Katalog izložbe Adamićevo doba 1780.-1830.

ANDRIJA LJUDEVIT ADAMI] Andrea Lodovico Adamich (1766. - 1828.)

Veletrgovac, poduzetnik, graditelj, britanski konzul, vije}nik u Po`unskom saboru, poticatelj gospodarstva, rije~ki dobrotvor i pokrovitelj umjetnosti

Kad je doputovao u Rijeku (1836.) britanski je putopisac Peter Evan Turnbull upitao: “Tko je sagradio ovo prekrasno kazali{te ?�

Rekli su mu: Gospodin Adami}.

Pitao je i: "Tko je sagradio ostale lijepe javne zgrade?

Gospodin Adami}.

Tko je podigao velike privatne ku}e?

Gospodin Adami}.

Tko je zasnovao ove izvrsne ceste?

Gospodin Adami}.

Tko je uredio ove lijepe obale?

Tko je, ukratko, u~inio sve ono {to zadivljuje oko putnika korisno{}u i ljepotom.

Dobiva se samo jedan odgovor:

Gospodin Adami}.

^emu i za{to ova izlo`ba?

Uz inauguraciju projekta Adami}evo doba i zaokru`ivanje sustavnih istra`ivanja, posebno nam je drago {to svoje napore mo`emo predstaviti izlo`bom koja uz pomo} brojnih hrvatskih i stranih muzeja, arhiva i knji`nica, uvjereni smo, predo~uje neke va`ne aspekte onoga vremena, razdoblja od 1780. do 1830., koje dosad ni ugledni povjesni~ari nisu istra`ivali, niti su o njima mogli znati nestru~njaci i gra|ani.

“Parna kola” i “parni konji” (detalji), satiri~ka vizija budu}nosti, Be~ 1842.

Na{ je pristup Andriji Ljudevitu Adami}u (Andrea Lodovico Adamich) i prire|ivanju ove izlo`be potaknut time {to su o njegovu razdoblju, o vremenu “dvaju revolucija”, napoleonskih ratova i po~etaka rane industrijalizacije, uglavnom poznate op}enitosti koje pi{u u ud`benicima, i to samo o Engleskoj i Francuskoj, ali dosad gotovo ni{ta nismo znali o ovda{njim aspektima tih tema jer mnogi povjesni~ari jo{ uvijek radije istra`uju politi~ke i kulturne aspekte povijesti nego proizvodne i tehni~ke poticaje koji su krajem 18. i po~etkom 19. stolje}a pokrenuli mo`da ve}e i dalekose`nije promjene od od onih {to su ih uzrokovali potresi napoleonskih ratova i radikalne promjene umjetni~kih stilova.

Op~injenost Adami}em bila je odlu~na pokreta~ka snaga koja jo{ uvijek pokre}e mnoge istra`iva~e koji su se zdu{no uklju~ili u ovaj projekt. Kada sam jo{ 1998. zamislio ovu temu i uvrstio je u prijedlog programa za sljede}u godinu, ~inilo mi se da bi i sam Adami} i istra`ivanje konteksta u kojem je djelovao, prije svega gospodarskog, prometnog i politi~kog konteksta, moglo biti svojevrsno otkri}e i da bi na{ pristup mogao biti na neki na~in inovacijski, barem u kontekstu hrvatske historiografije.

Adami} nije nacionalni heroj, a nije ni svetac ni prorok i u~itelj, niti nositelj velikih ideja. Naprotiv, Adami} je spretan trgovac i poduzetnik koji dobro zna va`nost i pokreta~ku snagu novca. Nikad ne zaboravlja osobnu korist i u trci za dobitkom nerijetko zapada u avanture koje ga mogu stajati `ivota. U trgova~kom nadmetanju redovito zapada i u sudske sporove i brojne nepredvidljive te{ko}e.

No od tih je ~injenica mnogo poticajnija ona koja me posve pridobila i dugo tjerala da s uvjerenjem nagovaram brojne stru~njake da se uklju~e u projekt – Adami} je ~ovjek jasnih i dalekose`nih vizija, on je trgovac velikih poteza i poduzetnik od one vrste koja najavljuje veliko tehni~ko doba koje se tada tek ra|a.

2

Kad smo kona~no 2001. konkretnije i intenzivnije po~eli raditi na projektu, umjesto udubljivanja u bit, u tuma~enje toga vremena i njegove va`nosti za dana{nji svijet, morali smo, kako to ve} biva s istra`iva~kim projektima, ulo`iti mnogo snage i poneku godinu rada u istra`ivanje elementarnih ~injenica i prikupljanje gra|e razasute izme|u Rijeke, Trsta, Zagreba, Be~a, Budimpe{te, Rima i Londona. I to gra|e koja mnogo govori povjesni~arima, ali ne tako

mnogo onima koje vi{e zanimaju kulturnopovijesne teme i koji vi{e od povijesnih isprava vole predmete i opipljive, materijalne tragove.

Ra~unali smo s problemima u prikupljanju gra|e. Znali smo da }e, na primjer, biti te{ko na}i neki od osobnih Adami}evih predmeta, kao i proizvode njegovih manufaktura, kao {to su vrlo rijetki i primjerci rije~ke rane “industrije” onoga doba.

Ulo`ili smo nerazmjerno mnogo snage u istra`ivanje i provjeru obi~nih `ivotopisnih podataka koji su uglavnom poznati kada je rije~ o vi|enijim li~nostima iz ne tako dalekih vremena, a u Adami}evu su slu~aju vijesti koje su do nas do{le bile podosta iskrivljene i, katkad, kontradiktorne.

U svakom slu~aju, istra`iva~ke smo napore okon~ali i zasad ih ne namjeravamo dalje {iriti. No zato se namjeravamo i dalje baviti Adami}em i na dovr{ene programe dogra|ivati nove, pa tako i gostovati s izlo`bom u nekim europskim muzejima, jer njegov primjer smatramo umnogome poticajnim i za na{e doba. ^ovjek koji je govorio vi{e jezika, kojemu je Rijeka bila zavi~aj, domovina Srednja Europa, a podru~je djelovanja gotovo cijela Europa, od Sredozemlja do Sjevernog mora i od Crnog mora do Atlantika (da ne ra~unamo pokoji prekomorski pothvat!), {irokih je vidika i pravi je Europejac! ^ini nam se i da nakon duhovno pomalo sku~enih vremena, kao i u trenucima jo{ uvijek nimalo poticajnih prilika hrvatskoga gospodarstva, trebamo upravo takve teme, o “junacima” bez sablji i ma~eva, ali ipak velikih dometa, s vizijama, poduzetna duha i prakti~na djelovanja.

Na kraju, zadovoljstvo mi je da se prigodom ove Adami}eve izlo`be mogu zahvaliti dr. Adrianu Dugulinu, ravnatelju Musei Civici di Storia ed Arte iz Trsta, koji je spremno prihvatio zamisao da tr{}anski muzej zanimljivom izlo`bom prika`e `ivot rivalskog i konkurentskoga lu~kog i trgova~koga grada, koji je svojim uspjesima Rije~anima uvijek bio nedosti`an uzor.

Zahvaljujem i Gradskoj knji`nici (Biblioteca Civica “Attilio Hortis”) iz Trsta te hrvatskim muzejima, arhivima i knji`nicama, koji su se spremno odazvali na{emu pozivu i omogu}ili nam upotrebu zanimljive, a ina~e mahom nepoznate gra|e koja nam je pomogla da bolje upoznamo li~nost Andrije Ljudevita Adami}a i neke dosad neistra`ene aspekte njegova doba.

A to su zapravo po~eci na{ega doba.

Prikupljenu gra|u vidimo kao jo{ neiscrpljen rudnik koji zavre|uje da se njime i dalje bavimo i primjereno je predstavimo.

Ervin Dubrovi} Ravnatelj Muzeja grada Rijeke i autor izlo`be 3

MUZEJ GRADA RIJEKE Muzejski trg 1/1 51 000 Rijeka Za izdava~a mr. Ervin Dubrovi} Urednik kataloga mr. Ervin Dubrovi} ADAMI]EVO DOBA, 1780.–1830.

Izlo`ba od 30. o`ujka do 30. svibnja 2005.

Autor izlo`be: mr. Ervin Dubrovi} Postav izlo`be, grafi~ki dizajn kataloga i prate}ih publikacija: Klaudio Cetina Fotografije: Istog @or`, @eljko Stojanovi}, Sre}ko Budek, Vedran Benovi}, Aleksandar Korka Sura|ivali su: Marina Bagari}, Marina Bregovac-Pisk, Theodor de Canziani Jak{i}, Ines Cerovac, Marija Du{evi}Lazanja, Sandra Kandu~ar, Arijana Kopr~ina, Vesna Lovri}-Planti}, Dorotea Nikoli}, Milica Trkulja, Boris Zako{ek Lektura i korektura: Gordana O`bolt Suradnik u pripremi: Jasna Milinkovi} Suradnik u grafi~koj pripremi: Bojan Kukuljan Tehni~ki postav: Anto Kova~evi} Tisak: Zambelli, Rijeka 2005.

Posuditelji izlo`bene gra|e Dr`avni arhiv u Rijeci (DAR), Sveu~ili{na knji`nica Rijeka (SVKRI), Hrvatski povijesni muzej (HPM / PMH), Konzervatorski odjel Split, Hrvatski dr`avni arhiv – Metropolitanska knji`nica Zagreb, Biblioteca Civica “Attilio Hortis” Trst, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb (MUO), Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (MMSU), Spomeni~ka knji`nica i zbirka Ma`urani}-Brli}-Ru`i}, dr. Dinko Zorovi}, Sa{a Dmitrovi}

Za naslovnicu, predlist i zalist kataloga kori{tene su ilustracije iz fundusa Pomorskog i povjesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA UDK 908(497.5 Rijeka) “17/18” ADAMI]EVO doba, 1780.-1830. : Muzej grada Rijeke, 30. o`ujka do 30. svibnja 2005. / <autor izlo`be Ervin Dubrovi} ; postav izlo`be, grafi~ki dizajn kataloga i prate}ih publikacija Klaudio Cetina ; fotografije Istog @or` ... et al.>. - Rijeka : Muzej grada Rijeke, 2005.

Katalog izlo`be.

ISBN 953-6587-24-6 I. Adami}, Ludovik Andrija -- @ivot i djelo II. Rijeka -Povijest -- 1780. - 1830.

110314025

Veduta Rijeke, 1850-ih

Po~eci razvoja Rijeke, Tr{}ansko rije~ko trgova~ko dru{tvo i porast stanovni{tva u gradovima Kada Carica Marija Terezija, na prijedlog svoga sina Josipa II., dodjeljuje 1776. Rijeku Ugarskoj, da razvije tu luku kakvu su Austrijanci ve} bili izgradili u Trstu, spretni se trgovac Simone, Andrijin otac, ve} obogatio, posjedovao vlastite brodove i uskoro spremao graditi velike ku}e. Iako pu~anin skromna podrijetla i nevelika obrazovanja, me|u vode}im je rije~kim poduzetnicima. Mali Andrija pak (ro|en 1766.) u to vrijeme stje~e prvo obrazovanje kod mladog studenta teologije, budu}ega kr~kog biskupa Ivana Antuna [inti}a.

Nagra|eni u~enici ljetnog semestra 1782.

U Hauptschule u Josefstadtu – me|u njima je i Adami} (Andreas Adamich)

Iz donedavne se poslovne obamrlosti, velikom trgova~kom djelatno{}u izdizalo Tr{}ansko-rije~ko trgova~ko dru{tvo s rafinerijom {e}era koju su osnovali trgovci iz Be~a i Antverpena. Uz {e}er, trguje i kavom, mirodijama i drugim kolonijalnim proizvodima, a osim rije~ke rafinerije, ima i vlastite rudnike, manufakture i posebno organiziran morski i kopneni prijevoz.

Krajem stolje}a Dru{tvo posti`e najve}i uspon i ima tisu}u radnika, od kojih ~ak oko sedamsto radi u prijevozu, a ostali u upravi i proizvodnji {e}era.

Takva “svemo}na” privilegirana trgova~ka dru{tva nastala su u feudalnim dru{tvenim okvirima. U njima se isprva okuplja dru{tvena i trgova~ka elita bliska dvoru (pa je simboli~ki, u znak potpore, dioni~ar i sama Carica). No budu}nost pripada druk~ije organiziranome privatnom kapitalu, manje glomaznim i “gipkijim” dru{tvima koja ne ovise o dr`avnim povlasticama nego o spretnijem prilago|avanju tr`i{tu.

To je i vrijeme “demografske eksplozije”.

U tih pola stolje}a rast mnogih gradova dosi`e dvostruko ili vi{estruko pove}anje. Iako Rijeka krajem toga razdoblja, oko 1830., dosi`e tek skromnih desetak tisu}a stanovnika, a gotovo su svi ostali hrvatski gradovi jo{ manji, London, najve}i europski grad, ve} ima milijun a Pariz, pola milijuna stanovnika.Vi{e desetaka europskih gradova ima vi{e od stotinu tisu}a stanovnika.

Marijaterezijanske i jozefinske reforme

6

Krajem 1770-ih Andrija odlazi u Be~ na {kolovanje kod redovnika pijarista, kojima je osnovna zada}a obrazovanje i odgoj mlade`i. Polazi Hauptschule u Josefstadtu i me|u najboljim je u~enicima. Uz krute knji{ke, u~i i prakti~ne stvari, korisne za `ivot budu}eg trgovca i poduzetnika. Usavr{ava se u tehni~kim znanjima i tehni~kom crtanju, poznavanju graditeljstva i gospodarstva. U Be~u ostaje do sredine osamdesetih, u banci Frauen & Fels, da se izvje`ba u financijskim i bankarskim znanjima. Nau~io je i nekoliko jezika koji su mu podosta pomogli u `ivotu – uz knji{ki, ali jo{ vrlo upotrebljavan latinski, govori talijanski, njema~ki, francuski i –”ilirski” – zapravo hrvatski. Poslije je nau~io i engleski.

Za odgoj “domovine sinova” u duhu prosvjetiteljstva, Marija Terezija je krajem svoje vladavine ve} reformirala {kolstvo – no bez osobita uspjeha u praksi.

Carevinu su jo{ vi{e obilje`ile brojne, iako uglavnom neuspjele reforme Cari~ina sina Josipa II., koje su ipak uzdrmale nedodirljivost “staroga svijeta” i od{krinule put opreznom preobra`aju aristokratskoga dru{tva u gra|ansko.

Josip II. ukinuo je crkvene redove i li{io ih odgajanja mlade`i – i rije~ke isusovce i, poslije, i be~ke pijariste.

Odijelio je crkvu od dr`ave i provodio gospodarske reforme. Poku{ao je ~ak ukinuti kmetstvo, no bilo je za to jo{ dobrih pola stolje}a prerano. Me|u najva`nijim je reformama i me|u rijetkim uspjelim, reforma progla{ena ediktom o toleranciji inovjeraca – Grka, Srba, @idova, Evangelista… Osobito je to va`no za trgova~ka i lu~ka sredi{ta poput Rijeke i Trsta, u koja su se sve vi{e naseljavali strani trgovci.

Trgovci i kr~itelji napretka Andrija se u poslove uputio ve} u Be~u i 1786. spreman do~ekao osnutak zajedni~ke tvrtke s ocem – Adami} i sin. @enidbom pak ulazi u krug rije~kih patricija i uz pomo} uspje{nog tasta Vida Barcicha, trgovca i dubrova~kog konzula iz redova najstarijih gradskih obitelji, stje~e dobre veze koje poma`u poslovima s Dalmacijom i Dubrovnikom. Adami} {iri trgovinu sa sredozemnim lukama, izvozi drvo u Englesku, a neke svoje proizvode (staklo) i u Ameriku. U nemirnim vremenima napoleonskih ratova i trgovinskih blokada koje Francuska name}e Engleskoj, trgovina nerijetko postaje krijum~arenje, a trgovac ~esto riskira imetak – i vlastiti `ivot.

Adami} katkad zavr{ava i u zatvoru, no i dalje istodobno trguje s obje zara}ene strane.

Mnogi trgovci iz dviju va`nih carskih luka, poput Tr{}anina Pasqualea Riccija i Rije~anina Adami}a, imaju {irok dru{tveni ugled i kod ku}e i u prijestolnici, a obna{aju i razne dru{tvene i politi~ke uloge – Riccija, na primjer, zadu`uje Dvor da uvede na du`nost prvoga rije~kog guvernera (1779.). Adami} pak ve} 1790-ih dobiva zadatke u vezi s razvojem prometa i trgovine, a 1825. postaje zastupnik u Po`unskom saboru (ugarsko-hrvatski sabor u Bratislavi) i ~lan kraljevske gospodarske potkomisije u Pe{ti.

Trgovinom, ulaganjem i poslovima po~inju se baviti i aristokrati i crkveni velikodostojnici poput zagreba~koga biskupa Maksimilijana Vrhovca koji je, uz Adami}a i brojne druge, dioni~ar trgova~kog dru{tva za izgradnju prometnica od Karlovca do Rijeke.

Adami} ~ak uspijeva za trgovinu zagrijati i Antuna Mihanovi}a, intelektualca, poslije diplomata i politi~ara, koji se upu}uje u Ameriku (1826.) s napisanim preporukama samoga dvorskog kancelara kneza Metterincha. Namjera mu je da tamo pokrene strate{ki va`an izvoz hrvatskih i ugarskih proizvoda.

Adami}eva portretna minijatura (?), obojeni reljef u vosku, oko 1800.

Doba manufakture – na putu k industrijalizaciji Adami} {iri poslove i, uza stalne trgovinske pothvate, osniva i razvija brojne manufakture u kojima se proizvode razli~it proizvodi – rozolija (liker), jedra, konopac, papir, staklo… Prvi su ambiciozniji rije~ki pogoni smje{teni u klancu Rje~ine gdje ima dovoljno vode za pogon i proizvodne potrebe. Adami} prednja~i u osnivanju manufaktura i vizijama razvoja.

Na pravom je putu da se od trgovca prometne u industrijalca. Kona~an se preobra`aj dogodio tek nakon njega, u sljede}em nara{taju koji }e ujedno i posve razdvojiti poslove jednih od drugih, trgovaca od industrijalaca.

7

Lujzinska cesta s Trsatom i klancem Rje~ine

Osamnaesto stolje}e doba je procvata manufakturne proizvodnje. Krajem stolje}a u Engleskoj je ve} usavr{en parni stroj (1775.), no proizvodnja na kontinentu ostaje manufakturna gotovo do polovice 19. stolje}a. Iako ih se obi~no naziva fabbrica (tvornica), to su mali pogoni s desetak radnika, u kojima jo{ nema parnih strojeva.

Prvi parni strojevi znatnije se po~inju {iriti Europom tek 1830-ih.

I primjer Adami}eve manufakture papira potvr|uje takav razvoj – u njoj je radilo nekoliko radnika, a glavni je pogon mlinski kota~. Kada se posla prihvati jedan Englez, u partnerstvu sa svojim prijateljem, nastaje prava rije~ka Tvornica papira –Smith & Meynier. Ve} 1833. tvornica nabavlja prvi parni stroj i uskoro zapo{ljava vi{e od stotinu radnika.

1830-ih.

U podno`ju banskih vratiju Tvornica papira koju je osnovao Adami}.

U odnosu prema obrtni~koj proizvodnji, manufakture su bitno pove}ale produktivnost. Nova proizvodna tehnologija omogu}ila je masovnu potro{nju. Na tr`i{tu se pojavljuju “industrijski”, serijski proizvedeni proizvodi za doma}instvo koji postaju

sve ra{ireniji i dostupniji. U Europi se po~inje proizvoditi porculan i jeftinije posude od kamenine te sve vi{e i staklo, a uskoro i proizvodi od lijevanoga `eljeza –pe}i i razni drugi predmeti. Masovna proizvodnja treba reklamu i otkriva “katalo{ku prodaju”.

Pojavljuju se i prvi reklamni litografski tiskani katalozi prvih velikih tvornica.

Put u svijet. Kako ubrzati promet?

8

Adami}u su na raspolaganju spore mogu}nosti komunikacije. Kada se sredinom 1780ih, po~inje baviti poslovima, tek su u Engleskoj proradili prvi Wattovi parni strojevi, ali jo{ nema ni najranijih parobroda ni `eljeznice. Ceste su vrlo lo{e, katkad i prestrme, pa njima ne mogu pro}i kola sa zapregom.

Morski putovi, rijeke i kanali najpogodnije su prometnice. Ve} 1780. po~inje se planirati rije~ni promet prema Rijeci. Adami} se od sredine 1790-ih trajno anga`ira na regula-

ciji Kupe za plovidbu od Karlovca do Broda (na Kupi), a poslije i na izgradnji Lujzinske ceste. Predla`e i pomorske linije uzdu` dalmatinske obale, do albanske obale. Sam izra|uje idejne skice trase Lujzijane i jo{ desetlje}ima poti~e i agitira na planovima za regulaciju Kupe i izgradnju cesta.

Glavna su tema razvoja komunikacija 18. i po~etka 19. stolje}a plovni kanali i ceste.

Me|u najzanimljivijim, katkad utopijskim zamislima, svakako su planovi za povezivanje Be~a kanalima s najudaljenijim krajevima Europe. Jedan je od njih trebao doprijeti i do Kraljevice i spajati prijestolnicu s Hrvatskim primorjem, drugi je planiran prema Trstu.

U drugoj polovici 18. stolje}u po~inje se kona~no razvijati mre`a dobrih cesta, na kojima su se uz teretna kola pojavile i prve po{tanske dili`anse. Redovita po{tanska linija izme|u dviju glavnih carskih luka, Trsta i Rijeke, otvorena je 1. kolovoza 1794. i vozi jednom tjedno. Malo poslije, 1808., otvorena je linija du` ju`noga dijela Primorja – iz Rijeke u Bakar, Kraljevicu, Crikvenicu, Novi i Senj.

Adami}ev Situacijski plan.

Prijedlog izgradnje novoga rije~koga grada, 1793.

Jo{ su zadugo za promet najisplativiji morski i rije~ni putovi pa se stalno dvoji treba li `ito iz Panonije izvoziti rijekama do Crnoga mora ili preko te{ko prohodnih planinskih predjela do Rijeke. I Adami} je 1795. zadu`en da istra`i put do u{}a Dunava – odakle {alje podroban izvje{taj i prora~un – u korist Rijeke.

Napoleonski ratovi – kontinentalna blokada i procvat krijum~arenja Ubrzo nakon Francuske revolucije Adami} se spretno prilago|uje ratnim uvjetima. Te revolucionarne godine putuje po sredozemnim lukama da spasi vlastite brodove od zapljene.

Od sredine 1790-ih, idu}ih dvadesetak godina Europa je u znaku Napoleonove zvijez-

9

Nacrt presjeka zavoja na Lujzijani.

Predio Kamenjaka na litografiji objavljenoj

de i u neprestanoj napetosti izme|u rata i mira. Adami} se uspje{no snalazi u takvim okolnostima, obi~no trguje s obje zara}ene strane, u`iva za{titu jednih i drugih i pritom dobro zara|uje. To ga, dodu{e, staje ponekog stresa i neudobnog boravka u zatvoru, no bez ve}ih posljedica.

Uspijeva imati za{titnike na obje zara}ene strane. Dobri odnosi s francuskim vlastima i samim mar{alom Marmontom, vojskovo|om u francuskim pohodima u Primorju i Dalmaciji, omogu}uju mu monolopisti~ki status u nabavi soli za Ilirske provincije.

Istodobno obavlja i poslove za Austriju i trguje s Englezima, najlju}im francuskim neprijateljima. Pritom ustrajno zadr`ava ugarsko (zapravo – hrvatsko!) dr`avljanstvo, iako je gra|anin Rijeke koja je tada na “francuskom” tlu.

Adami} je prije svega pragmatik, a poslovi i zarada na prvome su mu mjestu. Sklon je i rizi~nim krijum~arskim poslovima, pa u vrijeme naj`e{}e francuske blokade otprema po{iljke robe tajnim “balkanskim” putovima, od Sredozemlja preko Bosne do Be~a. U tim mu poslovima strada i poneki brod, no to je predvi|en rizik ratnoga trgovanja.

1831. godine

Francuzi su prvi put nakratko u Rijeci 1797., potom 1805., a onda se za vi{e godina ustaljuju, od 1809. do 1813., kada uspostavljaju Ilirske provincije. Donose novu upravu, duh revolucije i gra|anskog doba – od ~ega pone{to preostaje i nakon njihova odlaska.

Revolucionarne tekovine nisu se Adami}a osobito kosnule, iako su dotaknule i neke njegove poznanike. Jedan je “jakobinac”, mladi Bujanovi} (zapravo Bujan), podrijetlom iz Praputnjaka, nadomak Rijeke, zamalo stradao zbog sudjelovanja u Martinovi}evoj zavjeri u Ma|arskoj. No Adami}u je vi{e stalo do uspona u dru{tvenoj hijerarhiji i do plemi}ke ~asti.

10

Gospodari europskih mora – Britanci na Sredozemlju i Jadranu Ve} krajem 18. stolje}a sti`u na Jadran prvi britanski trgova~ki agenti, a uskoro i prvi konzularni predstavnici s kojima se Adami} odmah zbli`ava i po~inje poslovati. Njegov prvi vi{emjese~ni odlazak u Englesku 1800. i potom na Maltu, tada u britanskim rukama, u~vrstio mu je poslove s Britancima, koji traju gotovo tri desetlje}a.

Krajem 18. stolje}a Engleska je najve}a pomorska i industrijska sila.

Iz Engleske ve} u drugoj polovici 18. stolje}a dolazi u Rijeku sirovi {e}er i prera|uje se u rije~koj rafineriji. Po~etkom 19. stolje}a Englezi ovdje tra`e drvo za izgradnju brodova, koje im je osobito va`no u vrijeme lo{ih odnosa i nemogu}nosti uvoza iz Sjedinjenih Dr`ava. U Lici pak Englezi uskoro po~inju kupovati stare krpe, dopremaju ih u Rijeku i odvoze u Englesku za proizvodnju papira.

Po~etkom 19. stolje}a Britanci su se ve} u~vrstili na Gibraltaru i Malti, koja je njihova

Gliboder (cavafango).

Projektiran je za rad u rije~koj luci Fiumari, 1815.

ratna i trgova~ka baza, Sredozemlje im postaje “doma}e” more, kao i rubna mora, poput Crnog i Jadrana, u kojem nekoliko godina imaju sjedi{te ratne mornarice na Visu, a ukotvljuju se i u Malom Lo{inju.

Britanci Sredozemljem ratuju, trguju i odr`avaju ravnote`u – jedina su sila koja se mo`e ozbiljno suprotstaviti Napoleonovoj Francuskoj – dodu{e samo na moru.

Kad ih Napoleon ho}e zaustaviti trgova~kom blokadom, Englezi razvijaju krijum~arenje i podupiru gusare. Ono {to im je na jugu Malta, na sjeveru je Helgoland.

I jedno i drugo odvojeno je od kopna i francuskog dosega. S jedne i s druge to~ke engleska industrijska i kolonijalna roba otpu}uje se krijum~arskim putovima do trgovaca.

Adami} se u tome slo`enom sustavu odnosa izvrsno snalazi. Odr`ava odnose s britanskom vladom u vezi s velikim, vi{egodi{njim isporukama brodogra|evbog drva iz hrvatskih {uma, kao i s brojnim trgovcima, pomorcima i ~asnicima ratne mornarice.

Stanovito je vrijeme ~ak i britanski konzul.

11

Stari i novi svijet, nova tr`i{ta, egzotika i prirodnjaci

Ko{arica s pladnjem.

Manufaktura porculana, Be~, oko 1832.

Sjedinjene su Dr`ave ve} postale slobodne i nezavisne (1776.), a budi se i Latinska Amerika. Prekomorski odlasci vi{e nisu pionirski pothvati, ali su jo{ uvijek juna~ka djela neizvjesna ishoda. Ako pre`ive oluju, pomorce mogu dohvatiti gusari ili koji od ratnih brodova s “krive” strane.

Ve} 1798. Adami}ev je brod Il Fortunato krenuo ka Kubi, uhvatili su ga Britanci i odvukli na Jamajku. Poslije je zaplijenjeni brod stradao u po`aru.

Godinama nakon toga, i drugi je Adami}ev brod, kojemu je bio samo jedan od suvlasnika, stradao u sli~nom pothvatu. Adami} je u suradnji s engleskim trgovcima sredinom dvadesetih izvozio u Brazil staklo iz manufakture u Mrzloj Vodici.

Pod njegovim je utjecajem mladi Mihanovi} 1826. otputovao u Ameriku (najavio je da ide u New York, Kingstone na Jamajci i u Rio de Janeiro). O zna~enju koje se pridavalo njegovu putovanju govori i to da je bio opskrbljen preporukama samoga dr`avnog kan-

celara, kneza Metternicha, koji je podr`ao strate{ki va`an poku{aj izvoza ma|arskih i hrvatskih proizvoda.

Krajem 18. stolje}a ameri~ke zemlje postaju europskim trgovcima sve zanimljivija tr`i{ta, a kolonijalna roba postaje potreba Europljana.

I iskusni jadranski pomorci, Dubrov~ani i Lo{injani, oplovljuju u to vrijeme najudaljenije zemlje, Latinsku Ameriku i Afriku (Rt Horn, Rt dobre nade) i donose dragocjenosti i rijetke, dotad nevi|ene predmete.

Stalak za d`epni sat.

Lijevano `eljezo,

Ve} sredinom 18. stolje}a na carskom dvoru, u Hofburgu, osnovan je “prirodnja~ki kabinet” (Naturalienkabinet) iz kojega se malo poslije razvio Prirodoslovni muzej.

Njema~ka 1820.-1830.

12

Adami} se hvali da je za Be~ki dvor nabavio mladoga brazilskog majmun~i}a osobite dobrote, i da je iz Abesinije dobavio primjerak ichneumona, posebne vrste lasice – zapravo mungosa.

Car Franjo volio je rijetke `ivotinje i popunjavao `ivu zbirku svoje {enbrunske “mene`erije”(kako su tada zvali zoolo{ki vrt).

U usporedbi s nekim drugima, Adami}evi su darovi bili prakti~ni.

Primjerice, ve} 1821. stigao je na Josefsplatz prvi krokodil, a nekoliko godina poslije egipatski vicekralj Mehmed Ali darovao je caru Franji `irafu i zajedno s njom dvije afri~ke krave i tele.

Nakon duge plovidbe od Egipta do Rijeke, `irafa je morala pje{a~iti do Karlovca, a onda su je, premorenu, ukrcali u kola. I tako je 7. kolovoza 1828. stigla u Be~ prva `ivu}a `irafa. I taj je dar smje{ten u {enbrunsku dvorsku “mena`eriju”. Odjeci u javnosti i niz crte`a, potom objavljenih u litografiji, koje su pratile tu zgodu, potaknuli su i u Be~u modu, “a la Girafe”, koju su ve} prije do`ivjeli Pariz i London.

Zdjela za juhu.

Manufaktura porculana, Be~, oko 1815.

Krajem 18. stolje}a otpu}ivali su se na jug mnogi prirodoslovci, osobito botani~ari, da bi istra`i prirodne osobitosti. Me|u najranijim i najpoznatijim ozbiljnim znanstvenicima bio je carev lije~nik, ro|eni Rije~anin Nikola Toma Host, koji je potom objavio knjigu Botani~ko putovanje. ^ak je i saski kralj 1830-ih stigao do U~ke i Hrvatskog primorja i tu istra`ivao prirodu.

Dru{tveni `ivot – kazali{ta, kavane i klubovi Adami} je o svom tro{ku i prema vlastitum planu sagradio1805. veliko kazali{te u Rijeci te planirao izgradnju kazali{ta i u Karlovcu i Zagrebu!

U svom je kazali{tu otvorio i Trgova~ko-pomorski kasino (1806.). Bila je tu i kavana, a osobito su omiljeni bili plesovi.

Krajem 18. stolje}a nastaju kavane i naglo se razvija moderni na~in raznovrsnih okupljanja u klubovima i udru`enjima. Me|u prvima su poznate venecijanske caffeterije.

Obi~aj u`ivanja u dru`enju uz ritual pijenja kave i “debatiranja”, razvio se i u drugim velikim gradovima, u Be~u kasnije nego u drugim prijestolnicama, ali su be~ke kavane ipak postale poznate po osobitu ugo|aju.

U Rijeci je ve} 1780-ih postojao prvi patricijski klub, casino; ugostiteljske obi~aje koji nadma{uju uslugu obi~nih pu~kih gostionica, mo`da su razvili [vicarci iz Graubundena. Na takvim su se mjestima ~itale novine, igrale se karte i nova igra – bilijard. U jednu su takvu, pomalo zaba~enu, igra~nicu u Rijeci 1830-ih kriomice zalazi-

Pladanj s poklopcem.

Birmingham, Soho Works, 1810.–1830.

13

li i u~enici, zapostavljaju}i {kolu. U ta se vremena, od kraja 18. stolje}a, razvija i brzo {iri nova po{ast – lutrija i kartanje.

Prema nekim vijestima, Adami} je imao i manufakturu igra}ih karata.

Kazali{te u to doba obi~no objedinjuje gotovo sav dru{tveni `ivot.

Adami} je osnovao i kazali{ni (i ujedno gradski) orkestar za koji je neodostajalo dobrih glazbenika pa je osnovana i glazbena {kola (1821.).

Razvoj tehnike – na putu ka sutra{njici U Londonu Adami} nabavlja parnu pilu (proizvedenu 1810.), koju o~ito upotrebljava za piljenje trupaca koje godinama dovozi iz hrvatskih {uma.

Kao i mnogi drugi, op~injen je tehnikom, a od brzog usvajanja novih tehnologija o~ito o~ekuje poslovne koristi.

Ve} 1821. zala`e se za osnutak parobrodarske linije izme|u Rijeke i Kotora, a 1825. i za izgradnju `eljeznice izme|u Zagreba i [oprona, s odvojkom za Be~.

Georg Stephenson prvu je javnu prugu Darlington – Stockton otvorio tek tri mjeseca prije prvoga Adami}eva prijedloga na Po`unskom saboru. Tek su se 1829. po~ele graditi `eljeznice u Sjedinjenim Dr`avama i na europskom kontinentu.

Prvi parobrodi na Jadranu i Dunavu krenuli su iste, 1818. godine, a prva – ali konjska – `eljeznica u Habsbur{koj Monarhiji proradila je tek krajem 1830-ih.

Poznati istra`iva~ Josef Ressel ve} je sredinom dvadesetih godina isku{avao brodski vijak (propeler – kojim je htio zamijeniti kota~e), patentirao ga 1827, te ugradio i isprobao u Trstu 1829. na parobrodu Civetta, istodobno s nekim engleskim eksperimentima.

Prvi parobrod se pred Rijekom pojavio tek 1836. godine, malo poslije postavljanja prvog parnog stroja u Tvornici papira.

Bio je to pravi po~etak novoga doba, kona~ne industrijalizacije i modernizacije.

Dodu{e, i prije je bilo mnogo govora i mnogo planova za izgradnju i upotrebu strojeva. U pismima mar{alu Nugentu Adami} ih rado spominje, ali izra`ava i svoje razo~aranje beskorisnim prijedlozima pojedinih “izumitelja”.

Ko{arica s pladnji}em.

Rije~ka manufaktura

Jedan je konstruktor 1815. posebno projektirao jaru`alo – svojevrsni bager (cavafango) s naznakom za “radove u rije~koj luci”, tada jo{ smje{tenoj u u{}u Rje~ine.

kamenine, oko 1800.

Po~etkom 19. stolje}a glavna je proizvodnja u razvijenim industrijskim zemljama usmjerena na tekstil, dakle “laka industrija”. Upotreba ve} usavr{enih strojeva u cijeloj se Europi naglo po~inje {iriti tek od 1830-ih, a te{ka se metalurgija sna`no razvija tek od po~etaka naglog razvoja `eljeznice.

Me|u rane “in`injerske” ambicije koje vi{e spadaju u doba koje tek slijedi, mogu se uvrstiti i dva Adami}eva prijedloga za izgradnju `eljeznih mostova – lan~anog mosta na Rje~ini (1823.), koji je predlo`en istodobno s najstarijim sli~nim mostom u Be~u (izgra|enim tek 1825.) i `eljeznog mosta na Dunavu izme|u Budima i Pe{te (1828.), koji je njegov prijatelj Istvan Széchenyi (prema nacrtima engleskog projektanta) uspio dovr{iti tek dvadesetak godina nakon Adami}eve smrti.

^a{e i {e}ernica iz Adami}eve manufakture stakla.

Mrzla vodica, oko 1825.

14

15

IZ BE^A U GNAMBOV GUBERNIJSKI URED U {koli u be~kom predgra|u Josefstadtu Adami} je stekao znanja o crtanju i arhitekturi.

Ve} 1780. zatrpavaju se jarci i po~inju se ru{iti rije~ki gradski bedemi te se ubrzano po~inje graditi novi grad i planira pove}anje luke. Krajem 1780-ih poslovi se sve vi{e {ire – Anton Gnamb, “glavni in`enjer” (dirigente ingegniere) u Guberniju, u svom uredu ima pomo}nike, najprije Ignaza Holluba, poslije Andriju Ljudevita Adami}a (od 1791. do 1799.).

Adami} se iz Be~a u Rijeku vra}a 1786. i uklju~uje u o~eve trgova~ke poslove, no 1791. zapo{ljava se u Guberniju kao “gra|evinski kancelist” i radi nacrte javnih zgrada poput manufakture za preradu duhana u Su{aku (1791.) i zatvora (1794.) te prijedloge za preure|enje Augustinskog samostana.

Adami} crta i urbanisti~ko rje{enje novoga grada i regulaciju obale, na potezu od Gradskih vrata do Fortice na @abici (1793.), a uskoro ga {alju i na istra`ivanje toka Kupe vezano uz mogu}nosti plovidbe.

Poslije je Adami}, kao gradski vije}nik, ~esto zadu`en da nadzire radove na ure|enju ulica i na “uljep{avanju” grada, uz to se i dalje zanima za izgradnju i pobolj{avanje prometnih veza s unutra{njo{}u.

Andrija Ljudevit Adami} (?), oko 1800.

Portretna minijatura, reljef u obojenom vosku, Ljubljana Autor: Thaun (?) iz Ljubljane Tekst na pole|ini (nalijepljena cedulja): Laibach, A. L. Adamich, Thaun Vel. 60 x 50 mm Rijeka, Vl. Spomeni~ka knji`nica i zbirka Ma`urani}-Brli}-Ru`i}

Popis nagra|enih u~enika Hauptschule u Josephstadtu, Verzeichnis der Schöler, 1782.

Tiskani letak Vel. 214 x 165 mm Rijeka, DAR, Rije~ki gubernij (JU-4), kut. 422

Josip II., Habsburg Lotringen, prije 1790. (ro|en 1741., vladao od 1780. do 1790.)

Crtao i rezao Hieronimus (?) Benedict, objavio L. Hochenleitter Be~, prije 1790.

Bakrorez, plo~a 171 x 114 mm, papir 195 x 124 mm, sign. d.d. ’’Hic. Benedict. Fecit. et sc.’’, posve dolje u sredini ’’Wien bei L. Hochenleitter’’ Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 15300

Schönbrunn, 1820.

Nepoznati autor (prema Carlu Schützu), objavio Verlag Artaria, Be~, 1820.

Bakrorez i suha igla, obojeno, plo~a 325 x 445 mm, papir 335 x 452 mm, b.s.

Dolje naslov: ’’(Oesterreich) K.K. SCHLOSS SCHÖNBRUNN von der Garten Seite – PALAIS Imp. De SCHÖNBRUNN du coté du Jardin (Autriche) / Vienne chez Artaria et Comp.’’

Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 5600-G. 2519

16

Gnambov plan iz 1785.

Piano iconografico della città-nuova di Fiume e sua Fiumara Nacrtao Anton Gnamb Tu{ i akvarel na papiru Vel. 402 x 683 mm Rijeka, DAR, kutija 106

Adami}ev plan novoga grada, 1793.

Situations Plan der fämtlichen Bau-Platzen am hiesigen Meer – Strande Nacrtao A. L. Adami} Tu{ i akvarel na papiru Vel. 255 x 436 mm Rijeka, DAR 022, spis 53/793

Nacrt zatvora, 1794.

Plan Piano Delle Publiche Carceri in Fiume Anton Gnamb i A. L. Adami} Tu{ i akvarel na papiru Vel. 371 x 529 mm Spis (12 str.)

Vel. 366 x 223 mm Rijeka, DAR 022, spis 617/794, 1 nacrt i tri spisa

Nacrt fontane kod po{te, 1823.

Durchschnitt und Facad der Brunn – Quelle beÿ der Kai Kön: Post in Fiume Tu{ i akvarel na papiru Vel. 240 x 385 mm Spis (8 str.) 354 x 242 mm DAR, 022, spis 1571/823

Nacrt pro~elja Duoma, 1825.

Tu{ na papiru Vel. 360 x 483 mm DAR 022, spis 1046/825

Nacrt perila na [kolji}u, 1827.

Plan Uiber die Herstellung einer Wascherey nachst Der hievigen Schlagbrüke Tu{ i akvarel na papiru Plan vel. 223 x 336 Rijeka, DAR 022, spis 184/827-2

17

Nacrt Kaciga – Cavallerie Helm für Stabs und Ober Offiziere, 1828.

Litografija Vel. 369 x 542 mm Rijeka, DAR 022, spis 426/828

Nacrt Remeni – Patrontasche samt Riemen, nebst Säbelgehäng für Husaren Offiziers, 1828.

Litografija Vel. 373 x 538 mm Rijeka, DAR 022, spis 426/828

Plan dijela grada kod Lazareta, s nacrtom detalja – presjekom “mosta” (nadsvo|enja), 1829.

Grundrisz, Eines Theiles der Stadt Fiume nachst dem Hafen Mandrachis, um die Laage der Scurigna Baches sub Litt: A.B.C.D. dar Zustellen Vel. 368 x 485 mm Vel. 222 x 445 mm Rijeka, DAR 022, spisi 1103/829 i 2045 /829

Nacrt obale izme|u Fiumare i Lida, 1833.

Piano di Situazione della parte della Città di Fiume lungo il Lido del Mare dal Canale della Fiumara sino il Molo della Pescheria Tu{ i akvarel na papiru Vel. 368 x 483 mm Rijeka, DAR 022, kutija 591/1833

Plan arsenala i luke u Martin{}ici (Lazaret), 1833.

Porto di Martinschizza Tu{ i akvarel na papiru Vel. 432 x 336 mm Rijeka, DAR 022, kutija 591/1833

Veduta Rijeke, 1838.

Crtao Annibale Manzoni po narud`bi grofa Lavala Nugenta, Rijeka Sign. d.l. ’’L. Manzoni Fecit’’ Papir, crte` olovkom, laviran sme|e i sivo Vel. 530 x 930 mm, Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 3674

18

Veduta Rijeke (devet tipi~nih prizora), kraj 1850-ih Prema Albertu Riegeru i izdanju Oestr Loyd u Trstu Druck u. Verlag v. A.H. Payne, Leipzig u. Dresden Obojena grafika Tekst (slika u sredini): Fiume, (uokolo) Cartiera, Kirche des Heiligen Vitus, Kastel und Kirche von Tersatto, Stadtthor, Theater und Corso, Wasserfall bei Zakayl, Ansicht der Stadt von der Strasse Lodovica, Brunnen Vel. 200 x 272 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-221

Portret Lize Keller-Bodenstein, 1837. ({ogorica kompozitora Johanna Zajitza) Nepoznati autor Sign. desno 1837.

Ulje na platnu Vel. 205 x 170 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-580

Poprsje G. B. Cambierija, 1840.

Pietro Stefanutti 1840.

Kararski mramor Vis. 510 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-248

19

TRGOVA^KE KONCEPCIJE – KUDA I KAKO IZVOZITI @ITO? Kao namje{tenik Rije~koga gubernija, Adami} 1795. dobiva nalog da otputuje rijekama, Savom i Dunavom, do Crnog mora i istra`i pogodnost rije~nog puta za izvoz ugarskih proizvoda do Sredozemlja.

Kao krajnje odredi{te izvoza panonskog `ita zami{ljena je Genova, velika sredozemna luka i `itna burza.

Na u{}u Dunava Adami} sastavlja svoja Razmi{ljanja i izra~un (Riflessi e calcoli) i uspore|uje kopneni put do rije~ke luke s rije~nim putom do Crnog mora.

Tro{kovi su na oba puta podjednako veliki pa se isplati izvoziti samo najbolje `ito. No, ka`e, ako se putuje kopnom i izvozi preko rije~ke luke, na prijevozu }e zaraditi doma}i ljudi i novac }e ostati u zemlji. Tih se godina ugledni trgovac iz obli`njega Karlovca zalagao za okolno putovanje rijekama umjesto proboja opasnom (hajduci!) i prestrmom Karolinom, no Adami} nije olako htio prepustiti drugima ono {to je moglo dopasti Rijeku.

Kao vije}nik Po`unskog sabora (u Bratislavi), Adami} je 1825. objavio bro{uru kojom razla`e svoje koncepcije izvoza ugarskih proizvoda preko rije~ke luke, a za svoje se prometne i gospodarske stavove zalagao i poslije kao ~lan kraljevske gospodarske potkomisije u Pe{ti.

Razvoj trgovine i gospodarstva zahtijeva i primjereno obrazovanje i poznavanje propisa – pa se tiska sve vi{e ud`benika i priru~nika namijenjenih pomorcima, trgovcima i knjigovo|ama (o dvostrukom knjigovodstvu).

Po`un (Bratislava), oko 1790 Prikaz iz knjige Ivana Nepomuka Schauffa, Die Feyerlichkeiten bey der Krönung Seiner kaiserlich-königlichapostolischen Majestät Leopold des Zweyten als König von Ungarn zu Pressburg den 15ten November 1790, objavljene u Po`unu i Be~u 1790.

Crtao i rezao Ivan Nepomuk Schauff, Po`un, oko 1790.

Bakrorez i bakropis, obojen, plo~a 175 x 308 mm, papir 227 x 311 mm, b.s.

Dolje naslov ’’Die Königliche freye Krönungstadt Pressburg’’ Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 21777

Veduta luke Galac u u{}u Dunava, 1850-ih Grafika, Galatz, Nach der Natur gez: von F. Laufberger; Karl Bertrand sc.

Veduta iz ~asopisa Letture di Famiglia, opera illustrata con incisioni in accaio che si pubblica dal Lloyd Austriaco (objavljuje se od 1852. do 1862.), Trst Vel. 164 x 254 mm Rijeka, vl. Sa{a Dmitrovi}

Veduta Zemuna, 1850-ih Grafika, Semlino. Nach der Natur gez: von F. Laufberger; G.A.Troitzsch, sc.

Veduta iz ~asopisa Letture di Famiglia, opera illustrata con incisioni in accaio che si pubblica dal Lloyd Austriaco (izme|u 1852. i 1862.), Trst Vel. 165 x 255 mm Rijeka, vl. Sa{a Dmitrovi}

20

Tabla sa slobodnozidarskim simbolima, kraj 19. st.

Nepoznati autor, Hrvatska, Ulje na platnu, lijepljeno na karton Vel. 1430 x 910 mm, b.s.

Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 8818

Rifflessi e calcoli, 1795.

Dokument (8 str.)

Vel. 390 x 238 mm, Rijeka DAR, JU-4 kut.404, spisi 17

Giuseppe de Peretti , Saggio elementare sopra la scienza del commercio, 1821.

Tipografia di Antonio Maldini, Trieste, 1821.

Vel. 240 x 185 mm Rijeka, Sveu~ili{na knji`nica Rijeka Sign. 37.A.II/50

Andrija Ljudevit Adami}, Vi|enje na~ina za uspostavu i procvat ugarske trgovine prema Jadranskome moru, Po`un 1825. Észre Vételek azon módokról, mellyek a’ Magyar Országi Kereskedésnek, fóképpen az Adriai Tenger felé virágzó állapotba valo helyheztetésére nézve szükségesek, 1825.

Adamich András Lajos s.k.

Po’sonyban, Weber S. Lajos’ betuivel Zagreb, Hrvatski dr`avni arhiv – Metropolitantska knji`nica Sign. M 21096

Prva mjenica, 1822.

Primo di Cambio Fiume, 29 Settembre 1822., Izdana Jusuffu Trossiju iz Trsta Papir, tisak, rukopis Vel. 105 x 246 mm Rijeka, MGR, inv. br.1161

Mjenica, 1827.

Fiume, 24 Genaio 1827.

Izdana Giuseppeu Tripcovichu u Trstu Papir, tisak, rukopis Vel. 93 x 245 mm Rijeka, MGR, inv. br. 1162.

21

VELIKO ADAMI]EVO KAZALI[TE Dana 28. prosinca 1798. Adami} izra|uje nacrt Novoga kazali{ta. U to se vrijeme ve} po~inju graditi i veliki Theater an der Wien u Be~u i Teatro nuovo u Trstu. Adami}evo kazali{te veli~inom gotovo ne zaostaje za prijestolni~kim i konkurentskim.

Adami} je inzistirao na tome da kazali{te bude na mjestu stra`arnice (gdje je danas Palazzo Modello) iako je prostor me|u postoje}im zgradama bio sku~en. Elipti~an tlocrt gledali{ta pokazuje da je znao za teorije koje su tvrdile da taj oblik omogu}uje najbolju vidljivost i najbolje {irenje zvuka u gledali{tu.

Projektirao je sku~enu pozornicu jer je kazali{te shva}ao vi{e kao stjeci{te dru{tvenih nego umjetni~kih doga|aja. Tu se trebaju okupljati poslovni ljudi. Predvidio je i brojne poslovne lokale (casino, caffeteria, Trgova~ka komora) koji }e potaknuti okupljanje i – pokrivanje tro{kova zgrade.

Iako su i Be~ani imali te{ko}a s popunjeno{}u najve}ega kazali{ta, Adami} je na prigovore o veli~ini odgovarao da predvi|a trostruki porast stanovnika Rijeke.

Osnovao je i orkestar i glazbenu {kolu koja je trebala odgajati glazbenike, no prve operne sezone po~ele su tek od 1833. godine. Adami} je i stanovao u svome “kazali{nom stanu” i ponosio se “jednim od najljep{ih kazali{ta u Europi”.

Nacrt Adami}eva (Novog) kazali{ta u Rijeci iz 1798.

Autor A. L. Adami} Piano del Teatro nuovo da erigersi nel sito dell atuale Corpo di Guardia in Fiume Sign: Fiume li 28 X b. 1798., A. L. Adamich delineavich Tu{, akvarel na papiru Vel. 420 x 575 mm Split, Konzervatorski odjel Split Sign. A5/19-1

Stra`nje pro~elje Adami}eva kazali{ta, 1842.

Progett Per megliorare in parte la faciata meridionale del civico teatro in Fiume Vel. 410 x 301 mm Rijeka, DAR 022, kutija 650/1-4

Pro~elje Adami}eva kazali{ta C/b fotografija, Ilario Carposio, snimljeno oko 1880.

Vel. 108 x 155 mm Rijeka, DAR

Plan pro{irenja i novi plan orkestra, s potrebnim stalcima za note, 1833.

Piano d’ allargamento, en uova Pianta d’ Orchestra coi rispettivi legiboli di musica Tu{ i akvarel, 1833.

Vel. 334 x 251 Rijeka, DAR 557, Libro delle sessioni - 1

22

Lusteri, tiskan i obojen letak (prospekt) 1833.

Vel. 424 x 254 mm Rijeka, DAR 022, spis 107/833 - 1

Petrolejske svjetiljke za orkestar, parter i za scenu, 1833.

Modelli propostti Dal Sottoscritto Tu{ i akvarel Vel. 334 x 251 mm Rijeka, DAR 557, Libro delle sessioni - 2

Plakat Fiume Avviso teatrale, Caritea, Regina di Spagna 1833.

Knjigotisak Vel. 614 x 489 mm Rijeka, DAR-557, kutija 9 â&#x20AC;&#x201C; 1855-4

23

ENGLEZI I VELIKI POSLOVI Iako na put u Englesku (1800. preko Be~a i Hamburga) odlazi da bi spasio brod koji su mu Englezi zato~ili na Jamajci, boravak u Londonu pokazao se uspje{nim iako nije namirio {tetu. Ve} 5. prosinca 1800. iz Ministarstva vanjskih poslova (Foreign Office) {alju dopis lordu Mintu, britanskom veleposlaniku u Be~u, da od Adami}a, “uglednoga be~kog trgovca”(!), nabavi {est tisu}a vre}a dvopeka koje treba dostaviti na Maltu iz Rijeke ili koje druge jadranske luke.

Engleske veze poslije je jo{ u~vrstio i po~eo poslovati s Johnom Leardom, mornari~kim agentom zadu`enim za nabavu hrastovine za englesku mornaricu. Adami} ima dugogodi{nje ugovore i od Engleza dobiva velike kredite za isporuku hrastovine iz okolice Karlovca u brodogradili{te Deptford pokraj Londona. U vrijeme francuske uprave zadu`en je i za osjetljivu diplomatsku misiju – posredovanje izme|u Ilirskih provincija i britanske vlade, te 1811. ponovno putuje u London, ovaj put preko Malte, engleskog upori{ta na Sredozemlju. Poslije je nakratko i engleski konzul u Rijeci (1814.). Nakon njegove smrti udovica mu trguje glasovitom “engleskom grn~arijom” (terraglie inglesi).

Somerset House u Londonu, 1810.

Sign. Drawn by S. Owen, Esq., Engraved by W. Cooke.

Tekst: Somerset House. London; Published Aug.t 1. 1810, by Vernoe, Hood & Sharpe, Poultry & W. Cooke, 12, York Placew, Pentonville Vel. 112 x 188 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-1030

Pogled na Temzu i brodogradili{te Deptford pokraj Londona, 1810.

Tekst: Deptford Sign: Drawn by S. Owen, Esq., Engraved by W. Cooke.

London, Published June 1, 1810., by Vernor, Hood & Sharpe, Poultry & W. Cooke, 2, Clarence Place, Pentonville Vel. 104 x 189 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-1029

Zgrada Admiraliteta u Londonu, 1830.

Tekst: Pl. 69, The Admirality, Parliament Street.

Sign. Drawn by Tho. H. Sheperd, Engraved by J. Tingle Vel. 100 x 168 mm Rijeka, MGR inv.br. D-1031

Uvozni dok Zapadnoindijskog dru{tva u Londonu, 1831.

Tekst: West India Dock, Poplar.

Sign. Drawn by Tho. H. Sheperd, Engraved by T. Barber Vel. 95 x 150 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-1033

24

Trsat, oko 1830.

Annibale Manzoni (?)

Akvarel Vel. 410 x 290 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-286

Portret grofa Lavala Nugenta, 19 st.

Nepoznati autor Akvarel Vel. 350 x 250 mm Rijeka, MGR, inv. br. 285

Portret Johna Learda, oko 1845.

Ivan Simonetti, prema starijoj minijaturi Ulje na platnu Vel. 600 x 505 mm Rijeka, MMSU, 297/A

Portret Anne-Marie Leard, oko 1845.

Ivan Simonetti prema starijoj minijaturi Ulje na platnu Vel. 600 x 510 mm Rijeka, MMSU 298/A

Minijatura â&#x20AC;&#x201C; portret, oko 1790.

Engleska, Tvornica Wedgwood Modri i bijeli jasper (kamenja~a), okvir od mjedi Sign. utisnuto: WEDGWOOD Vel. 80 x 65 mm Zagreb, MUO, inv. br. 15010

[e}ernica, oko 1790.

Engleska, Tvornica Wedgwood, Modri i bijeli jasper (kamenja~a), reljef Vis. 105 mm, promjer 95 mm Zagreb, MUO, inv. br. 1476

25

[alica i tanjuri}, oko 1790.

Engleska, Tvornica Wedgwood Modri i bijeli jasper (kamenja~a), reljef Vis. {alice 50 mm Promjer tanjuri}a 125 mm Zagreb, MUO inv.br. 1470 i 1473

Pladanj s poklopcem, 1810.â&#x20AC;&#x201C;1830.

Birmingham, Soho Works Platinirani bakar, iskucan, pre{an, tokareno drvo Vel. 630 x 450 mm, vis. 370 mm Zagreb, MUO. inv. br. 11742

[alica i tanjuri}, 1820.-1830.

Engleska, Longport Tvornica Davenport, Porculan, otisnuti vi{ebojni ukras Vis. {alice 60 mm; promjer tanjuri}a 160 mm Zagreb, MUO, inv. br. 38426/1,2

26

FRANCUZI – ILIRSKE PROVINCIJE Francuzi dolaze i 1797. i 1805., ali se u Rijeci tek tre}i put dulje zadr`avaju, od 1809. do 1813. godine.

Tada ustrojavaju Ilirske provincije koje se {ire do krajeva koji nikada prije ni poslije nisu tvorili istu teritorijalnu zajednicu – od Villacha do Trsta i Istre, od Save (nadomak tada{njem Zagrebu) do Rijeke pa sve do Boke kotorske.

Adami} se, kao i obi~no, dobro snalazi. Sprijateljio se s glavnim zapovjednikom Provincija mar{alom Marmontom, “vojvodom od Dubrovnika”, a postao je i monopolisti~ki dobavlja~ soli za cijele Provincije.

Zbog rizi~nih poslova imao je nevolja i nakratko zavr{io u tr{}anskom zatvoru. Iako je u zavr{nim operacijama istjerivanja francuske vojske sura|ivao s generalom Nugentom i s Englezima, nakon pada Napoleona policijski dojavljiva~i optu`ivali su ga za {urovanje s neprijateljem. No Adami} i pod Francuzima zadr`ava “ugarsko” dr`avljanstvo i ve} 1814. izruguje se tek posrnulom imperatoru: admiralu Fremantlu {alje Napoleonovu karikaturu koja aludira na osvaja~a europskih zemalja i – `enskih srdaca.

Napoleon I., Bonaparte, oko 1805.

(Korzika, 1769. – Sv. Helena, 1821.)

Crtao i rezao Charles Levachez, Pariz, oko 1805.

Akvatinta u boji, 176 x 118 mm plo~a, 282 x 210 mm papir, sign. d.l. ’’Levachez del. Et sculp.’’, d.d. ’’Dép. A la Biblioth. Impér.’’, posve dolje ’’A Paris, chez l’ auteur, rue St. Lazare, No. 42’’.

Naslov: ’’NAPOLÉON LE GRAND / Empereur des Français, Roi d’ Italie: / Protecteur de la Confédération du Rhin’’. Po sredini dolje oznaka ’’Nr 2’’.

Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 15429

Auguste Frédérick Louis Viesse Marmont, mar{al, vojvoda od Raguse, nakon 1811.

(1774.–1852.)

Crtao Antoine Maurin, litografirao François Séraphin Delpech Pariz, nakon 1811.

Litografija kredom, papir 305 x 245 mm, lijepljeno na podlo`ni papir 542 x 426 mm Sign. l.d. ’’I Lith, de Delpech.’’d.d. ’’Maurin’’ Dolje naslov ’’MARSCHALL / MARMONT. / 1809-1811.’’ desno faksimil Marmontova potpisa i podatak ’’né à Châtillon-sur-Seine le 20 Juillet 1774.’’

Zagreb, HPM/PMH, 4529-G. 1440

Vjerni Ogulinci u Zadru, nakon 1813.

Nepoznati autor, izdao Johann Schönberg Be~, nakon 1813.

Obojeni bakrorez, plo~a 232 x 315 mm, papir rezan 240 x 328 mm, podatak lijevo dolje ’’Wei bei Joh. Schönberg’’ Dolje naslov i popratni tekst: ’’Die treuen Oguliner in Zara d. 2ten Decembr. 1813./ Wir fechten nicht gegen unsere Landsleute und Brüder, kein Likkaner kämpft gegen sein Vaterland! /Wir ringen für unsere Freyheit und Franz’’ Zagreb, HPM/PMH, inv. 24547

Bitka kod Austerlitza, 19. st.

Nepoznati autor, Italija, 19. stolje}e Cinkografija, 140 x 222 mm, b.s.

Dolje naslov: ’’BATTAGLIA D’AUSTERLITZ’’ Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 31809/35

27

Ulazak savezni~kih vladara u Pariz, 31. 3. 1814.

Nepoznati autor, izdao R. Bowyer, London, 1816.

Obojeni bakrorez, to~kanje, 300 x 400 mm, plo~a, papir rezan Podatak sr. d. ’’Published by R. Bowyjer, Pall Mall, 1816’’ Zagreb, HPM/PMH, inv. br. 24546

Karta–Provincies Illyriennes, oko 1810.

Kolorirani bakrorez, papir Vel. 298 x 217 mm Rijeka, MGR, inv. br. 1134

Assignat od 10 sua, 1792.

Papir, tisak Vel. 84 x 82 mm Rijeka, MGR, inv. br.1255 Assignat, papirni novac tiskan za vrijeme Francuske revolucije radi likvidiranja dr`avnih dugova, izdan je prve godine Republike temeljem zakona od 24. listopada 1792. godine. Na nov~anici je ispisano da }e krivotvorenje biti ka`njeno smr}u, a da }e prokaziva~ krivotvoritelja biti nagra|en

Srebrna doza, s poklopcem i tanjuri}em, oko 1800.

Francuska, srebro, dijelom pozla}eno, oko 1800.

Ugraviran inicijal J s krunom iznad inicijala Visina posude 75 mm (s poklopcem 94 mm) Promjer stalka 42 mm, posude 60 mm Promjer tanjuri}a 84 mm Prema obiteljskoj predaji, posudica je dar Napoleonova brata Jeromea Bonapartea precima supruge Viktora Ru`i}a u francuskoj Royaume d’ Italie (Talijanskom Kraljevstvu) Rijeka, Vl. Spomeni~ka knji`nica i zbirka Ma`urani}-Brli}-Ru`i

Molitva prigodom godi{njice oslobo|enja Rijeke od francuske okupacije, 1814.

Orazione Nell’ occasione dell’ anniversario della memoranda giornata (15 Settembre 1813) nella quale la Città di Fiume è stata liberata dai nemici, da’ quali era fortemente minacciata Bakrorez Rad Antona Ciugovicha Tisak: Mattia Andrea Schmit Vel. 240 x 370 mm Rijeka, vl. R. Schwalbe

28

CESTE, POMORSTVO, KOMUNIKACIJE - KOPNENE I MORSKE Stara Karolina se do po~etka 19. stolje}a bezuspje{no popravlja, no kona~no je rje{enje nova Lujzinska cesta na kojoj sura|uje i Adami} koji predla`e i svoju zamisao trase nove ceste. No i dalje, do smrti, ne odustaje od zamisli o kanalima, a posljednjih godina o `eljeznici (od 1825.) – koja bi trebala biti izgra|ena na dijelu puta prema Pe{ti i Be~u, pa bi trgovci na tom putu morali prevoziti robu i cestama i kanalima i `eljeznicom!

Ubrzavanje prometa stalna mu je opsesija pa ve} 1821. ho}e o svom tro{ku nabaviti parobrod kojim bi odr`avao liniju od Rijeke do Kotora, no uz koncesiju tra`i i dr`avnu subvenciju.

Rije~anin, isusovac Francesco Saverio Orlando, osnovao je u Trstu Trgova~ko pomorsku {kolu koja, nakon ukidanja isusovaca, po~etkom 1780-ih iz Trsta seli u Rijeku. Sve ve}e prekomorske trgova~ke ambicije trebaju izu~ene pomorce kao i sve sigurniju plovidbu – pouzdanije brodove i to~ne mjerne instrumente i karte.

Na moru je poseban problem i signalizacija pa su upravo pomorci, Englezi i Francuzi, ve} krajem 18. stolje}a razvili sustave semafora i opti~kog “telegrafa”. No pravi telegraf izumio je Samuel Morse tek 1837. godine.

Maksimilijan VRHOVEC Rakitove~ki, prije 1809.

(Karlovac, 23. 11. 1752. – Zagreb, 16. 12. 1827.)

Crtao Vincenz Georg Kininger, rezao Samuel Czetter, Be~, vjerojatno prije 1809.

Bakrorez to~kanjem, plo~a 253 x 173 mm, papir rezan, sign. l.d. ’’V. Kinninger delt.’’, d.d. ’’Sam. Czetter sct’’ Ispod natpis ’’Maximilianus Verhovác, /de Rakitovecz / Episcopus Zagrabiensis / I. Ordinis S. Stephani Regis Aplici. Commendator, /S.C. et R. A. M. Act. Int. Status Consiliarus, / et Excelsi Officii Banalis Regius Locumtenes.’’

Zagreb, HPM/PMH, inv. Br. 3494-G, 397 (ili 15122)

Francesco Saverio de Orlando, Corso matematico-nautico, 1783.

Trieste/Fiume, 1783.

Vel. 350 x 220 mm Rijeka, SVKRI, sign. 37.A.II/59 (rukopis)

Semafor upotrijebljen du` francuskih obala Tekst: Slika XLVIII (na pole|ini lista br. 21) Skica semafora koji je bio u uporabi na svim obalama francuskoga carstva u udaljenosti od dviju lega (mjera za duljinu; dvije lege = desetak kilometara) Vel. 495 x 695 mm Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

29

Pomorski telegraf Tekst: Slika L (na pole|ini lista br.19) Perspektiva telegrafske postaje Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Atlas Maritime, 1802.

Tip. Yves Gravier, Genes, 1802.

Vel. 620 x 350 mm Rijeka, SVKRI, sign. 36.A.II/45

Francesco Pelosi, Libro sulla navigazione, Fiume, 1812.

Vel. 355 x 225 mm Rijeka, SVKRI, sign. 14.B.56. (rukopis)

Francesco Pelosi, Milazzi Francesco, portolano, 1814.

Fiume, 1814.

Vel. 355 x 240 mm Rijeka, SVKRI, sign. 14.B.57. (rukopis)

Ehrensteine von Rauchmüller, Meershandel dienenden bedeutendsten Landstrassen besonders die vortreffliche Luisenstrasse berüchret worden, Knjiga II., 1831.

Rijeka, SVKRI

Ehrenstein von Rauchmüller, Allgemeine Bemerkungen über die dem Ungarisch Adriatischen Meereshandel dienende Strassenzüge besonders über den daraus hervongerdern Handelsverth, Knjiga IV., 1831.

Plan Be~a s Josephstadtom Rijeka, SVKRI

30

PROIZVODNJA, STROJEVI I VISE]I MOSTOVI Od kraja 1770-ih Rijeka se po~inje buditi, grad se po~inje {iriti, a manufakturna proizvodnja razvija se na predjelu Brajde na zapadu i u klancu Rje~ine na istoku. Nastaju novi proizvodni pogoni s vi{e desetaka radnika.

Uz doma}u proizvodnju posu|a od kamenine, i u Rijeci i u drugim hrvatskim gradovima pojavljuje se i luksuzna manufakturna roba – porculan iz be~ke manufakture, engleski porculan i keramika te sheffildsko posrebreno posu|e. Prvi industrijski lijevano`eljezni predmeti ozna~uju kona~nu industrijalizaciju, kao i pojava prvih litografskih prospekata i kataloga.

Uz plan za pro{irenje ili izgradnja nove luke, ve} se od 1780-ih projektiraju i strojevi za produbljivanje tla – gliboderi (s naznakom za radove u rije~koj luci), koje mahom rade tr{}anski in`enjeri.

Adami} se posebno zanima za strojeve – u Engleskoj je 1811. kupio parnu pilu za piljenje hrastovine, a zanimaju ga i gliboderi koje bi mogao upotrijebiti na svom imanju. Kao projektant, zamislio je lan~ani most na Rje~ini (1823.) te `eljezni most na Dunavu, izme|u Budima i Pe{te (1828.).

Lan~ani most na Rje~ini, 1823.

Entwurf einer bey Fiume zu erbauenden Kettenbrühe Nacrtao Primo Adami} Tu{ i akvarel, 1823.

Plan – vel. 515 x 718 mm Spis a) 354 x 240 mm (4 str.) b) 374 x 240 mm (4 str.) c) 315 x 218 mm (2 str.)

Rijeka, DAR 022, spis 317/823 i

Gliboder, 1791.

(Trst, 25. listopada 1791.)

Profil jednoga glibodera s barkom za prijevoz gliba po moru Autor: Pietro Nocetti.

Trieste li 25 ottobre 1791.

Tehnika: pero i akvarel na papiru Vel. 371 x 242,5 mm Sign.: BCT. N.d.R.: razni natpisi i etiketa ’’12500’’ Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Gliboder, 1815.

Plan und facciate der cavafango maschine welche zu Ausraumung der fiumera Hafen notwending ware Autor: ima nekoliko potpisa.

Rijeka, 10. listopada 1815.

Tehnika: crno pero po prugastome papiru.

Vel. 428 x 350 mm Sign.: BCT: N.d.R.: sul verso: Archivio piani n. 976 Tit.III-3 Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Gliboder, 1815.

(Trst, 18. prosinca 1815.)

Plan und Facciade der cavafango maschine welche zu Ausraumung der fiumera Hafen notwending ware.

Autor: Vincenzo Panfilli Trst, 18. prosinca 1815.

Tehnika: pero i akvarel na papiru Vel. 440 x 338 mm Sign. BCT N.d.R.: sul verso: Archivio Piani 976 Tit.III-3 Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

31

Kotlovnica i pe}nica vapnene pe}i Slika XX. (s pole|ine lista br. 2) Vel. 495 x 695 mm Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Pogled na zgradu parne pe}i Slika XVII. Vel.: 495 x 700 mm Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Tvornica koloturnika Lorient Slika bez broja Tekst: Direktor ’’Genio Marittimo Salvin’’ Vel. 510 x 710 mm Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Popre~ni presjek tvornice koloturnika Slika XXXI. (na pole|ini lista br. 31) Vertikalna sekcija stroja za konstrukciju koloturnika na dva koluta, s dijelovima Vel. 495 x 695 Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Radnik za “strojem” na prvome katu tvornice koloturnika Slika bez broja Vel. 520 x 730 mm Trst, Biblioteca civica ’’Attilio Hortis’’

Sofijin most (Sophien Brücke) na Dunavskom kanalu u Be~u, 1825.

Grafika Tekst: Wien, 1825.

Sign. P. Fendi del.. I. Axmann sc 1825.

Vel. 67 x 83 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-1081

32

Vise}i most na Temzi u Hammersmitku u Londonu, 1828.

Obojena grafika Sign. Drawn by Tho. H. Sheperd, Engraved by T. Higham.

Suspension bridge, over the Thames at Hammersmith Vel. 89 x 148 mm Rijeka, MGR, inv.br. D-1032

Lujzinska cesta s Trsatom i klancem Rje~ine, 1830-tih Christian von MaĂżer Veduta della strada Ludovicea e del Castello di Tersatto , C.v. Mayr, Stamp. d. Mansfeld & Comp. In Vienna., Alt lithogr.

Litografija u boji 295 x 212 mm Tisak, Mansfeldi comp., Be~ Rijeka, MGR, inv. br.262 DII

Ko{arica s pladnji}em, po~. 19 st. po~. 19. st., Rijeka Kamenina, `u}kasta ocaklina, reljef Ko{arica: 80 x 250 x 155 mm Pladnji}: 270 x 225 mm Sign. Fiume CCS Restaurirala Ljudmila Matu{an, 1999.

Rijeka, MGR, inv. 310 DIII Rije~ke manufakture kamenine spadaju u najstarije u Hrvatskoj. Krajem 18. stolje}a bilo ih je tri, a najdu`e je radila manufaktura koju su 1793. osnovali Giacomo i Giusepe Pessi . ^a{a na no`ici, oko 1825 Mrzla Vodica, oko 1825.

Bezbojno staklo, bru{eno Vis. 110 mm Zagreb, MUO, inv. br. 11626

^a{a na no`ici, oko 1825 Mrzla Vodica, oko 1825.

Bezbojno staklo, bru{eno Vis. 110 mm Zagreb, MUO, inv. br. 11627

[e}ernica s poklopcem, prva ~etvrt 19. st.

Mrzla Vodica, Bezbojno staklo Visina 210 mm Zagreb, MUO, inv. br. 10 331

33

[alica, oko 1812.

Austrija, Manufaktura porculana Be~ Porculan, slikani ukras, pozlata Vis. 770 mm Zagreb, MUO, 1139

Zdjela za juhu, oko 1815.

Austrija, Manufaktura porculana Be~ Porculan, slikani ukras, pozlata Visina 460 mm Zagreb, MUO, 15110/5

Vaza s dvije ru~ke, oko 1816.

Austrija, Manufaktura porculana Be~ Porculan, slikani ukras, pozlata Vis. 475 mm, promjer otvora 225 mm Zagreb, MUO, 27028

[alica i tanjuri}, oko 1817.

Austrija, Manufaktura porculana Be~ Vis. {alice 90 mm Promjer tanjuri}a 150 mm Zagreb MUO, 15112/1,2

Vaze u paru, 1835. ^e{ka, oko 1835.

Porculan, slikani ukras, pozlata Vis. 250 mm Zagreb, MUO.

Ko{arica s pladnjem, oko 1832.

Austrija, Manufaktura porculana Be~, oko 1832.

Porculan, slikani ukras, stijenke ko{are i obod pladnji}a izvedeni na proboj Vis. ko{arice 170 mm Promjer pladnja 280 mm Zagreb, MUO, inv. br. 1103

34

Kaserola, druga ~etvrt, 19 st.

Krapina Kamenina, `u}kasta ocaklina, modri slikani ukras Vis. 77 mm, promjer 150 mm Zagreb, MUO, inv. br. 16234

Vr~, 19. st.

Majolika, oslikana Vis. 145 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-406

Vr~, 19 st.

Majolika, oslikana Vis. 180 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-405

Vr~, 19 st.

Majolika, oslikana Vis. 120 mm Rijeka, MGR, inv. br. D- 404

Stolni sat (pendule au nègre), 1795.–1800.

Ku}i{te: Pariz, mehanizam: @eneva, 1795.–1800.

Urari: Bordier (mehanizam) Vaucher frères (broj~anik); oblikovanje ku}i{ta: Jean-Simon Deverberie Sign.: Vaucher frères (na broj~aniku); Bordier à Geneve (na platini) Bronca, lijevana, pozla}ena, patinirana, cizelirana, mjed, emajl Vel. 195 x 140 x 60 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Zagreb, MUO, inv. br. 19643

Tabernakl sat, kraj 18 st.

Rijeka, kraj 18. st.

Sign.: Joseph Heichele Fiumme (na plo~ici iznad broj~anika) Drvo, djelomi~no pozla}eno, mjed, pozla}ena, gravirana, lijevana, staklo Vel. 580 x 280 x 140 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, Zagreb, MUO, inv. 12981 Joseph Heichele spominje se 31. svibnja 1803. kao procjenitelj jedne ostav{tine u Rijeci i kao stariji brat urara Leonharda Heichelea koji je djelovao u Ljubljani po~etkom 19. stolje}a. U Muzeju za umjetnost i obrt ~uva se i njegov d`epni sat signiran Josebh Heihele in Agram (inv. br. 9057) ~ije je ku}i{te ima be~ki `ig iz 1792., {to zna~i da je ovaj urar neko vrijeme radio i u Zagrebu.

35

Portalni sat, 1810.

Maribor, urar: Johann Fischer Sign.: Joh: Fischer in Marburg (na broj~aniku) Drvo, politirano, paljeni crte`, mjed, tije{tena, alabaster, emajl, staklo, Vel. 505 x 370 x 140 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Zagreb, MUO, inv. 19941

Stoje}i sat, 1820.

Ljubljana, urar: Leonard Heichele Sign.: Leonhard Heichele in Leibach (na broj~aniku) Drvo, rezbareno, pozla}eno, emajl, staklo, mjed Vel. 450 x 320 x 125 mm Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb Zagreb, MUO, inv. br. 19943

Sat na stupovima, 1830.

Austrija (?)

Drvo, rezbareno, djelomi~no pozla}eno, furnir palisandera, mjed, gijo{irana, staklo Vel. 430 x 131 x 284 mm Rijeka, priv. vl.

Stalak za d`epni sat, 1820.–1830.

Njema~ka Lijevano `eljezo Vis. 275 mm Zagreb, MUO, 44326

Tintarnica, 1815.–1820.

Njema~ka, Königlich Preu ische Gie ereien 1815.–1820.

Lijevano `eljezo Zagreb, MUO, inv. br. 5586

[krinja, 1830.–1840.

Drvo, okovano `eljezom Vel. 325 x 635 x 315 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-999

36

Medalja za domovinsku obrtni~ku marljivost, 1835.

Av. Glava Ferdinanda I. S lovorovim vijencem u profilu. Kru`ni natpis: FERDINAND I. KAISER VON O. OSTERREICH Rv. Smith Meynier in Fiume Papierfabrikation. Izvan vijenca kru`ni natpis DEM VATERLANDISCHEN GEWERBFLEISSE AUSTELLUNG MDCCCXXXV Srebro, kovano; Sign. I.D.Boehm F.; 57 mm Rijeka, MGR, inv. br. 1156 Ovo je prva od mnogobrojnih medalja koju je rije~ka tvornica papira Smith & Meynier osvojila na Prvoj op}oj industrijskoj izlo`bi, odr`anoj u Be~u 1835. godine. Bila je na glasu kao najmodernija industrija papira u Monarhiji, a u obrazlo`enju pri dodjeli medalje istaknuta je ~isto}a, ljepota i ~vrsto}a rije~kih vrsta papira.

Parna kola i ’’parni konji’’ godine 1942. u Prateru u Be~u, 1842.

Satiri~na slika Dampfwagen und Dampferde in Jahre 1942. in Prater in Wien, Satyrische Bildern No 1, Wien in Bureau der Theaterzeitung, Rauchensteingasse No 926.

Sign. Schoeller del., And. Geiger. Sc. Obojena grafika Vel. 185 x 253 mm Rijeka, MGR, inv. br. D-1080

37

Novo kazali{te koje je Andrija Ljudevit Adami} nacrtao 1798.

Dovr{io je izgradnju 1805.

38

Nacrt Adami}eva lan~anog mosta na Rje~ini.

Prema Andrijinoj zamisli nacrtao ga je njegov sin Primo, in`enjerijski poru~nik, 1823.

39

TKO JE ADAMI]?

Andrija Ljudevit Adami} (Andrea Lodovico Adamich, Rijeka 1766.–1828.) trgovac je i poduzetnik, projektant i graditelj, poticatelj gospodarskog i kulturnog razvoja. Osniva~ je i vlasnik brojnih manufaktura (likera, jedara, konopa, papira, stakla…), brodovlasnik i posjednik niza ku}a i imanja.

Nakon zavr{ene Hauptschule, ostaje jo{ neko vrijeme u Be~u i radi u banci Frauen & Fels. Vra}a se ku}i 1786. i uklju~uje u o~eve trgova~ke poslove. Poslije se zapo{ljava kao graditelj (1790-ih je “gra|evinski kancelist” Rije~koga gubernija) i postaje poticatelj kulturnoga i dru{tvenog `ivota nastoje}i na preobrazbi Rijeke u moderan grad. Predla`e i va`ne urbanisti~ke zahvate – izgradnju novih ulica te pokre}e sadnju drvoreda platana na Fiumari. Uklju~en je u koncepcije koje nastoje unapre|ivati plovnost Kupe te na izgradnji ceste Lujzijane da se rije~ka luka bolje pove`e s unutra{njo{}u. O svom tro{ku gradi veliko kazali{te u Rijeci (1805.) koje mo`e primiti tisu}u i {esto gledatelja. Osniva moderan orkestar i dovodi kazali{ne dru`ine, osniva trgova~ki klub – casino, te se zala`e se izgradnju velikog hotela za poslovne ljude i trgovce. Sklon je i dobrotvornim potezima pa predla`e osnutak manufakture u kojoj }e zaposliti sirotinjske sinove, dati im zanat i {kolu, a one koji to ho}e, u~iti glazbi.

Sklon je ~estim, dalekim i dugotrajnim poslovnim putovanjima. Za vrijeme revolucionarnih napetosti 1789. obilazi sredozemne luke i odlazi u Carigrad da bi svoje brodove spasio od zapljene. Zbog zapljene svoga broda na Jamajci, tada britanskoj koloniji, 1800. odlazi u London i uskoro razvija trgovinu s Englezima. Razvija i velike poslove po cijelom Sredozemlju, a na raznim stranama ima svoje agente i partnere (u Genovi, na Malti, u Tunisu…). Ima i razvijene poslove s Francuskom (izvoz drva za izgradnju brodova), a izvozi (staklo) i u Brazil.

U zrelijim se godinama sve vi{e okre}e politici i razvija odnose s visokim austrijskim i ma|arskim funkcionarima, kao i (jo{ prije) s francuskim mar{alom Marmontom, austrijskim mar{alom Lavalom Nugentom, zagreba~kim biskupom Vrhovcem…

Vije}nik je rije~koga Kapetanskog vije}a, predsjednik Trgova~ke komore, vi{e puta sudjeluje u rije~koj delegaciji kod Cara (u Veroni, u Ljubljani…), vije}nik je ma|arsko-hrvatskog Po`unskog sabora (u Bratislavi) 1825.–1827. Neko je vrijeme i konzul Velike Britanije (1814.)

Adami}evo poznavanje {est jezika – hrvatskog, talijanskog, njema~kog, francuskog, engleskog i latinskog – poma`e mu u vrlo razvijenim europskim komunikacijama, a poznavanjem financija (koje nadma{uje znanja trgovca-“prakti~ara”) u`iva ugled u ugarskim gospodarskim krugovima, te je kao zastupnik Po`unskog sabora (1825.–1827.) izabran i u regnikolarnu gospodarsku potkomisiju u Pe{ti. Ve} za vrijeme rada prethodnog Sabora (1791.) dostavlja prijedlog (zajedno s Giuseppeom Orlandom) za osnivanje kreditne i diskontne banke u Rijeci, a kao saborski zastupnik objavljuje dva tiskana prijedloga (1825.) za poticanje ugarskoga gospodarstva i izvoz preko rije~ke luke te za osnivanje trgova~kog dru{tva koje bi sjedi{te imalo u Rijeci, a glavnu filijalu u Pe{ti (onaj drugi prijedlog izradio je zajedno s Antunom Mihanovi}em).

U vrijeme prvih parobroda i po~etaka `eljeznice, zala`e se za otvaranje parobrodarske linije od Rijeke do Kotora (1821.) i prve `eljezni~ke pruge od Zagreba do Soprona. Posljednje osobne graditeljske ambicije iskazao je prijedlozima za lan~ani most na Rje~ini (1823.) koji je nacrtao njegov sin Primo i za `eljezni most izme|u Budima i Pe{te (1828.).

40