Prevodite Godište XLII
ISSN 0352-2806
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Studeni 2019
Broj
98 ČLAN MEĐUNARODNE FEDERACIJE PREVODITELJA
U OVOM BROJU 1. Uvodnik 2. Prijedlog novog Pravilnika o stalnim sudskim tumačima - naš stav 3. Vrludanja u mocijskim tvorbama 4. Kako prevesti hrvatski naziv Domovinski rat na njemački jezik 5. Analiza prijevoda EU proračuna - studija slučaja 6. Mjesto i uloga latinskog jezika u prevođenju pravnih tekstova 7. In Memoriam 8. Kad prijevod nije dovoljan: transkreacija kao umijeće koje se opire konvencijama 9. EULITA prevoditeljska konferencija: The Impact of Interpreters on Judiciary at National and International Level 10. Tko je ukrao slovo “lj” u naslovu našega biltena? 2
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
UVODNA RIJEČ PREDSJEDNIKA HDZTP-A Dragi prijatelji, jezične se tehnologije šire svijetom popunjavajući bespuća interneta, čemu već dominantno pridonosi pandemijska uporaba minijaturnih računala zvanih pametni mobilni telefoni. U poslovičnom globalnom selu komunikacija je imperativ i podloga svim aktivnostima u virtualnom svijetu (čitaj: webshopingu i tračanju). Verbalna komunikacija najbrži je i najprecizniji instrument za te potrebe. No, zbog vječne kule babilonske velika je i potreba za brzim – po mogućnosti trenutačnim – prevođenjem na svim mogućim razinama i u svim raznolikim situacijama. Vojske informatičkih pregaoca nastoje to prevođenje potpuno automatizirati, pa se iz dana u dan povećava i broj takvih programa. Ima li tu kakve koristi za jezične profesionalce, čitaj: prevoditelje? Ostavimo li po strani snove o umjetnoj inteligenciji koja je i dalje mnogo više umjetna negoli što je inteligencija, barem u jezičnim stvarima, prije ili kasnije sudarit ćemo se s nekim od automatiziranih prevoditeljskih programa. Najrašireniji je vjerojatno Google Translate, uvijek i svuda pred očima, besplatan i brz, ali ima i drugih doc translatora po webu s istim ili sličnim karakteristikama. Njihova je vrijednost za internetaše (ili internetovce, internetlije?) neupitna, jer se stotine milijuna svakodnevno koriste njima, što znači da im služe. No imaju li automatski prevoditelji na mreži ikakve stvarne vrijednosti za stručne jezične pregaoce? Začudo, imaju! Oni zapravo i jesu najkorisniji (i „najbezopasniji“) za jezične stručnjake koji suvereno vladaju s oba dijela jezičnog para, dakle znaju i jezik s kojega se prevodi i jezik na koji se prevodi. U tom slučaju mogu bez problema kontrolirati ishod automatskog postupka i po potrebi ga ispraviti (premda ne u samome programu). U vezi s time upada u oči brzina automatskih prevoditelja. Utipkate ili učitate u Google Translate tekst, kliknete na Prevedi i za tren ili dva pred vama je prijevod: The project deals with a computer-controlled device for patient rehab in suspension. In this novel solution the pulleys are replaced by winches whose operation and horizontal (2D) position over the patient’s bed are computer-controlled. Prevedi<klik>: Projekt se bavi računalno upravljanim uređajem za rehabilitaciju pacijenta u suspenziji. U ovom novom rješenju remenice su zamijenjene vitlima čiji je rad i vodoravni (2D) položaj nad pacijentovim krevetom upravljan računalom. I najvećemu jezičnome znalcu treba mnogo manje vremena (i napora) da popravi ovako zgotovljen prijevod, negoli da prevodi od iskona. Dakle, profesionalnim
prevoditeljima koji se iz nekog razloga nađu u vremenskoj stisci, automatski prijevod može višestruko uvećati produktivnost. Druga velika korist leži u jednako brzom, automatskom pronalaženju stručne terminologije, i to je možda najveća korist od ovakvih programa za prevoditelje. Naime, valja znati da ti programi stalno pune goleme baze statističkom evidencijom uporabe pojedinih riječi i kombinacija riječi te izračunavaju vjerojatnost njihova ponavljanja u danoj situaciji i takav rezultat nude kao prijevod. Dakako, statistika nije inteligencija i ne vodi računa o značenjima riječi i kontekstu, pa ni o gramatici, samo o učestalosti njihove uporabe. Ako se previše osokolite, lako vam se može potkrasti gaf kao malezijskom Ministarstvu obrane koje je mudro izbjegavajući troškove živog prevoditelja izguglalo sljedeći automatski prijevod na engleski za svoju službenu stranicu: After the withdrawal of British army, the Malaysian Government take drastic measures to increase the level of any national security threat. Dakle, upravo suprotno od ciljanog značenja. No, to mehaničko zbrajanje riječi ujedno je i glavna prednost automatskog prevoditelja: i onda kad u prijevodu ponudi zbrljani tekst netočna značenja, velika je vjerojatnost da će upotrijebiti pravu terminologiju i prevoditelju u određenoj mjeri uštedjeti velik posao pretraživanja. Internet je krcat stručnim tekstovima svih vrsta, stoga terminološko grabljanje po njemu daje sjajne rezultate. Za prijevod pak vrijedi: što je tekst koji se prevodi strukturiraniji, u nekoj čvrstoj formi koja se ponavlja (sigurnosno-tehnički listovi, upute za lijekove, znanstveni članci, zakoni i propisi…) prijevod će biti točniji i bolji. To je rezultat statističkog pristupa. S time je usko povezano i to da će prijevod biti točniji i bolji što su bliži i povezaniji jezici i područja s jezikom interneta, tj. engleskim, što u prvome redu vrijedi za europske jezične parove: velika je vjerojatnost da će svaki stručni tekst na nekom od europskih jezika imati svoj
97. BROJ - STUDENI 2018.
Marijan Tokić
3
pandan ili neki drugi sličan tekst na svim europskim jezicima, s odgovarajućom terminologijom. Tu osim znanstvenog svemira strši primjer Europske unije u kojoj živi stručni prevoditelji prevode materijale s mnoštva područja na sve jezike, a računala i internet ih potom multipliciraju i automatiziraju, pa terminologija postaje međusobno dostupna klikom mišem. Hrvatski u ovim relacijama prilično dobro stoji u Gugelandiji i drugdje. Kod kreativnih tekstova stvar je posve drugačija. Rijetko će automatski prevoditelj točno prevesti kreativan izričaj u kontinuitetu. Zamislite: ubacite mladenačko ljubavno pismo, a on vam izbaci šekspirijanski sonet! - Eh, ništa od toga. Čak i kad se ti narativni prijevodi doimaju urednima, ne dajte se zavarati: vrag leži u detalju – toliko je toga što može poći po zlu, te najčešće i pođe po zlu – od padeža, zamjene subjekta i objekta, ispuštanja negacije ili čak dijelova rečenice ili cijelih rečenica (!) bez racionalnog objašnjenja, samovoljne identifikacije sličnih riječi npr. poljev – proljev itd., i eto prevoditelja u neprilici. Tko želi, može slobodno koristiti Google Translate ili štogod drugo dostupno i besplatno, ponajprije za produktivnost, terminologiju i kontrolu prijevoda. U mnogočemu su iznenađujuće dobri, no uvijek pregledavajte rečenicu po rečenicu i nadajte se najboljemu očekujući najgore, jer zapamtite: vražićak s naslovnice nikad ne spava! Vaš
PRIJEDLOG NOVOG PRAVILNIKA O SUDSKIM TUMAČIMA NAŠ STAV U srpnju ove godine Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja putem svojega Upravnog odbora odgovorilo je na javni poziv Ministarstva pravosuđa na e-savjetovanje o prijedlogu izmjena i dopuna Pravilnika o stalnim sudskim tumačima, te je na forumu otvorenome u tu svrhu iznijelo svoje primjedbe koje je u daljnjemu tijeku rasprave podupro i pretežit broj sudionika. Ostaje za vidjeti kakav će to učinak imati na konačnu verziju pravilnika. Naše primjedbe odnosile su se na sljedeće odredbe: 1. UVJETI ZA OBAVLJANJE POSLOVA STALNIH SUDSKIH TUMAČA Članak 2. točka 2. 2. da ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij. Studij čega? Ova je odredba neprecizna te je na ovaj način, primjerice, osoba koja završi studij tjelesne kulture automatski ispunila taj uvjet za imenovanje sudskim tumačem, i to odmah nakon završetka studija, s 21 – 22 godine života i bez ikakvog dodira s jezičnim područjem i radnog iskustva u struci? To nije realno, te bi bilo korisnije u odredbu staviti „studij odnosnog jezika ili pet godina radnog iskustva u struci“, čime bi se osigurao zamjetan iskorak prema osiguranju nužne stručne razine: sveučilišna naobrazba za jezike za koje ona postoji te stvarno iskustvo za jezike kod kojih u RH nije realno očekivati dostupnost sveučilišnog studija, a u stvarnosti se pojavljuje realna potreba za njima (parsi, paštu i dr.) kao i u slučaju usko specijaliziranih stručnih područja čijom terminologijom suvereno vladaju dugogodišnji iskusni djelatnici obrazovne razine eventualno niže od sveučilišne, kad za to postoji stvarna životna potreba. 2. ZDRAVSTVENA SPOSOBNOST Članak 2. točka 5. (vezano čl. 3. t.2.; čl. 13. t. 3.) Za stalnog sudskog tumača može se imenovati osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: (…) 5. da je zdravstveno sposobna za obavljanje poslova stalnog sudskog tumača. Uvjetovanje rada sudskog tumača dokazivanjem zdravstvene sposobnosti nema nikakve posebne svrhe ni opravdanja s obzirom na njihove uvjete rada. Primjerice, povišeni tlak, dijabetes, početak
4
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
očne mrene, sindrom karpalnog tunela, poodmakla životna dob ili tjelesni hendikep nisu razlozi da jezično stručna osoba ne prevede i ovjeri prijevod nekog dokumenta. Ovakva odredba nepotrebno je ograničavanje prava na rad i stvaranje dodatnog troška sudskim tumačima, i to u situaciji u kojoj se zadržavaju iste desetljećima stare tarife za rad sudskih tumača. Osim toga sudskim tumačima koji su u radnom odnosu ona je i suvišna, jer su za zaposlenje ionako morali priložiti liječničku svjedodžbu. 3. OSIGURANJE OD ODGOVORNOSTI Članak 2. točka 6. (vezano čl. 9.; čl. 15. al. 8.; čl. 25. t. 2.) Za stalnog sudskog tumača može se imenovati osoba koja ispunjava sljedeće uvjete: (…) 6. da ima sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti za obavljanje poslova stalnog sudskog tumača. Uvjetovanje osiguranja ovakvom odredbom puki je prijenos iz nekih stranih pravnih sustava, bez korisne svrhe i opravdanja u RH. Rad sudskih tumača nije djelatnost kritične naravi za širu zajednicu poput, primjerice, rada odvjetnika, liječnika ili arhitekata, koji je posebno zakonodavno uređen, što je dovelo i do prakse sklapanja osiguranja od profesionalne odgovornosti. Sudskim tumačima to je puko nametanje dodatnih troškova premije osiguranja bez valjanog uporišta, tim prije što prijedlog pravilnika na taj način uvodi novi trošak, dok tarife za rad sudskih tumača ostavlja na istoj razini na kojoj su bile i prije petnaestak ili više godina. Naposljetku, ali ne i najmanje važno, ovakvom nepotrebnom obvezom izvučenom iz konteksta pravnog sustava, a bez druge prateće pravne regulative kakva postoji u sustavima iz kojih se kopira ova odredba, otvaraju se vrata opravdanim i neopravdanim tužbama za naplatu stvarne ili izmišljene štete, upravo se pozivaju veći i moćniji klijenti da pokušaju iskoristiti i najmanju pravnu mogućnost za materijalni probitak na štetu sudskih tumača, što je svakodnevna pojava u sustavima iz kojih je kopirana ova odredba. 4. POSTUPAK IMENOVANJA Članak 4. t. 3 i 4; članak 8. t. 1 3. Kandidata koji zadovolji na provjeri znanja iz stavka 1. ovoga članka predsjednik županijskog suda uputit će na stručnu obuku u jednu od strukovnih udruga stalnih sudskih tumača. Najprije se provjerava znanje kandidata, pa ako zadovolji, onda ga se upućuje na obuku? A tko onda provjerava rezultate obuke i jesu li primjereni plaćenoj naknadi? To je izvrnuti redoslijed i konfuzija u pojmovima. Ovdje postoji više mogućnosti: da se kandidata najprije uputi na obuku, pa onda na provjeru znanja, ili da se kandidata koji NE zadovolji na provjeri znanja uputi na obuku prije ponovne provjere znanja. K tomu, zašto se pravilnikom propisuje obvezatnost obuke kod neke od strukovnih udruga, a ne primjerice na sveučilištu? Monopol je sam po sebi vrsta zloporabe u uvjetima slobodnog tržišta, a budući da se odredbom ne propisuje ništa vezano uz naknadu za navedenu obuku, kandidatima za sudske tumače već se prije samog početka djelatnosti izgledno stvara trošak, i to u neutvrđenoj visini, što nije korektno, a postavlja se i pitanje zakonitosti takvog postupka. Općenito, postoje seminari, tečajevi, radionice za stručnu obuku prevoditelja na slobodnom tržištu kojima nitko nije propisao monopol službenim propisom, ali ih svejedno mnogi, osobito mladi, aktualni i budući prevoditelji rado pohađaju i plaćaju od svoje volje i prema zakonima ponude i potražnje, kako to i priliči realnosti u kojoj živimo, nasuprot anakronoj monopolizaciji. Ova odredba, osim što je konfuzna, također je nepotrebna. Mladi, neiskusni kandidati za sudske tumače praktično su i bez nje gotovo prinuđeni investirati u takvu stručnu obuku radi svoje osobne konkurentnosti na tržištu rada, a zato jer ponuda baš nije prevelika (čemu dijelom pridonosi i ovako propisan „monopol“) ionako su upućeni na tečajeve strukovnih udruga. 5. DUŽNOSTI STALNIH SUDSKIH TUMAČA Članak 20. točka 4. 4. ...Na naslovnoj stranici se navodi naslov prevedenog djela. Djela su često dokumenti i druga pismena ili njihovi dijelovi bez naslova, pa ova odredba može stvarati poteškoće. U tom bi se smislu mogla malo preciznije definirati, ali s obzirom na to da je ovjereni prijevod ionako više nego dostatno i nedvojbeno, pa i redundantno identificiran potpisima, parafima, paginacijom i brojem ovjere te uvezom jamstvenikom s naljepnicom sudskog tumača, ova odredba zapravo je suvišna jer se njome ne postiže ništa što već nije riješeno, pa ju je zbog dvojbene upotrebljivosti najbolje izostaviti. 6. SLUŽBENA ISKAZNICA Članak 36. do 39. Uvođenje “službene” iskaznice suvišno je i nepotrebno. Postoji rješenje predsjednika županijskog suda o imenovanju na temelju kojega se izrađuje pečat te kojim se dokazuje status sudskog tumača. Izrada posebne iskaznice ništa ne pridonosi tom činjeničnom stanju, a uvodi dodatan trošak sudskim tumačima te dodatan posao sudu zbog izdavanja, evidentiranja, praćenja, sankcioniranja itd. Istu funkciju identificiranja, a uz neznatan trošak i bez dodatnih poslova i kompliciranja, odavno već vrlo učinkovito obavlja “neslužbena” posjetnica ili vizit-karta. Uvođenje dodatnih troškova sudskim tumačima uz zadržavanje desetljećima starih tarifa za naknade za njihov rad nije korektno ni prihvatljivo. Marijan Tokić
97. BROJ - STUDENI 2018.
5
Vrludanja u mocijskim tvorbama s osvrtom na muško-ženske / žensko-muške odnose
dr. sc. Nives Opačić
6
Članovima Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja održala sam 2018. godine predavanje o mocijskoj tvorbi u hrvatskom standardnom jeziku. Ograničila sam se na mocijsku tvorbu po spolu, jer to i jest problem mocije, a ne po rodu, jer to je problem fleksije. Dakle, zanimala me ona tvorba mocijskih parnjaka koja se danas javlja sve češće kao potreba da se i jezično razgraniče pripadnici od pripadnica nekih službi ili zanimanja koja obavljaju i muškarci i žene. U mocijskoj tvorbi veliku je ulogu imao i feminizam kao pokret za profesionalnu i svaku drugu ravnopravnost žena, pa je danas već postalo i pitanje političke korektnosti zvati ženu koja obavlja neku djelatnost i imenicom ženskog roda. Naravno, nije odvajkada bilo tako. Mnoga su zanimanja bila rezervirana samo za muškarce, no kako se promijenila i naobrazba žena i tržište rada, tako se i od jezika očekivalo da učini svoje i na tom planu. U toj tvorbi važnu ulogu imaju sufiksi koji sudjeluju u tvorbi mocijskoga parnjaka. Izdvojila sam četiri osnovna: -a, -ica, -ka, -inja (unuk, unuka; učitelj, učiteljica; novinar, novinarka, bolničar, bolničarka, planinar, planinarka; sudac, sutkinja i sl.). Naravno, ni do nekih od navedenih imenica nije došlo ni jednostavno ni brzo, put je kadšto bio krivudav i dulje se tražilo najbolje rješenje. Danas nam je imenica sutkinja (žena koja obavlja sudački posao) sasvim obična i razumljiva, no ako kažem da se i ona ustalila nakon više prijelaznih i prolaznih rješenja, mnogi će se tomu čuditi. A poznato je da je još pedesetih godina 20. st. prof. Zlatko Vince pisao o sličnim primjerima (drugarica direktor, gospođa profesor ili drugarica direktorica, gospođa profesorica i sl.), navodeći i danas zaboravljene prijelazne oblike: sudica, sudinja, sutkinja, dok se sutkinja nije ustalila i kao najpogodnija izbacila ostala rješenja. Zanimljiva je i priča o nastanku
izraza telefonistica. Tvorba je pravilna i slijedi one obrasce koji prate nastanak takvih imenica od imenica muškog roda na –ist: klavirist, klaviristica i sl. No ni ta tvorba nije tekla bez kolebanja. Pojavili su se danas pomalo smiješni oblici: telefonilja, telefoniska, čak i gospođica od telefona, dok se kao najbolje rješenje nije nametnula telefonistica. Ni novinarka nije prošla glatko. Zapravo jest, samo su joj život počeli zagorčavati u novonastaloj Republici Hrvatskoj oni koji su svoja neutemeljena rješenja propagirali pod geslom „da se to tako sada hrvatski kaže“, jer su, eto, oni mislili da nešto znaju, a nisu znali ni točno ni pouzdano, no bili su dovoljno moćni da im se malotko usprotivio. Poznato je da je prva hrvatska profesionalna novinarka bila Marija Jurić Zagorka (1873-1957), no i prije njezina djelovanja postojala je riječ novinarka, samo što nije značila mocijsku opreku prema imenici muškog roda novinar, nego ženu koja prodaje novine, dakle ne onu koja piše u novinama i za novine. No neupućeni, a glasni, u novoj su hrvatskoj državi mislili da je jedini pravi „hrvatski“ nastavak za tvorbu imenica ženskog roda –ica, pa su baš meni uputili jedno ljutito pismo (ranjeni branitelji s oporavka u jednim toplicama) „da se sada hrvatski kaže novinarica“, pa neka prestanem gurati srpski oblik novinarka (njima je to bilo isto kao doktorka). Odgovorila sam im javno (ne znam ni sama zašto, jer pismo je, dakako, bilo nepotpisano) da njihove novinarice nema ni od korova! Sumnjam da su se borci na rehabilitaciji bavili jezičnim pitanjima; iza njih se skrila neka „hrabra“ nepotpisana kukavička duša (misleći kako ću od braniteljskoga neupitnog autoriteta zašutjeti), no taj trend (nametanja samo jednoga sufiksa) ipak ni do danas nije potpuno nestao. U to sam se uvjerila kad je jedna žena postigla u Hrvatskoj vojsci visok čin brigadirke. I nju su najprije predstavili kao brigadiricu. Osim čestih meandriranja u mocijskoj tvorbi, ovi primjeri pokazuju još jednu pojavu koju sam uočila (i opisala) samo među izvornim govornicima hrvatskoga jezika i nazvala je: strah od materinskoga (najčešće standardnoga) jezika. Uz uspostavu hrvatske države počeo se u ljude sve više uvlačiti strah od vlastita jezika, i to ne od samoga jezika koliko od vrlo grlatih i agresivnih manipulatorima tim jezikom. Takvi su, naravno, hitro protjerali iz hrvatskoga jezika i radnika (radnica se nije ni spominjala) te ustoličili djelatnika (ni djelatnica nije bila kamen smutnje). Njihov neznalački potez potvrđuje već i činjenica da je djelatnik već postojao u hrvatskom jeziku, ali u značenju radni dan (što sam potkrijepila ulomkom iz romana U registraturi A. Kovačića). No takvi to, naravno, nisu znali. Nisu bile sumnjive cijele riječi nego i pojedini nastavci. Nastavci –ica i –telj bili su već navedenim „znalcima“ jedini pravi hrvatski nastavci (obično takve zbunim imenicom
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
kršćanka, jer za nju ne mogu reći da je relikt socijalizma, pa ostanu malo zatečeni). Ako je kao što oni tvrde, ne znam kako bi takvom tvorbom nazvali čovjeka koji tka – tkatelj? Ili ipak tkalac. Žena je tkateljica? Ili ipak tkalja. Sufiks –lac svakako nam je potreban i ne može se tek tako zamjenjivati sufiksom –telj. Primjer je spasilac i Spasitelj. Spasilaca može biti više (spasilačka služba), a Spasitelj je, barem sam tako mislila, samo jedan: Isus Krist. No i opet su isti neznalački, a agresivni, elementi pokušali blasfemično ukinuti spasiteljski status Isusu Kristu i podariti ga pripadnicima svih spasilačkih ekipa, čiji trud, dakako, cijenim i poštujem, no ipak im odričem božansko svojstvo. U neznanju i strahu zna i danas proviriti poneki spasitelj (iz spasilačkih timova u planinama ili na moru), koji jest spasilac, no ipak nije Spasitelj. Kako danas u svim znanstvenim disciplinama sudjeluju i žene, trebalo je proširiti arsenal riječi koje će imenovati njihova zanimanja. U toj je tvorbi prevagnuo nastavak –inja, pa je tako ginekolog dobio kao pandan ginekologinju, psiholog psihologinju, arheolog arheloginju, pedagog pedagodinju, no kako i psihologinje i pedagoginje rade i u školama, ondje se po analogiji javljaju oblici psihologica i pedagogica. Ipak, oni ne pripadaju standardu nego razgovornom stilu. Krovna ustanova u mnogim zemljama jest akademija (negdje znanosti i umjetnosti, negdje je to razdvojeno). U njoj su doživotno zastupljeni znanstveni i umjetnički besmrtnici, no i u njihove redove počele su prodirati i zaslužne žene, pa je i njima trebalo stvoriti ime. Muškarac je akademik, ustanova je akademija, a žena članica? Kratko je figurirala akademica, dok se rješenje nije zaustavilo na akademkinji. Ipak, i kad u tvorbi nema nikakvih problema, postoji kadšto i vrlo velika značenjska razlika, što pokazuje primjer tajnik i tajnica. Razlike izlaze upravo iz shvaćanja kad tu dužnost obavlja muškarac i kad je obavlja žena. Njegovo se zanimanje cijeni (npr. glavni tajnik Ujedinjenih naroda, politički tajnik pojedine političke stranke itd.), dok se njezino vrlo često svodi na pomoćne usluge rukovodećem kadru. Ona kuha kave, poslužuje stranke, podsjeća šefa da ženi kupi cvijeće za rođendan, djeci darove (nerijetko ih sama i kupuje), da ne zaboravi ni na svoju godišnjicu braka, ugovara mu kupnju karata za putovanja, rezervira smještaj – dakle, to je Katica za sve. Percepcija tih zanimanja nije se u javnosti ni danas mnogo promijenila. Slično je i sa sponzorstvima. Kad je tko sponzor, a pogotovo glavni sponzor ili ponosni sponzor, svatko mu iskazuje dužno poštovanje. Ona je pak, već i stvorena sufiksom -uša koji izaziva porugu i odvratnost, sponzoruša. Razlika je i u tome što ona sponzorstvo prima, a on ga daje. Nastavak –uša i inače se dodaje kao pogrdan, premda ni muški rod u tom kolu nije neko cvijeće: blebetavac, blebetuša (može i blebetavica), ali blebetuša je još izražajnija. Često tvorba i ne kreće od muškog roda, pa su garavuše, namiguše i njima slične bez muškoga parnjaka. Kako vidimo, jezik prati sva kretanja u društvu, jednostavno zato što se njime služe članovi toga istog društva, pa se u jeziku lijepo mogu prepoznati i sva kolebanja kroz koja prolazi samo društvo. Poplava izjednačenih muških i ženskih zanimanja brža je od stvaranja odgovarajućih riječi za to. Navest ću primjer koji ni danas nije jednoznačno riješen. Kako se zove čovjek koji vodi grupe turista po gradu i objašnjava im značenja nekih lokaliteta? Svatko će bez razmišljanja reći: turistički vodič. No kako se zove žena koja obavlja isti posao? Noviji rječnici hrvatskoga jezika imaju
ovakvo rješenje: vodič (m i ž spol): 1. onaj koji pokazuje put i omogućuje snalaženje u nepoznatom kraju, 2. stručnjak koji pokazuje i objašnjava znamenitosti i umjetnička djela (ovdje ostavljam po strani značenje knjiga koja sadrži upute i podatke za snalaženje u gradu, muzeju itd., kao i tvar koja prenosi struju i toplinu, jer me zanima samo mocijska tvorba). Ostavljam po strani i vodilju (misao vodilja, zvijezda vodilja) jer nema muškoga pandana. Tako bilježi V. Anić u svojem Rječniku hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998., pa premda ne navodi i jezično različite oblike, barem dopušta da te poslove mogu obavljati i muškarci i žene. Jure Šonje (ur.), Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod „M. Krleža“ i Školska knjiga, Zagreb, 2000., ženu koja obavlja navedeni posao ne pripušta ni blizu, nego ima samo vodič, muški rod. Kako vidimo, tvorba mocijskih parnjaka nije ni jednostavna ni laka. Hoće li se žena koja vodi turiste po gradu ili s njima odlazi na putovanja zvati vodičica, još nije konačno i jednoznačno utvrđeno. Neki se šale pa joj kažu vodička (kao hudička, neka vražica). I ovaj primjer pokazuje taj nesigurni put do onog rješenja koje će prevagnuti i ustaliti se. A kad se to dogodi, čudit ćemo se kako je rješenje bilo jednostavno i zašto su vrludanja uopće bila potrebna. Ako koga ova problematika dublje zanima, navodim popis literature koji će mu u tome pomoći. Ondje će naći i dodatnu literaturu, bude li potrebno. Literatura Anić, Vladimir. 1998. Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber. Babić, Stjepan. 1995. Mocijska tvorba. U: Hrvatski jučer i danas. Zagreb: Školske novine. Babić, Stjepan. 1999. Ženska zanimanja u Hrvatskome bibliografskome leksikonu. Jezik 46. Babić, Stjepan. 2002. Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: Globus – HAZU. Babić, Stjepan. 2006. Hrvatski jezik, zakonodavstvo i ravnopravnost spolova, Jezik 53. Barić, Eugenija. 1987. Mocijski parnjaci i njihova upotreba. Rasprave Zavoda za jezik 13. Barić, Eugenija. 1988. Tvorbeni status ženskog mocijskog parnjaka. Rasprave Zavoda za jezik 14. Barić, Eugenija (i ostali). 2005. Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga. Bertoša, Mislava. 2002. Feminizam u lingvistici – lingvistika u feminizmu: odabrane teme. Suvremena lingvistika 51-52. Bukarica, Milica. 1999. Rod imenica koje znače profesiju u ruskom i hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika 47-48. Matas Ivanković, Ivana. 2006. Kada su prvi put u hrvatskim rječnicima zabilježene imenice za ženska zanimanja? Jezik 53. Mihaljević, Milica. 2013. Mocijska tvorba kao leksikografski problem. Zagreb: HAZU. Opačić, Nives. 1009. Tablica s mocijskim parovima. U: Reci mi to kratko i jasno – Hrvatski za normalne ljude. Zagreb: Novi Liber, str. 259-280. Drugo prošireno izdanje 2015. Zagreb: Znanje. Pišković, Tatjana. 2011. Mocija i mocijska tvorba. U: Gramatika roda. Zagreb: Disput. Silić, Josip – Pranjković, Ivo. 2007. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga. Šonje, Jure (ur). 2000. Rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Leksikografski zavod „M. Krleža“ i Školska knjiga. Štebih Golub, Barbara. 2010. Mocijska tvorba u hrvatskome i srpskome jeziku (s M. Mihaljević). U: Hrvatski pogledi na odnose između hrvatskoga, srpskoga, bosanskoga/bošnjačkoga jezika. Zagreb: Izvori. Vince, Zlatko. 1954. Drugarica direktor, gospođa profesor ili drugarica direktorica, gospođa profesorica. Jezik 3.
97. BROJ - STUDENI 2018.
7
KAKO PREVESTI HRVATSKI NAZIV DOMOVINSKI RAT NA NJEMAČKI
prof. dr. sc. Vladimir Karabalić
Nacrtak U prvom dijelu ovoga rada raspravlja se o hrvatskom nazivu Domovinski rat: kako je nastao i uvriježio se unatoč nepreciznosti i prijepornosti. U drugom, glavnom dijelu rada raspravlja se o postojećim nazivima za hrvatski Domovinski rat na njemačkom jeziku koji su ili doslovni prijevodi hrvatskog naziva ili su slobodni prijevodi koji se fokusiraju na pojedine aspekte tog rata. „U vrijeme rastućih globalnih i lokalnih sukoba, a posebno nakon iskustva krvavog raspada Jugoslavije devedesetih […], glavni cilj hrvatske translatološke kulture mora biti da inter- i transkulturalnu komunikaciju, a time i prevođenje, stavi u službu očuvanja mira.“ (Prunč 2009: 13)1 1. O NAZIVU DOMOVINSKI RAT Hrvatski naziv Domovinski rat prvi se put javno pojavio u tjedniku Globus 1991. godine. Hrvatskoj je javnosti manje poznato da je taj naziv nastao kao prijevod ruskog termina Отечественная война, kako se u jednom intervjuu Jutarnjem listu iz 2008. prisjeća prevoditelj Marko Grčić: Jutarnji list: Legenda kaže da je u uredništvu Globusa izmišljena sintagma Domovinski rat. Grčić: Jednom me Denis Kuljiš, prvi glavni urednik Globusa, pitao sjećam li se tko je izmislio sintagmu Domovinski rat. Ako me pamćenje ne vara, ja sam je izmislio. Preveo sam je s ruskog, otečestvenaja vojna, u nedostatku drugih 1 Prunč, Erich (2009): Unfrisierte Gedanken zur kroatischen Translationskultur, u: Omazić, Marija; Vladimir Karabalić, Mario Brdar (ur.), Lingvistika javne komunikacije: Translatološki, terminološki, međukulturni i problemi jezika struke. (Linguistics of Public Communication: Translatological, Terminological, Intercultural and the problems of the Language for Special Purposes). Zagreb / Osijek: HDPL / Filozofski fakultet Sveučilišta J. J.Strossmayera, 3-19.
8
izraza. Vrlo mi je drago što je taj pojam postao dio svakodnevnog, narodnog jezika, i formalnoga komuniciranja. Globus je preko svojih naslovnica i tekstova promovirao sintagmu Domovinski rat, koja jest neprecizna i prijeporna, ali se pokazalo da ima strahovitu komunikacijsku vrijednost.2 Nepreciznosti naziva Domovinski rat koju spominje Grčić postajemo svjesni u metajezičnim situacijama, primjerice kad taj naziv trebamo prevesti na strane jezike i pritom prvo pokušamo s doslovnim prijevodom (Fatherland War, Homeland War, Vaterländischer Krieg, Heimatkrieg, La guerre patriotique itd.). O problematici njemačkih doslovnih prijevoda bit će riječi u poglavlju 2.1. ovoga članka. Za Grčićevu tvrdnju da je naziv Domovinski rat neprecizan možemo navesti barem dva argumenta. Kao prvo, on ne govori ništa o karakteru rata u Hrvatskoj 1991. – 1995., o kojemu je Hrvatski sabor 13. listopada 2000. u svojoj Deklaraciji o Domovinskom ratu3 zaključio sljedeće: […] Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. […] Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske […]. Da je rat u Hrvatskoj nazvan tako da se u nazivu zrcali njegov karakter, primjerice Hrvatski obrambeni rat, Hrvatski rat za neovisnost i sl., i svijetu bi bila poslana jasnija slika o ratu u Hrvatskoj i ne bi nam se poslije događalo da se na Haaškom sudu velikosrpska agresija proglašava unutarnjim građanskim ratom, zaključeno je na znanstveno-stručnom skupu Hrvatski rat 1991. – 1995.: pojmovnoterminološka raščlamba, dokumentacija i edukacija održanom u Vukovaru u jesen 2008. godine.4 Drugi argument za tvrdnju o nepreciznosti, ali i prijepornosti naziva Domovinski rat odnosi se na ekstenziju pridjeva domovinski. Prema tom nazivu radi se o ratu za domovinu, što prema određenoj interpretaciji kao širi pojam uključuje osim Republike Hrvatske, primjerice, i dijelove Bosne i 2 <http://www.jutarnji.hr/clanak/art-2008,10,25,,138413.jl> (04.10.2019.) 3 Narodne novine; godina 2000., broj 102. 4 <http://www.index.hr/vijesti/clanak/znanstvenici-porucujunaziv-hrvatski-obrambeni-rat-bolji-je-od-domovinskograta/408894.aspx> (04.10.2019.)
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Hercegovine kao domovine tamošnjih Hrvata, a upravo tako ekstenzivan pojam domovine imao je predsjednik Tuđman, smatra hrvatski filozof Žarko Puhovski: „Tuđman je domovinu interpretirao elastično, što je dovelo do toga da je hrvatsku domovinu trebalo braniti i u Mostaru, iako je Mostar u Bosni i Hercegovini“.5 Nepreciznost i (politička) prijepornost naziva Domovinski rat prema Puhovskome se dakle sastoji u tome da taj naziv dopušta interpretaciju da se u ratu branila hrvatska domovina ma gdje ona bila. Slično misli i novinar D. Plevnik:6 Zašto se rat nije naprosto nazvao Rat za obranu Hrvatske? Zato jer ga se po toj definiciji ne bi moglo prenositi u Bosnu i Hercegovinu i omogućiti teza da su Hrvatska i Hercegovina “istinitiji” pojam nego Bosna i Hercegovina. No, s druge strane, kad bi se naziv Domovinski rat htjelo zamijeniti nekim drugim, u kojemu bi bili sadržani svi navedeni aspekti rata i koji bi jednoznačno referirao na rat u Republici Hrvatskoj, bez mogućih ekstenzija na susjedne države, dobio bi se opis, a ne ime: Obrambeno-oslobodilački rat za neovisnost Republike Hrvatske. Izgubila bi se dakle efektna pregnantnost koju ima ime za razliku od opisa, a time i nešto od one „strahovite komunikacijske vrijednosti“ imena Domovinski rat koju spominje Grčić. Ali, važnije od toga jest pitanje koliko je to neprecizno ime krivo za pogrešnu haašku percepciju rata u Hrvatskoj kao unutarnjeg građanskog rata, kako smatraju sudionici spomenutog vukovarskog skupa, ili je pak zakazala prije svega tadašnja hrvatska vanjska politika koja svijetu nije znala nametnuti hrvatsku sliku Domovinskog rata kako je okarakteriziran u citiranoj Deklaraciji hrvatskog Sabora, nego je srpska interpretacija da su ratovi na području bivše Jugoslavije bili građanski, o čemu će još biti riječi u ovom članku, postala dominantnom u svjetskoj percepciji. Smatramo da je termin Domovinski rat dobar u smislu da ne treba mijenjati hrvatski naziv radi ispravne percepcije tog rata u svijetu, nego je zadatak prevoditelja da ga na strane jezike prenesu barem tako da prijevod u ciljnoj kulturi bude lišen negativnih konotacija i istodobno da bude lojalan hrvatskoj slici o Domovinskom ratu. Više o tome u 2. poglavlju ovoga rada. Trebalo bi najzad napisati jednu sociolingvističku studiju o tome kako je naziv Domovinski rat, unatoč kritikama intelektualaca da je neprecizan i prijeporan, da „odražava patrijarhalno, romantičarsko i nacionalističko poimanje domovine bez dubljeg promišljanja“ (V. Kesić)7 itd., postao općeprihvaćen u suvremenom hrvatskom jeziku – od prvobitne uporabe u medijima do uporabe u svakodnevnom razgovornom jeziku i konačno do službene uporabe, primjerice 5 Das war der Vaterländische Krieg. Das Vaterland ist von Tudjman elastisch interpretiert worden, was dazu geführt hat, das kroatische Vaterland auch in Mostar zu verteidigen, obwohl Mostar in Bosnien-Herzegowina liegt. <https://www.freitag.de/ autoren/der-freitag/den-haag-gibt-das-super-ego> (04.10.2019.) 6 u članku Idemo li u novu balvan-revoluciju? u Slobodnoj Dalmaciji od 6.5.2000. 7 Und was ist das überhaupt, ein 'Heimatkrieg'; ein Terminus, der eine patriarchal-romantisch-nationalistische, unreflektierte Auffassung von 'Heimat' wiedergibt? Olympe. Feministische Arbeitshefte zur Politik, Nr. 14/2001.
u državnim dokumentima poput Ustava ili saborskih deklaracija, gdje se dakle rabi kao termin. A mi ćemo u ovom radu jednostavno poći od naziva Domovinski rat kao datosti i u nastavku se pozabaviti glavnom temom ovog članka: koji su optimalni ekvivalenti tog hrvatskog naziva na stranim jezicima? Ako hrvatski naziv Domovinski rat odražava duh vremena i društva u kojima je nastao, kako ga učiniti razumljivim stranim kulturama? Stvar je delikatna jer naziv Domovinski rat ima sva bitna obilježja izraza koji se u novijoj, tzv. međukulturalnoj lingvistici nazivaju hotwords;8 obilježja su, među ostalim, sljedeća:9 – Materinski govornici u dotičnom izrazu vide jedan aspekt svog identiteta. – Izraz sadržava brojne značenjske komponente koje su specifične za dotičnu kulturu. – Za razumijevanje izraza potrebno je poznavanje društva i vremena u kojemu je nastao. 2. NJEMAČKI NAZIVI ZA HRVATSKI DOMOVINSKI RAT Moramo pojmovno razlikovati njemačke nazive kao prijevode hrvatskog termina Domovinski rat od ostalih naziva kojima se u njemačkom jeziku može referirati na rat u Hrvatskoj 1991. – 1995. U ovom drugom slučaju možemo razlikovati njemačke nazive koji su lojalni prema službenoj hrvatskoj politici i prema stavu većine građana Republike Hrvatske kad je u pitanju rat 1991. – 1995. od nelojalnih naziva, kakvi su primjerice Bürgerkrieg10 – građanski rat ili sektiererischer Krieg11 – sektaški rat odnosno Sezessionskrieg12 – secesijski rat i sl. Ti su nazivi izrazi nehrvatskih ideoloških pozicija prema kojima su ratovi u pojedinim jugoslavenskim republikama u prvoj polovici devedesetih bili upravo građanski (etnički sukobi između Muslimana, Srba i Hrvata u BiH odnosno između Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a u okviru jedne države Jugoslavije) i secesijski (ratovi za odcjepljenje Slovenije, Hrvatske i BiH od Jugoslavije), čime je JNA službeno i pravdala svoju intervenciju u tim republikama (da navodno spriječi etničke sukobe i da sačuva integritet 8 Agar, Michael (1994): Language Shock. Understanding the Culture of Conversation. New York: William Morrow and Company. 9 Citirano prema Heringer, Hans Jürgen (2007): Interkulturelle Kommunikation. Tübingen: A. Francke, str. 175. 10 Heute vor 25 Jahren flammt mit einer Offensive kroatischer Truppenverbände der Bürgerkrieg in Kroatien mehr als ein Jahr nach dem offíziellen Waffenstillstand erneut auf. (Neue Presse, 22.01.2018) https://www.neuepresse.de/Hannover/MeineStadt/Hannover-Das-bringt-der-Tag <13.10.2019.> 11 Vielleicht kann die kroatische Erfahrung lehren, was aus der Asche brutaler sektiererischer Kriege hervorgeht und wie der Wiederaufbau einer Gesellschaft ihre eigene verkrüppelte Mythologie rechtfertigt, dachte ich. https://www.zeit.de/ kultur/2016-11/kroatien-jugoslawienkrieg-balkankrieg-kindheit10nach8 <13.10.2019.> 12 Tatsächlich gibt es viele Indizien dafür, dass die HAA eine, wenn nicht sogar die entscheidende Bank war, über die die Finanzierung der Waffenlieferungen für den zunächst von Berlin und Wien bzw. bald darauf von Brüssel und Washington angeheizten kroatischen Sezessionskrieg (1991-1995) abgewickelt wurde. https://augustin.or.at/hypo-oder-dieerfindung-kroatiens/ <13.10.2019.>
97. BROJ - STUDENI 2018.
9
Jugoslavije). S druge strane, kada govorimo o njemačkim nazivima kao prijevodima hrvatskog termina Domovinski rat, lojalnost prevoditelja prema polaznoj (hrvatskoj) kulturi sastoji se u tome da vodi računa o kulturnoj (društveno-političkoj, povijesnoj) pozadini koja u ciljnim kulturama njemačkoga jezičnog područja stoji iza njemačkih riječi koje prevoditelj rabi u svom prijevodu. U protivnom, adresati prijevoda neće razumjeti ili će pogrešno razumjeti pojam iz polazne kulture, što ne bi bilo lojalno prema njoj jer u ciljnoj kulturi stvara pogrešnu sliku o polaznoj kulturi. Tu ćemo problematiku prikazati u sljedećem odlomku. 2.1. Doslovni njemački prijevodi hrvatskog termina Domovinski rat Pridjev domovinski ima u njemačkom jeziku dva ekvivalenta: heimatländisch i vaterländisch (izvedenice od Heimatland odnosno Vaterland – oboje domovina). Doslovni (tzv. transkribirajući) njemački prijevodi hrvatskog naziva Domovinski rat bili bi dakle Heimatländischer Krieg i Vaterländischer Krieg. Osim takve imenske fraze s pridjevskim atributom u njemačkom jeziku postoji i mogućnost složenice od imenica Heimatland / Vaterland + Krieg: Heimatlandskrieg, Vaterlandskrieg. I, konačno, doslovni njemački prijevod bila bi i složenica Heimatkrieg budući da imenici Heimat u hrvatskom jeziku, osim zavičaj, odgovara i domovina.13 Svi su navedeni doslovni njemački prijevodi manje ili više u uporabi, a u nastavku će zbog ograničenog prostora biti riječi samo o dva najčešća: Vaterländischer Krieg i Heimatkrieg. 2.1.1. Prijevod Vaterländischer Krieg Kao i hrvatski termin Domovinski rat, tako je i njemački Vaterländischer Krieg nastao kao prijevod ruskoga termina Отечественная война. Za razliku od hrvatskoga termina koji je naziv za rat u Hrvatskoj 1991. – 1995., ruski termin i njemački prijevod nazivi su za ruske ratove protiv Napoleona u 19. stoljeću te za sovjetske ratove protiv Njemačke u Prvom i Drugom svjetskom ratu. Njemački termin ima dakle fiksnu referenciju na te ruske, odnosno sovjetske ratove, i to je prvi razlog zašto nije dobro hrvatski termin Domovinski rat na njemački prevoditi terminom Vaterländischer Krieg: Domovinski rat i Vaterländischer Krieg konvencionalno u hrvatskom i njemačkom jeziku označuju različite ratove. Dodamo li pridjev hrvatski kao atribut – Kroatischer Vaterländischer Krieg, Hrvatski domovinski rat – pitanje je koliko smo kod njemačkog primatelja isključili asocijaciju na navedene ruske, odnosno sovjetske ratove. Općenito vrijedi pravilo da za prijevodna rješenja treba izbjegavati termine koji u ciljnom jeziku već imaju drugo fiksno značenje. 13 Usp. npr. München ist seine Heimat 'München je njegov zavičaj'; er hat in Deutschland eine neue Heimat gefunden ‘u Njemačkoj je našao novu domovinu / novi zavičaj’ (hrvatski prijevodi V. K.). Njemačke rečenice s primjerima uporabe imenice Heimat preuzete su iz rječnika Duden <https://www.duden.de/ rechtschreibung/Heimat> (04.10.2019.)
10
O s i m n av e d e n e f i k s n e re fe re n c i j e t e r m i n a Vaterländischer Krieg, zbog koje načelno treba izbjegavati taj termin u drugim značenjima, postoji još jedan razlog zbog kojega nam se on ne čini optimalnim prijevodom hrvatskoga Domovinski rat. Naime za razliku od termina Domovinski rat i Отечественная война, kojima Hrvati i Rusi ponosno nazivaju svoje obrambeno-oslobodilačke ratove, termin Vaterländischer Krieg u njemačkom jeziku ima drukčiji, pretežno negativan imidž. Kao naziv za sovjetski rat protiv Hitlerove Njemačke taj je termin bio u Istočnoj Njemačkoj (1949. – 1990.) Nijemcima nametnut od Sovjeta, s jasnom ideološkom interpretacijom pobjede svjetskog socijalizma nad nacionalsocijalizmom i fašizmom. U Zapadnoj Njemačkoj termin Vaterländischer Krieg imao je izrazito negativne konotacije: prema toj interpretaciji Crvena je armija, oslobodivši istočnu Europu od njemačke okupacije, nametnula sovjetsku okupaciju, tako da je Hitlerov totalitaristički režim zamijenjen drugim, Staljinovim. I, konačno, treći razlog zbog kojega ne preporučujemo prijevod Vaterländischer Krieg za hrvatski Domovinski rat leži u uporabi pridjeva vaterländisch u suvremenom njemačkom jeziku. Nakon iskustava dvaju svjetskih ratova koje su izazvali u 20. stoljeću i zlouporabe pojma domovine (Vaterland) u nacionalsocijalističkoj ideologiji Nijemci imaju distanciran odnos prema tom pojmu. To je razlog što se imenica Vaterland – domovina odnosno pridjev vaterländisch – domovinski u suvremenom njemačkom jeziku često rabe u pejorativnim značenjima nacionalističkoga ili patetičnoga. To značenje bilježe i rječnici suvremenoga njemačkog jezika, primjerice Duden: va|ter|län|disch <Adj.> (geh., oft emotional, auch abwertend) (uzvišen stil, često emocionalan, također pejorativan).14 Radi ilustracije navest ćemo na ovom mjestu samo dva autentična primjera (istaknuo V. K.):15 Rund eine Million Besucher pilgern jährlich an diesen Ort – viele angezogen von den noch immer lebendigen Heldenverehrungen, vaterländischen Ideologien und pathosumrankten Darstellungen, mit denen mehr als hundert Jahre lang deutsche, französische und britische Geschichtsschreiber das furchtbare Gemetzel jenes Tages glorifiziert haben.16 Gegen Bedenkenträger, gegen deutsch-deutsche Neugründer, gegen die Oskar Lafontaines und Patrick Süskinds, denen der Ruf nach Einheit entweder zu vaterländisch klang oder die diese Einheit gar nicht wollten.17
14 Prijevod V. K. 15 Preuzeti iz referentne baze rječnika Digitales Wörterbuch der deutschen Sprache. 16 Berliner Zeitung, 16.06.1995 Oko milijun posjetitelja hodočaste svake godine na ovo mjesto – mnogi od njih privučeni još uvijek živim kultom junaštva, domoljubnim ideologijama i patetičnim prikazima kojima su njemački, francuski i britanski povjesničari više od stotinu godina glorificirali užasni pokolj koji se zbio onog dana. (Preveo V. K.) 17 Die Zeit, 03.05.2007, Nr. 19 Protiv skeptika, protiv osnivača nove ujedinjene Njemačke, protiv ljudi poput Oskara Lafontaina i Patricka Süskinda kojima je zov za ujedinjenjem zvučao nacionalistički ili to ujedinjenje uopće nisu željeli. (Preveo V. K.)
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
2.1.2. Prijevod Heimatkrieg U Ustavu Republike Hrvatske iz 2001. godine18 termin Domovinski rat pojavljuje se u uvodnom poglavlju Izvorišne osnove: Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991. – 1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. Ta je rečenica u jednom njemačkom prijevodu koji se može naći na internetu19 (prevoditelj nepoznat) prevedena ovako (istaknuo V. K.): Mit der neuen Verfassung der Republik Kroatien (1990) und dem Sieg im Heimatkrieg (1991 – 1995) hat das kroatische Volk seine Entschlossenheit und Bereitschaft für die Wiederherstellung und Bewahrung der Republik Kroatien als selbständigen und unabhängigen, souveränen und demokratischen Staat ausgedrückt. Već po ovoj jednoj rečenici (a analiza ostatka prijevoda to bi potvrdila, za što ovdje nemamo mjesta) svaki germanist odmah vidi da prijevod nije lektorirao materinski govornik njemačkog jezika (glagol ausgedrückt nije najbolji izbor, kao ni kolokacija Bewahrung der Republik Kroatien). Ni najnoviji prijevod hrvatskog Ustava na njemački nije mnogo bolji. Hrvatski je sabor na sjednici 16. lipnja 2010. godine donio Odluku o proglašenju Promjene Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj se među ostalim mijenja i citirani tekst iz uvodnog poglavlja Izvorišne osnove. On je sada sintaktički ubačen na kraj jedne duge rečenice (koja se proteže na cijelu stranicu pa smo ju ovdje morali skratiti) i glasi ovako (istaknuo V. K.):20 Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo: […] – u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države. Njaprije moramo primijetiti da u toj dugoj rečenici gramatički nedostaje glavna rečenica: nakon predikatnoga proširka „Izražavajući … državnu suverenost“ slijedi duga zavisna 18
Tiskano izdanje: Ustav Republike Hrvatske (2001). Zagreb: informator. Internetsko izdanje: Ustav Republike Hrvatske (2001). Narodne novine 41/2001. <http://narodne-novine.nn.hr/clanci/ sluzbeni/2001_05_41_705.html> (04.10.2019.) 19 <http://www.verfassungen.eu/hr/verf90-i.htm> (04.10.2019.) < http://www.unterkunftsvermittlung-kroatien.de/verfassung_ kroatien/> (04.10.2019.) 20 <https://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske> (04.10.2019.)
rečenica „što se očitovalo: …“, na kraju koje stoji točka – nema glavne rečenice! Isto tako i u njemačkom prijevodu (prevoditelj nepoznat):21 Seine tausendjährige nationale Eigenständigkeit und das durch die Gesamtheit historischer Ereignisse unter verschiedenen Staatsformen bestätigte staatliche Fortbestehen des kroatischen Volkes zum Ausdruck bringend, sowie durch die Wahrung und Entwicklung des staatsbildenden Gedankens von dem historischen Recht des kroatischen Volkes auf volle staatliche Souveränität, welches sich äußerte: […] - in der neuen Verfassung der Republik Kroatien (1990) und dem Sieg des kroatischen Volkes und der kroatischen Vaterlandsverteidiger im gerechten, legitimen, Verteidigung-, Befreiungs- und Heimatkrieg (1991 - 1995), wodurch das kroatische Volk seine Entschlossenheit und Bereitschaft zur Wiederherstellung und Erhaltung der Republik Kroatien als selbstständigen und unabhängigen, souveränen und demokratischen Staat bekräftigt hat. Osim dakle što ni u prijevodu nema glavne rečenice (jer jezična pogreška u izvorniku nije opravdanje prevoditelju da je ponovi u svom prijevodu, a to što hrvatski tekst Ustava očito nije lektoriran priča je za sebe), upada u oči (među ostalim) i loš prijevod fraze u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.). U hrvatskoj frazi pridjevi pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom atributi su imenu Domovinskom ratu (1991. – 1995.), a u njemačkom tekstu stoji, prevedeno natrag na hrvatski: u pravednom, legitimnom, obrambenom, oslobodilačkom i domovinskom ratu (1991. – 1995.)! Nijemcu će dakle fraza im gerechten, legitimen, Verteidigung-, Befreiungs- und Heimatkrieg (1991 – 1995) biti potpuno zbunjujuća. Naprotiv, ispravan prijevod hrvatske fraze glasio bi ovako: im Heimatkrieg (1991 – 1995), der ein gerechter, legitimer Verteidigungs- und Befreiungskrieg war – atributi obrambenom i oslobodilačkom u njemačkom se jeziku mogu izraziti samo imenički u sklopu složenica s odnosnom imenicom (Verteidigungs- und Befreiungskrieg – obrambeni i oslobodilački rat), a to znači da cijeli atributni niz moramo izraziti iza odnosne imenice Heimatkrieg – Domovinski rat u obliku odnosne rečenice, što zna svaki student germanistike, a nikako ispred kao u hrvatskoj frazi gdje su svi atributi pridjevski. No vratimo se samoj izmjeni hrvatskog teksta Ustava na navedenom mjestu. Umjesto samo Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991. – 1995.) sada stoji u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.): dodano je tko je pobijedio (hrvatski narod i hrvatski branitelji), a Domovinski je rat dobio atribute pravednog, legitimnog, obrambenog i oslobodilačkog. Razlog ovim dodacima bila je vjerojatno potreba da se i u Ustavu, kao temeljnom državnom pravnom aktu, eksplicitno okarakterizira Domovinski rat, a u konačnici i svijetu pošalje jasnija slika o ratu u Hrvatskoj, o čemu je bilo riječi u uvodnom poglavlju ovoga rada. 21 <http://www.kas.de/wf/doc/kas_2764-1442-1-30. pdf?110114141431> (04.10.2019)
97. BROJ - STUDENI 2018.
11
Vratimo se sada našem glavnom pitanju: prijevodu naziva Domovinski rat, koji je i u starijem i u novijem tekstu Ustava preveden doslovno: Heimatkrieg (njem. Heimat – zavičaj, domovina). Izraz (Kroatischer) Heimatkrieg je, barem sudeći po broju potvrda na internetu, najčešći njemački naziv za hrvatski Domovinski rat. Većina njemačkih autora rabi upravo taj izraz, i to često pod navodnicima i/ili s naznakom takozvani (njem. so genannt) ispred, kojima je funkcija citirati njemačkim čitateljima izvorni hrvatski naziv na njemačkom jeziku, usp. primjerice: Der sogenannte ,Heimatkrieg’ in Kroatien ist längst beendet.22 Das kollektive kroatische Gedächtnis bewertet den so genannten Heimatkrieg als Geburtsstunde der Unabhängigkeit.23 Čini se da izraz (Kroatischer) Heimatkrieg postaje i administrativni njemački naziv za hrvatski Domovinski rat. Tako se pojavljuje, da citiramo barem jedan primjer, u Pravnim naputcima za rad regionalnih nositelja Njemačkog mirovinskog osiguranja (Rechtliche Arbeitsanweisungen der Regionalträger der Deutschen Rentenversicherung), u kojima se spominje i uplata u mirovinsko osiguranje za vrijeme sudjelovanja osiguranika u hrvatskom Domovinskom ratu (Teilnahme am Heimatkrieg): R2.5 Sonderzeiten wegen Teilnahme am Heimatkrieg Die Zeiten der Teilnahme am Heimatkrieg können entweder Pflichtbeitragszeiten oder Sonderzeiten sein. (…)24 Općenito se složenica Heimatkrieg u suvremenom njemačkom jeziku rabi ponajprije upravo za rat u Hrvatskoj 1991. – 1995., kako se može vidjeti kad se u Googleovu tražilicu utipka ta složenica. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata izraz Heimatkrieg rabio se kao naziv za rat na njemačkom tlu.25 U prenesenom značenju izraz Heimatkrieg rabi se u suvremenom njemačkom jeziku u značenju (oružane ili nenaoružane) borbe u domovini, primjerice protiv droge, protiv terorizma: In seinem Heimatkrieg gegen Drogen und Terrorismus ist nach seiner Überzeugung die Bill of Rights das erste Opfer.26 ili primjerice kao rat riječima u domovini (Heimatkrieg der Worte – jedan naslov u časopisu Welt online:27 misli se na izvješćivanje o ratu u Iraku u njemačkim medijima kod kojega 22 <www.feuerwehrpresse.de/Text%20-%20 Feuerwehrwesen%20Kroatien.pdf> (04.10.2019.) Takozvani 'Domovinski rat' u Hrvatskoj odavno je završen. 23 <https://www.freitag.de/autoren/der-freitag/den-haag-gibtdas-super-ego> (04.10.2019.) Kolektivna hrvatska svijest smatra takozvani Domovinski rat kolijevkom svoje neovisnosti. 24 <http://www.deutsche-rentenversicherung-regional.de/ Raa/Raa.do?f=SVABKHRVART26R2.5> (04.10.2019.) 25 Na tu upotrebu referira primjerice naslov knjige Der Heimatkrieg 1939-1945 autora W. Paula iz 1980. godine, ili pak naslov članka Heimatkrieg – Das Gebiet zwischen Margetshöchheim und Gelchsheim im Luftkrieg autora Herberta Schotta, u: Mainfränkische Jahrbücher 44 (1992), itd. 26 <http://www.welt.de/print-welt/article449688/Der_ Fensterplatz.html> (04.10.2019.) U njegovom ratu protiv droge i terorizma u domovini prva je žrtva prema njegovom uvjerenju Bill of Rights. (Preveo V. K.) 27 <http://www.welt.de/print-welt/article520421/Heimatkrieg_ der_Worte.html> (04.10.2019.)
12
novinari međusobno vatreno polemiziraju o istini o iračkom ratu). Prijevod (Kroatischer) Heimatkrieg za hrvatski Domovinski rat bolji je od prijevoda Vaterländischer Krieg, među ostalim i zato što se u međuvremenu udomaćio u njemačkom jeziku kao naziv za rat u Hrvatskoj 1991. – 1995., a i ekspresivna vrijednost riječi Heimat odgovara onoj hrvatske riječi domovina u smislu da su te riječi u oba jezika izrazito pozitivno konotirane, za razliku od kompromitiranih Vaterland / vaterländisch koje se u suvremenom njemačkom jeziku rabe i pejorativno, kako je prikazano u odlomku 2.1.1. 2.2. Slobodni njemački prijevodi hrvatskog naziva Domovinski rat Slobodni njemački prijevodi hrvatskog naziva Domovinski rat fokusiraju se na pojedine aspekte toga rata, koji imaju različite značenjske komponente tog izraza, spomenutog uz pojam hotwords. U nastavku će biti riječi o prijevodima Befreiungskrieg – oslobodilački rat, Kroatien-Krieg – rat u Hrvatskoj i varijantama te Unabhängigkeitskrieg – rat za neovisnost. 2.2.1. Prijevod Befreiungskrieg Citirana rečenica iz hrvatskoga Ustava (2001.) prevedena je u tiskanom izdanju njemačkog prijevoda28 ovako (istaknuo V. K.): Durch die neue Verfassung der Republik Kroatien (1990) und den Sieg im Befreiungskrieg (1991-1995) hat das kroatische Volk seine Entschlossenheit und Bereitschaft zur Gründung und Erhaltung der Republik Kroatien als selbständigen, unabhängigen, souveränen und demokratischen Staat bekräftigt.29 Termin Domovinski rat (1991. – 1995.) preveden je ovdje dakle složenicom Befreiungskrieg (1991-1995) – oslobodilački rat (1991. – 1995.). Legitimaciju za takav prijevod možemo pronaći u činjenici da je pridjev osloboditeljski/oslobodilački jedan od atributa kojima se u Deklaraciji o Domovinskom ratu iz 2000. godine karakterizira taj rat (istaknuo V. K.): […] 2. Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. 3. Uspješna obrana u Domovinskom ratu s konačnim oslobodilačkim vojnoredarstvenim operacijama »Bljesak« i »Oluja« te kasnijom mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja, stvorila je sve pretpostavke za skladan razvitak Republike Hrvatske kao zemlje koja prihvaća demokratske standarde suvremenoga zapadnog svijeta i otvara brojne mogućnosti približavanja tom svijetu u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i kulturnom smislu. 4. Temeljna vrijednost Domovinskog rata jest uspostava i obrana državnog suvereniteta i teritorijalnog inte griteta Republike Hrvatske, čime su stvorene pretpostavke za djelovanje pravne države i vladavine prava te zakonito funkcioniranje državnih tijela kao najbolji način za daljnju afirmaciju dostojanstva Domovinskog rata. […] 28 Verfassung der Republik Kroatien (2002). Prevela Nina Sokol. (Kroatische Gesetzgebung; 397). Zagreb: Narodne novine. 29 str. 44-45
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Prijevod Befreiungskrieg (1991-1995) – oslobodilački rat (1991. – 1995.) možemo dakle interpretirati tako da referira na oslobađanje dijelova Republike Hrvatske, u kojima su pobunjeni hrvatski Srbi 1991. – 1995. godine uspostavili autonomiju u obliku tzv. Krajine, i njihovu reintegraciju u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske, čime je uspostavljen i obranjen državni suverenitet i teritorijalni integritet Republike Hrvatske. Prijevod Befreiungskrieg otvoren je međutim i za drugu interpretaciju, naime kao rat za oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije,30 budući da mirno odcjepljenje, kakvom smo svjedočili primjerice pri raspadu Čehoslovačke na Češku i Slovačku krajem 1980-ih, na ovim prostorima nije bilo moguće zbog otpora srpske strane 1991. godine. 2.2.2. Prijevod Kroatien-Krieg i varijante Kad na njemačkom jeziku referiramo na rat u Hrvatskoj 1991. – 1995., umjesto opće imenice Heimat – domovina možemo uporabiti i vlastito ime te domovine: KroatienKrieg. Pišemo ga kao polusloženicu radi jasnoće, iako ne bi bilo pogrešno ni pisanje kao obična složenica: Kroatienkrieg. Kao što je poznato, složenice su u njemačkom jeziku uobičajen način sažimanja sintaktičkih odnosa, pri čemu je taj odnos između sastavnica složenice često otvoren za različite interpretacije jer nije eksplicitno naznačen. Tako složenica Kroatien-Krieg može značiti rat u Hrvatskoj, ali može značiti i rat za Hrvatsku: sastavnica Kroatien može dakle upućivati na mjesto rata, ali i na njegov cilj. Ta otvorenost interpretacije i relativna ekspresivna neutralnost riječi Kroatien, koja je u njemačkom jeziku jednostavno njihovo ime za našu zemlju, u usporedbi s izrazito ekspresivnim riječima Heimat i vaterländisch čine izraz Kroatien-Krieg uporabljivim u svim kontekstima u kojima prevoditelj želi ostati stilski, odnosno ideološki neutralan. Spomenuti odnos između sastavnica složenice može se učiniti eksplicitnim uporabom odgovarajućih prijedloga: Krieg in Kroatien – rat u Hrvatskoj, Krieg um Kroatien / Krieg für Kroatien (oboje: rat za Hrvatsku). Pogledajmo ova dva posljednja izraza: Krieg um Kroatien i Krieg für Kroatien. Oni imaju različita značenja zahvaljujući jednoj finoj semantičkoj razlici između prijedloga um i für (hrv. oboje: prijedlog za). Naime, prijedlog um rabi se kad imenica ispred koje stoji označuje nešto što postoji, a opstanak je ugrožen, dok se prijedlog für rabi kada imenica ispred koje stoji označuje nešto što još ne postoji, a uspostava je poželjna. Tako primjerice Kampf um Frauenrechte – borba za ženska prava znači borbu za očuvanje postojećih ženskih prava, a Kampf für Frauenrechte – (također) borba za ženska prava znači borbu za uspostavu ženskih prava koja još ne postoje. Analogno tomu prijevod Krieg um Kroatien – rat za Hrvatsku značit će rat za obranu Hrvatske (od srpsko-crnogorske agresije), dok će Krieg für Kroatien – (također) rat za Hrvatsku značiti rat za uspostavu neovisne Hrvatske. Dva izraza fokusiraju se dakle na dva aspekta Domovinskog rata, a sinonimi bi bili Kroatischer Verteidigungskrieg – hrvatski obrambeni rat (za Krieg um Kroatien) odnosno Kroatischer Unabhängigkeitskrieg – hrvatski rat za neovisnost (za Krieg für Kroatien). 30 kako se katkad i razumije na njemačkom govornom području, usp. npr.: 24 Jahre Haft für General Gotovina. Ganz Kroatien über das Urteil gegen den Nationalhelden aus dem «Befreiungskrieg» gegen Jugoslawien geschockt. <https://www.tagblatt.ch/ international/kroatiens-nationalheld-verurteilt-ld.700841> (06.10.2019.)
2.2.3. Prijevod Kroatischer Unabhängigkeitskrieg Glavna tekovina hrvatskoga Domovinskoga rata jest što danas živimo u neovisnoj i samostalnoj hrvatskoj državi. Stoga i izraz Kroatischer Unabhängigkeitskrieg – hrvatski rat za neovisnost smatramo dobrim prijevodom hrvatskog termina Domovinski rat jer ističe jedan ključni aspekt toga rata.31 Atribut kroatischer – hrvatski nužan je jer vremenski i zemljopisno situira opću imenicu Unabhängigkeitskrieg – rat za neovisnost. Po istom obrascu stvoreni su i njemački nazivi za druge ratove za neovisnost u svijetu: Sloweniens Unabhängigkeitskrieg – slovenski rat za neovisnost, der ungarische Unabhängigkeitskrieg – mađarski rat za neovisnost, der griechische Unabhängigkeitskrieg – grčki rat za neovisnost, der Unabhängigkeitskrieg Cubas – kubanski rat za neovisnost, Spanischer Unabhängigkeitskrieg – španjolski rat za neovisnost, Mexikanischer Unabhängigkeitskrieg – meksički rat za neovisnost itd. U ovu paradigmu uklapa se dakle i naziv Kroatischer Unabhängigkeitskrieg. 3. ZAKLJUČAK Iako je naziv Domovinski rat neprecizan jer ne upućuje ni na karakter ni na mjesto rata, radi percepcije rata u inozemstvu ne treba mijenjati hrvatski naziv, nego je zadatak prevoditelja prenijeti taj naziv tako da bude ispravno percipiran u drugim kulturnim okruženjima. Pokazali smo da doslovni prijevod Vaterländischer Krieg, za razliku od drugoga doslovnog prijevoda Heimatkrieg, u njemačkom kulturnom okruženju vjerojatno neće optimalno funkcionirati kao prijevod hrvatskog termina Domovinski rat zbog fiksne referencije na druge ratove i zbog negativnih konotacija. Smatramo također da i slobodni prijevodi mogu biti dobra prijevodna rješenja: Kroatien-Krieg jest dobar prijevod jer ideološki i stilski neutralno, a jasno situira rat. I prijevod Befreiungskrieg 1991.-1995. – oslobodilački rat 1991. – 1995. ocjenjujemo dobrim jer se fokusira na jedan realni aspekt Domovinskog rata (oslobođenje dijelova Hrvatske koje su 1991. okupirali pobunjeni Srbi), no treba istaknuti i njegovu dvoznačnost: Befreiungskrieg se može tumačiti i kao rat za oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije, što podrazumijeva (imenica oslobođenje) da je Hrvatska u 20. stoljeću bila zatočena u jugoslavenskom savezu. Posebno dobrim slobodnim prijevodom čini nam se Kroatischer Unabhängigkeitskrieg jer informira njemačke adresate o aspektu Domovinskog rata koji se može smatrati središnjim: o hrvatskoj neovisnosti i samostalnosti kao glavnom cilju i tekovini toga rata. 31 Kao i prijevod Kroatienkrieg, i prijevod Unabhängigkeitskrieg u njemačkim je tekstovima relativno čest. Evo jednog primjera: Veteranen des Unabhängigkeitskriegs der 1990er Jahre haben in der Nähe des früheren Konzentrationslagers Jasenovac eine Tafel angebracht. Dort waren zwischen 1941 und 1945 85 000 Serben, Kroaten, Juden und Roma umgebracht worden. Auf der Tafel werden die gefallenen Kameraden mit dem Faschistengruss der Weltkriegszeit «Za dom spremni!» (Für die Heimat bereit!) geehrt. Der Gruss entspricht in seiner Tonlage etwa «Heil Hitler!». Liberale und Linke protestierten, doch andere – unter ihnen Plenkovic – argumentieren, die Plakette habe mit dem Weltkrieg nichts zu tun. Sie ehre die Toten des Unabhängigkeitskriegs. <https://www.nzz.ch/international/kontroverse-vergangenheitder-weltkrieg-geistert-durch-kroatien-ld.144227> (06.10.2019.)
97. BROJ - STUDENI 2018.
13
Analiza prijevoda Eu proračuna Iza svakog uspješnog prijevoda stoji dobra memorija
dr. sc. Goran Igaly - STUDIJA SLUČAJA
Kao što u naslovu ovog članka piše, iza svakog uspjelog prijevoda stoji kvalitetna translacijska memorija i projektni pojmovnik. Budući da prevoditeljima nerijetko nije dostupan odobreni projektni pojmovnik, najčešće je osnovna podloga za buduće prijevode upravo translacijska memorija izrađena na temelju ranije prevedenih tekstova. U ovom ću članku na primjeru jednog opsežnog i važnog dokumenta (Opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2019.) prikazati postupak izrade i održavanja translacijske memorije. Radit ću u programima LF Aligner, Olifant, Excel i Notepad++ te ću opisati njihove funkcije bitne za razumijevanje teksta. Prikupljanje paralelnih tekstova Translacijsku memoriju stvaramo iz paralelnih tekstova, što znači da nam je potreban isti dokument na izvornom i ciljnom jeziku. Za primjer ćemo uzeti engleski i hrvatski jezik. Prvi je korak pronalaženje odgovarajućih dokumenata s pomoću vrlo korisne tražilice na EUR-Lexu. Dokument se na hrvatskom jeziku zove Konačno donošenje (EU, Euratom) 2019/333 općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2019., a možemo ga pronaći naprednim pretraživanjem (https://eur-lex.europa.eu/advanced-search-form.html). U gornjem desnom kutu odabiremo jezik po kojem pretražujemo, u našem slučaju hrvatski,
nakon čega upisujemo dio teksta s ciljem pronalaženja željenih dokumenata.
Rezultirajući je dokument jako velik (oko 20 MB za svaki jezik) pa se prikazuje izvan uobičajenih okvira za prikaz dokumenata na EUR-Lexu. Odabiremo prikaz u HTML obliku jer je on pogodan za izradu translacijske memorije. Nakon što se učitao cijeli dokument, što može potrajati neko vrijeme, ovisno o brzini interneta, na uobičajeni ga način spremamo na računalo (primjerice, dokument se u Google Chromeu sprema ovako: Ctrl+S i [ Save ]).
14
Poravnavanje dokumenata U 96. broju Prevoditelja ukratko sam opisao program LF Aligner, a sada ću na primjeru iznimno velike datoteke pokazati i kako radi. Pokrenuvši LF Aligner, odabiremo opciju poravnavanja HTML datoteka spremljenih na lokalnom računalu. Za spomenuti dokument nisam želio isprobavati opciju izravnog poravnavanja na temelju poznavanja CELEX broja. Za vježbu to možete pokušati napraviti sami, ali za početak na nekom dokumentu umjerene veličine.
Odabiremo jezični par EN – HR te nakon toga datoteke za poravnavanje ([ Browse ]).
Nakon analize, koja na mojem računalu traje otprilike jednu minutu, LF Aligner javlja sljedeću poruku.
Pri pokušaju rastavljanja odlomaka na manje segmente (rečenice) došlo je do velike razlike u broju dobivenih segmenata u engleskom u odnosu na broj segmenata u hrvatskom jeziku. Savjet LF Alignera, koji je ujedno i moj savjet, jest da se u takvom slučaju obvezno radi segmentacija na odlomke, ali ne i na rečenice. Na taj će se način, naime, postići puno bolji rezultati. Nakon što smo još jednom pritisnuli Next, LF Aligner će nam za otprilike jednu minutu napisati sljedeću poruku.
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Uređivanje translacijske memorije Sada na scenu stupa stari i gotovo zaboravljeni program Olifant, koji se može preuzeti sa stranice http://okapi.sourceforge.net/downloads.html.
Odaberemo li prvu opciju, odnosno pregled poravnavanja u Alignerovu programu za grafičko oblikovanje, ugodno ćemo se iznenaditi kada vidimo da je Aligner s gotovo stopostotnom točnošću poravnao dokumente i napravio 71 901 englesko-hrvatski segment. Uvjerivši se u to, zadajemo sljedeću naredbu. File > Save & exit Na kraju nam još preostaje izraditi translacijsku memoriju iz datoteke dobivene poravnavanjem. Za to služi LF Alignerov modul TMX Maker, a Aligner nam postavlja sljedeće pitanje.
Nakon što smo prihvatili sve što nam je Aligner ponudio (jezični par, dodavanje napomene, potpis kreatora i datum izrade), pojavit će se ovaj prozor.
Dobili smo translacijsku memoriju sa 71 898 segmenata, čime je faza izrade translacijske memorije s pomoću LF Alignera završena. U sljedećem je okviru napomena samo za znatiželjne i one koji se ne boje tehničkog opisa. Ostale bih zamolio da preskoče okvir. Želite li biti posve precizni i pronaći mjesta na kojima se nalaze tri izbačena segmenta, možete u Excel učitati paralelni tekst u TXT obliku. Najbolji je postupak učitati dobivenu tekstualnu datoteku (u našem slučaju aligned_L_2019067EN.01000101.xmlL_2019067HR.01000101.xml.txt), označiti cijeli tekst s pomoću Ctrl+A te ga prenijeti u Excel. Potom u Excelu treba otići u gornji lijevi kut i s pomoću Ctrl+strelica dolje pronaći prazne segmente u engleskom tekstu, odnosno segmente koji su u hrvatskom tekstu podijeljeni na dva dijela. Ako ste došli do ovdje, lako ćete pronaći spomenute segmente, a za kontrolu neka vam posluži informacija da se radi o 142., 12351. i 49872. segmentu. Za vježbu možete sadržaj ćelija razdvojiti na dva dijela te iz tako dobivene tekstualne datoteke napraviti translacijsku memoriju u kojoj su i ta tri segmenta ispravno poravnata. Napominjem da je ovaj dio bio samo za one koji se ne boje tehničkog opisa.
Iako je posljednja verzija tog programa objavljena u travnju 2009., on ispravno radi još i danas. Olifant možda djeluje staromodno, no meni se njegovo sučelje baš sviđa: prostor je racionalno iskorišten, boje su nenametljive, daje nam mnogo korisnih informacija... Uskoro slijedi najzanimljiviji dio, a to je provjera konzistentnosti translacijske memorije. Prvi pogled na translacijsku memoriju Provjeru konzistentnosti translacijske memorije započet ćemo sortiranjem po izvorniku odnosno prijevodu, što se postiže klikom miša u zaglavlje stupca po kojem želimo sortirati. Ponovljeni klik mijenja redoslijed sortiranja, odnosno sortirati se može uzlazno ili silazno. Kliknemo li na Text_EN kako bismo dobili silazno sortiranje po engleskom tekstu, skrolanjem ćemo vrlo brzo doći do prve nekonzistentnosti u prijevodu. Whenever the appropriation is intended to cover expenditure relating to the purchase, or the conclusion of a contract for the supply, of equipment, or the provision of services, the institution will consult the other institutions on the conditions which each has obtained. Engleska je rečenica prevedena na dva različita načina. Kad god je cilj proračunskih sredstava pokrivanje troškova nabave ili sklapanja ugovora za nabavu opreme ili pružanje usluga, institucija će se posavjetovati s drugim institucijama o uvjetima pod kojima je svako od navedenog dogovoreno. Kad god je cilj odobrenih sredstava pokrivanje troškova nabave ili sklapanja ugovora za nabavu opreme ili pružanje usluga, institucija će druge institucije obavijestiti o uvjetima pod kojima je svako od navedenog dogovoreno. Primjećujemo dva problema, od kojih je prvi terminološke (ne znamo prevodi li se appropriation kao proračunska sredstva ili odobrena sredstva), a drugi semantičke prirode (ne znamo hoće li institucija druge ustanove samo obavijestiti ili će se s njima posavjetovati). Pogledamo li nekoliko desetaka redaka dalje, naići ćemo na ovaj segment na engleskom jeziku. various kinds of fitting-out work, including in particular the installation of partitions, curtains, cables, painting, wall coverings, floor coverings, suspended ceilings and the related technical installations I on je na hrvatski preveden na dva različita načina. raznih vrsta poslova opremanja, uključujući posebice postavljanje pregradnih zidova, zavjesa, kablova, bojanja, pokrivanja zidova, pokrivanja podova, visećih stropova i povezanih tehničkih instalacija različitih vrsta radova uređenja, što posebno uključuje postavljanje pregrada, zavjesa, kabela, ličenje, postavljanje zidnih tapeta, podnih obloga, spuštenih plafona i povezane tehničke instalacije
97. BROJ - STUDENI 2018.
15
Analizom dobivamo sljedeću tablicu prijevoda. various kinds of fitting-out work partitions cables painting
razne vrste poslova opremanja pregradni zidovi kablovi bojanje
wall covering
pokrivanje zidova
floor coverings
pokrivanje podova
suspended ceilings
viseći stropovi
različite vrste radova uređenja pregrade kabeli ličenje postavljanje zidnih tapeta postavljanje podnih obloga spušteni plafoni
Gramatičku ispravnost prijevoda možete procijeniti sami. Ne namjeravam na ovaj način analizirati svih 71 898 segmenata, samo sam želio ukazati na potrebu provjere prijevoda koji su prije objave u Službenom listu Europske unije navodno prošli kontrole raznih stručnjaka, i to na više razina. Nastavljamo s jednostavnim operacijama koje je moguće izvršiti s pomoću više od deset godina starog alata Olifanta. Najprije ćemo iz translacijske memorije izbaciti segmente koji nisu zanimljivi za analizu, a to su ponavljanja identičnih prijevoda, segmenti koji se sastoje isključivo od brojeva i slično. Pogledajmo donji redak u Olifantu. Podaci nam govore da se nalazimo na 181. segmentu od prikazanih 71 898. Ukupan je broj segmenata u translacijskoj memoriji također 71 898 jer se trenutačno prikazuju svi segmenti, tj. podaci nisu filtrirani. Smanjivanje broja zapisa u translacijskoj memoriji Segment koji se sastoji samo od spojnice (-) u engleskom se i hrvatskom javlja 8237 puta. Ta ponavljanja možemo obrisati jer ni na koji način ne doprinose translacijskoj memoriji. Izvršavamo sljedeću naredbu. View > Filter Settings
Na sličan način možemo obrisati i ostale zapise za koje sa sigurnošću možemo reći da od njih nema koristi u translacijskoj memoriji. Brisanje višestrukih zapisa Sljedeća je operacija brisanje višestrukih zapisa u translacijskoj memoriji. Neki programi za rad s translacijskom memorijom uopće ne dopuštaju višestruke identične zapise, no budući da je naša translacijska memorija nastala poravnavanjem, morat ćemo se sami pobrinuti za brisanje. Za to služi sljedeća naredba. Entries > Flag Entries
Označili smo ponavljajuće zapise u translacijskoj memoriji. Uočimo da je vrlo važno ostaviti neoznačenim potvrdni okvir Flag also the original of each duplicate jer bismo u suprotnom označili i prvo pojavljivanje višestrukih prijevoda u translacijskoj memoriji. To, međutim, ne želimo jer je cilj da od višestrukih prijevoda ostane po jedan predstavnik. Dobit ćemo ovakav izvještaj.
Označena su 42 074 segmenta. Višestruki su zapisi označeni tako da su kvačicom označena sva ponavljanja prijevoda, dok je prvi prijevod neoznačen. Za prikaz smo izdvojili („filtrirali”) samo one segmente u kojima se engleski sastoji od samo jednog znaka. Budući da se ti segmenti i u hrvatskome sastoje od samo jednog znaka (-), slobodno ih (njih 8237) možemo obrisati. Za brisanje segmenata izvršavamo ove naredbe: Edit > Select All i [ Delete ] View > Use Filter (isključiti). U statusnom se retku prikazuje sljedeće. Translacijsku je memoriju sada pametno spremiti pod novim nazivom, primjerice Budget2019-v01.tmx. Ako translacijsku memoriju zatvorimo i ponovno otvorimo, vidjet ćemo da se broj zapisa smanjio na 63 661.
16
Izvršavamo naredbu kojom ćemo prikazati samo označene zapise. View > Set Filter For Flagged Entries U statusnom se retku pojavljuju sljedeći podaci.
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Ponavljamo postupak brisanja: Edit > Select All i [ Delete ] View > Use Filter (isključiti). U translacijskoj se memoriji nakon toga nalazi 21 587 zapisa te je spremamo pod novim imenom: Budget2019-v02.tmx. Nakon što smo je spremili i ponovno učitali, u statusnom će se retku pojaviti sljedeći podaci.
Neprevedeni segmenti Pogledajmo sada sve one segmente u kojima se podudaraju hr vatski i engleski. Entries > Flag Entries
Zatvaramo i ponovno otvaramo. U statusnom retku sada piše sljedeće.
S pomoću nekoliko jednostavnih koraka smanjili smo broj zapisa sa 71 898 na 18 572, dakle za 74 %. Sada se možemo posvetiti pravoj analizi. Različito prevedeni segmenti Tražimo segmente koji su prevedeni različito. Entries > Flag Entries
Dobit ćemo sljedeću poruku.
Bit će označeno 3015 zapisa.
Prikažimo ponovno samo označene zapise. View > Set Filter For Flagged Entries „Prolistamo” li dobiveni rezultat, pronaći ćemo i jednu rečenicu koju je trebalo prevesti. ( *) The proportionality factors applied to calculate the financial contribution are based on the following participation per EEA EFTA country and per EU programme: Ta se rečenica pojavljuje na 1797. stranici prijevoda proračuna Europske unije za 2019. godinu.
Srećom je to i jedina takva rečenica. Obrisat ćemo je iz translacijske memorije kao i sve rečenice u kojima su engleski i hrvatski tekst jednaki. Na taj ćemo način, doduše, izgubiti prijevode segmenata koji sadržavaju neki tekst (naziv) koji se ne prevodi, ali obrisat ćemo puno više segmenata koji se sastoje od samih brojki i oznaka koje se ne prevode. Dakle, još jednom izvršavamo ove naredbe: Edit > Select All i [ Delete ] View > Use Filter (isključiti). Nakon toga translacijsku memoriju spremamo pod novim imenom: Budget2019-v03.tmx.
Od 18 572 preostala zapisa 2330 ih je prevedeno tako da istom izvorniku odgovaraju različiti hrvatski prijevodi, što čini 12,5 % svih prijevoda. Ima i razlika čisto tehničke prirode, primjerice razmak koji je dodan ili nedostaje, spojnica (-) koja je zamijenjena crticom (–), zagrade koje nedostaju, različita pravopisna rješenja (primici/primitci) i slično. Da bismo dobili jasniju sliku o tome koje su rečenice najviše puta višestruko prevedene, poslužit ćemo se Excelom, jednim od mojih omiljenih alata. Postupak je moguće provesti i s pomoću besplatnog programa otvorenog koda LibreOffice Calc, no ja sam se odlučio za Excel jer pretpostavljam da se većina prevoditelja za rad s tablicama koristi upravo njime. U Olifantu možemo vrlo jednostavno označiti cijelu tablicu (Edit > Select All ili Ctrl+A) te s pomoću Ctrl+C kopirati njezin sadržaj. Nakon toga ulazimo u Excel, postavljamo se u ćeliju A2 te desnim klikom miša odabiremo opciju umetanja neoblikovanog teksta (desna opcija na Paste).
Ako se u Excelu umjesto hrvatskih pojave neki čudni znakovi, tekst iz Olifanta treba prvo prenijeti (zalijepiti) u neki program za obradu teksta (npr. Notepad++) i tek onda u
97. BROJ - STUDENI 2018.
17
Excel. Ovo je samo jedan od brojnih malih trikova kojima se prevoditelji služe u svakodnevnom radu. U ćelije D1 i E1 upisujemo zaglavlja Engleski i Hrvatski te zatim označujemo ta dva stupca. Nakon toga u Excelu izvršavamo ovu naredbu. Insert > Pivot Table Nakon što smo polje Engleski odvukli u Row Labels, a polje Hrvatski u Values, u donjem desnom kutu prikazat će se sljedeće.
4 0 4 Prihodi od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće dužnosnika i ostalih službenika u aktivnoj službi 4 0 4 Prihodi od posebnog nameta i nameta za solidarnost na plaće članova institucija, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnom radnom odnosu 4 0 4 Prihodi od posebnog nameta na plaće i nameta solidarnosti članova institucije, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnom ra(dnom odnosu 4 0 4 Primici od nameta solidarnosti na plaće članova Suda, dužnosnika i ostalih djelatnih službenika
Budući da ima dugačkih tekstova, smanjit ćemo širinu stupca A. Desnim klikom miša u zaglavlju stupca A odabiremo Column Width te postavljamo širinu stupca na 120. Pozicioniramo se negdje unutar stupca Count of Hrvatski te desnim klikom miša biramo Sort Largest to Smallest. Na taj način dobivamo skup segmenata koji su prevedeni na najviše različitih načina, a apsolutni je pobjednik odlomak s 30 različitih prijevoda! The contributions from the EFTA States pursuant to the Agreement on the European Economic Area, and in particular Article 82 thereof and Protocol 32 thereto, must be added to the appropriations entered in this item. By way of information, these amounts derive from contributions from the EFTA States entered against Article 6 3 0 of the statement of revenue, which constitute assigned revenue in accordance with points (e), (f) and (g) of Article 21(2) of the Financial Regulation; they give rise to the provision of corresponding appropriations and to implementation under the European Economic Area Annex to this part of the statement of expenditure in this section, which forms an integral part of the general budget. Za vježbu možete napraviti sljedeće: sortirati translacijsku memoriju po engleskom tekstu, pronaći segmente koji počinju s The contributions from the EFTA States, kretati se po tablici i promatrati kako se hrvatski tekst mijenja dok engleski ostaje isti. Iako sam rekao da neću trošiti dragocjeni prostor, želio bih s vama podijeliti još jedan od svojih favorita. 4 0 4 Proceeds from the special levy and the solidarity levy on the salaries of Members of the institution, officials and other servants in active employment 4 0 4 Prihod od posebnih davanja i nameta solidarnosti na plaće članova institucija, dužnosnika i ostalih službenika koji su u aktivnoj službi 4 0 4 Prihod od posebnih nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucija, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnoj službi 4 0 4 Prihodi od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucije, dužnosnika i drugih službenika u aktivnom radnom odnosu 4 0 4 Prihodi od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucije, dužnosnika i drugih zaposlenika u aktivnom radnom odnosu 4 0 4 Prihodi od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucije, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnoj službi
18
4 0 4 Primici od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucija, dužnosnika i drugih službenika u aktivnoj službi 4 0 4 Primitci od posebnih davanja i nameta solidarnosti na plaće članova institucija, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnoj službi 4 0 4 Primitci od posebnog nameta i nameta solidarnosti na plaće članova institucije, dužnosnika i ostalih službenika u aktivnoj službi
Iz te kratke rečenice možemo zaključiti sljedeće. proceeds
prihod prihodi primici primitci special levy and posebna davanja i nameti solidarnosti the solidarity posebni nameti i nameti solidarnosti levy posebni namet i namet solidarnosti posebni namet i namet za solidarnost namet solidarnosti Members of članovi institucija the institution (bez prijevoda!) članovi Suda servants službenici koji su u aktivnoj službi in active službenici u aktivnoj službi employment službenici u aktivnom radnom odnosu zaposlenici u aktivnom radnom odnosu djelatni službenici servants in active službenici koji su u aktivnoj službi employment službenici u aktivnoj službi službenici u aktivnom radnom odnosu zaposlenici u aktivnom radnom odnosu djelatni službenici
Različitih rečenica koje su prevedene na više načina ima ukupno 904, a u njima se nalazi 502 695 znakova, odnosno 335 kartica teksta (ako računamo da jedna kartica teksta sadržava 1500 znakova). Drugim riječima, iste su rečenice prevođene više puta (i mi smo te prijevode platili!) iako se pravilnom organizacijom posla to moglo i moralo izbjeći. Za vježbu možete pogledati na koje su sve načine prevedene ove relativno kratke rečenice: This appropriation is intended to cover: te miscellaneous allowances and grants. Među šarolikim prijevodima kratkih rečenica pobjednik bi možda ipak bio segment 10 1 CONTINGENCY RESERVE, koji je preveden na četiri načina: nepredviđeni izdaci, nepredviđene okolnosti, nepredviđeni rashodi i izvanredni izdaci.
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Pokušajte se samo staviti u ulogu prevoditelja koji će na temelju takve translacijske memorije prevoditi proračun Europske unije za 2020. godinu, a onda i u kožu čitatelja koji će u hrvatskom tekstu proračuna pokušavati nešto pronaći! Održavanje translacijske memorije Da bi bila od stvarne pomoći pri prevođenju, translacijsku je memoriju potrebno održavati. To znači terminološko usklađivanje zapisa s ciljem izbjegavanja situacija u kojima translacijska memorija nudi različita rješenja od kojih prevoditelj mora odabrati samo jedno. Ovo je dobra prilika za prisjetiti se Hugove legendarne rečenice: „Izaberi jedan broj i sigurno ćeš pogriješiti!” Bilo bi, dakle, preporučljivo provjeriti i ispraviti eventualne pogrešne prijevode stručnih naziva u translacijskoj memoriji. Primjer 1 Za n i m a j u ć i n a s ka ko j e u p ro ra č u n u p reve den izraz budget line, zadajemo sljedeću naredbu. View > Filter Settings
te dobivamo šest segmenata. U njima je spomenuti naziv preveden na tri različita načina: Europska zaklada za izobrazbu, Europska zaklada za osposobljavanje i Europska zaklada za stručnu izobrazbu. Pri prevođenju službenih dokumenata takva situacija predstavlja ozbiljan problem jer znatno otežava pretraživanje relevantnih dokumenata. Primjer 3 Translacijska memorija sadržava 99 rečenica u kojima se nalazi niz entered against Article 6 3 0 of the statement of revenue. U Olifantu te rečenice filtriramo s pomoću filtra.
U terminološkoj bazi IATE (https://iate.europa.eu) prijevoda izraza statement of revenue nema,
Text_EN LIKE ‘%budget line%’ U statusnom retku vidimo da se navedeni izraz u engleskom javlja 25 puta.
Proučivši tih 25 prijevoda, možemo zaključiti da se budget line većinom prevodi kao proračunska linija. Nakon toga pregledavamo segmente u čijim se prijevodima ne pojavljuje riječ linija.
(Text_EN LIKE ‘%budget line%’) AND NOT (Text_HR LIKE ‘%linij%’) Dobivamo dva prijevoda: u prvome je another budget line preveden kao drugo poglavlje, a u drugome je budget line preveden kao proračunska stavka. Namjeravamo li translacijsku memoriju upotrebljavati u novim projektima, bilo bi poželjno ispraviti sva nepodudaranja, pri čemu treba imati na umu da u tom slučaju stanje u translacijskoj memoriji više neće odgovarati stanju u objavljenim dokumentima. Primjer 2 U terminološkoj je bazi IATE naziv European Training Foundation preveden kao Europska zaklada za osposobljavanje. Želeći saznati kako je taj naziv preveden u proračunu Europske unije za 2019. godinu, postavljamo filtar na Text_EN LIKE ‘%European Training Foundation%’
dok je general statement of revenue preveden kao opći izvještaj o prihodima.
Na temelju toga možemo pretpostaviti da bi prijevod sintagme statement of revenue vjerojatno bio izvještaj o prihodima. U Olifantu ćemo vidjeti da je statement of revenue u spomenutih 99 rečenica 50 puta preveden kao izvještaj o prihodima, a 49 puta kao račun prihoda. U terminološkoj bazi IATE naziva račun prihoda nema. Želimo li ujednačiti prijevode, u translacijskoj bismo memoriji račun prihoda trebali zamijeniti izvještajem o prihodima. Naime, često korišteni argument da odabir termina ovisi o kontekstu u slučaju prijevoda niza entered against Article 6 3 0 of the statement of revenue nije primjenjiv.
97. BROJ - STUDENI 2018.
19
Zaključak Poslužimo se riječima britanskog statističara i genetičara Ronalda Fishera koje je izrekao 1938. godine tijekom predsjedničkog obraćanja Prvom indijskom statističkom kongresu: „To consult the statistician after an experiment is finished is often merely to ask him to conduct a post mortem examination. He can perhaps say what the experiment died of.” Malo prerađeni prijevod glasio bi ovako: „Konzultiranje statističara (stručnjaka) nakon završetka eksperimenta (prijevoda) često je samo zahtjev za provedbom obdukcije. On nam eventualno može kazati zbog čega je pokus propao (prijevod nije na razini na kojoj bi trebao biti).” Iako je održavanje translacijske memorije naporno te iziskuje puno vremena, riječ je o izuzetno korisnom poslu. Naime, samo pravilna translacijska memorija, naravno uz odgovarajući pojmovnik, može biti temeljem kvalitetnog prijevoda. Kvaliteta proizvoda, pa tako i prijevoda, može se mjeriti samo ako su unaprijed postavljeni zahtjevi, pri čemu u procesu prevođenja stručnih tekstova zahtjev za korištenjem ispravne terminologije zauzima jedno od vodećih mjesta. I na kraju... Ako biste se, potaknuti ovim člankom, željeli koristiti nekom od opisanih datoteka, a niste je uspjeli sami pripremiti, slobodno mi se javite putem e-pošte na goran.igaly@math. hr. Rado ću vam poslati sve materijale koje sam pripremio tijekom pisanja ovog članka te po potrebi pojasniti neki od opisanih procesa.
20
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Mjesto i uloga latinskog jezika prevođenjE pravnih tekstova
dr. sc. Janka Doranić
Premda danas više nije dominantan jezik pravne znanosti ni prakse, latinski je ostavio snažan trag u modernom jeziku prava. Smatra se da je latinski svojevrstan duhovni zajednički nazivnik pravnika, što se može objasniti povijesno-tradicijskim okolnostima. Latinski je bio i još uvijek jest jezik crkve, a klerici su nakon propasti Rimskoga Carstva bili gotovo jedini obrazovani ljudi. Zahvaljujući crkvi latinski je unatoč propasti države u kojoj je bio službeni jezik1 sačuvao svoje mjesto u srednjovjekovnoj Europi kao dominantan jezik pisane kulture i njegova dominacija traje tijekom čitava srednjeg vijeka i renesanse, a važnost mu opada tek jačanjem nacionalnih država.2 Latinski je sve do dvadesetog stoljeća bio jezik znanosti, posebice pravne znanosti. Na njemu su napisana djela Cicerona, Sv. Tome Akvinskog, Huga Grotiusa i mnoga druga. Upotreba latinskoga jezika u pravu potječe iz rimskoga prava, pravnog sustava Rimskoga carstva koji je kasnije utjecao na sve moderne pravne sustave, osobito na one kontinentalnoga prava. Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva 476. kulturno nasljeđe staroga Rima sačuvao je Bizant, pa 530-tih car Justinijan daje kodificirati rimsko pravo u zakonik imena Corpus juris civilis. Istodobno car donosi i dekret kojim zabranjuje bilo kakvo drugo prevođenje osim doslovnoga na grčki jezik (Galdia 2003: 1), iz čega se može 1 U Rimskom je Carstvu zapravo tek manjina populacije govorila latinski kao materinji jezik, ali je bio lingua franca, osim u istočnim provincijama gdje se govorio grčki, koji je u cijelom Rimskom Carstvu bio jezik velikoga povijesno-kulturnog prestiža. 2 Još godine 1600. u knjižnici oksfordskog sveučilišta samo je trideset naslova bilo na engleskom jeziku, a ostali, od njih ukupno 6000, bili su latinski, koji je bio jezik za svaku ozbiljniju ili službenu prigodu (Delisle, Woodsworth 1995: 33).
zaključiti da se već tada uviđalo koliko je teško prevoditi pravo. Navedeni je kodeks izravno utjecao na razvoj pravnih sustava u Europi te se smatra najutjecajnijom pravnom knjigom koja je ikad napisana. Institutima obveznoga i stvarnog prava (tj. ugovornih odnosa i individualnog vlasništva) rimsko pravo uređuje prava i obveze privatnih osoba3 u međusobnim odnosima prometa dobara, a time i temeljna načela tržišne privrede. Kako je u ranom srednjem vijeku zamrla tržišna privreda, a život u gradovima počinje ponovno oživljavati tijekom 11. i 12. stoljeća, pojavljuje se i potreba za njihovim pravnim uređenjem. Tako se iz potrebe uređenja tržišno-gospodarskih odnosa ponovno poseže za rimskim pravom, koje se počinje proučavati i poučavati na sveučilištima u sjevernoj Italiji (Bologna) te južnoj Francuskoj, a poslije i drugdje u kontinentalnom dijelu Europe, postavši temeljem svih kontinentalnih prava u Europi, osim u Engleskoj4 (Cvitanić 2002: 99, 93, 398, 10, 686, 690 i Margetić 1983: 72–105). Rimski su pravnici pravu pristupali na racionalan način, pa su koristeći se svojstvima latinskog jezika, među ostalim njegovom visokom infleksijom, mogli izražavati odredbe koncizno i precizno. Do danas poznat kao prvi jednojezični pravni rječnik jest onaj Gaja Elija Gala: O značenju riječi koje se odnose na pravo5, a prvi se dvojezični sastavljaju u bizantsko doba (latinsko-grčki) (Mattila 2006: 7). Klasični latinski imao je vrlo malo sinonima – svojstvo mu je bilo velika preciznost termina – tj. po jedan leksem za jedan pojam, ali srednjovjekovni crkveni latinski pod utjecajem drugih jezika postupno gubi tu preciznost, pa razvija formule za tipične situacije. Latinski, kao standardizirani jezik papinske kancelarije, znatno je utjecao na administrativni stil izražen latinskim jezikom, a za kanonsko je pravo i danas jedini službeni jezik. Krajem 18. stoljeća nacionalni jezici većih naroda potiskuju latinski iz znanstvenih krugova (npr. francuski), ali zajednice s manjim brojem govornika i dalje ga upotrebljavaju jer njihovi nacionalni jezici nemaju snagu velikih govornih zajednica. Ipak, zbog konzervativnosti pravnih krugova latinski se u pravu sporo napušta, pa se diljem zapadnoga svijeta pravno-teoretska djela na njemu pišu sve do 19. stoljeća. U međunarodnim razmjerima latinski 3 izvorno rimskih slobodnih građana, stoga i naziv ius civile – građansko pravo za tu granu prava 4 U engleskom pravnom sustavu recepcija rimskog prava čak je bila izričito zabranjena drugim westminsterskim zakonom iz 1285., kojemu je prethodio zaključak sabora plemstva iz 1235. izražen načelom nolumus leges Angliae mutare (Krapac 1995: 6). 5 Gaius Aellius Gallus: De verborum quae ad ius petinent significatione
97. BROJ - STUDENI 2018.
21
je sačuvao status jedinog jezika međunarodnih ugovora i pregovora do 17. stoljeća, kad ga nasljeđuje francuski. U Europi je latinski u praktičnoj upotrebi u pravu (npr. sudski zapisnici, evidencije državne uprave, javnobilježničke isprave itd.) sve do početka modernog doba, ali vrlo različito od zemlje do zemlje. Tako sudovi pretežno vode rasprave na nacionalnom jeziku, ali se dokumentacija piše latinskim. U skandinavskim zemljama, koje imaju tradiciju zakonodavstva do u pretkršćansko doba, također se služe latinskim, u Danskoj su npr. kraljevski dekreti proglašavani na latinskom. U Njemačkoj se latinski održao dulje, jer je služio kao vezni element rascjepkanoga njemačkog prostora. U Italiji je u Napuljskoj Kraljevini latinski u upotrebi na sudu do sredine 18. st., a u Piemontu do 1789. Francuski građanski zakonik, Code Napoleon, u Italiji je preveden na latinski. U Engleskoj uloga latinskoga ostaje jednako snažna kao i drugdje u Europi, zbog njegove povezanosti s crkvom i pismenošću. U modernom engleskom tragovi latinskoga najjasnije se primjećuju u nazivima pravila i doktrina anglo-američkog prava, koja se tradicionalno citiraju latinski (stare decisis, ratio decidendi, res iudicata, obiter dictum etc.). Neki su već odavno prihvaćeni kao dio engleskoga jezika, npr. affidavit, alibi, bona fide, proviso, quorum, habeas corpus, prima facie, versus, te se više i ne doživljavaju kao latinski, dok se neki izrazi i nadalje smatraju latinskim i upotrebljavaju kao takvi.6 U Habsburškoj se Monarhiji Mađarska i Galicija služe latinskim u pravnoj praksi do 1844. odnosno 1848.; jezik im ujedno služi i kao instrument protiv germanizacije (Mattila 2006: 130, Šišić 1962: 400, Vince 2002: 281). U Hrvatskoj, koja je tada dio Ugarske, latinskim se pak borilo i protiv germanizacije i protiv mađarizacije. Hrvatski se pravni sustav također kroz svoju povijest oslanjao na latinski jezik, djelomično iz tradicijskih razloga veze latinskog i crkve, a djelomično i zbog već spomenute zaštite od utjecaja drugih jezika (mađarskog, njemačkog, talijanskog). Neki latinski citati pravnih načela i instituta i dalje žive u jeziku prava (pacta sunt servanda, clausula intabulandi, lex specialis, corpus delicti itd.), a hrvatski trgovački sudovi rado odobravaju latinske nazive kao tvrtke za novoosnovana trgovačka društva. U pravnom latinskom neke su od najčešćih riječi lex, ius, corpus i forum, što je i logično, jer su zakon, pravo, tijelo (u hrvatskome i korpus kao posuđenica specijaliziranog značenja) i sud temeljni elementi prava. Često se pojavljuju i kratice latinskih izraza, npr. op. cit. – opus citatum; expressis verbis, ca. – circa, sui generis, ib. ili ibid. – ibidem, ad hoc, a priori, a posteriori, supra, itd., odnosno etc. – et cetera. U 6 ab initio, ad damnum, amicus curiae, certiorari, colloquim, coram nobis, corpus delicti, cum testamento annexi (c. t. a.), de bonis non (d. b. n.), de minimis non curat lex (de minimis), eiusdem generis, et. al., ex contractu, ex delicto, ex parte, ex post facto, ex rel. haec verba, in esse, in forma pauperis, in invitum, in pari delicto, in pari materia,in personam, in propria persona, in re, in rem, inclusio unius est exclusio alterius, innuendo, lex fori, lex loci actus, lex loci contractus, malum in se, malum prohibitum, mandamus, mens rea, mobilia sequentur personam, mutatis mutandis, nil, nolle prosequi (no. pros.), nolo contendere, nulla bona, nunc pro tunc, pari passu, per capita, per quod, per stirpes, pro forma, pro rata, pro tanto, quantum meruit, quantum valebant, quasi, qui facit per alium facit per se, quid pro quo, re, res restae, res ipsa loquitur (r. i. l.), res iudicata, respondea superior, retraxit, sui generis, sui iuris, venire, vis maior, etc.
22
europskom se pravu danas pojavljuje nov oblik trgovačkog društva koji nosi ime Societas Europea, latinski termin koji ostaje uvijek jednak, bez obzira na broj službenih jezika koji stalno raste7, jer latinski je u pravu bio i ostao cijenjeno kulturno nasljeđe. Zbog tradicionalne povezanosti latinskoga jezika i prava katkad je u prevođenju pravnih tekstova moguća upotreba latinskih ekvivalenata. No odluči li se prevoditelj za takvu opciju, treba provesti detaljnu analizu upotrebe takvog termina u ciljnom pravnom sustavu i provjeriti podudara li se ona s upotrebom u izvornome,8 jer značenja mogu uvelike odstupati. Naziv exitus, naprimjer, od latinskoga glagola exire (izaći, otići), u kontinentalnom pravu znači smrt, dok u anglo-američkom pravu, za razliku od toga, znači djecu, potomke, prihode od zemlje ili najma, izvoznu pristojbu, završetak rasprave. U razmatranju upotrebe naziva res iudicata za ekvivalent u engleskome za hrvatski pojam pravomoćnosti valja uzeti u obzir svojstva pojma pravomoćnosti koja obuhvaćaju: konačnost odluke, njezinu provedivost i istek žalbenog roka, te u engleskome svojstva pojma res iudicata 9 (predmet u kojemu je donesena konačna odluka i više nije moguća žalba), na osnovi čega se može zaključiti da je latinski pojam res iudicata, koji postoji u engleskom jeziku i anglo-američkom pravu, jedan od kvalitetnih mogućih prijevodnih ekvivalenata za hrvatski pojam pravomoćnosti. Također je zbog svojstva poroznosti10 (pravnih) termina potreban oprez, pa valja ustanoviti odgovaraju li pravna načela izražena latinskim citatima današnjim sadržajima pravnih pojmova. Tako je emancipatio izvorno u latinskome jeziku u rimskom pravu označivao strogo formalan pravni akt oslobađanja maloljetnika od roditeljskog skrbništva (Mattila 2006: 113), a danas ima mnogo šire semantičko polje i gotovo je izašao iz domene jezika prava. Zatim naziv ius civile (građansko pravo) izvorno je u rimskom pravu označivao dio prava specifičan za državu (civitas) prema onome koje se odnosi na sve narode (ius gentium). Za vrijeme Bizantskoga Carstva i u srednjem vijeku u Europi ius civile označivao je rimsko pravo općenito te u širem smislu suprotnost božanskome (ius divinum) i prirodnom pravu (ius naturae). Tijekom srednjega vijeka značenje ius civile razvilo se u današnje jer se pravna znanost usredotočila na istraživanje pravnih odnosa između privatnih osoba. No na engleskome se danas pod civil law najčešće podrazumijeva kontinentalno pravo. Zaključno možemo ponoviti i naglasiti da je s obzirom na ugledan položaj latinskog jezika u pravu katkad moguće upotrebljavati latinske termine za prikladne prijevodne ekvivalente, ali odabir podliježe ograničenjima konteksta i upotrebe u ciljnom jeziku te je prije takve odluke potrebno pažljivo provjeriti sadržaj.
7 Ustroj europskoga trgovačkog društva opisan je Uredbom Vijeća 2157/2001. 8 Npr. clausula intabulandi za tabularnu izjavu right in rem za stvarno pravo – u užem smislu, res iudicata za pravomoćnost 9 Latin term for a matter [already] judged, and refers to a case in which there has been a final judgment and is no longer subject to appeal (Wikipedia). 10 promjenjivosti značenja tijekom vremena
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
IN MEMORIAM prof. Tomislav Martinović U 83. godini života napustio nas je kolega Tomislav Martinović, dugogodišnji član Hrvatskog društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja i nastavnik na Fakultetu političkih znanosti. Profesor Martinović rođen je 1937. u Nemiloj (BiH), diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je od 1974. radio kao viši predavač njemačkog jezika. Postao je članom našega društva 1974. te Hrvatskog društva nastavnika njemačkog jezika. Radeći na svojoj znanstvenoj karijeri, kao lektor za hrvatski jezik boravio je na Sveučilištu u Giessenu (SR Njemačka) od 1967. do 1974. i preveo niz knjiga iz politologije. Prvi je put biran u upravna tijela Društva 1984. godine. Za predsjednika Društva izabran je u dva mandata, a tu je dužnost obnašao do 1990. Nakon isteka mandata još je uvijek sudjelovao u svim aktivnostima Društva te je 1999. ponovno biran u Upravni odbor u kojemu ostaje sljedeća dva mandata – do 2007. Profesor Martinović dao je svoj doprinos u stvaranju novog statuta Društva te u njegovim izmjenama, sudjelovao je u postupku primitka našega društva u FIT, bio je naš predstavnik na Svjetskom kongresu FIT-a te svesrdno radio na popularizaciji našega časopisa Prevoditelj. Na jubilarnoj godišnjoj skupština Društva 2017. (60. obljetnica) uručeno mu je priznanje za dugogodišnje neprekidno članstvo, vrsnu prevoditeljsku djelatnost i rad u upravnim tijelima Društva. Svi koji smo ga poznavali, pamtimo ga kao vrsnog stručnjaka, kolegu vedre naravi i osobu koja je uvijek znala ponuditi dobar savjet kada se to tražilo.
Zdenka Grgić Nakon kratke i teške bolesti, u 65. godini života, napustila nas je kolegica Zdenka Grgić, prevoditeljica za engleski jezik. Članicom Društva postala je 2008., a od 2012. do 2016. godine bila je aktivna članica Upravnog odbora Društva. Uspješnu karijeru započela je 1975. u Uredu državne uprave, a nakon petnaestak godina službe prihvatila je izazov rada na mjestu voditeljice za poslove uvoza i izvoza u jednom trgovačkom društvu. Prevoditeljskim poslovima počela se baviti 1998., tijekom rada u Američkoj humanitarnoj organizaciji, na dužnosti izvršne tajnice za logistiku. Ubrzo je prepoznata kao marljiva i savjesna radnica te ju je Bechtel odabrao za svoj tim. Bila je među prvim zaposlenicima na milijardu dolara vrijednom projektu izgradnje autoceste Bosiljevo – Sv. Rok. Radila je na različitim radnim mjestima, u skladu s rastom i razvojem projekta. U Bechtelu se dokazala kao izvršna tajnica za logistiku, a zatim kao voditeljica Referade za radne odnose i strance te kao vrlo uspješna prevoditeljica za engleski jezik. Uz svakodnevno usmeno prevođenje na sastancima i na gradilištima te pismeno prevođenje stručnih studija i elaborata iz graditeljstva, financija i prava, uspješno je obnašala sve dužnosti koje su joj povjerene. Nedugo nakon završetka tog velikog projekta prihvatila je izazov novoga radnog mjesta, pomoćnice direktora za ljudske potencijale i logistiku u trgovačkom društvu s trideset zaposlenika. Nakon odlaska u mirovinu posvetila se prevoditeljskoj djelatnosti te je svoje mjesto ubrzo prepoznala upravo u Društvu znanstvenih i tehničkih prevoditelja. Zdenka je prevodila knjige, stručnu dokumentaciju, najviše u području graditeljstva, pravnu i poslovnu dokumentaciju, financijsku dokumentaciju, natječajnu dokumentaciju u računalstvu. Posebnu pažnju zaslužuju njezini prijevodi knjiga iz političkih znanosti: Heretici i renegati (autor lsaac Deutscher, izdavač A. Cesarec, Zagreb, 1990., 277 str., koja se bavi postrevolucionarnim razdobljem u Rusiji, osobito za vrijeme Staljina) i Kriza jugoslavenskog društva (autor Bogdan Denitch, izdavač A. Cesarec, Zagreb, 1991., 250 str., koja prikazuje stanje jugoslavenskog društva i predviđanje razvoja događaja) te prijevodi zakonskih propisa: Zakon o radu, Pravilnik o radu, Zakon o zaštiti na radu, Kolektivni ugovor za područje graditeljstva, Zakon o strancima i dijelovi Obveznog zakona. Kao vrsna poznavateljica vjerske terminologije, djelovala je vrlo aktivno kao prevoditeljica i lektorica kršćanske literature. Njezini su prijevodi i danas traženi i izvan granica Republike Hrvatske. Zdenka je predano radila na izvrsnosti prijevoda. Među kolegama, prijateljima i poznanicima bila je omiljena i cijenjena. Nenametljiva, samozatajna, dobronamjerna i pažljiva – to su bile najčešće izgovorene riječi prilikom oproštaja od naše kolegice Zdenke Grgić.
97. BROJ - STUDENI 2018.
23
Kad prijevod nije dovoljan transkreacija kao umijeće koje se opire konvencijama Claudia Benetello, Professional Copywriters’ Network / Associazione Italiana Traduttori e Interpret| (AITI) / Ordine dei Giornalisti Claudia Benetello
24
Uvod S terminom transkreacija u znanstvenoj se literaturi susrećemo već šezdesetak godina, a najčešće se povezuje s književnim tekstovima. Prvi ga je upotrijebio indijski pjesnik i teoretičar Purushottama Lal 1957. govoreći o svom prijevodu klasičnih indijskih dramskih tekstova sa sanskrta na engleski jezik, dok je kasnije pojasnio kako je smisao u tome da se pokuša očuvati tradicija utjelovljena u sanskrtskom jeziku, a ne sam jezik (Lal 1996: 43). Cilj transkreacije, kako to shvaća Lal, jest prepoznati duh teksta i ponovno ga izraziti na drugom jeziku stvaranjem novog izričaja koji će ostaviti željeni dojam na čitatelja u pokušaju da se, na neki način, dobije odraz izvorne kulture (Sales Salvador 2005: 196). Teoretičari su tek nedavno počeli proučavati komercijalne prijevode kao primjere transkreacije (Gaballo 2012; Katan 2016 i drugi). No u marketingu i industriji oglašavanja taj se pojam odnosi isključivo na marketinške tekstove i tekstove reklamnih oglasa te se, kao netko tko se profesionalno bavi transkreacijom, i sama njime služim na isti način. Uz to se moji klijenti često koriste pojmovima adaptacija i transkreacija kao sinonimima, što stvara dodatnu zbrku. Neki se naručitelji koriste prvim izrazom kao brojivom imenicom, često u množini (Jako su mi se dopale vaše adaptacije!), a potonji kao nebrojivu imenicu koja označuje djelatnost, a ne završni proizvod rada (Imate li vremena za transkreaciju?). S obzirom na to da se termin adaptacija ponajprije upotreljava u području audiovizualnog prevođenja, gdje označuje prilagodbu prevedenog teksta za potrebe
sinkronizacije, sklonija sam nazivu transkreacija kad se govori o tekstovima s persuazivnom funkcijom. Također treba istaknuti kako naručitelji obično izraz tekstopisanje ili copywriting rabe u dvojakom značenju, kao pisanje izvornog teksta (stvaranje novog marketinškog i reklamnog teksta „od nule“) i kao transkreaciju (međujezičnu adaptaciju marketinškog i reklamnog teksta). Kod tekstova reklamnih oglasa i marketinških tekstova ključne su dvije Jakobsonove jezične funkcije (Jakobson 1960), a to su konativna i poetska funkcija. Iz toga slijedi da je cilj transkreacije marketinškog teksta ili teksta reklamnog oglasa proizvesti ciljani tekst koji je za čitatelja uvjerljiv te ujedno i dojmljivo oblikovan. Čini se da se u definicijama transkreacije naglasak stavlja na relevantnost s gledišta kulture i prikladnost za namjenu (Gaballo 2012; Ray i Kelly 2010; Humphrey et al. 2011), a ne na element kreativnosti u pisanju, što bi značilo da je transkreacija ustvari hibridna praksa ili usluga, negdje na pola puta između prevođenja i pisanja tekstova reklamnih oglasa i drugih marketinških sadržaja. No kako kreativnost nije jedino razlikovno obilježje transkreacije, pogrešno je prevođenje i transkreaciju razlikovati isključivo na toj osnovi. Prevođenje nikad nije niti je ikad bilo tek prebacivanje teksta s jednoga na drugi jezik riječ po riječ: kao što se tvrdi u ovom članku, prevođenje je itekako kreativan proces (Gaballo 2012). Iz toga proizlazi da izraz kreativno prevođenje ne može biti sinonim za transkreaciju jer navodi na zaključak da prevođenje samo po sebi nije kreativno. Iako je nedvojbeno da različite tekstne vrste zahtijevaju različite stupnjeve prevoditeljske kreativnosti (tehnički priručnik u tom se pogledu jako razlikuje od teksta koji će biti otisnut na reklamnom plakatu), u ovom ću radu pokušati dokazati da transkreaciju treba promatrati kao zasebnu djelatnost. Kako bih dokazala da prevođenje i transkreacija nisu jedno te isto, primijenit ću kriterije iz modela za evaluaciju kvalitete prijevoda na poznate primjere transkreacije da bih ustanovila ima li smisla upotrebljavati istu kategorizaciju pogrešaka kada se procjenjuje kvaliteta rezultata prevođenja i transkreacije. Kao što ćemo vidjeti, jezična rješenja koja se obično ocjenjuju kao pogreške u prevođenju mogu biti itekako poželjna kad je riječ o transkreaciji.
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
Prevođenje i transkreacija: usporedba Model za evaluaciju kvalitete prijevoda koji se razmatra u ovom radu jest model kojim se služi jedan od pet najvećih pružatelja jezičnih usluga prema izvještaju tvrtke Common Sense Advisory o globalnom stanju u jezičnoj industriji iz 2016., The Language Services Market: 2016 (DePalma et al. 2016). Sličnim se modelima služe profesionalni jezični redaktori, ali i udruge prevoditelja kao što je Talijansko društva prevoditelja pisanih tekstova i usmenih prevoditelja (AITI). Model predviđa osam kategorija pogrešaka: pogrešan izraz, sintaktička pogreška, izostavljanje, nadodavanje, morfološka pogreška i pogreška u sročnosti, pogrešno napisana riječ, interpunkcijska pogreška i, na kraju, druge pogreške, što je široka kategorija koja bi trebala uključivati sve pogreške koje ne pripadaju prethodno spomenutim kategorijama.
Vorsprung se odnosi na kompetitivnu prednost koju Audi ima u odnosu na konkurenciju zahvaljujući svojoj Technik (inženjering/tehnologija). Vorsprung ovdje znači korak ispred, što je izraz koji se često upotrebljava u sportu gdje označuje prednost / početnu prednost (na startu). Talijanska verzija glasi:
Slika 3. Audijev slogan na talijanskom jeziku
All’avanguardia della tecnica, što doslovno znači na prvoj liniji tehnike, na talijanskom zvuči prirodno i prenosi osnovnu ideju njemačkog izvornika. Riječ avanguardia upotrebljava se u figurativnom smislu jer je to prije svega izraz koji pripada vojnom nazivlju (vanguard na engleskom, Vorhut na njemačkom). Da se radi o području koje zahtijeva terminološku preciznost, prijevod izraza Vorsprung izrazom avanguardia bio bi označen kao pogreška. No to ovdje nije slučaj zbog toga što je riječ o reklamnoj poruci – takav tekst zahtijeva transkreaciju, a ne prevođenje. Sintaktička pogreška? Francuska kozmetička kompanija L’Oréal odlučila je 1973. ući na američko tržište boja za kosu, pa je angažirala marketinšku agenciju McCann da osmisli slogan tvrtke na engleskom.
Slika 1. Kategorije pogrešaka iz modela za evaluaciju kvalitete prijevoda na engleskom jeziku
Za potrebe ovoga rada razmotrit ću i predstaviti primjere različitih vrsta pogrešaka (…) u adaptacijama tekstova marketinških materijala i reklamnih oglasa na stranim jezicima kako bih pokazala da se takvi primjeri mogu označiti kao pogreške isključivo u domeni prevođenja, ali ne i u okviru transkreacije. Naime, kad je riječ o transkreaciji, kršenje pravila zapravo je dodana vrijednost, a ne nešto što bi trebalo izbjegavati pod svaku cijenu. (…) Svi korišteni logotipovi te marketinški i reklamni tekstovi javno su dostupni na internetu, a u ovom se radu koriste isključivo u edukativne svrhe. Sva imena proizvoda i poduzeća zaštićeni su (™) ili registrirani (®) znakovi subjekata u čijem su vlasništvu. To što se koriste u ovom radu ne znači da se preporučuju. Pogrešan izraz? Kao prvo, pojašnjenje za čitatelje: smatram da je upitnik u naslovima odlomaka u kojima se govori o različitim kategorijama pogrešaka nužan. Želim da odmah na početku bude jasno kako te „pogreške“ ustvari nisu nikakve pogreške. Sljedeća slika prikazuje poznati slogan jednoga od najvećih proizvođača automobila u izvornom obliku na njemačkom jeziku (hrvatska verzija glasi: Napredak kroz tehniku, op. prev.).
Slika 2. Izvorni Audijev slogan na njemačkom jeziku
Slika 4. Izvorni L’Oréalov slogan na engleskom jeziku
Prva verzija slogana na engleskom jeziku, Because I’m worth it (hrv. Jer ja to zaslužujem, op. prev.), nedavno je promijenjena u Because you’re worth it (hrv. Jer vi to zaslužujete, op. prev.) zato što se kompaniji činilo da poruka u izvornom obliku djeluje previše egocentrično. Talijanska verzija je 100 % vjeran prijenos engleskog izvornika; u doslovnom prijevodu na engleski glasi: Because you’re worth it.
Slika 5. L’Oréalov slogan na talijanskom jeziku
Na gornjoj slici nalazi se slogan u drugom licu množine (voi), premda se upotrebljavala i verzija u drugom licu jednine (Perché tu vali). Odabirom drugog lica množine voi umjesto drugog lica jednine tu poruka dobiva nijansu drukčiji ton, kao da je upućena svim ženama, a ne konkretnoj ženi koja čita reklamnu poruku. No u talijanskoj je verziji posebno zanimljiva sintaksa. Naime, ona je istovjetna engleskoj verziji,
96. BROJ - STUDENI 2017.
25
ali prevoditelji se obično ne bi odlučili za takvo sintaktičko rješenje: zavisnosložena uzročna rečenica bez glavne rečenice smatra se kršenjem gramatičkih pravila, što bi jezični redaktor označio kao pogrešku. No kako je riječ o reklamnoj poruci (i transkreaciji), tj. tekstu s persuazivnom funkcijom koji treba izazvati emocionalnu reakciju kod ciljane publike, takvo je rješenje savršeno prihvatljivo. (…) Pogrešno napisana riječ? U ovom odlomku pozabavit ćemo se duhovitim primjerom negativnih konotacija naziva robne marke. Sljedeća slika prikazuje pakiranje proizvoda Vicks VapoRub, topikalne kreme s mentolom koju proizvodi američka multinacionalna kompanija P&G, za tržište engleskoga govornog područja.
jednostavno opisati kao nastojanje da se kaže otprilike isto (Eco 2003) i premda se teorija skoposa teško može opovrgnuti, sljedeći primjeri ipak su klasični primjeri transkreacije, a ne dobrog prijevoda. Međujezična adaptacija marketinških i reklamnih tekstova hibridna je praksa koja objedinjuje tekstopisanje ili copywriting i prevođenje; radni tijek i procesi transkreacije razlikuju se od radnog tijeka i procesa koji se primjenjuju prilikom prevođenja, što ćemo poslije podrobnije razmotriti. Ispod se nalazi izvorna verzija slogana tvrtke Haribo, njemačkog proizvođača konditorskih proizvoda (na hrvatskom tržištu: Haribo veseli sve, velike i malene, op. prev.) .
Slika 8. Izvorni tekst slogana tvtke Haribo na njemačkom jeziku
Doslovni prijevod slogana glasi Haribo veseli djecu i odrasle također, ali rima i ritam kojima se odlikuje izvorni tekst slogana na njemačkom stvaraju dojam radosti i zaigranosti, što je u skladu s duhom marke. Osim toga slogan je zamišljen kao uglazbljena pjevana reklama ili jingle, što je dodatan izazov prilikom adaptacije na druge jezike. Slika 6. Originalno pakiranje kreme Vicks VapoRub s tekstom na engleskom jeziku
Tek nakon što su vidjeli da se proizvod baš i ne prodaje na tržištima njemačkoga govornog područja – ako je vjerovati glasinama – u P&G-u su se odlučili promijeniti naziv robne marke u tim zemljama. Jedan je suglasnik promijenjen, izbrisano je završno „s“ i prodaja je naglo porasla.
Slika 7. Pakiranje kreme Vicks VapoRub za tržišta njemačkoga govornog područja
Originalni naziv Vicks na njemačkom se izgovara ficks, a ficken na njemačkom ima isto značenje kao ne baš pristojna hrvatska riječ koja počinje slovom „j“. Ne bi bilo dovoljno promijeniti Vicks u Wicks jer bi naziv proizvoda tada podsjećao na wichsen (doslovno: polirati/navoštiti), što također budi neželjene asocijacije (ni manje ni više nego na samozadovoljavanje!). Dakle, Vicks je na kraju postao Wick radi prihvatljivosti u ciljanoj kulturi, a ne zbog nepažnje prevoditelja. Teško je zamisliti vrstu prijevoda u kojemu se promjena naziva proizvoda iz Vicks u Wick ne bi smatrala pogreškom prevoditelja. Druge pogreške? U ovu sam široku kategoriju uvrstila tri različita primjera koja imaju nešto zajedničko: izvorni tekst i ciljani tekstovi ne govore istu stvar, premda su ovi potonji prikladni za svrhu kojoj su namijenjeni u skladu s teorijom skoposa (Reiß i Vermeer 1984). Neki moji kolege smatraju da je transkreacija tek pomodna riječ za dobar prijevod – prijevod napravljen u skladu sa svrhom teksta, koji uopće ne mora biti vjeran, ali mora ispuniti tu svrhu. Iako se prevođenje može
26
Slika 9. Tekst slogana tvtke Haribo na talijanskom, engleskom i francuskom jeziku
Sve te verzije na stranim jezicima prenose izvornu ideju slogana bez obzira na to što govore različite stvari. Talijansku verziju, naprimjer, možemo doslovno prevesti kao Haribo je poslastica u kojoj uživaju svi uzrasti, dok doslovni prijevod francuske verzije glasi: Haribo, život je lijep za odrasle i za djecu (engleska verzija: Klinci i odrasli tako ga vole, taj veseli Haribov svijet, op. prev.). Sve tri verzije izražavaju ideju izvorne njemačke poruke, izazivaju reakciju kod ciljane publike, a ujedno su pogodne za uglazbljivanje. No, po mom mišljenju, reći da su to prijevodi fraze Haribo macht Kinder froh und erwachsene ebenso previše je pojednostavljeno i netočno. Sljedeći primjer, reklamni slogan za jednokratne krpe za brisanje prašine Swiffer iz 1999., još jasnije pokazuje kompleksnost transkreacije: When Swiffer’s the one, consider it done (doslovni prijevod na hrvatski: Kad je Swiffer taj, smatrajte to obavljenim, op. prev.) Kao i u prethodnom primjeru, riječ je o krilatici koja je efektna i pamtljiva upravo zahvaljujući rimi i ritmičnosti. To je trebalo postići i u talijanskoj transkreaciji, koja glasi: La polvere non dura, perché Swiffer la cattura To doslovno znači: Prašina ne traje jer je Swiffer hvata. Izvorna i ciljana poruka govore sasvim različite stvari, ali transkreirana talijanska verzija još je efektnija od izvorne poruke na engleskom jeziku. Uz to što je očuvana rima, spominje se i način djelovanja (krpe Swiffer hvataju prašinu) kao i prednosti upotrebe proizvoda (oni koji koriste Swiffer mogu prašini reći zbogom), što nije slučaj s engleskim izvornikom (Humphrey et al. 2011: 37). Bez opisa kreativnog zadatka s informacijama o namjeni poruke, njezinu tonu i ciljanoj
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
publici, koji je u marketingu poznat kao creative brief, jednostavno ne bi bilo moguće odraditi tako sjajan posao. Pisci reklamnih poruka rade upravo na temelju takvih uputa, a to je samo jedan u nizu sastavnih elemenata koji su uključeni i u proces tekstopisanja i u proces transkreacije. (…) Transkreacija: definicija iz prakse • Kao autorica koja piše reklamne i marketinške tekstove na talijanskom (originacija) i adaptira takve tekstove s engleskog i njemačkog na talijanski (transkreacija), predložila sam sljedeću definiciju transkreacije: Pisanje reklamnog ili marketinškog teksta za ciljano tržište polazeći od teksta napisanog na izvornom jeziku kao da je ciljani tekst izvorno nastao na ciljanom jeziku u okviru ciljane kulture. (Benetello 2016: 259) Transkreacija zahtijeva četiri različita skupa vještina: • jezične vještine: tekst je napisan na stranom jeziku i mora se dešifrirati. S tog gledišta, prevođenje čini četvrtinu posla profesionalnog transkreatora. • vještine tekstopisanja: ciljani tekst mora biti jednako efektan kao izvornik i mora biti u sladu sa zadanom strategijom oglašavanja. To znači da pisanje reklama čini četvrtinu posla profesionalnog transkreatora. Ustvari, transkreacijom globalnih reklamnih kampanja nekad su se bavili pisci reklama iz marketinških agencija u ciljanim zemljama. Danas, kad prevladava model pametne centralizacije koji je opisao Simon Anholt (2000), time se obično bave centralizirane agencije uz angažman slobodnjaka iz redova pisaca reklama i prevoditelja na ciljanim tržištima, koji ustvari obavljaju posao transkreacije sadržaja. Zahvaljujući centralizaciji globalne marke imaju veću kontrolu nad rezultatima transkreacije i paze na to da se njihova poruka razvodni prilikom adaptacije za tržišta različitih zemalja. • poznavanje ciljane kulture: ciljani tekst mora biti prikladan za ciljanu kulturu. U tom pogledu, profesionalni transkreator u neku je ruku i kulturalni antropolog – netko tko zna što je u ciljanoj kulturi prihvatljivo, a što nije. • razumijevanje lokalnog tržišta: ciljani tekst mora biti prikladan za ciljano tržište. Profesionalni transkreator mora biti upoznat s grafičkim i tekstnim elementima kojima se služe konkurentske marke kako bi izbjegao ponavljanje sadržaja i stvorio što prepoznatljiviji tekst, po mogućnosti unikatan. Iz tog razloga možemo reći da je profesionalni transkreator jednom četvrtinom istraživač tržišta. Ako posao profesionalnog transkreatora uključuje sve navedeno, tada oni nisu pružatelji jezičnih usluga, nego konzultanti u punom smislu te riječi. Prije nego što uopće počnu raditi na samoj transkreaciji, naručitelji mogu od njih tražiti da prouče naziv marke kako bi se vidjelo postoje li neke negativne konotacije ili pak da provedu istraživanje tržišta kako bi utvrdili služe li se konkurentske marke sličnim rješenjima. Nakon dovršetka transkreacije teksta televizijske ili radijske reklame, od transkreatora se može tražiti da prilikom snimanja u tonskom studiju poput režisera daje upute spikeru. Kao profesionalna transkreatorica redovito obavljam takve poslove i smatram da su oni sastavni dio transkreacijske prakse.
No to nije jedina razlika između prevođenja i transkreacije. Kod prevođenja prevoditelji obično prevedu tekst i predaju prijevod, a urednici ih nakon toga kontaktiraju pod uvjetom da su uočili neki terminološki problem. U procesu transkreacije, s druge strane, suradnja ima mnogo važniju ulogu. Naime, polazeći od naručiteljeva opisa zadatka, profesionalni transkreatori često moraju napraviti više verzija ciljanog teksta tako da naručitelj može izabrati onu koja mu najbolje odgovora. Kada naručitelji nisu potpuno zadovoljni, obično traže da transkreator preradi ponuđene ili napravi nove verzije teksta, što se događa i kod pisanja reklamnih tekstova. Takav ping-pong s naručiteljem uobičajena je praksa u transkreaciji, a česti su i konferencijski pozivi prije, za vrijeme ili nakon završetka rada, tako da naručitelj i transkreator budu na istoj valnoj dužini – što je također slučaj i kod tekstopisanja. Kad je riječ o globalnim kampanjama, naručitelji često traže povratni prijevod ciljanog teksta na izvorni jezik: to je potrebno zbog različitih razina odlučivanja u korporacijama. Transkreaciju najprije mora odobriti globalni naručitelj (tj. sjedište multinacionalne korporacije), koji će o tome odlučiti na osnovi povratnog prijevoda, a zatim lokalni naručitelj (tj. podružnica multinacionalne korporacije u ciljanoj zemlji), koji razumije ciljani tekst. Od profesionalnih transkreatora često se traži da dostave podrobno obrazloženje u kojemu će argumentirati odabrani pristup te objasniti koliko se i po čemu ciljani tekst razlikuje od izvornog teksta, tako da to bude jasno globalnom naručitelju. O autorici Claudia Benetello talijanska je komunikacijska stručnjakinja koja se od 2005. bavi tekstopisanjem i transkreacijom, usmenim i pisanim prevođenjem te novinarstvom. Uz članstvo u društvu profesionalnih pisaca marketinških i reklamnih tekstova Professional Copywriters’ Network, Talijanskom društvu usmenih prevoditelja i prevoditelja teksta (AITI) te Talijanskom novinarskom društvu (Ordine dei Giornalisti), prije nego što je pokrenula vlastiti posao Dropinka (www.dropinka.com), radila je u tvrtkama koje su se bavile konzultantskim uslugama i organiziranjem događanja. Predavanja na temu transkreacije drži od 2012. Prevela i obradila: Marija Mrčela Izvorni tekst objavljen je u časopisu The Journal of Specialized Transation br. 29. siječnja 2018. godine (http://www.ostrans.org/issue29/art_benetello.pdf
97. BROJ - STUDENI 2018.
27
EULITA prevoditeljska konferencija The Impact of Interpreters on Judiciary at National and International Level
Jasna Rodeš
Međunarodna konferencija prevoditelja i sudskih tumača pod imenom The Impact of Interpreters on Judiciary at National and International Level održana je od 28. do 30. ožujka 2019. u Luxembourgu. Suorganizatori konferencije EULITA (European Legal Interpreters and Translators Association) i ALTI (Association luxembourgeoise des Traducteurs et Interprètes) pobrinuli su se za to da se konferencija održi u za prevoditelje iznimno zanimljivom prostornom kontekstu, na Sudu pravde Europske unije (Court of Justice of the European Union). Prva dva dana konferencije održavao se službeni program koji je uz izlaganja govornika obuhvatio i mogućnost sudjelovanja na jednom od sudskih postupaka na Sudu pravde te sudjelovanje na 9. skupštini EULITA-e. Trećega dana konferencije sudionici su se mogli uključiti u trosatni turistički obilazak Luxembourga ili pak sudjelovati u dodatnom programu obuke u organizaciji EULITA-e i EFSLI-ja (European Forum of Sign Language Interpreters) na temu Interpreting in Forensic Settings. Na konferenciji je sudjelovalo oko 130 sudionika iz čitava svijeta, a iz Hrvatske su bile tri predstavnice Društva sudskih tumača i prevoditelja Zagreb koje je član EULITA-e od 2012. godine. Radni jezici bili su engleski, francuski, talijanski, španjolski i češki, a za potrebe konferencije prevoditeljski su posao vrhunski odradili kolege tumači sa Suda pravde. Ukratko o Sudu i dobroj praksi u organizaciji prevoditeljske službe Na početku konferencije sudionicima skupa obratio se predsjednik Suda pravde Koen Lenaerts. U svom je izlaganju istaknuo iznimnu važnost prevoditelja za funkcioniranje Suda. Sud pravde Europske unije, sa sjedištem u Luxembourgu, djeluje od 1952. godine. Osnovna mu je zadaća jedinstveno
28
tumačenje i primjena prava Europske unije, a čine ga dva suda: Sud (Court of Justice) i Opći sud (General Court). Na sudu radi 28 sudaca, po jedan iz svake države članice, a u radu im pomaže 11 nezavisnih odvjetnika. Sud sudi u punom sastavu, velikom vijeću ili u sudskim vijećima od tri ili pet sudaca. Sudionici konferencije imali su priliku dobiti uvid u rad suda praćenjem jednoga od sudskih procesa te putem izlaganja u kojima nam je prikazana organizacijsko-tehnička struktura prevoditeljske službe Suda pravde. Po brizi za prevoditelje i podršci prevoditeljima ovaj je sud jedna od rijetkih ustanova čija bi dobra praksa u organizaciji i provedbi prevoditeljske službe mogla poslužiti kao primjer mnogim nacionalnim sudovima i ustanovama. Na njemu je stalno zaposleno oko sedamdeset prevoditelja, dok njih još oko 300 rade kao vanjski suradnici (freelance interpreters). Organizacijski su međusobno jasno odvojeni poslovi tumača (usmenih prevoditelja) i pismenih prevoditelja te su za svaku od tih kategorija prevoditelja definirani organizacijsko-tehnički uvjeti rada. Dok pismeni prevoditelji (tzv. language jurists) obvezno moraju imati dva formalna obrazovanja, jezično i pravno, usmeni prevoditelji obično posjeduju diplomu nekog od prevoditeljskih fakulteta. Radi se o sudu na kojemu se na dnevnoj bazi provode procesi uz asistenciju prevoditelja i tumača. Razumijevajući činjenicu da je za kvalitetno prevođenje nužna kvalitetna obuka, kao i priprema prevoditelja za svaki pojedini predmet, ustanovljena je dobra praksa kojom je omogućeno da vanjski suradnici uvijek imaju plaćena dva radna dana za njihov prevoditeljski angažman, od kojih jedan dan služi isključivo za pripremu predmeta, dok drugi dan uključuje konkretno prevođenje. Predmet se priprema tako da se prevoditeljima omogućuje uvid u nj u prostorijama suda, dok iznošenje predmeta ili slanje e-poštom radi pripreme nije dopušteno. Usmeni prevoditelji (tumači) tom se prilikom koriste dokumentacijom koju su već preveli pismeni prevoditelji (language jurists), stoga usmeni prevoditelji ne trebaju zasebno istraživati terminologiju kojom će se koristiti u nekom postupku, već se služe onim što su već pripremili njihovi kolege. Pismeni prevoditelji, koji su zaposlenici suda, dokumentaciju dobivaju dovoljno unaprijed da se stignu pripremiti. Lingua franca jest francuski jezik, francuska je kabina uvijek aktivna te ovaj sud danas zapošljava 8 – 9 prevoditelja za francuski. Na sudu rade prevoditelji za sve jezike, osim za malteški i galski, za koje se angažiraju vanjski suradnici. Radi se s 24 jezika u 500 kombinacija. Svi se postupci na sudu snimaju i rade se transkripti. Prema riječima jedne od izlagačica konferencije, u rijetkim slučajevima (1 – 2 puta) kada je neka zemlja članica prigovorila u nekom predmetu vezano
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
uz kvalitetu prijevoda, bilo je moguće provjeriti kvalitetu na temelju snimke prijevoda. Svaki novi prevoditelj koji se zaposli na sudu dobiva iskusnijeg prevoditelja kao mentora (tutora). Predsjednik Lenaerts istaknuo je da su za dobru kvalitetu usmenih prijevoda vrlo važne staklene kabine, odnosno da se prevoditelju omogući da vidi sve što se u sudnici događa (eye-contact), što prije, u staroj zgradi suda, nije bilo moguće. Istaknuo je nadalje da profesionalnost i stalni daljnji razvoj prevoditelja omogućuju visoku kvalitetu rada suda, une justice de qualité, čime se povećava povjerenje građana u pravosuđe. Jedan od govornika konferencije, sudac toga suda, prije sudac u Češkoj, Jan Passer, istaknuo je da bez prevoditeljskog „nevidljivog“ posla sud nikako ne bi mogao raditi, stoga on svakako mora brinuti za prevoditelje i pomagati im u daljnjem razvoju. Vješto je rekao da bi se naslov konferencije mogao sagledati i obratno, ne dakle Kakav je utjecaj prevoditelja na nacionalne i međunarodne sudove, već Kakva su očekivanja i iskustva prevoditelja od nacionalnih i međunarodnih sudova. Kao specifična poteškoća u prevođenju na ovom sudu spomenuto je da je prevoditeljima često vrlo teško prevoditi jer odvjetnici imaju svega 15 minuta za svoje izlaganje i logično je da će govoriti iznimno brzo kako bi maksimalno iskoristili vrijeme koje im je na raspolaganju. Sudski postupak koji su sudionici konferencije imali priliku pratiti bio je iznimno zanimljiv ne samo iz aspekta praćenja vrlo kvalitetnog simultanog prijevoda nego i iz aspekta same teme tog sudskog postupka. Naime, tema spora bilo je lingvističko pitanje, odnosno interpretacija imena jednog patenta u kojemu je sporan bio najvjerojatnije nedostatak samo jednog zareza u formulaciji imena. Odvjetnici su u svojim izlaganjima od petnaestak minuta u jezičnom smislu argumentirali dvosmislenost značenja imena patenta sa zarezom ili bez njega.
accountability: the recruiters’ view. Kratka izlaganja na temu iznijele su tri predstavnice prevoditeljskih službi s tri različita suda – Marie Muttilainen sa Suda pravde Europske unije, Chloé Chenetier s Europskog suda za ljudska prava i Alexandra Tomić s Međunarodnog kaznenog suda. Nakon toga slijedilo je predavanje na temu A textbook on legal interpreting – filling in the gaps te završno predavanje koje je izazvalo posebno zanimanje i živu diskusiju sudionika, a bavilo se pitanjem „Kako ocijeniti kvalitetu sudskog tumačenja“. Zanimljiv komentar na ovu problematiku bio je da kvaliteta postupka počinje već od kvalitetnog odabira prevoditelja, a zatim je istaknuto da se kvaliteta može ocijeniti samo ako se postupci snimaju, kako bi se snimke mogle upotrijebiti i za evaluaciju prijevoda. Tijekom konferencije apostrofirana su i mnoga druga pitanja, npr. pitanje kvalitetnog obrazovanja prevoditelja, stalnog usavršavanja, vođenje registra prevoditelja, korištenje raznih prevoditeljskih tehnika, novi trendovi i sve veće potrebe za prevoditeljima za rijetke jezike te pitanje deontologije struke. Na samom kraju događanja najavljeno je da će se sljedeća godišnja konferencija, EULITE 2020., održati u Grčkoj, što su sudionici konferencije dočekali s oduševljenjem. Neprocjenjivo je iskustvo sudjelovati na ovakvim stručnim konferencijama koje su platforma za stjecanje novih znanja, razmjenu iskustava kao i za povezivanje i umrežavanje. S takvih događanja na kraju obično odlazimo sretni što smo prikupili nova znanja i kontakte, ali i svjesni koliko toga novoga na nekim sljedećim konferencijama možemo čuti i naučiti. Stoga ću ovaj članak završiti pozdravom „Vidimo se 2020. na konferenciji EULITA-e u Grčkoj!“ Ovom prilikom željela bih još samo zahvaliti Društvu sudskih tumača i prevoditelja Zagreb te Udruzi sudskih tumača i prevoditelja Varaždin na potpori za sudjelovanje na ovoj iznimno zanimljivoj i korisnoj konferenciji.
Ukratko o izlaganjima na konferenciji Pozdravnim riječima sudionicima konferencije obratile su se predsjednica EULITA-e Daniela Amodeo Perillo i predsjednica ALTI-ja Rita Schmit. Na samom početku konferencije u okviru Okruglog stola svoje viđenje utjecaja prevoditelja na postupke na nacionalnim i međunarodnim sudovima dalo je osam nacionalnih sudaca i sudaca Suda pravde. Ključna uloga obuke, vještine i kvalitete u prevođenju kod tumača koji rade za pravosuđe tom je prilikom razmatrana iz perspektive onih koji trebaju prevoditeljske usluge i koji angažiraju prevoditelje. Drugi dan konferencije svojim je izlaganjem otvorila predsjednica EULITA-e Daniela Amodeo Perillo koja se, među ostalim, govoreći o potrebi posjedovanja širokog znanja prevoditelja u raznim sektorima, zanimljivo osvrnula na činjenicu da se od prevoditelja uvijek potpuno neosnovano očekuje da znaju sve o svim područjima, pa je u tom kontekstu upotrijebila zgodan izraz da se od prevoditelja očekuje da su tuttologi (od tal. izraza tutto = sve), što mi svakako nismo i ne trebamo biti. Diskusija Okruglog stola prvoga dana, na kojoj se raspravljalo o prevođenju iz perspektive primatelja usluge, nastavljena je drugoga dana iz perspektive onih koji se bave samom organizacijom prevoditeljske službe, odnosno Okruglim stolom na temu Interpreters’ skills and
97. BROJ - STUDENI 2018.
29
TKO JE UKRAO SLOVO “LJ” U NASLOVU NAŠEGA BILTENA?
Vinko Purgar
30
Sigurno ste primijetili da je naslov ovogodišnjeg broja Prevoditelja nešto drukčiji nego inače. Nedostaje slovo “lj”. Kako, zašto? Nismo mi, urednički odbor. Krivac je vražićak Titivillus. Tko je Titivillus? Polako. Kao što znate, prevoditelji imaju svojega zaštitnika, sv. Jerolima. Ne znam je li sv. Jeronim i zaštitnik pisara, ali znam da oni imaju svojega “zaštitnika” – vražićka Titivillusa. A kako prevoditelji isto mnogo pišu, moglo bi se reći da je taj vražićak u neku ruku nadležan i za prevoditelje. Titivillus je, dakle, vražićak koji je u ime svojega nadređenog, nije sigurno je li to Belfagor, Lucifer ili Sotona , ima ih, kao što znamo, legija, prikupljao pravopisne pogreške u radu pisara u srednjem vijeku. Rad pisara bio je mukotrpan i spor. Prepisivale su se cijele biblije, misnici, brevijari, a potražnja za tim knjigama bila je nepresušna. Manuskripti su se pisali i prepisivali u samostanskom skriptoriju rukom danju, a budući da je upotreba svijeća bila zabranjena, a pisati se moralo, radilo se vrlo često i u sumrak, pod lošim svjetlom, na zimi, na žegi. Pogreške se gotovo nisu ni mogle ispraviti (pogrešno napisano slovo sastrugalo se, na primjer, nožićem s pergamenta ili se preko njega zalijepilo ispravno slovo). Ako su pogreške ipak prošle nezapažene i ako bi se uočilo tek poslije, nekoga se mora okriviti. Pisara? Naravno, ali on je bio pod utjecajem demona koji ga je na to naveo. Što taj demon, dakle, radi? Čuči fino i strpljivo pokraj osobe koja piše i sakuplja sve njezine pogreške u pisanju te ih posprema u vreću. Na kraju dana odlazi sa svojim “ulovom” nadređenome koji ih evidentira kao teret na duši tog pisara, a na kraju svih krajeva, na Sudnji dan, te će se pogreške računati kao propusti uz sve ostale grijehe koje je nesretni pisar počinio. Da vražićku ne bi bilo dosadno, bio je zadužen i za prisluškivanja na misama: tko
razgovara tijekom mise (grijeh), tko samo mumlja molitvu zbog žurbe na posao prepisivanja (grijeh), itd. Sve su to grijesi koji na kraju idu na dušu onomu tko ih počini, a sakuplja ih Titivillus. Ako ste mislili da je izumom stroja za tiskanje posao tog vražićka završen, prevarili ste se. Lako je kod ručnog prepisivanja maknuti određenu stranicu ili slovo i ponovno sve prepisati (ako se pogreška uočila). Ali jednom kad tekst ode u slog i kada se u slogu napravi pogreška, ona se tiska u tisućama primjeraka, Titivillus je skakao od radosti! Jedan od njegovih poznatijih podviga jest pogreška u tzv. Zločestoj Bibliji engleskog kralja Jakova iz 1631. godine. Prilikom njezina tiskanja izostavljena je riječ “ne” u Božjoj zapovijedi “Ne čini preljuba”. Gotovo su svi primjerci Biblije uništeni, ostalo je svega devet primjeraka koji danas postižu cijenu veću od 15.000 američkih dolara. Tiskari Martin Lucas i Robert Baker izgubili su licenciju za tiskanje i platili globu od 300 funti. Baker je poslije tvrdio da to nije bio samo previd, to je bilo vražje djelo, sabotaža. Ima još tih pogrešaka u knjizi svih knjiga, ali ne tako ozbiljnih. Npr. u Bibliji iz 1562., Ženevskoj Bibliji, pogrešno je je tiskan Matej 5:2 (Sretni su mirotvorci, jer će ih se nazvati sinovima Božjim). Na engleskom je tiskano Blessed are the placemakers (umjesto peacemakers). A u nekim izdanjima Biblije potiče se na nastavak grijeha – sin on more (umjesto sin no more). Pričaju da je Titivillus karijeru započeo kao prosti vilenjak čiji je zadatak bio da unosi pogreške u pisanu Božju riječ kroz one koji je pišu i da tako iskvari Njegovu poruku čovječanstvu. Inače, njegov šef – demon u to je vrijeme bio zadužen za lijenost tako da Titivillus nije imao ozbiljnih izgleda za napredovanje u više zvanje jer su po opisu posla svi koji rade za demona lijenosti lijeni (uključujući i samog demona). No uslijedio je sukob u šefovskoj etaži vragova. Mali i okretni Titivillus pravodobno je prepoznao kako puše vjetar, pa se, kako priča kaže, pridružio demonu Kobalu, zaduženom za crni humor, pod kojim je onda stekao određen ugled (vidi pogreške iz Biblije). Budući da nikad nije mirovao i da je svoj rad shvaćao vrlo ozbiljno, dospio je kadtad u svjetlo javnosti, da bi u kasnom 13. stoljeću, s pojavom demonizma, zaslužio i vlastito ime. Stotinu godina poslije napušta službu kod Kobala i prelazi kod Mamona, a još sto godina poslije kod Vauplea kod kojega pomaže u programiranju programa za automatsko ispravljanje riječi. Raznorazni suparnički mali i veliki vragovi koji su pokušali konačno zauzdati njegove ambiciozne aktivnosti kako bi sami sebe mogli više uzdignuti, smislili su, kao protutežu za automatsko ispravljanje riječi, automatsku kontrolu
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA
teksta (tzv. proofreading), i da budu sasvim sigurni, još i zaseban program za provjeru gramatike. Ali, ne bi Titivillus bio Titivillus da se nije dosjetio kako zaobići i tu zapreku. Neki su jezici naime podložniji od drugih za zaobilaženje svih tih silnih kontrola, a među njima je i engleski jezik. Možda se i Titivillus nekako pobrinuo da upravo taj jezik danas prevladava diljem svijeta kako bi mogao nastaviti svoj rad? Ne znamo, to su samo naša nagađanja. Činjenica je da danas unatoč svim jezičnim i pravopisnim provjerama prilikom rada na računalu još uvijek može proći svašta “ispod radara”. Kolege prevoditelji znaju da s lakoćom prolaze kombinacije pogrešaka poput where – were, two – too – to, dear – deer, there – their (moj omiljeni) itd. Zanimljiv je i podatak koji navodi američki pisac Marc Drogin u svojemu priručniku s uputama Medieval Calligraphy: Its history and technique (1980.), da se tijekom prošle polovice stoljeća u svakom izdanju rječnika The Oxford English Dictionary navodila pogrešna naznaka stranice upravo za fusnotu koja se odnosi na najranije spominjanje Titivillusa! I na kraju – ima li neke zaštite od tog vražićka? Jedno od rješenja moglo bi biti pomoliti se kao što su to činili pisari u srednjem vijeku prije nego što su započeli svoj mukotrpan rad. Postoji jedna prigodna molitva koju bi valjalo izreći prije svakoga (većeg) prijevoda. Ona postoji (zasad) samo na engleskom jeziku, ali možda netko od kolega pronađe i prevede tu molitvicu na hrvatski jezik (eto, zato smo i tiskali prigodni članak o transkreaciji): Autocorrect please stay thy hand, type this clean, at my command, And if readers should an error see, I pray they will blame you, not me.
97. BROJ - STUDENI 2018.
31
Impresum: „Prevoditelj” izlazi jednom godišnje. Izdavač: Hrvatsko društvo znanstvenih i tehničkih prevoditelja, 10 000 Zagreb, Amruševa 19/II, tel.: (01) 4922 730, (01) 4810 397, faks: (01) 4817 658 Mrežne stranice: http://www.hdztp.hr Elektronička pošta: prevoditeljski-centar@zg.tcom.hr drustvoprevoditelja@gmail.com Uredništvo: Članovi UO-a Odgovorni urednik: Vinko Purgar Lektura: Željana Klječanin Franić, prof. Prijelom i grafička priprema: Dario Jelusić, prof. Tisak: Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju Naklada: 250 primjerka Autori izriču vlastita mišljenja i stajališta koja se ne moraju poklapati s mišljenjem uredništva. Autori odgovaraju za točnost podataka. Uredništvo pridržava pravo intervencije u tekstovima. Članci objavljeni u „Prevoditelju” predmetom su autorskog prava njihovih autora, ako u tekstu nije drukčije naznačeno. Svako objavljivanje članaka, citiranje, djelomično ili u potpunosti, dopušteno je samo uz prethodnu suglasnost autora članka.
32
GLASILO HRVATSKOG DRUŠTVA ZNANSTVENIH I TEHNIČKIH PREVODITELJA