Gužva u povrtnjaku (Pettson i Findus)

Gu탑va t r n v j ak u o p u Sven Nordqvist

Planet Zoe

Bilo je lijepo proljetno jutro. Ptice su pjevale u svakom grmu, lišće i trava rasli, a kukci letjeli i puzali posvuda. Zrak je bio ispunjen zujanjem, šuštanjem i milozvučnim zvižducima živih bića pristiglih nakon zime.

Starčić Pettson stajao je nasred povrtnjaka, promatrao gredice i udisao miris zemlje.

– Sad je pravo vrijeme – reče on. – Danas počinjemo sijati povrće i saditi krumpir.

Mačić Findus trčao je uokolo i plašio kukce.

– Što znači SADITI? – upita.

– Stavljati u zemlju. Recimo, položimo li u zemlju mrkvino sjeme, iz nje će nam onda izrasti mrkvice. Iz svakog posađenog krumpira dobit ćemo barem pet do deset novih krumpira.

Mačić značajno pogleda starčića: – Ali meni se ne sviđa pet do deset novih krumpira, ni mrkvom nisam baš oduševljen. Zar ne možemo umjesto toga posaditi mesne okruglice?

– Možeš posaditi bilo što. Nove mesne okruglice neće narasti – odgovori Pettson.

– Ali mogu probati – reče Findus.

– Da, možeš probati. No prvo trebamo prekopati zemlju i poravnati je grabljama.

Findus je otrčao u kuću i dohvatio jednu mesnu okruglicu iz lonca s jučerašnjom večerom. Pettson je prekopao povrtnjak i zatim poravnao zemlju. Posijao je sjeme u lijepe, ravne redove: mrkvu i luk, grašak i grah.

Mačić je u blizini zakopao svoju mesnu okruglicu. Tu i tamo dotrčao bi do nje da vidi je li možda već izrasla.