ANDRIJA ČIČIN-ŠAIN / Retrospektiva arhitektonskog opusa

Vana Govi}

ANDRIJA ^I^IN-[AIN

Muzej grada Rijeke, 27. listopada 2009. – 31. sije~nja 2010.

Osamdesetih godina prošlog stolje}a, odlaskom u mirovinu, arhitekt ^i~in-Šain posve}uje se posljednjoj arhitektonskoj kreaciji – avangardnom konceptu "plivaju}eg" hotelskog kompleksa na morskoj pu~ini. Projekt izra|uje bez narudžbe i bez o~ekivanja realizacije, jednostavno ima potrebu da svoju profesionalnu karijeru, najve}im dijelom usmjerenu upravo na turisti~ku arhitekturu, zaklju~i vizijom idealnog turisti~kog objekta. Kružni hotelski kompleks omogu}uje ravnopravno uživanje u prirodnim ljepotama (svaka hotelska soba ima jednakovrijedan pogled na pu~inu). Smještajem sadržaja zabavnog karaktera ispod razine mora ^i~in-Šain propituje granice moderne arhitekture. Detalj makete.

2

Ervin Dubrovi}

Andrija ^i~in-[ain

Retrospektivu arhitekta Andrije ^i~in-Šaina prire|ujemo uo~i

Bila mu je važna i suradnja sa starijim i ve} uglednim Jurajem

njegova devedesetog ro|endana koji slavi upravo za vrijeme

Neidhardtom, nekadašnjim Berensovim i Le Corbusierovim

izložbe u Muzeju grada Rijeke.

u~enikom i suradnikom, kao i slikovitost tradicionalne arhitek-

^ovjeku koji poživi tako dugo može se dogoditi da još za živo-

ture i svojevrsno križanje modernog funkcionalizma s "bosan-

ta bude zaboravljen ~ak i u kolegijalnom krugu. No ^i~in-Šain,

skim regionalizmom".

~iji je život doista bio plodan i sadržajan, do danas je ostao

Unato~ više zapaženih bosanskih radova, projekata za stambe-

jednim od najpoznatijih arhitekata svoje generacije.

ne zgrade i za kulturno-društveni centar u Sarajevu, bosansko

Bez sumnje ga se može uvrstiti u red najzanimljivijih hrvatskih

mu je razdoblje najviše zapam}eno po ostvarenju obiteljske

arhitekata koji su u punom naponu stvaralaštva bili izme|u

ku}e u Konjicu (1952.), u kojoj je nastojao spojiti moderni funk-

pedesetih i sedamdesetih godina dvadesetoga stolje}a. Prva

cionalizam s elementima bosanske tradicije, primjerice izgrad-

desetlje}a života, proživljena u posve razli~itim sredinama, u

njom ~etveroslivnog umjesto modernoga ravnog krova.

Splitu, Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu, intelektualno ga i profe-

U naponu snage ^i~in-Šain odlu~uje oti}i u Rijeku (1956.)

sionalno odre|uju i poti~u njegovu duhovnu gipkost.

gdje ostaje više od pola stolje}a.

Nužno su ga obilježile i oblikovale godine mladosti u Splitu, u

Njegovu su djelatnost najprije obilježila nastojanja da se do

obitelji avangardno i futuristi~ki raspoloženog ]irila ^i~in-Šai-

krajnosti aktivno uklju~i u rješavanje glavnih zadataka arhitek-

na, novinara, pjesnika, putopisca, likovnog kriti~ara, gimnazij-

ture razdoblja socijalisti~ke izgradnje i nagloga bujanja grada

skog profesora i ravnatelja Muzeja grada Splita, kao i studij

u koji pritje~e sve više stanovnika.

arhitekture kod glasovitog Jože Ple~nika u Ljubljani. Posebno

Glavna je tema ranoga socijalisti~kog doba bila masovna

su poglavlje rat i partizanski dani opet u Splitu i Dalmaciji te

stambena izgradnja i ~im funkcionalnije organizirana "stam-

poslijeratni dolazak u Zagreb u kojem je dovršio studij i stje-

bena jedinica", to~nije jeftin radni~ki stan. Od novoizgra|enih

cao prva radna iskustva.

stanova ujedno se o~ekivalo i da budu dostojni svojih stanara,

Odlazak u Sarajevo odre|en mu je dekretom, ali ga ne shva}a

graditelja novoga poretka.

kao kaznu; bile su to za nj poticajne godine u sredini koju su,

No dok su se neki arhitekti posve usmjerili na ~im funkcional-

uz doma}i ambijent, ~inili i kolege, pristigli s raznih strana.

niju organizaciju tih pedesetak ili šezdesetak kvadrata stam3

benog prostora, namijenjenih ~etvero~lanoj radni~koj obitelji,

Rade}i za "industriju odmora" ^i~in-Šain kona~no ima priliku

^i~in-Šain je najviše ostao zapam}en po nešto druk~ije po-

razmahati svoju kreativnost. Brzo je ostvario zavidne i zapažene

stavljenom zadatku – u koji je doista uložio najviše napora –

uspjehe pa ga se pamti gotovo isklju~ivo kao arhitekta hotela i

da do krajnosti minimalizira troškove. I to s jedne strane upo-

hotelskih naselja, projektanta ~itavih urbanisti~kih cjelina.

rabom najjeftinijih materijala, a s druge racionaliziranjem grad­-

Bile su to i u oblikovnom, stilskom smislu klju~ne godine ra-

nje i pove}avanjem radnog u~inka.

zvoja od strogoga funkcionalizma "internacionalnog stila" (Adri­

Šezdesetih je tema posve nova i druk~ija, razvoj turizma, te

atic u Opatiji) do razigranog regionalizma, strukturalizma i

se težište izgradnje seli na Jadran. ^i~in-Šain pripada plodnoj

"pejzažnog ambijentalizma", koji umjesto prijašnjih kubi~nih

generaciji ro|enoj izme|u 1920. i 1930. godine. Podsjetimo

gradnji, uglavnom velikih ostakljenih kocki, po~inju bivati ra-

se, na Kvarneru u to doba djeluju snažne li~nosti i osebujni

zloženi u terasasto stupnjevanje katova, horizontalno i verti-

stvaraoci Zdravko Bregovac, Igor Emili i Boris Magaš, dok Ni-

kalno prilago|enih padinama uz more (Libertas i Palace u Du-

noslav Ku~an projektira mnogo više javnih pala~a i telegraf-

brovniku) te u nizove mediteranskih "kockica" s dvostrešnim

sko-telefonskih centara nego hotela.

crvenim krovovima i, katkad, šaroliko i živo obojenim pro~eljima

Ta je "rije~ka škola" u svega desetak godina, od po~etka šez-

(turisti~ko naselje Polari, danas Villas Rubin, Rovinj).

desetih do po~etka sedamdesetih, dala pe~at hotelskoj iz-

^ini se kao da je promjena ukusa, prekid s funkcionalisti~kim

gradnji na Jadranu. Najbolji je primjer sam ^i~in-Šain koji

purizmom, ^i~in-Šainu pao najmanje teško. Sin pjesnika i li-

projektira hotele od Opatije do Dubrovnika, Krka i Rovinja.

kovnog kriti~ara, koji je i sam prvotno želio biti slikar, nakon

4

zasi}enja puristi~kom rigidnoš}u samosvjesno iskazuje bujnu maštu koja mu omogu}uje i futuristi~ki smjele, u svoje doba gotovo nezamislive i zato neizvedene projekte poput, na primjer, vrlo ranog "sojeni~kog" naselja na stupovima nad morem.

I mnogo poslije mu se posve nena~etom i neiskorištenom ~ini mogu}nost gradnje nad otvorenom morskom pu~inom pa predlaže i velik hotelski sustav nalik na golem svemirski brod.

Svojim planovima za "plivaju}e" komplekse katkad pridružuje i podmorske strukture, poput ostakljenih kafi}a za razgledavanje podmorja.

Upravo je s nekima od neizvedenih "futuristi~kih" zamisli ^i~in-Šain iskazao bujnu osobnost i kreativnost.

No i neki od ostvarenih projekata, poput Libertasa i turisti~kog naselja Polari, odavno su u~vrstili svoje mjesto u antologiji "herojskog doba" suvremene hrvatske arhitekture.

Studija pro~elnog obojenja turisti~kog naselja Polari

5

6

Vana Govi}

Andrija ^i~in-šain Odrastanje u Splitu Andrija ^i~in-Šain ro|en je 3. sije~nja 1920. u Splitu. Djetinjstvo provodi u idi­­ li~nom ambijentu splitske periferije, na Ba~vicama.

Otac ]iril ^i~in-Šain, ro|en u Vodicama odakle i potje~e obiteljsko prezime, u mladosti je prijateljevao s Marinom Tartagliom i ostalim splitskim kultur­ njacima okupljenima oko Meštrovi}a, koji po~etkom Prvoga svjetskog rata od­laze za njim u Italiju. ]iril u Rimu upisuje studij književnosti i sudjeluje u avangardnim zbivanjima toga doba, s osobitom sklonoš}u prema futuristima. Ženi se Rimljankom Idom Bracaglia; prvo im je dijete, k}i Andreina, ro­ |eno 1914. godine.

Nakon završetka rata obitelj seli u Split gdje otac ]iril radi kao profesor povijesti i talijanskog jezika na splitskoj realki, a zatim kao novinar splitskoga Novog doba te kustos i ravnatelj Muzeja grada Splita. Pratio je zbivanja iz kulture i umjetnosti i dobro poznavao ve}inu protagonista splitske umjetni~ke scene, koji su se ~esto znali okupiti u njegovu domu. Andrja se s radoš}u prisje}a "barba Marina i barba Jere" (Marino Tartaglia i Jeronim Miše), Ignjata Joba koji ga je vodio na slikanje u prirodu i Vjekoslava Para}a kojemu je Andrija pozirao za oslikavanje crkve u Klisu. Andrija je ujedno bio i jedan od rijetkih kojima je Emanuel Vi­dovi} dopuštao da ga prati i promatra pri radu.

I Andrija slika te s petnaest godina prvi put izlaže. Godine 1935. u Salonu Gali} u Splitu organizirana je izložba školskih radova na kojoj su, pored Andrije, izlagali Raul Goldoni i Neven Šegvi}, ~iji }e se životni putovi još nekoliko puta u budu}nosti presresti s Andrijinim.

Nakon završene osnovne škole na Lu~cu i splitske realke imao je namjeru upisati slikarstvo, ali na o~ev prijedlog ipak se odlu~uje za studij arhitekture u Ljubljani. Izbor nije požalio, a slikarstvo mu postaje hobi kojim se nastavio baviti ~itav život.

7

Na jesen 1938. ^i~in-Šain odlazi na studij arhitekture u Ljubljanu kod poznatog arhitekta i profesora Jože Ple~nika. Njegova sje}anja vezana uz profesora Ple~nika iznimno su pozitivna i životna. Studij je bio organiziran kao renesansna radionica u kojoj su sudjelovali polaznici svih godina te su stariji prenosili znanje na mla|e. Profesor Ple~nik svima je zadavao iste zadatke koji su bili raznovrsni jer za njega je arhitektura po~injala s pala~om, a završavala s košnicom za p~ele. Ple~nik je svoje studente u~io sveobuhvatnom pristupu arhitekturi, upornosti i strpljivosti u rješavanju zadataka (tzv. zicflajšu), ljubavi prema detalju te podvrgavanju oblika materijalu. Studenti su se prema njemu odnosili s neizmjernim poštovanjem.

Bose ~ita roman, oko 1940., akvarel, 20 x 25 cm

^i~in-Šainovi rani slikarski radovi možda najbolje svjedo~e o njegovu umjetni~kom senzibilitetu te odrastanju unutar splitskog umjetni~kog kruga toga vremena.

Supruga Bosiljka ~est je motiv njegovih radova i trajna muza njegove umjetnosti.

Portret Bose, ulje na drvu, 20 x 28 cm

8

Bezbrižno školovanje prekinuto je surovom stvarnoš}u Drugoga svjetskog rata te se ^i~in-Šain 1941. vra}a u Split. Oženio se ratne 1942. godine dugo­godišnjom djevojkom Bosiljkom Novakovi} (ro|ena u Kninu 1922.), s kojom ima dvoje djece – Ranka (1944.) i Dunju (1948.) te ~etvero unu~adi i ~etvero praunuka.

Pod neposrednom prijetnjom ulaska Nijemaca u Split 1943., priklju~uje se par­ti­ zanima te sudjeluje u bitci kod Imotskog. Koncem 1944. dodijeljeno mu je mjesto šefa Odjela za gra|evinske radove ZAVNOH-a, najprije u Kninu pa u Ši­beniku.

Godine 1945. seli s obitelji u Zagreb gdje radi u Ministarstvu gra­|e­vina po službenoj dužnosti još godinu dana i tek potom nastavlja studij na Arhitektonskom odsjeku Tehni~kog fakulteta u Zagrebu gdje je i diplomirao 1948. godine.

Tipka~ica, 1941., akvarel, 28 x 40 cm

Portret u olovci A. ^i~in-Šaina, koji je izradio slikar Vjekoslav Para} kao studiju za fresko-oslik župne crkve u Klisu, 1937.–1939.

9

Sarajevo (1949.–1956.)

1 Juraj Neidhardt završava arhitekturu u Be~u te odlazi u Berlin kod Petera Berensa (1930.–1938.), a zatim u Pariz kod Le Corbusiera.

Usvaja funkcionalizam, no dolazi u Bosnu i postaje pionirom arhitekture regionalizma na našim prostorima.

Tek diplomirani arhitekt dekretom je mobiliziran u Sarajevo ve} idu}e, 1949. godine. Za razliku od kolega koje je zadesila ista sudbina, ali su se pokušavali na svakojake na~ine izvu}i (npr. arhitekt Božidar Rašica zbog dekreta pokušava pobje}i preko granice), ^i~in-Šain svoje stanje sagledava s pozitivne strane. Zagreb, grad s arhitektonskom tradicijom, ima puno arhitekata, konkurencija je jaka i do projekata se ne dolazi lako pa mla|ima prijeti dugogodišnji rad u sjeni starijih. ^i~in-Šain vidi Sarajevo kao priliku koja }e mu ponajprije omogu}iti da projektira.

Nakon dolaska u Sarajevo zapošljava se u Zemaljskom projektnom birou, 1952. prelazi u novoosnovan Projektantski zavod grada Sarajeva, a 1953. postaje asistent profesora Juraja Neidhardta na Tehni~kom fakultetu u Sarajevu za predmete Kompozicije i interijeri te Urbanisti~ke kompozicije.1 U jeku moderne, kada se regionalizam u arhitekturi interpretira kao nepotrebno romantiziranje i zaostajanje za suvremenim trendovima, Neidhardt vidi napredak suvremene arhitekture uvažavanjem tradicijske gradnje i samim time, anticipiraju}i postmoderna razmišljanja, daleko je ispred svoga vremena. ^i~in-Šain priznaje velik utjecaj Neidhardtova poimanja arhitekture, ljudskog elementa i mjerila u arhitekturi, njegovanja "kulta komšiluka" koji nalaže pošto-

Skica predvorja Kulturno-društvenog centra u Sarajevu koji istovremeno funkcionira kao unutarnji prostor zgrade te vanjski prostor grada.

vanje susjedova prava na pogled, poštovanje njegova doma, vrta, navika.

10

Kulturno-društveni centar, Sarajevo 1951.

Prvi arhitektonski natje~aj na koji se Andrija ^i~in-Šain u Sarajevu odaziva jest

2 Kazimir Ostrogovi}, Natje~aj za kulturno društveni centar u Sarajevu, Arhitektura, br. 2, 1952., str. 7.–8

natje~aj za Kulturno-društveni centar u Sarajevu iz 1951. godine. Zadatak je natje~aja bio napraviti idejne skice za rekonstrukciju bivšega židovskog hrama u kulturni centar s reprezentativnom kinodvoranom, klupskim i izložbenim prostorijama, kavanom i barom te stambenim prostorima. Od osamnaest prijavljenih radova, me|u kojima su i radovi M. Haberlea i H. Bauera, ^i~in-Šain u suradnji s arhitektom Vinkom Juri}em osvaja tre}u nagradu.

Natje~ajnim zadatkom zahtijevalo se, uz arhitektonsko, i urbanisti~ko rješenje okolnog prostora kao javnog trga. U tome se rad ^i~in-Šaina pokazuje iznimno kvalitetnim i inovativnim. ^i~in-Šain uvla~i trg u zgradu uzdignutu na stupove i time stvara jedinstvenu i kontinuiranu pješa~ku plohu. Dobiven je prostor dvojakog zna~enja: možemo ga ~itati kao vanjski prostor grada (trg ili ulicu) i kao unutarnji prostor zgrade (atrij, predvorje dvorana ili kavane).

Natje~ajni žiri, s arhitektom Kazimirom Ostrogovi}em na ~elu, isti~e: "Karakteristika ovog projekta je dobra organska arhitektonska kompozicija i plasti~no oblikovanje jasnim konstruktivnim i dispozicijskim rješenjem u širokom potezu, ali s neiskorištenim mogu}nostima za dobro i raznovrsno rješenje programa."2

Maketa Kulturno-društvenog centra u Sarajevu

11

Tipski stambeni objekt, 1951.

3 nn, Natje~aj za stanove u Bosni i Hercegovini, Arhitektura, br. 2, 1952., str. 9.

4 nn, Stambene zgrade u Konjicu, Arhitektura, br. 1, 1954., str. 3.

Savjet za gra|evinske i komunalne poslove Vlade NR BiH raspisao je 1951. natje~aj za izradu idejnih skica za individualne stambene zgrade radnika i službenika. Tražilo se pet tipova zgrada. Andrija ^i~in-Šain, u suradnji s Vinkom Juri}em i Zorkom Mück, natje~e se za 2. tip (slobodno stoje}a zgrada s dvosobnim stanom, kuhinjom i s mogu}noš}u dogradnje još jedne sobe) i osvaja prvu nagradu. Natje~aj je zahtijevao što racionalnija rješenja traženih stambenih zgrada, s jednostavnim rasporedom prostorija i jeftinim konstrukcijama. ^i~in-Šainov projekt zadovoljava sve zadane uvjete te donosi maksimalnu fleksibilnost tlocrta. U zapisniku žirija navodi se: "Prednost ovog projekta jest, da se pojedine grupe prostorija mogu izvoditi i s pove}anjem bez promjene sistema i bez utjecaja na druge prostorije. Arhitektura je uspjela jer je autor skladno iskoristio izvjesne elemente doma}eg karaktera."3

Studija eksterijera prvonagra|enoga tipskog stambenog objekta iz 1951.

Tlocrt prizemlja ku}e u Konjicu. Neposrednost komunikacije s okolinom ostvarena je preko pet ulaza-izlaza.

Obiteljska ku}a u Konjicu, 1952.

U malome mjestu Konjicu na Neretvi u prolje}e 1952. zapo~elo se s ubrzanom stambenom izgradnjom koja je trebala pratiti izgradnju hidrocentrale u nedalekoj Jablanici. U okviru regulacije Jurja Neidhardta, izgradnja objekata tekla je u tri faze. "Budu}i da su postojale ruševine i slobodne parcele u gradu, najprije je trebalo popuniti sve raspoložive parcele u središtu mjesta, zatim izgraditi parcele za slobodno stoje}e zgrade, a na kraju obuhvatiti i slobodnu periferiju."4 Projektantski tim sastojao se od arhitekata Milivoja Peter~i}a, Vinka Juri}a, Stipe Dedovi}a, Mile Polleti Kopeši} i Andrije ^i~in-Šaina.

12

Perspektivni crtež ku}e u Konjicu

^i~in-Šainovi objekti potpuno su podre|eni prirodnom i tradicijskom ambijentu. Najuspjelija je svakako privatna ku}a iz Konjica koja preuzima formu tradicionalnog bosanskog doksata – konzolno izbo~ene lo|e ili ~itavog kata.

Izvedena je naglašeno horizontalnim kubi~nim formama, ~etveroslivnim krovom i prizemljem od kamenih oblutaka iz Neretve. Funkcionalnost ku}e i krajnje pro~iš}ene linije te govor materijala karakteristike su koje ^i~in-Šain crpi iz modernizma.

5 nn, Haag, izložba naše arhitekture, ^ovjek i prostor, br. 35, 1955., str. 3 / nn, Osvrti na izložbu jugoslavenske arhitekture u Londonu, ^ovjek i prostor, br. 97, 1960., str. 8

Obiteljska ku}a u Konjicu prepoznata je kao programatsko djelo nove jugoslavenske arhitekture te je u funkciji njezine promocije izložena na nekoliko internacionalnih izložaba arhitekture u Haagu, Londonu, Glasgowu!5 Kombinaciju regionalnog i funkcionalisti~kog pristupa arhitekturi, koja je na stambenim objektima Konjica široko pa gotovo i manifestno primijenjena,

Prikaz pro~elja ku}e u Konjicu s naglašenim govorom prirodnih materijala. Kameni obluci prizemlja te parafraza tradicionalnoga bosanskog doksata na katu.

13

6 Duško Ke~kemet, Uloga tradicije u suvremenoj arhitekturi, Život umjetnosti, br. 24–25, 1976., str. 27.

svakako treba pripisati utjecaju Neidhartova poimanja arhitekture na mla|u generaciju arhitekata u Sarajevu. U prilog tome dovoljno je pogledati Neidhardtov malo raniji uradak, antologijsko djelo bosanskohercegova~ke arhitekture – planinarsku ku}u na Trebevi}u iz 1948. godine.

Duško Ke~kement navodi sljede}e: "Manje stambene zgrade A. ^i~in-Šaina u Konjicu ulaze me|u najbolja poslijeratna ostvarenja na tom polju u nas. Ni u jednoj drugoj regiji nisu arhitekti tako korisno crpili vrijednosti graditeljske baštine kao projektanti Andrija ^i~in-Šain, Milivoj Peter~i} i Vinko Juri} u Konjicu, ili prvi ponovno u Đi|ikovcu kod Sarajeva."6

Stambeni kompleks Đi|ikovac, 1953.

Stambeni kompleks na Đi|ikovcu iznova potvr|uje kako je A. ^i~in-Šain sposoban vješto i kreativno balansirati izme|u univerzalnog i regionalnog.

Pored džamije na Đi|ikovcu u Sarajevu, ^i~in-Šain gradi tri stambena objekta. Dva niža objekta kubi~na oblika s ~etveroslivnim krovom, polukružno povezana kamenim prizemljem koje prema ulici preuzima funkciju zida, stilski se opet oslanjaju na tradicijsku gradnju te su na tragu ku}e u Konjicu. Tre}i objekt daje vertikalni akcent ~itavom kompleksu, ~istog je stereometrijskog oblika bez stilskih referencija, artikuliran jedino horizontalnim nizovima prozora i balkona. Neobi~an, ali iznimno skladan spoj.

Tlocrt niskog objekta kompleksa Đi|ikovac

Maketa stambenog kompleksa Đi|ikovac

14

Maketa Spomen-škole tiskare Borba u Drini}ima

Spomen-škola tiskare Borba u selu Drini}i, 1953.

U selu Drini}i kraj Bosanskog Petrovca gdje je za vrijeme NOB-a bila smještena tiskara Borba trebalo je podi}i školu s manjim memorijalnim muzejom.

Na natje~aj raspisan 1953. prijavljeno je trinaest radova. Prva je nagrada, jednoglasnom odlukom žirija, dodijeljena arhitektu Andriji ^i~in-Šainu ~iji se rad istaknuo originalnim i jasnim rješenjem. Zamišljen je objekt atrijskog tipa koji objedinjuje dvorazrednu školu s pomo}nim prostorijama, salon za kulturne priredbe (koristi se i kao gimnasti~ka dvorana) te polukružno izdvojen prostor muzeja unutar atrija. ^i~in-Šain ovim projektom uspijeva pomiriti dvostruku namjenu objekta tako da sadržaje smješta pod isti krov, ali ih istovremeno konceptom atrija fizi~ki odvaja i utapa u zelenilo. Objekt je izveden 1954. godine.

Tlocrt stambenog objekta za u~itelja Spomen-škole u Drini}ima

U neposrednoj blizini Spomen-škole izgra|ena su i dva stambena objekta za u~itelje, na kojima je primijenjen prije nagra|eni tipski stan iz 1951.

15

Muzej grada Sarajeva, 1955.

Muzeju grada Sarajeva dodijeljen je 1954. nov prostor u zgradi bivše Su­da~­ ko-šerijatske škole u blizini Baš~aršije, historicisti~kom zdanju s kraja 19. sto­lje}a s reprezentativnim atrijem. Adaptacija zgrade za novu muzejsku na­ mjenu te dizajn novog postava povjereni su Andriji ^i~in-Šainu i tehni~aru Mirjanu Baldasaru. Inspiriran zate~enim ambijentom ^i~in-Šain se pri oblikovanju glavne izložbene dvorane odlu~uje za evokaciju atrija koji se nalazi u njezinoj neposrednoj blizini.

Središnju ostakljenu vitrinu koja vizualno probija strop (parafraza otvorenog dijela atrija) okružuje plosnatim nosa~ima te kontinuiranim nizom ugradbenih staklenih vitrina, a bo~ne izložbene prostorije smještene uz povijesni atrij oblikuje po uzoru na tradicionalne bosanske mahale (uli~ice) s kamenim po­ plo­~enjem i drvenim konstrukcijama za izlaganje etnografskih eksponata, što u cijelosti neodoljivo podsje}a na ambijent Baš~aršije.

Za ^i~in-Šaina prostor muzeja nije neutralno mjesto koje se distancira od eksponata, ve} prostor koji aktivno sudjeluje u kreiranju novih iskustava. Za realizaciju Muzeja grada Sarajeva A. ^i~in-Šainu i M. Baldasaru je 1955. do­dijeljena godišnja [estoaprilska nagrada grada Sarajeva za najbolje djelo iz podru~ja umjetnosti i kulture.

Prikaz postava glavne izložbene dvorane Muzeja grada Sarajeva

Tlocrt prizemlja Muzeja grada Sarajeva, lijevo je prostor atrija okružen izložbenim prostorijama oblikovanim po uzoru na tradicionalne bosanske mahale, dok je prostor glavne izložbene dvorane smješten desno.

16

Rijeka Stan za milijun dinara (1956.–1963.)

Sedam godina života i rada u Sarajevu prošlo je ugodno, u poticajnoj radnoj atmosferi i intenzivnom druženju i prijateljstvu svih arhitekata koji su došli "izvana". Stoga odluku o preseljenju u Rijeku 1956. ^i~in-Šain tuma~i kao slu~ajnost. Listaju}i novine jednog jutra ugledao je oglas o zamjeni dvosobnog stana u Rijeci za sli~an u Sarajevu te je ve} sljede}i dan otputovao sa suprugom u Rijeku i taj prvi kontakt s gradom bio je presudan: krasan proljetni dan i Mrtvi kanal prepun barki i galebova u letu... Za šest mjeseci ^i~in-Šain seli u Rijeku koja ostaje njegov trajni izbor i dom ve} punu polovicu stolje}a.

Stambeni tip Pe}ine. Sjeveroisto~no pro~elje izloženo buri A. ^i~in-Šain rješava maksimalno zatvorenim zidnim površinama dok južno pro~elje rastvara prema moru.

Dolaskom u Rijeku ^i~in-Šain se zapošljava u gra|evinskom poduze}u Ja­ dran kao šef projektantskog odjela te se intenzivno bavi tipskom stambenom izgradnjom. Na poslijeratno goru}e pitanje stambene izgradnje odgovara s nekoliko tipskih objekata koji su u razdoblju od 1956. do 1963. široko primjenjivani u rije~kim naseljima Turni}, Ogranak, Pe}ine i Kozala. Karakterizira ih racionalnost pristupa te ekonomi~nost izvedbe. Naime, arhitekt ^i~in-Šain u tom je razdoblju bio potpuno posve}en problematici kako sa što manje uloženih sredstava osigurati što više stambenih jedinica, uz nužno zadržavanje prosje~ne kvalitete stanovanja.

No ^i~in-Šain na~elno nije bio sklon stambenoj arhitekturi zbog nemogu}nosti da do kraja utje~e na sve elemente oblikovanja. Njegov je arhitektonski credo u znaku promišljanja arhitekture kao cjeline koja zapo~inje idejnim projektom, a završava dizajnom namještaja, rješenjem poplo~enja i oblikovanjem najsitnijih detalja interijera. On svoje projekte, od po~etnih skica, redovito zamišlja kompletno prostorno artikulirane s odabranim materijalima, uzorcima i bojama. Utjecaje takvu poimanju arhitekture možemo potražiti u Ple~nikovu nauku, u exatovskim na~elima sinteze svih umjetni~kih disciplina ili jednostavno pripisati ^i~in-Šainovim slikarskim po~ecima. Kod stambenih objekata interijer je domena ~ije oblikovanje pripada korisnicima, njihovim potrebama i estetskim sklonostima. Arhitekt je sprije~en da svoju kreativnu misao dovede do kraja jer u sukobu s navikama korisnika redovito izvla~i deblji kraj.

17

Zgrada Brodomaterijala (danas Zagreba~ka banka) u Ulici A. Star~evi}a prvo je ostvarenje arhitekta ^i~in-Ĺ aina nakon dolaska u Rijeku.

18

Poslovna zgrada Brodomaterijala (danas zgrada Zagreba~ke banke), Rijeka, 1956.

Zgrada Brodomaterijala prvo je djelo koje ^i~in-Šain projektira nakon dolaska u Rijeku. Rije~ je o interpolaciji u staru gradsku jezgru koja dimenzijama poštuje zahtjeve ambijenta. Zgrada Brodomaterijala riješena je funkcionalis­ ti~kim idiomom i s minimalnim sredstvima. Pro~elje joj je raš~lanjeno konti-

7 Zgradu Brodomaterijala, danas zgradu Zagreba~ke banke, ne možemo vidjeti u izvornom obliku jer je dobila novo ruho. Sve profilacije uklonjene su u korist glatkog pro~elja s apliciranom mrežom željeznih škura, dok su stupovi obu~eni u mramor.

8 nn, Uz natje~aj za predio "Turni}- Rijeka", ^ovjek i prostor, br. 88-89, 1959., str. 6.

nuiranim nizovima prozora i vertikalnim plošnim profilima, ~ime se stvara pravilna mreža rastera. Prizemlje je blago uvu~eno i rastvoreno stupovima. ^i~in-Šain je u prvim rije~kim godinama eksperimentirao gra|evnim tehnikama i jeftinim materijalima, otkrivaju}i ujedno njihove oblikovne i estetske vrijednosti. Stoga pri izradi stupova prizemlja koristi azbestne cijevi za kanalizaciju umjesto oplate, kao jeftinije rješenje koje je rezultiralo neobi~nom završnom epidermom stupova.7 Stambeni tipski objekt Ogranak/Turni}

Stambeni tip Pe}ine, 1956.

Specifi~nost lokaliteta Pe}ina u neposrednoj blizini mora i na jakom udaru bure sa sjeveroisto~ne strane, zahtijevala je tipski stambeni objekt dodatno prilago|en klimatskim i prostornim uvjetima. Stambeni tip Pe}ine ^i~in-Šain oblikuje tako da sjeveroisto~no pro~elje izloženo buri potpuno zatvara, a južno pro~elje orijentirano prema moru rastvara horizontalnim nizovima prozora i flankiraju}ih balkona.

Stambeni tip Ogranak i Turni}, 1958./1959.

Turni} je prvo poslijeratno planski osmišljeno i izvedeno rije~ko naselje. Godine 1958. raspisan je natje~aj za kompletno urbanisti~ko-arhitektonskoizvedbeno rješenje naselja, na koji je prijavljeno šest radova, me|u kojima i radovi arhitekata Zdenka Sile i Vojislava Karlavarisa te Igora Emilija i Ade Felice-Rosi} iz gra|evnog poduze}a Primorje te rad arhitekta ^i~in-Šaina iz gra|evnog poduze}a Jadran. "Budu}i da niti jedan natjecateljski rad nije u potpunosti udovoljio uvjetima natje~aja te se ne može u cjelini primijeniti, ocjenjiva~ki sud je odlu~io da se prva nagrada ne dodijeli",8 no budu}i da su kod svih radova ipak uo~eni stanoviti korisni prijedlozi, uz dodjelu tri druge nagrade preostali radovi se otkupljuju. Stoga je pri realizaciji naselja Turni}, 19

prema urbanisti~kom planu arhitekta Zdenka Sile, primijenjen i ^i~in-Šainov

9 Žarko Domljan, Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, Život umjetnosti, br. 10, 1969., str. 30.

stambeni tip šesterokatnice s ~etiri stambene jedinice po katu.

Istovremeno s Turni}em, od 1958. do 1961. gradi se još jedno rije~ko naselje iznad Pe}ina pod nazivom Ogranak koje je u najve}em dijelu oblikovano ponovnom primjenom ^i~in-Šainova tipskog objekta.

Monotoniju – najve}u opasnost tipskih naselja, ^i~in-Šain nastoji prevladati pro~elnim obojenjem. Odmjerenim koloritom postiže plošnu artikulaciju pro­ ~elja i vizualnu diferencijaciju katova te poru~uje da je boja bitan i odre­|uju}i element njegovih zdanja. Promatraju}i danas njegove zgrade zapuštenih i ispranih pro~elja, ne možemo se oteti dojmu kako su izgubile dio prvotnog identiteta.

Poslijeratna stambena izgradnja najvažniji je zadatak nacionalne arhitekture, pa zato i najpodložnija kritici struke. Ni urbanisti~ke cjeline, naselja Turni} i Ogranak, nisu izuzete od negativnih ocjena: "Na periferiji nastaju snažne soliterske aglomeracije, naj~eš}e kao izolirani otoci, bez plasti~kog jedinstva sa starijim dijelovima grada. Sukob poprima drasti~ne razmjere u Rijeci (naselja Turni}, Krnjevo i Ogranak), a posebno u Splitu..."9 Ovaj je stambeni tip u modificiranoj varijanti stambenog tornja (deset kato-

Stambeno naselje Ogranak u Rijeci izgra|eno ^i~in-Šainovim tipskim šesterokatnicama

va) primjenjivan poslije u Osijeku, Ogulinu i Labinu.

20

Stambeni tip Voplin, 1959.

Stambeni tip Voplin svojevrstan je eksperiment kojim se nastojalo otkriti kolika je najmanja cijena jednog prihvatljivoga konfekcijskog stana. Sli~nih eksperimenata s podru~ja stambene arhitekture u povijesti je bilo mnogo.

Primjerice, CIAM-ov kongres 1929. u Frankfurtu bio je u cijelosti posve}en traženju egzistenzminimuma.

Istraživanja ^i~in-Šaina i gra|evinskog inženjera Borisa Sodnika provo|ena su godinu i pol dana u suradnji s izvo|a~ima. Svaki je element projektiran u nizu varijanti, a za svaku varijantu ra|ena je detaljna analiza cijene te je odabirana Stambeni tip šesterokatnice Voplin

najjeftinija varijanta koja pritom ne ide nauštrb kvalitete. Za vrata i prozore u radionici su izra|eni prototipovi s najboljom iskoristivoš}u drva. Za bravariju su ra|ene analize na temelju broja rezova i varova; za vodu, kanalizaciju i elektriku utrošak je rada i materijala sveden na najmanju mjeru.

Zastarjeli sustav gradnje punom ciglom i masivnim betonskim konstrukcijama zamijenjen je polumontažnom gradnjom šupljim betonskim bloketima pod nazivom rosa cometa.

Istraživa~ki napori rezultirali su cijenom stana od samo milijun dinara, što je bilo dvostruko jeftinije od tadašnje prosje~ne cijene jedne stambene jedini-

Tlocrt stana stambenog tipa Voplin

ce. Prema troškovniku bila je to najjeftinija stambena zgrada ne samo u Rijeci, ve} u ~itavoj zemlji. U Novom listu uslijedili su senzacionalisti~ki naslovi poput: "Stan za milijun dinara" ili "Rije~ki eksperiment pred ostvarenjem?"10, koji su popra}eni skepti~nim primjedbama kako takva cijena nužno zna~i lošiju kvalitetu i predstavlja velik rizik. Arhitekt Zdenko Sila odgovara ~lankom u Novom listu pod nazivom "Nema rizika"11,u kojem objašnjava kako se sli~ni konstruktivni sustavi ve} godinama uspješno primjenjuju u nama susjednim zemljama. Arhitekt ^i~in-Šain dodaje: "Stanovi su komforniji od prosjeka i normativa su Biroa za stambenu izgradnju..."12 Nakon po~etnog skepticizma i problema oko pronalaska investitora, podu­ ze}e Voplin odlu~ilo je izgraditi prve vi{ekatnice prema projektu A. ^i~in-Šaina u današnjoj Brajšinoj ulici na Kozali 1959. godine. Izgradnja tipa Voplin nastavlja se potom na nekoliko razli~itih rije~kih lokacija.

10 Novi list, nedjelja, 13. travnja 1958., str. 3.

11 Isto.

12 Novi list, utorak, 3. velja~e 1959., str. 2.

21

Stambeni tip Voplin. Konstruktivni elementi me|ukatova, tzv. serklaĹži, horizontalnim pomacima pridonose elegantnom oblikovanju pro~elja. Bjelina serklaĹža i balkona vjeĹĄto je uskla|ena s obojenom pozadinom pro~elja.

22

Dom umirovljenika, Kantrida (Rijeka), 1961.

Dom umirovljenika izgra|en je 1961. u naselju Kantrida u Rijeci kao trodijel-

13 Arhitektonski studio 1955.–1977., Zagreb, 1979., str. 5.

ni kompleks. Stambeni dio uzdužnog je pravokutnog tlocrta, na šest etaža.

Svaka je etaža središnjim hodnikom podijeljena u dva niza soba. Sobe imaju izlaze na lo|e-balkone u duljini ~itavog pro~elja s pregradnim zaslonima. Na stambeni dio nastavljaju se dva niža objekta dvorane za boravak te blagovaonice s kuhinjom i pomo}nim prostorijama u pozadini. Oba objekta namijenjena su boravku umirovljenika ve}i dio dana; stoga im je južno pro~elje staklena opna, a insolacija je regulirana apliciranim sustavom brisoleja. Uz utilitarnu namjenu, brisoleji postaju glavni dekorativni elementi kompleksa.

Tijekom godina Dom umirovljenika znatno je izmijenio prvotni izgled nadogradnjama i preinakama te ga je danas nemogu}e vidjeti u izvornom obliku.

Blagovaonica i dvorana za dnevni boravak Doma umirovljenika na Kantridi.

Pogled na današnji kompleks Doma umirovljenika na Kantridi.

Južni, prvoizgra|eni objekti unutar kompleksa ^i~in-Šainovo su djelo.

23

Turisti~ka arhitektura ili o uspjesima i propuštenim prilikama (1963.–1982.)

Dana 25. prosinca 1958. ^i~in-Šain u svome stanu u Ulici Ive Marinkovi}a 14 otvara rije~ku podružnicu zagreba~kog Arhitektonsko-projektnog biroa Vincek (biro koncem 1962. mijenja naziv u Arhitektonski studio – AS) s radnom grupom za izradu arhitektonske projektne dokumentacije objekata visokogradnje. Time zapo~inje i službena suradnja ^i~in-Šaina s arhitektom Žarkom Vincekom. Arhitekt Neven Šegvi} u uvodu monografije Arhitektonskog studija navodi: "Tandem ^i~in-Šain – Vincek osebujna je pojava. Prijateljstvo nastalo za vrijeme NOB-a, razvijano u vrijeme završavanja studija rodilo je identi~ne poglede na arhitekturu trenutka. Dualizam u stvarala~kom procesu dao je interesantne rezultate."13 Kreativno nadopunjavanje te Vincekove izvrsne organizatorske sposobnosti rezultirali su plodnom i dugotrajnom suradnjom koja }e bitno obilježiti ^i~in-Šainovo stvaralaštvo.

Nakon ukidanja rije~ke podružnice Vincekova Arhitektonskog studija 1963., Detalj pro~elja turisti~kog naselja Polari u Rovinju

^i~in-Šaina pozivaju u Gra|evno-projektni zavod Rijeka za koji projektira svoj prvi zna~ajniji turisti~ki objekt, hotel Adriatic u Opatiji (1963.). Ubrzo obnavlja suradnju s Vincekom i Arhitektonskim studijem iz Zagreba kojemu donosi narud`be i pozive na natje~aje te mu povjerava izradu izvedbenih projekata u slu~aju realizacije. Unutar kolektiva Arhitektonskog studija koji je ponajprije bio usmjeren gradnji školskih ustanova, ^i~in-Šain se specijalizirao za turisti~ku arhitekturu.

Od 1963. do mirovine 1982., u posljednjemu stvarala~kom razdoblju, ^i~in-Šain se potpuno posvetio promišljanju problema turisti~ke arhitekture. Napravio je idejne projekte za više od dvadeset turisti~kih objekata i naselja, od kojih se realizirala svega tre}ina. Zanimljivi su razlozi zbog kojih investitori odustaju od izgradnje: zbog buke zrakoplova nad lokacijom (turisti~ko naselje Adriatic u Cavtatu), zbog tadašnjih loših cesta (Naselje Dunat u Puntu na otoku Krku) ili zbog hladnog mora na lokaciji izgradnje, što je izazvano blizinom hidrocentrale (hotel Cavtat u Cavtatu).

Pobjedom na dvama javnim arhitektonskim natje~ajima – za hotele Libertas i Palace u Dubrovniku te njihovom realizacijom, Andrija ^i~in-Šain privukao 24

je pažnju stru~ne i šire javnosti. Turisti~ka arhitektura, kojoj pristupa s najviše interesa, senzibiliteta i stvarala~kog zanosa, na kraju mu osigurava zasluženu afirmaciju i priznanje.

Od 1969. ^i~in-Šain predaje projektiranje na Višoj tehni~koj gra|evinskoj školi i Fakultetu graditeljskih znanosti u Rijeci, gdje je obna{ao i funkciju prodekana. U mirovinu odlazi 1982. godine. Dobitnik je nagrade Viktor Kova­ ~i} za životno djelo 2003. i najstariji je ~lan rije~koga Društva arhitekata.

Hotel Adriatic, Opatija, 1963.

Adriatic je prvi hotel gra|en u Opatiji nakon austrougarskih vremena. Zamiš­ ljen je kao dogradnja uz historicisti~ku zgradu starog hotela. U okruženje historicisti~ke i secesionisti~ke Opatije, hotel Adriatic unosi bitno novu i izmijenjenu estetiku racionalizma "internacionalnog stila".

Hotel Adriatic izveden je u kombinaciji soliternog smještajnog objekta te niskog, horizontalno usmjerenog restorana s recepcijom. Oblikovanje smje-

Skica tlocrta hotelske sobe Adriatic nazvane "poluapartman"

Hotel Adriatic u Opatiji

25

štajnog solitera krajnje je utilitarno; rešetkom balkonskih jedinica u potpunosti je rastvoreno sjeverno, zapadno i južno pro~elje. Objekt recepcije i re­stora­na prostran je dvoetažni ambijent staklene zidne opne, bez pregradnih zidova. Ure|enje interijera iznimno je uspjelo; pod od bijelog mramora, elegantni, crni potpornji stupovi i crna metalna konstrukcija stubišta s lebde}im stubama – vrhunski su uskla|eni detalji dematerijaliziranog "crno-bijelog svijeta".

Sobu hotela Adriatic turisti~ki su stru~njaci prihvatili kao novost u hotelijerstvu. Pored kupaonice i prostora s ležajevima, sobi je dodan i prostor za boravak s izlazom na balkon. Nazvana "poluapartman", takva je izdužena soba primijenjena kod mnogih poslije izgra|enih hotela na Jadranu.

Godine 2005. hotel Adriatic obnovljen je i dogra|en te ga danas ne možemo sagledati u izvornom obliku.

Interijer ugostiteljskog objekta hotela Adriatic

26

Naselje sojenica Dunat na Putnu, otok Krk, 1964.

U suradnji sa Žarkom Vincekom i Borisom Tomaši}em, Andrija ^i~in-Šain projektira turisti~ko naselje sojenica u Košljunskoj dragi kao prate}i objekt marine u Puntu. Hotelsko naselje i restoran u potpunosti su situirani na vodi i mostom povezani s obalom. Predvi|en je i podvodni bar. Svaka soba ima izoliranu terasu-sun~alište i vlastiti ~amac u moru kojem se pristupa stubama preko bokaporte. Recepcija i pomo}ni pogoni smješteni su na obali i oblikovani u pejzažu kao postoje}a granica od suhozida. Ra|en je samo idejni projekt 1964. godine.14 Ovim smionim i originalnim projektom koji predstavlja znatan otklon od arhitektonskih i urbanisti~kih konvencija vremena, otkrivamo kako ^i~in-Šain ne stvara u granicama postoje}eg, ve} nadolaze}eg u arhitekturi, iznalaze}i nove i neposredne odnose arhitekture i prirode, odnosno ~ovjeka i mora.

14 Arhitektonski studio 1955.–1977., Zagreb, 1979., str. 100.–101.

Studija smještajnih jedinica sojeni~kog naselja Dunat kod Punta

Maketa restorana turisti~kog naselja Dunat kod Punta

27

Turisti~ko naselje Adriatic u Cavtatu, 1964.

Na poluotoku Sustjepanu trebalo je podignuti turisti~ko naselje koje bi obuhva}alo samostoje}e apartmane, nekoliko restorana, barova, objekte za zabavu, sportske terene, dje~ja igrališta itd.

"Poluotok Sustjepan nalazi se preko puta Cavtata, pa je uvjet konzervatora i urbanista bio da se naselje izgradi sakriveno u zelenilu kako ne bi konkuriralo Cavtatu. Restoran je trebao biti smješten na najužem dijelu poluotoka, ukopan na na~in da mu je ’peta fasada’ zelena terasa povezana s terenom.

Vertikala s liftom spajala bi restoranske nivoe s plažom. Gost se spušta iz restorana stepenicama do svog bungalova, a u restoran se s nivoa plaže vra}a liftom."15 Ideja restorana potpuno ukopanog i prilago|enog konfiguraciji terena, s u cijelosti koreografiranim i olakšanim kretanjem posjetitelja, i Tlocrt restorana naselja Adriatic ukopanog u poluotok Sustjepan nasuprot Cavtatu

danas je novost u promišljanu turisti~ke arhitekture na našim prostorima te svjedo~i o sveobuhvatnosti onoga tko ju je promišljao.

Smještajne jedinice koncipirane su kao zasebni apartmani (bungalovi) s vlastitom terasom i pogledom na more, gra|eni su od tradicionalnog materijala toga kraja – kamena te sažetom i pro~iš}enom estetikom eksterijera i interijera.

Suautori projekta su Žarko Vincek i Mila Poletti. Projekt nije realiziran.

Skice vanjskog i unutarnjeg oblikovanja smještajnih jedinica naselja Adriatic

15 Arhitektonski studio 1955.–1977., Zagreb, 1979., str. 95.

28

Hotel Jadran, Njivice, otok Krk, 1966.

Skica pro~elja hotela Jadran iskorištena za novogodišnju ~estitku Arhitektonskog studija 1967.

Andrija ^i~in-Šain je 1966. sa suradnicima Žarkom Vincekom i Borisom Tomaši}em radio na projektu kojim se sjeverno od Njivica predvi|ala izgradnja turisti~ko-rekreativnog naselja Beli Kamik. Naselje se trebalo sastojati Pro~elje hotela Jadran u Njivicama. Niz zasebno oblikovanih smještajnih jedinica nastoji se približiti karakteristi~nim primorskim urbanim strukturama.

od nekoliko hotela, vikend-naselja, autokampa, restorana, kavana, amfiteatra za priredbe i dr. Izveden je samo hotel Jadran i restoran Plava terasa koji je zapravo obuhva}ao adaptaciju starih postoje}ih zidina.

Jadran je smješten nadomak mora, a visinom od 3 i 4 etaže te oblikovanjem pro~elja u obliku niza zasebnih stambenih jedinica s razli~itom artikulacijom krova, prozora i pro~elnog obojenja, podsje}a na mediteranske ambijente.

Pritom nastaje arhitektura kulisa koja ne odražava, ve} skriva ono što nas o~ekuje nakon ulaska u hotel, a to je neprekinut niz soba u dužini ~itava hotela, s izlazom na zajedni~ki hodnik.

U Njivicama autor odbacuje temeljne postulate racionalizma netom iskazane u Adriaticu radi potpunog podre|ivanja mediteranskom ambijentu. Na tome tragu idu}ih godina nastaju najve}a dostignu}a hrvatske turisti~ke gradnje – Uvala Scott u Kraljevici, Igora Emilija (1968.), i naselje Haludovo na Krku, Borisa Magaša (1972.).

29

Hotel Libertas, Dubrovnik, 1968.–1974.

Godine 1968. raspisan je uži i anonimni natje~aj za izradu idejnog rješenja novog hotela Ugostiteljskoga školskog centra Dubrovnik, na koji su pozvani arhitekti afirmirani u projektiranju hotela: Zdravko Bregovac, Julije De Luca, Vjenceslav Richter, Mladen Frka, Tihomir Ivanovi} i Andrija ^i~in-Šain. Od šest natje~ajnih radova pobjedu odnosi rad Andrije ^i~in-Šaina i njegova suradnika Žarka Vinceka. U izvještaju ocjenjiva~kog suda navodi se da je rad ^i~in-Šaina i Vinceka "postigao vrlo povoljno pejzažno-arhitektonsko uklapanje objekta u izuzetno delikatnu lokaciju, što je prema mišljenju ocjenjiva~kog suda bio glavni problem natje~aja. Osnovna ideja rada otvara nov pristup

Hotel Libertas neposredno nakon završetka prve faze gradnje

30

16 Izvještaj ocjenjiva~kog suda za izradu idejnog rješenja novog hotela Ugostiteljskog školskog centra – Dubrovnik, Arhitektura, br. 104, 1969., str. 58.

Detalji unutarnjeg ure|enja hotela Libertas umjetnika Raula Goldonija

rješavanju osjetljivih lokacija i daje nov stav za uklapanje objekata velikih kapaciteta u jadranski pejzaž."16 Zapadna strana uvale Boninovo koja se naglašenom reljefnoš}u spušta prema moru, u susjedstvu dubrova~kog ambijenta i graditeljskog naslije|a te s neprocjenjivim pogledom na Dan~e, iziskivala je arhitektonski pristup koji uvažava sve datosti lokacije u koju intervenira.

Optimalno pomirenje hotela velikog sadržaja i kapaciteta 400 ležajeva s osjetljivoš}u lokacije ostvareno je shemom amfiteatralnog stupnjevanja volumena, s ulazom i društvenim prostorijama u gornjim etažama te smještajnim jedinicama postupno spuštanim prema moru u obliku kaskada. Hotel se doima kao uklesan u padinu ponad mora, a njegova masivnost ublažena je vještim hortikulturnim rješenjem. Pro~elje hotela sazdano je od vrtova smještenih na terasi svake sobe ~ije zelenilo u slapovima pada niz školjku amfiteatra. Objekt u svoje tijelo uvla~i i dvije velike plohe prirodnog zelenila, pri ~emu arhitektura krajobraza postaje bitan oblikovni element vizualnog identiteta hotela te jam~i prijeko potrebnu simbiozu s prirodom. Nacrt hortikulturnog rješenja koji je projektirala Lela Rotkovi}, temelji se na odabiru isklju~ivo autohtonih biljnih vrsta koje, uz estetske kvalitete, ne iziskuju pretjerane troškove održavanja.

Tip sobe-poluapartmana ve} je opisan kod hotela Adriatic u kojem se prvi put primjenjuje.

31

Svaki poluapartman ima terasu s pogledom na more, vrt na suncu i oprem­ ljen je ekskluzivnim inventarom dizajniranim isklju~ivo za hotelske potrebe.

Sve to upu}uje na ^i~in-Šainovo poznavanje psihologije privatne udobnosti, što rezultira sobama visoke kvalitete stanovanja i komercijalne vrijednosti.

Hotel Libertas izveden je kao cjelovito djelo, kao zamisao koju je ^i~in-Šain sa suradnicima promišljao od grubih po~etaka do najsitnijih završnih detalja.

Stoga je ovaj hotel jedan je od prvih primjera gesamtkunstwerka u našoj turisti~koj gradnji. Za hotel je dizajnirano apsolutno sve – od reljefa betonskih površina, plasti~nih stropova, keramike za poplo~enje, namještaja, sagova do dizajna posu|a, odje}e zaposlenika, jelovnika i prospekata. Dizajn

Detalj terasaste organizacije smještajnih jedinica s betonskim reljefima pregradnih zidova te hortikulturnim ure|enjem sobnih terasa

interijera i opreme potpisuje slikar Raul Goldoni s tada mladim umjetnicima, studentima Akademije likovnih umjetnosti – Eugenom Kokotom i Fadilom Vejzovi}em.

Hotel je u cijelosti izveden od betonskih površina koje ^i~in-Šain odbija prekriti žbukom, prepoznavši estetsku vrijednost "sirovog betona" kao materijala. Kod Goldonija naru~uje kvadrati~ne reljefe koji utisnuti na gotovo svim betonskim površinama, postaju vizualni simbol hotela Libertas.

Libertas je krunsko je ostvarenje ^i~in-Šainova opusa, popra}eno u stru~noj periodici od natje~aja do realizacije. "Upravo u razdoblju kad upitnost na~ela moderne unosi golemu zbrku u arhitekturu, kada umjesto preispitivanja po~inje utrka kako se što prije odre}i onoga što se do tada sjajno radilo, Andrija ^i~in-Šain, zajedno sa svojim istomišljenicima, stvara antologijsko djelo hrvatske arhitekture, hotel Libertas, pokazuju}i tim projektom svoj odnos prema 'prefunkcionalizmu', što je i bila bit promjena. Odnose}i se na taj na~in kriti~ki prema vlastitu radu, arhitekt nas u~i istinu o relativnosti dog­ me, o vje~nosti uloge mjesta i vremena u arhitekturi..."17 Unato~ tome, izre~ene su primjedbe da je prilago|ivanje hotela Libertas krajoliku ~isto formalno te da njegova masivnost i dalje agresivno zadire u pejzaž.18 Hotel Libertas pretrpio je znatna ošte}enja u Domovinskom ratu. Potpuno je

17 Godišnja nagrada "Viktor Kova~i}" za životno djelo: Andrija ^i~in-Šain, ^ovjek i prostor, br. 602.–603. (7–8), 2004., str. 12.–13.

uništen gornji ulazni dio s društvenim sadržajima, a smještajni kapaciteti, za­

18 Željka ^orak, Stil i karakter suvremenih zahvata u jadranski prostor, Život umjetnosti, br. 19–20, 1973., str. 34.–59.; Duško Ke~kemet, Uloga tradicije u suvremenoj arhitekturi, Život umjetnosti, br. 24.–25, 1976., str. 12.–32.

hvaljuju}i prirodnom zaklonu padine, ostali su sa~uvani. Godine 2004. zapo~ela

32

je temeljita rekonstrukcija hotela, kojom se izmijenio njegov izvorni izgled.

Hotel Palace, Dubrovnik, 1969.–1972.

Op}i javni natje~aj za idejno rješenje hotela B kategorije u Dubrovniku (Lapad) raspisan je 10. prosinca 1968., a od 45 pristiglih radova ocjenjiva~ki sud, s arhitektom Stjepanom Plani}em na ~elu, nagra|uje prvom nagradom rad Andrije ^i~in-Šaina i Žarka Vinceka. Po{tuju}i natje~ajni uvjet da se zadrži postoje}i slobodan vidik, ograni~ila se visina zadanom objektu koji se stoga u potpunost morao podrediti konfiguraciji postoje}eg tla. Dok se hotelom Libertas ^i~in-Šain prilago|ivao uvu~enom obalnom pojasu, kod hote-

Hotel Palace u Dubrovniku

Tlocrt ulazne etaže hotela Palace

33

la Palace smještajna je situacija bila dijametralno suprotna – blago izbo~ena

Maketa hotela Palace

obala. ^i~in-Šain savladava zaobljenost obale razbijanjem kompleksa dvostrukim usmjerenjem, a strminu terena stupnjevanjem volumena u obliku kaskadno spuštanih smještajnih jedinica. Takvim su oblikovanjem postignuPregrade sobnih terasa hotela Palace

te zanimljive vizure koje se iz hotela pružaju prema moru te velik postotak osun~anih površina.

Hotel Palace, poput Libertasa, gra|en je u potpunosti od betona. Temelji se na strukturalisti~kom pristupu multipliciranja i komponiranja oblika jedne smještajne jedinice s terasom kao osnovnim i polazišnim modulom.

Ritmi~nost svojstvena strukturalizmu kod hotela Palace dodatno je oplemenjena raznovrsnim oblikovanjem pregrada sobnih terasa. Arabeske bijelih površina mjestimi~no nadilaze svoju utilitarnost gotovo skulptorskim osje}ajem za oblik u prostoru.

Tijekom realizacije interijera hotela došlo je do iznenadnog prekida rada zbog nesuglasica izme|u direktora hotela i projektanata. Razumijevanje naru~itelja koje je u Libertasu rezultiralo "total dizajnom", kod Palacea je izostalo.

34

Hotel Lero, Dubrovnik, 1969.

Istovremeno s hotelskim gigantima Libertas i Palace, ^i~in-Ĺ ain gradi hotel znatno manjeg mjerila i izmijenjene koncepcije. Hotel Lero sastoji se od dva objekta povezana ĹĄirokim prolazom, pozicionirana u suprotnim pomacima s obzirom na centralnu os ulaza, ~ime se postiĹže optimalna osvijetljenost soba.

Odmjerenim proporcijama te jedinstvenim horizontalnim principom u oblikovanju cjeline, pristupni objekt hotela zaziva najbolja dostignu}a moderne.

Robusni nosa~i prizemlja izgledom sugeriraju ve}i teret od onoga koji stvar-

Detalj pristupne zgrade hotela Lero. Betonski nosa~i prizemlja te ~ip­kasta epiderma pro~elja nosioci su vizualne atraktivnosti hotela.

35

no podnose pa se ~itavo zdanje doima olakšano i lebde}e. Pro~elje hotela Lero obu~eno je u sitnu mrežu od svijetloplave keramike koja je postavljena desetak centimetara od pro~elja. ^ipkasta epiderma, osim što štiti od sunca i pospješuje strujanje zraka, pridonosi atraktivnom izgledu objekta, više nego poželjnom kada su u pitanju njegovi korisnici.

Arhitekt ^i~in-Šain navodi kako je inspiraciju za hotel Lero pronašao u jednom od najzna~ajnijih mediteranskih arhitektonskih ostvarenja – Duždevoj pala~i u Veneciji.

Projektiranje interijera iznova je povjereno Raulu Goldoniju.

Hotel Lero u Dubrovniku

Tlocrt prizemlja i prvog kata hotela Lero

36

Prostorno-urbanisti~ki plan naselja Polari

Tlocrt smještajnog objekta u nizu tipa C, naselje Polari

Turisti~ko naselje Polari (Villas Rubin), Rovinj, 1969.–1979.

Turisti~ko naselje Polari smješteno je u neposrednoj blizini grada Rovinja, na ekskluzivnoj parceli uz more, okruženoj starim maslinicima. Gotovo ravan teren bez ve}ih uzvisina zahtijevao je niske, isklju~ivo jednokatne i dvokatne objekte.

Projektiranje naselja Polari, uz arhitektonski, zna~ilo je i urbanisti~ki izazov.

Nužno je bilo osmisliti grad u malom sa svim potrebnim sadržajima, infrastrukturom i komunikacijama. ^i~in-Šain se odlu~uje za uvo|enje središnje pješa~ko-komunikacijske arterije naselja, koja se pruža od recepcije smještene najdublje u unutrašnjosti preko središta naselja koje se sastoji od dva ambijentalna trga, sve do morske obale. Smještajni kapaciteti okruženi maslinicima organizirani su oko te centralne osi naselja, dok je obalna zona namijenjena isklju~ivo dnevnom boravku, rekreaciji i razonodi gostiju na plažama, bazenima i igralištima.

Arhitekt ^i~in-Šain je za naselje Polari projektirao nekoliko tipiziranih smještajnih objekata koji se razlikuju po tome jesu li samostoje}i (vile tipa D) ili u nizu (tipovi A, B, C, E), dok se objekti u nizu razlikuju brojem ležaja. Smještajni objekti su atrijskog tipa s vlastitim vrtom-atrijem koji je sa svih strana ogra|en zidom visokim dva metra i jam~i potpunu izolaciju od ulice i susjeda. Objekti u nizu organizirani su na jednu, dvije ili tri etaže.

37

Naselje u cijelosti nosi pe~at mediteranskog ambijenta. Objekti, ulice i trgovi oblikovani su karakteristi~nim primorskim elementima. Kosi krovovi prekriveni kanalicama, vanjske stube i trijemovi, lo|e, suhi prolazi, pergole s vinovom lozom, kameno poplo~enje, tek su neki od oblikovnih motiva u funkciji evociranja tradicije. "Andrija ^i~in-Šain je inventivnom interpretacijom tradicije ostvario zanimljivo rješenje turisti~kog naselja Polari u Rovinju."19 Sa slikarima Raulom Goldonijem i Eugenom Kokotom, ^i~in-Šain je sura|ivao pri ure|ivanju interijera, izradi grbova koje je nosila svaka ulica naselja te pri stvaranju koloristi~ke vizije naselja. Odabir fasadnih boja te njihov u~inak na

Crteži unutarnjeg i vanjskog ure|enja samostoje}eg stambenog objekta (vile tipa D), naselje Polari

cjelokupan doživljaj naselja Polari od velike je važnosti. Pastelno žuta, oker, ljubi~asta, plava i venecijanski crvena, kao pet osnovnih boja istarske arhitekture na zapadnoj obali, našle su svoje mjesto i u naselju Polari. Stoga naselje svoju privla~nost, atraktivnost pa i komercijalnost duguje, ~ini se, upravo vještoj primjeni kolorita.

Naselje Polari ili, kako se danas naziva, Villas Rubin, gra|eno je etapno tijekom deset godina, ali uvijek novim i druk~ijim motivima.

19 Antonio Rubbi, Moderna arhitektura u Istri, Arhitektura, br. 214, 1998., str. 162.

38

Naselje Polari s karakteristi~nim mediteranskim motivima

Naselje Polari gra|eno je etapno deset godina. Karakterizira ga jeftina gradnja betonskim bloketima prekrivenim grubom žbukom-špricom.

Shema arhitekta ^i~in-Šaina kojom je objašnjen princip organizacije tipskih smještajnih jedinica na tri etaže.

Crtež urbane strukture naselja Polari

39

Alan-grad u Stinici kraj Jablanca, 1971.

Gotovo istovremeno s naseljem Polari, Andrija ^i~in-Šain projektira Alan-

20 Hrvoje Belica, Alan-grad: povratak u život, Novi list, 28. rujna 1971., str. 6.

-grad, turisti~ki grad u Stinici kraj Jablanca, koji nikada nije realiziran. Surov i pust kraj mjesta Stinice smještene na moru, s planinskim masivom Velebita u zale|u, potaknuo je arhitekta ^i~in-Šaina na stvaranje slikovite turisti~ke aglomeracije. Alan-grad je nudio "humanu viziju" turisti~kog naselja, koja je koncepcijski, pa i izvedbeno, bila veoma sli~na naselju Polari. Iznova se težilo najjeftinijoj izvedbi, štoviše projekt je ra|en u suradnji s Otom Mojzešom, direktorom Instituta za ekonomiku turizma iz Zagreba, te je proglašen jugoslavenskim prototipom turisti~kog objekta za doma}e i inozemne goste "manje dubokog džepa", odnosno "najjeftinijim turisti~kim naseljem u Jugoslaviji, s najjeftinijim boravkom, uz bezbroj atrakcija".20 ^i~in-Šain je iskoristio zadanosti terena, objekti prate konfiguraciju tla te se visinski spuštaju od zale|a prema moru. Arhitektonsko-urbanisti~ka potka naselja sastavljena od kontinuiranog niza vertikalnih i uskih ku}a nepredvidljivo vijuga terenom stvaraju}i neposredan i organi~ki dojam arhitekture

Postoje}e zidine burobrana u Stinici, uz manju dogradnju, iskorištene su kao motiv gradskih bedema s monumentalnim vratima.

svojstven primorskim urbanim sredinama. Ku}e su diferencirane visinom,

40

bojom te oblikovanjem prozora, a u unutrašnjosti skrivaju tipizirane sobe s izlazom na zajedni~ki hodnik.

U Alan-gradu predvi|eni su raznovrsni uslužni, ugostiteljski i zabavni sadržaji. Svaka želja i potreba turista mogla se ostvariti unutar gradskih bedema, u vrevi izmišljenoga grada. A osama se i interakcija s prirodom nudila na plažama ili u šumama u zale|u.

Nerealizirana ideja Alan-grada u Stinici primijenjena je, u pomalo modificiranoj varijanti, i kod projekta za turisti~ko naselje u Murteru, koji tako|er ostaje samo na papiru. Upravo nas ti papirnati ostaci ^i~in-Šainova naselja u Murteru, perspektivni crteži pojedinih ulica te urbanih struktura ostavljaju

Crtež sobne terase u Alan-gradu. Ve}em broju soba pridodane su terase natkrivene pergolom te opremljene tušem i malom kuhinjom.

danas bez daha. Njegove arhitektonske kreacije me|u najboljima su na podru~ju primorskoga regionalnog graditeljstva.

Port Grimaud, turisti~ki grad arhitekta Francoisa Spoerryja, izgra|en krajem šezdesetih godina 20. stolje}a na francuskoj rivijeri, koji je polu~io velik komercijalni uspjeh i osigurao Spoerryju svjetsku slavu, vrlo je blizak projektima turisti~kih naselja Alan-grada i Murtera. ^i~in-Šainovi projekti turisti~ke

Studija pro~elja stambenog bloka u Alan- gradu, raš~lanjenog nizom samostalnih jedinica artikuliranih u duhu primorskih urbanih struktura.

arhitekture bili su u rangu svjetskih arhitektonskih "uspješnica".

41

Turisti~ko naselje Polari

42

Realizacije

Nerealizirani projekti

Javna arhitektura

Javna arhitektura Kulturno-dru{tveni centar, Sarajevo (BiH) Ekonomska {kola, Makarska Osnovna {kola, Senj

Dezinsekcijske stanice u Mostaru, Travniku, Rogatici i Biha}u (BiH), 1951. Škola u Vedrom polju (BiH), 1953.

Spomen-škola tiskare Borba u selu Drini}i (BiH), 1953.

Muzej grada Sarajeva (BiH), 1955.

Poslovna zgrada Brodomaterijala (danas zgrada Zagreba~ke banke), Rijeka, 1956.–1958.

Jaslice i vrti} u Fažani, 1958.

Dom umirovljenika, Kantrida, Rijeka, 1961.

Zgrada Zavoda za zaštitu zdravlja u Rijeci, 1965. (izvedbeni projekt izra|uje arhitekt Igor Emili)

Stambena arhitektura Ku}a Mari~i}, Opatija

Hoteli Hotel Cavtat II, Cavtat Hotelski kompleks na podru~ju Dramlja – Crikvenice Hotel u Hrastenu, okolica Jadranova Hotel Han u Jajcu (BiH)

Stambena arhitektura

Turisti~ka naselja Naselje sojenica Dunat na Puntu na otoku Krku Turisti~ko naselje Adriatic u Cavtatu Turisti~ko naselje Mirta u mjestu Smokvica nedaleko od Crikvenice Turisti~ko naselje Negrit u Puntu na otoku Krku Turisti~ko naselje Gusarska luka u uvali Trsteno nedaleko od Budve Turisti~ko naselje Alan-grad u Stinici kraj Jablanca Turisti~ko naselje na Murteru Nudisti~ki centar u Njivicama

Tipski stambeni objekt u BiH, 1952.

Stambeni objekti u Konjicu (BiH), 1952.

Stambeni kompleks Đi|ikovac, Sarajevo, 1953.

Stambeni tip Pe}ine, 1956.

Stambeni kompleks u Fažani, 1957.

Stambeni tip Ogranak i Turni}, 1958.

Stambeni tip Voplin, 1959.

Stambeni tip Crikvenica, 1959.

Stambena zgrada PTT na Pe}inama, 1959.

Nagrade i priznanja

Turisti~ka arhitektura

Godišnja Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva za najbolje djelo iz podru~ja umjetnosti i kulture, 1955.

Hotel Adriatic, Opatija, 1963.

Turisti~ko naselje Suha punta na Rabu, 1963.

Hotel Jadran, Njivice na otoku Krku, 1966.

Hotel Libertas, Dubrovnik, 1968.–1974.

Hotel Palace, Dubrovnik, 1969.–1972.

Hotel Lero, Dubrovnik, 1969.

Turisti~ko naselje Polari (nazivano i Villas Rubin ) kod Rovinja, 1969.–1979.

Jugoslavenski proizvo|a~i i prera|iva~i ravnog stakla za izvanrednu primjenu stakla na hotelu Libertas, 1983.

Nagrada Viktor Kova~i} Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) za životno djelo, 2003.

Priznanje Gra|evinskog fakulteta Sveu~ilišta u Rijeci za doprinos razvoju fakulteta, u povodu 40 godina vi­so­koškolskog obrazovanja gra|evinara u Rijeci, 2009.

43

Maketa plivaju}eg hotela na morskoj pu~ini.

44

Saša Randi}

Arhitektura s osmijehom

Kada se govori o arhitektima ~iji se rad proteže tijekom nekoliko desetlje}a, ~esto je potrebno opisati okolnosti u kojima su projekti nastali da bi ih se razumjelo iz današnje perspektive. U rijetkih je takvo predstavljanje nepotrebno jer se njihov rad razumije i bez povijesnog odmaka. Bez obzira na to kada su nastala, djela i dalje imaju društvenu relevantnost. Takva transgeneracijska prepoznatljivost rezervirana je samo za pojedine umjetnike, u koje se ubraja i Andrija ^i~in-Šain.

Promatraju}i njegovu karijeru i metode rada, prepoznaju se sve osobine današnjih protagonista arhitektonske scene.

Prva je pretpostavka za uspješno bavljenje arhitekturom danas, kao i u rano Androvo doba, otvorenost prema kontekstu. U slu~aju Andrije ^i~in-Šaina spremnost na promjene i prihva}anje radikalno druk~ijih okolnosti nije samo vezana uz profesionalni okvir, nego i uza životne situacije. Po~etak njegove karijere smješten je u turbulentno poslijeratno okruženje koje vrlo rano suo~ava mladog arhitekta s važnim životnim odlukama. Za razliku od pojedinih suvremenika koji su zazirali od promjene sredine, Andro u oskudnim okolnostima prepoznaje priliku i spremno prihva}a položaj mladog arhitekta u Sarajevu gdje se odmah uklju~uje u izgradnju zemlje. Otvoren pristup nije samo važan za njegovu profesionalnu poziciju – to mu je omogu}ilo da puno prije do|e u prigodu graditi ku}e nego da je ostao u Zagrebu – ve} i za njegove projekte.

Od samog po~etka karijere pristupa arhitekturi i okruženju u kojem se nalazi bez predrasuda, stvaraju}i autenti~nu arhitekturu toga doba i prostora. U razdoblju koje nije posebno vrednovalo zate~eni kontekst, Andro uspijeva prepoznati lokalne povijesne posebnosti i razviti vlastiti izraz koji nedvosmisleno pozicionira njegove zgrade u prostoru u kojem su nastale. Stambena zgrada u Konjicu iz 1953. jedna je od najboljih realizacija toga razdoblja, izgra|ena u oskudnim uvjetima produkcije. Koriste}i vokabular moderne, stvara autenti~nu lokalnu arhitekturu reinterpretacijom zate~enih tipoloških elemenata i materijala, poput doksata ili aplikacije kosog krova, istovremeno oslobo|enu narativnih historicisti~kih asocijacija. U ovom radu prepoznaju se podru~ja interesa Andra ^i~in-Šaina, koja se mogu pratiti i u njegovu kasnijem radu, od istraživanja tipoloških elemenata do aplikacija materijala, u ovom slu~aju zida s velikim rije~nim oblucima.

A to nas vodi do druge njegove bitne odlike, a to je znatiželja. Istraživanje razli~itih oblika i tehnika može se jasno pratiti kroz njegov opus. Istraživanje graditeljske tehnike vidljivo je u projektima stambenih zgrada koncem 50-ih u Rijeci. Na projektu Voplin iz 1959., tehnologijom gra|enja kojom su do tada zidane dvokatnice, zidovima od šupljih betonskih blokova, gradi zgradu od sedam etaža.

45

Ponavljanje je u dinami~nome kontekstu nemogu}e, tako da je svaki novi projekt jedinstven i rezultat je eksperimenta. Hotel Libertas u Dubrovniku iz 1968. antologijsko je djelo hrvatske arhitekture. Jedan od glamuroznih punktova socijalisti~ke rivijere projektiran je kao serija terasa što zgradu pretvara u topografiju, ~ime uspješno uklapa velik volumen hotela u zahtjevan dubrova~ki teren. Turisti~ko naselje Polari, kompleks podjednake veli~ine, postavlja s druge strane sasvim druk~iju konfiguraciju turisti~kog kompleksa velikih dimenzija, gdje smještajne jedinice ~ine urbanu cjelinu, a ne megastrukturu.

U ovim projektima može se prepoznati još jedna odlika suvremenosti, sposobnost djelovanja u dijalogu s drugima. Arhitektonski se projekti ne grade u izoliranom prostoru ateljea, ve} u realnom okruženju u kojem je arhitekt svojevrsni moderator izme|u razli~itih sudionika. U takvim se uvjetima prirodno razvio koncept rada u grupi, individualno je zamijenjeno kolaborativnim pa od kraja prošlog stolje}a arhitektonskom scenom vladaju grupe autora. Vrlo su rijetki arhitekti koji se danas pojavljuju samostalno na sceni, a i tada ~esto projekte realiziraju u suradnji s drugima. Andre ^i~in-Šain od samog po~etka djelovanja sura|uje s drugim arhitektima i likovnim umjetnicima.

Po~etak rada vezan je uz Juraja Neidhardta, u Bosni sura|uje s Vinkom Juri}em i Milivojem Peter~i}em, a najduže radi u tandemu s Žarkom Vincekom s kojim otvara rije~ku podružnicu ureda. Sura|uje s Raulom Goldonijem, Eugenom Kokotom i Fadilom Vejzovi}em te mnogim drugima koje u okviru ovog teksta nije sve mogu}e nabrojati.

Suvremene okolnosti produkcije mijenjaju koncept autorstva, ali i autorskog djela koje više nije zamrznuta stati~na forma, ve} dinami~na struktura koja u svojemu vijeku trajanja doživljava razli~ite promjene. Andro ^i~in-Šain imao je tu sre}u, ili nesre}u, da su gotovo sva njegova djela u tom pogledu suvremena i da su doživjela radikalne preobrazbe ili dogradnje, od danas neprepoznatljivog hotela Adriatic u Opatiji do Libertasa u Dubrovniku. Andro te promjene nije doživljavao dramati~no poput mnogih kolega, nego kao dio prirodnog procesa svake zgrade. Skromnost je i ina~e prepoznatljiva odlika u njegovu radu. Nikada nije pretpostavio svoju kreativnost potrebama korisnika ili ograni~enjima budžeta pa su tako i konceptualni projekti naselja na moru, sojenica u Puntu šezdesetih ili projekta plivaju}eg hotela iz osamdesetih godina prošlog stolje}a, postavljeni na krajnje racionalnim osnovama bez suvišnih detalja.

I, kona~no, jedna od osobina koja se ne uklapa u tradicionalne opise nekog autora, ali bez koje bi predstavljanje Andra ^i~inŠaina bilo nepotpuno, velika je životna energija po kojoj ga svi prepoznaju. Prije nekoliko godina, kada je dobio nagradu za životno djelo Udruženja hrvatskih arhitekata, imali smo prigodu zajedno pro}i kroz prili~no intenzivan protokol. Nakon nekoliko sati Andro je bio uvjerljivo najsvježiji i nasmijan, a sve je zbunila upravo spoznaja je da je zapravo bio dvostruko stariji od svih prisutnih. Sva njegova djela zra~e tom energijom i optimizmom i ako treba izvla~iti zaklju~ak – njegov cjelokupni opus jasno govori da stvarima uvijek treba prilaziti s vedrinom, bez obzira na to koliko okolnosti na prvi pogled djelovale komplicirano.

46

Perspektivni crteĹž ulice turisti~kog naselja u Murteru s cjelovitim urbanim dekorom kafi}a i du}ana. Projekt nije realiziran.

47

izdava~ MUZEJ GRADA RIJEKE urednik i recenzent mr. sc. Ervin Dubrovi} autorica izložbe Vana Govi} design izlo`be i kataloga Vesna Ro`man suradnica u pripremi gra|e Jasna Milinkovi} fotografije i ilustracije Arhiva arhitekta ^i~in-[aina lektorica i korektorica Gordana Ožbolt tisak Tiskara Zambelli izlo`bu su sufinancirali: Ministarstvo kulture Primorsko-goranska županija Grad Rijeka Rijekaprojekt d.o.o.

Sveu~ilište u Rijeci – SC Rijeka Gra|evinski fakultet u Rijeci Erste & Steiermärkische Bank d. d.

Societe Generale – Splitska banka d. d.

Rijeka, listopad 2009.

CIP zapis dostupan u ra~unalnom katalogu Sveu~ilišne knjižnice Rijeka pod brojem 120403011 ISBN 978-953-6587-48-3