Prevoditelj

Prevoditelj Godište XXXV.

ISSN 0352-2806

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Studeni 2012.

Broj

Sadržaj:

91

Uvodna riječ predsjednice.......................................................................................................................................... 2 Hrvatski jezik u Europskoj uniji ................................................................................................................................. 3 Višejezičnost i prevođenje u Europskoj uniji............................................................................................................... 5 Found in Translation.................................................................................................................................................. 7 Specifičnosti poslovnog jezika.................................................................................................................................... 9 Prevoditeljske nedoumice u njemačkom jeziku........................................................................................................ 12 Simicon - novi alat za konsekutivno prevođenje....................................................................................................... 14 Godišnja sjednice Grupacije prevoditelja.................................................................................................................. 16 Hrvatski jezik u prevođenju...................................................................................................................................... 18 Tvrtka za 10 kn - šansa za samostalne prevoditelje?............................................................................................... 19 Iz svijeta prevođenja................................................................................................................................................ 20 In memoriam Alan McDuff........................................................................................................................................ 22

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

LINGVA INSTRVMENTVM COMMVNICATIONIS NON SEPARATIONIS PORTET ESSE

Jelena Peternel, Predsjednica HDZTP-a

Uvodna riječ Predsjednice HDZTP-a

Drage kolegice i kolege,

ova je godina sva u znaku skorašnjeg ulaska naše zemlje u Europsku uniju, a nama prevoditeljima i u znaku uvođenja hrvatskoga jezika kao službenog jezika Unije.

S tim u svezi u svibnju ove godine održan je sastanak u Informacijskom centru Europske unije u Zagrebu o prevođenju i zapošljavanju prevoditelja u Europskoj komisiji.

Vezano uz taj sastanak, a radi što boljeg informiranja prevoditelja, Generalna uprava za prevođenje Europske komisije organizirala je studijsko putovanje u Bruxelles od 15. do 19. listopada 2012. za po jednog člana prevoditeljskih udruga i ostalih subjekata povezanih s prevođenjem iz naše zemlje i nekih zemalja regije, kako bi se na licu mjesta upoznali s radom i organizacijom prevoditeljske službe. O tome kako je proteklo to studijsko putovanje možete pročitati u ovom broju Prevoditelja u članku kolegice Snježane Puharić koja je tamo predstavljala naše Društvo. To studijsko putovanje ujedno je i tema predavanja na našoj ovogodišnjoj skupštini, a sve sa željom da se naše članstvo što bolje i detaljnije upozna s aktivnostima i konkretnim praktičnim problemima prevoditeljske službe Europske komisije.

Kao što znate, ovogodišnja skupština je izborna što znači da uz ostala tijela Društva biramo i novi Upravni odbor čime prestaje četverogodišnji mandat sadašnjeg UOa. Tijekom svog mandata ovaj UO je, vjerujem, uspješno obavljao svoje aktivnosti djelujući uvijek u skladu sa ulogom i zadacima koji su utvrđeni Statutom Društva. To su prvenstveno vođenje brige o financijama Društva, redovito izdavanje časopisa Prevoditelj, te razmatranje i rješavanje svih pitanja vezanih uz normalan rad Društva i od interesa za struku. Ovdje bih posebno naglasila našu brzu reakciju početkom 2010. godine na vijest da su dvije zastupnice Europskog parlamenta, u svezi sa skorašnjim pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji i uvođenjem hrvatskog jezika kao službenog jezika Unije, istaknule potrebu da se radi «uštede» umjesto hrvatskog jezika uvede srpsko-hrvatski ili kombinacija srpski/bošnjački/hrvatski. Njihov zahtjev nije prošao vjerujem djelomično zahvaljujući i našem prosvjedu. Također bih spomenula i sudjelovanje naših predstavnika na međunarodnim skupovima prevoditelja i to na konferenciji koju je FIT Europe organizirao u sklopu godišnje skupštine BDÜ-a u Berlinu 2009. godine i na XIX. Svjetskom kongresu FIT-a održanom u San Franciscu 2011. godine. O

2

temama koje su bile predmet izlaganja i diskusija na tim skupovima, kao što su prevoditeljstvo kao zanimanje budućnosti, osiguranje kvalitete, tržišno pozicioniranje prevoditelja, poslovi aspekt prevoditeljske djelatnosti i informatička tehnologija, naši su članovi detaljno upoznati na našim godišnjim susretima.

Nadalje, ove smo godine pristupili Grupaciji prevoditelja u sklopu Zajednice za strane jezike pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, čiji je cilj unapređenje struke i statusa prevoditelja u nas. U Prevoditelju je dan kratak osvrt na godišnji sastanak Grupacije na kojem je, među ostalim, donesen zaključak o osnivanju samostalne Zajednice za prevoditeljstvo. Nadamo se da će to pridonijeti da se neki problemi koji već godinama muče našu struku, ponajprije nelojalna konkurencija i neuređenost tržišta, barem počnu rješavati i da se glas prevoditelja čuje u javnosti.

Velika je sreća što su većina prevoditelja entuzijasti koji vole svoj posao i koji ga, unatoč svakodnevnim teškoćama, obavljaju savjesno i dobro svjesni važnosti svoje uloge u društvu. Jer, kao što profesor Daniel Everett navodi u svojoj novoj knjizi Language: The Cultural Tool (2012)., jezik je sredstvo za rješavanje zajedničkog ljudskog problema - potrebe za učinkovitom i stvarnom komunikacijom.

A jedna od najvažnijih aktivnosti koja pomaže ljudima različitog etničkog podrijetla i različitih političkih i kulturnih sredina da komuniciraju je prevođenje. Drugim riječima, prevođenje je, kao međukulturna komunikacija, sredstvo za prenošenje načina života, običaja, stavova, duhovnog stanja i vrijednosti jedne određene kulture kroz vrijeme i prostor drugoj kulturi ili drugim kulturama. I upravo zbog takvog shvaćanja prevođenja ove je godine za Međunarodni dan prevoditelja uzet moto “Prevođenje kao međukulturna komunikacija”.

Na kraju bih željela zahvaliti svim sadašnjim članovima UO-a na njihovom sudjelovanju u radu UO-a kao i na njihovoj svesrdnoj podršci i odličnoj suradnji po svim pitanjima koja su bila na dnevnom redu tijekom protekle četiri godine. Ujedno novom UO-u želim puno uspjeha u budućem radu.

Srdačno vaša,

Jelena Peternel

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Marija Mrčela i Vinko Purgar

Hrvatski jezik u Europskoj uniji Jezične pripreme U proteklih deset godina, od zahtjeva za primanjem Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, u središtu pozornosti medija i građana često je bio i hrvatski jezik. Mnogo se pisalo i govorilo o položaju našeg jezika u Europi. Često se zagovarala samostalnost hrvatskog jezika i potreba za jasnim razdvajanjem od ostalih jezika u regiji, pri čemu je kao najveća prepreka tomu uočen zajednički naziv za te jezike, tzv. bosansko/srpsko/hrvatski (BSK) koji je većina europskih država, ali i države izvan Europe, usvojila kao njima najprikladniji. Nakon osam godina pregovora, Hrvatska će 1. srpnja 2013. postati članica Europske unije i pristupa joj s hrvatskim jezikom kao 24. službenim jezikom. Glavna uprava za pismeno prevođenje Europske komisije organizirala je stoga sastanak o hrvatskom jeziku koji je održan 21. srpnja 2012. u EU Info centru u Zagrebu.

O pripremama za jezično pristupanje Europskoj uniji s naglaskom na postupak zapošljavanja prevoditelja govorili su Annika Wallén, šefica Radne skupine za Hrvatsku iz Opće uprave za pisano prevođenje, i Anders Bock, budući voditelj Ureda za pisane prijevode Europske komisije u Hrvatskoj koji će se osnovati tijekom godine.

Europska unija najveći je poslodavac koji zapošljava 4.300 prevoditelja i 1.000 tumača, pri čemu je Europska komisija najveći poslodavac s 1.600 zaposlenika, slijedi Europska središnja banka s 50 prevoditelja, Vijeće Europe, Europski parlament, Vijeće ministara, Vijeće regija i Revizijsko vijeće. U Glavnoj upravi za pisano prevođenje (DG Translation) radi 2.500 prevoditelja, od kojih otprilike polovica u Bruxellesu, a polovica u Luxembourgu. Ta iskusna prevoditeljska služba već je uspješno odradila šest proširenja, a danas su u tijeku pripreme za proširenje kojim će Hrvatska pristupiti Europskoj uniji, istaknula je Wallén.

Pripreme za jezično proširenje počinju izradom prevoditeljskih memorija i sličnim tehničkim poslovima. Takve pripreme za hrvatski jezik već su u tijeku, a obavlja ih Radna skupina za hrvatski jezik. Drugi veliki korak odnosi se na zapošljavanje prevoditelja. Usporedno s procesom zapošljavanja priprema se i osnivanje hrvatskog jezičnog odsjeka u sklopu Glavne uprave za pismeno prevođenje koji će brojiti 61 prevoditelja, 12 asistenata i tri voditelja, ali i terenskog ureda u Hrvatskoj na čelu s Andersom Bockom koji će se otvoriti kasnije ove godine.

Sve veći obujam prevoditeljskog posla jamči 3

Ugovor o funkcioniranju Europske unije, ali i Uredba Vijeća ministara EZ/1/58. Naime, prema tim dokumentima, svaki građanin ima pravo obratiti se institucijama Europske unije i dobiti odgovor na svom jeziku. To znači da svako jezično proširenje unije nužno proširuje i obujam prevoditeljskog posla.

A što se zapravo prevodi? Velik dio prijevoda čine pravni tekstovi, ali ima mnogo raznih publikacija, zapisnika, govora i mrežnih stranica. Tako je na primjer 2011. godina bila godina „tsunamija prijevoda“, kada je prevedeno više od dva milijuna stranica, pri čemu na engleski otpada više od 80 posto prijevoda. Uz engleski, najčešće se koriste francuski, njemački i ostali jezici. Korištenje francuskog jezika iz godine u godinu opada, dok se njemački jezik drži na stalnih tri posto. Prevlast engleskog jezika nosi i određene probleme povezane s činjenicom da tekstove sastavljaju osobe kojima engleski jezik nije materinski jezik.

Iz toga proizlaze „čudne“ strukture rečenica, često teško razumljive, koje prevoditeljima zadaju nepotrebne glavobolje. Posljedica toga je osnivanje Odjela za editiranje tekstova prije upućivanja na prijevod i inicijativa prevoditelja Europske unije koji savjetuju autorima tekstova da se izražavaju sažeto i jednostavno, inicijativa poznata pod akronimom KISS („keep it short and simple“).

Osim prevoditeljskog posla, Opća uprava za pisano prevođenje obavlja i mnoge druge poslove povezane s prevoditeljskom strukom. Izrađuje prijevodne memorije, glosare, održava informacijske seminare s ugovarateljima, redovito traži povratne informacije o kvaliteti prijevoda i obavlja druge slične tehničke poslove. Svi dokumenti javno su dostupni na mrežnim stranicama Europske unije.

Javnost se senzibilizira o temi prevođenja preko već spomenute kampanje za jasno pisano izražavanje i Dana jezika Europske unije, a struka se unapređuje kroz programe za mlade prevoditelje, terminološke kutije (terminology box), studijske razmjene i studijske posjete prevoditelja.

Raspisuju se natječaji za mlade prevoditelje kojima se pruža prilika za praksu u institucijama Europske unije. Posebna pozornost posvećuje se obrazovanju prevoditelja. Zbog toga Opća uprava održava veze sa školama i sveučilištima s posebnim naglaskom na Europski magisterij iz prevođenja - EMT. I Hrvatska ima svoje kandidate

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

za mrežu europskih sveučilišta koja nude magistarske studijske programe za prevoditelje u sklopu programa EMT, a to su Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Zadru, naglasila je Wallén.

Dio posla obavljaju i vanjski suradnici, tvrtke i pojedinci, koji se biraju preko javnih natječaja. O mogućnostima koje Europska unija nudi slobodnjacima vrlo je kratko govorio Anders Bock, istaknuvši kako na takvim natječajima nema nikakve razlike između slobodnih prevoditelja pojedinaca i agencija. Poslovi koji se povjeravaju vanjskim suradnicima obuhvaćaju tekstove koji nisu politički osjetljivi ili pak nisu jako žurni, a često je riječ o usko specijaliziranim područjima. Uglavnom se traže prijevodi na engleski ili s engleskog jezika. Slobodnjaci angažirani kao prevoditelji suradnici dobivaju i pomoć Opće uprave za pismeno prevođenje u obliku informativnih seminara, prevoditeljskih memorija, referentnih dokumenata. Javni natječaji za vanjske suradnike redovito se objavljuju na stranici http://ec.europa.eu/dgs/translation/workwithus/calls/ open/index_en.htm. Uz natječaje za stalno zapošljavanje prevoditelja i natječaje za vanjske suradnike, postoje i natječaji za specijalizirane prevoditelje-pravnike i lektore te natječaji za usmene prevoditelje u Općoj upravi za usmeno prevođenje.

Posla možda ima sve više, ali je novca sve manje.

Put do stalnog prevoditeljskog radnog mjesta u Europskoj uniji dug je, birokratiziran i težak. Bez obzira na tu činjenicu, uz plašenje građana neizvjesnom budućnošću hrvatskog jezika, u medijima je stvorena još jedna nerealna slika vezana za budućnost našeg jezika u Europskoj uniji. Naime, iz medijskih priloga u proteklih desetak godina stječe se dojam da je Europska unija zemlja Dembelija za prevoditelje u kojoj izvrsne plaćene kartice praktički padaju s neba. Evo, još nismo ni postali članica, a brojni sretnici već su osigurali sjajan posao kao prevoditelji pravne stečevine Europske unije. Sve je to toliko dobro i sjajno da naši političari po regiji poklanjaju prijevode. Europska unija prevodi milijune kartice teksta godišnje, a za taj posao treba prevoditelje. Hrvatski jezik postat će službeni jezik Europske unije, što znači da će se dobar dio tih tekstova prevoditi i na hrvatski. Europska unija treba prevoditelje na hrvatski jezik, Hrvatska prevoditelja ima. Neprekidno se ističe silna potreba za prevoditeljima i tako se stvara dojam da je dovoljno iskazati želju za radom i poslati referencije na neku, naravno, nikad točno navedenu, adresu i svi su problemi riješeni. Dobro plaćen posao redovito stiže, kao i dobri honorari, i sve je bajno. No, u praksi to i nije baš tako, što smo mogli jasno čuti od Andersa Bocka koji je na sastanku u EU Info centru podrobnije objasnio put koji prevoditelji moraju proći do stalnog zaposlenja u Općoj upravi za pismeno prevođenje.

Put do stalnog zaposlenja, naglasio je Bock, ustvari je natjecanje, i to vrlo zahtjevno natjecanje u kojem Opća uprava za pismeno prevođenje uopće ne vodi glavnu riječ. Natječaj provodi Europski ured za odabir osoblja, poznat kao EPSO (www.eu-careers.eu). Pravo prijave imaju građani Republike Hrvatske, ali i svi iz Europske unije.

Kandidati moraju imati završen najmanje trogodišnji studij jezika ili neki drugi studij, a prethodna iskustva iz prevođenja nisu potrebna. Također nema nikakvih dobnih ograničenja, a znanje jednog drugog jezika Europske unije je prednost. Postupak se sastoji od tri koraka: prijave, izlučnih testova u Hrvatskoj i testiranja u Bruxellesu, a formalno

4

počinje prijavom na natječaj preko interneta. Ispunjavanje prijave je svojevrsni prvi test. Slijede eliminacijski testovi koji se provode u centrima za ispitivanje u Hrvatskoj.

Odabrani kandidati zatim odlaze na cjelodnevno testiranje u Bruxelles. Poziv na testiranje u Bruxellesu nikako nije jamstvo dobivanja posla, istaknuo je Bock. Nakon toga EPSO izrađuje popis odabranih kandidata i rezervni popis na koji ulazi 20 posto kandidata iz natječaja. To su prevoditelji koji će raditi za sve Institucije Europske unije. Sam postupak od prijave do izrade popisa odabranih kandidata traje od pet do devet mjeseci, a izabrani prevoditelji stavljaju se na popis i na raspolaganju su onim institucijama EU koje iskažu potrebu za njima. A potrebe su za sada sljedeće: DGT treba 61 prevoditelja, 12 suradnika i 3 rukovoditelja, Vijeće Europe treba 26 prevoditelja i 9 suradnika, Europski parlament traži 27 prevoditelja i 11 suradnika, a Revizijsko vijeće treba 4 prevoditelja. Parafrazirajući omiljeno pitanje novinara Gorana Milića „Kolika je vaša plaća“, odgovor bi bio – otprilike 4.000 EUR. Prvi natječaj za zapošljavanje prevoditelja u Europskoj uniji počeo je u lipnju 2012. Međutim, to je samo prvi takav natječaj. Nakon pristupanja, natječaji za privremena radna mjesta postaju natječaji za stalno zaposlenje.

Natječaji za stalno zapošljavanje prevoditelja organiziraju se svake tri godine, prema potrebi. Na natječaj za privremeno ili stalno zaposlenje mogu se prijaviti svi građani Republike Hrvatske i Europske unije. Što se obrazovanja tiče, uvjet je diploma najmanje trogodišnjeg visokoškolskog programa koji ne mora nužno biti jezičnog smjera. Ne traži se stručno iskustvo, nego se naglasak stavlja na znanje i sposobnost, pri čemu je najvažnije poznavanje hrvatskog jezika. Traži se savršeno vladanje hrvatskim jezikom, vrlo dobro poznavanje engleskog, francuskog ili njemačkog jezika i dobro poznavanje još jednog službenog europskog jezika. Poznavanje drugih službenih jezika Europske unije prednost je u završnoj fazi odabira. U postupku natječaja ustvari se ocjenjuje poznavanje hrvatskog jezika jer se prevoditelji zapošljavaju zato da prevode na svoj materinski jezik. Ta informacija potaknula je nazočne da upitaju tko će ocjenjivati kvalitetu prijevoda na hrvatski jezik. Stručnjake koji će ocjenjivati poznavanje hrvatskog jezika bira EPSO, i to u tajnosti, odgovorio je Bock. Također je rekao kako ne postoji dobno ograničenje za kandidate. Prevoditelj koji ima, primjerice, 62 godine može sjajno raditi još najmanje tri godine do mirovine. A tri godine prevoditeljskog posla znači jako mnogo prevedenih tekstova.

U Općoj upravi za pisano prevođenje dobro znaju da nije nimalo lako naći dovoljan broj kvalitetnih prevoditelja. Međutim, kako smo vidjeli, to ne znači da je postupak zapošljavanja predvoditelja brz, učinkovit i jednostavan. Bez obzira na to, kao i uvijek u našem poslu, kvaliteta je najvažnija. To su u Zagrebu, prije početka prvog natječaja za zapošljavanje hrvatskih prevoditelja u Europskoj uniji, naglasili i predstavnici najveće prevoditeljske službe na svijetu. „Tražimo talente“, istaknuo je Bock i dodao: „Treba nam kvaliteta, i to brzo“.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Snježana Puharić

Višejezičnost i prevođenje u EU od politike do prakse U organizaciji Glavne uprave za prevođenje Europske komisije, u okviru programa P2P (People 2 People Programme) i uz tehničku podršku TAIEX-a (Technical Assistance Information Exchange Instrument), u Bruxellesu su od 15. do 19. listopada održana predavanja i radionice o politici višejezičnosti i prevođenju u Europskoj uniji.

Pozivi za sudjelovanje upućeni su zemljama korisnicama Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) – Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Islandu, Kosovu, Makedoniji i Turskoj.

Za stvaranje tržišta za jezike i njegovu integraciju u širu europsku ekonomiju potrebno je više sudionika: sveučilišni programi koji se žele, i moraju, modernizirati prateći najnovije razvoje obrazovanja prevoditelja, prevoditeljske

5

udruge koje se bore za priznanje svoje struke i protiv diskriminacije prevoditelja na tržištu rada te tvrtke zainteresirane za korist što je mogu imati od kompetentnih prevoditelja koji mogu udovoljiti potrebama međunarodnog biznisa. Stoga su sudionici na ovom skupu bili predstavnici sveučilišta, udruga, prevoditeljskih tvrtki i europskih udruga prevoditeljskih tvrtki.

Skup su otvorili Adriano Zilhao, voditelj Službe u Općoj upravi za proširenje, i Pinuccia Contino, voditeljica Službe za višejezičnost i studij jezika u Glavnoj upravi za pisano prevođenje Europske komisije. Nakon što su se svi sudionici predstavili, uslijedile su prezentacije o povijesti Europske unije, njezinu proširenju i politici višejezičnosti koja seže do davne 1958. godine kada je donesena

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Uredba Vijeća ministara EZ/1/58 o službenim i radnim jezicima EU. Prva uredba navodi službene jezike i određuje da se Službeni list (Official Journal) treba izdavati na svim službenim jezicima. Uvedeno je načelo materinskog jezika – svaki se građanin može obraćati institucijama Europske unije na svome materinskom jeziku i svaki građanin EU ima pravo na tom jeziku dobiti odgovor – tako da je iz aspekta pojedinog građanina EU jednojezična jer svaki građanin komunicira samo na svojemu materinskom jeziku.

Stoga je višejezičnost temeljno načelo ostvarivanja demokracije u EU – da bi zakon bio razumljiv i dostupan, treba biti preveden, tj. sastavljen na materinskom jeziku građana, pa je stoga pravna obveza i demokratska nužnost da se zakonodavstvo EU građanima prezentira na njihovim materinskim jezicima, kako bi svi građani bili jednaki pred zakonom. Svatko tko sjedi za zajedničkim stolom, ima pravo govoriti svojim vlastitim jezikom. U mnogim slučajevima pravni akti koji slijede iz rasprava imaju neposredan učinak na živote ljudi.

Predavači su prezentirali način na koji se provodi politika višejezičnosti u svim institucijama EU, informirali su nas o radu prevoditelja i konferencijskih prevoditelja, o izazovima koji su pred njima, o rastućem broju novih alata za prevođenje. Predstavnica Glavne uprave za usmeno prevođenje (koja se naziva i SCIC) naglasila je kako se uvode nove tehnike konferencijskog prevođenja u situacijama kad nema dovoljno kabina u prostoriji u kojoj se vode razgovori (najčešće tijekom službenog ručka ili večere). Stoga se pribjegava tzv. konferencijskom prevođenju na daljinu.

To znači da se razgovori vode npr. na osmom katu, a konferencijski prevoditelji nalaze se na trećem katu u kabini u kojoj su 3-4 zaslona na kojima moraju pratiti zbivanja u dvorani i, naravno, simultano prevoditi. Osim što je takvo konferencijsko prevođenje skupo, mnogi simultani prevoditelji

6

smatraju da se zbog tog novog načina rada mogu vrlo lako »poskliznuti«.

Organizator je predvidio i posjet Europskome parlamentu. Nakon stroge sigurnosne provjere predstavnica Europskog parlamenta zadužena za posjete i seminare odvela nas je u jednu od plenarnih dvorana gdje nas je upoznala s ulogom Europskog parlamenta i radom Europskog parlamenta na provedbi politike višejezičnosti. Zatim smo posjetili Parlamentarium, prvi centar za posjetitelje u Europskom parlamentu. Njegova je površina oko 3.000 m2 i prostire se na tri etaže. Otvoren je sredinom listopada 2011. i do sredine ove godine posjetilo ga je više od 170.000 posjetitelja. Europski parlament radi na 23 službena jezika pa tako obilazak tog centra započinje prolaskom kroz »Tunel glasova« gdje su nas pozdravili na 23 službena jezika EU. U tom impresivnom interaktivnom suvremenom muzeju može se na originalan i zanimljiv način, igrajući se, puno naučiti: o počecima stvaranja sjedinjene Europe koja nastaje nakon krvavih događaja u prošlosti, o »vizionarima Europe«, o sadašnjim problemima i budućim izazovima s kojima se institucije EU i njezini građani moraju sučeliti. Pritiskom na zaslon možete se informirati o svim europskim institucijama i o pitanjima koja se odnose na svakodnevni život građana EU. Nakon petodnevnog boravka na ovom skupu svi sudionici su bili zadovoljni jer su mogli razmijeniti svoja iskustva, obogatiti se novim spoznajama, vidjeti u kojem smjeru ide jezična industrija, biti sjedinjeni u različitosti, a sudionici iz Hrvatske, koja je na samome pragu ulaska u Europsku uniju, nestrpljivo čekaju da hrvatski jezik postane 24. službeni jezik ove velike višejezične zajednice s više od 500.000.000 stanovnika.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Razgovor s povodom

O knjizi prof. Mirne Bratulić FOUND IN TRANSLATION Prof. Mirna Bratulić godinama se bavila poučavanjem i prevođenjem. Radila je kao ovlašteni sudski tumač te konferencijska i simultana prevoditeljica s engleskoga jezika.

Na tragu ljubavi prema poučavanju i prevođenju, promišljajući oba iskustva, nastala je knjiga FOUND IN TRANSLATION. Ovaj priručnik „opće prakse“ namijenila je svima koji pomoću vještine prevođenja žele poboljšati opće znanje engleskoga jezika. Dakle, knjiga je namijenjena profesorima, prevoditeljima i učenicima i svima onima koji žele uz raznolike tekstove i vježbe podučavati, usvajati te učiti engleski na različitim razinama znanja: od razine A2 na više. Ovaj priručnik afirmira povezanost prevođenja i usvajanja jezika prema suvremenim glotodidaktičkim načelima te poboljšava sporazumijevanje u različitim kontekstima. Razgovarali smo s njom o njezinom djelu:

računati na to da ću zaraditi neki novac, što me nije zaustavilo da knjigu završim.

Knjiga je dobro prihvaćena. No često osjećam i otpor. Na to se ne osvrćem. Ono što me je motiviralo jest osjećaj koji sam oduvijek imala, tako sam odgojena, da znanje dobrim dijelom dugujem roditeljima i zajednici te da barem dio toga trebam zajednici i djeci vratiti.

Za nekoga će ova knjiga ponajprije biti antologija zanimljivih i intrigantnih priča. Izbor tekstova nije slučajan i nastao je u dugom nizu godina. Tekstove sam prikupljala kao što pčela skuplja med, uporno i dugotrajno(to je ona priča kad radite planinu tako da kanticu po kanticu zemlje i nosite na jedno mjesto).

Napisali ste opsežan i ozbiljan priručnik za učenje engleskoga jezika. Što Vas je potaknulo na takav napor?

Da, uz priručnik FOUND IN TRANSLATION, cjelinu čini i TEACHER’S BOOK (priručnik za nastavnike).

Ta ideja se nije pojavila odjednom, mnogo sam energije uložila u poučavanje i prevođenje i razmišljala kako objediniti spoznaje i iskustvo koje sam stekla.

Od profesorskog poziva nisam živjela nego sam ga živjela. Ja sam učila učenike, a oni mene; mladi su maštoviti, snalažljivi duhoviti i puni životne snage.

Vjerujem u njih, navijam za njih i želim im pomoći. Tako sam odlučila sve zapisati i predati dalje - bivšim đacima omogućiti da obnove znanje engleskoga, budućim nastavnicima prikazati metodiku koju sam rabila, budućim prevoditeljima ostaviti putokaze u promišljanju prevođenja, svojoj obitelji ostaviti trag u postojanju.

Što je prethodilo pisanju ovih knjiga? Škola za učenje engleskog jezika koju sam organizirala bila je prva registrirana privatna škola u Hrvatskoj. Predavala sam u srednjoj školi, gimnaziji, osnovnoj školi. Najmlađi učenik kojeg sam poučavala imao je 2 godine a najstariji 70. Uređivala sam novine, organizirala predstave i priredbe na engleskom jeziku.

I cijelo to vrijeme radila sam i kao sudski tumač, i još i danas sam konferencijska i simultana prevoditeljica.

Dobila sam državno odličje za postignuća u pedagoškom radu, stipendiju za usavršavanje, dosegla sam zvanje mentora…

Kad sam prvi put došla svojoj nakladnici u Hrvatsku sveučilišnu nakladu rekla mi je da ne mogu

7

Kome je namijenjena ova knjiga? Zapravo je riječ o dvije knjige…

FOUND IN TRANSLATION je priručnik „opće prakse“: namijenjena je profesorima, prevoditeljima, učenicima i svima onima koji žele uz raznolike tekstove i vježbe podučavati, usvajati te učiti engleski na različitim razinama znanja: od razine A2 na više. Ovaj priručnik afirmira povezanost prevođenja i usvajanja jezika prema suvremenim glotodidaktičkim načelima te poboljšava sporazumijevanje u različitim kontekstima.

book?

Kome je namijenjen priručnik Teacher’s

Priručnik TEACHER’S BOOK sadrži upute za nastavnike o tome kako se koristiti gradivom te dodatna objašnjenja i zadatci. TEACHER’S BOOK je i koristan vodič za uporabu priručnika.

Izložite nam ukratko sadržaj Vaših knjiga Knjige su podjednako usredotočene na usvajanje gramatike i vokabulara, na usvajanje razlika između dvaju jezičnih sustava, ali i kulture.

FOUND IN TRANSLATION strukturirana je u 9 poglavlja: Unit 1: Life around us (Život oko nas) Unit 2: What’s in a name? (Što se nalazi u imenu) Unit 3: From the past (Iz prošlosti) Unit 4: Communication (Komunikacija)

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Unit 5: Fashion file: Fashion and Style vocabulary (Dosije moda: Rječnik mode i stila) Unit 6: Fantasy and Science (Mašta i znanost) Unit 7: Flying (Letenje) Unit 8: Relations (Odnosi) Unit 9: Celebrities (Slavni).

Zatim slijede: Glosar (Glossary) i Rješenja (Keys).

Unutar devet poglavlja nalazi se 29 potpoglavlja (Task) koji su usredotočeni na pojedine gramatičke probleme. Kroz pet vrsta vježbi, aktivno se traži sudjelovanje čitatelja, a prema stupnju znanja i afiniteta, svatko pojedinačno bira vježbu!

• Think and discuss (Promišljanje i rasprava), koji uvodi temu i obuhvaća različite tipove zadataka čiji je cilj razumijevanje i rješavanje problematičnih konstrukcija i izraza; • Practice (Vježba), koja sadrži engleske i hrvatske tekstove za prevođenje i na kojima treba primijeniti različite strategije jer su ili nepotpuni ili djelomično pogrešni i nedorađeni; • Challenge (Izazov), koji sadrži tekstove za prijevod; • Research and prepare a project (Istraživanje i osmišljavanje projekta), gdje se detaljnije proučavaju neki od problema koji se pojavljuju u vježbama i tekstovima; • Backtranslate (Prevođenje prijevoda na izvorni jezik), gdje se već prevedeni tekst prevodi na izvorni jezik bez gledanja u rješenja.

Našim će čitateljima biti zanimljivo da odgovorite na pitanje kakav je odnos gramatike i specifičnih jezičnih uporaba?

Svako poglavlje u svojem prvom dijelu obrađuje određeni dio gramatike. Drugi je dio vezan uz specifičnu uporabu jezika u raznim kontekstima i situacijama.

U vezi s gramatičkim pitanjima u Priručniku se obrađuju interpunkcije, pisanje malog i velikog početnog slova, prijedlozi i čestice, pridjevi, prilozi, članovi, glagolska vremena i načini, zamjenice, modalni glagoli, negacije, kratice, pogodbene rečenice, red riječi, itd.

U dijelu vezanom uz jezično specifičnu uporabu te situacije iz svakodnevnog života obrađuju se akronimi, složenice, idiomi i izrazi vezani uz dijelove tijela i izražavanje osjećaja, izreke, kalamburi, različiti jezični registri i stilovi, neologizmi, posuđenice, kolokacije, vokabular vezan uz modu i popularnu kulturu, itd.

Većina tekstova ima eksplicitni kontekst ili izaziva asocijacije i kontradikcije koje potiču promišljanje i diskusiju (na engleskome ili hrvatskome jeziku) te na daljnje istraživanje.

Tekstovi koji su korišteni predstavljaju autentične tekstove na hrvatskom i engleskom jeziku, zanimljivi su i raznovrsni i to s obzirom na vrstu (novinski članci, literarna djela, ulomci s interneta, itd.), registar (od formalnoga, književnoga do svakodnevnoga govornoga jezika) i jezični varijetet (britanski, američki engleski). Budući da je priručnik vrlo opsežan, čitatelj može odabirati teme, tekstove ili zadatke na kojima može ili želi raditi.

Zadaci i vježbe koncipirani su tako da obuhvaćaju sve razine znanja: od uočavanja pojava, preko vođenih zadataka do samostalne produkcije, što se u većini slučajeva odnosi na prijevode, ali se neminovno razvijaju i ostale jezične djelatnosti (čitanje, pisanje, govor, pa i slušanje). Valja istaknuti da su zadacima obuhvaćene i različite jezične razine (od fonološke, preko leksičke do semantičke).

8

U bilješkama se nalaze reference na druge dijelove priručnika u kojima korisnici mogu pronaći dodatna objašnjenja.

U dijelu knjige (Keys to excercises) rješenje zadataka, ponuđena su pravila, objašnjenja i prijevodi tekstova, što, osim što nudi važnu neposrednu povratnu obavijest o uspješnosti rješavanja zadatka, omogućuje visoku samostalnost.

Tko će se još moći ovom knjigom služiti?

Možete li navesti neke primjere. koji to pokazuju.

Posebna važnost ove knjige, iako neizravna, bit će za prevoditelje. Oni će zacijelo posezati za „težim“ i složenijim tekstovima i problemima koji su vezani uz prevođenje.

Htjela sam da ova knjiga za svakoga čitaća bude avantura, igra i izazov.

Tin Ujević je rekao: „Knjiga nije hrana ali je poslastica“.

Za mene je pisanje ove knjige bilo poslastica. Nadam se da ćete slasno učiti. I sjetite se: Učitelji otvaraju vrata, ali vi morate sami ući, jer: Što učim - zaboravim Što vidim - zapamtim Što učinim - razumijem i znam. ______________________________________________ Knjiga se, naravno, nalazi u našem Društvu i stoji članovima na raspolaganju, a tko ju želi kupiti može to učiniti kod nakladnika Hrvatska sveučilišna naklada d.o.o. Zagreb po cijeni od 250,00 kn, a Priručnik za nastavnike može se nabaviti od istog nakladnika po cijeni od 50,00 kn.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Tereza Matić Ivušić, prof. viši predavač ,Centar za strane jezike Sveučilište u Dubrovniku E-mail: tereza.matic-ivusic@unidu.hr

Govorimo poslovni jezik o specifičnostima poslovnog jezika

U današnje vrijeme, kada se velik dio našega života svodi na poslovne odnose, a pitanje je koliko oni to stvarno jesu, jedno, i to vrlo delikatno područje života – jezik – snažno je zahvaćeno riječju „poslovni“ ili frazama u kojima prevladava upravo navedena riječ. Tako se uz riječ „poslovni“ vežu izrazi: odnosi, ponašanje, dopisivanje i, naravno, jezik. Daljnjom analizom poslovnog jezika dolazimo do specifičnosti poslovne gramatike, korporativnog jezika, korporativnog žargona itd.

Cilj je ovoga članka barem donekle ukazati na značenje izraza „poslovni jezik“ i na njegove specifičnosti. Članak je inspiriran prevoditeljskim i nastavničkim iskustvom autorice, a zasigurno će koristiti u radu prevoditeljima i tumačima, čija je česta zadaća tumačenje poslovnih razgovora, ali i predavačima poslovnih jezika te poslovnim ljudima čiji posao zahtijeva komunikaciju na engleskome jeziku.

Sveprisutnost poslovnog jezika Glavni povod ovome članku je 24. međunarodna konferencija IATEFL BESIG održana krajem 2011. godine u Dubrovniku, a čiji drugi dio naziva – Business English Special Interest Groups – ukazuje na sve veće značenje koje poslovni jezik zauzima u komunikacijama.

Brojna izlaganja na skupovima prevoditelja, ali i nastavnika stranih jezika, a to se u prvom redu odnosi na predavače engleskog jezika, kao i članci u stručnim i znanstvenim glasilima mogu se svesti na zajednički nazivnik: poslovni jezik. Detaljnija analiza takvih članaka/ izlaganja neizbježno uključuje i pojam kulturološke raznolikosti i razvijanje svijesti o kulturološkim razlikama kao bitnom čimbeniku poslovnih komunikacija.

Sve su brojnija izdanja udžbenika, gramatičkih priručnika i časopisa na engleskome jeziku u čijem se nazivu nalazi riječ „poslovni“, a na nefilozofskim fakultetima uspostavljaju se katedre za poslovne jezike. Škole stranih jezika i jezični centri pri nekim fakultetima održavaju tečajeve upravo poslovnog jezika, najčešće engleskog.

Među spomenutim izdanjima valja, za ilustraciju, navesti neke naslove: New International Business English,

9

Business Result, Grammar for Business, Skills for Business Studies, Business Issues, Professional English, English for Specific Purposes, što ponajprije podrazumijeva poslovni engleski. I hrvatsko izdavaštvo sve je bogatije naslovima u čijem se sadržaju nalazi riječ „poslovni“ ili „business“, što ukazuje na sve veće značenje shvaćanja pravilne uporabe poslovnoga jezika, tj. razumijevanja njegovih specifičnosti.

Ovaj se pojam dodatno proširuje izrazom „korporativni jezik“ ili „korporativne komunikacije“, što zahtijeva detaljnije objašnjenje. Važno je također napomenuti da i razne udruge profesora engleskog jezika ili prevoditelja u svome nazivu uključuju pojam „poslovni“, kao što je rečeno na samome početku.

Što poslovni jezik čini posebnim?

Koji sve čimbenici razlikuju poslovni od općeg jezika? Zbog čega je važno, osobito za mlade poslovne ljude na početku njihove karijere, usvojiti karakteristike poslovnoga jezika? Koliko je poslovni jezik odraz jedne društvene kategorije koja se njime služi, tj. koliko kulturološke raznolikosti utječu na poslovni jezik?

Neizbježna je činjenica da je engleski postao svjetskim jezikom, ili lingua franca, pa stoga ne čudi pojava da se najveći dio poslovnog vokabulara općenito upravo veže za engleski jezik. Neki se termini prilagođavaju, neki izravno „uvoze“, što nanosi štetu i izvornome i ciljnome jeziku, a manji broj njih pokušava se prevesti na jezik cilja, u ovome slučaju na hrvatski.

U članku se analiziraju specifičnosti poslovnog engleskog, kao jezika međunarodnih poslovnih komunikacija, i njegov utjecaj na hrvatski jezik.

Specifičnosti poslovnog jezika odražavaju se u: a) pisanoj, b) usmenoj i c) neverbalnoj komunikaciji od kojih kategorije pod b), a osobito ona pod c) podrazumijevaju i poslovno ponašanje, a ponašanje dalje uključuje svijest o kulturološkim razlikama.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Poslovni jezik u pisanoj komunikaciji zasigurno je najdelikatniji oblik izražavanja jer pisana riječ ostaje trajno zabilježena, a može poslužiti i kao vodič svima onima koji žele svladati pravila pisanog izražavanja u poslovnome svijetu.

Prva kategorija koja utječe na osobitosti poslovnog engleskog jezika je gramatika. Razvoj poslovnog jezika ne podrazumijeva samo vokabular, a on se često stavlja u prvi plan, nego upravo gramatičke specifičnosti na kojima se dalje nadograđuje jezik, pa su zato sve češći naglasci na gramatici u poslovnome jeziku.

Najvažnije gramatičke specifičnosti poslovnoga jezika jesu: 1. Uporaba pasiva i bezličnih oblika kad su u pitanju pisma žalbe. Tako ćemo svoje nezadovoljstvo lakše izraziti kao objektivnu činjenicu, a rečenica neće imati optužujući nego više upozoravajući prizvuk.

(Lipec, M., 2003.)

Please let us know why the mistake has not been corrected.

Navedena rečenica je u poslovnome jeziku zamjena za rečenicu koju bismo možda u svakodnevnoj – neposlovnoj – komunikaciji vrlo lako izgovorili:

dispatch, ship... „Neke gramatičke norme koje se ne upotrebljavaju u općem jeziku, u poslovnome jeziku su sasvim uobičajene.“ (Clark, R., 2011.) Što se sintakse tiče, pravila poslovnog jezika nalažu rečeničnu jasnoću. Rečenica također mora biti precizna kako čitatelj poslovnog pisma ne bi imao dvojbi, a što bi rezultiralo nepotrebnim daljnjim dopisivanjem o istoj temi. I jedan od zahtjeva što ga hrvatski korisnici poslovnoga jezika teško prihvaćaju – kratkoća. Jedna rečenica ne bi smjela sadržati više od jedne glavne misli i najviše dvije sporedne misli (napomene). Glavno pravilo koje se primjenjuje u poslovnom dopisivanju, a ujedno je i prva napomena za pisanje molbe za radno mjesto, je KISS (Keep it Short and Simple). Duga rečenica vodi do nepreciznosti, a time i do nejasnoće, pa takvo pismo gubi obilježje poslovnosti.

Uporaba specifičnog vokabulara prva je karakteristika koju će čitatelj primijetiti. Ipak, kao što je prethodno navedeno, vokabular je samo jedan, osim gramatike, sintakse i stila, čimbenik u tvorbi i korištenju poslovnog jezika. Izbor rječnika s poslovnom terminologijom sve je veći, a dijele se na razne kategorije, ovisno o području koje obrađuju.

2. Uporaba II. kondicionala, upozorenje na moguće posljedice, otklanja mogućnost da se izrečena misao shvati kao grubo odbijanje ili kao molba.

Baveći se proučavanjem specifičnosti poslovnog jezika, profesorica na University College London, Rachel Clark, iznosi zanimljive podatke o uporabi poslovnog jezika, pa je tako analizirajući jezik kojim se služe u tvrtkama u Velikoj Britaniji, ali i nekim drugim zemljama, došla do broja od jednog milijuna riječi u usmenoj komunikaciji – poslovnim razgovorima, sastancima, prezentacijama.

Kao najčešće korištene riječi i izraze na poslovnim sastancima i u razgovorima R. Clark navodi:

They would have a lot of problems if they changed the itinerary

we, we`ve, hm, customer, we`re, sales, predict, order, need, extend…

daleko je prikladniji oblik rečenice od:

Izrazi koji se najčešće rabe kao uvod u poslovni razgovor, veza između rečenica i nadopuna (praznog prostora) jesu:

Please let us know why you have not corrected the mistake.

They will have a lot of problems if they change the itinerary.

3. Nesvršeni oblik glagola smatra se manje formalnim, prisnijim i manje grubim, pa se može upotrijebiti na sljedeći način: a) b)

We were discussing your proposal at the meeting. (poslovni razgovori) Will you be needing any assistance? (karakteristično za turizam i hotelijerstvo).

4. Uporaba Present Perfecta na početku poslovnog razgovora dovodi do opuštajućeg ozračja, pa se tako uspostavljanje komunikacije s nepoznatom osobom može započeti: How long have you been in this office? Have you ever visited our headoffice? (Hughes, J & Naunton, J., 2008.)

Jedna od gramatičkih specifičnosti u poslovnome (engleskom) jeziku odnosi se na prijelazne glagole koji se često upotrebljavaju kao neprijelazni, a u tu se skupinu glagola ubrajaju: buy, cancel, confirm, delay, deliver, 10

let`s see, maybe, how about, I don`t know, a lot of, at the moment, it must be.

Korporativni jezik Ovaj je izraz postao prilično raširen u poslovnome svijetu i već nam sam po sebi sugerira svoj sadržaj. Ipak, pojam korporativnog jezika nije tako savršen, barem nas to uči iskustvo stečeno na hrvatskim primjerima. U članku se daje osvrt samo na pisani korporativni jezik jer se on može lakše analizirati.

Mnoge su tvrtke, kao poslovni subjekti, uzele sebi za pravo „krojiti“ svoj poslovni jezik, pa je tako i nastao pojam korporativnog jezika. Hrvatski korporativni jezik autorica je analizirala upravo na spomenutoj konferenciji IATEFL BESIG, na kojoj su izneseni nedostatci u uporabi takvog jezika. Nekim je tvrtkama osnovni motiv stvaranja svog korporativnog jezika bila samo želja da budu drukčiji od drugih, ne vodeći pri tome računa koliko se takav jezik uopće uklapa u hrvatski jezični korpus. Nažalost, svjedoci smo činjenice da takav jezik uzima sve većeg maha i u usmenoj poslovnoj i općoj komunikaciji.

Rijetke su tvrtke u Hrvatskoj koje zaista vode

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

brigu o hrvatskome poslovnom jeziku na odgovarajući način jer stvoriti i rabiti svoj korporativni jezik ne znači biti drukčiji od ostalih pod svaku cijenu.

S engleskim jezikom situacija je bitno drukčija.

Svijest o poslovnome jeziku dignuta je na mnogo višu razinu, a korporativni jezik ima svoje zakonitosti. Jedan od slikovitih primjera je riječ „organisation“ koja se može pisati i „organization“. „Bez obzira što sam ja napisao organisation, moj izdavač će, ako je to njegov stil, tu riječ napisati organization.“ (Crystal, D., 2012.). Budući da su oba oblika ove riječi prihvaćena u engleskome jeziku, pitanje je jedino koju će izdavač prihvatiti kao dio svoga korporativnoga jezičnog korpusa.

Utjecaj poslovnog engleskog na poslovni hrvatski Kao što je već u uvodu rečeno, engleski je stekao status svjetskog jezika, pa je zato i njegov utjecaj na ostale jezike prilično jak. Istina, na neke više, a na neke manje.

Za Hrvatsku se može reći da je snažno pod utjecajem engleskog jezika, čime je zahvaćen i hrvatski poslovni jezik.

Brojni engleski izrazi sasvim se nesmetano ubacuju u hrvatske rečenice, poslovni razgovori ili sastanci postali su prava pozornica predstavljanja engleskih poslovnih termina. U nekim gospodarskim djelatnostima, poput turizma, za hrvatski jezik ostaje sve manje mjesta.

(Matić Ivušić, T. & Batoš, S., 2011.).

Poznato je pravilo da su riječi posuđene ili preuzete iz drugog jezika dobrodošle, ali samo ako pridonose obogaćenju toga jezika. Za trenutačnu situaciju u hrvatskome jeziku to se ne bi moglo reći.

U jeziku reklama, a on bi također trebao pripadati kategoriji poslovnoga jezika, kao da su se izgubili svi jezični kriteriji.

Nažalost, poslovno dopisivanje u Hrvatskoj također je na prilično niskoj razini jer uglavnom ne udovoljava osnovnim kriterijima poslovnosti (izgled pisma, gramatika, sintaksa, terminologija, stil), a često se pokušava nametnuti tzv. korporativni jezik, koji opet to i nije u pravome smislu riječi.

Zaključak Analiza poslovnog jezika zahtijeva zaista puno vremena i prostora, o čemu svjedoči ne samo već spomenuta bogata literatura nego i sve veći broj seminara, tečajeva, pa i konferencija koje se organiziraju o toj temi. Namjera je ovoga članka ukazati na specifičnosti poslovnoga jezika, ovdje je analiziran engleski, ali i na potrebu razvijanja sve veće svijesti o postojanju, pravilnoj uporabi i razvoju ove posebne jezične kategorije. „Some newly created words are never found in a dictionary, but they are used.“ (Crystal, D., 2010.)

Možda će ova rečenica poznatoga engleskog pisca i prevoditelja Davida Crystala poslužiti kao mali doprinos teorijama o poslovnome jeziku.

11

Referencije: 1. Poslovni i protokolarni engleski, Lipec, M., Mozaik knjiga, Zagreb, 2003.; 2. Business Result, Hughes, J & Naunton, J., Oxford University Press, Oxford, 2008.; 3. Doing Business with a Spoken Corpus: Grammar in Action, Clark, R., 24th IATEFL BESIG Conference, Dubrovnik, 2011.; 4. Language and the Internet, Crystal, D. 20 HUPE Conference, Opatija 2012.; 5. Oxford University Press Annual Conference, Crystal, D., Zagreb 2010.; 6. Written Workplace Genres: Culture Variations (Matić Ivušić, T. & Batoš, S., 24th IATEFL BESIG Conference, Dubrovnik, 2011.

O autorici: Tereza Matić Ivušić zaposlena je kao viši predavač engleskog jezika na Sveučilištu u Dubrovniku na Odjelu ekonomije i poslovne ekonomije. Do 2001. obnašala je dužnost voditeljice Odjela za prevođenje u Putničkoj agenciji Atlas u Dubrovniku. Do sada je bila na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima, među ostalima i na četiri kongresa FIT-a, od toga dva puta kao izlagateljica, Tampere 2005. i Šangaj 2008. Također je sudjelovala u radu brojnih jezičnih seminara i radionica, a nekoliko ih je i sama organizirala ili je bila suorganizatorica. U tri mandata birana je za predsjednicu dubrovačke udruge prevoditelja. Članica je udruge Prevoditelj, HUPE-a, IATEFL BESIG-a i Hrvatskog filološkog društva. Godine 2009. imenovana je u Međunarodni uređivački kolegij znanstvenog časopisa Journal of Multicultural Research (Salt Lake City, SAD). Stalnim sudskim tumačem za engleski jezik imenovana je 1994. godine

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Mr. sc. Blaženka Abramović

Prevoditeljske nedoumice u njemačkome jeziku Svatko od nas prevoditelja koji ozbiljno shvaćamo svoj posao često se našao u situaciji da je nad već prevedenim tekstom proveo još sate razmišljajući, prepravljajući i dotjerujući ga, a sastavni dio toga procesa „dozrijevanja“ prijevoda svakako je i preispitivanje adekvatnosti uporabe i primjene ponekih izraza i / ili fraza jer upravo te male, sitne pogreške odaju osobu prevoditelja koji stoji iza (prevedenoga) teksta. Zasigurno se svakome od nas barem jednom dogodilo da je čitajući tuđe prijevode ulovio samoga sebe u potrazi za tuđim pogreškama – od onih pravopisnih, preko gramatičkih pa do jezičnih, odnosno sadržajnih. Ovisno o vrsti i težini pogreške počinjemo ih odmah u glavi razvrstavati u kategoriju lapsusa, Tippfehlera ili pak osrednjih i neprofesionalnih prijevoda ponekih prevodilačkih kuća, koje daju prednost kvantiteti pred kvalitetom. Druga reakcija na tuđi prijevod je smiješak razumijevanja kada u tim prijevodima prepoznamo vlastite nedoumice prilikom prijevoda nekog termina ili fraze jer često treba dobro razmisliti i kritički preispitati čak i navode u rječnicima prije negoli se odlučimo za adekvatan izraz.

Tako npr. Variantenwörterbuch des Deutschen pojam Konfitüre definira kao izraz koji se u Švicarskoj rabi za ono što se u Austriji i Njemačkoj naziva Marmelade te ga definira kao „dick- oder dünnflüssiger Brotaufstrich aus eingekochten Früchten oder Bären“1, iz čega bi se moglo zaključiti da su pojmovi Konfitüre i Marmelade sinonimi. Međutim, rječnik dalje razlikuje uporabu pojma Konfitüre u Njemačkoj i Austriji s jedne strane te u Švicarskoj s druge strane, pa navodi: „Im Gegensatz zur CH besteht Konfitüre in A und D nur aus einer Sorte Obst“2. Svaka malo bolja domaćica će se naljutiti ako njezinu Konfitüre nazovete Marmelade. U hrvatskome jasno razlikujemo ta dva pojma – Konfitüre označava džem, a Marmelade označava „običnu“ marmeladu, pri čemu se razlika krije kako u načinu pripreme i količini korištenoga šećera tako i u vrsti korištenoga voća, ali i u činjenici – i to je ono što je bitno za prevoditelja, posebice ako prevodi deklaraciju proizvoda ili tomu sličan tekst – da Marmelade (marmelada) sadrži samo 200 grama voćnoga udjela, dok je to kod Konfitüre (džema) 350 grama. Čak i iz definicija u Anićevu Velikom rječniku hrvatskoga jezika jasno proizlazi da kod tih dvaju pojmova 1 Variantenwörterbuch des Deutschen, izdaje de Gruyter, str.

428 2 ibid

12

nije riječ o istoznačnicama, pa je tako marmelada „smjesa protiješnjenoga voća gusto ukuhanog sa šećerom“3, dok je džem definiran kao „voće ukuhano sa šećerom, [koje] sadrži cijele plodove ili veće komade voća“4. Činjenica da se Hrvatska nalazi pred vratima Europske unije dodatno otežava posao prevoditelju prilikom prijevoda tih dvaju pojmova jer se u skladu s propisima EU kao marmelada smiju deklarirati (i prevoditi) samo namazi izrađeni od agruma, što je posljedica engleskoga utjecaja gdje se pojmom Marmelade označava(la) prije svega poznata engleska gorka marmelada od naranče.

Nadalje, marmelada koja se ne izrađuje od voća nego od voćnoga soka mora se deklarirati kao žele, a prirodno slatki proizvodi sličnoga sastava u Njemačkoj se moraju deklarirati kao voćni namazi.

Kod pojmova Creme i Salbe mnogi će pomisliti da nemaju što pogriješiti, ali ipak valja pripaziti. Kod samoga pojma Creme Variantenwörterbuch des Deutschen upućuje na razlike u pisanju u Švicarskoj s jedne strane (Cremé) te u Austriji i Njemačkoj s druge strane (Creme), dok se u Njemačko-hrvatskome univerzalnom rječniku kod riječi Creme upućuje prije svega na razliku u tvorbi množine u njemačkoj varijanti s jedne strane te u švicarskoj, odnosno austrijskoj varijanti s druge strane, a kod prijevoda riječi Salbe navode se čak tri mogućnosti: mast, melem i balzam. Anić nadalje mast definira kao: „masnu gustu tvar koja se uzima za liječenje mazanjem“5, melem kao „ljekoviti pripravak za vanjsku upotrebu, lijek koji se privija na ranu“6, a balzam kao „mirisnu smjesu biljnih smola i eteričnih ulja, upotrebljava se u medicini i kozmetici (kao melem) […]; cijenjen zbog izuzetnog mirisa i ljekovitosti“7. U prostranstvima interneta i na mnogobrojnim forumima koji se bave tom razlikom najčešće se i uglavnom kao osnovna razlika između pojmova Creme i Salbe navodi količina vode koju sadrže.

Tako Creme sadrži više vode nego Salbe te se rabi u kozmetičke svrhe, kako bi njegovala kožu opskrbljujući je vodom. No, katkad je jednostavnije i od veće koristi crpiti znanje iz svakodnevnoga života, a ne slijepo vjerovati rječnicima i preporukama na internetu. Na pitanje koja je razlika između Creme i Salbe od ljekarnika ćemo dobiti 3 4 5 6 7

Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 729 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 273 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 732 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 742 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 55

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

jednostavan odgovor da Salbe odbija vlagu od kože, a krema nema tu sposobnost te da Salbe sadrži više masnoće i rabi se prije svega u svrhu liječenja jer nijednoj ženi nije svejedno hoće li (zbog pogrešno prevedene deklaracije na kozmetičkome proizvodu) ionako već masno lice ili tijelo namazati masnom Salbe ili će ga, mažući Creme, opskrbiti potrebnom vodom.

Da situacija nije nimalo jednostavnija čak ni onda kada je riječ o prevođenju predmeta iz svakodnevne uporabe pokazuju sljedeća tri primjera.

Prvi je primjer razlikovanje pojmova Sofa i Couch kod kojih čak i poneki izvorni govornici ne rade razliku već ih rabe kao sinonime, o čemu svjedoče i sljedeći primjeri s interneta gdje na pitanje koja je razlika između Sofa i Couch nalazimo sljedeće odgovore: „es gibt keinen [Unterschied]“8, „muss mich korrigieren: Sofa kommt aus dem arabischen, Couch aus dem englischen und Kanapee aus dem französischen Sprachraum.

Bedeutet aber das Gleiche“9, „der Begriff “Couch” kommt aus der französichen, “Sofa” aus der deutschen Sprache, bedeutet aber das Gleiche“10 te „hm... Sofa ist aus Stoff und Couch aus Leder... oder so ähnlich“11 i niz drugih tomu sličnih izjava. No, razlika, i to očita, ipak postoji, iako zahtijeva pomalo istraživački rad i kopanje po rječnicima i internetu kako bi se do nje došlo. Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik tako Couch prevodi kao kauč, a Sofa kao sofa. Savjesnome prevoditelju niti pogled u Klaićev Rječnik stranih riječi neće biti od velike koristi jer on kauč definira kao riječ engleskoga podrijetla koja označava „široku počivaljku s niskim naslonom“12, a sofu kao turcizam kojim se označava „vrsta počivaljke“13. Anićev Veliki rječnik hrvatskoga jezika tu je od veće pomoći jer on kauč definira kao “široku ležaljku s niskim naslonom, obično kombinacija za sjedenje i spavanje; počivaljka“14, a sofu kao „široku tapeciranu klupu s naslonom, prekrivena tkaninom ili kožom“15. Nakon daljnjega istraživanja u različitim priručnicima, uključujući i prospekte pojedinih prodavaonica namještaja, dolazimo do zaključka da Sofa označava sjedeću garnituru s naslonom za glavu, dok Couch nema naslona za glavu i na njemu se može sjediti, ali i spavati.

Drugi primjer još uvijek ostaje u kategoriji stanovanja, a odnosi se na razliku između pojmova Kacheln i Fliesen koji su u Variantenwörterbuch des Deutschen navedeni kao sinonimi u njemačkoj i austrijskoj varijanti, dok se u Švicarskoj nazivaju Plättli; definirani su u oba slučaja kao: „Keramikplatte als Wandund Fußbodenverkleidung“16. Njemačko- austrijski online rječnik navodi da je Kachel zapravo austrijska varijanta njemačke riječi Fliese, a čak ni Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik ne pravi bitnu razliku između ta dva pojma, pa tako pojam Fliese prevodi kao: „keramička / kamena pločica“17, a Kachel kao „keramičku pločicu“18.

Na prevoditelja tako opet pada težak posao da aktivira sva svoja naučena i stečena znanja iz različitih područja 8 http://www.gutefrage.net/media/fragen/bilder/woher-ist-die se-coucbett/0_big.jpg 9 ibid 10 ibid 11 ibid 12 Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi, str. 677 13 Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi,, str. 1246 14 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 561 15 Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika, str. 1444 16 Variantenwörterbuch des Deutschen, izdaje de Gruyter, str. 253 i str. 379 17 Kokoruš, Matešić, Medinger, Znika: Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik: str. 552 18 Kokoruš, Matešić, Medinger, Znika: Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik: str. 890

13

te, služeći se raznim izvorima i odvagujući pojedina objašnjenja, nakon mukotrpnoga istraživanja dođe do zaključka da to ipak nisu ni sinonimi ni regionalne varijante istoga jezika nego da između tih dviju riječi ipak postoji razlika. Često se u svakodnevnome govoru riječ Fliese rabi i za Kachel i za Fliese, a razlika se krije u tome da je Kachel pločica koja služi prije svega za oblaganje peći, deblja je od Fliese, pohranjuje toplinu i proizvodi se u manufakturi. Fliese je naziv za tanku / tanju pločicu koja se proizvodi industrijski, tanka je i plitka, izrađena od keramike i uglavnom služi kao zidna ili podna obloga.

Treći i posljednji primjer je razlika između Leuchte i Lampe koje Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik prevodi kao sinonime riječi svjetiljka, odnosno razgovorno lampa, što i ne čudi jer veliki postotak izvornih govornika uopće ne zna da postoji ikakva razlika, a još manje je u stanju tu razliku objasniti. Mukotrpan istraživački rad prevoditelja, koji danas mora biti tzv.

Allroudner ako svoj posao želi dobro obaviti, donosi malo svjetla u cijelu ovu stvar objašnjenjem da je Lampe riječ koja se zabunom u svakodnevnome govoru rabi za ono što je zapravo Leuchte. Strogo gledano pojam Lampe označava zapravo onaj predmet koji svijetli, tj. samu žarulju (u kojem god ona obliku bila), dok pojam Leuchte označava sam predmet, tj. konstrukciju u kojoj se Lampe nalazi. „Die deutsche Sprache kennt zwar nur vier Fälle, dafür aber tausend Zweifelsfälle“ poznata je rečenica iz knjige „Der Dativ ist dem Genitiv sein Tod“ njemačkoga kolumnista Sebastiana Sicka, a potvrda te tvrdnje su brojni jezični savjetnici gotovo svake veće izdavačke kuće na njemačkome govornom području koji se nude ili u obliku rječnika ili online ili čak kao telefonska usluga, kao i još mnogobrojniji upiti i nedoumice koje nalazimo na raznim forumima i portalima na internetu. Dokaz je to sve težeg i opsežnijeg posla prevoditelja koji danas mora biti ne samo vrsni poznavatelj jezika nego i mnogih drugih područja znanosti, tehnike, prava, ekonomije, itd., ali i svakodnevnoga života ako se želi etablirati kao dobar i pouzdan prevoditelj.

Bibliografija: Anić, Vladimir: Veliki rječnik hrvatskoga jezika.

Zagreb: Novi liber, 2005.

Klaić, Bratoljub: Rječnik stranih riječi. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske 1990.

Jakić, Blanka; Hurm, Antun: Hrvatsko-njemački rječnik. Zagreb: Školska knjiga 1991.

Hansen-Kokoruš; Matešić, Josip; Pečur-Medinger, Zrinka, Znika, Marija: Njemačko-hrvatski univerzalni rječnik. Zagreb: Nakladni zavod Globus, 2005.

Uroić, Marija; Hurm, Antun: Njemačko-hrvatski rječnik. Zagreb: Školska knjiga, 1993.

Walter de Gruyter: Variantenwörterbuch des Deutschen, Berlin, 2004. http://hr.wikipedija.org/wiki http://de.wikipedija.org/wiki http://www.google.com http://www.bdue.de http://www.duden.de http://www.yahoo.com http://www.gutefrage.net/media/fragen/bilder/ woher-ist-diese-coucbett/0_big.jpg http://www.fehlversuch.de/fehler-beiuebersetzungen

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Vatroslav Štefanec, mag.

SIMINCON- novi alat za konsekutivno prevođenje Evolucija konsekutivnoga prevođenja Kada govorimo o vrstama usmenoga prevođenja (engl. interpreting, njem. Dolmetschen), tada najčešće činimo strogu podjelu na simultano i konsekutivno prevođenje, s time da se u podvrstu simultanoga prevođenja uvrštava još i prevođenje šaptom (“chuchotage”). No, smatramo da je, zahvaljujući razvoju novijih tehničkih uređaja, potrebno uvesti još jednu, treću vrstu koja zapravo spaja konsekutivno sa simultanim prevođenjem i za koju predlažemo naziv SIMINCON, a što bi bila kratica punog engleskog nazivlja “simultaneous within consecutive interpreting”, na hrvatskome: simultano unutar konsekutivnoga prevođenja.

O čemu je riječ?

Znamo da je konsekutivno prevođenje vremenski odgođen prijevod, s time da prevoditelj uz pomoć tehnike bilježenja zapisuje govor koji drži govornik, a nakon što govornik završi dio svoga govora na izvornom jeziku, prevoditelj ga prenosi uz pomoć bilježaka, koje mu u idealnom slučaju trebaju poslužiti tek kao podsjetnik, na ciljani jezik. Jasno je da upravo ovo bilježenje u praksi može biti uzrokom stanovitih poteškoća koje se u priručnicima koji obrađuju ovu tematiku ili ne spominju ili se smatraju irelevantnima. Naime, u svojoj dugogodišnjoj praksi susretao sam se s mnoštvom situacija koje nisu tako lako savladive, primjerice bilježenje kada radimo stojeći, u uvjetima slabe osvijetljenosti ili pak prejake sunčeve svjetlosti, kada se koristimo mikrofonom bez stalka itd. Ti radni uvjeti, doduše, nisu u uskoj vezi sa samom tehnikom bilježenja, ali ipak uvelike otežavaju prevoditeljski rad. No, što ako uza sve ovo imamo i problem neoblikovanog rukopisa koji može biti toliko nečitak da i u situacijama izvan svakoga stresa doista moramo uložiti velik napor kako bismo čitljivo ispisali riječi? U slučaju povećanog stresa takav rukopis postaje jednostavno neprepoznatljivim, a što je moguća katastrofa ako trebamo prevesti višeminutni govor. Otkako su se k tomu u pismenom prevođenju krajem 80-ih godina prošloga stoljeća pojavila računala, rukopisom se osobno koristim još jedino pri konsekutivnom prevođenju, tako da mogu kazati kako se u mom slučaju u međuvremenu razvila jedna nova vrsta “nepismenosti”. S vremenom sam tako podsvjesno počeo izbjegavati angažmane konsekutivnoga prevođenja i usredotočio se isključivo na simultano prevođenje.

Znano nam je da simultano prevođenje predstavlja po

definiciji gotovo istodobno prenošenje prijevoda bez bilježenja, a za koje je potrebna visoka koncentracija. Iz prakse, međutim, mogu kazati da takva definicija nije dostatna jer je i u slučaju konsekutivnog prevođenja osim slušanja i zapisivanja nužan iznimno visok stupanj koncentracije koji velikim dijelom proizlazi iz činjenice što se simultano prevođenje odvija u ipak zaštićenim, zatvorenim kabinama u sjedećem položaju, bez izravnog kontakta sa slušateljima koji se najčešće nalaze okrenuti leđima prema kabinama, radi se u parovima, dok se pak konsekutivno prevođenje najčešće odvija u otvorenom i nezaštićenom okruženju u kojemu je prevoditelj sam na pozornici. Ako, dakle, uzmemo u obzir ove činjenice, mogli bismo kazati da je konsekutivno prevođenje objektivno čak i mentalno i fizički teža disciplina (zbog čestih dugih stajanja). Ako osim toga nismo navikli na javna nastupanja, a čemu bi se u obrazovnom procesu u okviru stručnih studija prevođenja trebala posvetiti osobita pozornost, tada doista konsekutivno prevođenje u svim svojim segmentima uvelike nadilazi složenost procesa unutar simultanog prevođenja.

Razmišljajući o svim ovim poteškoćama, uvidjeli smo kako bi se posao prevoditelja mogao olakšati barem u segmentu bilježenja, i to tako što bi se govor umjesto prijenosa u pisani transkodirani oblik mogao pohraniti kao živa snimka te kako bismo ga u odgođenom preslušavanju te snimke čuli još jednom i reproducirali simultano na ciljanom jeziku. Nakon pregledavanja i analiziranja većine koncepata na tržištu došli smo do zaključka da su sva rješenja iznimno složena. Kada je riječ o suvremenim diktafonima, pojedine se sekvencije, doduše, snimaju bez većih poteškoća, ali reprodukcija snimljenog materijala odvija se u prevelikom broju koraka, za koje prevoditelj jednostavno nema vremena. Stoga je cilj bio razviti pouzdan uređaj za snimanje koji će uz pomoć samo dviju tipki, “snimi” i “reproduciraj”, dati prevoditelju dovoljno sigurnosti kako bi prilikom javnoga nastupa doista imao što manje koraka do same reprodukcije. Osim toga, preduvjet koji smo zacrtali bio je i taj da razvoj te implementacija rješenja i konačnog proizvoda budu cjenovno što prihvatljiviji, a distribucija omogućena u cijelome svijetu.

Kako je korporacija Apple prije nekoliko godina ponudila doslovce svakom zainteresiranom razvoj aplikacija za svoje uređaje na profesionalnim platformama (jedini je uvjet uplata godišnje članarine u visini 100 USD), čime je omogućen pristup svim potrebnim alatima za razvoj aplikacija,

1 Radoslav Katičić, Jezikosklovni ogledi, str. 225.

2 Antica Menac, Lingvistički aspekt prevođenja, str. 361-374.

14

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

upustili smo se u avanturu izrade aplikacije koja prevoditeljima, koji s jedne strane vladaju i tehnikom simultanog prevođenja, a s druge strane uz pomoć aplikacije snime izvorni govor na iPhone ili iPod touch te time izbjegavaju kompliciranu i često nepouzdano tehniku zapisivanja, uvelike olakša život. Dakle, prilikom korištenja aplikacije nije potreban niti blok za zapisivanje niti olovka, zbog čega sustav Simincon možemo smatrati pozitivnim doprinosom očuvanju okoliša. Bez detaljnih testiranja koja provodi korporacija Apple niti jedna se aplikacija ne može pojaviti na službenom App Storeu, koji distribuira same aplikacije. Aplikacija Simincon prošla je testiranje u drugom krugu, što je iznimno dobar rezultat jer je u prosjeku potrebno pet ponavljanja kako bi se dobilo njihovo zeleno svjetlo.

Prve testove koje smo proveli pokazali su da je čak moguće prevoditi na jezike koji nam nisu u svakodnevnoj upotrebi, u mome slučaju to je bio engleski, s kojega inače nikada prije nisam prevodio. Naime, već prilikom snimanja govornika mentalno se možemo pripremati i slagati budući prijevod, ne trošimo vrijeme na pisano kodiranje poruke, zapisivanje brojeva i rečenične konstrukcije, ne razbijamo glavu oko sažimanja ili dodatnog strukturiranja teksta, nego se vrlo mirno i staloženo usredotočujemo na odgođeni simultani prijevod (odakle i naziv Simincon). Smatramo da je ova tehnika s jedne strane jednostavnija od klasičnog konsekutivnog prijevoda, a s druge strane i izravnog simultanog prevođenja, te time vrlo korisna i za pripremno razdoblje u okviru specijalističkih studija za konferencijsko prevođenje, u fazi kada studenti trebaju premostiti za njih vrlo težak prijelaz s konsekutivnog na simultano prevođenje. Osim toga, ovaj alat može koristiti i govornicima ili glazbenicima za brzo preslušavanje snimljenoga glasovnog ili sviranog materijala koji se uz to može preslušavati uzastopno bezbroj puta. Kapacitet snimanja uređaja nije ograničen, ali uvijek moramo naglasiti da snimku nije moguće pohraniti.

Budući da se prijevod vrlo često reproducira preko razglasa i vrlo su često u uporabi bežični mikrofoni, ovim sustavom prevoditelj konačno dobiva jednu slobodnu ruku jer je gotovo nemoguće prilikom reprodukcije prijevoda u jednoj ruci držati bežični mikrofon, a drugom pokušavati listati bilješke.

Sama publika koja je vidjela rad s ovim uređajem ostala je pozitivno zatečena i bili smo salijetani pitanjima da li uređaj možda izravno prevodi, a prevoditelj samo izgovara ono što čuje poput tehnike “shadowinga”. Prvi su put imali prilike čuti prijevod koji je doista vjerno prenosio ne samo vokabular i misli samoga govornika nego se, s obzirom na to da prevoditelj u slušalicama prilikom preslušavanja čuje ujedno i ritam, akcentuaciju i melodiju izvornoga govornika, a što je inače nemoguće zabilježiti u “klasičnom” konsekutivnom prijevodu, dobio dodatni dojam ovako vjerne reprodukcije. Ovaj segment svakako zaslužuje daljnju pažnju dodatnog izučavanja, pa razmišljamo o setu istraživanja kojima bi se dokazao ovaj prvi dojam.

Naravno da moramo istaknuti i neke dvojbe vezane uz Siminconpristup, kao što su u prvom redu trošak uređaja iPhone/iPod touch s pripadajućom aplikacijom (simboličnih 2,99 USD) koja doseže iznos od oko 1.500 kuna. Na učestale upite hoće li se aplikacija razvijati i za mobitele s operativnim sustavom Android,

moramo istaknuti s jedne strane visinu same investicije u potrebno potpuno novo rješenje, jer aplikaciju nije moguće preslikati iz Appleovog operativnog sustava, a s druge valja istaknuti da bi prethodno valjalo testirati na kojim uređajima koji rade na sustavu Android dobivamo snimku i reprodukciju iznimne kakvoće koju smo uspjeli dobiti na uređaju iPhone/iPod touch. Ta je reprodukcija od iznimne važnosti jer ponovno naglašavamo da prevoditelj ne može usred prevođenja mijenjati parametre mikrofona ili pak zvučnika/jačine zvuka u slušalicama.

Sigurno je i to da usmjeravanjem iPhone/iPod touch uređaja što bliže izvoru zvuka koji odašilje govornik, a što prevoditelja na prvi pogled pretvara u ulogu novinara koji usmjerava mikrofon prema govorniku, nije uobičajeno.

Stoga će trebati vremena dok ovakav pristup ne bude prihvaćen kao standard. Alternativno tome iPhone/iPod touch uređaj možemo uperiti u zvučnik/razglas preko kojeg se govornik obraća publici te tako ostvariti kvalitetnu snimku.

Ostaje osim toga i pitanje je li svaki govornik suglasan s tim da ga se snima. Što se same snimke tiče, napominjemo još jednom da se one ne pohranjuju kao kod klasičnih metoda snimanja, već se automatizmom brišu sljedećim pritiskom tipke “REC”. Time je osigurana privatnost/anonimnost i sigurnost za klijente kada je riječ o povjerljivoj tematici prevođenja. Osim toga, “stare” bi snimke nepotrebno opterećivale memoriju iPhonea/iPod toucha. Svakako je uloga prevoditelja prethodno objasniti naručitelju da nakon reprodukcije govora ništa ne ostaje pohranjeno u memoriji uređaja.

Od ljeta prošle godine do danas distribuirano je 50ak aplikacija na međunarodnom tržištu od Japana preko Indije, Europe i obiju Amerika, i to bez ikakvih marketinških aktivnosti. Autori aplikacije nisu primili niti jednu negativnu reakciju. Kolegica koja predaje u okviru prevodilačkoga studija u Grazu ostala je nemalo iznenađena kada su se studenti na ispitu iz konsekutivnoga prevođenja pojavili s aplikacijom Simincon. Nakon prve nevjerice zapravo ih nije mogla spriječiti u korištenju aplikacije jer u propozicijama studija nigdje nije definirano na koji način student treba voditi bilješke.

Svakako radoznalo gledamo u budućnost ove malene ideje koja bi trebala prije svega olakšati svakodnevni rad nas prevoditelja, a ujedno olakšati ulazak u svijet usmenog prevođenja svima onima koji se pripremaju za ovaj iznimno zahtjevan poziv.

3 Ono je u međuvremenu zaštićeno kao nematerijalna kulturna baština.

15

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Marija Mrčela

Osamostaliti se ili ne - s godišnje sjednice Grupacije prevoditelja Grupacija prevoditelja je organizacija kojoj je cilj zastupati interese svih prevoditelja u Republici Hrvatskoj.

Njezino članstvo predstavlja više od tisuću prevoditelja, a među članovima je i Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja. Djeluje u sklopu Zajednice za strane jezike pri Hrvatskoj gospodarskoj komori zajedno s Grupacijom škola a, pretpostavke za aktivno djelovanje ostvarene su izborom Vijeća g. 2009. Konačni cilj Grupacije prevoditelja je osnivanje Prevoditeljske komore.

Grupacija je održala godišnju sjednicu 25. rujna 2012. u Vijećnici Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu. Ključna tema godišnje sjednice bili su odnosi unutar Zajednice za strane jezike, koja se sastoji od Grupacije prevoditelja i Grupacije škola, ali i položaj Grupacije prevoditelja u Zajednici. Voditelj Grupacije Damir Pavuna iz Integre istaknuo je kako Grupacija ima neravnopravan položaj unutar Zajednice za strane jezike u odnosu na Grupaciju škola s obzirom na broj članova u Vijeću Zajednice. Odnosi između dviju Grupacija „puni su nejasnoća“, naveo je Pavuna, što je vidljivo i na internetskoj stranici Grupacije škola koja definira Zajednicu za strane jezike HGK kao profesionalnu udrugu „kvalitetnih škola stranih jezika koja je osnovana da bi zadovoljila potrebe svojih članova, klijenata i šire društvene zajednice“. Grupacija prevoditelja trenutno djeluje u okviru Zajednice za strane jezike i nema pravnu samostalnost kakva je potrebna za samostalne projekte. Zbog toga je potrebno institucionalno osnažiti Grupaciju prevoditelja kako bi ona zaista mogla predstavljati prevoditelje u Hrvatskoj.

Zbog nejasnih odnosa unutar Vijeća Zajednice za strane jezike i u želji da se steknu preduvjeti za aktivniji rad u korist prevoditeljske struke, Damir Pavuna i Vesna Kaniški zatražili su pravni savjet o tome kako osnažiti Grupaciju prevoditelja. Na temelju dobivenog pravnog savjeta, članstvu su predložene dvije mogućnosti: ostanak u okviru postojeće Zajednice za strane jezike ili osnivanje samostalne Zajednice za prevoditeljstvo.

Upravni odbor HDZTP-a jednoglasno je prihvatio prijedlog o osnivanju samostalne Zajednice za prevoditeljstvo. Naime, rad i interesi škola stranih jezika i prevoditelja umnogome se razlikuju, kao i njihov položaj na tržištu. Osnutak samostalne Zajednice za prevoditeljstvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori znači nastanak pravno samostalne krovne organizacije posvećene isključivo interesima prevoditeljske struke. I drugih članovi Grupacije prevoditelja bili su sličnog mišljenja. Velikom većinom glasova članova prikupljenih elektroničkim glasovanjem i glasovanjem na sjednici, Vijeće Grupacije donijelo je odluku o pokretanju postupka za osnivanje samostalne Zajednice za Prevoditeljstvo u želji da se ova inicijativa dovrši do siječnja

16

iduće godine.

Nažalost, iako se na sjednici razgovaralo o tako važnoj temi kao što je osnivanje samostalne organizacije koja će zastupati interese prevoditelja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, pozivu na sjednicu odazvao se vrlo mali broj predstavnika članova Grupacije. Vijeće Grupacije prevoditelja bilo je svjesno mogućih problema s kvorumom i stoga je odlučilo izabrati nove članove Vijeća prije sjednice. Elektroničkim glasovanjem izabrane su Marija Maras i Sanja Schneider umjesto Bojane Zeljko Lipovščak i Milice Gaković koje su istupile iz Vijeća.

Poluprazna vijećnica u kojoj je sjednica održana bila je izvrsna ilustracija možda najvećeg problema buduće Zajednice za prevoditeljstvo na koji se voditelj Grupacije više puta osvrnuo. Naime, iako je broj članova Grupacije reprezentativan, ponajviše zbog toga što članstvo obuhvaća prevoditeljska društva s mnogobrojnim članstvom, poput HDZTP-a, ali i Društva sudskih tumača i prevoditelja ili Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja, realizacija samostalnih projekata i vidljivi rezultati rada na promicanju položaja naše struke u društvu (i na tržištu) ovise o aktivnom uključenju prevoditelja u rad. U okviru osam interesnih grupa, kao što su Interesna grupa za status struke ili Stručno pravna interesna grupa, Grupacije je realizirala nekoliko važnih projekata poput prijevoda Popisa stručnih naziva akademskih stručnih naziva i akademskim stupnjeva i njihovih kratica na engleski i njemačkih jezik ili rada na popisu zanimanja za novu Nacionalne klasifikacije zanimanja. Međutim, mnogo je posla kad govorimo o rješavanju problema s kojima se suočavaju prevoditelji, ali interes samih prevoditelja za aktivan rad kroz Grupaciju prevoditelja dosad nije bio dovoljan za realizaciju većeg broja projekata i nije stvorio snažniji glas koji će se zalagati za našu struku. Što se budućih projekata tiče, Grupacija planira izraditi i objaviti brošuru koja će služiti kao vodič za korisnike usluge prevođenja. Svaki prevoditelj zna koliko je lakše raditi s klijentima koji znaju što prevoditeljski posao podrazumijeva i koji imaju realna očekivanja u pogledu kvalitete, cijene i rokova. Takva brošura može doprinijeti edukaciji klijenata i tako olakšati posao svim prevoditeljima. Uvjetni javnih natječaja za prevoditeljske usluge, koji izazivaju mnogo rasprava, još su jedna tema kojom će se Grupacija, a kasnije, nakon osnutka, i Zajednica za prevoditeljstvo, baviti u svom radu.

Internetska stranice Grupacije primjer je aktivnosti koja može imati mnogo snažniji odjek ako se veći broj prevoditelja uključi u rad. Internetske stranice predstavljene su ove godine, što se pokazalo „pozitivnim potezom“, naglasio

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

je Pavuna, zbog toga što su stranice privukle dvadesetak novih članova. Međutim, da bi portal Grupacije postao relevantno internetsko okupljalište prevoditelja iz cijele Hrvatske, rad na izradi stranica mora okupiti više ljudi od struke koji će pisati i razgovarati o temama od interesa za našu struku. Nedostaju urednici i lektori, ali i moderatori foruma, istaknuo je Pavuna, i pozvao sve zainteresirane za takav rad da se jave u Grupaciju prevoditelja: „Potrebni su ljudi koji su cehovski osviješteni i koji žele raditi za opće dobro.“ Za rad na internetskim stranicama dobrovoljno su se javile Jasmina Štimac i Gordana Štampar što znači da je poziv za radom za opće dobro pao na plodno tlo već na samoj sjednici.

Na kraju sjednice održana su dva predavanja. U zanimljivom i vrlo iscrpnom predavanju, Vlasta Jelašić Kerec iz Agencije za mobilnost i programe EU predstavila Europass, portfelj od pet dokumenata koji omogućuju korisnicima da na jasan i usporediv način predstave stečene vještine i kvalifikacije u Europi. Europass obuhvaća Životopis, Jezičnu putovnicu, Prilog svjedodžbi, Dopunsku ispravu o studiju i Europass Mobilnost. Životopis i Jezičnu putovnicu izrađuju sami korisnici, a ostala tri dokumenta izdaju mjerodavne institucije pri čemu treba istaknuti da će Prilog svjedodžbi, dokument namijenjen osobama sa strukovnim obrazovanjem, biti dostupan korisnicima u Hrvatskoj tek od iduće godine. Vlasta Jelašić Kerec također se osvrnula na problem prijevoda akademskih i stručnih naziva i predložila Grupaciji da održi sastanak s nadležnima i još jednom razmotri ovu temu zbog toga što su nazivi koji se koriste u praksi često neujednačeni. Sastanak s nadležnima pokušat će dogovoriti Vesna Kaniški iz Stručno pravne interesne skupine koja se već bavi temom prijevoda akademskog nazivlja.

Na problem nepostojanja samostalne pravne osobnosti Grupacije prevoditelja osvrnula se i Goranka Cvijanović Vuković iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Služba za prevođenje, koja je govorila o mogućnosti suradnje s inozemnim strukovnim udruženjima s posebnim naglaskom na udrugu EULITA, neprofitnu zajednicu tumača i prevoditelja na području prava koja, između ostalog, radi na uzajamnom priznavanju kvalifikacija i prakse u EU, priznavanju profesionalnog statusa kvalificiranih prevoditelja i izradi registara prevoditelja. Naime, premda članstvo u navedenoj zajednici može biti korisno za Grupaciju prevoditelja i njezine članove zbog brojnih relevantnih aktivnosti kojima se EULITA bavi, poput regionalnih radionica TRAFUT vezanih za provedbu Direktive 2010/64/EU koja govori o pravu na usmeni i pisani prijevod u kaznenom postupku ili rada na Kodeksu profesionalne etike, Grupacija zasada nema pravnu osobnost nego mora nastupati kroz

17

Gospodarsku komoru što otežava postupak učlanjenja u udrugu EULITA, ali i druge slične udruge i organizacije.

Po zaključenju sjednice povela se žustra neformalna rasprava o položaju prevoditelja na tržištu, posebno o uvjetima javnih natječaja, ali i o Pravilniku o stalnim sudskim tumačima. Mišljenja okupljenih prevoditelja o trenutnom stanju na tržištu i o tome kako se prevoditelji trebaju postaviti u svom radu, posebno u pogledu cijene, bila su vrlo različita. Neki su prevoditelji izrazili veliko nezadovoljstvo pojedincima koji „rade ispod cijene“ definirane Pravilnikom i tako ruše cijenu rada u struci općenito. Drugi su pak istaknuli kako je usred recesije (ili depresije) izrazito teško odbijati poslove, posebno za ljude koji žive isključivo od prevoditeljskog rada u obliku samostalne djelatnosti, obrta ili tvrtke, odnosno za prevoditelje kojima prevoditeljski rad nije dodatni, nego osnovni i jedini izvor prihoda. Upravo je ova rasprava na kraju godišnje sjednice Grupacije prevoditelja pokazala koliko je važno da postoji adresa na kojoj prevoditelji mogu razgovarati o temama vezanim za struku.

Ako ovakve neformalne rasprave koje se vode u malim skupinama prerastu u formalan razgovor relevantnog broja prevoditelja iz različitih tržišnih segmenata koji će jedni ukazati na konkretne probleme s kojima se suočavaju u svom radu i zajedno razmišljati o tome kako ih riješiti, korak po korak, mogu se stvoriti pretpostavke za nastanak vidljive i prepoznatljive krovne udruge koja će glasno zastupati sve naše različite, a ipak vrlo slične interese. Na ovogodišnjoj sjednici Grupacije prevoditelja napravljen je korak u tom smjeru kroz odluku o osamostaljenju i osnutku Zajednice za prevoditeljstvo. Realizira li se ta odluka, od siječnja iduće godine prevoditelji će imati samostalan glas koji će progovarati u okviru relevantne institucije, Hrvatske gospodarske komore. Koliko će taj glas biti glasan i važan, to ovisi o nama, o prevoditeljima. Naravno, teško je, naročito u ovom konkretnom trenutku i u ovakvoj konjunkturi, izdvojiti vrijeme za rad pro bono, a toga su itekako svjesni i u Grupaciji prevoditelja. Međutim, nitko ne zna bolje od nas koliko je naša uloga važna, u gospodarstvu, u kulturi, u svakodnevnom životu. Upravo su prevoditelji ti koji mogu najbolje govoriti o prevoditeljima – i za prevoditelje.

Svi oni koji žele više informacija o Grupaciji prevoditelja mogu otići na njihove mrežne stranice: http://www.zajednicazsj.org/prevoditeljinaslovnica.html Postoji mogućnost učlanjenja pristupnicom koja se također nalazi na mrežnim stranicama. Voditelj Grupacije prevoditelja Zajednice za strane jezike HGK gospodin Damir Pavuna poziva sve one koji imaju osjećaj za opće dobro prevoditeljstva u Hrvatskoj i volju za rad da se uključe.

Grupacija sprema puno novih događaja i akcija.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Dubravka Pudar Mitraković

Hrvatski jezik u prevođenju Povodom EU dana jezika i Međunarodnog dana prevoditelja, Udruga sudskih tumača i prevoditelja Varaždinske županije i Hrvatska gospodarska komora – Županijska komora Varaždin organizirale su predavanje pod nazivom „Hrvatski jezik u prevođenju“. Predavanje je održano u petak 12. listopada 2012. u prostorijama HGK – Županijske komore Varaždin, uz sudjelovanje dr. sc. Marka Alerića, višeg asistenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tijekom dvosatnog predavanja naglašena je važnost poznavanja gramatičke i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika u govornoj i pisanoj komunikaciji i prevođenju, kao i važnost ovladavanja komunikacijskim vještinama: slušanjem, govorom, čitanjem, pisanjem i razumijevanjem. Trajno ovladavanje tim vještinama podrazumijeva kontinuirano učenje i proučavanje jezika, normi i promjena koje se tijekom vremena događaju u jeziku.

Kako je rekao dr. Alerić, postoje četiri osnovna uvjeta za ostvarenje uspješne komunikacije: - poruka mora stići do primatelja nepromijenjena (povratnom informacijom možemo provjeriti ispravnost percepcije komunikacije), - primatelj mora razumjeti poruku (prilagoditi jezik i način komunikacije primatelju), - primatelj vjeruje poruci (iz verbalne i neverbalne komunikacije možemo prepoznati stav primatelja u odnosu na poruku), - primatelj shvaća važnost poruke.

Saznali smo da Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje priprema izdanje novog pravopisa hrvatskoga standardnog jezika koji će biti besplatno dostupan na internetu.

Za sada nam je na internetu dostupan Hrvatski jezični portal, kao programska podrška koja omogućava uporabu rječničke baze preko interneta i pruža mnoštvo korisnih informacija.

Bilo je riječi i o tuđicama koje su dobile pravo građanstva u hrvatskom jeziku zbog presporog odgovora struke na izazove i zahtjeve koje pred nas stavlja napredak tehnike i tehnologije, kao i ubrzana globalizacija raznih procesa na svjetskoj razini. Računalni jezik, primjerice, tvrd je na pohrvaćivanja. Mnoge riječi stranog podrijetla, koje nismo uspjeli na vrijeme ili na odgovarajući način prevesti na hrvatski jezik, udomaćile su se i s vremenom su prilagođene hrvatskom jeziku (npr.: intervju, menadžer, sport, itd).

18

Jezik i jezično izražavanje, kao sredstva komunikacije, morali bi se koristiti na jasan, ispravan i precizan način, što je za prevoditeljsku struku osobito važno. „Komunikacija je, naime, vrlo osjetljiv proces, u kojem nerijetko dolazi do poteškoća, pa je ona često izvor nesuglasica, zabuna i problema, bilo zbog sadržaja koji se prenosi bilo zbog načina na koji se sadržaj ostvaruje“, kako kaže autor.

Stoga nam je tijekom predavanja predstavljeno drugo, dopunjeno i prošireno izdanje Poslovnog jezičnog savjetnika autora dr. sc. Marka Alerića, u izdanju Hrvatske gospodarske komore. Priručnik je namijenjen svim građanima, napose gospodarstvenicima. „… Poslovna komunikacija osnova je svakog poslovanja u svim vrstama djelatnosti i svim granama gospodarstva.

Bez kvalitetne komunikacije nemoguće je ostvariti kvalitetne poslovne odnose, a razina na kojoj komuniciramo sa svojim suradnicima, poslovnim partnerima i klijentima naša je stalna posjetnica. Briga o poslovanju svakako bi trebala obuhvatiti i brigu o načinu na koji se izražavamo jer će na našeg sugovornika taj način ostaviti snažan dojam. Nije svejedno kako ćemo napisati dopis i na koji ćemo se način obratiti javnosti i sudionicima u poslovnom procesu…“ čitamo iz uvodnika napisanog perom Nadana Vidoševića.

Uz prevoditelje, očigledno je i Hrvatska gospodarska komora uvidjela nedostatke i poteškoće s kojima se, svjesno ili nesvjesno, susreću hrvatski građani, pa i poslovni ljudi, u komunikaciji, pa čak i kada se ona odvija na hrvatskom jeziku. Prilikom prevođenja takovih tekstova na strani jezik prevoditelj se nalazi u nezavidnom položaju. Stoga Poslovni jezični savjetnik mnogima može uvelike pomoći i olakšati usmenu i pisanu komunikaciju, kako naručiteljima prijevoda tako i nama, prevoditeljima.

Priručnik, među ostalim, sadrži najčešće dvojbe i pogreške u poslovnoj komunikaciji, primjere i objašnjenja čestih odstupanja od gramatičke i pravopisne norme hrvatskoga standardnog jezika te primjere iz govorne i pisane poslovne komunikacije.

Cilj je ovog priručnika ovladavanje vještinama poslovne komunikacije, smanjenje broja pogrešaka u pisanoj i govornoj poslovnoj komunikaciji te poboljšanje njezine razumljivosti i preciznosti. Osobe poučene pravilima komunikacije pokazat će tako da poštuju normu hrvatskoga standardnog jezika i jezične kulture, a ujedno će i nama, prevoditeljima i sudskim tumačima, omogućiti dosljedno i kvalitetno prevođenje izgovorene ili pisane riječi.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Vinko Purgar

Tvrtka za 10 kn - šansa za samostalne prevoditelje?

U kojim financijskim okvirima radite kao prevoditelj?

Imate firmu d.o.o. ili obrt ili radite kao samostalni prevoditelj na autorski ugovor ili, ne usudimo se ni napisati, na crno? Kako javljaju mediji, Vlada Republike Hrvatske ponudit će, a dok čitate ove retke, možda već i jeste ponudila, peto rješenje, zapravo četvrto, jer „ono-što-se-ne-smije-nispomenuti“ postoji, ali i ne postoji, kao Lord Voldemort koji svoj reason-de-etre pronalazi tek u liku Harrya Pottera. A da čarobiranja ima u istoimenoj knjizi kao i u prevođenju na crno, svima je jasno.

Projekt jednostavne tvrtke koju su neki već prozvali i „mali do.o.o“ kreće na jesen. Za tričavih 10 kn temeljnog kapitala postaje se pravi pravcati direktor odnosno poduzetnik. Nema više bojaznog šaptanja cijene za gotovinu, straha od nekog financijskog inspektora zbog prijave ali možda ima i onih kojima je pravi d.o.o. ili obrt previše i financijski i organizacijski. Gospodarstvo je u krizi, prijevoda ima možda sve manje, a država traži svoje, po zakonu i svim propisima i paragrafima.

Vlada je, dakle, na svojem „službenom glasilu“ „Facebooku“ postavila tu vijest na svoj plakat tjednih uspjeha, a na nama je da promislimo treba li otvoriti tvrtku za 10 kn ili je to možda na kraju, kada se sve zbroji i oduzme, obična navlakuša, punjenje proračuna iz džepova poslovnih naivaca. Vrijeme će dati odgovor na ovo pitanje.

Je li bolje obavljati prijevode u okviru d.o.o. ili nekog drugog komercijalnog oblika, nećemo ulaziti kao ni u pitanje je li isplativije otvoriti obrt. Sva rješenja imaju svoje prednosti i nedostatke. Kako biste osnovali normalni d.o.o. potreban je temeljni kapital od 20.000 kn, od čega 10.000 kn može biti najmanje u novcu, a ostatak u materijalnim vrijednostima. Sam trošak osnivanja iznosi otprilike 5.000 kn što uključuje trošak javnog bilježnika, trgovačkog suda, oglašavanja u Narodnim Novinama (a zašto ne jednostavno i besplatno na Facebooku, ako to može i Vlada?), izrada pečata, memoranduma, knjigovodstva .....

Prevoditelji mogu otvoriti obrt. Za njegovo otvaranje potrebno je 470 kn, pa opet pečat, pa doprinos, porez, prirez, zarez, urez, dorez .....

Idemo, dakle, sve skupa pojednostaviti i otvoriti firmu za 10 kn. Što je zapravo potrebno napraviti? Otprilike isto kao u slučaju „prave“ firme: popuniti nekoliko obrasca, jer se samo s jednim obrascem ne može ništa napraviti. Tko je vidio u civiliziranom svijetu sve riješiti samo s jednim obrascem? Tvrtka se prijavljuje na mirovinsko i zdravstveno. Ime tvrtke može biti samo na hrvatskom ili latinskom jeziku. Ostali troškovi kao oglašavanje, pečat, itd. prema Vladi ne bi trebali biti veći od 750 kn. Druge projekcije govore o iznosu od oko 1.000 kn, pa sada priča već glasi na 1.010 kn. Svi se troškovi plaćaju iz vlastitog džepa jer se s temeljnim kapitalom od 10 kn ne može puno platiti.

Nastavimo našu maštariju o poduzetništvu: porezi. U Hrvatskoj postoje tzv. fiksni i varijabilni (po prometu) nameti. Što može očekivati novopečeni poduzetnik prevoditelj bez zaposlenih i bez poslovnog prostora? Prva „čestitka“ u njegovom poštanskom sandučiću bit će od Grada Zagreba koji mu želi dobrodošlicu u svijet poduzetništva naplatom fiksnog poreza na tvrtku koji iznosi 340 kn u Zagrebu.

Porezna će uprava također uputiti čestitku svojem novom klijentu i zamoliti ga da plati mjesečnu članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori u iznosu od 50 kn mjesečno. Naš prevoditelj, tajkun u usponu, platit će u prvoj godini 940 kn nameta, a još se nije niti katapultirao iz startnog bloka. Dakle – za prvu godinu poslovanja već ima 940 kn nameta, a nije niti krenuo. Plus početnih 1010 kn – sada smo već na otprilike 2000 kn. Možda će novom sretniku nakon registracije stići i ponuda za upis u imenik firmi RH za sitnicu od 1000.00 kn. No, to je opcionalno, ali plaćanje knjigovođe, poreza, davanja za zaštitu kulturnih dobara, voda, šuma, jednoroga, mede i zeke (čitaj raznoraznih ***) nije.

San možda sada i nije više tako lijep, ali nije baš ni ružan, pa možemo nastaviti snivati slatkim poduzetničkim snom. Recimo da je naš prevoditelj uspio obaviti prijevode u prvoj godini u iznosu od 1.000 kn (pitanje je li ih je uspio i naplatiti ostavljamo kao manje važno po strani). Kako se u obzir uzima samo godišnji prihod, a ne dobit ili nešto slično, naš će mladi tajkun platiti 0,005 % na ukupni prihod doprinosa HGK-u (50 kn) + 0,0265% na ukupni prihod šumskog doprinosa, eto još jednog troška.

Ako svemu tome pridodamo paušalne troškove vođenja poslovnog računa u banci, skuplju struju (industrijska struja), skuplju komunalnu naknadu za tvrtku kao i skuplju vodu, a ti su troškovi neizbježni te troškove obrazaca koju naš prevoditelj treba predati bez obzira ima li promet ili ne – trošak se u prvoj godini kreće oko 3.000 kn.

Kako će to naš poduzetnik prevoditelj platiti kada na računu ima 10 kn?

Na kraju, na memorandumu tvrtke mora pisati mnogo podataka kao adresa tvrtke, osnivač, račun, MB, OIB,...) a i iznos temeljnog kapitala. Piše li na dnu memoranduma „Iznos temeljnog kapitala od 10,00 kn upisan u cijelosti“ postavlja se pitanje koliko povjerenja to ulijeva? Ne da izjava o uplaćenih 20.000 kn temeljnog kapitala ulijeva bolje povjerenje, ali ipak barem izgleda bolje na papiru, a u poslovnu svijetu izgled je sve. Bio temeljni kapital 10 kn, 20.000 kn ili 100.000 kn sve se može uplatiti i drugi dan vrlo lako izvući, naravno uz pitanje, kako će tvrtka onda poslovati.

Ovo su samo neka razmišljanja vezana uz mogućnost otvaranja tvrtke za 10 kn. Isplati li se? Isplativost je vrlo subjektivna kategorija, pa svatko mora na kraju sam donijeti odluku.

Iz svijeta prevođenja

Prijevodna memorija EU svima na raspolaganju Glavni direktorat za prevođenje Europske komisije omogućio je od 2007. godine javni pristup višejezičnoj prijevodnoj memoriji za Acquis radi davanja podrške Europske komisije višejezičnosti, raznolikosti jezika i višekratnom korištenju informacija Komisije. Dokumenti su u TMX obliku. Sve kolegice i kolege koji se služe jednim od programa za automatsko prevođenje mogu besplatno preuzeti navedenu memoriju s ove stranice: http://ipsc.jrc.ec.europa.eu/index.php?id=197 Dokument koji opisuje svrhu ove prijevodne memorije i kako se njome služiti nalazi se na poveznici: http://langtech.jrc.it/Documents/2012_LREC_DGT-TM_ Final.pdf

Moxov ilustrirani vodič za samostalne prevoditelje U ranijem broju Prevoditelja predstavili smo Moxa. On je mladi, samostalni prevoditelj, ima dva doktorata, govori šest jezika i zarađuje minimalac... poznato? Autor stripa Alejandro Moreno-Ramos na zabavan i poučan način predstavlja sve lijepe i manje lijepe stvari naše struke.

Sada je objavio i knjigu koja je idealan dar za kolegicu/ kolegu prevoditelja, za Božić ili koju drugu prigodu.

Zainteresirani mogu pogledati knjigu i naručiti je na ovim mrežnim stranicama: http://mox.ingenierotraductor.com/2011/12/moxs-book. html?showComment=1323193406262#c4537815013281 92962

20

Microsoftov kontekstualni tezaurus Strojno prevođenje napravilo je jedan mali korak naprijed. Zašto? Tezaurusi nisu ništa novo, svaki program za obradu teksta ponudit će svojem korisniku alternativne izraze kojima se izbjegava ponavljanje riječi, stavlja nešto drukčiji, izvorniku bliži kontekstualni naglasak itd.

Microsoftov kontekstualni tezaurus ne prevodi s jezika A na jezik B, nego nudi alternativne oblike zadane rečenice ili dijela teksta s jezika A na jezik A. Spas u situaciji kada se prevoditelj nađe u kreativnoj blokadi i baš mu u taj trenutak nikako ne pada na pamet kako bolje napisati neku rečenicu.

Isprobajte! http://labs.microsofttranslator.com/thesaurus/

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Change Tracker - usporedba dokumenata http://www.change-tracker.com/

Zapatin restoran nudi samospoznaju...

Ukrajinska ICT tvrtka Technolex Translation Studio omogućila je na svojim mrežnim stranicama besplatno preuzimanje softverskog alata koji omogućuje usporedbu dvojezičnih dokumenata u najpopularnijim formatima, uključujući .xlz, .doc/rtf, .tmx, Trados .ttx ili .sdlxliff, Wordfast .txml, a očekuje se izdavanje za još neke formate.

Alat uspoređuje dokumente prije i poslije editiranja ili uspoređuje različite verzije istog dokumenta. Postupak uspoređivanja sastoji se od jednostavnog povlačenja dokumenta na alat, a rezultati usporedbe mogu se očitati na sučelju alata ili se izvoze.

Prijevod zbog kojeg je bačena atomska bomba Prevoditelji žive opasno Nama koji sjedimo za svojim radnim stolom i iz dana u dan prevodimo ovaj se naslov ne čini logičnim.

Međutim, nisu svi u istoj situaciji: saznajemo tako da su primjerice Afganistanci koji prevode za Koalicijske snage u Afganistanu omiljene mete talibanskih pobunjenika.

Budući da onesposobljavanje tumača na terenu i njegova posljedična izočnost iz postrojbe znači kraj mogućnosti komunikacije s lokalnim stanovništvom, čime se otežava i izvršenje zadataka koje postrojba mora ispuniti, jednim se udarcem postiže dvostruki cilj.

Koja je još relevantnost prevoditelja govori i činjenica o onima koji su preveli npr. “Sotonskih stihova”. Salman Rushdie živio je godinama skriven od javnosti zbog prijetnji smrću, japanski prevoditelj Hitoshi Igarashi je ubijen, Ettore Capriolo, talijanski prevoditelj, zadobio je teške ozljede kada je izboden nožem, a turski prevoditelj Aziz Nesin bio je meta pokušaja ubojstva koje je završilo u neredima u kojima je poginulo 37 osoba. Postoji li još netko tko misli da ono što radimo nikoga ne zanima?

21

Potsdamska deklaracija saveznika 1945. godine: „Pozivamo vladu Japana da odmah proglasi bezuvjetnu predaju svih japanskih oružanih snaga, te osigura pravilne i odgovarajuće izraze svoje dobre vjere za takvu akciju.

Alternativa za Japan je brzo i beskompromisno razaranje”.

Vlada Japana nije primila službeni dokument, već je o sadržaju deklaracije saznala putem radija. Sazvala je konferenciju za tisak, a tadašnji premijer Suzuki koristio je u razgovoru s japanskim novinarima, vjerojatno u želji da bude maksimalno diplomatičan i u očekivanju službenog dokumenta izraz „mokusatsu“. Ta je riječ i na japanskom nejasna i može značiti „nemam komentara“, (Kabinet je želio o sadržaju deklaracije još raspravljati) „ignorirati“, odnosno „moku“ (tišina) i „satsu“ (ubiti) tj. doslovno „ubiti u tišini“. Japanski Kabinet nije se htio odmah izjasniti o prihvaćanju (tj. odbijanju) deklaracije, ali Amerikancima je odgovor putem japanskih i američkih prevoditelja preveden kao „ignoriramo” (tj. odbijamo deklaraciju), a ljutiti su Amerikanci nakon toga bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

IN MEMORIAM

Alan McConnell Duff 1942. - 2012.

Dana 5. rujna 2012. Alan Duff izgubio je bitku s teškom i iscrpljujućom bolesti. Tkogod je bio barem površno upoznat s njegovim radom, može reći da je ovo veliki gubitak za prevoditeljstvo. Njegovi bliski prijatelji i suradnici reći će da je svijet ostao bez velikog stručnjaka – prevoditelja, pisca, jezikoslovca – zaljubljenika u svoj posao, ali iznad svega skromnog čovjeka i iskrenog prijatelja.

Alan je završio studij engleskog jezika i filozofije (nešto od čega će imati koristi u životu i nešto za svoju dušu, jednom mi je rekao).

Djetinjstvo i ranu mladost proveo je u Južnoafričkoj Republici, kamo je poslije odlazio svake 2-3 godine, ali ostatak života proveo je u Europi. Studij u Engleskoj, zatim sredinom 60-ih dolazi na prostor bivše države (živio je uglavnom u Novom Sadu), a krajem 90-ih doseljava se u Ljubljanu gdje ostaje do smrti. U međuvremenu je radio kao lektor u raznim europskim državama, surađivao s mnogim prevoditeljima, piscima i lektorima. I kao što je sam rekao, tada je počelo razdoblje njegovih putovanja i učenja stranih jezika. Tad je shvatio da mu znanje afrikanera i zulua neće biti od velike pomoći. Alan Duff bio je osoba koja je »morala« naučiti jezik zemlje u kojoj živi ili samo boravi, kao i zemlje koju često posjećuje. Iako nikada nije živio u Hrvatskoj, razgovori na hrvatskome tekli su bez ikakvih nesporazuma. Isto vrijedi i za jezike susjednih država.

Neizbrisiv je njegov trag sa seminara poslovnog engleskog što su se u godinama neposredno prije Domovinskog rata održavali u organizaciji Ekonomskog fakulteta u Splitu, da bi poslije dubrovačka udruga prevoditelja nastavila suradnju s Alanom Duffom. Bio je uvijek spreman na suradnju, pružao daleko više od onoga što bi se u određenim trenucima i smjelo očekivati.

Svoju privrženost dubrovačkim prevoditeljima pokazao je u teškim ratnim godinama kada je potaknuo akcije pomoći. Stručna literatura potrebna za rad prevoditelja počela je na Alanovu inicijativu stizati sa svih strana svijeta.

Stoga su mu dubrovački prevoditelji neizmjerno zahvalni, a riječi zahvale upućene su i na Godišnjoj skupštini udruge Prevoditelj održanoj nekoliko dana nakon vijesti o njegovoj smrti.

Među desetak objavljenih knjiga “The Third Language” zauzima posebno mjesto. U njoj Alan raspravlja o poteškoćama s kojima se susreću prevoditelji u tadašnjim socijalističkim državama istočne i srednje Europe. Napominje, međutim, da niti jezik što dolazi iz Bruxellessa nije puno jednostavniji. Godine 2000. objavljuje knjigu “Into English” u kojoj su sakupljeni mnogobrojni primjeri iz prevoditeljske prakse. Tu sam knjigu osobno doživjela kao veliki dar u svome poslu jer Alan je istančanim osjećajem i izborom primjera zašao duboko u bit problema.

O životu i radu Alana Duffa, o neizmjernom doprinosu razvoju prevoditeljstva, o njegovoj poeziji, nagradama za iznimno plodan rad moglo bi se još dosta toga napisati.

Dojmovi njegovih prijatelja i suradnika sa zaista svih strana svijeta puno govore o Alanu, a ovaj tužan oproštaj od jednog od mojih velikih učitelja, a iznad svega dobrog prijatelja završit ću dvama citatima njegovih bliskih suradnika.

Izabrala sam upravo njih jer sve što su oni rekli i sama sam u mnogobrojnim susretima i uspješnoj suradnji s Alanom osjetila.

Ono što je razgovor s njime činilo posebnim, bila je njegova sposobnost slušanja i sposobnost prodiranja u vaše misli kojih ni sami niste bili svjesni.

Alan je bio čovjek koji nikada nije isticao sebe.

Tereza Matić Ivušić Udruga Prevoditelj, Dubrovnik

22

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

23

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Impresum: “Prevoditelj” izlazi jednom godišnje.

Izdavač: Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, 10 000 Zagreb, Amruševa 19/II, tel.: (01) 4922 730, (01) 4810 397, faks: (01) 4817 658 Mrežne stranice: http://www.drustvoprevoditelja.htnet.hr Elektronska pošta: prevoditeljski-centar@zg.tcom-hr Uredništvo: Članovi UO Odgovorni urednik: Vinko Purgar Lektura: Vlatka Horvat Tisak: Grafička škola u Zagrebu Naklada: 300 primjerka Autori izriču vlastita mišljenja i stajališta koja se ne moraju poklapati s mišljenjem uredništva. Autori odgovaraju za točnost podataka. Uredništvo pridržava pravo intervencije u testovima. Članci objavljeni u “Prevoditelju” predmetom su autorskog prava njihovih autora ako u tekstu nije drukčije naznačeno.

Svako objavljivanje članaka, citiranje, djelomično ili u potpunosti, dopušteno je samo uz prethodnu suglasnost autora članka.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA