjevčicekojusumiranije niznjegazabili.

»Kojašljiva.«

Nasmiješilase.»Boljaodtvoje.«

Uzvratilasamosmijeh.»Sviđamiseljubičasta,ističezelenuboju mojihočiju.«

Nasmijalesmose,alizastenjalasam.

»Stani, boli me.« Pogledale smo se u oči i vratile u onaj zadnji trenutaksBillyjem.Premjestilasenastolici.

»Onoštosamrekla...«Pročistilajegrlo.»Nisamtomislila.«

»Da,znam.Aliodnosnamjepriličnokoma.«

Očisujojljutobljesnulepasampodiglaruku.

»Japreburnoreagiramilakoplanem.«Dubokosamudahnula,što menatjeralonakašalj,kojijepakužasnozabolio.Melaniemijedodala moju vodu. Otpila sam gutljaj i nastavila: »I imaš pravo, katkad te osuđujem. Ali zapravo sam ljubomorna zbog načina na koji se tata ponašaprematebi.«

»Pa,nemorašbiti,jersesramištosamispalatakvorazočaranje. Stalno mi ponavlja koliko si ti uspješna. I mrzi mog dečka.« Nikada nisam stvari sagledala iznjezine perspektive,nikada nisam shvatila kolikoionažudizatatinimodobravanjem.

»Nisirazočaranje.Alida,mrziKylea.«

Nasmijalase.»NepomaženitoštoEvanasmatrasavršenim.Znam dajeKyledrugačiji,alizabavanjeilijepomijesnjime.Nikadagase nisipotrudilaupoznati.«

»Imašpravo.Alihoću,dobro?«

»Dobro.«Nasmiješilase.»Premdanasnemoguzamislitinaduplom spoju.«

Nasmijala sam se pa uhvatila za boki stisnula zube. Kad je bol prošla, rekla sam: »Vjerojatno imaš pravo, ali nikad se ne zna«. Dotaknulasamjojruku.»Hej,znaššto?Kadsibilajakomala,jednesam

senoćiušuljalautvojusobu.Htjelasamtenekomedatimislećidaće meondatatavoljeti.Alisatimasamostalautvojojsobiigledalate kakospavaš.«

»Htjelasime dati nekome?«

Nasmiješilasamsenjezinojzabezeknutojfaci.

»Poantajedasamteodlučilazadržati.HvalaBogu inačebihsada bilamrtva.«

Nasmijalase.Ondajepoložilačelonamojkrevetizaplakala.

»O, Sara. Mislila sam da si mrtva. Onesvijestila si se i nisam te mogla probuditi. Kroz glavu mi je samo prolazilo da ćeš umrijeti mislećidatemrzim.«

Pogladilasamnjezinumekukosu.»Znamdamenemrziš.Nijatebe nemrzim-čaknikadmeljutiš.Laurenkažedasmotiijadostasličnei dasezatotolikosvađamo.«

Melaniejepodiglaglavu.»Uopćenismoslične.«

»Tosamijarekla.«Odmjerilesmojednadrugu.

»Sranje«,reklaje.

Kad mi je Lauren donijela nešto moje odjeće, obavijestila sam je o razgovorusMelanie.

»Mislimdaćemobitidobro.Sigurnasamdaćemosesvađati,ali sadabaremrazgovaramootome.JošseuvijekpitamkakojeJohnznao sveonooAlly,alizapravonisamnikadamisliladajeMelanieimala vezestime,asadasamuvjerenauto.«

Laurenmijeokrenulaleđakakobiraspakiralamojutorbu.

»Evanbititrebaokupitinekebiljnečajevedaimaškadsevratiš kući.«

»Lauren?«

Nastavila me raspakiravati. »Pepermint je dobar za želudac. A nabavi i neke biljne napitke za pročišćavanje iz dućana sa zdravom hranom-toćepomoćistoksinima.«

»Lauren,možešlimepogledati?«

Okrenula se držeći moje hlače u rukama. Proučila sam njezino nasmiješenoliceipresjajneoči.Osjetilasamnervozuuželucu.

»Tineštoznaš?«Glasmijejošuvijekbiohrapavodcjevčice.

»Očemu?«Laureninoiskrenolicenijestvorenozalaži.

»Štosinapravila,Lauren?«

Jednojevrijemetakostajala,aondasjelanastolacuzkrevet.

»Nisamznaladajetoon.«

»Štose dogodilo?«

Turobnojeprogovorila.»Nekičovjekmenazvao,rekaodaradiza novine i da istražuje za članak o tome što zanima današnju djecu. Rekaojedajemojeimedobioodmajkekojupoznajem SheileWatson, susjede-pasammuispričalaodečkima.Pitaojeimajulirođake,pa samreklasestričnu,pagajezanimaloštoonavoli.Reklasammu,ali kad je postavio još pitanja o Ally, opet sam pitala kako se zove i poklopioje.IspričalasamsvetoGregu,aonjerekaodajeboljedaništa nespominjemo daćetetosamopreplašiti.«

PrviputuživotupoželjelasamudaritiLauren.

»Nemoguvjerovatidaminisirekla-pogotovonakonštojeEvan upucan!«

»NisampouzdanoznaladajetobioUbojica...«

»Madaj!«Licemijegorjelo.»Samonisihtjelaništarećijersiznala daćusenaljutiti.ZnaojekakodoćidoAlly!«

Lauren se ugrizla za usnicu. »Greg je rekao da bi to otkrio bez obzira na sve. Užasno se osjećam zbog toga što sam s njime razgovaralaoAlly alizvučaojetako simpatično.«

Obje smo šutjele dok sam proučavala njezino zajapureno lice. A ondamijejošjedankomadićslagalicesjeonamjesto.

»JesilitinekomerekladajeUbojicaizkampamojotac?Jelitako vijestprocurila?«

Sada joj je lice bilo grimizno. »Greg... katkad previše priča kada popije.Nijeznaodajedanodtipovanaterenuizlazisnovinarkomste internetskestraniceilinebi...«

»Reklasimu,iakosamtetražilada nikome nekažeš,čakniGregu? Ti si sve to započela?« Stezala sam časopis tako čvrsto da mi se naslovnicaurezivalaudlan.Ondasamjošneštoshvatila.»Samomalo, Gregpričaglupevicevekadjepijan,alinetrača.Znaojedamitomože uništitiživot.Zaštobitoizlanuo?«

Laurenseopetzacrvenjela.

Strogosamjegledala.Odvratilajepogled.

»Namjerno jetonapravio?«

Laurenmeidaljenijehtjelapogledati,analicusamjojvidjelaočaj, kaodami želi neštoreći,ali nemože.Nisamvjerovaladajetobila

pijanapogreška.ZarseGregljutionamenejerjemisliodajeLaurensa mnom razgovarala o njegovu problemu s pićem?Ne, nije to, ona je previšeodanaionjetogasvjestan.Sigurnopostojidrugirazlog ili drugaosoba.

Polakosamzapočela.»Htiojeosramotititatu?«

SadmeLaurenpogledalauočiiznalasamdasampogodila.

»O tome jeriječ?«Nisambilasigurnaštomevišepovrijedilo:tošto meGregžrtvovaodadođedotateilitoštojeznaodatomoženapraviti prekomene.

»Da,mislimdaje.«Čulasamjojpredajuuglasu.»Kunesedanije znaozanovinarku.Alibiojejakoljutkadjetatapromaknuodrugog nadglednika...«

»Sjedilasitamodokmetatakritizirao,avijestjeprocurilazbog tvog muža?«

Laurenineočiispunilesusesuzama.»Takomiježao...«

»I treba ti biti.« Brzo sam disala, zbog čega me probadalo u rebrima,alibilasamtolikoljutadamenijebilobriga.

Reklaje:»Nekolikoputasamtipokušalareći,alibojalasamsedaće Gregizgubitiposaoidaćesetataljutitii...«

»Iponašatiseprematebikaodasismeće?«

»Tojejediniotackojegimam.«

»Imenijejedini,Lauren.«

Tužnosezagledalauprekrivačnamomkrevetu.

»Znamdajezatebesvebilodrugačije«,reklaje.»Tokakoseon odnosiprematebinijeuredu.«

Šutjelasam,sveljuteriječizamrlesumiugrlu.

»Žao mi je.Nisam se nikada zauzela za tebe doksmo odrastale. Nitkoodnasnije.«

Sadsamjabilatakojaplače.»Bilasisamodijete.«

»Alivišenisam.«Dubokojeudahnula.»Rećićutati.«

»OtpustitćeGrega.«

»Dostamijeskrivanja.Moramunijetinekepromjeneuživot.Tisi važnija tisimisestra.«Pogledalameuoči.»Samoželimdabudeš sretna.«

»Ijesam.«Iondasamshvatiladajesam.Imalasamsveštotrebam.

Mojzadnjiposjetiteljubolnicibiojezadnjaosobakojubihočekivala.

Vrtjelasamprogramenatelevizijikadsamzačulalaganokucanjena vratima.Podiglasampogledmislećidajesestraiondanadovratku ugledalaJuliju.Djelovalajeelegantnousakouihlačamaodbijeloglana. Izgledalajeikaodajojje stvarno neugodno.

»Smijemliući?«

Trebalomijenekolikotrenutakadamisevratiglas.

»Može,naravno.« Ugasila sam TV.»Sjedni.« Kimnula sam prema stolicikrajkreveta,aliotišlajestatikrajprozora.Petljalajescvijećem uvazi,otkinulajednulaticupajesmotalaizmeđuprstiju.Nakrajuse okrenulapremameniirekla:»Nisamrazgovaralastobomotkakosiga ubila...« Ušutjela je, a ja sam se oduprla porivu da prekinem tišinu. Zašto si ovdje? Je li ti drago što je mrtav? Mrziš li me i dalje?

»Htjela sam ti zahvaliti«, rekla je. »Sada mogu spayati.« Nisam stiglaodgovoritikadmepogledalauoči.»Katharineseodselila.«

Nisamznalazaštomitogovori,alireklasam:»Žaomije«.

Zamišljenojenastavila.»Bilomijelakonjegakrivitizasveštone valjasmojimživotom.«

»Toštojenapravioje...«

»Sadagavišenema.Isadavidimštosamsvenapravila kakojeto djelovalonaljudeokomene.Kakosamihodgurnula...«Zagledalaseu fotografijunanoćnomormariću.»Tojetvojakći?«

»Da,tojeAlly.«

»Jakojelijepa.«

»Hvala.« Još je promatrala fotografiju kad je mama ušla u sobu nosećikavukojusamzatražilaprijenekolikominuta.Zastalajekadje ugledalaJuliju.

»Oh,pardon.Vratitćusekasnije.«

»Nesmetaš,mama.Ostani,molimte.«

Juliasezarumenjelaiuzelatorbu.»Trebalabihkrenuti.«

Reklasam:»Pričekajmalo.Molimte.«Ukočilase.»Julia,voljelabih daupoznašmojumamu,Carolyn.«

MamajemaknulapogledsJulijeipogledalame,alicejojseozarilo. Nasmiješilasamjojseipogledomjojprenijelasveštosamjojhtjela reći.Uzvratilamijeosmijeh.

OkrenulaseJulijiipružilajojruku.Zadržalasamdah.Juliajeisto pružilaruku.Mamajujenatrenprimilasobjerukeparekla:

»Hvalavamštostenamjedali«.

Juliajenekolikoputatrepnulairekla:»Sigurnosteponosni.Onaje hrabramladažena.«

»Jako se ponosimo Sarom.« Mama se nasmiješila, a meni se stegnulogrlo.

»Trebalabihpoći«,reklajeJuliaopet.Okrenulasepremameni.»Još uvijekčuvamočevalatzaobradudrva.Kadtibudebolje,možešgadoći pregledati,akoželiš.Moždanađešneštoštoželiš.«

»Može, to bi bilo super.« Iznenadila me njezina ponuda, kao i činjenicadakreativnucrtumoždauopćenisamnaslijedilaodJohna.

Brzojekimnulapaizišlaizsobe.

Mamamepogledalairekla:»Činisesimpatičnom«.

Podiglasamobrvu.»Stvarno?«

»Djelujepomaloljutito.Alipodsjećamenatvogoca.«

»Odakleti to?«

»Obojesečineljutimakadsupreplašeni.«Sjelajenastolicukraj mog kreveta. »Znaš li da je tata cijelu noć sjedio uz tebe dok si spavala?«NasmiješilasepapogledalavratakrozkojajeJuliaupravo izišla.»Imašnjezineruke.«

Jučer sam Ally pripremala doručak i baš kad sam joj posluživala palačinkesdodatnomporcijomborovnicaišlaga razmazitćujesveu šesnaest prebrzosamzakoračila.Allyjevidjelamojubolnugrimasu.

»Jadnamamica.Gdjetislonmožepomoćikadtinijedobro?« »Kakavslon?«

Zakolutalajeočima.»Toje vic.«

Srcemijezalupalo.

Ponovilajepjevnimglasom:»Gdjetislonmožepomoćikadtinije dobro?«

Prihvatilasamnjezinuigru.

»Uzoološkom?«

»Načestitkisdobrimželjama!«Zvonkosenasmijala.

»Gdjesičulatajvic?«

»Ne znam.« Slegnula je malim ramenima. »Volim viceve.« Osmjehnula se i pokazala razmaknute prednje zube, a ja sam joj poželjelarećidasuviceviblesavi.HtjelasamsvakitragJohnaizvućiiz nje. Ali dok sam je gledala kako nasmiješena jede velik komad palačinke,sjetilasamseocakojisvomesinčićunijedopuštaodapriča

ZAHVALE

Ova knjiga ne bi bila moguća bez pomoći divnih ljudi koji su mi poklonilisvojevrijemeiznanje.Beznjih,imnogobrojnihšalicačajate zdjelakokicakojesampojelazavrijemepisanjaovogromana,nebih uspjela.PrvoželimzahvalititetkiDorothyHartshorne,kojajemozgala sa mnom o idejama te mi putem e-mailova pomagala s teškim izborima, i tetku Danu Hartshornu, koji me naučio o oružju. Jedno veliko hvala ponovno šaljem Renni Browne i Shannon Roberts, čiji sjajni povratni komentari uvijek podižu moje pisanje na sljedeću razinu.Dubokosamzahvalnaikritičarkisvojihradova,CarliBuckley, pravoj prijateljici i genijalnoj spisateljici koja mi pravi virtualno društvozavrijemetihdugih,samotnihdanazaračunalom.

Natomuštosusamnompodijelilistručnoznanje,ibilidarežljivisa svojim vremenom, želim zahvaliti policajcu J. Moffatu, višem policijskom naredniku J. D. MacNeillu, Dougu Townsendu, dr. E. Weisenberger,NiniEvans-LockeiGarryjuRodgersu.Buditeuvjereni da su sve pogreške nastale mojom krivnjom. Posebno zahvaljujem Tamari Poppitt koja me naučila o šestogodišnjakinjama, Sandy Jack koja je pročitala prvi nacrt romana i dopustila da kao nadahnuće iskoristim Eddieja,njezina francuskog buldoga,te Stephanie Paddle, kojasenijesmijaladoksampostavljalačudnamedicinskapitanja a vjerujtemi,uglavnomsubilačudna.

Pisactrebadobarsustavpodrške,ajasamblagoslovljenasvojim agentomMelomBergerom,kojinamojapitanjaipodugačkeemailove uvijek odgovara duhovito i mudro. Graham Jaenicke također mi je osigurao prijeko potrebnu podršku i zabavljao me putem e mailova. Smatram da sam prava sretnica jer radim sa St. Martins Pressom i urednicomJenEnderlin,čijisukomentariuvijeknamjestu,samomeni katkad treba malo vremena da to shvatim. Zahvalna sam i Sally Richardson, Matthewu Shearu, Lizi Senz, Sari Goldstein, Ann Day i Loren Jaggers. Hvala kanadskoj publicistici Lisi Winstanley, koja zaslužujesvehamburgerenasvijetuzašarenerasporedekojeizrađuje.

Želim zahvaliti Lisi Gardner i Karin Slaughter koje su stvarno učinilesvekakobimipomoglekaomladojspisateljici.DoneTaylore,ti si pravi gospodin. Želim zahvaliti i stranim izdavačima koji su prihvatili moju viziju i podijelili je s ostatkom svijeta. Posebno zahvaljujem Cargukoji me odveo uAmsterdam.Vratila sam se kući nadahnutaispremnazapisanje.

Zahvalnasamiprijateljimaiobiteljizbogkojihsesveovoisplatii kojiimajurazumijevanjazamojevišemjesečnonestajanjeslicazemlje. Inakraju,alinipoštomanjevažno,hvalamomsupruguConnelu,kojije mojastijenadokseostataksvijetaprebrzookreće.