Prevoditelj 94

Prevoditelj Godište XXXVIII.

ISSN 0352-2806

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Jezik, drvo i mi Cijena loše kvalitete prijevoda Jezično zakonodavstvo u Europi Broj i Hrvatskoj

Studeni 2015

94

ČLAN MEĐUNARODNE94.FEDERACIJE PREVODITELJA BROJ - STUDENI 2015.

1

Uvodna riječ

ditelju br. 93 te je dostupan zainteresiranima na mrežnim stranicama HZB-a (http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=747365).

Naše nove mrežne stranice (www.hdztp.hr) u punoj su funkciji na svim platformama (računala, tableti, mo-

biteli) te pozivam sve kolegice i kolege koji imaju kakvu zanimljivu obavijest ili priopćenje vezano uz prevoditeljstvo koje može biti od interesa za cijelu stručnu zajednicu da ga dostave na adresu elektroničke pošte društva (drustvoprevoditelja@gmail.com) radi objave.

Vaš Marijan Tokić

Poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji,

Marijan Tokić

2

nedavno objavljena ekonomska analiza ekonomista Velimira Šonje naručena za institucionalne korisnike pokazala je jedan zanimljiv, možda široj javnosti neočekivan ishod. Naime, prema ekonomskim pokazateljima, sektor profesionalnih i poslovnih usluga u Hrvatskoj, kojemu pripada i prevoditeljska djelatnost, pokazao se žilavim i otpornim na krizu i sva nepovoljna kretanja. Ne samo da je preživio nego se čak razvijao, otvarao tržišta i ljudima osiguravao egzistenciju. Dakako, taj je sektor mali, pa su mu i dometi mali u odnosu na ukupno gospodarstvo, ali je itekako važan za živote ljudi koji u njemu posluju, osobito nakon što su veliki subjekti zakazali. Tako sad imamo iznenađujuću situaciju da u aktualnom gospodarskom kolapsu, slikovito rečeno, naciji ekonomsko disanje usta na usta daju „cimer fraj turizam“ i „umjetnici“, tj. slobodne i ine stručne profesije, među kojima, dakako, i prevoditelji.

To je možda iznenađenje samo za one koji nisu navikli „prebirati siću“.

Još donedavno primjerice prevoditelji, kao i mnogi drugi pružatelji stručnih i poslovnih usluga, nisu bili doživljavani ni od institucija ni od šire javnosti. U svim razmatranjima gospodarske politike, kao i u propisima, bili su previđani, zaobilaženi ili jednostavno ignorirani. Možda je upravo taj nizak profil, ta nevidljivost na institucionalnom radaru i zaslužna za dobar rezultat cijelog sektora. Naime, dok su se drugi, bliži kazanu, naguravali oko stola grabeći državne narudžbe, poticaje, olakšice, bespovratna sredstva i ostale povlastice ili, kako to narod jezgrovito naziva, „kruha bez motike“, kolege iz našega sektora borili su se u nemiloj stvarnosti sa svim poteškoćama koje je život

stavljao pred njih i naučili se s njima nositi u svoj njihovoj brutalnosti: kad ima – ima, kad nema – nema. I dok oni koji žive na povlasticama danas imaju tisuću jadikovka/ izgovora zašto su iznevjerili naciju, prevoditelji i dalje samozatajno čvrkaju po svojim tipkovnicama, prikupljajući u znoju lica svoga lipu po lipu do poslovične pogače ili palače, možda i ne znajući da pomažu u ostvarivanju jednog zdravog gospodarskog sektora koji održava plamičak nade u bolju budućnost. Kolegice i kolege trebaju se time ponositi.

Niti je rezultat spomenute ekonomske analize slučajan, niti je nada za budućnost nerealna. Nakon što je minula euforija globalizacije, kad je glavna mantra bila da se sve može dobiti za manje negdje drugdje, dolazi otrežnjenje. U našemu slučaju: nema hrvatskog prijevoda dok ga hrvatski prevoditelj ne načini! Nedvojbeno, pružatelji stručnih usluga iskazali su se u lošim vremenima. A što su pridonijeli veliki i moćni? Nakon zadovoljštine u obliku rezultata ekonomske analize i mi imamo pravo ustrajati na ispravljanju pogrešnih predodžbi, lažnih projekcija i krivih smjerova. U gospodarskom i svakom drugom smislu konačno je velika očekivanja otvorila najava usmjerenja na vertikalu Baltik – Jadran, naše prirodno okruženje s kojim smo kompatibilni, a ne rivali, koje treba naše proizvode i usluge te čije proizvode i usluge mi trebamo te naposljetku, ali ne i najmanje važno, s kojim dijelimo zajedničku kulturu i vrijednosti. Na trasi Luka Rijeka – nizinska pruga do Zagreba i dalje preko Budimpešte, Austrije, Slovačke, Češke, Poljske do Baltika i Skandinavije naš je adut dragocjena poveznica sa Sredozemljem preko kojega ide silna međunarodna trgovina i energenti. Budućnost se osmjehuje obećanjem rada: bit će kruha za prevoditelje, za cijeli sektor, a i za više njih. Za to nam valja krenuti u pravom smjeru i ne ispuštati motiku iz ruku!

Možda kao simboličan početak nedavno smo od kolega iz slovačkog društva stručnih prevoditelja primili poziv da naš predstavnik bude poseban gost i sudionik međunarodne konferencije o jezicima male rasprostranjenosti u studenome 2015. u Bratislavi, koji smo sa zadovoljstvom prihvatili.

Naposljetku, s osobitim zadovoljstvom priopćujem da je članak naše pretprošlogodišnje gošće predavačice Monike Blagus, doktorandice prevoditeljstva s njemačke katedre Filozofskog fakulteta u Zagrebu, pod naslovom „Čovjek i stroj. Budućnost prevoditelja, tumača i terminologa“ o XX. svjetskom kongresu FIT-a u Berlinu 2014., na kojemu je bila predstavnica našega društva, uvršten u hrvatsku znanstvenu bibliografiju kao rad objavljen u Prevo-

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

U ovom broju Uvodna riječ

2

Konferencija EULITA-e U Opatiji

4

Cijena niske kvalitete prijevoda

8

Iz Zajednice za prevoditeljstvo pri HGK-u

9

Kako ne iznevjeriti očekivanje klijenta

11

Neke uobičajene pogreške u prijevodima propisa Europske unije

13

O EU projektu TransCert

19

Jezično zakonodavstvo u Europi i Hrvatskoj

21

Found in Translation

26

Jezik, drvo i mi

28

Za kraj

31

94. BROJ - STUDENI 2015.

3

Konferencija EULITA-e u Opatiji (ožujak 2015.) „Professionalization vs. Deprofessionalization: Building Standards for Legal Translators and Interpreters“

O

Vesna Kudumija

4

vu su konferenciju zajednički organizirali EULITA, Društvo sudskih tumača i prevoditelja iz Zagreba te Međusveučilišni centar izvrsnosti Jean Monnet iz Opatije.

Dan uoči konferencije, 19. ožujka 2015., održana je radionica „Translating Europe“ u organizaciji direktorata za prevođenje (DG Translation), a iz predstavništva Europske komisije u Zagrebu sudjelovala je gđa Marina Petrić zajedno s kolegama sa Sveučilišta Primorska.

U uvodnoj riječi u ime DG Translationa gđa M. Petrić i g. Peter Jakša istaknuli su važnost poticanja prevodilaštva kao profesije te očuvanja visokih standarda kvalitete. Prof. Andreja Pignar Tomanič sa sveučilišta u Mariboru predstavila je svoja iskustva u radu sa studentima o prevođenju pravnih i političkih tekstova s njemačkog i na njemački jezik te govorila o nužnosti općenite lingvističke kompetencije, kao i nadogradnji u smislu posebnosti određenih područja prevođenja. Riječ je o interdisciplinarnom pristupu koji obuhvaća tri faze: razumijevanje izvornog teksta

(lingvistička analiza i analiza diskursa te pravno prevođenje), funkcioniranje pravnih instituta u izvornom jeziku (podudarnost, mogućnost prevođenja na ciljani jezik) te prevođenje s izvornog na ciljani jezik, pri čemu treba uzeti u obzir funkcije u ciljanom jeziku, recipijente prevedenog teksta, kao i kontekst.

Alenka Kocbek, sa Sveučilišta Primorska, dala nam je kratak pregled teorije studija prevođenja od kontrastivne analize diskursa do komparativnih pravnih sustava i pravnog jezika. U osnovi se zasniva na integriranom pristupu prevođenju koji zagovara Snell Hornby, pri čemu naglašava funkcionalni pristup i važnost skoposa kao glavne okosnice kolegija prevođenja, s izrazitim naglaskom na poznavanju pravnog konteksta izvorne i ciljane kulture kao bitnom elementu prevođenja. Naime, postoje kulturološki obrasci u komunikaciji, prema E. Oksaaru koji smatra da su pravni tekstovi zapravo kulturemi te da nam je za pravilan i funkcionalan prijevod nužno poznavanje izvanlingvističke dimenzije, tj. kulture odnosno pravnog sustava u kojem će ciljani tekst funkcionirati.

Irena Gizdavčić Plohl, DSTiP, govorila je o sadašnjoj izobrazbi sudskih tumača te istaknula potrebu njezine standardizacije radi postizanja ujednačene kvalitete u radu odnosno pružanju usluge, s obzirom na sveobuhvatnost i raznolikost kompetencija koje bi trebao imati sudski tumač, pogotovo ako ga promatramo u širem kontekstu Europske unije i mobilnosti koju to okruženje pruža.

DSTiP je dozvolu za izobrazbu sudskih tumača dobio izravno od Ministarstva pravosuđa te je izobrazbu od 2006.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

godine pohađalo više od 400 sudskih tumača iz svih krajeva Hrvatske.

Sandrine Peraldi, ISIT TransCert Project, iznijela je razmišljanja vezano za dobrovoljno certificiranje prevoditelja i tumača. Zahvaljujući tehnološkom napretku, nude se inovativni oblici obrazovanja za prevoditelje na tercijarnoj razini (EMU, European Masters in Translation). Svrha je TRANSCERT projekta podržati konkurentnost, povećati mogućnosti zapošljavanja i osigurati održivost kroz kontinuirani profesionalni razvoj prevoditelja, pri čemu je fokus zasad na shemi izobrazbe, ocjenjivanja i ispitivanja koju nudi (ECQA, European Certification and Qualification Association.

Prof. dr. Maja Brala-Vukanović, Sveučilište Rijeka, govorila je o teoriji i praksi na diplomskom studiju prevođenja, usporedivši studije u Rijeci i Trstu, pri čemu je kod prvog naglasak više na teoretskom, a kod potonjeg na praktičnom pristupu. Prema zapažanjima iz prakse može se zaključiti da je zapravo potreban integralni pristup orijentiran na sam proces prevođenja u svrhu razvijanja kompetencija budućih prevoditelja na području prava.

Na sam dan konferencije, 20. ožujka 2015., sudionike su pozdravile prof. dr. Nada Bodiroga-Vukobrat, predsjednica centra J. Monnet, Liese Katschinka, predsjednica EULITA-e, I. Gizdavčić (DSTiP) te zamjenica opatijskog gradonačelnika.

Uvodno predavanje o obrazovanju prevoditelja na hrvatskim sveučilištima „Između želja i stvarnosti“ održale su prof. dr. Goranka Antunović (Sveučilište u Zagrebu) i I. Gizdavčić Plohl. Sudski tumači u RH, bez obzira na svoj službeni naziv, rijetko prevode za sam sud, a osim toga nisu samo tumači već i prevoditelji jer osim usmenog tumačenja u pravnom ili sudskom kontekstu, prevode i pravne tekstove. Ono što nedostaje, kazale su predavačice, jest sustavni oblik / metodologija izobrazbe sudskih tumača i prevoditelja pravnih tekstova te postavljanje standarda struke, jer je to do sada bilo prilično nesustavno i volatilno. Provest će se ispitivanje među prevoditeljima i među profesorima fakulteta te osobljem DG Translationa u RH u svrhu utvrđivanja obujma pravnog prevođenja u RH te podataka o tome kakva se izobrazba pruža na sveučilištima u RH. Prof. dr. Ljubica Kordić dala nam je prikaz cjeloživotnog učenja organiziranog na Pravnom fakultetu u Osijeku, tj. kurikula po kojem se obrazuju pravnici prevoditelji od 2012. godine. Studentima se nudi kolegij pravnog prevođenja te prava Europske unije kako bi se zainteresirani pravnici mogli pripremiti za rad u institucijama EU-a, ali i u međunarodnim tvrtkama koje posluju u EU-u. Posebna se pozornost, naravno, posvećuje razlici između pravnih sustava, pravnih koncepata, pri čemu se u obzir uzimaju kulturološke razlike.

Miljen Matijašević i Lelija Sočanac predstavili su Centar za jezik i pravo koji je 2007. godine osnovan kao organizacijska jedinica Pravnog fakulteta u Zagrebu, u sklopu Tempus projekta „Strani jezici na području prava“ (2006.

– 2009.), kao platforme za interdisciplinarno djelovanje na nacionalnoj i međunarodnoj razini te vezano za program izobrazbe za pravnike prevoditelje. Pristup se također zasniva na teoriji skoposa.

Irena Gizdavčić Plohl i Vesna Cigan (DSTiP) govorile su o temi „Sudski tumači i prevoditelji u širem kontekstu zajednice pravnih prevoditelja“. Sudski tumači u RH, istaknule

su, ne rade samo tumačenja i prijevode iz područja prava, kao niti samo na sudu, to je samo segment njihove prakse, odnosno kompetencija koje moraju imati u ovoj profesiji.

Sudski tumači bave se i tumačenjem i prevođenjem tematike s područja financija, trgovine, tehnike, uprave, medicine, obrazovanja i još mnogih drugih. Postignuti su neki rezultati u izobrazbi sudskih tumača, ali još mnogo toga treba učiniti. Prevođenje kao djelatnost suočeno je s globalizacijom, pritiskom na smanjenje cijena te time i standarda za uslugu tumačenja i prevođenja jer se ne mogu izbjeći tržišni trendovi, pa je teško održati kvalitetu i donekle primjerenu razinu naknada za usluge tumačenja i prevođenja.

Zoi Resta i Anastasios Ioannidis s Jonskog sveučilišta predstavili su nam sociološki aspekt postupka profesionalizacije za tumačenje pri sudovima u Grčkoj, temeljen na sociološkom modelu Josepha Tsenga koji u svojoj završnoj fazi rezultira autonomijom profesije. No za to je potrebno ustanoviti modele izobrazbe sudskih tumača, kao i povezivanje u profesionalne asocijacije.

Christopher John Garwood i Isabella Preziosi govorili su o uvođenju chuchotagea na talijanske sudove. Italija ne poznaje sustav certificiranja ili akreditacije prevoditelja i tumača koji rade na sudu ili za sud. Osobe koje rade kao tumači na sudu moraju biti dvojezične, ali ne i posjedovati prevoditeljsko obrazovanje, tako da to dovodi u pitanje kvalitetu prevođenja kao preduvjeta pravednosti postupka, u smislu odredbi EU direktive 2010/64/EU o pravu na tumačenje i prevođenje u okviru kaznenog postupka. Prevoditelji koji rade na sudu ne poznaju tehnike prevođenja, posebice chuchotage koji bi omogućio da optuženik bude permanentno informiran u tijeku postupka, kako bi znao što mu se točno stavlja na teret te kako bi mogao ostvariti svoje pravo na obranu. Rad ovih kolega nudi realno i brzo rješenje u smislu poboljšanja ove situacije korištenjem najboljih praksi iz drugih zemalja, uključujući chuchotage.

Liese Katschinka, u sklopu teme „ISO standard za usluge prevođenja u sudskom kontekstu“, kaže kako EULITA predlaže nove stavke vezano za tumačenje u pravnom okviru u smislu potpore transpozicije odredbi EU direktive 2010/64 o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenom postupku, koja smatra da bi države članice trebale imati registre kvalificiranih prevoditelja i tumača, kao i harmonizirati razinu usluge koju prevoditelji i tumači pružaju sudovima, policiji i drugim dionicima pravnog sustava. Treba definirati kriterije kako bi se osigurala primjerena kvaliteta tumačenja/prevođenja, što je potrebno za pravedan i učinkovit kazneni postupak, s obzirom na to da se u nekim državama članicama primjećuje trend deprofesionalizacije pružatelja ovih usluga.

Tema izlaganja Špele Kutin i Irene Ivelje bila je „Izazovi s kojima se suočava sekcija sudskih tumača u okviru Udruge prevoditelja i tumača Slovenije vezano za implementaciju Direktive 2010/64/EU“. Kolegice iz Slovenije prikazale su problematiku u svojoj zemlji, osvrnuvši se na nedavno osnivanje Udruge prevoditelja i tumača Slovenije kao nezavisne organizacije. Sekcija sudskih tumača ima i svoj etički kodeks, a sudske tumače postavlja ministar pravosuđa.

Sekcija se bavi utvrđivanjem potreba sudskih tumača, pri čemu želi podići svijest o važnosti kvalitete usluge, obrazovanja i ispunjavanja odredbi EU direktive 2010/64 i zalaže se za cjeloživotno obrazovanje.

94. BROJ - STUDENI 2015.

5

Prof. Radegundis Stolze, sa Sveučilišta u Darmstadtu, govoreći o postulatima prevođenja dokumenata, iznijela je neka razmišljanja o prevođenju osobnih dokumenata, ugovora, sudskih presuda, zakona i zakonskih tekstova, certifikata, privatnih sporazuma i drugih vrsta tekstova koji zapravo svjedoče o socijalnom statusu osobe ili su izraz nekog oblika njezine volje. Katkad se prevedeni tekst koristi samo za objašnjenje neke situacije/pitanja, kod službenih EU tekstova, naprotiv, prijevod je „drugi original“ s istoznačnim sadržajem. Prevođenje se uvijek mora ravnati dvama postulatima: lingvističkom formom i sadržajem. Tekstovi iz pravnog konteksta imaju uvijek i kulturološki element koji prevoditelj treba poznavati i prihvatiti, poput specifičnosti pravnih termina i instituta, a prevoditelj zapravo mora integrirati različite aspekte u prijevod na ciljanom jeziku, da bi on bio funkcionalan.

Katja Dobrić Basaneže, sa Sveučilišta u Rijeci, i Marina Peršurić Antonić, sudski tumač, govorile su o istraživanju prevođenja ugovora i punomoći bazirano na korpusu. Tu je, naime, riječ o frazama koje se rabe pri prevođenju općeg, ali i jezika za posebne namjene. No treba uzeti u obzir i ono što leksikograf Sinclair naziva „proširenim jedinicama značenja“, a Stubbs navodi znatne razlike u rječnicima, ovisno o tome kako su im organizirane natuknice koje sadrže više riječi. Uvidom u lingvističke korpuse i analizom proširenih jedinica značenja možemo postići bolji uvid u duh jezika i time ostvariti što bolje prijevode.

Trećeg smo dana, 21. ožujka 2015., imali priliku čuti još neke zanimljive priloge.

Dr. Mira Kadrić, sa Sveučilišta u Beču, u sklopu svog izlaganja „Interpreters in the Public Eye – Building Networks of Trust“ naglasila je kako imidž prevoditelja oblikuje mnoštvo društvenih i kulturoloških faktora te bez obzira na akuratnost te slike, ona utječe na percepciju profesije. Može se reći da prevoditelji i tumači na neki način imaju povlašteni položaj u smislu kontrole koja ne podliježe trenutačnoj provjeri, što izaziva i nepovjerenje. No i prevođenje i tumačenje najčešće dospiju u fokus javnosti kada se stvori neki problem ili nezgodna situacija. Ima primjera uistinu teških prijevoda, kada je teško i izbjeći grešku. Obično se smatra pohvalom prevoditelja kada kažemo da prijevod knjige čitamo jednako kao da je original. Zašto su prevoditelji i tumači izloženi toj kritici javnosti? Ona ih, naime, doživljava kao faktor koji „ometa“ normalnu komunikaciju!

Iako često nužni, nisu percipirani i kao pouzdani ili pozitivni čimbenici komunikacije. Stoga treba poboljšati status ove profesije i postići njezinu pozitivnu percepciju.

Jasna Rodeš (DSTiP) u predavanju „Main Aspects of

6

Risk Assessment in Translation Profession“ upozorila je na potrebu procjene rizika vezano za profesiju sudskog tumača koji se, radeći za sud ili policiju, može naći u nezavidnoj situaciji, izložen opasnosti, bez upozorenja ili znanja kako se s njom nositi. Obično se sva ispitivanja bave kvalitetom ili standardima prevođenja odnosno tumačenja, a komponenta rizika u spomenutom kontekstu ostaje nezamijeće-

na. Kolegica Rodeš je kao iskusan sudski tumač došla na ideju provesti istraživanje među kolegama na međunarodnoj razini, a rezultati pokazuju da se uglavnom nigdje ne vodi računa o rizičnosti posla, odnosno mogućoj ugroženosti sudskog tumača pri obavljanju svoje profesije. Dakle, nedvojbeno je potrebno uspostaviti zakonski okvir i sustav zaštite za sudske tumače te ih podučiti što i sami mogu učiniti u rizičnim situacijama kada tumače na sudu ili u policiji.

Sue Leschen, tumač i samostalni prevoditelj (Manchester), koja već godinama radi sa sudovima i policijom, u svom izlaganju „Ssh…Confidentiality issues for Freelance Interpreters and Translators“ razmatra pojam „povjerljivosti“ koji je ključni aspekt posla sudskog tumača, pitajući se postoje li dostatne informacije ili upute o tome. Naime, neke profesionalne organizacije u Ujedinjenoj Kraljevini imaju svoje kodekse, ali većina se kolega bori s odredbama koje im se nameću temeljem Sporazuma o čuvanju tajnosti podataka koje najčešće moraju potpisati sa svojim strankama. Treba li uništiti povjerljive materijale nakon obavljena posla, komu smo kao sudski tumači i prevoditelji obvezni u smislu čuvanja tajnosti podataka, postoje li iznimke od te obveze i pod kojim uvjetima? U Ujedinjenoj Kraljevini moraju se poštovati odredbe Zakona o službenoj tajni, kao i Zakona o zaštiti podataka ako se radi o iznimno povjerljivim informacijama i vezano uz čuvanje dokumentacije.

Prezentacija dr. Emilije Misčenić sa Sveučilišta u Rijeci „Legal Translation vs. Legal Certainty. Issues of Legal Translation in Legal Approximation and Application of EU Law“ odnosi se na rad koji apostrofira čitav niz pitanja i izazova s kojim se države članice suočavaju kod harmonizacije i prilagodbe vezano za zakonodavstvo Europske unije. Autorica se bavi problematikom razumijevanja pravnih termina i pojmova temeljem prijevoda, pogreškama

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

pri prevođenju acquisa na jezike države članice Europske unije, vezano za direktive, uredbe, presude Suda pravde i drugih izvora europskog prava objavljenih u službenom listu Europske unije. Ovdje se ponajprije radi o razumijevanju, odnosno situaciji kada je isti izraz korišten za različite pojmove, što kao posljedicu ima netočan prijevod i ide nauštrb pravne sigurnosti, što je ozbiljan problem. Stoga tu problematiku i dalje treba osvještavati i kod prevoditelja i kod pravnika.

Dr. Sandra Winkler sa Sveučilišta u Rijeci izlagala je o temi „Multilingualism and Legal Terminology – some Difficulties on the Way of the Europeanization of Law“.

Europeizacija prava ovisi o poznavanju stranih pravnih sustava, dakle treba poznavati pravni sustav svake države članice i terminologiju kojom se unutar tog sustava služi.

Europska multikulturalnost i višejezičnost istodobno su i prednost i nedostatak. Iako su 24 jezika službeni jezici EUa, za brzu i nesmetanu komunikaciju koriste se samo neki, s obzirom na to da nije jednostavno prevoditi tekstove sastavljene na primjer na engleskom na sve ostale jezike EU-a. U međuvremenu se iz tog postupka izrodio gotovo novi jezik koji nazivamo „briselski engleski“ koji nastoji biti lingua franca i time nadići prepreke prevođenja, odnosno različitosti jezika i koncepata unutar različitih pravnih sustava i kultura. I ovdje je potrebna sinergija prevoditelja i pravnika, kod prvih treba osvijestiti potrebu poznavanja i razumijevanja različitosti pravnih sustava (npr. rimsko i običajno pravo), dok kod potonjih treba razviti osjećaj za jezik i njegove različitosti.

Milica Gačić, govoreći o temi „Translation for Achieving Equal Authenticity of EU Legal Acts“, istaknula je kako pravo Europske unije, kao proizvod u nastajanju koji se razvija na osnovi fuzije različitih pravnih sustava, a oblikuje se kroz različite lingvističke sustave, zahtijeva kontinuirano istraživanje i revizije i tema i korištenja službenih jezika u svrhu poboljšanja samog pravnog sustava Europske unije.

Zadatak prevoditelja i pravnika jest sustavno praćenje i preispitivanje postojećih i novonastalih koncepata, i to korištenjem multilingvalne kontrastivne analize. Samo jasno

definirani pojmovi iskazani jasnim jezikom mogu biti temelj postizanja autentičnosti zakonskih akata na različitim jezicima (polisemija, sinonimi, istoznačnost na leksičkoj i sintaktičkoj razini).

Hanaa Beldjerd, izlažući o temi „The Importance of the International Aspect in the Translation of the United Nations Charter into Arabic“, kazala je kako prijevod javnog međunarodnog prava, poglavito povelje Ujedinjenih naroda na arapski, slijedi jedan od temeljnih postulata prevođenja općenito, posebice pravnog prevođenja. Problematika proizlazi iz prirode ovog dokumenta s obzirom na to da je riječ o međunarodnom dokumentu. Obično je u središtu pravnog prevođenja prenošenje informacija. Mora se priznati da je i normativni aspekt dio pravnog jezika, stoga prevoditelj mora dobro upoznati prirodu ovakvog dokumenta kako bi stekao mogućnost pravilnog prevođenja. Kolege iz različitih zemalja prikazali su problematiku i iznijeli promišljanja iz teorije i prakse, upozorivši na kompleksnost svakog aspekta prevođenja, ističući potrebu za što kvalitetnijom izobrazbom, cjeloživotnim učenjem, suradnjom sa stručnjacima i općenito integriranosti u sve društvene tokove u svrhu što boljeg pružanja usluge prevođenja.

Osim na sustavnom i sveobuhvatnom obrazovanju kroz obrazovni sustav, treba inzistirati i na stjecanju iskustva u praksi, njegovoj razmjeni, specijalizaciji ako to realne okolnosti dopuštaju (tržište, sociokulturološki kontekst i dr.).

Ova profesija ima različite percepcije u različitim zemljama i sredinama, ali zajedničko joj je da ta percepcija nije isključivo pozitivna. Osim toga, potaknuti smo i na razmišljanje s kojim je sve mogućim opasnostima rad tumača povezan. U svakom slučaju, treba inzistirati na profesionalizaciji struke jer jedino se tako može osigurati funkcionalna i kvalitetna usluga. Ako se želite podrobnije upoznati s temama i problematikom kojoj je ova konferencija bila posvećena, posjetite EULITA-inu mrežnu stranicu http://www.eulita. eu/professionalization-vs-deprofessionalization-buildingstandards-legal-translators-and-interpreters na kojoj ćete naći priloge sudionika.

94. BROJ - STUDENI 2015.

7

Cijena niske kvalitete prijevoda Izvješće Europske komisije

F

Vinko Purgar

8

IT je na svojim mrežnim stranicama objavio izvješće Europske komisije o „Kvantificiranju troškova kvalitete i troškova prijevoda niske kvalitete“.

U studiji se rad DGT-a uzima kao temelj za predlaganje metodologije za evaluaciju na temelju troškova. DGT nije pogođen padom prodaje ili smanjenim maržama zbog niske kvalitete prijevoda, ali takvi prijevodi mogu naštetiti njegovu ugledu kao centru izvrsnosti unutar Komisije, ali i izvan nje.

Niska kvaliteta prijevoda stvara troškove GDT-u i Komisiji, ali i više izvan ustanove Europske unije: slabi prijevodi, a i loši izvornici, ako se već o tome govori, mogu nanijeti štetu građanima ili tvrtkama, dovesti do pravnih nesigurnosti i sudskih parnica. Teško je kvantificirati te troškove, ali valja pretpostaviti da su golemi.

Komisija na prijevode troši 300 milijuna eura. U 2010. godini prevedeno je otprilike 1,9 milijuna stranica, od toga velik dio zakonodavnih tekstova koji su obvezatni za građane Europske unije i tvrtke. Prijevodi moraju biti visoke kvalitete kako bi se svima osigurao pristup informacijama pod istim uvjetima na svim službenim jezicima Europske unije. Prevođenje „podmazuje kotače europskih integracija“, a kao i u slučaju automobila, ulje niske kvalitete može uzrokovati ozbiljne štete u motoru. U izvješću se objašnjava metodologija upravljanja kvalitetom na konceptu „troškova niske kvalitete“ te pojmovi „kvaliteta“, „troškovi kvalitete“ i „troškovi niske kvalitete“. DGT je usvojio koncept sveukupnog upravljanja kvalitetom (Total Quality Management) koji se odnosi na procese prije, tijekom i nakon prevođenja.

Osiguranje kvalitete u prijevodu prije prevođenja odnosi se na sprječavanje niske kvalitete i uključuje pronalaženje prevoditelja, usavršavanje, stručno nazivlje, stilske vodiče

itd. Tijekom prevođenja kvalitetu određuje izbor pravog prevoditelja za određeni posao i odluke o razini kontrole kvalitete, s tim da je cilj DGT-a isporučiti prijevode koji su fit-for-purpose, tj. koji odgovaraju svrsi. Kvaliteta prijevoda nakon prevođenja odnosi se na naknadne kontrole, provjere i evaluacije, dobivanje povratnih informacija o greškama u prijevodu, što odgovara troškovima procjene kvalitete i troškovima neupotrebljivih prijevoda. Takav postupak može se sažeti u modelu prevention – apprisal – failure.

Na hipotetskom primjeru od 120.000 stranica prijevoda unutar DGT-a (inhouse translation) i radnom opterećenju od pet stranica dnevno po prevoditelju te 200 radnih dana troškovi provjere kvalitete prijevoda (revizija, čitanje teksta od nekoliko osoba) iznose 4.000.000 eura. Stanje u vanjskim prijevodima nešto je drukčije jer je tematika koja se daje na prijevod obično vrlo stručna, a agencije i pojedinci koji se javljaju na natječaj moraju ispuniti visoke kriterije kvalitete. U 2010. godini DGT je povjerio 28 % prijevoda vanjskim suradnicima koji su preveli 480.000 stranica. Prema smjernicama DGT-a, kod vanjskih se prijevoda mora provjeriti 10 % stranica prijevoda, najmanje dvije, a najviše 10 stranica. Tako je 2010. godine provjereno više od 14 % prijevoda (gotovo 70.000 stranica). Svaki vanjski prijevod dobiva ocjenu „neprihvatljivo“ (0 bodova), „ispod standarda“ (4 boda) – opomena ugovaraču i 10 % penala, „prihvatljivo“ (6 bodova) – ugovarač pada na ljestvici poretka ugovarača, „dobro“ (8 bodova) – odgovara kriterijima javnog poziva i može se koristiti „tako kako jest“ i „izvrsno“ (10 bodova) – nije potrebna nikakva izmjena DGT-a.

Pod povećalom su se našli i izvorni tekstovi čija kvaliteta utječe na prijevod. U 2010. godini pokrenuta je kampanja za jasno pisanje izvornih tekstova. Slabo napisani izvornici uzrokuju gubitak vremena u prevođenju od 5 do 40 % koje prevoditelj gubi u kontaktiranju s autorom teksta i objašnjenjima. U hipotetskom primjeru s 300 prevoditelja koji rade 200 dana na godinu, osam sati dnevno i koji izgube samo pet minuta na kontaktiranje s autorom teksta radi objašnjenja, troškovi iznose godišnje 312.500 eura (kao polazište za izračun uzeti su godišnji troškovi prevoditelja od otprilike 100.000 eura). Ovo je konzervativna procjena, a praksa pokazuje da se troši puno više vremena na razna objašnjenja, tumačenja, informacije uz tekst i sl.

Tekstovi se prije prevođenja editiraju (godišnje 37.000 stranica, od kojih je 93 % na engleskom jeziku, a 7 % na francuskom jeziku). Stručno nazivlje također je važan čimbenik. U 2010. godini odjeli za jezike EU-a upisali su

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

u IATE baze podataka 90.000 novih zapisa, ažurirali više od 100.000 postojećih zapisa i izbrisali gotovo 14.000 zapisa. Proračun Europske unije za stavku 31.070102 iznosio je 1.625.000 eura za nabavu „terminoloških i jezičnih baza podataka, alata za prevođenje, dokumentacije i književne građe“. Izvješće se još bavi troškovima koji su uzrokovani

raznim ispravcima (godišnje se primi 600 zahtjeva za ispravak, od koji je 90 % opravdano), dopunama itd.

Zainteresirani mogu pročitati cijeli tekst na ovoj poveznici. http://www.fit-ift.org/wp-content/uploads/2013/11/quality_cost_en.pdf

Iz Zajednice za prevoditeljstvo pri HGK-u Nekoliko riječi o 6. sjednici Zajednice za prevoditeljstvo

P

revoditeljske djelatnosti vrlo su raznovrsne, što se, međutim, ne može zaključiti na temelju Nacionalne klasifikacije djelatnosti iz 2007. koja prepoznaje „prevoditeljske djelatnosti i usluge tumača“ kao jedinstvenu djelatnost.

Kao što to dobro znaju pružatelji, ali i korisnici prevoditeljskih usluga, prevoditelji koji se bave pisanim prijevodima često su posebno specijalizirani za različite vrste tekstova. Kao znanstveni i tehnički prevoditelji, usredotočeni smo na različita znanstveno-tehnička područja, od medicine do strojarstva. Književni prevoditelji bave se prevođenjem književnih tekstova. U novije vrijeme često se spominju i pravnici jezikoslovci - lawyer linguists. Gotovo da možemo reći: koliko vrsta tekstova, toliko vrsta prevoditelja! Uz prijevode različitih vrsta tekstova, tu su i usmeni prijevodi. Razlikujemo konsekutivno, simultano i šaptano prevođenje ili chuchotage. Ne smijemo zaboraviti ni sudske tumače, od kojih se često traže pisani, ali i usmeni prijevodi. U područja prevoditeljske djelatnosti ubrajamo i prevođenje za audiovizualne medije, poznato i kao „podslovljavanje“.

Uz različita područja, postoje i različiti načini obavljanja prevoditeljske djelatnosti. Prevoditelje nalazimo kao zaposlenike u različitim institucijama i gospodarskim subjektima, ali i kao slobodnjake koji rade za prevoditeljske agencije ili su pokrenuli vlastiti posao u obliku tvrtke, samostalne djelatnosti ili obrta.

Interesi prevoditelja nužno se razlikuju ovisno o području i načinu obavljanja prevoditeljske djelatnosti. Na primjer, javni natječaji obično stavljaju velike agencije u povlašten položaj u odnosu na samostalne prevoditelje, dok će slobodnjaci možda imati nešto slobodnije ruke kada dogovaraju uvjete posla ili će pak lakše zadržati klijente zbog osobnog kontakta. Ipak, prevoditelji se danas susreću s nizom zajedničkih problema: cijene prijevoda i nelojalna konkurencija, problematična naplata, položaj jezika i očuvanje digniteta struke… Znanstveni ili književni, simultani ili konsekutivni, obrtnici ili zaposlenici – svi smo mi prevoditelji.

Zajednica za prevoditeljstvo pri Hrvatskoj gospodar-

skoj komori osnovana je 8. veljače 2013. upravo na tom tragu, s ciljem da postane krovna organizacija koja će okupljati sve prevoditelje u Hrvatskoj.

Aktualne informacije o radu Zajednice dostupne su na internetu (http:// www.hgk.hr/category/zajednice/ zajednica-za-prevoditeljstvo), a dosadašnje aktivnosti i planovi Zajednice predstavljeni su na 6. sjednici održanoj 29. rujna 2015. u Novoj dvorani HGK-a u Zagrebu.

Danas, dvije godine nakon izdvajanja iz Zajednice za strane jezike i početka samostalnog rada, Zajednica za prevoditeljstvo pri HGK-u broji nešto manje od dvije stotine članova, kako je istaknuo predsjednik Zajednice Damir Pavuna. Članstvo uključuje prevoditeljska društva poput HDZTP-a, HDKP-a, DHAP-a, DSTiP-a, trgovačka društva, obrte, ali i fizičke osobe. U sklopu iscrpnog izvještaja o radu, g.

Pavuna podsjetio je na aktivnosti ZzPa u 2015. s posebnim naglaskom na letak „Kako do kvalitetnog prijevoda za usmeno prevođenje“ izrađen u suradnji s HDKP-om i dvije tribine pod naslovom „Izazovi suvremenog prevoditeljstva: šum u komunikacijskom kanalu naručitelja i prevoditelja“ održane u organizaciji Zajednice. Također je predstavio prijedlog programa rada za 2016. g. koji predviđa uspostavu vlastitih mrežnih stranica izvan okvira mrežnih stranica HGK-a, organizaciju edukativnih aktivnosti i objavu novih pisanih materijala.

Zamjenica predsjednika Vesna Kaniški izvijestila je članstvo o važnom

94. BROJ - STUDENI 2015.

Marija Mrčela

9

napretku u suradnji s Pravnim fakultetom u Zagrebu. Programi stručnog usavršavanja za pravnike jezikoslovce proizašli iz projekta Tempus koji su dosad bili predviđeni isključivo za pravnike prošireni su na prevoditelje zahvaljujući suradnji Zajednice za prevoditeljstvo i Pravnog fakulteta.

Prevoditelji će tako moći pohađati tematske tečajeve (npr. ugovori, trgovačka društva) ili opširnije programe stručnog usavršavanja za pravnike - lingviste, pravne prevoditelje i sudske tumače.

Aktivnosti Zajednice realiziraju se kroz radne skupine u kojima mogu sudjelovati svi zainteresirani članovi. Jedan od najvažnijih projekata Zajednice u 2015. g. bila je izrada Kataloga članova Zajednice za prevoditeljstvo. Katalog je osmišljen kao popis članova Zajednice s detaljnim opisom njihovih usluga u obliku elektroničke baze podataka. Rad na izradi Kataloga predstavila je voditeljica radne skupine Nataša Pogorilić koja je istaknula kako će upis u Katalog biti besplatan za članove ZzP-a koji iskažu interes za objavu svojih podataka, uz uvjet prihvaćanja Kodeksa etike u poslovanju HGK-a.

Radna skupina osnovana nakon Poziva za iskaz interesa članova ZzP-a, koji je objavljen i na Oglasnoj ploči na mrežnim stranicama HDZTP-a (16. prosinca 2014.), razradila je projekt, osmislila popis podataka za objavu i klasifikaciju prevoditeljskih usluga te sadržaj i izgled Kataloga. Prilikom rada na pripremi Kataloga posebno se moralo voditi računa o ograničenjima koja proizlaze iz činjenice da Zajednica za prevoditeljstvo djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

Probnu verziju i mogućnosti pretraživanja Kataloga predstavili su Igor Škevin, glavni urednik mrežnih stranica HKG-a, i Leo Merory iz tvrtke Merory & Rey. Katalog je osmišljen kao baza podataka u kojoj će članovi sami kreirati svoje profile i unositi podatke koje će moći samostalno uređivati. Podržava pretraživanje po različitim filtrima koji

10

su definirani u suradnji radne skupine i informatičke službe HGK-a: po jezičnim kombinacijama, prevoditeljskim djelatnostima, ali i po lokaciji prevoditelja, što je posebno važno za sudske tumače.

Predstavljanje probne verzije Kataloga na sjednici Zajednice omogućilo je članovima da svoje primjedbe i mišljenja o funkcionalnosti Kataloga upute izravno članovima radne skupine, ali i informatičarima koji rade na tome da ideja o katalogu članova Zajednice za prevoditeljstvo koji će ponajprije biti namijenjen korisnicima prevoditeljskih usluga, zaživi kao elektronička baza podatka i postane dostupan na internetu.

Uz rad na finalizaciji projekta izrade Kataloga, Damir Pavuna najavio je i početak priprema za rad na zahtjevnom projektu izrade Nacionalne terminološke infrastrukture za prevoditelje koji započinje izradom projektnog zadatka i prijave za fondove Europske unije. Radnu skupinu koja će se baviti tim važnim projektom vodit će Denis Gracin, prevoditelj i sudski tumač iz Splita.

Prevoditelji se obično nalaze na samom kraju lanca izrade terminoloških baza, što najčešće znači da te baze ne odgovaraju potrebama prevoditelja. Zajednica za prevoditeljstvo želi započeti s radom na izradi terminološke baze prilagođene upravo prevoditeljima, a u rad na izradi terminološke infrastrukture želi uključiti sve institucije i stručnjake koji mogu pridonijeti izradi Nacionalne terminološke baze po različitim područjima i jezicima. „Samo Hrvati mogu načiniti taj ključan korak u uključivanje svojega jezika i Hrvatske u globalne tijekove, uz kvalitetno razumijevanje odnosa među jezicima“, smatraju Denis Gracin i Damir Pavuna, idejni začetnici projekta hrvatske terminološke infrastrukture po načelu „od prevoditelja za prevoditelje“ koji će, ako se realizira, biti važan i koristan alat za sve hrvatske prevoditelje.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Kako ne iznevjeriti očekivanja klijenta Iz moje prakse

U

današnje vrijeme klijenti od prevoditelja očekuju iznimno visok stupanj stručnosti, znanja i informiranosti općenito, a tu je i etičnost koja je oduvijek bila jedna od temeljnih odlika profesionalnog prevoditelja.

No, ti se pojmovi katkad čine rastezljivima i podložnim relativiziranju. Stoga je Zajednica za prevoditeljstvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori objavila letak pod naslovom „Kako do kvalitetnog prijevoda teksta“ u kojem se klijentima, među ostalim, savjetuje angažiranje profesionalnih prevoditelja specijaliziranih za prevođenje određenih vrsta tekstova, traženje referencija i preporuka te omogućavanje pristupa stručnoj terminologiji potrebnoj za prijevod teksta. Činjenica da su se klijenti obratili nama znak je povjerenja koje su nam ukazali kao profesionalnim prevoditeljima. No, ako nismo specijalizirani za određenu vrstu prijevoda, trebamo li odbiti narudžbu uz odgovarajuće obrazloženje ili bismo trebali najprije pokušati istražiti predmetno područje i procijeniti svoje mogućnosti snalaženja u njemu te pružanja odgovarajućeg kvalitetnog prijevoda? Klijentima se savjetuje da prevoditelju stave na raspolaganje svojega stručnjaka radi konzultacija, ali često ni sam klijent ne raspolaže stručnim kadrom i nema svojega stručnjaka za potrebe konzultacija. Stručna literatura u nas je relativno skupa, kao i u ostalim zemljama EU-a. U knjižnicama su dostupna izdanja na hrvatskom jeziku, a nama su često hitno potrebni literatura, objašnjenja i primjeri na stranim jezicima. Na svu sreću, tu je internet koji pruža obilje odličnih, dobrih, manje dobrih, ali i ne tako dobrih tekstova i primjera. Zato je važno znati ispravno odabrati. Ako želimo napredovati u struci prevoditelja, moramo prihvatiti općepriznato pravilo cjeloživotnog učenja. Ako vrijedi za druga zanimanja, vrijedi i za nas. Koristimo li se samo do sada stečenim znanjima, nećemo daleko dogurati. Stoga, ako želimo ostati u ovom pozivu do mirovine, istraživanje, cjeloživotno učenje, produbljivanje znanja prema potrebama struke (i naručitelja) pravilo su i nasušna potreba. U svakodnevnom radu od naručitelja najčešće ne možemo očekivati da nam uz narudžbu pruži i pristup stručnoj literaturi i terminologiji te se za stručnu terminologiju trebamo pobrinuti sami.

Inače, mogli bismo izgubiti i narudžbu i kupca (u nepovrat). Stručnost i etičnost jesu temeljne odlike profesionalnog prevoditelja, ali su ujedno i uvjet opstanka na tržištu, na kojem naručitelji usluga sve češće i sve ozbiljnije

očekuju više od jednokratne ili „spot“ usluge. Odavno se sve više traže prevoditelji kao manje-više stalni suradnici, pružatelji cjelovite usluge koji će sve učiniti kako bi klijentu pružili „više od obične usluge prijevoda“, koji ga nikad neće „ostaviti na cjedilu“ baš kad mu je prijevod hitno potreban ili baš kad su mu potrebne „samo izmjene i dopune…“ itd. Klijenti, a pogotovo veliki, od prevoditelja uglavnom očekuju da tijekom prevođenja njihovu dokumentaciju čitaju pažljivije od njih samih i da ih upozore na sve dvosmislene, nejasne i eventualno nelogične i netransparentne detalje, tim više ako je prevoditelj ujedno i sudski tumač. Iskusnim prevoditeljima sve je to odavno poznato. Evo i nekoliko novijih primjera iz poslovne prakse: Što učiniti kad se u predmetu (kupoprodajnom ugovoru) pojavi tekst koji u prijevodu glasi: „Čl. … (Zakonska hipoteka*) Prodavatelj oslobađa djelatnika ureda (…) od upisa zakonske hipoteke, kao i od svake odgovornosti u tom pogledu, obzirom da sam Prodavatelj izričito odustaje od upisa zakonske hipoteke.“ Naručitelj prijevoda je upravo prodavatelj iz navedenog kupoprodajnog ugovora. U dobroj vjeri stupio je u kontakt s potencijalnim kupcem imovine u inozemstvu i primio od njega nacrt kupoprodajnog ugovora koji smatra da bi trebao potpisati. Do tog trenutka imao je relativno veliko povjerenje u suradnike, pa nije smatrao potrebnim angažirati odvjetnika u stranoj zemlji u kojoj se nalazi imovina koju je namjeravao prodati.

Premda je zatražio samo prijevod bez ovjere stalnog sudskog tumača, smatrala sam potrebnim upozoriti na-

94. BROJ - STUDENI 2015.

Dubravka Mitraković

11

ručitelja prijevoda na činjenice koje sam prethodno i sama morala provjeriti jer, premda sam stalni sudski tumač, ipak nisam pravnik po struci. Stoga sam prijevodu dodala sljedeću napomenu: „Napomena prevoditelja: *Zakonska hipoteka (tal.: ipoteca legale) – Po talijanskim pravnim propisima upisom zakonske hipoteke prodavatelju je dano pravo i mogućnost osiguranja naplate potraživanja po osnovu kupoprodaje udjela u nekretnini, sve do potpune naplate potraživanja.

U slučaju prodaje nekretnine koja još nije u cijelosti naplaćena, zakonska hipoteka može se upisati čak i protiv volje dužnika (u ovom slučaju kupca).

Zakonskom hipotekom država osigurava pravovremenu naplatu poreza, takse i drugih prihoda po osnovu ovog pravnog posla. Ako kupac ne bi uplatio sve dužne iznose po bilo kojem osnovu, prodavatelj bi mogao biti odgovoran zbog nedostatka garancije (zakonske hipoteke) iz koje bi vjerovnik (država) naplatio/la svoja potraživanja, uz sve posljedice (pa i materijalne) zbog preuzimanja takve odgovornosti.

U nacrtu javnobilježničkog akta stoji pisano da se prodavatelj izričito odriče prava na upis zakonske hipoteke.“ Naručitelj je shvatio da mu je serviran tekst ugovora kojim se od njega traži „odustajanje od gotovine u zamjenu za veresiju“. Nakon usmenog razgovora koji je uslijedio odlučio je angažirati odvjetnika. Što učiniti kad se u predmetu (kupoprodajnom ugovoru) pojavi tekst koji u prijevodu glasi: „Čl. … (Zakon br. 154/1988) Ugovorne strane zahtijevaju postupanje sukladno odredbama čl. 12 st. 1 Dekreta br. 70/14.03.1988., koji je izmijenjen i preveden u Zakon br. 154/1988.“* Zbog istih sam razloga kao i u prethodnom primjeru prijevodu dodala sljedeću napomenu: „Napomena prevoditelja: *čl. 12 st. 1 Dekreta br. 70/14.03.1988. Odnosi se na prijenos nekretnina prijavljen katastru, koji još uvijek nije upisan u katastru, tako da za predmetnu nekretninu još nije utvrđen novi iznos katastarske rente. Nasljednici nekretnina u izjavi o nasljeđivanju dužni su se pozvati na ove odredbe. Prilikom podnošenja zahtjeva katastru za prijenos nekretnine na novog vlasnika potrebno je priložiti zahtjev za novo utvrđivanje katastarske rente sa svim podacima o podrijetlu nekretnine.

Zakon br. 154/1988. Odnosi se na oporezivanje po osnovu vlasništva nad nekretninama i pojednostavljenje izračuna katastarske rente.

Katastarska renta ili katastarska najamnina – Pojam rabljen u nekim zemljama za određivanje minimalnog iznosa dohotka od iznajmljivanja (rental income) koji se obračunava (kao porezna osnovica) vlasnicima nekretnina na gradskom području.

Navedeni Zakon br. 154/1988 vrlo je opširan, a napomena prevoditelja ne obuhvaća sve detalje. Iz izvornika se ne može naslutiti što sve podrazumijeva navedena odredba.“ Tekstovi ugovora često sadržavaju i druge detalje koji mogu rezultirati u najmanju ruku neuravnoteženo. Nerijetko su i formulirani tako da se samo vrlo pažljivim čitanjem mogu prepoznati. Stoga takve dijelove teksta posebno označavam i upozoravam naručitelje na njihov sadržaj. Evo

12

jednog primjera upozoravajuće popratne e-poruke:

Poštovani, Dostavljam Vam prijevod prema predmetnoj narudžbi.

Dijelove teksta na koje valja obratiti posebnu pozornost označila sam Vam žutim markerom.

Odredbe talijanskih zakona i propisa koji su u izvornicima samo navedeni brojem, istražila sam i napisala u napomenama na što se odnose. Napominjem da su formulacije navedene u ugovoru neprecizne.

Ako imate još kakvih pitanja, slobodno mi se obratite.

Savjetujem Vam da sve navedeno provjerite.

S poštovanjem, Prevoditelj: Dubravka Mitraković Naručitelji prijevoda uglavnom su zahvalni na takvim uslugama. Stječu povjerenje i obraćaju nam se ponovno.

Prije nekoliko godina obratio nam se odvjetnik s velikom narudžbom za prijevod medicinske dokumentacije na temelju koje je namjeravao podnijeti tužbu i odštetni zahtjev zbog posljedica prometne nezgode u kojoj je nastradala njegova stranka.

Tijekom prijevoda došla sam do povijesti bolesti s napomenom liječnika da je nastradali u prethodnom razdoblju povremeno konzumirao opijate.

O tome sam odmah obavijestila Prevoditeljski centar.

Saznavši za taj podatak, naručitelj je povukao narudžbu.

Uredno je platio obavljeni dio usluge. Pretpostavljam da je stekao još veće povjerenje u korektnost Prevoditeljskog centra kao pružatelja usluga.

Jasnim napomenama prevoditelja klijentu se može skrenuti pozornost na nijanse u terminologiji korištenoj prilikom sastavljanja pravnih i drugih akata, koje bi inače mogle proći neopaženo i prije ili poslije prouzročiti probleme. Npr.: „Napomena prevoditelja: S razlogom se u prijevodu koristi riječi: garancija (a ne jamstvo, jer ti pojmovi nemaju isto značenje), dobavljač (a ne pružatelj usluga, jer se mjestimično spominje i roba, a ne samo usluge) nabaviti (a ne kupiti, jer ti pojmovi nemaju isto značenje).“ Jasno i ispravno tumačenje kratica također je znak dobre poslovne prakse.

Evo i nekoliko korisnih primjera za prevoditelje s talijanskog na hrvatski jezik: s.m.i. (successive modifiche e integrazioni) – naknadne izmjene i dopune Eventuali benestare a risoluzioni di NC – eventualna odobrenja za raskid zbog nedostatka sukladnosti RG (Registro Generale) – Opći registar CUD (Certificazione unica dei redditi) – Jedinstveno uvjerenje o ostvarenim prihodima RRA (ratei e risconti attivi) – aktivna vremenska razgraničenja (AVR) RRP (ratei e risconti passivi) – pasivna vremenska razgraničenja (PVR) PCT (pronti contro termine) – REPO-poslovi (engl.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Repurchase Agreement) ROE (engl. Return on equity) – prinos na kapital ROA (engl. Return on assets) – prinos na imovinu IRPEF (Imposta sul reddito delle persone fisiche) – porez na dohodak fizičkih osoba IRES (Imposta sul reddito delle società) – porez na dohodak društava IRAP (Imposta regionale sulle attività produttive) – regionalni porez na proizvodne djelatnosti IMU (Imposta municipale propria) – općinski porez MAE (Mandato d’arresto europeo) – Europski uhidbeni nalog (EUN)

GAFI (Gruppo d’azione finanziaria contro il riciclaggio dei capitali) – Odjel Financijske policije za sprječavanje pranja novca Polizza RCA (Polizza di assicurazione della responsabilità civile auto) – Polica osiguranja od autoodgovornosti (osiguranja građanske odgovornosti za vozača) N.C.E.U. (Nuovo Catasto Edilizio Urbano) – Novi katastar za urbano područje p.t. – particella terreno – katastarska čestica (kč) P.T. – partita tavolare – zemljišnoknjižni uložak (zk uložak)

Neke uobičajene pogreške u prijevodima propisa Europske unije Gdje i zašto griješimo

P

roblemi vezani uz prevođenje propisa Europske unije na hrvatski jezik postali su očigledni još od vremena kada je Republika Hrvatska postala država kandidatkinja za pristupanje Uniji. Pristupanjem Uniji ti su problemi još izraženiji zbog povećanog broja tekstova koje je potrebno prevesti na hrvatski – najnoviji službeni jezik Europske unije. Pogreške u prijevodu propisa Europske unije nisu samo uzrokom zbunjenosti i dodatnog napora koje pravnici (i adresati općenito) moraju ulagati u razumijevanje pravnih propisa, već mogu prouzročiti pogreške u primjeni tih propisa od hrvatskih nadležnih tijela, što za neželjenu posljedicu može imati uskratu subjektivnog prava određenoj osobi.

Postoje neke osobitosti prijevoda pravnih tekstova, a potom i propisa Europske unije. I pravna terminologija i pravna sintaksa pokazuju vrlo velike nacionalne specifičnosti. Poznato je da pravni pojam u jednom jeziku ne mora imati isto značenje kao njegov prijevod u drugom jeziku. Katkad je moguće da ne postoji u jednom jeziku odgovarajući termin za neki pravni pojam iz drugog jezika jer pravni sustav u kojem se govori prvim jezikom ne poznaje taj pravni institut. Također je moguće da određena sintaksa u jednom jeziku ima pravno značenje drukčije negoli jezično. Sve to čini prijevod pravnog teksta posebno otegotnim za nepravnike, ali i za pravnike koji se nisu dostatno susretali s pravima drugih država. S obzirom na to da postoje 24 službena jezika Unije, teoretski se prijevodi mogu obavljati s bilo kojeg od tih jezika kao izvornog jezika prijevoda. Poželjno bi bilo koristiti više od jednog izvornog teksta, odnosno službene tekstove propisa Europske unije na više jezika kako bi se postigla najveća moguća točnost u prevođenju. U praksi se, nažalost, može uočiti tendencija korištenja samo jednog izvornog jezika, neovisno o tome što postoje i druge službene jezične inačice propisa Europske unije. Poglavito je to engleski jezik1

kao najnesretniji izbor jer je, među pravnim sustavima unutar Europske unije, engleski pravni sustav vjerojatno najudaljeniji od hrvatskog pravnog sustava.2 Ciljevi ovoga rada su ukazati na neke od tipičnih pogrešaka koje su prisutne u prijevodima propisa Europske unije na hrvatski jezik te ponuditi alternativni prijevod uz obrazloženje. U tu svrhu uzet je uzorak propisa iz područja međunarodnog privatnog prava Europske unije, točnije tri uredbe: Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima („Uredba Bruxelles I bis“),3 Uredba (EZ) br. 593/2008. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o mjerodavnom pravu za ugovorne obveze („Rim I“)4 i Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”).5 Nije, dakako, moguće ukazati iscrpno na sve moguće pogrešne ili neprikladne dijelove teksta prijevoda, već su izabrani samo neki posebno indikativni primjeri.

Primjer 1.

Naslov Uredbe Bruxelles I bis sadrži pojmove „priznavanje i izvršenje“ koji nisu potpuno točni, kao ni isti ti pojmovi koji se koriste u Odjeljku 3. te

94. BROJ - STUDENI 2015.

Doc. dr. sc.

Ivana Kunda

13

Uredbe. Njihovi prijevodi na drugim jezicima glase: „recognition and enforcement“ (engl.), „die Anerkennung und Vollstreckung“ (njem.), „il riconoscimento e l’esecuzione“ (tal). „la reconnaissance et l’exécution“ (franc.), „el reconocimiento y la ejecución“ (španj.) i „priznavanju ter izvrševanju“ (slo.).

U ovom primjeru prva glagolska imenica „priznavanje“ tvori se od glagola priznavati koji je po vidu nesvršen. Slijedio bi zaključak da je riječ o radnji koja nije svršena. To, međutim, ne odgovara prirodi stvari jer je priznanje strane sudske odluke radnja koja je svršena (primjerice, okončava se odlukom suda o protezanju pravnih učinaka strane odluke u domaćoj državi ili se propisuje automatsko priznanje pravnih učinaka). Stoga bi bilo potrebno izreći je svršenim glagolom. Isto vijedi i za tvorbu glagolske imenice u ovom naslovu i na drugim odgovarajućim mjestima u Uredbi. Potvrđuje to i ustaljenost uporabe pojma „priznanje“ kada je riječ o stranim sudkim odlukama.6 Glede pojma „izvršenje“ valja samo reći da je to zastarjeli pojam koji se više ne koristi te da je već čitavo desetljeće u uporabi pojam „ovrha“ koji je zamijenio pojam „izvršenje“.7 Primjer 2.

Odredba članka 6. stavka 1. Uredbe Bruxelles I bis prevedena je na hrvatski jezik kako slijedi: „Ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavkom 1., člankom 21. stavkom 2. i člancima 24. i 25., utvrđuje pravom te države članice.“ Problematičan je podebljani dio prevednog teksta jer neki od izvornih tekstova u tom dijelu glase: „subject to Article“ (engl.), „so bestimmt sich vorbehaltlich des Artikels“ (njem.), „salva l’applicazione dell’articolo“ (tal.), „sous réserve de l’application de l’article“ (franc.), „sin perjuicio de lo dispuesto en el artículo“ (španj.) i „ob upoštevanju člena“ (slo.).

Riječ je o pogrešci koja moguće proizlazi iz nedovoljnog poznavanja ove sintakse (ovog izraza) u engleskom (pravnom) jeziku, za koji se pretpostavlja da je bio izvorni tekst prijevoda. Iako uporaba izraza „u skladu s“ u ovoj odredbi nema kao posljedicu potpuno suprotno značenje jer upozorava na to da je potrebno uskladiti se s člancima koji su pobrojeni u daljnjem dijelu rečenice, ipak ovaj izraz smatramo pogrešnim. Razlog je tome što ne pokazuje dostatno odnos tih odredbi s odredbom članka 6. stavka 1. Naime, uporaba izraza „u skladu s“ upućuje na to da su odredba članka 6. stavka 1. i ostale pobrojene u njoj istodobne primjene, dok je zbilja takva da se odredba članka 6. stavka 1. uopće neće primijeniti ako se primjenjuju u njoj pobrojene odredbe. Pobrojene odredbe imaju veću pravnu snagu i primjenjuju se neovisno o odredbi članka 6. stavka 1.; štoviše, one priječe primjenu odredbe članka 6. stavka 1. Jezično gledano, prema Priručniku, izraz „subject to“ ima značenje „on condition that the following is observed“, a preporučeni prijevod na hrvatski jezik je „podložno“.8 Slijedeći Priručnik, mogući pravilniji prijevod bio bi: „… nadležnost sudova države članice se, podložno članku…, utvrđuje pravom te države članice“. Iako je ovo jezično točan prijevod, pravno gledano trebalo bi ga dodatno razmotriti,9 ponajprije uspoređujući izvornike na drugim jezicima i uzimajući u obzir prethodno navedeno obrazloženje o hijerarhijskom odnosu predmetnih odredbi. Smatramo da bi primjereniji prijevod bio: „… nadležnost sudova države članice se, izuzev u

14

slučajevima primjene članka…, utvrđuje pravom te države članice“. Ovaj prijevod ne smatramo prekoračenjem uloge prevoditelja u smislu tumačenja pravnog teksta. To potvrđuje i bliskost ovog prijevoda s gore navedenim izvornim tekstovima iz skupine romanskih jezika. Osim toga, važno je napomenuti da se pojam „podložno“ uopće ne koristi u hrvatskim nacionalnim propisima te je stoga nedostatno jasan pravnicima u Hrvatskoj. Nasuprot tomu, hrvatski nacionalni propisi sadrže brojne odredbe u kojima stoji formulacija: „izuzev u slučajevima“.

Primjer 3.

Odredba članka 7. stavka 2. Uredbe Bruxelles I bis nastavlja se na uvodnu rečenicu kojom se navodi da osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici i prevedena je na hrvatski jezik kako slijedi: „… u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta u kojem je nastala ili može nastati štetna radnja“. Izrazito je problematičan podebljani dio prevedenog teksta, a neki od izvornih tekstova u tom dijelu glase kako slijedi: „where the harmful event occurred or may occur“ (engl.), „Ortes, an dem das schädigende Ereignis eingetreten ist oder einzutreten droht“ (njem.), „luogo in cui l’evento dannoso è avvenuto o può avvenire“ (tal.), „lieu où le fait dommageable s’est produit ou risque de se produire“ (franc.), „lugar donde se haya producido o pueda producirse el hecho dañoso“ (španj.) i „v kraju, kjer je prišlo ali lahko pride do škodnega dogodka“ (slo.).

Ovdje je riječ o vrlo ozbiljnoj pogrešci jezične i pravne naravi. Prepuštajući raspravu o očiglednoj jezičnoj netočnosti jezičarima, možemo reći da pravni pojam „štetna radnja“ sadržajno ne odgovara pojmu „harmful event“, „fait dommageable“ ili „škodni dogodek“, već bi ispravni prijevod bio „štetni događaj“. „Štetni događaj“ je širi pravni pojam i u međunarodnom privatnom pravu obuhvaća i pojmove „štetna radnja“ i „štetna posljedica“ (umjesto „štetna posljedica“ može se reći i „šteta“, no radi jasnoće prednost dajemo pojmu „štetna posljedica“).10 Poput drugih nacionalnih međunarodnih privatnih prava,11 i hrvatsko međunarodno privatno pravo razlikuje ove pojmove neovisno o pridruživanju Europskoj uniji.12 Njihovo je razlikovanje posebno važno kod distancijskih delikata kod kojih se radnja koja je prouzročila štetu odvija na jednom mjestu (locus actus), dok štetna posljedica nastupa na drugom mjestu (locus damni). Kao u primjeru koji se našao pred nizozemskim sudovima, a potom i pred Sudom Europske unije, tuženik koji upravlja rudnikom u Francuskoj ispustio je u Rajnu otrovne tvari koje su nizvodno u Nizozemskoj prouzročile štetu usjevima navodnjavanima vodom iz Rajne.13 U ovom slučaju, u Francuskoj je mjesto u kojem je izvršena „štetna radnja“, a u Nizoezmskoj je mjesto u kojem je nastupila „štetna posljedica“. Oba su pojma zajedno obuhvaćena pojmom „štetnog događaja“ iz članka 7. stavka 2. uredbe Bruxelles I bis, kako je to tumačio Sud Europske unije. Iz opisanog je jasno da je opasno zamijeniti navedene pojmove jer to utječe i na promjenu značenja i naknadnu primjenu same odredbe pred sudovima i drugim tijelima koja u pravilu neće posezati za drugim jezičnim inačicama propisa Europske unije. Presuda ni iz tog ni drugih novijih predmeta14 glede primjene odredbe članka 7. stavka 2. Uredbe Bruxelles I bis, ranije članka 5. stavka 3.

Uredbe Bruxelles I, nisu još službeno prevedene na hrvat-

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

ski jezik. No izvor saznanja o pojedinim pravnim pojmovima mogu biti neslužbeni prijevodi propisa Europske unije15 ili znanstveni, odnosno stručni radovi na hrvatskom jeziku koji su im posvećeni.16 Primjer 4.

Odredba članka 8. stavka 1. Uredbe Bruxelles I bis u jednom dijelu prevedena je tako da glasi: „… ako su tužbeni zahtjevi međusobno tako usko povezani da ih je brže za saslušati i o njima odlučiti zajedno…“. Drugi izvorni tekstovi glase: „provided the claims are so closely connected that it is expedient to hear and determine them together“(engl.), „sofern zwischen den Klagen eine so enge Beziehung gegeben ist, dass eine gemeinsame Verhandlung“ (njem.), „sempre che tra le domande esista un collegamento così stretto da rendere opportuna una trattazione unica e una decisione unica“ (tal.), „à condition que les demandes soient liées entre elles par un rapport si étroit qu’il y a intérêt à les instruire et à les juger en même temps“ (franc.), „siempre que las demandas estén vinculadas entre sí por una relación tan estrecha que resulte oportuno tramitarlas y juzgarlas al mismo tiempo“ (španj.) i „če so tožbeni zahtevki med seboj tako tesno povezani, da jih je smotrno obravnavati in o njih odločati skupaj“ (slo.).

Smatramo da označeni pojmovi nisu točno prevedeni.

To potvrđuju i usporedbe s gore navedenim frazeološkim rješenjima na drugim jezicima, kao i pokušaj da se pronikne u smisao ove odredbe, a pretpostavlja se da prevoditelj upravo o smislu i razmišlja kada prevodi. Ovom odredbom propisuju se pretpostavke pod kojima je moguće tužiti više osoba zajedno pred sudom domicila jedne od njih, a jedna od njih je i pretpostavka posebno uske veze između zahtjeva koja se dalje kvalificira kroz ovdje sporne pojmove. Izbor pojma „brže“ za prijevod izvornog pojma „expident“ nije jednostavno ni jezično opravdati jer je njegovo opće značenje ponešto složenije od toga (iako se u nekom rijetkom kontekstu možda može i tako prevesti), a kamoli u ovom pravnom kontekstu. Jednako tako nije moguće opravdati ni izbor pravnog pojma „saslušati“ kao prijevoda za pojam „hear“. Pravni pojam „hear“ može imati različito značenje s obzirom na kontekst. Ako je riječ o „to hear the witness“, tada bi odgovarajući prijevod na hrvatski jezik bio „saslušati svjedoka“. No, ako se „hear“ odnosi na „claim“, odgovarajući prijevod bio bi „raspraviti zahtjev“, a u značenju da je zahtjev predmet postupka koji se vodi pred nadležnim tijelom, pri čemu katkad uopće nema usmenog oblika komunikacije, već je bitno da je proveden postupak. Stoga bi ispravni prijevod izraza „hear the claim“ bio „raspraviti zahtjev“. Usporedbe i daljnjeg objašnjenja radi možemo spomenuti i pravni pojam iz područja ljudskih prava „right to be heard“. Premda se katkad može prevoditi kao „pravo na saslušanje“17, nerijetko ima puno šire pravno značenje „prava na sudjelovanje u postupku“. Potonje odgovara pravnom načelu koje se naziva načelo saslušanja stranaka (audiatur et altera pars),18 prema kojem svaka strana u postupku mora imati mogućnost iznijeti svoje stajalište i očitovanje o dokazima. Pritom nije nužno da će to biti u usmenom obliku, a samo načelo bit će zadovoljeno čak i kada druga strana u postupku ne iznese nikakve tvrdnje i ne sudjeluje u raspravi, ali je upoznata s postojanjem postupka i pružena joj je mogućnost sudjelovanja u njemu.

Dakle, pravo na sudjelovanje u postupku pretpostavlja da

je stranka imala priliku iznijeti svoje očitovanje, no nije nužno da to i učini. Kao i sa svakim drugim pravom, stranka može odlučiti hoće li se služiti pravom na sudjelovanje u postupku. Također nije opravdano priložnu oznaku načina „zajedno“ staviti na kraj ove zavisne rečenice jer ga to smisleno odvaja od onih glagola na koje se odnosi i ostavlja vezanim samo uz glagol „odlučiti“. Riječ „together“ jednako se odnosi i na „hear“ i na „determine“. U svjetlu gornjeg obrazloženja i kako smo to i prije predložili,19 smatramo da bi odgovarajući prijevod toga dijela odredbe bio: „ako su zahtjevi20 tako usko povezani da ih je svrhovito zajedno raspraviti i o njima odlučiti“.

Primjer 5.

U hrvatskoj inačici članka 10. Uredbe Bruxelles I bis stoji: „… ničime ne dovodeći u pitanje odredbe članka 4. i članka 5. točke 5.“ U engleskoj inačici stoji: „without prejudice to Article 6 and point 5 of Article 7.“ Ovdje je riječ o pogrešci u navođenju brojki koje označavaju članke – umjesto brojke 4 stoji brojka 6, a umjesto brojke 7 stoji brojka 5. Iako se čini malom pogreškom koja se lako može otkloniti, smatramo da može imati velike posljedice jer će se tijelo primjene oslanjati samo na hrvatsku inačicu teksta i neće je uspoređivati s ostalima. S obzirom na to da se određuju hijerarhijski odnosi u primjeni konkurentnih odredbi Uredbe Bruxelles i bis, ovaj propust može imati značajnije posljedice. Stoga bi ispravljeni tekst trebao glasiti: „… ničime ne dovodeći u pitanje odredbe članka 6. i članka 7. točke 5.“ Primjer 6.

U prijevodu na hrvatski odredba članka 38. Uredbe Bruxelles I bis glasi: „Sud ili pred kojim se poziva na sudsku odluku…“. Ostale inačice sadrže sljedeće izraze: „Das Gericht oder die Behörde“ (njem.), „L’autorità giurisdizionale o altra autorità“ (tal.), „La juridiction ou l’autorité“ (franc.), „El órgano jurisdiccional o la autoridad“ (španj.) i „Sodišče ali drug organ“ (slo.).

Ovdje je riječ o pogrešci jer je dio teksta ispušten u hrvatskom prijevodu. Nije riječ o dalekosežnoj pogrešci, no primjera radi vrijedno ju je spomenuti. Predlažemo umetanje riječi „i drugog tijela“ pa bi taj dio odredbe glasio: „Sud ili drugo tijelo pred kojim se poziva na sudsku odluku…“.

Primjer 7.

Odredba članka 3. stavka 4. Uredbe Rim I prevedena je na sljedeći način: „Kad se svi ostali elementi relevantni za situaciju u vrijeme izbora nalaze u jednoj ili više država članica, mjerodavno pravo druge države članice koje odaberu ugovorne stranke ne dovodi u pitanje primjenu, prema potrebi, odredaba prava Zajednice od kojih se ne može sporazumno odstupiti, kako se primjenjuju u državi članici pred čijim se sudom vodi postupak.“ Nužno je radi usporedbe navesti cijeli tekst odredbe pa je smanjen izbor iz stranih jezika. Izvorni tekst na engleskom glasi: „Where all other elements relevant to the situation at the time of the choice are located in one or more Member States, the parties’ choice of applicable law other than that of a Member State shall not prejudice the application of provisions of Community law, where appropriate as implemented in the Member State of the forum, which cannot be derogated from by agreement.“ Na njemačkom glasi: „Sind alle anderen Elemente des Sachverhalts zum Zeitpunkt der Rechtswahl in einem oder mehreren Mitgliedstaaten

94. BROJ - STUDENI 2015.

15

belegen, so berührt die Wahl des Rechts eines Drittstaats durch die Parteien nicht die Anwendung der Bestimmungen des Gemeinschaftsrechts — gegebenenfalls in der von dem Mitgliedstaat des angerufenen Gerichts umgesetzten Form —, von denen nicht durch Vereinbarung abgewichen werden kann.“ Na francuskom glasi: „Lorsque tous les autres éléments de la situation sont localisés, au moment de ce choix, dans un ou plusieurs États membres, le choix par les parties d’une autre loi applicable que celle d’un État membre ne porte pas atteinte, le cas échéant, à l’application des dispositions du droit communautaire auxquelles il n’est pas permis de déroger par accord, et telles que mises en œuvre par l’État membre du for.“ Na slovenskom glasi: „Kadar so vsi elementi, pomembni za zadevo, v trenutku izbire prava v eni ali več državah članicah, izbira prava tretje države s strani pogodbenih strank ne posega v uporabo določb prava Skupnosti, od katerih ni dovoljeno odstopanje z dogovorom, po potrebi kakor so te določbe prava Skupnosti izvedene v državi članici sodišča, pred katerim poteka postopek.“ Polazeći, kao i u prethodnim primjerima, od pretpostavke da je engleski jezik bio izvorni jezik prijevoda, uočava se jasno nerazumijevanje smisla teksta koji se prevodi, ali ni izraza na izvornom jeziku. Naime, izraz „other than“ uobičajen je za engleski jezik i često se koristi i u pravnim propisima EU-a, a znači „except for, besides“21 i može se prevesti kao „osim“ ili „izuzev“, ali i doslovnije „različito od“. Značenje toga dijela rečenice u navedenoj odredbi je da je izabrano mjerodavno pravo države koja nije država članica, dok je prijevod tomu suprotan i kao takav nema smisla. Smisao odredbe je da se osigura primjena prisilnih odredbi prava Europske unije ako stranke izaberu pravo države nečlanice (ili, kako se još naziva, treće države), iako su sve okolnosti povezane samo s državama članicama. Daljnji problem je pogrešno razumijevanje drugog dijela odredbe koji jasnije određuje koje su to prisilne odredbe koje se uvijek primjenjuju. Na nerazumijevanje ukazuje potpuno pogrešno posložen redoslijed riječi kojime je poremećen smisao toga dijela odredbe. Da bi se to razumjelo, valja poznavati strukturu prava Europske unije te vrste propisa i njihove karakteristike. Prije svega je tu riječ o odredbama koje se nalaze u uredbama, koje su izravno primjenjive u državama članicama. Moguće je da bude riječ i o odredbama iz primarnog prava Unije, ali to je rjeđi slučaj. Tu su i direktive koje su upućene državama članicama i, u pravilu, nemaju izravni učinak pa ih države članice implementiraju u svoja zakonodavstva. Stoga dio odredbe koji glasi: „provisions of Community law“ treba razumijeti tako da se odnosi na odredbe izravno primjenjive u državama članicama, dok se dio odredbe „where appropriate as implemented in the Member State of the forum“ odnosi na odredbe u direktivama koje su implementirane u zakonodavstvo države članice suda. Prema navedenom, preporučeni prijevod, koji bi bio dodatno obogaćen korištenjem domaćih riječi umjesto internacionalizama, glasio bi: „Kada se svi drugi odlučujući čimbenici slučaja u trenutku izbora nalaze u jednoj ili više država članica, stranački izbor prava države nečlanice/treće države22 ne dovodi u pitanje primjenu odredbi prava Zajednice, a, kada je to primjenjivo, odredbi kojima je ono implementirano u pravo države članice suda, od kojih se ne može sporazumno odstupiti.“

16

Primjer 8.

U odredbi članka 5. stavka 1. Uredbe Rim I stoji: „ugovor o prijevozu“, dok u drugim jezičnim inačicama stoji: „contract for the carriage of goods“ (engl.), „Vertrag über die Beförderung von Gütern“ (njem.), „contratto di trasporto di merci“ (tal.), „contrat de transport de marchandises“ (franc.) itd.

Jasno je iz ovoga da je u toj odredbi došlo do ispuštanja riječi pa umjesto da stoji „ugovor o prijevozu robe“, stoji „ugovor o prijevozu“. Iako se može činiti malom pogreškom, jedna riječ u pravu može imati značajni utjecaj na tumačenje. Korištenje pojma „ugovor o prijevozu“ znači da bi odredba obuhvaćala ne samo ugovore o prijevozu robe nego i ugovore o prijevozu putnika. Nasreću u konkretnom slučaju vjerojatno ne bi došlo do te zabune jer su ugovori o prijevozu putnika predmetom daljnjih stavaka ovoga članka i za njih je propisan pravni režim. Tako bi se u praksi, primjenom načela lex specialis derogat legi generali, prevladala ova pogreška. No, radi budućih prijevoda i mogućih korekcija postojećih prijevoda valja na nju ukazati.

Primjer 9.

U članku 12. stavku 1. točki d Uredbe Rim I stoji: „razne načine ukidanja obveza te preskripciju i zastaru tužbi“, dok u članku 15. točki h Uredbe Rim II stoji: „način prestanka obveze te pravila zastare i preskripcije prava, uključujući pravila koja se odnose na početak, prekid i suspenziju zastarnog ili preskripcijskog roka“. Odgovarajući dijelovi odredbe na izabranim stranim jezicima glase: „the various ways of extinguishing obligations, and prescription and limitation of actions“ (engl.), „die verschiedenen Arten des Erlöschens der Verpflichtungen sowie die Verjährung und die Rechtsverluste, die sich aus dem Ablauf einer Frist ergeben“ (njem.), „les divers modes d’extinction des obligations, ainsi que les prescriptions et déchéances fondées sur l’expiration d’un délai“ (franc.) i „različne načine prenehanja obveznosti, prekluzijo in zastaranje terjatev“ (slo.), kao i „the manner in which an obligation may be extinguished and rules of prescription and limitation, including rules relating to the commencement, interruption and suspension of a period of prescription or limitation“ (engl.), „die Bedingungen für das Erlöschen von Verpflichtungen und die Vorschriften über die Verjährung und die Rechtsverluste, einschließlich der Vorschriften über den Beginn, die Unterbrechung und die Hemmung der Verjährungsfristen und der Fristen für den Rechtsverlust“ (njem.), „le mode d’extinction des obligations ainsi que les règles de prescription et de déchéance fondées sur l’expiration d’un délai, y compris les règles relatives au point de départ, à l’interruption et à la suspension d’un délai de prescription ou de déchéance“ (franc.) i „način prenehanja obveznosti ter pravila glede zastaranja in izgube pravic, nastale s potekom roka zastaranja, vključno s pravili v zvezi z začetkom, prekinitvijo in zadržanjem zastaralnega roka ali roka za izgubo pravic“ (slo.).

Ova se dva primjera navode zajedno jer je riječ o vrlo ozbiljnom terminološkom propustu prilikom prevođenja na hrvatski jezik u oba propisa. U hrvatskom pravu ne koristi se pojam „preskripcija“ i njegovo unošenje na ovom mjestu može izazvati zbunjenost kod tijela primjene. Jasno je da je do propusta došlo zbog oslanjanja na engleski izvorni pojam „prescription“, no i romanski jezici su mogli

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

zavesti na isti trag. Valjalo se poslužiti njemačkim tekstom, ali bi posebno od korsti bio slovenski tekst u Uredbi Rim I koji sadrži riječ „prekluzija“ (sklonjeno „prekluzijo“ u izvorniku). Upravo je to i pojam koji odgovara hrvatskom pravnom pojmu „prekluzija“ u značenju gubitka subjektivnog prava (za razliku od zastare – uzgred rečeno latinski naziv za zastaru je preascriptio pa to može biti dodatni element zabune – koja označava gubitak samo zahtjeva koji prati određeno subjektivno pravo, ali ne i gubitak prava).23 Zbog zajedničke pravne prošlosti i srodnosti jezika slovenski prijevodi mogu biti vrlo korisni za hrvatske prevoditelje. Ipak, valja biti na oprezu prilikom njihova korištenja. Ne samo da slovenski i hrvatski pojmovi nisu jezično bliski već je moguća i pogreška odnosno nedosljednost u prijevodu na slovenski, kao i na bilo koji drugi jezik.24 Na ovom primjeru može se zaključiti da su različiti prevoditelji prevodili na slovenski navedene odredbe u Uredbi Rim I i Uredbi Rim II. U potonjoj se koristi opisni način prijevoda, a ne točna pravna terminologija koja je korištena u prvotnoj uredbi.

Dodatno navedenome, uočili smo još neke nedostatke u hrvatskom prijevodu Uredbe Rim I, a to je korištenje pojma „ukidanje obveza“. Na tom mjestu valjalo bi upotrijebiti pojam „prestanak obveza“ koji je odavno ustaljen u hrvatskom pravu.25 Na kraju valja reći i da nije ispravno prevesti „zastara tužbe“ jer ne zastarijevaju tužbe nego tražbine, kao što se to može zaključiti iz teksta zakona o obveznim odnosima u dijelu u kojem je uređen pravni institut zastare.26 Predlažemo stoga prijevode kako slijedi: „razne načine prestanka obveza, prekluziju i zastaru tražbina“ te „način prestanka obveza te pravila zastare i prekluzije, uključujući pravila koja se odnose na početak, prekid i zastoj zastarnog ili prekluzivnog roka“.

Primjer 10.

Ovdje su navedena dva primjera korištenja zastarjele pravne terminologije. Tako se primjerice u Uredbi Rim II u članku 6. koristi pojam „nelojalna konkurencija“ kao prijevod „unfair competition“ (engl.), „unlauterer Wettbewerb“ (njem.), „concorrenza sleale“ (tal.), „concurrence déloyale“ (franc.), „dompetencia desleal“ (španj.) i „nelojalna konkurenca“ (slov.). Ispravno bi bilo koristiti pravni pojam koji je u trenutku izrade prijevoda važeći u hrvatskom pravu, a to je „nepošteno trgovanje“ kako proizlazi iz glave VII. „nepošteno trgovanje“ u Zakonu o trgovini.27 Valja priznati da je i za pravne stručnjake i znanstvenike izazovno pratiti sve terminološke promjene kada je riječ o ovom pravnom institutu jer je višestruko mijenjao naziv u proteklih nekoliko desetljeća.

To nikako ne bi mogla biti isprika za uporabu pojma „neopravdano bogaćenje“ u člancima 2. i 10. Uredbe Rim II. Odgovarajući pojmovi na stranim jezicima su: „unjust enrichment“ (engl.), „ungerechtfertigte Bereicherung“ (njem.), „arricchimento senza causa“ (tal.), „enrichissement sans cause“ (fraqnc.), „enriquecimiento injusto“ (španj.) i „neupravičena obogatitev“ (slo.). Ovdje je riječ o pravnom institutu latinskog naziva condictio sine causa koji se već dugi niz godina zove „stjecanje bez osnove“ i taj je pojam zastupljen niz desetljeća i u hrvatskim nacionalnim propisima28 i u pravnoj teoriji29 te se savjetuje isključivo njegovo korištenje.

Primjer 11.

Naslov članka 26. Uredbe Rim II preveden je „Javni red države nadležnog suda“, a u izvorniku su to: „Public policy of the forum“ (engl.), „Öffentliche Ordnung im Staat des angerufenen Gerichts“ (njem.), „Ordine pubblico del foro“ (tal.), „Ordre public du for“ (franc.), „Orden público del foro“ (španj.) i „Javni red države pristojnega sodišča“ (slo.).

Zanimljivo je da se u Uredbi Rim II pojavila ova pogreška dok je u Uredbi Rim I isti naziv (članka 21.) preveden kao „Javni poredak države pred čijim se sudom vodi postupak“.

Ovdje je riječ o dvama problemima. Prvi je nekonzistentnost u prijevodu istih termina u dvama usporednim propisima iz istog područja, a drugi je uporaba neodgovarajućeg pojma u prijevodu naslova članka 26. Uredbe Rim II te opisnog prijevoda drugog dijela naslova članka 21.

Uredbe Rim I. Vezano uz neodgovarajući pojam „red“ u prijevodu naslova članka 26. Uredbe Rim II dovoljno je reći da je pojam „javnog reda“ različit od pojma „javnog poretka“ i da se potonji oduvijek koristi u hrvatskom međunarodnom privatnom pravu.30 Ovo je primjer kada slovenski prijevod može zavesti na krivi trag, pa je prilikom korištenja slovenske inačice kao (jednog od izvornih tekstova) uvijek potrebno napraviti dodatnu provjeru odabranog pojma u hrvatskim pravnim izvorima. Glede prijevoda naslova članka 21. Uredbe Rim I valja reći da nije učinjena pogreška.

No, možda bi se opisni, a time i nepotrebno dugački prijevod „države pred čijim se sudom vodi postupak“ mogao zamijeniti jednostavnijim izrazom „države suda“ koji je uobičajen u međunarodnom privatnom pravu, a korišten je i u prijevodu naslova članka 26. Uredbe Rim II. Slijedom navedenog predloženi naslovi obaju članaka trebali bi biti jednaki (kao i u drugim jezičnim inačicama) i glasiti: „Javni poredak države suda“.

Svrha je ovoga pregleda pogrešaka u prijevodima triju odabranih pravnih propisa iz područja međunarodnog privatnog prava Europske unije ukazati na neke uobičajene zablude i zamke, ponajprije pravne naravi, na koje prevoditelji mogu naići. Neki konkretni savjeti su: 1. Koristiti više od jednog izvornog jezika i uspoređivati jezične inačice kod složenijih struktura rečenica i manje poznatih ili nepoznatih pojmova. Važno je ne ograničiti se samo na jedan izvorni jezik, a poželjno je odabrati onaj koji je službeni jezik u državi što bliskije pravne prošlosti i tradicije kao Hrvatska. Slovenski prijevod može biti vrlo koristan zbog jezične bliskosti, ali valja biti na oprezu jer su neki pravni pojmovi različiti.

2. Prilikom izrade prijevoda pojmovnici i rječnici europskog prava mogu biti jako korisni, posebno ako je riječ o nazivlju i nekim već ustaljenim često korištenim pojmovima. Ako je pak riječ o nekim pojmovima koji nisu podrijetlom iz europskog prava, vjerojatnije je da postoji nacionalni pojam koji ima odgovarajuće značenje pa su tada nacionalni izvori, kao što su rječnici i pojmovnici, a još više zakoni i drugi propisi, knjige i članci iz odgovarajućeg područja, mnogo važniji.

3. Prilikom izrade prijevoda dobro je provjeriti odabrani pravni pojam, posebno ako prevoditelju nije potpuno jasan njegov sadržaj, pretragom u nekoj od baza podataka hrvatskih propisa i pravne građe da bi se utvrdilo postoji li i u kojim se kontekstima pojavljuje te koje mu je značenje.

94. BROJ - STUDENI 2015.

17

4. Prilikom izrade prijevoda također nije naodmet koristiti razne internetske izvore koji su prevoditelju unaprijed poznati ili do kojih će doći kroz internetske tražilice jednostavno u želji da provjeri pojavnost odabranog pojma, odnosno izraza u tekstovima na internetu.

O EU projektu TransCert Treba li nam ovakvo certificiranje prevoditelja?

1

2 3 4 5 6 7 8 9

10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

21 22 23 24 25 26 27 28 29 30

18

To je dijelom i posljedica činjenice da je engleski jezik najzastupljeniji strani jezik u Hrvatskoj, a koja je još od samih početaka prijevoda propisa Europske unije bila odrednica pri izboru izvornog jezika prijevoda. Vidi S. Šarčević, General Guidelines for Translating the Acquis Communautaire, u: Priručnik za prevođenje pravnih akata Europske unije, Ministarstvo za europske integracije, Zagreb, 2002., str. 13. Valja spomenuti i to da je trenutačno u prevoditeljskoj službi Suda Europske unije, uz prijevod s engleskog jezika, posebno zastupljen i prijevod sa španjolskog jezika.

Različitosti tih dvaju pravnih sustava potječu ponajprije od skupina kojima pripadaju: dok je hrvatsko pravo dio kontinentalnog pravnog kruga, englesko pravo pripada skupini država common lawa.

SL L 351, 20.12.2012., str. 1. U ovom radu ne spominju se vrlo značajne pogreške koje su predmetom Ispravka Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, Sl. l. pogl. 19, sv. 11, L 160/40, 29.5.2014., str. 289.

Sl L 177, pogl. 19, sv. 6., 4.7.2008., str. 109.

Sl. l. L 199, pogl. 19, sv. 6., 31.7.2007., str. 73.

Vidi Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, Narodne novine br. 53/1991 i 88/2001.

Vidi Ovršni zakon, Narodne novine br. 57/1996 (prvi zakon s ovim nazivljem). Trenutno važeći je Ovršni zakon, Narodne novine br. 112/2012, 25/2013 i 93/2014.

Priručnik za prevođenje pravnih akata Europske unije, op. cit., str. 160.

Ovaj izraz primjereniji je u drugim kontekstima, kada ima drugačiji smisao. Primjerice u zavisnoj rečenici, ako izvorni tekst na engleskom jeziku glasi: "If a payment is composed of normal entitlements and entitlements subject to special conditions, then the requested information in section…", odgovarajući prijevod na hrvatski jezik bio bi: "Ako se plaćanje sastoji od uobičajenih prava i prava koja podliježu posebnim uvjetima, moraju se na odgovarajući način unijeti zatražene informacije u odjeljku…". Primjer preuzet iz Sl. l. L 240, 16.09.2015., str. 48.

Navedeni pojmovi važni su i u građanskom pravu, točnije odštetnom pravu.

Vidi Th. Kadner Graziano, La responsabilité délictuelle en droit international privé européen, Helbing & Lichtenhahn/Bruylant/LGDJ, Bruxelles, 2004., str. 48.-49.

Vidjeti upute na starije radove i njihovu analizu u V. Tomljenović, Pomorsko međunarodno privatno pravo: izvanugovorna odgovornost za štetu i problem izbora mjerodavnog prava, Pravni fakultet u Rijeci, 1998., str. 186. et seq.

Sud EU-a, Handelskwekerij G. J. Bier BV protiv Mines de potasse d'Alsace SA., predmet 21-76, 30.11.1976., ECLI:EU:C:1976:166.

Vidi primjerice, Sud EU-a, Fiona Shevill and Others v. Presse Alliance SA, predmet C-68/93, 7.3.1995., ECLI:EU:C:1995:61; Sud EU-a, eDate Advertising GmbH protiv X i Olivier Martinez i Robert Martinez protiv MGN Limited, spojeni predmeti C-509/09 i C-161/10, 25.10.2011., ECLI:EU:C:2011:685.

U ovom slučaju to je mogao biti autorski prijevod Uredbe Bruxelles I objavljen u V. Tomljenović/I. Kunda (ur.), Uredba Bruxelles I: izazovi hrvatskom pravosuđu, Pravni fakultet u Rijeci, 2012., str. 197.-242., posebice str. 203.

H. Sikirić, određivanje međunarodne nadležnosti uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima i hrvatski Zakon o međunarodnom privatnom pravu – sličnosti i razlike, u: V. Tomljenović/I. Kunda (ur.), Uredba Bruxelles I: izazovi hrvatskom pravosuđu, Pravni fakultet u Rijeci, 2012., str.41.-112., posebice str. 59.

Prmjerice, u kontekstu prava djeteta na iznošenje vlastitog mišljenja koje se jamči člankom 12. Konvencije UN-a o pravima djeteta, Narodne novine – međunarodni ugovori br. 12/93.

Na početku 1990-ih Uzelac s načelom saslušanja stranaka povezuje „pravo na obranu“ koje bi sadržajno odgovaralo i „pravu na sudjelovanje u postupku“ koji se pojam predlaže u ovom radu. A. Uzelac, Hrvatsko procesno pravo i jamstvo „pravičnog postupka“, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol. 19, suppl., 1991., str. 1005.-1030., posebice 1018.

Prijevod Uredbe Bruxelles I objavljen u V. Tomljenović/I. Kunda (ur.), Uredba Bruxelles I: izazovi hrvatskom pravosuđu, Pravni fakultet u Rijeci, 2012., str. 197.-242., posebice str. 204.

Smatramo da je primjerenije pojam „claim“ prevoditi kao „zahtjev“, a ne kao „tužbeni zahjtev“, osim ako je izričito jasno da je riječ samo o takvim vrstama zahtjeva. U suprotnom, nepotrebno se sužava pravni pojam „claim“, koji može obuhvaćati i druge oblike zahtjeva osim tužbenih, poput onih u sudskim izvanparničnim postupcima te u postupcima pred drugim nadležnim tijelima. Smatramo da je u tom smislu i slovenski prijevod manjkav.

Navedeno prema Merriam-Webster Dictionary, dostupno na http://www.merriam-webster.com/dictionary/other%20than, 8.10.2015.

Ovdje je ostavljen izbor između pojmova „država nečlanica“ i „treća država“ s obzirom na to daje li se prednost frazi iz engleskog ili njemačkog jezika.

U Zakonu o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015, koristi se i pojam „prestanak prava“. Pojam „prekluzije“ i „prekluzivnog roka“ prisutan je i u sudskoj praksi. Vidi primjere u I. Crnić, Odštetno pravo, Faber & Zgombić plus, Zagreb, 2004., str. 154., 167., 241., 243., 247. i 458.; Id., Zakon o obveznim odnosima, 5. izd., Organizator, Zagreb, 2012., str. 312.-313.

Ovo je dodatni razlog zbog kojeg je preporučljivo koristiti više izvornih jezičnih inačica prilikom prijevoda propisa Europske unije.

Vidi naslov glave VII. „Prestanak obveza“ Zakona o obveznim odnosima.

Vidi članke 214. et seq. Zakona o obveznim odnosima.

Narodne novine br. 87/2008, 96/2008, 116/2008, 116/2008, 76/2009, 114/2011, 68/2013 i 30/2014.

Do njega bi se jednostavno došlo i internetskom pretragom gdje je i npr. baza podataka Hrvatska enciklopedija, dostupno na www. enciklopedija.hr 8.10.2015.

Vidi P. Klarić/M. Vedriš, Građansko pravo, 14. izd., Narodne novine, Zagreb, 2014., str. 644.

Vidi B. Eisner, Međunarodno međupokrajinsko i međuvjersko bračno pravo Kraljevine Jugoslavije, Tipografija, Zagreb, 1935., str. 188 (stvarno kazalo s uputama na pojedine stranice); K. Sajko, Međunarodno privatno pravo, 5. izd., Narodne novine, Zagreb, 2009., str. 256.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

U

Opatiji je 20. i 21. ožujka 2015. održana međunarodna konferencija „Professionalization vs. Deprofessionalization: Building Standards for Legal Translators and Interpreters“ u zajedničkoj organizaciji EU-a, EULIT-a, DSTip-a i Međusveučilišnog centra izvornosti Jean Monnet iz Opatije.

U četvrtak 19. ožujka, dan prije konferencije, održana je radionica koja je služila kao uvod u samo konferenciju.

Za nas iz HDZTP-a važan dio te radionice bilo je predstavljanje kontroverznog EU projekta TransCert – dobrovoljnog certificiranja prevoditelja. No, idemo redom. Radionicu su otvorili Marina Petrić iz Područnog ureda Glavne uprave za pismeno prevođenje pri Predstavništvu Europske komisije u RH i njezin kolega Peter Jakša iz Slovenije.

Nakon uvodnih izlaganja Irene Gizdavčić Plohl iz Društva sudskih tumača i prevoditelja o izazovima u obrazovanju i imenovanju sudskih tumača, dr. Alenke Kochek s Primorskog sveučilišta o interdisciplinarnoj perspektivi pravnih prijevoda te Andreje Pignar Tomanič sa Sveučilišta u Mariboru o izazovima u poučavanju i prevođenju pravnih tekstova sa studentima na red je došla i prezentacija Sandrine Peraldi, ISIT, iz Pariza, o EU projektu TransCert.

TransCert počiva na premisi da postoji potreba za trajnim usavršavanjem prevoditelja i certificiranjem na europskoj razini. Pogleda li se slika članova konzorcija uključenih u projekt, ideja postaje jasnija: na jednoj je strani zastupljen komercijalni dio naše profesije, kao na primjer Udruženje prevoditeljskih tvrtki EU-a, njemačka tvrtka Intertext itd., dok su na drugoj strani akademske ustanove poput bečkog sveučilišta, dakle oni zaduženi za obrazovanje, te tvrtke koje se bave informatikom, oni kojima prevođenje može biti specijalnost, ali ne mora i koje su se pobrinule za dio ove priče.

Misao vodilja projekta je da se na razini Europske unije uspostave usporedivi kriteriji obrazovanja, kakvoće, kompetencija profesionalnih prevoditelja, da prevoditelji koji već rade u struci prepoznaju što tržište zapravo traži te kada shvate da im nedostaje tih kompetencija, krenu putem trajnog usavršavanja. Takav bi pristup omogućio jednakost na tržištu rada Europske unije, bolje šanse za pronalaženje zaposlenja itd., a sve to spada pod pojam cjeloživotnog učenja.

Iako je Peraldi na početku spomenula da se radi o kontroverznom projektu, ipak u nastavku nije toliko ulazila u ono što je sporno u njemu, već je spomenula da

je projekt urodio određenim rezultatima: tako je stvoren okvir za certifikaciju, otvoren je certifikacijski portal, izrađeni su moduli za e-tečaj, izrađena je iskaznica (skill card), uspostavljen je plan i program obuke i provjere znanja putem računala. Provjera znanja počiva na standardima udruge European Certification and Qualification Association (ECQA) koja ima iskustvo na području certificiranja, pa bi to trebao biti znak pouzdanosti i kvalitete.

Ako ECQA može certificirati profesije kao što su Business Process Manager, Diversity Manager (?), Automotive Quality Manager, zašto ne bi mogao i prevoditelje, je li tako? Napravljen je e-tečaj s modulima za učenje i pušten je u probni rad. Navodno je najpopularniji modul bio onaj za fakturiranje prevoditeljskih usluga, dok su iskusni prevoditelji s akademskim obrazovanjem module ocijenili zanimljivim, ali njima ne baš korisnim (postoje očigledni razlozi za to, ali i oni manje očigledni koje Peraldi nije rekla). Osobe koje nisu prevoditelji po struci, a u struku su ušle „sa strane“ module su ocijenile korisnima. Istog su mišljenja bili i studenti koji su netom završili studij prevođenja. Njima su ti moduli bili korisni kao dodatna provjera znanja, a ne da bi naučili nešto novo. Negativno mišljenje o projektu dali su profesionalni prevoditelji.

Potrebno je napomenuti da se za svaki službenik jezik Europske unije mora napraviti modul s jezičnim parom. Permutacije jezičnih kombinacija su velike, tako da informatičari nisu stigli odraditi sav posao. Peraldi je izrazila nadu da bi se to moglo učiniti ili u produljenju projekta ili kao spinoff projekta. Priznala je da bi se mogla dovesti u pitanje i legitimnost tijela

94. BROJ - STUDENI 2015.

Vinko Purgar

19

za certifikaciju (ISO norma 17024 – Opći zahtjev za tijela koja certificiraju osobe) ili kriterija za pristup certificiranju.

Otvoreno je pitanje kako bi se vrednovalo prethodno iskustvo, gdje je tu European Master’s in Translation itd. te na kraju pitanje cijene takvog e-tečaja. Peraldi je taktički zaobišla tu temu, ali je zato u austrijskom biltenu udruženja prevoditelja i tumača „Universitas“ br. 4/14 riječ o iznosima od 1000 eura do 3000 eura (ovisno o europskoj državi).

Pitanja sudionika na kraju prezentacije odnosila su se na „dobrovoljnost“ certificiranja. Iz odgovora se dalo naslutiti da je projekt odlutao od svojih zadanih ciljeva jer se sada ta dobrovoljnost odnosi na one koji nemaju formalne kvalifikacije iz prevođenja, a trebaju im kako bi dokazali svoju kompetenciju na tržištu, dok je ideja cjeloživotnog učenja prevoditelja napuštena. Iz Slovenije je došla primjedba da se nešto slično pokušalo uvesti i kod njih, ali je projekt propao. Agencije traže jeftine prevoditelje i ne mare za kvalifikacije te takav projekt ide njima u prilog.

Ovo je i jedan od razloga zašto se iz projekta povukla ona strana koja se bavi osposobljavanjem i obrazovanjem prevoditelja, dok su prevoditeljske agencije ostale u TransCertu, logično, zar ne?! Postavljeno je pitanje ako na primjer želite da vas netko pravno zastupa, obraćate se odvjetniku s odgovarajućim akademskim obrazovanjem, pa zašto se onda prevoditelji kao struka tako omalovažavaju u smislu

20

da im nisu potrebne akademske kvalifikacije nego samo jedan e-tečaj?! Na kraju je istaknuto da certificiranje nije trajno i da bi se certifikat obnavljao svake 3 – 4 godine, naravno, uz odgovarajuću naplatu.

Prije nego što sam odslušao predavanje o TransCertu, pokušao sam dobiti neke informacije o tom projektu i našao ih upravo u spomenutom biltenu „Universitasa“ br. 4. iz 2014. godine. Autorica članka „Zertifizierung für Übersetzer in Europa - von Sinn zu Unsinn“ Natascha DalüggeMomme dala je izrazito kritičan osvrt na cijeli projekt. Razlike u mišljenju što bi TransCert trebao biti, a u što se izrodio su takve da su se neki članovi savjetodavnog odbora povukli iz projekta (Austrija (Universitas), Njemačka (BDÜ), ostali su FIT Europe i francusko udruženje prevoditelja SFT kao predstavnici struke).

Pitanje koje se postavlja prevoditeljima i njihovim klijentima jest: je li činjenica da imate certifikat jednako vrijedna kao diploma? Ne smijemo zaboraviti ni financijski dio ove priče: ako imamo na umu da je npr. 2012. godine ukupna veličina tržišta prevođenja iznosila 33 milijarde USD i da Europa u tome ima udio od 49 % te da je tržište u stalnom rastu unatoč globalnoj recesiji, onda je jasno da je u igri velik novac i visoki ulozi pa bi sama ta činjenica mogla osigurati opstojnost projekta, odnosno njegov nastavak koji uporno guraju powers to be.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Jezično zakonodavstvo u Europi i Hrvatskoj Trebamo li zakon o hrvatskom jeziku

Jezično zakonodavstvo u Europi i Hrvatskoj1 ećina europskih država imenuje u svojim ustavima svoje državne ili službene jezike. To čine gotovo sve slavenske države, Bjelorusija, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Poljska, Rusija, Slovačka, Slovenija, Srbija, Ukrajina, a također i neslavenske, Austrija, Belgija, Estonija, Finska, Francuska, Latvija, Lihtenštajn, Litva, Mađarska, Malta, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Švicarska, Turska, itd. Većina tih država ima dodatne jezične zakone ili zakonske odredbe kojima se razrađuje ustavna odredba o državnim ili službenim jezicima. U njima prevladava više ili manje, nazovimo ga tako, francuski pristup državnim ili službenim jezicima. Francuska je na temelju jezičnoga zakona iz 1975. godine donijela 1994. godine Loi relative à l’emploi de la langue française, koja se u javnosti neslužbeno zove Loi Toubon prema prezimenu bivšega ministra kulture Jacquesa Toubona. Taj je zakon izrazito usmjeren na zaštitu i očuvanje francuskoga jezika na svim razinama službene i javne komunikacije i zajedno s drugim instrumentima francuske jezične politike sprječava nekontrolirano ili neželjeno širenje stranih jezika i njihovih odlika na štetu francuskoga i njegova nazivlja. Francuski je jezični zakon pojačan 2005. godine novim zakonskim odredbama. Provedba Zakona institucionalizirana je u toj mjeri da Zakon Vladu obvezuje jednom godišnje Parlamentu podnijeti izvješće o njegovoj primjeni.

U više slučajeva uočljivo je da su jezični zakoni koji su prvotno bili posvećeni reguliranju višejezičnosti ili zaštiti „ugroženih” jezika, izmjenama postali nacionalnim jezičnim zakonima koji provode francuski pristup jezičnoj politici. Npr., Estonija je svoj prvi jezični zakon donijela 1989. uoči raspada SSSR-a (uz dopuštenje središnjih sovjetskih vlasti koje je vrijedilo i za ostale članice SSSR-a) radi zaštite i uređenja položaja estonskoga jezika u odnosu prema dominirajućemu ruskomu. Kako bi se zajamčilo poznavanje estonskoga jezika pri zapošljavanju u određenim službama, osnovana je 1990. estonska jezična služba (Keeleamet), koja od 1997./1998. s proširenim ovlastima djeluje pod imenom Keeleinspektsioon (Jezični inspektorat, usp. www.keeleinsp.ee/). Nakon državnoga osamostaljenja estonski je 1992. Ustavom proglašen jedinim službenim državnim jezikom, a estonski Jezični zakon iz 1995. (Keeleseadus) klasificira sve jezike osim estonskoga kao „strane”. U komunikaciji s lokalnim vla-

V

stima „strani” jezici mogu se prema Jezičnomu zakonu iz 1995. rabiti samo u sredinama u kojima jezična manjina sa stalnim boravištem čini najmanje polovicu stanovnika. Za nadzor nad provođenjem Jezičnoga zakona zadužen je Jezični inspektorat, koji djeluje pri Ministarstvu obrazovanja i znanosti. On je ovlašten i za nadzor poštuju li se pravila estonske književnojezične norme u službenoj uporabi estonskoga jezika. Glavnu riječ pri utvrđivanju estonske književnojezične norme imaju Udruga za materinski jezik (Emakeele Selts), tj. njezino Jezično povjerenstvo (Keeletoimkond)2, Institut za estonski jezik i Estonsko jezično vijeće (Eesti keelenõukogu) (2001.–). Vijeće djeluje pri Ministarstvu obrazovanja i znanosti. Temeljem odredbe Jezičnoga zakona savjetuje Vladu o razvoju i provedbi estonske jezične politike. Ta su tijela tijesno povezana s Estonskom akademijom znanosti i umjetnosti.

Estonsko je jezično vijeće zajedno s Institutom za estonski jezik predstavnik u Europskoj federaciji državnih institucija za jezik (European Federation of National Institutions for Language, EFNIL). U Estoniji je ruski kao nekoć dominirajući jezik samo za nekoliko godina institucionalnom jezičnom politikom u velikoj mjeri potisnut, a mjesto ruskoga kao jezika međunarodne komunikacije zamijenio je engleski.

Istu ili sličnu jezičnu politiku provodile su od 1989. Latvija i Litva. Latvija je prvi jezični zakon donijela 1989.

(Valodu likums), a jezičnim zakonom iz 1992. (Latvijas Republikas Valodu likums) sve je druge jezike osim latvijskoga proglasila „stranima”. Iste je godine osnovala jezično tijelo s ovlastima inspektorata (Valsts valodas centrs). Godine 1999. donesen je novi

94. BROJ - STUDENI 2015.

Dr. sc.

Mario Grčević

21

jezični zakon (Valsts valodas likums). U Litvi jezični inspektorat (Valstybinė kalbos inspekcija) djeluje bez prekida od 1990. godine do danas3, a jezični zakon o državnom jeziku donesen je 1995. (Valstybinės kalbos įstatymas). Ne treba isticati da baltičke države institucionalno vode skrb i o normama odnosno normativnim priručnicima svojih jezika.

U krugu slavenskih država koje imaju razrađeno jezično zakonodavstvo i koje provode osmišljenu eksplicitnu jezičnu politiku nalaze se Slovenija (Zakon o javni rabi slovenščine, 2004.), Slovačka (Zákon o štátnom jazyku Slovenskej republiky, 1995.), Poljska (Ustawa o języku polskim, 1999.), Rusija (О государственном языке Российской Федерации, (2005.) i Makedonija (Zakon za upotreba na makedonskiot jazik, 1998.).

Slovenija je već 1994. godine u parlamentu imala stalno radno tijelo za jezičnu politiku i jezično planiranje. Danas ima pri Ministarstvu kulture Službu za slovenski jezik, a od 2007. donosi kontinuirano Rezoluciju o programu jezične politike. Slovenski je kao službeni jezik jezičnim zakonom iz 2004. obvezatan u svim područjima pisane i usmene komunikacije i javnoga života u Sloveniji. Obrazovanje se provodi na slovenskom, uključujući sveučilišnu razinu. Zakon određuje da se slovenski rabi i u međunarodnim odnosima. Zakon propisuje ustrojavanje koordinacijskoga tijela pri Vladi za potrebe jezične politike i jezičnoga planiranja, a ima i odredbu o inspekcijskom nadzoru nad provođenjem Zakona te određuje kazne za prekršitelje.

Slovački jezični zakon iz 1995. određuje slovački kao državni jezik i popisuje područja u kojima je obvezatan.

Slovački je obvezatan pri označivanju sadržaja domaće ili uvozne robe, pri sklapanju pravnih ugovora u radnim odnosima, pri pisanju svih natpisa, reklama i oglasa koji su namijenjeni obavješćivanju javnosti, uz mogući prijevod na druge jezike nakon slovačkoga teksta. U Slovačkoj svaki sudionik konferencije ima prema Zakonu pravo govoriti na slovačkom. U preambuli Zakona slovački se određuje kao najvažnija oznaka posebnosti slovačkoga naroda i izraz državnoga suvereniteta. Njegov kodificirani oblik propisuje Ministarstvo kulture prema prijedlogu jezikoslovnih ustanova. Od 2000. godine time koordinira Središnje jezično vijeće.

Prema poljskomu jezičnomu zakonu poljski je glavna značajka poljskoga nacionalnoga identiteta. Svi subjekti koji obavljaju javne poslove moraju komunikaciju obavljati na poljskom. Međunarodni ugovori moraju imati inačicu na poljskom koja ima zakonski status. Uporaba isključivo stranoga nazivlja, s izuzetkom imena, zabranjena je u pravnoj komunikaciji. Zakon određuje da plaćanju kazne podliježe npr. onaj tko u službenoj komunikaciji rabi isključivo strane nazive za robu i usluge, informacije o robi i uslugama, izbjegavajući poljski jezik. Poljski je jezik obrazovanja na kojem se polažu ispiti i pišu diplomski radovi. To vrijedi za cjelokupno javno i privatno školstvo (uz dodatak „ako posebnim propisima nije utvrđeno drukčije”, koji se u Zakonu više puta navodi). Zakonom se propisuju i ovlasti Vijeća za poljski jezik koje predstavlja najviši autoritet za normativna pitanja i koje djeluje pri poljskoj Akademiji znanosti i umjetnosti od 1996. godine.

Zakon o državnom jeziku Ruske Federacije (2005.) razrađuje ustavnu odredbu o ruskom kao državnom jeziku Ruske Federacije. Predviđa obveznu uporabu ruskoga u

22

područjima koje definira, a ujedno osigurava „pravo građana Ruske Federacije na uporabu državnoga jezika”. Glede norma suvremenoga ruskoga književnoga jezika pri njegovoj uporabi kao državnoga jezika Zakon ovlašćuje Vladu Ruske Federacije za njihovo određivanje. Nepoštivanje Zakona povlači odgovornost koju utvrđuje zakonodavstvo Ruske Federacije. Pri Vladi djeluje Vijeće za ruski jezik koje se bavi pitanjima ruske jezične politike i jezične kulture.

Prema makedonskomu jezičnomu zakonu uporaba makedonskoga za građane je Makedonije „pravo i dužnost”.

Makedonski zakon definira među ostalim i normativne i jezičnopolitičke zadaće Savjeta za makedonski jezik, koji je osnovala Vlada Republike Makedonije na prijedlog Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti. Svi službeni tekstovi državnih tijela, pravnih osoba i dr. moraju se prije objave lektorirati. Izbjegavanje uporabe stranih izraza i posuđenica i njihova zamjena makedonskom istovrijednicom jedna je od točaka koja se u Zakonu navodi pod kategorijom zaštite, unaprjeđenja i obogaćivanja makedonskoga jezika. I makedonski jezični zakon predviđa kazne za prekršitelje.

Za razliku od Makedonije, Bugarska nema poseban jezični zakon, no ima u Ustavu posebne jezične odredbe u kojima se bugarski određuje kao državni jezik parlamenta, sudstva, uprave, školstva i gospodarstva. Prema Ustavu uporaba je bugarskoga „pravo i dužnost” bugarskih državljana. Bugarski građani kojima bugarski nije materinski jezik, moraju prema Ustavu učiti bugarski, itd. Te ustavne odredbe preuzimaju se i razrađuju u pojedinim bugarskim zakonima i pravilnicima, npr. onima o školstvu, medijima, sudstvu, zakonu o zaštiti potrošača.

I druge države imaju eksplicitno jezično zakonodavstvo.

Za mađarski jezični zakon (Törvény a gazdasági reklámok és az üzletfeliratok, továbbá egyes közérdekű közlemények magyar nyelvű közzétételéről, 2001./2002.) specifično je da je već svojim nazivom usmjeren na zaštitu mađarskoga jezika kao jezika promičbenih poruka i javnih na(t)pisa.

To je u skladu s mađarskom jezičnom politikom koja je na drugim razinama uporabu mađarskoga kao službenoga definirala drugim zakonima ili svoju jezičnu politiku provodi implicitno, no ne manje djelotvorno.

Malta je 2005. godine donijela Malteški jezični zakon (Att dwar l-Ilsien Malti), kojim je osnovala Državno vijeće za malteški jezik radi promicanja i izgradnje malteškoga jezika. Ustavom Malte malteški je državni jezik, a osim njega u Ustavu se spominje i uporaba engleskoga. Naime, Malta je bila engleska kolonija do 1964. pa kao posljedica kolonijalne politike i danas većina Maltežana (osim malteškoga) govori engleski, koji se rabi i u službenoj uporabi.

Jezični zakon ima i Rumunjska (Legea privind folosirea limbii române în locuri, relaţii şi instituţii publice, 2004.).

Taj zakon određuje da svaki tekst od javnoga interesa na stranom jeziku, napisan ili izgovoren, mora biti preveden na rumunjski. Od toga su izuzeti znanstveni, književni, umjetnički, kulturni i vjeroispovijedni tekstovi. Jezik u službenoj uporabi, pisan ili govoren, mora poštivati akademske norme rumunjskoga jezika na svim razinama.

Izvan EU-a na europskom prostoru vlastite jezične zakone imaju Srbija (Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisama (1991./1994., od 2010.: „u službenoj upotrebi ... srpski jezik”), Ukrajina (1989./90.) i Bjelorusija (1989./90.). Srbija ima od 1997./1998. i svoj Odbor za standardizaciju srpskog jezika.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Nakon višegodišnje više-manje uspješno provođene jezične reukrajinizacije i djelovanja Vijeća za ukrajinsku jezičnu politiku donesen je 2012. novi ukrajinski jezični zakon Про заса́ди держа́вної мо́вної полі́тики, koji ruskomu daje status drugoga službenoga jezika u Ukrajini (putem lokalnih jedinica u kojima živi viši od 10 % govornika ruskoga), no donošenje zakona izazvalo je prosvjede na ukrajinskoj strani, a ukrajinsko-ruski odnosi eskalirali su ruskom aneksijom Krima i ratom u istočnim ukrajinskim pokrajinama u kojima živi znatna ruska manjina. Za razliku od Ukrajine, Bjelorusija prvotne odredbe o bjeloruskom iz 1989./1990. (Аб мовах у Беларускай ССР) nije razrađivala u korist bjeloruskoga, već zapravo obesnaživala, pa ruski u Bjelorusiji danas ima funkciju i status koji je imao i prije.

Povijesno gledano najdužu tradiciju u Europi imaju jezični zakoni ili zakonske odredbe kojima je svrha regulirati višejezičnost i odnose različitih jezika na prostoru neke države. Takvo jezično zakonodavstvo imaju npr. Belgija, Finska, Švicarska i Španjolska, a u novije vrijeme Kosovo i Irska. Takav jezični zakon ima i Rusija (О языках народов Российской Федерации, 1991.). Finski jezični zakon iz 1922. godine definirao je finsko-švedsku višejezičnost u Finskoj sve do 2003., kada je zamijenjen novim jezičnim zakonom (Kielilaki / Språklag). U Švicarskoj se, za razliku od Finske, uporaba autohtonih jezika ne regulira središnjim jezičnim zakonom, već na razini kantona. Za irski jezični zakon (Acht na dTeangacha Oifigiúla / Official Languages Act 2003) specifično je da mu cilj nije čuvati postojeće stanje, već promicati i širiti irski jezik u službenoj i javnoj uporabi, što se može jedino „na štetu” engleskoga, koji dominira u Irskoj.

Specifična situacija glede ustava i zakonske jezične regulacije vlada na njemačkom jezičnom prostoru. Njemački jezik ustavima je određen kao službeni i državni jezik u Lihtenštajnu, kao državni jezik u Austriji, kao jedan od triju službenih jezika u Belgiji (iako nema ravnopravan status s francuskim i nizozemskim) i kao jedan od triju službenih jezika u Švicarskoj. U Ustavu SR Njemačke kao države s najvećim brojem govornika njemačkoga jezika ne spominje se službeni ni državni jezik. „Službenim jezikom” njemački je na saveznoj razini određen četirima zakonima u upravno-pravnim postupcima i u sudstvu. Provjera znanja njemačkoga propisuje se i pri stjecanju njemačkoga državljanstva, pri upisu u škole i sveučilišta, i pri zapošljavanju u određenim službama. U pravnom tumačenju ne smatra se diskriminacijom ako radnik dobije otkaz zbog neznanja ili nedovoljnoga znanja njemačkoga jezika. Sagleda li se položaj njemačkoga u Njemačkoj u cjelini, uočljivo je da se u Njemačkoj provodi jasna, no implicitna jezična politika u korist njemačkoga jezika i dobro promišljena normativna politika koja obuhvaća cijeli njemački govorni prostor. Ipak, u Njemačkoj postoje građanske inicijative, poput Društva Njemački jezik (Verein Deutsche Sprache), koje traže promjenu Ustava SR Njemačke uključivanjem rečenice “Jezik SR Njemačke jest njemački”, pokušavajući na taj način izboriti ustavnu i zakonsku zaštitu njemačkoga jezika u Njemačkoj. Na mrežnim stranicama Europske federacije državnih institucija za jezik, a koje je član i Institut za njemački jezik (IDS, Mannheim), u opisu njemačke jezične politike piše da se to “što njemački jezik nema položaj službenoga jezika u Njemačkoj na svim razinama, može objasniti suzdržanošću

njemačkih vlasti. Ta suzdržanost ima svoje korijene u povijesti nacionalizma i posebice onoj Trećega Reicha, koji se koristio njemačkim jezikom kao sredstvom pospješivanja svoje nacističke ideologije.”4 Drugim riječima, kada Njemačka ne bi imala svoj nacististički dio povijesti i kada ne bi bila država nasljednica Trećega Reicha, ona bi vjerojatno imala neki svoj jezični zakon i ustavnu zaštitu njemačkoga jezika.

Put kojim je u sagledavanju nekih možda krenula Njemačka, prolazile su prije nje pod drugačijim okolnostima Švedska i Danska. Zbog potiskivanja švedskoga engleskim jezikom i zbog posljedičnoga zapuštanja švedskoga, švedski je parlament 2005. donio odluku o jezičnoj politici s ciljem revitalizacije švedskoga jezika. U tu je svrhu u Švedskoj 2005. osnovana udruga Språkförsvaret („Jezična obrana”), a kao rezultat planirane jezične politike iz 2005. stupio je 2009. na snagu Jezični zakon (Språklag) u kojem se u čl. 10. švedski određuje kao „jezik sudstva, administracije i drugih tijela javne djelatnosti”. U čl. 2. spominje se „obrana švedskoga” kao pozitivna vrijednost, a čl. 12. obvezuje državna tijela na „posebnu odgovornost za dostupnost, uporabu i izgradnju švedskoga nazivlja”. Čl. 13. određuje da je švedski jezik službeni jezik Švedske u međunarodnim odnosima.

Kaže se i to da „status švedskoga kao službenoga jezika u EU treba čuvati.” Zakon ne predviđa kazne, no u Švedskoj i bez toga ispunjava ciljeve.

Danski je jezik u Danskoj također uvelike potisnut engleskim koji dominira kao jezik znanosti, visokoga školstva i medija. Član Danskoga vijeća za jezik (Dansk Sprognævn) i predsjednik Udruge za materinski jezik (ModersmålSelskabet) Jørgen Christian Wind Nielsen ustvrdio je 2012. da „nama još nije pošlo za rukom uvesti jezični zakon kao u Švedskoj, no naš [državni] sustav pokazuje interes za danski jezik.” Osim „interesnih skupina koje pojačano promiču engleski”, kao glavni problem detektira „ravnodušje prema danskomu jeziku.” [...](2012.)5 Spomenuto Dansko vijeće za jezik (http://www.dsn.dk) osnovano je 1955. i tijelo je Ministarstva kulture koje vodi skrb o normama danskoga jezika, prije svega pravopisa. Ima 40 članova (predstavnici ključnih kulturnih i državnih ustanova i tijela, ministarstva, sveučilišta, medija, itd.) i surađuje s Vijećima koje imaju i druge nordijske države.

U Velikoj Britaniji nema potrebe za zakonskom ni ustavnom zaštitom engleskoga jezika. Toga donedavno nije bilo ni u SAD-u, sve dok pod pritiskom stranih jezika na prostoru SAD-a američki senat nije 2006. godine engleski proglasio službenim jezikom SAD-a.

Hrvatska Republika Hrvatska nema jezičnoga zakona koji bi regulirao status hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i razradio ustavnu odredbu koja propisuje da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi „hrvatski jezik i latinično pismo”. Republika Hrvatska ima tek Zakon o uporabi jezika i pisama nacionalnih manjina (NN 51/00 i 56/00) kojim se razrađuje ustavna odredba o zaštiti jezičnih prava nacionalnih manjina.

Budući da u Hrvatskoj za razliku od većine drugih europskih država nije regulirano da se službeni jezik rabi i u javnoj uporabi, mnogi se javni natpisi ispisuju samo na stranim jezicima, bez hrvatskoga prijevoda. Npr., na najvišoj zgradi na Trgu bana Jelačića u središtu Zagreba istaknut

94. BROJ - STUDENI 2015.

23

je veliki natpis na kojem piše „OBSERVATION DECK”. U trgovinama se rasprodaje sve učestalije obavljaju uz isticanje natpisa „SALE” u izlozima. Na reklamnoj ploči jednoga ugostiteljskoga objekta u središtu Zagreba, koji se zove „Ritam grada”, upućuje se na njegov ulaz natpisom „entrance in passage”. Obavijest jednoga restorana da je zatvoren, također u središtu Zagreba, glasi „sorry, we are closed”. Natpis na hrvatskom „klimatizirano” „prevodi” se na vratima toga restorana „engleski” kao „fresh point”. Često dolazi i do miješanja hrvatskoga i stranoga jezika. Spomenuti restoran putem jelovnika, koji je istaknut prema cesti, nudi jela poput „Grill piletina”, „Grill tuna steak”, „Grill lungić”, a može se naručiti i „Big boy”. Očigledno je da nazivi poput „Grill piletina” i „Grill lungić” nisu adresirani na turiste koji ne znaju hrvatski, već na Hrvate, jer oni asocijativno mogu dokučiti značenje i funkciju riječi „Grill” u svezi s „piletina” i „lungić”, dok stranac koji ne zna hrvatski, ne može dokučiti značenje riječi „piletina” i „lungić”.

U Hrvatskoj se na mnogim skupovima određuju kao radni jezici samo strani jezici, čime se uporaba hrvatskoga de facto zabranjuje. Dok je u predškolskom obrazovanju, u osnovnim i srednjim školama nastavni jezik (tj. jezici) zakonski reguliran, za visokoškolski sustav nema propisa pa se na pojedinim studijskim smjerovima hrvatski jezik nepotrebno potiskuje i zamjenjuje stranima. Do niza takvih problema dolazi i u radnim odnosima zbog zahtjeva poslodavaca da se u komunikaciji zaposlenika i u internim tekstovima rabe strani jezici, i onda kada za to nema nikakve potrebe jer nije riječ o komunikaciji s partnerima u inozemstvu, pa ni sa strancima u Hrvatskoj koji ne bi znali hrvatski.

Razlozi poput navedenih potaknuli su stranku Hrvatski laburisti – Stranka rada da 2010. i 2012. uputi u saborsku proceduru Nacrt Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, koji većim dijelom slijedi slovenski jezični zakon. Obje Vlade, HDZ-ova i SDP-ova, odbile su prijedlog Hrvatskih laburista na istovjetan način, i to tako da je SDP-ova Vlada ključne dijelove odbijenice od riječi do riječi prepisala od HDZ-ove Vlade, npr. sljedeću tvrdnju: „Stoga je Vlada Republike Hrvatske mišljenja da nije potrebno regulirati uporabu hrvatskoga jezika ovakvim općim propisom, a posebno uzimajući u obzir da će hrvatski jezik postati jednim od službenih jezika Europske unije, kako je to i utvrđeno u pravnoj stečevini Europske unije.”6 Pozivanje na pravnu stečevinu Europske Unije u tom surječju i tvrdnja da nam jezični zakon ne treba jer da će hrvatski postati (sada već jest) jednim od službenih jezika EU-a, rezultat je očiglednoga neznanja, nezainteresiranosti i nepoznavanja jezičnopolitičkih prilika u drugim zemljama članicama EU-a, pa čak i onih u najbližem susjedstvu.

Jedan od primjera koji pokazuje da se u trenutačnoj hrvatskoj državnoj vlasti ipak prepoznaje važnost zakonskoga određivanja statusa hrvatskoga jezika i institucionalne skrbi o njegovim normama, jesu Jedinstvena metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor (NN 74/2015), a koja su u Saboru prihvaćena 19. lipnja 2015.7 Članak 41. Pravila određuje da je „stil pisanja propisa” “uvjetovan nomotehničkim pravilima, pravopisom, gramatikom i semantikom jezika u službenoj uporabi.” U čl. 35. kaže se da „Na temelju Ustava Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, te je to jezik i pismo na kojem se pišu pro-

24

pisi, a iznimno i na jeziku i pismu nacionalnih manjina kada je to zakonom propisano.” U čl. 36. najavljuje se da će se u budućim zakonskim tekstovima dati prednost hrvatskim prevedenicama i tvorbama. Ako saborske službe tu odluku budu poštivale, i ako ju političari ne budu potkopavali, ona će biti epohalno važna za daljnji razvoj hrvatskoga nazivlja: „(1) Strani izrazi (tuđice) mogu se koristiti jedino ako u hrvatskom jeziku za takve izraze nema hrvatske riječi koja bi odgovarala smislu, značenju i sadržaju strane riječi (tuđice).

(2) Strani izrazi (tuđice) kada se koriste u propisu stavljaju se u zagradama iza izraza istog značenja na hrvatskom jeziku.

(3) Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka odnosi se i na izraze na latinskom jeziku.

(4) Upotreba riječi u izričaju žargona, neadekvatnih i nepotrebnih stručnih izraza nije dopuštena, a ako je njihova upotreba neizbježna, treba ih definirati u odredbi o značenju izraza u uvodnim odnosno osnovnim odredbama.”

(NN 74/2015) Za tako najavljeni zakonski odnos prema leksičkoj normi hrvatskoga književnoga jezika i izgradnji hrvatskoga nazivlja u budućim zakonskim tekstovima nije zaslužan samo Odbor za zakonodavstvo koji vodi Ingrid Antičević Marinović (SDP), već prije svega ovdje već spomenuti Hrvatski laburisti – Stranka rada pod vodstvom Dragutina Lesara.

Naime, Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada podnio je prije sjednice od 19. lipnja 2015. kao jedini saborski klub zastupnika pismene amandmane na Prijedlog Pravila i u njima zatražio zabranu uporabe „stranih izraza (tuđica)”. Ako su strani izrazi neophodni, Laburisti predlažu da se „strani izrazi u propisu stavljaju u zagradama iza izraza istog značenja na hrvatskom jeziku.” To vrijedi i za „izraze na latinskom jeziku”. U obrazloženju slijedi: „namjera nam je propisivanjem jasne zabrane za korištenje tuđica čija uporaba nije neizbježna, doprinijeti očuvanju identiteta hrvatskog jezika.” Takav pristup jezičnim pitanjima u Saboru je podržao i Mile Horvat (SDSS) kao pripadnik srpske nacionalne manjine: „Apsolutno se mora koristiti hrvatski književni jezik u sastavljanju, definiranju propisa, a tek izuzetno, kad je to izuzetna potreba, onda treba biti nekakav naziv na latinskom ili nekakva tuđica.” Šutnja HDZ-ovaca (i) u toj saborskoj raspravi može imati više razloga. Jedan je nezainteresiranost i neobaviještenost, a drugi je usuglašenost pojedinih utjecajnih HDZ-ovaca s pojedinim utjecajnim SDP-ovcima oko toga da se pitanje jezika treba „depolitizirati”, što znači da se o hrvatskom jeziku ne treba pretjerano voditi institucionalna skrb, već da ga treba prepustiti samom sebi i tržišnim zakonima liberalnoga kapitalizma. Treći je mogući razlog šutnje sjećanje na to kako su se 1990-ih iz različitih inozemnih i domaćih krugova HDZ i dr. Franjo Tuđman (kao utemeljitelj HDZ-a i prvi predsjednik Republike Hrvatske) optuživali da u Hrvatskoj provode radikalnu institucionalnu jezičnu politiku (vidi o tome Grčević 2002)8, kakvu smo ovdje opisali na primjeru baltičkih država. Ti krugovi, na europskoj razini gledano, početkom 90-ih nisu osuđivali baltičke države zbog njihove jezične politike, koja je uistinu postojala i bila institucionalno provođena. To je bilo vjerojatno tako zato što je jezična politika baltičkih država bila u službi derusifikacije tih država i što je kao takva odgovarala zapadnim silama i njihovim

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

planovima, dok se hrvatsko državno-političko osamostaljivanje mnogima nije uklapalo u planove.

U Hrvatskoj je bilo i prije Hrvatskih laburista prijedloga da se donese jezični zakon posvećen hrvatskomu jeziku, no nijedan nije prihvaćen. Prvi je takav prijedlog donesen 1995. godine. Iako nikada nije ušao u saborsku proceduru, izazvao je toliko žestoke reakcije u javnosti da dugo vremena nitko nije ozbiljno pomišljao o pokretanju sličnoga projekta.9 Hrvatsko filološko društvo i njezin predsjednik Ivo Škarić predložili su tek 2005. „da Hrvatska poput brojnih drugih država donese zakon o jeziku i u njemu predvidi postupak kojim se donose jezični pravorijeci, koji će imati snagu obveznoga prihvaćanja u službenoj javnosti”.

Prijedlog je rezultirao raspravom u medijima i u Saboru, no nije urodio plodom, osim što je u to vrijeme (2005.) pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa osnovano Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika koje je Željko Jovanović u ime SDP-a raspustio, a teren za raspuštanje pripremili pojedini HDZ-ovci slijedeći Ivu Sanadera.

Da će hrvatske vlasti raspustiti Vijeće, moglo se nazrijeti već 2010. godine kada je Vijeće na svojoj 25. sjednici (18. svibnja 2010.) kao Vladino tijelo poduprlo Prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika Hrvatskih laburista – Stranke rada, a HDZ-ova Vlada nakon toga odbacila ne samo Prijedlog Zakona, već i samu ideju o donošenju po-

1

2 3 4 5 6

7

8

9

10

sebnoga jezičnoga zakona.

Nakon laburista objavila je Matica hrvatska zbog promjene jezične politike svojega Predsjedništva u studenom 2013. godine vlastiti nacrt Zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika, kojemu je blizak poljski jezični zakon. Vodeći mediji dočekali su Matičin prijedlog negativnim reakcijama, odbijajući paušalno bilo kakav hrvatski jezični zakon.

Ti mediji ne uočavaju da proteklih godina u Hrvatskom saboru, dok hrvatske „desno” orijentirane stranke nezainteresirano više-manje šute, status hrvatskoga jezika i pravo na institucionalnu skrb o njegovim normama brane upravo hrvatski ljevičari, među njima s najviše truda hrvatski laburisti (od kojih su neki danas članovi drugih „lijevih” ili „anacionalno” orijentiranih stranaka i saborskih klubova poput Kluba nezavisnih ljevičara), no i Odbor za ljudska prava i nacionalne manjine, pa čak i pojedini pripadnici Samostalne demokratske srpske stranke. To zorno pokazuje da je institucionalno osmišljanje i provođenje hrvatske jezične politike danas nadstranački politički interes cijeloga hrvatskoga društva i njegovih političkih predstavnika i da nisu u pravu oni koji u suvremenom hrvatskom jeziku normiranje i jezičnu skrb proglašavaju „nacionalističkim” i „konzervativnim” „desnim političkim projektom” koji „lingvistički treba pobijati”, a „politički u cijelosti odbijati kao izrazito nazadan politički projekt” (Kapović 2013: 392, 398)10.

Šira inačica ovoga teksta tiskat će se u Hrvatskom slovu, a na mreži će biti dostupna u integralnom obliku na stranicama Hrvatskoga kulturnoga vijeća (www.hkv.hr). Tekst se ovdje objavljuje u skraćenom obliku zbog nedostatka prostora. http://www.emakeeleselts.ee/keeletoimkond.htm http://www3.lrs.lt/pls/inter/www_tv.show?id=6904,1,30 http://www.efnil.org/documents/language-legislation-version-2007/germany/germany http://www.vds-ev.de/sn-mobil/56/S3A1_gespraech.html Usp. Grčević, Mario. 2012. Institucionalna jezična politika u Republici Hrvatskoj i položaj hrvatskoga jezika danas. U: Kolo XXII:5-6, 143–166. https://bib.irb.hr/datoteka/620310.Grcevic_Kolo_2012.pdf Cijela dokumentacija i video snimka saborske rasprave dostupna je na adresi http://www.sabor.hr/prijedlog-jedinstvenih-metodolosko-nomotehnickih-p Grčević, Mario. 2002. O hrvatskim jezičnim promjenama 90-ih godina. U: Forum XXXXI/LXXIII:4–6, 514–552. https://bib.irb.hr/datoteka/262237.2002_Forum_2002_4-6_Grcevic.pdf Postoji mišljenje da je u pozadini prijedloga iz 1995. “bila riječ o provokaciji smišljenoj za kompromitaciju državne vlasti i politike prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana”, kojom se htjelo prikazati “da je Tuđmanova Hrvatska nastavak NDH” Bašić, Nataša. 2011.

Hrvatski jezik i jezikoslovlje danas: normativni prijepori i politička osporavanja. http://www.hkv.hr/kultura/jezik/9430-sve-to-bi-trebalo-znati-o-hrvatskom-jeziku-studija-natae-bai.html#a08.

Kapović, Mate. 2013. Jezik i konzervatizam. U: Komparativni postsocijalizam: slavenska iskustva. Ur. Maša Kolanović. Zagreb. 391.–400.

94. BROJ - STUDENI 2015.

25

Found in Translation Pronalaženje samog sebe kao prevoditelja ili vademekum jednog zvanja

R

Vinko Purgar

26

ijetko kad se pojavi knjiga poput ove koja se bavi našom strukom, ali ne sa stajališta teorije prevođenja, nego sasvim konkretno iz prakse prevođenja. Postoji, dakako, mnogo pametnih i učenih knjiga o tome kako prevoditi, koje teorije iskušati/primijeniti u praksi, na što valja obratiti pozornost u prevođenju, što je jako važno a što je manje važno itd.

Sve je to lijepo, pohvalno, potrebno, ali ipak nešto nedostaje. A to je onaj djelić slagalice s kojim je sve počelo: što je zapravo naše zvanje, jesmo li svjesni da naš posao može nekome nešto značiti pa i promijeniti mu život, zašto smo se uopće počeli baviti prevođenjem…

Vjerojatno nismo svjesni svega ovoga što sam naveo. Našu svakidašnjicu čini borba s rokovima, s tekstom, s klijentima, naplatom usluga itd. A onda, u trenutku kada možda pomislimo da posao nema smisla, kada počinjemo sumnjati u sebe i ono što radimo, treba uzeti u ruke ovu knjigu.

Ona je divno putovanje u naše zvanje, u jezik, u samoga sebe i već nakon nekoliko stranica može napuniti našu ispražnjenu bateriju novim elanom, kao u onoj reklami sa zecom koji radi, radi, i radi. Katkad je potrebna prava motivacija. Preporučio bih knjigu prije svega mladim kolegama koji tek ulaze u svijet prevođenja i koji možda nemaju pravu predodžbu o tome što ih sve na tom putu čeka.

Knjiga se ne bavi dosadnim teorijama prevođenja, pametovanjem kako i što bolje prevesti, već se bavi isključivo zvanjem u svim njegovim pojavama. Zašto je naše zvanje bitno, zašto smo mi kao prevoditelji bitni, ako već ne drugima – tako često (pogrešno) mislimo – onda barem samima sebi. Zanimljivo i indikativno je to što je knjiga, tako ide priča, objavljena upravo u duhu podcjenjivanja zvanja: naime, izdavač ju je smatrao knjigom

koja bi najbolje odgovarala nekoj niši u kategoriji „pomozi sam sebi“, „uradi sam“, uglavnom, nekom sporednom publikacijom. Međutim, prvo izdanje rasprodano je iznimno brzo, a drugo se moralo naručiti već samo nekoliko dana nakon objave prvog izdanja.

Knjiga je organizirana u sedam poglavlja koja se bave određenim temama u prevoditeljstvu, na primjer politika, vjera, zabava, tehnologija itd. U svakoj od tih tema autori su pronašli sugovornike koji su im govorili o poslu koji rade kao prevoditelji te su tako profilirali svoj način života i rada. Čitajući te priče, doživljaje, anegdote, u mnogima od njih pronalazimo i sami sebe. Tekst nas potiče na razmišljanje o području na kojem mi radimo i pokušavamo naći usporedbu s iskustvima pripovjedača. Priče obuhvaćaju usmene i pismene prevoditelje, a raspon prevoditeljskih aktivnosti seže od onih koji prevode za natjecanja Miss Universe ili za cirkus Circle du Soleil do prevoditeljice za ruske astronaute pri NASA-i koja i sama mora proći obuku za astronauta. To su područja koja bismo mogli smatrati normalnim za naše zvanje, dok prevođenje lju-

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

bavnih pisama ili titlovanje pornofilma spadaju zasigurno u prevoditeljske vještine koje nisu svakodnevne.

Da prevođenje itekako ima svoju ozbiljnu stranu koja povlači za sobom i veliku odgovornost, poznato nam je (katkad i naručiteljima). Autori su tomu u prilog naveli nekoliko priča o prevoditeljima koji su, koristeći se mobilnom tehnologijom, spasili brojne živote u potresu koji je razorio Haiti, ali tu je i priča zašto se španjolska riječ intoxicado naziva riječju od 71 milijuna američkih dolara.

Germanistima je zasigurno poznat velik utjecaj Martina Luthera na razvoj njemačkog jezika, ali jesu li uistinu svjesni veličine njegova prevoditeljskog rada? Poglavlje posvećeno njemu s pravom nosi naziv Power to the People. Naime, Luther je 10 tjedana svojeg zatočeništva u dvorcu Wartburgu iskoristio za prijevod Biblije s latinskog na njemački jezik – to znamo, ali te je 1521. godine preveo 138.020 riječi! Ako je radio pet dana u tjednu, onda je preveo 2760 riječi na dan, što odgovara standardnom dnevnom učinku današnjeg prevoditelja (2500 riječi). Prijevod je izazvao pravu društvenu revoluciju u to vrijeme: svi su mogli čitati Bibliju, razumjeti je, pa čak i raspravljati o njoj. Luther se u prijevodu koristio svima razumljivim njemačkim jezikom prema vlastitoj izreci „Man muss dem Volk aufs Maul schauen“. Tamo gdje je imao problema s prijevodom, našao je genijalna rješenja koja su ušla u njemački jezik i koja se još i danas koriste, kao na primjer geistreich, kleingläubig, Machtwort, Hochmut.

Nemaju sve prevoditeljske priče tako sretan svršetak.

Zbog greške u prijevodu, a možda i namjerne prijevare, poglavice naroda Maori mislili su da potpisujući ugovor u Waitangi 1840. godine na Novom Zelandu, britanskoj kruni

prepuštaju vladavinu nad otokom. No u prijevodu teksta na engleski jezik pojavila se umjesto riječi vladavina (governance) riječ suverenitet (sovereignity), što je nešto sasvim drugo. Ugovor je potpisan, a repovi tog nesporazuma vukli su se još 130 godina.

Kada je kralj Butana poslao poruku američkom predsjedniku Obami na dzonghka jeziku, američko ministarstvo vanjskih poslova nije moglo naći prevoditelja. Kada su ga konačno našli, dobili su odbijenicu uz obrazloženje prevoditelja da je tekst napisan na kraljevskom dzonghka jeziku i da njegove oči nisu dostojne pročitati ga. Kako bi se izbjegle moguće diplomatske neugodnosti zbog neodgovaranja na dopis, potraga je nastavljena te se na kraju ispostavilo da butanski kralj želi američkom predsjedniku sretnu novu godinu.

Autorima knjige valja čestitati na ovom iznimno uspješnom pothvatu kojim na informativan i na mjestima zabavan način upoznaju čitatelje s mnogim aspektima našeg zvanja.

Mi, stariji i iskusniji prevoditelji kimnut ćemo glavom nakon što pročitamo knjigu i reći samo „Da, da, tako je to“, dok će mlađi kolege možda pomisliti „Ja se u to upuštam“?

Unatoč ležernom tonu u kojem su ispričani događaji, ljepota je ove knjige i u tome što su u nekim poglavljima postavljena ozbiljna i zanimljiva pitanja iz sadašnjosti i budućnosti našeg zvanja, na primjer odnos jezika i prava, budućnost strojnog prevođenja itd., ali čitatelj će zasigurno nestrpljivo nastaviti čitati, a tim se temama vratiti tek kada knjigu pročita do kraja. Što neku knjigu čini dobrom? Zasigurno njezin sadržaj, fabula, ali i poticaj na razmišljanje o sebi, o svojem radu.

Preporuka: neizostavno pročitati

94. BROJ - STUDENI 2015.

27

Jezik, drvo i mi Kako priroda utječe na naš jezik

N

Mirna Bratulić

a svim kontinentima nalazimo sličnosti u mitovima, vjerovanjima, običajima i jezicima, i to ne samo u riječima već i na drugim razinama jezika. C. G. Jung1, a poslije i njegov učenik J. Hillman, govore o osobno nesvjesnom ili dinamičkom skladištu poriva frustracija, strepnji i želja te o kolektivno nesvjesnom, što je, prema riječima Junga i Hillmana, rezervoar nesvjesnih sadržaja nastao tijekom ljudske evolucije.

Vjerojatno postoji neki obrazac po kojem svi narodi sazrijevaju i stvaraju samosvijest te na tom putu razvijaju slične obrasce ponašanja, slično reagiraju i slično se izražavaju, pri čemu su veće sličnosti među skupinama koje žive ili su živjele na istom teritoriju ili blizu jedne drugima.

Praslavenski jezik i mitski sustav ukorijenjeni su u praindoeuropskoj predaji. Ta ostavština iz najstarijeg doba povijesti i danas je još sveprisutna.

Indoeuropski jezici skupina su jezika kojima se služe europski narodi koji su krajem zadnjeg ledenog doba (oko 13.000 g. pr. Kr.) našli utočište na području Indije, Anatolske visoravni i okolnom području. Ondje je klima bila povoljna za preživljavanje, dok je Europa još bila pod 150 m leda. Praslavenska mitologija nastala je iz praindoeuropske. Ta praslavenska skupina raspala se oko 6000 g. pr. Kr. negdje u planinama prednje Azije, ali su se stvorile neke druge skupine.

Pismenost Pismenost se razvijala s razvojem ljudske zajednice. Većina zajednica ispočetka je pismo rabila za zapisivanje vlasništva trgovine i sl., a mitološke priče i običaji prenose se u ceremonijama i govorom i pokretom (plesom), bojama, zvukom (glazbom) kako bi u priči sudjelovala sva osjetila.

28

Prije nego što je papir dovezen iz Kine, pisalo se na slijepljenim listovima biljke papirus, na palminim listovima, na kori stabla, na daščicama, na daščicama od bukvine kore.2 Još i danas se spominje bukvan – koji ništa ne zna, bukvar – početnica za one koji hoće naučiti pisati, dok su poredana slova u srpskom jeziku azbuka. Libar je nastao od riječi liko, kodeks od caudex (deblo).

Knjige, Biblija, biblioteka dobile su ime po feničkom gradu Biblosu (danas Jbeil i nalazi se u Libiji) koji je bio poznat po trgovini papirusom.

Drvo Ime za drvo i vezane pojmove u raznim jezicima: Praindijski: dreuo (još je moja baka govorila drevo, a ne drvo) Sanskrt: daru Indoeuropski (arijski): ardhos, stu/steu Latinski: arbor, phylum, truncus Grčki: to dendron, he drys, to dory Novogrčki: to dendro/to dendron, ho kormos Talijanski: albero, tronco (deblo) Španjolski: arbol, tronc Francuski: arber, tronc Gotski: triu, bagms Njemački: der Baum, der Stengel (štengla?) (štanga?), der Stiel (štilo?)

Anglosaksonski: trew Engleski: tree, trunk Staronordijski: tre Švedski: trad, stubbe (stube?)

Danski: trae U hrvatskome je od dreuo nastala riječ drvo, od truncus, tree, trunk, tre trad, tre, trae trupac, a od arbor jarbol.

U svim civilizacijama drvo je bilo, a u nekima još jest, prvi objekt obožavanja. Biljke, osobito kralj svih biljaka, njegovo veličanstvo drvo, spoj su sunca, zraka, zemlje i vode koja odražava sva živa bića na Zemlji.

Henry Peacham (elizabet. pisac) kaže: Bog je prvi općenito, sunce među zvijezdama, pravednost među vrlinama, vatra među elementima, lav je kralj zvijeri, orao među pticama, kit među ribama, a Jupiterov hrast kralj je šume.3 Drvo ne treba čovjeka i životinju za svoj opstanak, ali ni čovjek ni životinja ne bi mogli opstati bez drveta.

Drvo je najveći, obujmom i visinom, i najstariji organizam na Zemlji.

Najstarije drvo na svijetu je 9550 godina stara smreka

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

u Švedskoj, a baobab kraj Johannesburga, star 6000 godina (stariji od egipatskih piramida), pivnica je koja može primiti 50 gostiju – i svi su zadovoljni, jedino prigovaraju što im u pivo padaju mravi, a to je zato što je drvo živo i još raste…

Najviše je drvo obalna sekvoja u Kaliforniji visoka 115,56 m (viša od zagrebačke katedrale).

Meksičko stablo Tule (Arbol del Tule) u blizini grada Oaxace ima opseg koji u promjeru iznosi oko 66 metara.

Najbolje ga je ne promatrati kao jedinstveno stablo jer se sastoji od čitave obitelji drevnih stabala.

Duhovnost drveta Od obožavanja drveta, a poslije i vegetacije općenito, u prvim ljudskim zajednicama razvile su se sve religije, običaji, pismenost, kalendar, političko ustrojstvo.

Već je čovjek starijeg kamenog doba bio svjestan jedinstvenosti prostora i vremena i zamišljao ih kao krug. U središtu toga kruga uvijek je os svijeta – arbor mundi = drvo (ili „pupak svijeta“ kao u Delfima4).

Isto tako govorimo o drvetu života5 iz kojeg nastaje pojam drveta o kojem ovisi život zajednice, pa i pojedinca.

Otuda i običaj da se pri nečijem rođenju, prigodom vjenčanja ili pri stanovitoj gradnji sadi drvo.

Prvi obredi bili su posvećeni drvetu za koje se vjerovalo da ima dušu, a poslije i da su duše predaka ostale u drveću.

Postoje i mnoge priče da su u drvetu prebivali bogovi, nimfe, zmajevi, vještice, patuljci i sl.

Svaki narod imao je svoje sveto drvo kojemu su se svećenici, vračevi, žreci obraćali za savjet (osluškivali su šuškanje lišća).

I danas svećenici kad se obraćaju bogu stoje s uzdignutim raskriljenim rukama, kretnjom koja je nekad davno označavala obraćanje krošnji drveta, a zove se pozicija oranta.

U židovskoj religiji sveti svijećnjak menora, iz Salamunova hrama stilizirano je drvo sa sedam krakova.

Kraljevi Prvi kraljevi bili su kraljevi svetih gajeva/šume. (Još su donedavno u Kongu i Nigeriji postojali kraljevi šume.)

Kraljevi šume čuvali su sveto drveće i pazili da tkogod ne otkine zlatnu granu, tj. granu sa svetog drveta. Ako bi je otkinuo rob, postao bi slobodan čovjek, ALI onda je morao na dvoboj s kraljem šume… ako je pobijedio, onda je on postao kralj svetog gaja.

Biti čuvarem svetoga gaja bila je čast, ali i težak zadatak.

Kraljevi šume smatrani su osobama koje čuvaju ravnotežu svemira, pa je kralj šume bio vezan nizom tabua. Najvažnije: nisu smjeli hodati po tlu, pa su ih nosili (npr. faraone, rimske imperatore, japanskog cara…) i nisu smjeli pokazivati bilo kakvu slabost ili bolest.

Poslije, mnogo poslije, kad se zaboravilo da su kraljevi na početku bili čuvari svetih gajeva i kad se živjelo na dvoru, pred kraljevima se prostirao crveni tepih kako nogama ne bi dodirivali zemlju. Još u 19. st. kad bi se kralj nakašljao, svi bi dvorjani počeli kašljati i šmrcati kako bi pokazali svemiru i bogovima da je to normalno stanje i da kralj nije bolestan ili onemoćao te da neće poremetiti ravnotežu svemira.

Kraljevi i plemstvo živjeli su na dvorovima… dvor je riječ koja dolazi od riječi dvorište… jer su na stablu života, koje je bilo os svijeta i sklonište duša predaka, živjeli bogovi… i to

u dvorištu koje je bilo iznad krošnje na nebu među suhim granama. U staroj se Grčkoj obnašanje bilo kakve državne službe zvalo liturgija. Danas je liturgijski obred bogoslužje u crkvi. Ako imamo na umu da su sve državne službe posao koji se obnaša za dobro naroda i zemlje, onda to lako možemo povezati s kultovima vezanima za drvo i svete gajeve – jer i o kralju i njegovim zaposlenicima ovisi kakva će biti sjetva, hoće li biti epidemija i ratova ili će svi uživati u blagodati.

• Kinezi imenima stabala označavaju mjesece u godini, a Kelti slovkaju abecedu po imenima stabala.

• Svih sedam brežuljaka na kojima je sagrađen Rim zove se po imenima stabala koja su na njima rasla.

• Niz naselja i predjela zove se po drveću koje je raslo u okolici, npr.: Dubrovnik (dub je vrsta hrasta), Dubrava, Brestje, Brezovica, Samobor itd.

• Po imenima drveća nastajala su i prezimena, npr.: Orešković, Brezović, Orašar…

Ljudi od drveta • Irska legenda kaže da je prva žena na svijetu stvorena od oskoruše6, a muškarac od drveta johe.

• U Hrvata prvi je čovjek Dubravko (od hrasta), a prva žena Miljenka (od breze).

• Nordijci su smatrali da je prvi muškarac Ask (od jasena), a prva žena Embla (od Brijesta) itd. 7 Mitski nazor izjednačuje mikrokozmos i makrokozmos8.

Stoga se u jeziku i danas osjeća paralelizam prirode i čovjeka pa kažemo gorsko podnožje, riječni rukav, rukavac, koljeno i sl.

• • • • • • •

Ekonomija drveta Drvo nam je potrebno za poboljšanje tla, stvaranja humusa, stabilizaciju tla: 300 stabala po hektaru dovoljno je da spriječi planinske lavine poboljšavanje atmosfere: prerada CO2, stvaranje kisika9 stvaranje povoljne mikroklime10 pročišćavanje vode sirovine11 za preradu energenata, za alate i strojeve, dijelove strojeva12, za mostove13, za ceste14, za brodove za označivanje granica teritorija – državnih i privatnih, obrambenih pojasa za liječenje, za pisanje, za estetsko zadovoljstvo.

Mi Pišete prijevod na papiru? Papir se proizvodi od drveta.

Pišete olovkom? Proizvodnja olovaka i grafita vezana je uz drvo. Palite svjetlo jer više ne vidite slova? Zima je, palite peć na drva, naftu ili struju? Elektrane koriste ugljen koji je nastao od drveta.

Nosite prijevod naručitelju. Vozite se autom? Benzin se proizvodi od nafte koja je nastala od drveta. Idete pješice?

Hodate po asfaltu čiji su sastojak bitumen i katran koji se proizvode od drveta.

Oznojili ste se? Namirišite se. Većina mirisa proizvodi se od smole drveta.

U svim područjima žarkog pojasa rabi se mliječni sok

94. BROJ - STUDENI 2015.

29

koji curi iz zasječenog stabla heveje i koji nazivamo lateks.

Zgrušavanjem tog mliječnog soka nastaje kaučuk, a ta riječ potječe od urođeničke riječi „Cahuchu“, što znači drvo koje plače. Živite u kući koja ima drvene grede? Sjedite na drvenom stolcu? Ima li vaš krevet drveni okvir? Sjeli ste za drveni stol i pijete kavu? Kava raste na drvetu. Pijete čaj? On je plod čajevca. Pijete sok? Mnogi se sokovi rade od soka drveta.

Jedete ribe pečene na maslinovu ulju? Maslina je drvo od kojeg se radi ulje, kreme, parfemi… Jedete voće? Raste na drvetu. Pijete vino? Loze su se u rimsko doba sadile tako da se penju po drvetu, a danas se obično oslanjaju na drvene kolce. Žvačete žvaku? Stari Grci stoljećima su žvakali gumu mastike. Indijanci su žvakali smole slične gumi koja se stvara na deblu smreke prerežemo li joj koru. Suvremene gume za žvakanje razvile su se iz guma za žvakanje s osnovom soka drveta sapodilla.

Hoćete li si bojiti kosu, lijepiti slike u album, piti iz staklene čaše, gledati film, pisati po školskoj ploči – ništa od nabrojenoga ne biste mogli raditi da nema drveta.

Boli li vas glava od svega ovoga? Popijte aspirin. Aspirin je sintetiziran od salicina iz kore i lišća vrbe, topole i jasena.

Iako se čini da ima puno riječi koje još i danas imaju isto značenje u svim indoeuropskim jezicima, ipak pripazite i provjerite kada prevodite! Primjer je riječ GABOR koju smo svi koristili 70-ih u značenju iznimno ružne žene. No ako provjerite u rječniku irskog jezika, naći ćete da ta riječ znači – KOZA.

1

2 3 4

5

6 7

8

9

10 11

12

13

14

30

Literatura Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu. Golden marketing-Tehnička knjiga. Zagreb.

Visković, Nikola. 2001. Stablo & čovjek. Antibarbarus d. o. o. Zagreb.

Frazer, James G. 2002. Zlatna grana. Podrijetlo religijskih obreda i običaja. Sion. Naklada Jesenski i Turk.

Zagreb.

Morris, Desmond. 1967. The Naked Ape. Jonathan Cape. London.

Campbell, Joseph. 2009. Junak s tisuću lica. Naklada Jesenski i Turk. Zagreb.

Kendrick, Thomas Downing. 1995. The Druids. Senate.

Random House. UK Ltd. London.

Warburg, Aby 1996. Ritual zmije. Geneza ikonologije.

Institut za povijest umjetnosti. Zagreb.

Ladan, Tomislav. 2006. Etymologicon. Masmedia. Zagreb.

Chevalier, Jean; Gheerbrant, Alain. 1983 Rječnik simbola. Nakladni zavod Matice hrvatske. Zagreb.

Comrie, Bernard; Matthews, Stephen; Polinsky, Maria.

2004. Atlas jezika. Stanek d. o. o. Varaždin.

Carl Gustav Jung, švicarski psiholog i psihijatar, začetnik je tzv. analitičke psihologije u kojoj se razlikuju dva sloja nesvjesnoga: osobno nesvjesno i kolektivno nesvjesno. James Hillman, njegov učenik, nastavlja njegova istraživanja. Jungova psihologija dala je vrijedne rezultate u interpretaciji mitoloških i religijskih simbola.

U njemačkome Buchstabe (= slovo) doslovno znači „bukov štapić“.

Slavenski bog PERUN – perk (w) n = hrast. Hrast je sveto drvo Kelta, Grka, Jakuta, Germana, Slavena, Prusa, pomeranskih Slavena, Rusa, Sasa.

Rimski su gradovi imali dvije glavne ulice, Cardo i Decumanus (Glavna ulica u Poreču zove se Dekumana. Postoji i dio Carda.) koje se sijeku („pupak“) i njihovo se sjecište smatralo svetim mjestom, mjestom najveće energije te vezom mikrokozmosa i makrokozmosa.

Drvo života spominje se kod Babilonaca, kod Perzijanaca pomaže hvatanju lupeža i lopova, kod Indijanaca njegovi plodovi podaruju besmrtnost bogovima, drvo života u Raju… U ljudskom tijelu oblik mozga je poput ploda oraha. Moždano deblo, truncus (trupac), encephali… bijela tvar u srednjem dijelu malog mozga izgleda poput drveta (arbor vitae), pluća i živci također se granaju nalik na drvo.

Koštica oskoruše ima presjek u obliku pentagrama, što je simbol mikrokozmosa i makrokozmosa.

Osim mitova o nastajanju ljudi iz drveta, postoje i oni o tome kako su napravljeni od gline, nastali iz kukuruza, od daha boga… od suza boga Atuma, od rebara Boga itd., ali za zamisliti se je nad kineskim mitom koji kaže da su ljudi nastali od ušiju (ne organ za sluh već nametnik u kosi) Pankua koji je stvorio svijet!

Npr. kukac balegar/skarabej koji valja balegu i od nje napravi kuglicu poistovjećuje se s kretanjem sunca po nebu, pa je tako balegar sveta životinja u Egiptu.

Jedan hektar šume usisava oko 15 tona CO2 i stvara toliko kisika godišnje (Pariz – Bulonjske šume – 20 % manje prašine, 60 % manje sumpornog dioksida te ublažava buku za 30 %) Stabla koja osjenjuju gradsku kuću smanjuju potrebu za klimatizacijom za 50 %, znatno smanjuju broj bakterija i radioaktivnih tvari.

Feničani su se obogatili brodogradnjom, Egipćani prodajom drva, kao i Venecija.

Za Saracene je drvo vojni materijal pa je papa zabranio prodaju drva i robova.

Kotači za navodnjavanje u Kini, Mezopotamiji, Egiptu. Drvene vodenice 65 g. pr. Kr. itd.

Drvene dizalice – Brunelesci za gradnju firentinske katedrale.

Kserksov most preko Helesponta, Cezarov most na Rajni, Trajanov most na Dunavu, Sulejmanov most od slavonske hrastovine 1566. preko Drave kod Osijeka, Rialto u Veneciji itd… Pontonski mostovi (arapski) u Sevilji i Bagdadu.

Tvrde i suhe ceste gradile su se, u nedostatku kamena, od 25 cm dugih hrastovih panjića (1870. sagrađena cesta Cerna – Županja, 1880. završena je i cesta Županja – Bošnjaci – Spačva – Tezga) tijesno složenih i međusobno zbijenih.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA

Za kraj...

I Ustavnom sudu prekipjelo: Dosta s anglizmima, pričajte hrvatski

P

lejadi onih kojima smetaju sveprisutni anglizmi ovih se dana svrstao i Ustavni sud koji je u odluci o sazivanju referenduma o izdvajanju pratećih i neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru upozorio na neprimjerenost uporabe izraza outsourcing u hrvatskom pravnom sustavu.

Ustavni sud prvo upozorava na neprimjerenost uporabe u hrvatskom pravnom sustavu anglizma outsourcing, stoji u točki 8. rješenja kojim je Ustavni sud neustavnim proglasio referendumsko pitanje koje su predložili sindikati, a svojim potpisima poduprlo više od pola milijuna birača.

Da bi mjera kojom je Vlada iz javnog sektora namjeravala izdvojiti prateće i neosnovne djelatnosti trebala nositi hrvatski naziv upozoravali su i saborski zastupnici tijekom rasprave o zahtjevu za raspisivanjem referenduma. „Ova Vlada je počela svoju funkciju s clean startom vrijednim desetke milijuna kuna, a nakon toga krenula s uvođenjem revolving door u državnu upravu. Nakon toga krenuli smo s outsourcing, da bismo nakon toga čuli da ćemo se baviti spin offom, a na kraju in house obavljanjem određenih djelatnosti.

Moram priznati da su me ti termini, koji su sigurno u duhu hrvatskog jezika, zbunili”, rekao je tada HDZ-ov Davorin Mlakar.

Da treba izbjegavati nepotrebne anglizme tamo gdje je moguće slažu se i stručnjaci, no čini se kako

političari i državni službenici vrlo rijetko traže savjete jezikoslovaca. Hrvatska ima i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, čiji ravnatelj Željko Jozić kaže kako u posljednje vrijeme iz Vlade dolazi više upita za tumačenje pojedinih izraza, kao što je to bilo za izraz factoring (otkup potraživanja), a najviše upita dolazi iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Ističe da se Institut u posljednje vrijeme odlučio za aktivniji pristup – prisutniji su u medijima, a otvorili su i web stranicu „Bolje je hrvatski!“ na mrežnoj adresi bolje.hr, na kojoj nude rješenja na hrvatskom jeziku za sveprisutne anglizme koji su preplavili mnoga područja.

Ponudili su tako zamjenske izraze za revolving door (kružna vrata), in house (preraspodjela), spin-off (tvrtka kći) i start up (razvojna tvrtka), a umjesto izraza outsourcing predlažu izdvajanje (posla).

Jozić objašnjava kako je ideja da se pomogne govornicima hrvatskoga jezika bez nametanja. „Želimo zauzeti aktivniji stav prema tim agresivnim anglizmima, ali ne tako da ih nasilno protjerujemo, nego da govornicima hrvatskoga jezika preporučimo primjerene hrvatske zamjene i da im pokažemo kako ne moramo robovati anglizmima i da je – bolje hrvatski”, rekao je Jozić, najavljujući na bolje.hr novi niz riječi, ovoga puta iz računalnog svijeta. „Nadam se da će uskoro i političari, ali i mediji i svi ostali koji su u javnome prostoru shvatiti da nam se slobodno mogu obratiti ako imaju kakav jezični problem, a mi ćemo im pomoći jer to i jest naša društvena uloga”, dodao je.

“If language is not correct, then what is said is not what is meant; if what is said is not what is meant, then what must be done remains undone; if this remains undone, morals and art will deteriorate; if justice goes astray, the people will stand about in helpless confusion.

Hence there must be no arbitrariness in what is said.

This matters above everything.”

Confucius

94. BROJ - STUDENI 2015.

31

Impresum: „Prevoditelj” izlazi jednom godišnje.

Izdavač: Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, 10 000 Zagreb, Amruševa 19/II, tel.: (01) 4922 730, (01) 4810 397, faks: (01) 4817 658 Mrežne stranice: http://www.hdztp.hr Elektronička pošta: prevoditeljski-centar@zg.tcom.hr

drustvoprevoditelja@gmail.com Uredništvo: Članovi UO-a Odgovorni urednik: Vinko Purgar Lektura: Vlatka Horvat Tisak: Grafička škola u Zagrebu Naklada: 300 primjerka Autori izriču vlastita mišljenja i stajališta koja se ne moraju poklapati s mišljenjem uredništva.

Autori odgovaraju za točnost podataka.

Uredništvo pridržava pravo intervencije u tekstovima. Članci objavljeni u „Prevoditelju” predmetom su autorskog prava njihovih autora ako u tekstu nije drukčije naznačeno.

Svako objavljivanje članaka, citiranje, djelomično ili u potpunosti, dopušteno je samo uz prethodnu suglasnost autora članka.

GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA