NINOSLAV KUČAN - Monografija riječkog arhitekte

Ervin Dubrovi} NINOSLAV KU^AN

MUZEJ GRADA RIJEKE Za izdava~a mr. Ervin Dubrovi} Urednik mr. Ervin Dubrovi} Recenzenti dr. Ivo Maroevi} dr. Stane Bernik Grafi~ka urednica Vesna Ro`man Suradnici u pripremi gra|e Marija Lazanja-Du{evi} Mara Ku~an-Sme{ny Jasna Milinkovi} Fotografije Arhiv obitelji Ku~an Kre{imir Tadi} Rino Gropuzzo @eljko Stojanovi} Istog @or` Lektura i korektura Marijana Malovoz Prijevod na engleski Ira Stani} Grafi~ka priprema i tisak Tisak Zambelli, Rijeka Kori{tenje gra|e omogu}ili su Vjera Ku~an Hrvatski muzej arhitekture HAZU Muzej grada Zagreba Institut za povijest umjetnosti Zagreb Izlo`bu su sufinancirali Grad Rijeka Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Sponzor Rijekaprojekt, Rijeka

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA UDK 72 Ku~an, N. KU^AN, Ninoslav Ninoslav Ku~an / Ervin Dubrovi} ; <prijevod na engleski Ira Stani}>. - Rijeka : Muzej grada Rijeke, 2006. Summary.

ISBN 953-6587-30-0

Ervin Dubrovi}

NINOSLAV KU^AN

Muzej grada Rijeke, 2006.

4

Ervin Dubrovi}

Ninoslav Ku~an izme|u moderne i postmoderne arhitekture 5

Me|u arhitektima stasalim sredinom dvadesetoga stolje}a Ninoslav Ku~an stekao je jedno od najuglednijih mjesta u povijesti suvremene hrvatske arhitekture.

Diplomirao je 10. velja~e 1951. godine na Arhitektonskom odsjeku Tehni~kog fakulteta.1 Kao dugogodi{nji asistent (1954.-1966.) na studiju arhitekture zagreba~kog Tehni~kog fakulteta,2 na izvoru je informacija i ujedno u `ari{tu najaktualnijih hrvatskih arhitektonskih zbivanja. Isprva zajedno s uglednim profesorima, Zdenkom Stri`i}em, Vladimirom Turinom i Antunom Ulrichom, a onda sam ili zajedno s kolegama i mla|im suradnicima, izradio je mno{tvo natje~ajnih radova i zapa`ena arhitektonska ostvarenja.3 Ve} sredinom pedesetih godina sudjeluje na natje~ajima za neke od klju~nih zgrada svoga vremena. Zajedno s Radovanom Nik{i}em 1955. pobijedio je na natje~aju za Radni~ko sveu~ili{te (danas Pu~ko otvoreno u~ili{te), za koje je i nagra|en Nagradom Grada Zagreba (za 1961. godinu). Isto je tako pobijedio i na natje~aju za Pala~u pravde (zgradu pravosu|a i sudova, 1961.), kojom je osvojio Nagradu Zagreba~kog salona (za 1970.).

1 Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Narodna Republika Hrvatska, Sveu~ili{te u Zagrebu. DIPLOMA Tehni~kog fakulteta, KU^AN NINOSLAV, ro|en dne 22. svibnja 1927. godine u Brezi, u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, svr{io je nauke na arhitektonskom odsjeku Tehni~kog fakulteta.

Sveu~ili{te u Zagrebu priznaje mu na temelju toga fakultetsku spremu, podjeljuje naziv IN@ENJER i izdaje ovu diplomu priznaju}i mu sva prava, koja mu po zakonu pripadaju. Broj: 2148, U Zagrebu, dne 10. velja~e 1951. Diplomski mu je rad projekt Kirur{ke i interne klinike.

2 Fakultet je vi{e puta mijenjao ime. Prvotna Tehni~ka visoka {kola (1919.-1926.) postala je Tehni~ki fakultet (1926.-1956.), potom Arhitektonsko-gra|evinsko-geodetski fakultet (1956.-1962.), a onda Arhitektonski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu.

3 Iako radi i za vrijeme studija, na brojnim projektima svojih profesora, Ku~an se slu`beno zapo{ljava ve} 13. o`ujka 1951., a u mirovinu odlazi 9. kolovoza 1990. godine. (Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Podru~na slu`ba u Rijeci, Rje{enje o osiguraniku, Rijeka, 30. lipnja 1990.). Prvo mu je radno mjesto in`enjera pripravnika u Urbanisti~kom institutu NR Hrvatske u Zagrebu, a posljednje mjesto pro~elnika odjela Arhitektura i urbanizam u Rijekaprojektu u Rijeci.

Projekt sportskog centra na Delti u Rijeci (1949.), s otvorenim i zatvorenim bazenima i drugim sadr`ajima, me|u najslavnijim je neostvarenim projektima moderne hrvatske arhitekture. Profesor Vladimir Turina radio ga je kao natje~ajni rad u kojem su bitnu koautorsku ulogu imali i njegovi jo{ “nezavr{eni” studenti – Ku~an, Radi} i Seifert.

U zatvorenom, strogo ome|enom prostoru izme|u Rje~ine, kanala Fiumare i mora isti~e se “cijev“ zatvorenog bazena.

The project of the sports centre on Delta in Rijeka (1949) with indoor and outdoor swimming pools and other facilities is one of the most notable unrealized projects of modern Croatian architecture. Professor Vladimir Turina worked it out as a competition entry and his students Ku~an, Radi} and Seifert played an important part as co-authors. What stands out within the closed, strictly defined area between the Rje~ina river, the Fiumara channel and the sea is the “tube” of the indoor swimming pool.

6

Oba su mu reprezentativna zdanja ostvarena u dana{njoj Ulici grada Vukovara u Zagrebu, koja je u svoje doba bila klju~no “popri{te” hrvatskog urbanizma i arhitekture.

Kada krajem {ezdesetih Ku~an okre}e posve novu stranicu svoga `ivota i odlazi, prvo nakratko u Njema~ku, a potom u Rijeku, ne zalazi time i njegova sretna arhitektonska zvijezda. I u Rijeci, kamo dolazi u vrijeme najve}e izgradnje, Ku~an se pro~uo svojim projektima i ostvarenjima, poput Robne ku}e Rijeka (poslije Ri), za koju mu Savez arhitekata Hrvatske dodjeljuje najvi{e stru~no priznanje, Nagradu Viktor Kova~i} (za 1974.). Isto su mu tako zapa`eni i hvaljeni i telegrafsko-telefonski centri u Rijeci, Puli i Umagu. ^injenica je da se uvijek znao uklju~iti u najaktualnije arhitektonske i dru{tvene teme svoga doba i da zarana stje~e glas jednog od vode}ih arhitekata u Hrvatskoj, te je nerijetko uvr{tavan i u ozbiljne jugoslavenske arhitektonske antologije.4 4 Ugled mu se mo`e i vrlo konkretno provjeriti, na primjer uvr{tavanjem u najstro`e antologije, sinteze i preglede arhitekture u Hrvatskoj i Jugoslaviji (op{irniji pregled u Bibliografiji, u ovoj knjizi): Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj; problemi, pojave i tendencije, 17. zagreba~ki salon/ retrospektiva, autor Ivo Maroevi}, Zagreb 1981.

Ivica Mla|enovi}, 11 istaknutih arhitekata Jugoslavije, u izdanju Udru`enja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, Beograd 1986. Od arhitekata iz Hrvatske tu su jo{ Julije de Luca, Boris Maga{ i Milan [osteri~.

Arhitektura XX. vijeka. Umjetnost na tlu Jugoslavije (grupa autora - pisac pregleda hrvatske arhitekture @arko Domljan), Prosveta, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva knji`evna komuna, Mostar 1986.

Ku~anovo osobno zrenje i razvoj umnogome se poklapa s razvojem arhitekture prijelomnih desetlje}a. Njegova zama{na djelatnost zapo~inje u vrijeme najve}eg uspona poslijeratne moderne arhitekture, a na vrhuncu je u po~ecima postmoderne arhitekture. Ku~an spada me|u arhitekte koji su do`ivjeli sudbinu da se u njihovim najboljim stvarala~kim godinama promijeni vrijednosni sustav, da postmoderna {arolikost i slojevitost smijeni modernu rigidnost i formalizam.

7

Kad se po~eo raspadati previ{e isklju~iv i ve} krti sustav “moderne arhitekture” (moderne u naju`em smislu, koju se naj~e{}e nazivalo funkcionalizmom ili internacionalnim stilom), spontanim odmakom od modernizma i novim pristupom me|u prvima je koji utiru nove puteve, i to podosta prije jasnog idejnog odre|enja i obznanjivanja postmoderne.5 U vrijeme kad se spontanim napu{tanjem modernizma za~inju brojni “tihi” pravci i rukavci, kao i kasnije, u doba pune osvije{tenosti “post-razdoblja”, kada je postmodernizam buknuo u svoj {arolikosti i slobodi, Ku~an pokazuje zavidan idejni integritet, ostaju}i i nadalje na razini svoga vremena. I svoje moderne i svoje postmoderne godine nosi s manjim profesionalnim traumama i dvojbama od mnogih drugih hrvatskih arhitekata.

Iako u vrijeme njegovih najva`nijih ostvarenja sedamdesetih i po~etkom osamdesetih godina (Robna ku}a Rijeka, me|umjesni telegrafsko-telefonski centri u Puli, na Kozali, na Trsatu i u Umagu), postmodernizam jo{ ne dose`e svoju kona~nu samosvijest, koju prije svega duguje svojoj “divljoj”, iracionalnoj, “baroknoj” fazi, Ku~an se izdvaja zavidno osvije{tenom novom kreativno{}u. Ne priklanja se formalisti~kom iracionalizmu postmoderne ve}, umjesto tada{nje sklonosti “regresiji” (povratku tradiciji i egzotici), ustraje u “progresisti~koj” razvojnoj logici u kojoj nalazi novu izra`ajnost i s lako}om se odvaja od internacionalnog stila i funkcionalizma “zastarjelog modernizma”.

5 Raskid s funkcionalizmom po~eo je u Hrvatskoj znatno ranije, ali je u arhitekturi 70-ih godina dosegnuo dimenziju odrednice razdoblja. To ne zna~i istodobno i ukidanje diktata funkcije, kao jednog od temeljnih pretpostavki arhitekture kao oblikovanog organiziranog prostora...

Funkcija prerasta funkcionalizam.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70- ih godina u Hrvatskoj; problemi, pojave i tendencije, 17. zagreba~ki salon / retrospektiva, Zagreb 1981., str. 4.

Kao diplomski rad Ku~an je radio projekt velike bolnice Medicinskog fakulteta (1951.). Nizak, sredi{nji trakt s pristupnim terasama, ulaznim holovima, recepcijom, smje{tenima uokolo unutra{njeg dvori{ta, povezan je s po jednim visokim i izduljenim bolni~kim traktom s obje strane. Uvjerljivost projekta monumentalne bolnice potvr|uje ranu Ku~anovu zrelost.

Ku~anâ&#x20AC;&#x2122;s degree dissertation was the design of a large hospital (1951). The low central wing of the building is connected with the access terraces, entrance halls and reception, which are situated around the inner court, with one high and elongated hospital wing from each side. The fact that the monumental hospital design is really convincing confirms Ku~anâ&#x20AC;&#x2122;s early maturity.

8

9

10

Bolnica u Petrinji (1954.) natje~ajni je rad kojim je Ku~an prvi put osvojio prvu nagradu. Projekt ipak nije realiziran. Tlocrtni raspored podsje}a na njegov sljede}i, jo{ uspje{niji natje~ajni rad – Radni~ko sveu~ili{te.

The hospital in Petrinja (1954) was the competition entry with which Ku~an won a first award for the first time. However, the building has not been realized. The ground plan is similar to his next, even more successful, competition entry, the Labour University.

Neki se njegovi objekti, od ~ije su izgradnje ve} minula puna tri desetlje}a, jo{ uvijek ~ine zavidno suvremeni, kao da vi{e pripadaju najnovijoj dana{njici negoli “ju~era{njem svijetu”.6 Sedamdesete su godine u mnogo ~emu, i u smislu dru{tvenoga razvoja i izgradnje, i u smislu stilskog razvoja, doista – “najbolje godine”. Godine “stilske slobode” i {arolikosti zna~e da raniju krutu normativnost moderne arhitekture jo{ ne zamjenjuju ~vrsto formirane nove ideje, pa stoga ni norme novoga postmodernisti~kog sustava. Sedamdesete su, tako|er, i godine dru{tvene 6 U nas nema direktnog uklju~ivanja u pokret (postmoderne), ni njegovih pravih sljedbenika, tako da se u Hrvatskoj ni za jednu gra|evinu iz tog razdoblja ne mo`e re}i da je u potpunosti na liniji postmoderne. Ona se vi{e javlja u detaljima i u nekim generalnim idejnim usmjerenjima. Odnos prema pro{losti, prema povijesnom i tradiciji, na svojevrstan je na~in prisutan u kreativnom procesu u nas. Ivo Maroevi}, Isto, str. 5.

ravnote`e i krajnjeg uspona tada{njega politi~kog sustava, koji je slijedio iza ve} minuloga razdoblja tvrde ideologije, iza godina obnove i megalomanskih urbanisti~kih i arhitektonskih zahvata koji su pogodovali futuristi~kim ambicijama “izgradnje socijalisti~kog dru{tva”.

11

Sedamdesete su godine velike izgradnje, nadomak bla`enstva â&#x20AC;&#x153;potro{a~kog dru{tvaâ&#x20AC;?. Tih se godina sve manje pose`e za ideolo{kim parolama, a umjesto i{~ekivanja sutra{njice, kao izlike za neuspje{nu sada{njost, mnogo je va`nije postalo iskoristiti pogodnosti vlastita vremena.

Upravo je u to doba Ku~an u naponu stvarala~ke snage, radi vrlo mnogo i, osim mno`inom projekata, zapa`en je ponajvi{e redovitim promjenama vlastita stila.

Mnogim modernim arhitektima nije bilo lako osloboditi se vlastite poputbine i ostaviti se krutog i utvr|enog oblikovnog sustava u kojem su bili odgojeni.

Naprotiv, to se Ku~anu ne mo`e prigovoriti â&#x20AC;&#x201C; on pokazuje duhovnu gipkost i u `ivotnoj dobi od koje se mnogo vi{e o~ekuje prepu{tanje udobnostima kori{tenja ve} izgra|enih obrazaca.

Radni~ko sveu~ili{te u “idealnom gradu” sutra{njice Velika ostvarenja i projekti za neostvareno sredi{te Zagreba

12

Nakon prvih godina “uhodavanja” u profesionalni `ivot, po~etkom1950-ih, nakon diplomiranja i rada u Urbanisti~kom institutu, te u atelijeru Antuna Ulricha i kratkog boravka na Tehni~kom fakultetu u Skoplju, kao i nakon slu`enja vojske u Karlovcu, Ku~an se vra}a na ishodi{ni, zagreba~ki Tehni~ki fakultet, postaje asistent (1954.)., i vrlo brzo po~inje raditi projekte za brojne natje~aje.

Tada je izgradnja Zagreba bila u najve}em zamahu i upravo se u to doba naveliko gradilo u ju`nim dijelovima grada, izme|u pruge i Save gdje su, prije nego {to }e premostiti rijeku, urbanisti planirali nov veliki centar grada i zamislili preno{enje svih bitnih upravnih, kulturnih, odgojnih i poslovnih funkcija.7 Razumijevanje urbanisti~ke koncepcije Ulice grada Vukovara (poslije Drugog svjetskog rata Moskovska, potom Beogradska i najdu`e Proleterskih brigada) kao novog sredi{ta Zagreba i sustavne izgradnje na tom gradskom podru~ju, koje je na izradi natje~ajnih radova i brojnih projekata pedesetih godina okupilo desetke hrvatskih arhitekata, va`no je i za razumijevanje gotovo petnaestak godina Ku~anova rada, jer su mu najzapa`eniji natje~ajni radovi i klju~ne izvedbe mahom vezani uz tu ulicu.

7 Zamisao o urbaniziranju toga dijela izme|u gradske jezgre i jo{ neizgra|enih podru~ja uz rijeku Savu, za~eta jo{ 1927., pretvorila se u izgradnju {iroke i duge ulice, koja je zapravo postala mo}na osovina novog dijela Zagreba, uz koju su gra|ene ~itave nove ~etvrti.

Vukovarska ulica svoj je pravi lik po~ela dobivati tek kasnije, iako su prve zgrade izgra|ene jo{ prije rata.

Urbanisti~ko je planiranje toga novog i vrlo va`nog dijela grada, odre|enog da postane novi centar, bilo u najmanju ruku poprili~no ambiciozno i zapravo u duhu vremena. Toj je zoni glavna okosnica duga~ka ravna i dotad nevi|eno {iroka Vukovarska ulica, duga pet i pol kilometara i {iroka preko {ezdeset metara, sa {irokim

Skice perspektive za natje~ajni prijedlog izgleda Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu (1955., zajedno s Radovanom Nik{i}em). Donja je vizura tipi~na – s raskri`ja Vukovarske i Lu~i}eve ulice. Kompozicija volumena ostala je ista i u kona~noj izvedbi – u odnosu na ovu perspektivu bitnije je izmijenjeno samo ostakljenje i obrada neostakljenih povr{ina. Natje~ajni je rad osvojio prvu nagradu – i izvedbu.

Outlines of the perspective for the competition proposal of the Zagreb Labour University design (1955, together with Radovan Nik{i}). The view of the building from the crossing of the Vukovarska and Lu~i}eva Street is typical. The volume composition remained the same in the final design. In comparison with this design, they only significantly modified the glass panes and the design of the non-glass surfaces. With this competition entry they won the first award and the building was realized.

13

travnjacima s obje strane ceste. O {irini ulice svjedo~i i ~injenica da su u pomalo nedefiniran “zeleni pojas” s obje strane ulice poslije uba~ene nove zgrade.

Urbanizam Vukovarske ulice klasi~no je ostvarenje svoga doba u “strate{kom” smislu nalik, na primjer, na urbanizam Brazilije, izmi{ljena grada posa|ena na velikoj prokr~enoj ledini usred ju`noameri~ke pra{ume. Urbanisti su tada voljeli neizmjerne {irine, koje su naj~e{}e obja{njavali potrebom za suncem i zrakom, a zapravo su bili opsjednuti futuristi~kim vizijama koje su poticale nemilosrdno zasjecanje velikih bulevara i avenija.8 I sredi{nji, dugo bezimeni trg toga novog socijalisti~kog grada, koji se kasnije trebao zvati Trg revolucionara (dana{nji Trg Stjepana Radi}a) i isticati nikad izgra|enim Titovim spomenikom, golem je prostor u kojem se kri`a os Vukovarske ulice sa sredi{njom osovinom koja se prote`e od srca starog Zagreba pa sve do Save. Taj predio jo{ uvijek izgleda kao da je namijenjen ateriranju futuristi~kih lebdjelica i svemirskih brodova! Naprosto, bile su takve okolnosti i op}a urbanisti~ka shva}anja.9 U jeku najve}e izgradnje u Vukovarskoj ulici, sredinom pedesetih, bilo je planirano Radni~ko sveu~ili{te (dana{nje Pu~ko otvoreno u~ili{te), za koje je 1955. objavljen javni natje~aj. Bila je to jedna od najva`nijih zgrada koja se imala izgraditi u tom novom dru{tvenom, politi~kom, poslovnom i kulturnom sredi{tu grada, zato je i njena gradnja me|u prvima na redu.

8 I vode}a hrvatska arhitektonska revija, ^ovjek i prostor, krajem pedesetih vrvi futuristi~kim vizijama gradova budu}nosti, planiranih ruku pod ruku s planovima za velik tehnolo{ki razvoj svijeta. Gradska se ulica u modernih urbanista prometnula u proto~nu cestu, na kojoj pje{ak samo smeta i o~ekuje se od njega da prepusti mjesto automobilistu, koji u`iva negda{nju va`nost i dostojanstvo oklopljena viteza na konju.

9 Op{iran i pregledan opis razvoja Trnja, predjela “izme|u pruge i Save” od prvih prijeratnih projekata do dana{njih dana dao je Ivo Maroevi}, pa i onih bitnih zahvata pedesetih i {ezdesetih godina.

Ivo Maroevi}, Zagreb njim samim, Durieux, Zagreb 1999., str. 109.-139.

Ta osovina koja zapo~inje na isto~nom rubu sredi{njega Trga Republike (dana{njega Jela~i}eva) i prolazi posred Zrinjevca i Tomislavova trga, svojevrsnim se pro{irenjima, vi{e nalik velikim praznim livadama nego travnjacima, prote`e na jug i nastavlja daleko preko Save, mjerilima koja su neusporediva s razmjerima dotada{njega gradskog sredi{ta.

O{tra kritika Vukovarske ulice slijedi ve} sedamdesetih godina, poslije “pada” modernog urbanizma: Ulica (neko} Beogradska) proleterskih brigada dijete je na{ih prvih poratnih urbanisti~kih vizija i urbanolo{kih koncepcija, a trebala je biti izraz novog dru{tvenog poretka, novih ideja i novog poretka u prostoru. Ta ulica u svojim najboljim dionicama i jest svjedo~anstvo antologijskih ostvarenja na{e stanogradnje... tu nesumnjivo spada i nekoliko ostvarenja izvan stanogradnje, kao {to su Pala~a pravde arhitekta Ninoslava Ku~ana, zatim Gradska vije}nica Kazimira Ostrogovi}a, Radni~ko sveu~ili{te Radovana Nik{i}a i Ninoslava Ku~ana... Me|utim, koncept te reprezentativisti~ki mi{ljene prometnice svojim prometnim karakterom, svojim “jure}im” mjerilom i svojom vanljudskom perspektivno{}u doista nemilice sije~e, re`e grad. A ulica ima zada}u i karakter povezivanja urbanog tkiva!...ona je naprosto skalpel, kirur{ko sje~ivo.

Antoaneta Pasinovi}, “Ulica kao skapel. Ulica proleterskih brigada u Zagrebu svojom vanljudskom perspektivno{}u nemilice sije~e grad“, u: Izazov mi{ljenja o prostornom jedinstvu, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2001., str. 321.

Radni~ko sveu~ili{te Mo{a Pijade (danas Otvoreno pu~ko u~ili{te) dovr{eno je 1961.

Nemonumentalan koncept, dinami~an i slo`en raspored volumena, prilaz ulaznom prostoru s bo~ne (Lu~i}eve) ulice potpuno se razlikuju od drugih zgrada ove urbanisti~ki vrlo ambiciozno koncipirane ~etvrti kojoj je prvotna namjena bila da postane novo upravno, kulturno i sveu~ili{no sredi{te Zagreba.

The construction of the Labour University Mo{a Pijade (todayâ&#x20AC;&#x2122;s Peopleâ&#x20AC;&#x2122;s Open University) was completed in 1961. Its non-monumental concept, the dynamic and complex arrangement of volumes as well as the entrance situated on the side street (Lu~i}eva St) make it completely different from other buildings in this very ambitiously designed district whose initial purpose was to become Zagrebâ&#x20AC;&#x2122;s new administrative, cultural and university centre.

14

Da bi se razumjela va`nost ovoga ne osobito pretencioznog zdanja, potreban je mali podsjetnik na gotovo zaboravljen obrazovni sustav i ambiciozan pogon zagreba~kog Radni~kog sveu~ili{ta.10

10 Tek je kasnije ovo sveu~ili{te nazvano imenom Mo{a Pijade, po 1957. preminulom partizanskom revolucionaru, kojemu je poslije u zelenilu uz cestu postavljen i skoro neprimjetan skromni bron~ani spomenik koji ga, kako pristoji intelektualcu, prikazuje {}u}urenog dok ne{to zapisuje.

Radni~ko sveu~ili{te trebalo je biti jednom od temeljnih obrazovnih ustanova onoga doba, koja }e obu~avati radnike kao aktivne proizvo|a~e i upravlja~e, omogu}avaju}i njihov razvoj i usavr{avanje na razli~itim nivoima izobrazbe, pa je stoga sustav radni~kog {kolovanja osmi{ljen vrlo pomno, a da bi i arhitektima bilo jasno kojim potrebama i zahtjevima moraju udovoljiti, taj je sustav u sklopu projektnog zadatka obja{njen i u natje~ajnim uvjetima: ...Radni~ko sveu~ili{te u Zagrebu nastojalo je odgovoriti svojom unutra{njom strukturom predseminara, seminara, klubova i te~ajeva ovim zadacima i omogu}iti sistematski razvoj radnika u njegovom slobodnom vremenu, bez obzira na kojem se obrazovnom nivou nalazi. Na temelju takvih ciljeva unutar Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu nastale su sljede}e institucije: Centar za op}e obrazovanje, Centar 15

Slo`eni sadr`aji – u~ionice, velika i mala dvorana, knji`nice i ~itaonice, prostori za administraciju i upravu – omogu}ili su i slo`en tlocrt, kao i kontrastan odnos pojedinih volumena Radni~kog sveu~ili{ta – odavno progla{enog remek-djelom hrvatske arhitekture svoga doba.

The Labour University’s many facilities – classrooms, a large and a small hall, libraries and reading rooms, administrative offices – entailed a complex ground plan as well as a richly varied relationship between the building’s individual volumes. It has been regarded as a master piece of contemporary Croatian architecture ever since it came into being.

16

za ekonomsko obrazovanje, Centar za stru~no obrazovanje radnika, Centar za metalsku struku, Centar za prakti~nu izobrazbu kadrova, Vi{a radni~ka {kola. U tom su sustavu osmi{ljeni i “Instruktorsko-dokumentacioni centar” i “Centralni klub Radni~kog sveu~ili{ta”.

Obja{njene su i osnovne metode rada Sveu~ili{ta, me|u kojima je najva`niji, “Seminarski oblik rada u kojem te`i{te le`i na pojedina~nom i grupnom radu slu{alaca” – kao osnovnom vidu nastave. Osnovne su vrste aktivnosti, prema obrazlo`enju direktorice Radni~kog sveu~ili{ta, bili seminari koje je poha|alo po dvadesetak ljudi, a vodilo ih je vi{e od 120 “voditelja obrazovnih grupa”.

Uz seminare veliku je va`nost imala i Vi{a radni~ka {kola, koju su za razliku od seminara, radnici polazili svakodnevno, tako da su pola radnog vremena radili a pola se {kolovali. Va`ne su bile i “slobodne aktivnosti Radni~kog sveu~ili{ta”, kojima je zada}a bila da “neposrednim proizvo|a~ima”, u gospodarskom sustavu koji se zasnivao na proklamiranom “radni~kom samoupravljanju”, daju i obli~je obrazovanih i aktivnih ~lanova dru{tva. Bila su to javna predavanja, kulturne priredbe, koncerti i knji`evne ve~eri, dakle programi otvoreni javnosti, a ne samo namijenjeni polaznicima te~ajeva.

Prije odluke o gradnji zgrade Radni~kog sveu~ili{ta, ta je institucija za svojega ~etverogodi{njeg postojanja odr`ala 600 seminara kojima je prisustvovalo 17 000

17

Nagla{eno ostakljenje Radni~koga sveu~ili{ta pri no}noj rasvjeti dolazi do punoga izra`aja. Prije kraja pedesetih u Hrvatskoj su ovakve “staklene stijene” vrlo rijetke, iako se pojavljuju ve} i prije, no vi{e u futuristi~kim skicama nego u ostvarenjima.

The emphasized glass surfaces of the Labour University are especially striking with night illumination. Before the end of the fifties, such “glass giants” were very rare in Croatia, although they had already occurred before, but rather in futuristic sketches than real buildings.

18

polaznika, od kojih su brojni stekli potrebne kvalifikacije. U to je vrijeme na Sveu~ili{tu radilo 340 stalnih i honorarnih suradnika i predava~a. Bio je to pravi industrijski pogon za proizvodnju radnika, proizvo|a~a kakve je trebalo novo dru{tvo.11 Ku~an, pak, iako gotovo ~etrdeset godina poslije i u bitno izmijenjenim dru{tvenim i politi~kim okolnostima, tvrdi da na Radni~ko sveu~ili{te on i Nik{i} nikad nisu gledali poput onda{njih politi~ara, koji su ga zami{ljali kao mjesto “gdje }e ljudi u cokulama dolaziti po naknadno obrazovanje”, niti su prihvatili takvu ulogu 11 ...na raspisan natje~aj l955. Nik{i} i Ku~an predlo`it (}e) sustav “ totalno aktivnog prostora”. Za razliku od postoje}ih klasi~nih oblika {kolskog prostora, tim su konceptom htjeli oblikovati nov prostorni medij kakav bi zadovoljio potrebe osebujne djelatnosti obrazovanja i kulturnog odgoja radnika, koji u radni~ko sveu~ili{te dolaze nakon redovita posla. Svjesni su, dakle, da je objekt obrazovanja odrasli ~ovjek, te primjenjuju sustav industrijske andragogije sa {irokim spektrom multimedija. I kako }e sam Nik{i} u izlaganju u Otterlou opisati njihov pristup, polazi{te je bila osnovna obrazovna skupina s 15 do 20 sudionika. Dijalog je postao temeljni na~in komuniciranja, pa se umjesto ustaljena poretka klupa sa superiornom profesorskom katedrom, stvara demokrati~niji sustav okruglih stolova (premda ne uvijek u doslovnu obliku kruga). Podrobnom studijom raznovrsne postave stolova za osnovnu obrazovnu skupinu, od individualnog do skupnog rada, stvorena je optimalna povr{ina, iz koje proizlazi osnovni konstruktivni raster zgrade. Oblikovanjem transparentnih prostora i vizualnim povezivanjem gotovo svih povr{ina u jedinstven prostor, nastojalo se posti}i do`ivljaj cjeline radni~kog doma, mada je rije~ o povr{ini velikoj 20.000 ~etvornih metara. Renata Margareti}-Urli}, Socijalisti~ko “prosvjetiteljstvo” i kontinuitet moderne.

Primjer RANS-a “Mo{a Pijade“, @ivot umjetnosti, god. XXXVIII., br. 71/72, Zagreb 2004., str. 153-154.

12 Sandra Kri`i}-Roban, Muzej suvremene umjetnosti. Potreba ili iluzija.

S arhitektom Ninoslavom Ku~anom razgovaramo o zgradi biv{eg RANS-a “Mo{a Pijade” kao mogu}em Muzeju suvremene umjetnosti, Kontura, 1994., str. 20.

svoje zgrade. Potajno smo od samog po~etka, razgovaraju}i o tome s Holjevcem koji je imao razumijevanja za na{e koncepte, ocjenjivali vrijednost prostora i zahvata, mogu}nost da se kvalitetno izgradi jedan objekt koji postaje institucija kroz polo`aj i ulogu u gradskom prostoru. Vjerovali smo da taj objekt nikad ne}e zavr{iti kao sva{tarska obrazovaonica... proporcionirali smo i izvodili prostor uvjeravaju}i nadle`ne da isklju~ivo gradimo programski i funkcionalno radni~ko sveu~ili{te. Koncipirali smo i izveli prostor koji mo`e svojom fleksibilno{}u primiti u sebe sadr`aje kulturolo{ki mnogo zna~ajnije, nego {to je to socijalisti~ka tema radni~kog doobrazovanja. Oduvijek smo, ugra|uju}i fleksibilitet i biraju}i tada unutar skromnog izbora materijala i mogu}nosti monta`e i demonta`e, ra~unali da }e nivo upotrebe i zna~enja prostora s vremenom rasti. Vjerovali smo da }e se u toj zgradi kad-tad institucionalizirati ne{to {to bi moglo biti jedna od slo`enih kulturnih vrijednosti...12

19

Podr{ka Ve}eslava Holjevca, tada{njega zaslu`nog gradona~elnika – predsjednika Gradskog narodnog odbora Zagreba, zasigurno nije bila nebitna. Ku~an ka`e da je upravo on inicirao natje~aj za Radni~ko sveu~ili{te i da je upravo on zaslu`an da je prvonagra|eni rad dobio izvedbu, te da je njegova i zamisao da se u okviru tada{njih socijalisti~kih programa ostvare neke nove urbane vrijednosti u “Zagrebu preko pruge”.13 Uglavnom, suradnja s Radovanom Nik{i}em urodila je jednim od klju~nih ostvarenja hrvatske arhitekture s kraja pedesetih i s po~etka {ezdesetih: Ako se mo`e re}i da postoje karizmati~ne gra|evine, onda je jedna od takvih zgrada Pu~kog otvorenog u~ili{ta u Ulici grada Vukovara u Zagrebu. Zasnovana je prema projektu Radovana Nik{i}a i Ninoslava Ku~ana, pobjedni~kom na natje~aju 1955., i gradnje zavr{ene 1961. godine – ona je ~vori{te najvi{ih dometa zagreba~ke moderne arhitekture javnih sadr`aja... Prepoznata je odmah kao antologijsko djelo, takvim su je potvr|ivala i najve}a svjetska imena (R. Neutra, 1962.) – ostala je nezaobilaznim mjestom atlasa hrvatske arhitekture, svakog najsa`etijeg pregleda. Nametnula se kao tijelo nove plastike u ulici u nastajanju i ve} pedesetak godina zadr`ava svoju mladost, unijela je u svoje vrijeme i okru`enje novi oblikovni rje~nik. ^ista i pregledna, skladom proporcija i odnosima materijala djeluje komorno i monumentalno istovremeno, prisno i autoritarno, u mjeri je i prolaznika i automobila.14

13 Sandra Kri`i}-Roban, Isto, str. 20.

14 Zdenko Tonkovi}, “Radovan Nik{i} – vitalnost moderniteta”, u: Radovan Nik{i}, 1920.-1987., arhiv arhitekta, izlo`ba iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture, Zagreb, travanj 2005., str. 29.

Oblikovni jezik pro~elja bitno je razli~it od dotada{nje zagreba~ke arhitekture.

Staklo je postalo istaknut medij. Cijelo je jednokatno pro~elje rastvoreno staklenim stijenama. Tek su konstruktivne horizontale me|ukatne i zavr{ne plo~e, oblo`ene bijelim kamenom, okvir diskretnom metalnom rasteru staklenih zidova s prozorima...

Zgrada negda{njeg Radni~kog sveu~ili{ta u prostorima novih dijelova Zagreba nezaobilazna je prostorna, arhitektonska i oblikovna vrijednost. Njezina skladna dimenzioniranost, promi{ljen i znala~ki definiran odnos prema ulici i okolnom prostoru podsje}a na intimnost povijesnih dijelova grada. Sklad vanjskog i unutra{njeg prostora, cjelovito i estetsko oblikovanje interijera i namje{taja, domi{ljenost i jasna distinkcija pojedinih funkcija u~inili su je istinskim remekdjelom.15 Katkad se nagla{ava va`nost Nik{i}eva udjela u projektiranju Mo{e Pijade, u odnosu na Ku~anov doprinos, pogotovo nakon njegova boravka u Nizozemskoj 1956.16

20

15 Pridonose}i zna~enju Vukovarske ulice, ona obilje`ava jedno vrijeme i iskorak toga vremena prema prijelazu iz strogosti funkcionalizma u poeti~nost novih strujanja. Postaje i ostaje prepoznatljivim mjestom u zagreba~koj poslijeratnoj arhitekturi. Ivo Maroevi}, Antologija zagreba~ke arhitekture, Art studio Azinovi}, Zagreb 2003., str.

174-175.

16 Osim njih dvojice, Ku~ana i Nik{i}a, koji se redovito navode kao autori, pri izradi natje~ajnog rada sudjelovao je i tre}i autor, apsolvent arhitekture Petar Ku{an, no njegove su zasluge o~ito manje, jer ga se kasnije uglavnom prestaje spominjati. Rezultati natje~aja za izradu idejnog arhitektonskog rje{enja doma Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu, ^ovjek i prostor, 1-2, 1956., god. III., br. 47, str. 60 Tonkovi} ka`e da se “…fundamentalna promjena projekta dogodila za Nik{i}eva studijskog boravka u Nizozemskoj 1956…“. Isto, str. 36. I neki su drugi autori skloni ve}u va`nost pripisati Nik{i}u. Neki pak koji su poznavali oba autora, poput arhitekta Gruje Golijanina, misle da je va`nija uloga bila Ku~anova, koji je kasnije sam ustvrdio da nije bilo nikakvih radikalnih izmjena u odnosu na natje~ajni projekt.

17 Zanimljivi su i podaci o ostalim nagradama i nesu|enim projektantima, me|u kojima su i neki od najuglednijih tada{njih arhitekata – drugu je osvojio Bo`idar Tu{ek sa suradnicima (kojemu je ne{to kasnije izveden hotel Internacional, samo koju stotinu metara podalje), a ~etvrtu Marijan Haberle sa suradnicima, kojemu je u istoj ulici, ali jo{ koju stotinu metara isto~nije i podosta godina kasnije, izvedena Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. Rezultati natje~aja... Isto, str. 60 18 Natje~ajni radovi za {kolu u Dubravi i Radni~ko sveu~ili{te gube kose zidove, izranjaju ~isti kristalni kubusi s ritmiziranim rasterom velikih ostakljenih povr{ina. Ivana Nik{i}-Oluji} u: Arhitekt Radovan Nik{i} 1920.-1987., arhiv arhitekta, izlo`ba iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture, Zagreb, travanj 2005., str. 12-13.

19 Prema svjedo~enju supruge, arhitektice Vjere Ku~an.

Nik{i} je nesumnjivo imao vi{e utjecaja na kona~ne modifikacije projekta, na poneku izmjenu zajedni~kog prvonagra|enog natje~ajnog rada, kao i asocijacije na neoplasticizam i na nizozemski plasticizam poslijeratne generacije koji ga se dojmio dok je radio u birou Johannesa H. Van den Broeka i Jakoba Bakeme u Rotterdamu. U to je doba Nik{i} upoznao i neke od pionira neoplasticizma, poput Ouda, Rietvelda, Dudoka i drugih. A Bakema je, pak, sam rado dolazio u Zagreb i dr`ao predavanja. Ti su Nizozemci bili pomalo ljevi~ari i voljeli su dolaziti u zemlju u kojoj je polet dru{tvene obnove bio u punom zamahu, u kojoj se naveliko gradilo, a moderna arhitektura bila rado prihva}ena.17 Nakon ovih susreta i roterdamskih iskustava donekle se promijenio Nik{i}ev pristup arhitekturi.18 I Ku~anu su bliski Nizozemci, iako nije sklon previ{e izravnom priklanjanju manifestnim programima i utjecajima.19 Sam komentira rad na Radni~kom sveu~ili{tu kao i odnos stilova i utjecaja koji su djelovali na njega i na Nik{i}a: Objekt je u potpunosti realiziran u okviru zamisli natje~ajnog projekta. Promijenilo se to da je u natje~ajnom projektu arhitektonsko oblikovanje imalo jednu stanovitu notu corbusierovsko-niemeyerovskog shva}anja stereotomskog pristupa arhitektonskoj formi. U toku natje~ajnog projekta taj je stav promijenjen Nik{i}evim i mojim kontaktima s Nizozemskom, sa strujom nizozemskog De Stijla koji je favorizirao konstruktivisti~ki, bolje re~eno, tektonski pristup arhitekturi. U pristupu oblikovanju do{lo je do promjene, ali u nama – sadr`ajno, koncepcijski, prostorno, dimenzionalno, funkcionalno, nije se dogodilo ni{ta.20 To “ni{ta” ima samo zna~iti da se nije dogodila nikakva radikalna promjena!

Ostaje ~injenica da je Nik{i} vodio izgradnju, pa je imao priliku i tijekom gradnje jo{ dora|ivati i cizelirati pojedinosti, na primjer, birati materijale i boje za opremanje interijera. I to puristi~ki rigidno, inzistiranjem na crno-bijelom kontrastu, na upotrebi tamnosivoga granita za oblogu stupova i stubi{ta i svijetlog `u}kastog vapnenca za poplo~enje podova.

U raspravi o autorstvu, kao i ina~e kod arhitektonskih projekata, osjetljivo je i nezahvalno baviti se pitanjem uzajamnih zasluga. Treba naglasiti i doprinos jo{ jednog autora, Bernarda Bernardija, dizajnera namje{taja, stolaca, naslonja~a, stoli}a i stolova. U arhitektonskom oblikovanju vrlo se rijetko isti~e uloga dizajnera mobilijara. No, kad se govori o Radni~kom sveu~ili{tu va`no je napomenuti da je namje{taj bio posebno projektiran, pa su naro~ito bili zapa`eni Bernardijevi stolovi, stolci i naslonja~i.21 U svakom slu~aju, za zasluge pri oblikovanju Radni~koga sveu~ili{ta sva su trojica 1961. nagra|ena Nagradom Grada Zagreba: Ku~an za projekt, Nik{i} za projekt i realizaciju a Bernardi za oblikovanje namje{taja.22

20 Sandra Kri`i}-Roban, Isto, str. 20. O kontaktima hrvatskih arhitekata sa svijetom, nasuprot uvjerenju da su zbog zatvorenosti tada{njega socijalisti~kog dru{tva kontakti s Europom bili posebno ote`ani, uvjerljivo govori upravo suprotno mi{ljenje: U pedesetima se nipo{to ne mo`e govoriti o kulturnoj izolaciji. Suvremena se arhitektonska doga|anja razvijenijih zapadnih zemalja upijaju posredstvom brojnih stru~nih ~asopisa {to razmjenom redovito sti`u u Dru{tvo arhitekata i uredni{tva novopokrenutih ~asopisa Arhitektura (1947) te ^ovjek i prostor (1954) u kojima se objavljuju ilustrirani sa`eci. Edukacija se konceptualno zasnivala na tradiciji moderne tridesetih, koja se sada vje`bala, prilago|avala i razra|ivala. Darja Radovi}-Mahe~i}, Vizija i zbilja. Zagreba~ka arhitektura i urbanizam 50-ih godina, @ivot umjetnosti, god. XXXVIII., br.71-72, Zagreb 2004., str. 147.

21 Stane Bernik, Bernardo Bernardi, Grafi~ki zavod Hrvatske, Nacionalna i sveu~ili{na biblioteka, Zagreb 1992., str. 46. Bernik me|u Bernardijevim projektima interijera kao rane uzorne primjere isti~e osobito Radni~ko sveu~ili{te (1961.), zgradu Zra~ne luke Zagreb (1963.-1966.), hotele Maestral (1965.) i Berulia (1969.-1971.) u Brelima i Robnu ku}u Prima u Splitu (1966.-1967.).

22 Ivana Nik{i}-Oluji}, Isto, str. 16.

21

Interijeri Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade vi{e ukazuju na udobnost negoli na prostore za u~enje i rad. Pomno ure|enje neobi~no je za interijere radni~ke “ve~ernje {kole”, no Ku~an je tvrdio da su on i Nik{i} od po~etka zami{ljali zgradu koja }e jednom imati “elitnije” kulturne namjene.

The interior of the Labour University Mo{a Pijade is much cosier than usual study and work spaces. The careful and unique furnishing is unusual for the interiors of a labour “evening school”, but Ku~an argued that Nik{i} and he imagined the building to be used for more “elitist” cultural purposes in future.

Uz Radni~ko sveu~ili{te vezane su i neke neobi~ne ~injenice i presedani. Va`nost koju je rani socijalizam deklarativno i stvarno pridavao radnicima kao borbenom osloncu poretka, s obzirom na ve} poznatu selja~ku suzdr`anost i na podozrivost socijalisti~kih birokrata prema intelektualcima, pridonijela je zapravo apsurdnoj situaciji da je, gledano s dana{njega aspekta, obi~na ve~ernja {kola locirana na najatraktivnijem dijelu nove gradske jezgre, u blizini velike gradske vije}nice, u blizini budu}ega velikog hotela, koncertne dvorane i sudbene pala~e, da je oblo`ena granitom i mramorom i ure|ena ekskluzivnim namje{tajem i pomnjom koja se ina~e posve}uje nekoj va`noj upravnoj pala~i, koncertnoj dvorani ili sjedi{tu kakve velike banke.

Za definiranje prave funkcije ove ustanove, koju je te{ko naprosto zvati {kolom, a pretenciozno ju je zvati kulturnim centrom, upotrijebljen je i pojam “edukacijskog kombinata”,23 no on donekle odvra}a pa`nju od nekih bitnih ~injenica i naro~ito od ugo|aja koji je zgrada `eljela posti}i. Ta sintagma previ{e podsje}a na tvorni~ki ambijent, na ve} zaboravljene “in`enjere ljudskih du{a” i {kolovanje koje je vi{e usmjereno ka “fabriciranju” sposobnih i vje{tih radnika, nego na poticanje njihove radne aktivnosti i kreativnosti.

22

Naprotiv, ova je radni~ka ve~ernja {kola nesumnjivo postigla neke od najbitnijih ciljeva, koji su, dodu{e, podosta nadma{ivali standard onoga vremena – u njoj je doista bilo ugodno boraviti. U odnosu na izgled okolnih zgrada, Radni~ko je sveu~ili{te oblikovano pomnjom koja je nadma{ivala prosjek, prije svega zato da se poka`e koliko je va`na dru{tvena uloga te institucije. Ure|enje unutra{njosti podsje}a na udobnost kakva velikog prostora za “dnevni boravak”. Iako su interijeri tako|er oblo`eni mramorom pa stoga prizivaju donekle sve~an izgled, prostori za ~itanje i u~enje nisu opremljeni uobi~ajenim stolovima i klupama za u~enje nego niskim stoli}ima i naslonja~ima, dakle vi{e namijenjeni za opu{tanje i ugodno dru`enje, negoli za {kolske i radne potrebe.

23 Zdenko Tonkovi}, Isto, str. 30.

24 I Ku~an je iste, 1955. godine, zajedno s Dragomanovi}em i Nik{i}em sudjelovao na natje~aju za projekt Filozofskog fakulteta (smje{tenim jedva koju stotinu metara iza Radni~kog sveu~ili{ta), s radom koji je osvojio tre}u nagradu.

Sveu~ili{te namijenjeno radnicima nije trebalo biti previ{e optere}uju}e i {kolski strogo, da se radnici ne prestra{e prevelike nauke. Ipak je u dru{tvenoj hijerarhiji edukacije toga doba bilo va`nije od pravoga sveu~ili{ta, pa mu je i zgrada trebala izgledati dojmljivije u smislu arhitektonskog oblikovanja i u urbanisti~kom smislu, dobilo je ve}u va`nost i smje{teno na elitnijoj parceli u odnosu na fakultete {to su koju godinu kasnije niknuli u pozadini ove zgrade. Filozofski i ostali fakulteti u Ulici Ðure Salaja (dana{njoj Lu~i}evoj, okomitoj na Vukovarsku) tek su kasnije do{li na red i dobili mjesto iza Radni~kog sveu~ili{ta.24 Uostalom, o va`nosti Radni~kog sveu~ili{ta govori i ~injenica da je njegovo

otvorenje povezano s dvadesetgodi{njicom “socijalisti~ke revolucije” i da je zgradu osobno otvorio predsjednik Tito.25

25 Prilog arhitekata uz dvadesetogodi{njicu socijalisti~ke revolucije, ^ovjek i prostor, god. IX., broj 107, sije~anj-velja~a 1962.,. str. 1-2.

Koncepcija zgrade Radni~kog sveu~ili{ta potaknuta je ambicijama onoga vremena, kojima su se arhitekti znali dobro prilagoditi i ispuniti o~ekivanja nalogodavaca.

Ujedno su stvorili i jedno od najzapa`enijih arhitektonskih djela, koje ni danas ne mora posezati za isprikama i pravdati se onda{njim okolnostima i uvjetima.

Jedna je od najve}ih vrijednosti Radni~kog sveu~ili{ta (dana{njeg Otvorenog pu~kog u~ili{ta) skladan odnos unutra{njih i vanjskih, vrtnih prostora, jer velike staklene stijene stvaraju osje}aj otvorenosti prema vrtovima i zelenilu uokolo zgrade i u unutra{njem dvori{tu, unutar podosta razvedene strukture kompleksa.

Takav izvanredno uravnote`en odnos slo`ene i razvedene strukture unutra{njih i vanjskih prostora, dinami~an odnos velikih ostakljenih stijena predvorja i velike “kocke” kinodvorane, te ugo|aj ku}ne, intimne udobnosti, postignut unato~ relativnoj veli~ini zgrade i programatskoj strogosti oblikovanja, ~ine Radni~ko sveu~ili{te jednim od najuvjerljivijih i najsvijetlijih primjera hrvatske arhitekture s

Perspektiva paviljona za izlo`bu Porodica i doma}instvo (1958., zajedno s Aleksandrom Dragomanovi}em) na Zagreba~kom velesajmu.

Sajamski su paviljoni omiljena tema moderne arhitekture, a ovaj je me|u najzapa`enijima.

View of the pavilion for the Zagreb Fair exhibition Family and Household (together with Aleksandar Dragomanovi}, 1958). Pavilions for fairs are among the most popular topics of modern architecture and this one is among the most notable.

23

24

26 Mnogi arhitekti sudjeluju u gradnji nedvojbeno jedinstvenog ambijenta razdoblja – Ulice proleterskih brigada i na okomici Fakultetske aleje... na njihovu spoju nastat }e ponajbolja gra|evina razdoblja – crno/bijelo Radni~ko sveu~ili{te Ninoslava Ku~ana i Radovana Nik{i}a... sinteza nastojanja zagreba~ke {kole arhitekture u poslijeratnom razdoblju.

Poput Vije}nice, Koncertne dvorane, hotela Internacional (1958) i zgrade Op}inskog suda (N. Ku~an) u Vukovarskoj, izvedba je dobivena arhitektonskim natje~ajem. Darja Radovi}-Mahe~i}, Vizija i zbilja.

Zagreba~ka arhitektura i urbanizam 50-ih godina, @ivot umjetnosti, god. XXXVIII., br. 71-72, Zagreb 2004. str. 148.

27 Sandra Kri`i}-Roban, Isto. str. 21. Mo`da je jednu od najranijih ocjena zgrade, prije negoli je dovr{ena, dao tada ugledni kriti~ar: Arh. Radovan Nik{i} i arh. Nino Ku~an projektirali su novu zgradu Radni~kog sveu~ili{ta “Mo{a Pijade” u Ulici proleterskih brigada. U urbanisti~kom sklopu, koji karakteriziraju ve} gotovo standardizirani jednostavni blokovi, a koji se ve} od po~etka ni`u, na`alost bez ~vrstoga i uvjerljivog organskog plana, zgrada Nik{i}a i Ku~ana predstavlja zanimljivu i `ivo ra{~lanjenu kompoziciju. Jo{ nije dovr{ena i ne mo`emo o njoj stvoriti nikakav kona~ni sud. Me|utim, upravo zbog svoje osnovne arhitektonske ideje, koja se nije uko~ila oko neke otrcane sheme, rad dvojice projektanata zaslu`uje ve} sada posebnu pa`nju...

Sama se kompozicija sastoji od nekoliko geometrijski jasnih oblika, koji se koncentriraju oko dva pacija, a razvedeni su u svim prostornim smjerovima – bez osjetljive dominante... Ona `ivost kompozicije, koja je ve} sad vidljiva, nalazi se u tokovima unutra{njih prostora i obilju vanjskih vizura. Radoslav Putar, Mala likovna kronika, ^ovjek i prostor, god.VII., svibanj 1960., str. 12.

kraja pedesetih i po~etka {ezdesetih godina, te je zgrada ve} odavno prepoznata kao vrhunsko arhitektonsko ostvarenje svoga doba. Naprotiv, za razliku od Radni~kog sveu~ili{ta brojne su druge zgrade i pala~e, potaknute {irinom otvorenih prostora u Vukovarskoj ulici, zapale u te{ko}e {to ih je izazvala krajnja megalomanija, te je izveden tek dio predvi|enog kompleksa zgrada ili su zbog financijskih problema naru~itelja one godinama ~ekale na izgradnju. S Radni~kim sveu~ili{tem dogodilo se upravo suprotno, ono je postalo nedostignuti obrazac prave mjere, sklada, upotrebljivosti i udobnosti.26 I Ku~anova “samoocjena”, koju ne treba posve izjedna~iti sa samohvalom nego vi{e s karakterizacijom prostora, dobro definira ovo ostvarenje: Zgrada ima identitet, ona ima svoju unutra{nju i vanjsku harmoniju, odnosi se prema vanjskom prostoru, ali se i svaki unutra{nji prostor odnosi sam prema sebi, susjednom prostoru i ~itavoj unutra{njosti.27 Najve}i je Ku~anov anga`man od sredine pedesetih do sredine {ezdesetih vezan uz tu ~etvrt koja se uvijek naziva imenom svoje glavne ulice (danas Vukovarska, prije Proleterskih brigada). Sam ili s kolegama, u doba je najve}ega poleta, sredinom pedesetih, Ku~an sudjelovao i na natje~ajima za izgradnju gradske vije}nice, koncertne dvorane, robne ku}e s kinom i za zgradu Filozofskog fakulteta!

U to je doba posebno zapa`en paviljon na Zagreba~kom velesajmu, gra|en za

Velesajamski paviljon postao je kasnije Modna ku}a u Pra{koj ulici u Zagrebu. Paviljon je bio vrlo zapa`en i osvojio priznanje, pa je demontiran i preseljen na novi prostor, me|u masivne blokove nadomak sredi{njem gradskom trgu. Jedna je od rijetkih Ku~anovih nestalih zgrada â&#x20AC;&#x201C; izgorio je u po`aru.

The fair pavilion became the Fashion House in Zagrebâ&#x20AC;&#x2122;s Pra{ka Street later on. As the pavilion was remarkable and won the first award, it was disassembled and moved to a new location, in between the massive buildings near the cityâ&#x20AC;&#x2122;s central square. It is one of the rare buildings of Ku~an that no longer exist; it was destroyed in a fire.

25

26

Nakon natje~aja za spomenik `rtvama Koncentracijskog logora u Auschwitzu (1958.), prijedlogom spomenika u Dachauu (1959., Ninoslav Ku~an i kipar Du{an D`amonja posti`u velik uspjeh – osvajaju jednu od {est ravnopravnih prvih nagrada.

Spomenik je projektiran (ali neostvaren) na ulazu u logor, pred logora{kim barakama i okru`en hramovima raznih vjera – crkvama i sinagogom. “Napu{tena katedrala”, simboli~ki uneravnote`ena skulpturalna gra|evina, sredi{te je kompleksa do kojega vodi aleja ~empresa. Prostorna je organizacija dojmljivo stroga i ortogonalna.

ambicioznu izlo`bu Porodica i doma}instvo (1958.), za koju paviljone projektiraju i drugi poznati arhitekti. Radi ga zajedno s dugogodi{njim prijateljem Aleksandrom Dragomanovi}em. Taj je stakleno-metalni, monta`no-demonta`ni paviljon na stupovima nastao pod utjecajem ameri~ke arhitekture i bio zami{ljen s prozra~nim prizemljem na tankim ~eli~nim nogama, dijelom s otvorenim trijemom, a dijelom sa zatvorenim prostorima i nagla{enim stubi{tem koje vodi do glavnih sadr`aja na prvom katu.28 Nakon izlo`be taj je osnovnim oblikom vrlo jednostavni, prizmati~ni paviljon, s Velesajma preseljen u Pra{ku ulicu, nadomak sredi{njem zagreba~kom trgu, tada{njem Trgu Republike, dana{njem Jela~i}evu. Tako je sajamski paviljon postavljen, zapravo uba~en, na pove}e ispra`njeno mjesto sru{ene sinagoge i postao Modna ku}a, te se odjednom zatekao u vrlo izra`ajnom kontrastu s masivnim i tromim okolnim zgradama. Krhak, staklen i proziran, uvu~en u odnosu na liniju ulice, izazivao je ve}u pa`nju nego me|u sli~nim paviljonima na Velesajmu.29 Kao ni sinagoga, ni Modna ku}a nije imala sre}e – izgorjela je, a njezini su ostaci uklonjeni.

No, zapa`en je i na drugim va`nim projektima, poput sudjelovanja na natje~aju za urbanisti~ko, arhitektonsko i skulptorsko rje{enje projekta velikoga kompleksa spomenika `rtvama logora u Jajincima kod Beograda (1957.), na kojem su uz Ku~ana radili i drugi, poslije vrlo ugledni suradnici, poput kipara Du{ana D`amonje

After the competition for the memorial for victims of the Auschwitz Concentration Camp (1958), Ninoslav Ku~an and sculptor Du{an D`amonja achieved a great success with their proposal for the Dachau memorial in 1959. They won one of the six equivalent first awards. The memorial was designed (but remained unrealized) at the entrance into the camp, in front of the camp barracks and surrounded by temples of various religions: churches and a synagogue. The “deserted cathedral”, a symbolically unbalanced sculpture-like building, is located at the centre of the complex, with a cypress avenue leading to it. The spatial organization is remarkably strict and orthogonal.

28 Ovaj se zagreba~ki velesajamski paviljon mo`e uspore|ivati s jugoslavenskim paviljonom {to ga je gotovo istovremeno Vjenceslav Richter izgradio za Svjetsku izlo`bu u Bruxellesu (1958.).

29 I kasnije je Ku~an sura|ivao s Dragomanovi}em – uglavnom na neostvarenim projektima, na jednom manjem stakleno-~eli~nom objektu na Zagreba~kom kolodvoru, kao i na projektu jednoga, ovoga puta masivnijega, stambenog tornja u Rijeci.

27

28

i starih Ku~anovih suradnika i prijatelja, arhitekata Bernardija, Dragomanovi}a i Nik{i}a. Njihov je projekt osvojio tre}u nagradu. Poslije je Ku~anova suradnja s D`amonjom bila jo{ plodnija te su kasnije njih dvojica sami radili natje~ajne prijedloge â&#x20AC;&#x201C; 1958. za spomenik logora{ima u Auschwitzu, a 1959. za spomenik `rtvama logora u Dachauu, koji je osvojio jednu od {est ravnopravnih prvih nagrada.

Ku~an je 1960. samostalno projektirao spomenik u Kamenskom, preuzev{i i skulptorsku ulogu. Zanimljivo da je, za razliku od stroge ortogonalne organizacije

Nasuprot strogoj organizaciji spomeni~kog kompleksa u Dachauu, posve je druk~iji Ku~anov samostalni projekt, tako|er neostvaren, za spomenik revoluciji i narodnom heroju Nikoli Demonji u Kamenskom (1960.).

Zami{ljen je na neravnom terenu, sa sredi{njom skulpturalnom okomicom i slikovito razbacanim, nagnutim “ste}cima” unutar zida koji okru`uje nepravilnu parcelu spomeni~kog terena.

In comparison to the strict organisation of the Dachau memorial complex, Ku~an’s individual, also unrealized, design of the memorial for the revolution and national hero Nikola Demonja in Kamensko (1960) is completely different. It was meant to stand on uneven ground and to have a central sculptural vertical and picturesquely chucked around, inclined medieval tombstones within the wall that surrounded the disproportionate plot of memorial ground.

prethodnih spomeni~kih kompleksa, upravo spomenik u Kamenskom posve “nearhitektonski” zami{ljen, li{en ravnih ploha i ortogonalnih odnosa. Nepravilno je organi~ki zaokru`en i uzgiban; na nepravilnoj parceli i zako{enom zemlji{tu ome|enu obodnim zidom, uzdi`e se sredi{nja skulptorski modelirana okomica okru`ena uokolo razbacanim “ste}cima”.

Neostvareni spomenici ipak su samo epizoda u opusu arhitekta i zato nerijetko brzo padaju u zaborav.

29

Pala~a pravde – kraj jedne epohe Nedovr{eni torzo – spomenik zagreba~koj {koli moderne arhitekture

30

Glavno Ku~anovo samostalno ostvareno zagreba~ko djelo je Pala~a pravde (1961.1970.), tako|er u Vukovarskoj ulici, u novom dijelu grada, u kojoj je u vrijeme raspisivanja natje~aja i izrade prvih projekata tek dovr{eno Radni~ko sveu~ili{te.

Ku~an je narud`bu osvojio pobjedom na natje~aju i bio nestrpljiv u o~ekivanju ostvarenja svoje zgrade, koja velikim dijelom nikad nije ni izgra|ena.30 Bila je projektirana u tri krila – bloka, od kojih je prvi postavljen paralelno s ulicom, drugi paralelno s prvim, ali dijelom pomaknut prema zapadu, da bi barem polovica zgrade imala vizuru i potreban zrak, a straga je trebao biti izgra|en tlocrtno najmanji, ali visok poslovni toranj. Naime, u neposrednoj je blizini, dijagonalno nasuprot budu}oj pravosudnoj pala~i, podignuta Gradska vije}nica, tako|er zami{ljena “trodijelno” ali na kraju tako|er neostvarena u cjelovitu obliku – od obje je pala~e izveden samo onaj jedan uzdu`ni blok.

Pedesetih su godina bila ~esta sli~na rje{enja reprezentativnih upravnih zgrada, koje su sadr`ajno i oblikovno koncipirane u dinami~nom kontrastu masa tri 30 ...za zgradu pravosu|a u Zagrebu. Prvu nagradu dobili su arhitekti: Ninoslav Ku~an i Ana Neidhardt-Ku~an iz Zagreba. Druge nagrade podijeljene su arhitektima: Vladimiru Ivanovi}u, Mirku Mareti}u... kao i Bo`idaru Tu{eku iz Zagreba. ^etvrtu nagradu dobili su arhitekti Ines i Nikola Filipovi}. Dvije {este nagrade dobili su arhitekti: Melita i Vjekoslav Vili~i}, te Bo`idar Koloni} i Ivo Novak. Natje~aji iz 1961. godine, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 110, svibanj 1962., str. 8. Iako na natje~aju pobje|uje zajedno s koautoricom, Ku~an je sam autor kasnije razrade i izvedbenog projekta Pala~e.

odvojena “monolita”. Visoki toranj, sredi{nja niska pa~etvorinasta zgrada i duga~ki masivni blok bili su uzajamno spojeni samo uskim ostakljenim pasa`ima.

Arhitekti su voljeli ovu vizualno atraktivnu, dinami~nu i razvedenu kombinaciju blokova. Ku~anov profesor Vladimir Turina i njegov kasniji suradnik Radovan Nik{i} predlo`ili su ve} 1947. takav trodijelni projekt na natje~aj za zgradu Centralnog

Jedan od zapa`enijih Ku~anovih radova 1961. natje~ajni je rad (maketa) kompleksa “medicinskog centra” na Švar~i u Karlovcu zami{ljen gotovo kao naselje – s jedne je strane velika i razvedena glavna zgrada, a s druge niz manjih uzdu`nih paviljona.

One of the more notable of Ku~an’s works is his 1961 model (competition entry) of the “medical centre” complex on Švar~a, in Karlovac. It was designed to look almost like a residential estate, consisting of a large and complex main edifice, on the one side, and a row of smaller longitudinal buildings, on the other side.

31

komiteta Saveza komunista u Beogradu. Sredinom 1950-ih Kazimir Ostrogovi} je projektirao trodijelnu zagreba~ku Gradsku vije}nicu, nasuprot koje je poslije gra|ena Ku~anova sudska zgrada. Ostrogovi} je zamislio neboder visok dvadeset i dvije eta`e, sredi{nju zgradu od pet eta`a i isto~nu nisku pa~etvorinastu i tlocrtno najprostraniju zgradu u tri eta`e u kojoj su trebale biti vije}nice.31 U svakom slu~aju, obje su, i Ostrogovi}eva Vije}nica i Ku~anova “Sudnica”, ostale nedovr{ene. Iako je zgrada, zapravo uzajamno povezan kompleks, trebao udomiti sudove, pravosudne organe i brojne prate}e ~inovni~ke funkcije, prvotne su prostorne namjere o~ito bile preambiciozne jer, pokazalo se, ni glavnu zgradu nije bilo lako dovr{iti. U oblikovnom se smislu dogodilo da je prizmati~kim oblikom ova granitno-staklena pala~a vi{e nalik Mies van der Roheovim, arhetipski jednostavnim stakleno-~eli~nim zgradama, negoli je bila prvotna Ku~anova volja – njegovo je zami{ljeno djelo ostalo samo torzo, tijelo bez ruku i nogu.

Uzdu`na Ku~anova pala~a ima dva glavna ulaza podjednake va`nosti, prvi za stranke, a drugi za namje{tenike. Jasno se osje}a da nedostaju nagla{eno reprezentativan ulaz i velika predvorja. Takav je reprezentativan prostor “ulaznog halla” trebao biti izgra|en u sredi{njoj niskoj zgradi, {to zna~i da je i ovdje, kao i kod Radni~kog sveu~ili{ta, glavni ulaz zami{ljen s pristupom iz bo~ne, a ne iz glavne ulice. Nagla{eno {iroki pasa` koji je trebao povezivati sve tri zgrade nije isklju~ivao mogu}nost izravnog pristupa s ulice u sva tri izdvojena bloka. Sredi{nja je zgrada

31 O~ito su monumentalisti~ki urbanisti~ki razmjeri kakvi su zami{ljeni u tom novom dijelu Zagreba, prije planiranja prekora~enja Save, kao i tako poticajne “velike prazne livade” koje su se uokolo {irile, poticale urbaniste i birokrate na planiranje upravnih i sudskih zgrada koje su trebale biti nalik sjedi{tima velikih svjetskih organizacija u New Yorku i Parizu, a zapravo su prema{ivale stvarne potrebe i mogu}nosti hrvatskih i gradskih institucija.

Gradski hotel i zgrada Novinsko-izdava~kog poduze}a Oslobo|enje u Sarajevu (maketa neizvedenog natje~ajnog rada, koautor Emil Ladinek,1962.). Rasporedom triju volumena i ostakljenjem podsje}a na izvorni ali nikad do kraja realiziran projekt zagreba~ke Pala~e pravde.

Urban hotel and edifice of the newspaper and publishing company Oslobo|enje in Sarajevo (model of the unrealized competition entry, co-author Emil Ladinek, 1962). With its three volumes and glass surfaces it calls to mind the original, but never completely realized, design of the Zagreb Palace of Justice.

32

najni`a, a namijenjena je komunikaciji sa strankama, te je iza prostranog “ulaznog halla” predvi|ena “{alter sala”. Visoki je pak toranj najizdvojeniji, predvi|en za smje{taj pravosudnih slu`bi.

Ku~an je morao planirati raspored brojnih zadanih funkcija vezanih uz slo`enu djelatnost sudova i pravosudnih ~inovnika – ulaznih prostora, velikih dvorana za prijem po{te kotarskih i okru`nih sudova, sudnica, ~ekaonica, {altera, ureda i slo`enih komunikacija, hodnika i pasa`a. Usto, poku{ao je zadiranjem u sudsku tradiciju, na neki na~in utjecati i na pona{anje u sudnici. Smatrao je da “narodnom sudu” demokratskog sustava, kakvim je smatrao socijalisti~ki poredak, nisu primjereni suda~ki podiji s uzdignutim tronom na kojemu treba sjediti tako “uzvi{en” strogi sudac, te je predlagao da ni sudac ni porota ne sjede na uzdignutim mjestima u odnosu na mjesta namijenjena za okrivljene i publiku. Stoga je, kad su se opremale sudnice, poku{ao investitore uvjeriti u pokoje organizacijsko rje{enje koje se razlikovalo od suda~kih obi~aja i pravosudnih pravila.32

32 Prema izjavi Vjere Ku~an.

Vanjska oprema zgrade dolikuje ozbiljnosti i ~asti suda, pa ju se i naziva pala~om upravo zbog op}eg dojma monumentalnosti. Da istakne dostojanstvo sudske zgrade, Ku~an ju je oblo`io sivim granitom, no pro~elja ipak ne djeluju te{ko zahvaljuju}i odnosu vizualno nenametljivog rastera mramorom oblo`ene konstrukcije i staklenih ploha. Usto, da bi izbjegao preveliku tehni~ku strogost i neugodnu monotonost, raster je pro~elja diskretno ritmiziran. Odre|enu ulogu

imaju reljefnost plohe pro~elja i stupnjevanje tonskih nijansi staklenih, metalnih i kamenih dijelova, koje se uzajamno nadme}u silnicama okomitih i horizontalnih struktura. Pro~elje je nesumnjivo jedno od vrlo uspjelih rje{enja hrvatske arhitekture toga doba.

Unato~ bitno smanjenoj veli~ini u odnosu na prvotno planiranu Pala~u, izgradnja je trajala vrlo dugo jer je, pored ostalih te{ko}a, ometena ~ak i razornim potresom u Skoplju (1963.) koji je, osim glavnoga makedonskog grada, uzdrmao i sva tada{nja jugoslavenska gradili{ta, na kojima su obustavljeni radovi zbog prioriteta uzrokovanog potresom.

Kako se zgrada sudova sporo gradila, to~nije – neko vrijeme se uop}e nije gradila – Ku~ana je mu~ila neizvjesnost oko dovr{enja zgrade, koja se protegnula gotovo puno desetlje}e, sve do 1970.

Kako se modernisti~ki purizam kojim je oblikovana pala~a krajem {ezdesetih ve} po~eo ~initi pomalo zastarjelim, to se odrazilo i na recepciju u stru~nim i umjetni~kim krugovima i u kriti~arskim promi{ljanjima tek dovr{ene Pala~e,

Pala~a pravde u Zagrebu (tlocrt prizemlja, natje~ajni rad, 1961.). Kao i Radni~ko sveu~ili{te smje{tena je uz raskri`je, a glavni joj je ulaz trebao biti iz bo~ne ulice. Prema izvornom projektu, sredi{nja, prostrana ali niska zgrada s velikim predvorjem i “{alter salom”, {irokim je pasa`ima povezana s upravnim tornjem i uzdu`nom zgradom sa sudnicama.

Zgrada je smje{tena uz sredi{nji trg novoga grada u nastajanju i zami{ljena kao protute`a Gradskoj vije}nici, izgra|enoj nasred glavnog trga i tako|er projektiranoj trodijelno, a realiziranoj samo u jednom bloku.

33

Palace of Justice in Zagreb (ground plan of the ground floor, competition entry, 1961).

Just like the Labour University, this building is also situated near a crossing and its main entrance should have been from the side street. According to the original design, the central, spacious, but low building with a large anteroom and “service counter area”, should have been connected with the administrative tower and longitudinal courtrooms building by means of broad passages.

The building is located near the central square of the new town and was originally designed as a counterbalance to the town hall. The latter was built in the middle of the central square and also designed as a three-part building, but realized only with one block.

Perspektiva (natje~ajni rad) s prikazom prvotno projektiranog, slo`enog kompleksa Pala~e pravde (1961.). Projekt je na natje~aju osvojio prvu nagradu; ovako ambiciozna pala~a dobro se uklapa u {iroka urbanisti~ka mjerila Vukovarske ulice, glavne okosnice nove ~etvrti Trnja.

View showing the originally designed complex of the palace of Justice building (competition entry, 1961). The design won the first award. Such an ambitious Palace fitted perfectly into the large Vukovarska Street, the main street of the new Trnje district.

34

kojom je Ku~an osvojio Nagradu Zagreba~kog salona. Istodobno su nagra|eni i mla|i autori, Ivan Frani} i Grujo Golijanin, ~iji je najnoviji natje~ajni rad o~ito bio suvremeniji od tek izgra|ene Pala~e. Mladi su svojim nerealiziranim projektom najavili vrijeme koje tek dolazi, a kritika je uo~ila volju `irija Salona za odr`avanje ravnote`e izme|u potvr|enih vrijednosti i valoriziranja najnovijih tendencija. ^injenica je da je Ku~anova Pala~a gra|ena puno desetlje}e i da se u tih klju~nih deset godina dogodila kona~na smjena arhitektonskih koncepcija. Kad je dovr{ena, 33 Nagradu za arhitekturu dijele ravnopravno arhitekt Ninoslav Ku~an za realizaciju objekta Pala~e pravde u Ulici proleterskih brigada u Zagrebu te arhitekti Ivan Frani} i Grujo Golijanin za natje~ajni projekt spomendoma Boro i Ramiz u Pri{tini...

Jubilarni karakter ovogodi{njeg Zagreba~kog salona potvr|en je ... podjelom nagrada, budu}i da je ravnopravno valorizirana kvaliteta jednog objekta gra|enog u periodu od 1962. do 1970. kao i pojava mlade generacije arhitekata na planu najsuvremenijih kretanja u na{oj likovnoj umjetnosti... Strogo i profinjeno tretiran volumen (Pala~e pravde) predstavlja vrijednost unutar tradicije gotovo puristi~ke jednostavnosti zagreba~ke arhitektonske {kole, dok projekt omladinskog spomen-doma u Pri{tini ozna~ava prekretnicu u fenomenu hrvatskog suvremenog graditeljstva. Ozna~ava otvaranje prema najrecentnijim kretanjima arhitektonske misli u svijetu... A. P. (Antoaneta Pasinovi}), Nagrade V. zagreba~kog salona, Arhitektura, god. XXIV., 1970., str. 86.

Recimo na kraju koju rije~ i o nagradama 5. zagreba~kog salona koje su u grupi arhitektura-urbanizam dodijeljene arhitektima G. Golijaninu, I. Frani}u i N. Ku~anu. Ovim izborom `iri je o~igledno nastojao da pomiri kako retrospektivnu opredijeljenost jubilarnog Salona s najsvje`ijim radovima, tako i djela znatno razli~ita po pristupima. Slavko Daki}, Zagreba~ki salon, ^ovjek i prostor, svibanj 1970., str. 209.

34 Arhitektura Pala~e pravde predstavlja vrijedan trenutak u oplemenjivanju urbanisti~ke koncepcije Ulice proleterskih brigada. Antoaneta Pasinovi}, Isto. 1970., str. 86.

bilo je jasno da oblikovno ve} pripada povijesno zaokru`enom, dovr{enom stilskom razdoblju. Dotad jedinstvenu i op}eprihva}enu “funkcionalisti~ku” arhitekturu (koja jo{ nosi i jednako odre|uju}e ime “internacionalnoga stila”) po~eli su s brojnih strana potiskivati novi autorski pristupi.33 Dotad se ve} promijenio i sam Ku~an. Bitan se preokret dogodio njegovim odlaskom iz Zagreba krajem {ezdesetih i stjecanja novog projektantskog iskustva u poticajnom miljeu Münchena i Kölna. Ve} uo~i zavr{etka Pala~e i sam je radio druga~ije, kao da je rije~ o posve drugom arhitektu. Kasnije je ipak bio zadovoljan vanjskim izgledom zgrade kojoj je lik koncipiran jo{ u doba pune samosvijesti moderne funkcionalisti~ke arhitekture.

Uz nespornu vrijednost, “strogo i profinjeno tretiran volumen” zgrade, zamije}ena je i njezina urbanisti~ka uloga.34 No, u urbanisti~kom smislu, s obzirom da zgrada nije

The long grey glass and granite monolith block, the only realized part of Zagrebâ&#x20AC;&#x2122;s Palace of Justice (finished as late as in 1970) took over all the planned functions of the unrealized complex. With the combination of glass and grey granite the architect achieved an impression of strength and monumentality. Although smaller than initially intended, the building nonetheless won the award of the Zagreb Salon of Architecture in 1970.

Dugi sivi stakleno-granitni monolitni blok, jedini izgra|eni dio Pala~e pravde u Zagrebu (dovr{en tek 1970.) preuzeo je sve zami{ljene funkcije neizgra|enoga kompleksa. Kombinacija stakla i sivoga granita posti`e dojam snage i monumentalnosti. I u okrnjenom izdanju zgrada je osvojila nagradu Zagreba~kog salona za arhitekturu 1970. godine.

35

Raster ostakljenja Pala~e pravde osmi{ljen je nakon stakleno-metalnog krhkog sajamskog paviljona. Zapa`en je dobro odmjeren odnos horizontalnih i vertikalnih silnica. Da se izbjegne prevelika strogost, ritam nije posve jednolik – {irine pojedinih prozorskih osi uzajamno se razlikuju.

The patter with the panes of glass of the Palace of Justice was designed after the fragile glass and metal fair pavilion. The well assessed relation between the horizontal and vertical lines is remarkable. The rhythm of the pattern is not completely uniform, which prevents too strict an appearance. The widths of some window axes differ from each other, for example.

36

izvedena u prvotno zami{ljenom obliku, ipak izgleda postavljena podosta neobi~no, polo`ena izrazito uzdu`no, kao da se podvrgava brzome toku Vukovarske ulice i kao da je uop}e nije briga {to stoji na raskri`ju dviju najambicioznijih ulica toga doba, koje definiraju jugoisto~ni ugao najve}ega tada{njeg trga u Hrvatskoj, od kojega se godinama o~ekivalo da postane stvarna okosnica urbanog `ivota Zagreba.

Naime, prema urbanisti~kim planovima pedesetih, veliki je trg s Gradskom vije}nicom, uz koji je smje{tena Pala~a pravde, trebao postati sredi{nji gradski trg novoga, velegradskog socijalisti~kog Zagreba i potisnuti u povijest staro sredi{te

Hotel u Johannisbergu (Bielefeld, 1969.), iako nerealiziran, kruna je Ku~anova dvogodi{njeg rada u Münchenu i Kölnu. Te su godine ujedno i prijelomno doba arhitektonskih koncepcija kojima, na pragu postmodernih razmi{ljanja, iskazuje bitno izmijenjen pristup.

The hotel in Johannisberg (Bielefeld, 1969) represents the peak of Ku~an’s two-year work in Munich and Cologne, although it has never been realized. These years were characterized by significant changes of architectural concepts. In his designs, Ku~an began to apply the new post-modern ideas and different approaches to these new concepts.

grada. Na trgu su trebale biti, i kasnije doista jesu, okupljene sve bitne gradske funkcije: upravne (Gradska vije}nica), sudske (Pala~a pravde), kulturne (Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski), poslovne, trgova~ke i zabavne (neizgra|ena velika robna ku}a s kinom).35 U najmanju je ruku kuriozitet vrijedan pa`nje ~injenica da je Ku~an, sam ili s koautorima, sudjelovao na natje~ajima za ostvarenje svih ovih reprezentativnih zgrada nove Hrvatske i poratnog Zagreba, te da se uglavnom visoko plasirao.

Do po~etka sedamdesetih bila je dovr{ena glavnina izgradnje ulice, poput prvih poratnih stambenih zgrada iz sredine dvadesetog stolje}a (Drago Gali}, Bo`idar Ra{ica), nove Gradske vije}nice (Kazimir Ostrogovi}) te Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade (Ninoslav Ku~an i Radovan Nik{i}). Iako planirana prije Pala~e pravde, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski (Marijan Haberle) izgra|ena je kasnije. Ipak je ostalo mjesta i za druge gradnje, pa tako i za onu veliku “kasnomodernu” poslovnu zgradu Ku~anovih suradnika, Nik{i}a i Dragomanovi}a, izgra|enu odmah do

37

Radni~kog sveu~ili{ta.

U svakom slu~aju, izduljena duga siva stakleno-granitna Pala~a pravde, druga~ija od svih ostalih zgrada u dana{njoj Vukovarskoj ulici, dobro se uklapa u taj otvoreni muzej suvremene hrvatske arhitekture, u kojem Ku~an ima dvije krunske zgrade, obje nagra|ene uglednim nagradama. Usto, Pala~a pravde na neki na~in simbolizira i kraj jedne epohe, zapravo kraj cijeloga poglavlja “zagreba~ke {kole” moderne hrvatske arhitekture.

35 Na natje~ajima za ~etiri klju~ne zgrade uokolo tada jo{ neimenovanoga sredi{njeg trga (koji je kasnije nazvan Trg revolucionara) budu}e klju~ne gradske ~etvrti, Ku~an je (zajedno sa Slobodanom Jovi~i}em i Bo`idarom Koloni}em) osvojio ~etvrtu nagradu – tre}a nije dodijeljena – za Gradsku vije}nicu.

Njegov natje~ajni prijedlog koncertne dvorane nije nagra|en, kao ni natje~ajni projekt robne ku}e s kinom, koja je ipak zapa`ena i objavljena u ~asopisu Arhitektura uz prvonagra|ene radove (Darko Venturini, Natje~aj za idejnu skicu robne ku}e i kina u Zagrebu, Arhitektura, god.

XV., br. 3-4, str. 23, 1961.).

Najve}i uspjeh, dakako, posti`e pobjedom na natje~aju i izvedbom Pala~e pravde.

38

Perspektiva projekta velikog kompleksa hotela na Johannisbergu u Bielefeldu u Njema~koj (1969.) pokazuje slo`enost i razvedenost zgrade, kao i nov na~in oblikovanja.

The 1969 design of the great hotel complex on Johannisberg in Bielefeld, Germany, shows the complexity and sophistication of the building, as well as a new approach to shaping.

Robna ku}a Rijeka Novi pristup – arhitektura kao djelo visoke tehnologije

Nakon ne{to vi{e od dvije godine rada u Njema~koj (1967.-1969.), u Münchenu i Kölnu, gdje je mahom projektirao tamo{nje nove stambene ~etvrti i blokove, dolaskom u Rijeku Ku~an otvara novu stranicu svoga rada. Povratak ku}i motiviran je prvenstveno pozivom u Rijekaprojekt, veliki biro – zapravo “radnu organizaciju” – koja tada ima preko stotinu, a neko vrijeme i dvjesto zaposlenih. Rijekaprojekt najvi{e radi na projektima cestogradnje i vodogradnje te drugim specijaliziranim radovima u lukama i brodogradili{tima, ali ima i arhitektonsku ekipu kojoj upravo tada treba novi vode}i projektant.

Ku~an je do~ekan kao ugledan arhitekt od kojega se o~ekuje da suvereno preuzme najve}e projekte, pa ga odmah nakon dolaska u Rijeku do~ekuje natje~aj za Robnu ku}u Rijeka (kasnije nazvanu kraticom – Ri). Planovi za izgradnju velike robne ku}e mobilizirali su vode}e trgova~ke snage grada, pa je osnovano posebno poduze}e koje }e voditi brigu o tome. Isto su tako i ~itave delegacije, u kojima su sudjelovali direktori zainteresiranih trgova~kih poduze}a, te arhitekti i drugi stru~njaci, obilazile robne ku}e u Ljubljani, Mariboru i Beogradu, kao i neke od najatraktivnijih robnih ku}a u Austriji i Njema~koj. Za Ku~ana su ~ak organizirali i studijsko putovanje u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave! Pripreme za gradnju budu}e rije~ke robne ku}e bile su doista ambiciozne, a ona je postala gradski prioritet.

Lokacija je odre|ena nasuprot “rivalske” Robne ku}e Korzo (Ada Felice, 1972.), u samom sredi{tu Rijeke, i taj je veliki trgova~ki i poslovni pothvat gotovo

39

40

Robna ku}a Ri u Rijeci prvi je veliki rije~ki projekt izboren prvom nagradom na natje~aju (1970., zajedno s Borisom Babi}em i suprugom Vjerom Ku~an – dovr{ena je 1974.). Pro~elje je izazivalo najvi{e reakcija gra|ana. Reljefna betonska struktura jedne je podsje}ala na tri naslagana kontejnera, a u drugih je metalna konstrukcija asocirala nepotrebnu ~ipku.

Rijeka’s Ri department store was the first big project in Rijeka to be realized after winning the first award in the competition (1970, together with Boris Babi} and his wife Vjera Ku~an; completed in 1974). The façade drew the most attention of the public. Some people thought that the relief concrete structure looked like three stacked containers. Others thought that the metal construction was just a useless “lace”.

41

42

postao gradski politi~ki zadatak prvoga reda. Velika je ambicija ubrzo prerasla u megalomaniju koja prijeti naru{avanju urbane strukture najva`nijih gradskih blokova u srcu grada, izme|u Korza i Rive, a to zna~i izme|u glavne gradske trgova~ke i poslovne ulice i samih lu~kih pristani{ta.

U urbanisti~kom je smislu najspornija, ali za oblikovanje zgrade klju~na, bila odluka da robna ku}a zauzme prostor ~itava dva nasuprotna uli~na bloka i da ih uzajamno pove`e tako da premosti najva`niju gradsku prometnicu, Ulicu Borisa Kidri~a, dana{nju Adami}evu, glavnu prometnu osovinu izme|u Korza i Rive. Odlu~eno je da se ulica naprosto premosti ogromnim blokom robne ku}e i zapravo izgradi svojevrstan “tunel”, kuda }e promet biti jednako proto~an kao i prije gradnje robne ku}e. Iako jednako funkcionalan kao i ranije, taj je urbanisti~ki zahvat u Rijeci do danas ostao presedan – velika je zgrada u krajnjoj opreci sa strukturom paralelnih nizova blokova izgra|enih izme|u kraja XVIII. i kraja XIX. stolje}a. Svjestan uvjetovanog, ali naro~ito spornoga urbanisti~kog rje{enja, Ku~an se nije lako pomirio s uvjetima gradnje i zadanim urbanisti~kim okolnostima te je isprva bio protiv takva zahvata.36 36 Prema svjedo~enju Vjere Ku~an.

37 Gordana Mili}, Obilje`ili smo trenutak u kojem `ivimo. [to o Robnoj ku}i “Rijeka” ka`u njezini tvorci, glavni projektanti in`.arh. Ninoslav Ku~an i in`.arh. Boris Babi}..., Novi list, 7. i 8. prosinca 1974., str.

10 (intervju)

Ipak i nakon dovr{etka izgradnje Robne ku}e Ri Ku~an se gotovo ispri~ava za ono {to nije mogao izbje}i, uvijek isti~u}i da je ova zamisao zasluga rije~kog urbanista Dra{ka Bi`ace.37 Neka, pak, naga|anja krivnju pripisuju urbanisti~kim zamislima Zdenka Sile, koji da

Robna ku}a Ri zauzima prostor dvaju blokova izme|u Korza, glavne pje{a~ke ulice, i Rive uz lu~ka pristani{ta. Premo{}enje vrlo prometne ulice koja se svojevrsnim “tunelom” probija kroz masivnu zgradu, omogu}ava i zanimljivu urbanisti~ku zamisao – intenzivirati popre~ni pje{a~ki tok od sredi{ta grada do luke, u novije doba oslabljen ponajvi{e zbog slabog prometa luke i jakog automobilskog prometa du` obale pred gradom.

je usred rije~ke jezgre planirao ~ak tri takva premosna bloka – “zlatni”, “srebrni” i “bron~ani”, od kojih je izgra|en samo ovaj sredi{nji, dakle “srebrni”.38 ^injenica je da se, u odnosu na ranije godine, bitno promijenio vrijednosni sustav i da se sedamdesetih godina promijenio i pristup “izgradnji socijalisti~kog dru{tva”.

Novo doba i nadalje te`i dinami~nom rastu i bitnim promjenama, no vrijednosti koje se sve vi{e name}u svakodnevnom `ivotu bitno se razlikuju od vrijednosti o kojima jo{ uvijek govore partijski demagozi. Gu`ve na jugoslavensko-talijanskoj granici bolji su pokazatelj dru{tvenog `ivota od partijskih sastanaka i jo{ uvijek svemo}nih komunisti~kih “komiteta”.39 U srednjem su vijeku na sredi{njim gradskim trgovima stajale katedrale. U novije su doba najbolja mjesta zauzela kazali{ta (u Rijeci Adami}evo kazali{te 1805. na tek formiranoj novoj glavnoj gradskoj ulici – tada{njoj Gubernijskoj, koja poslije postaje Korzo). Krajem XIX. i po~etkom XX. stolje}a najve}u su va`nost izborile velike zgrade banaka – poput rije~ke Cassa di Risparmio Comunale (Gradska {tedionica) na sredini Korza. Dobar je pokazatelj duha vremena prvoga doba socijalizma zagreba~ka izgradnja Gradske vije}nice, Radni~kog sveu~ili{ta i Pala~e pravde. U Rijeci je pak u to isto rano doba dostojanstvena zgrada [tedionice na Korzu pretvorena u upravnu zgradu Op}ine.

Novo vrijeme donosi nove projektne zadatke i nove funkcije. U Rijeci je vi{e od dva desetlje}a nakon rata stajao prazan prostor sru{enih blokova izme|u Korza i Rive,

The Ri department store occupies the space of two blocks between the main pedestrian street, Korzo, and the Riva along the quays.

During construction, a very busy street had to be bridged so that it permeated the massive building by means of a sort of “tunnel”. This bridging also enabled a very interesting urban idea, namely, to intensify the transversal pedestrian flow from the town centre towards the harbour. However, in recent times, this flow levelled off because of the decrease of harbour activities and increase of traffic along the street in front of the town, along the coast.

38 Tako pripovijeda Rastko Schwalba, koji je u to vrijeme radio u zagreba~kom Republi~kom konzervatorskom zavodu, a tek je kasnije postao direktor Regionalnog zavoda za za{titu spomenika kulture u Rijeci.

39 Simbol rije~ke udru`ene trgovine, dominantni objekt u rije~kom centru – Robna ku}a “Rijeka”... [to ona zna~i za ovaj grad i potro{a~e koji su ve} desetlje}ima redoviti putnici na liniji Rijeka - Trst, Rijeka - Ljubljana.... Gordana Mili}, Isto.

43

te ostao nedefiniran sve do kraja {ezdesetih. Za taj se atraktivan prostor izme|u zgrade Op}ine i luke sada odjednom na{la “prava” namjena koju nitko nije sporio.

U prvo su doba socijalizma me|u prioritetima izgradnje bili komiteti Saveza komunista, gradske vije}nice i sudovi, katkad i radni~ka sveu~ili{ta, no “katedrale”, pak, najnovijega doba nisu vi{e hramovi duhovne i ideolo{ke obnove, kao ni sjedi{ta vlasti i uprave, nego robne ku}e, sveti{ta tek stvorenog nara{taja potro{a~a.

Sedamdesetih se godina ve} `ivi dobro, pa se i “potro{a~ka groznica” {iri brzo.

Projekt Robne ku}e Rijeka postao je stoga bespogovorna dru{tvena zada}a, pa nisu bili dobrodo{li ni prigovori o o~itom “urbanisti~kom nasilju” kojem je na klju~nom mjestu morala biti podvrgnuta cijela gradska jezgra i to zato da bi se izgradila velika robna ku}a.

Zatekav{i se u takvim okolnostima Ku~an je robnu ku}u poku{ao u~initi ~im primjerenijom postoje}em “licu grada” i na neki na~in nezgodne okolnosti pretvoriti u prednost. Bila mu je to kona~no i prva prava prilika za gradnju velikog trgova~kog centra. Pro{lo je ve} puno desetlje}e otkad je sudjelovao na natje~aju za robnu ku}u s kinodvoranom prekoputa svoje Pala~e pravde u Zagrebu. Isto je tako sudjelovao na natje~aju za izgradnju robne ku}e u Skoplju, i bio ~lan ocjenjiva~ke komisije za izgradnju robne ku}e u Beogradu.40

44

Po~etkom sedamdesetih po~ela je sve vi{e rasti svijest o potrebi o~uvanja predmoderne graditeljske ba{tine, kao i svijest o agresivnosti moderne arhitekture, iako se tek kasnije po~elo sve vi{e govoriti o “interpolacijama”, o gradnji u starim gradskim jezgrama kojima prijeti opasnost od bahatog odno{enja prema tradiciji.

Razgovor o interpolacijama razvijao je osjetljivost novih graditelja za uskla|ivanje proporcija starog i novog, za prihva}anje urbanisti~kih uvjeta koji vode brigu o koegzistenciji arhitektonskih vrijednosti razli~itih razdoblja.

Ku~an je poku{ao sagledati i mogu}e prednosti i jezgrovito ih formulirao:

40 Klupski petak, 29. I. 1965... ^lan ocjenjiva~ke komisije arh. Ku~an detaljno je upoznao prisutne ~lanove Dru{tva sa tokom i rezultatom rada Ocjenjiva~kog suda, obrazla`u}i momente koji su bili od presudnog utjecaja prilikom klasificiranja natje~ajnih radova. Mladen Vodi~ka, Klupski petak, ^ovjek i prostor, lipanj 1965.

U raspisanom natje~aju osjetio sam priliku da se u Rijeci stvori arhitektonski presedan koji hrabro gleda u budu}nost... I mi smo `eljeli ostaviti trag svojeg vremena... O ambijentalnim vrijednostima Rijeke i te kako smo vodili ra~una, a sva kriva tuma~enja proistekla su iz nerazumijevanja na{ih intencija. Nismo htjeli kopirati, ponavljati staru arhitekturu, nego smo `eljeli pomnim odabiranjem materijala, proporcija i oblika ku}e asocirati na tu arhitektonsku pro{lost...

Inspiraciju smo na{li u jednom obliku `ivota presudnom za Rijeku, u luci. Lu~ke manipulacije, dizalice, jarboli, signalizacija i drugo uvukli su se kao presudni likovni ~inilac u oblikovanju tog dijela Rijeke. Tehnika, pokret, manipulacija, znak je na{ega

Presjeci Robne ku}e Ri ukazuju na {irok raspon – prema planovima prote`e se od sredi{nje gradske pje{a~ke zone do luke. Nije realizirana {iroka terasa s du}anima i kafi}ima koja je trebala premostiti Rivu i voditi od Robne ku}e izravno na lu~ki gat. Nisu ostvarene ni bo~ne prigradnje Robne ku}e.

Cross sections of the Ri department store display the great size of the building which extends, according to the plans, from the central town pedestrian zone until the harbour.

The broad terrace with shops and coffee shops that should have bridged the Riva and lead from the department store directly onto the wharf has not been realized. The side extensions of the store have neither been built.

45

vremena, a to dakle mora biti ~inilac i na{ega rezona... Oblikovna zamisao ovoga objekta totalno je originalna. Proizlazi iz na{ih analiza, koncepcija i shva}anja.41 Kao dobrodo{la mogu}nost uklapanja – interpoliranja u ba{tinjeni prostor, Ku~anu se nametnula primisao o ambijentu luke, koji se vi{e uklapao u njegove oblikovne koncepcije nego historicisti~ko-secesijski ambijent okolnih blokova. Uvjeren da je tehnolo{ki razvoj arhitekture njena budu}nost, zala`e se za kori{tenje niza standardiziranih “prefabriciranih” elemenata koji }e se na gradili{tu samo montirati i instalirati “suhom izvedbom”, a ne}e se morati graditi zastarjelim “lijepljenjem blata” – zidanjem, betoniranjem i `bukanjem.42 Uklapanje u lu~ki ambijent ~inilo mu se atraktivnijim od prilago|avanja izgledu susjednih, podosta neatraktivnih zgrada. Od interpolacije se i tako ne o~ekuje mimikrija, nego samo tolerancija, pristojnost dijalogiziranja nasuprot ranijoj modernisti~koj bahatosti i nametljivosti u odnosu prema graditeljskoj ba{tini.

Ku~anov blok robne ku}e trudi se pridr`avati tlocrtnih i visinskih gabarita okolnih zgrada, ali ne i opona{ati njihov izgled.

U duhu montiranja umjesto zidanja, pro~elja su u prizemnom dijelu oblo`ena velikim staklenim izlozima a gornji su katovi, posve zatvoreni i bez prozora, oblo`eni okomito postavljenim uskim prefabriciranim betonskim elementima koji su, da bi se izbjegla prenagla{ena plo{nost, dijelom konkavni, dijelom konveksni i

41 Ninoslav Ku~an, Robna ku}a “Rijeka”. Obilje`ili smo trenutak u kojem `ivimo, ^ovjek i prostor, god. XXII., br. 266, svibanj 1975., str. 7.

42 Prema izjavi Vjere Ku~an.

46

obojeni, jedni tamnom a drugi svijetlosme|om bojom. Izgled ovog betonskog dijela pro~elja zlobnike je podsjetio na izgled kontejnera, pa kako su zbog visine zgrade elementi nanizani u tri vodoravna reda, pro~elje se nekima u~inilo nalik na tri naslagana sanduka ili tri kontejnera.

Posebna je pojedinost, koja je izazvala podosta rasprave, metalna konstrukcija montirana uokolo zgrade na ve} naizgled gotovo i oli~eno pro~elje i to – bez ikakva vidljiva razloga. Ta ukrasna “~ipka” (koja je doista uspore|ivana s pa{kom ~ipkom!)43 postavljena je da razigra neostakljeno zatvoreno pro~elje masivne 43 Kako se RI gradila, sve ju se bolje do`ivljavalo gledaju}i je s mora, pri ulasku u luku. Sada kada je kao od prozirne pa{ke ~ipke preko nje prestrt zastor geometrijski slo`enih mre`i{ta, ona se upravo tim grafizmom ujednobojila s lukom, s grafizmom njenog pejza`a, izlomljenim {ipkama lu~kih dizalica, koje ~esto u trenutku mijenjaju cijeli krajolik, s brodskim `icama i jarbolima, s kubusima kontejnera, a uspjeh je projekta, koliko god da je moderan, {to zgrada ne str{i iz ostalog tkiva obale, ne name}e se, ne oduzima osnovnu boju sredine u kojoj je interpolirana... Radmila Matej~i}, Pala~a Ri. Kao od prozirne pa{ke ~ipke, Novi list, XXVIII., kulturni prilog, broj 8, (18.12.1974.).

44 (Novinarsko pitanje upu}eno Borisu Babi}u, jednom od projektanata, op. E. D.): Gra|ani gun|aju i na aluminijsku re{etku koju ste nedavno po~eli postavljati oko fasade. Ka`u da sli~i na `icu koju seljaci upotrebljavaju za koko{injac. ^emu ona slu`i?

Aluminijska re{etka je dekorativno rije{en nosa~ budu}ih reklama po fasadi. Osim toga, takvo rje{enje olak{ava pogled na samu zgradu dok jo{ ne bude svijetle}ih reklama, da ne bi djelovala kao sanduk. Time }e se neutralizirati na neki na~in ono {to gra|ani zovu “odskakanje od okolnih zgrada”. Sonja [aruni}, Ho}e li projektanti Robne ku}e “Rijeka” sko~iti sa krova? Da li “Rijeka” vri{ti? Anonimna pisma i pozivi svakodnevno sti`u projektantima, Novi list, XXVIII. (24.i 25. 8.1974.), br. 198, str. 6.

zgrade. Konstrukcija slu`i za postavljanje gigantskih reklamnih panoa koji danas doista prekrivaju velike dijelove pro~elja.44 I unutra{njost je industrijski intonirana, naro~ito veli~inom otvorenih prostora katova, visinom prizemlja (da se “tunelu” omogu}i nu`na visina za regularan promet) i otvorenim stropovima u kojima se naziru instalacije.

Izravna veza s lukom (u to vrijeme u punom pogonu i najve}a u dr`avi, uz koju se uklapa i jedna od tada najve}ih robnih ku}a u Jugoslaviji!) terasa je kavane na prvom katu uz ju`no pro~elje. Terasa doista luku pribli`ava nadomak Robnoj ku}i i pru`a jedinstven pogled koji ni danas nije mogu} ni s jednog drugog mjesta na rije~koj Rivi. Nikad nije dovedena dokraja najvrednija Ku~anova arhitektonskourbanisti~ka zamisao koja je doista mogla preokrenuti lo{u urbanisti~ku odluku i

u~initi je dobrim, mo`da ~ak izvrsnim rje{enjem – da izgradi atraktivan i prometan pje{a~ki put koji bi lu~ke obale s Rivom doista izravno i sna`no povezao s Korzom, sredi{njom gradskom ulicom, i sa Starim gradom. Bilo bi to u duhu najintimnijih, neostvarenih `elja Igora Emilija, Ku~anova vr{njaka i prijatelja s fakulteta, ali arhitekta dijametralno razli~ita pristupa, s naro~itim osje}ajem za pu~ku graditeljsku ba{tinu i spa{avanje te{ko devastiranog Staroga grada. Ku~an se pri toj pomisli i poziva upravo na njega, starosjedioca izrazita osje}aja za urbanu ba{tinu. Ipak ni jednome ni drugome nije uspjelo ostvariti sna`an izravan proboj unutra{njosti Staroga grada do morske obale, koja se nasipavanjem i izgradnjom dva reda blokova u XIX. stolje}u doista daleko odmaknula od nekada{nje linije obale pred gradom.45 Odmah nakon otvorenja Robne ku}e Ku~an govori o nastavku radova, za koje su ve} postojali projekti, ukazuju}i na ono {to bi dokraja definiralo njegove zamisli i stvorilo ambijent kojega je u Rijeci smatrao neophodnim, a to je da nastavi s izgradnjom prostora zapadno od Robne ku}e:

Izlozi i prolazi na lu~koj strani Robne ku}e Ri naro~ito nagla{enom “mre`astom” konstrukcijom postavljenom na pro~elje podsje}aju na Ku~anov napor da arhitektura koristi nove tehnologije i da se, umjesto tradicionalnog zidanja, vi{e gradi montiranjem.

With their greatly emphasized “net-like” construction applied to the façade, the shop windows and passages on the harbour side of the Ri department store display how hard Ku~an tried to achieve his architectural goal of using new technologies and building increasingly with prefabricated parts instead of traditional material.

@elimo hitnu realizaciju proboja Staroga grada na Korzo... `elimo prihvat toga proboja na Korzu i podizanje na novi trg na razini prvog kata Robne ku}e sve do Obale Jugoslavenske mornarice (dana{nje Rive). @elimo nadalje premo{}enje Obale (prometnice) rije~kim Ponte Rialtom, `elimo osvajanje trapeza putni~ke obale... (dana{nji Gat Karoline Rije~ke).46

47

Pravi bi se smisao i opravdanje naru{avanja urbanizma XIX. st. bio dogodio tek realizacijom toga Ku~anova {irokog proboja – sna`nom, {irokom i mo}nom transverzalom, mjestimice {irokim “platoom” s raznim sadr`ajima i s pogledom na luku – dakle, jo{ agresivnijim zahvatom nego {to su ga zami{ljali urbanisti koje je zanimala samo izgradnja velike robne ku}e a ne unapre|ivanje urbanisti~kih mogu}nosti i komunikacija.

Kad se ve} zadire u ~vrstu postoje}u strukturu, onda treba konstruirati iznova i dati dosljedno nova i razlo`na rje{enja. Tek {irokim premo{}enjem dviju ulica, umjesto samo jedne predvi|ene, ispunio bi se smisao i razvio pje{a~ki promet, uzdignut iznad dviju prometnih ulica koje prije~e put do luke, pa bi tako radikalan zahvat bio jo{ radikalniji, ali bi imao neusporedivo vi{e smisla, jer grad ne bi vi{e bio odsje~en od obale i luke, kao {to to jo{ uvijek jest i po~etkom XXI. stolje}a, kad se kona~no automobilska parkirali{ta po~inju uklanjati sa zakr~enih pristani{ta, a gra|ani po~inju sve vi{e okretati luci i moru, uz koje se po~inje vra}ati sve vi{e sadr`aja. Mo`da bi se neuspjelim Ku~anovim poku{ajem, u smislu urbanisti~kih promi{ljanja, vrijeme bilo bitno ubrzalo.

Nedostatke jedne od najve}ih robnih ku}a u Jugoslaviji htio je neutralizirati preokre}u}i zadatak iz ~iste arhitektonske u dijelom urbanisti~ku strukturu, koja uz trgova~ku namjenu preuzima i kontrolu nad dijelom gradskih pje{a~kih

45 Gordana Mili}, Isto.

46 Gordana Mili}, Isto.

komunikacija i povezuje lu~ki, pristani{ni prostor s glavnom gradskom “`ilom kucavicom”.

Pje{aci potro{a~i trebali su se penjati na prvi kat zgrade unutra{njim i vanjskim pomi~nim stubi{tima i tako dobiti privla~an i udoban put od Korza do luke.

Bio bi taj put popra}en razli~itim primamljivim trgova~kim atrakcijama. Osim nadsvo|enja glavne unutra{nje automobilske prometnice, htio je premostiti i onu obalnu, koja prolazi uz samu Rivu, te je natkriti {irokom terasom – platoom koji bi se jednako {irokim monumentalnim stubi{tem spu{tao prema lu~kim pristani{tima. Taj je kompleks sadr`aja i komunikacija trebao postati neodoljivi magnet, glavno i najsna`nije gradsko ~vori{te u kojem bi se glavne pje{a~ke silnice kri`ale s glavnim automobilskim prometnicama. Usto su se nudile i neo~ekivane vizure prema moru i luci, kao izvoru slikovitih pojedinosti i sna`nog industrijskog i prometnog dinamizma.

Kako se Ku~an zalagao za uvo|enje novih tehnologija, upravo je robna ku}a bila pogodna da izvede radikalan preokret od tehnolo{ki starinskoga na~ina zidanja zgrade u, modernom dobu primjereniji, na~in montiranja prefabriciranih i tvorni~ki proizvedenih elemenata.47

48

47 Mo`da je prvu zamisao o arhitekturi u okrilju industrijalizacije ve} davno ranije u Ku~ana potaknuo profesor Vladimir Turina, odu{evljeni prista{a Le Corbusiera, ~ija je sintagma stroja za stanovanje neo~ekivanim i pomalo uznemiruju}im prizivom mehani~koga kretanja podsje}ala na posve suprotne, neosporno stati~ke strukture arhitekture, pa bila ona i najmodernija.

Vladimir Turina, Tri projekta. Tekst Vladimira Mattionija (Arhitektura kao ure|aj), za katalog izlo`be Vladimir Turina – tri projekta u Hrvatskom paviljonu u Veneciji, 2004.

48 “Rijeka” otvara svoja vrata, Novi list, XXXVIII. (9. i 10. 11. 1974.), br. 263, str. 11.

49 “Nekada su se in`enjeri ubijali i bacali s nebodera kada im je od njihova nacrta zgrada odstupala samo za nekoliko centimetara. Stoga o~ekujemo da }emo nekog od projektanata Robne ku}e “Rijeka” vidjeti na krovu svoga djela, prije otvorenja ovakvog rugla... uz drugarski pozdrav – Rije~ani.”

Ovo je kraj jednog anonimnog pisma {to je upu}eno projektantima nove Robne ku}e “Rijeka”, koja }e za dva mjeseca biti otvorena. Zavodu za komunalnu djelatnost i Skup{tini op}ine Rijeka, projektantima, in`.

Ninoslavu Ku~anu, in`. Borisu Babi}u i in`. Vjeri Ku~an, stigla je jo{ hrpa takvih pisama i telefonskih poziva, u kojima se gra|ani “zgra`avaju” nad estetikom ove gra|evine... (Novinarsko pitanje upu}eno Borisu Babi}u, op. E. D.): Mo`ete li nam, na kraju, odgovoriti na ono prvo pitanje koje vam je postavio neki anoniman gra|anin. Namjeravate li ipak sko~iti sa krova?

Sve dok ti prijedlozi budu anonimni, ne}u! Sonja [aruni}, Isto.

I neki su tehni~ki podaci o zgradi jo{ uvijek impresivni, a svakako su to jo{ mnogo vi{e bili prije tridesetak godina, poput onih o tisu}ama stru~njaka i radnika anga`iranih na izgradnji, o koli~inama ugra|enog betona, `eljeza i drugih materijala, od kojih bi se, netko je izra~unao, mogao sagraditi neboder od stotinu i deset katova! Jo{ je vi{e impresionirala najnovija tehnologija primijenjena na ovoj zgradi.

Rasvjeta ku}e bila bi dovoljna za rasvjetu ~itavog omanjeg grada poput Bakra!

Podaci o klimatizaciji (koja radi potpuno be{umno!), o mno`ini pomi~nih stepenica, unutarnjih i vanjskih, kao i o cjelini vrlo slo`enog sustava razli~itih instalacija (poput protupo`arnog sustava) kojim upravlja “centralna elektronska komanda”.48 Zanimljivo je podsjetiti i na komentare gra|ana koji su zbog va`nosti koje je robna ku}a zadobila svojim sredi{njim polo`ajem u gradu, u ovom slu~aju bili posebno senzibilizirani. Ku~anova je robna ku}a stoga imala neusporedivo brojnije “estetske prosudbe” i {iru recepciju od bilo kojeg drugog umjetni~kog djela, a komentari, koji su oscilirali izme|u velikih pohvala i krajnjih pokuda, bili su svjesni neuobi~ajeno nagla{ene “tehni~ke” vizualnosti zgrade ~iji su vanjski izgled gra|ani uspore|ivali s izgledom kontejnera. Isto ih je tako za~udilo kad je masivno tijelo zgrade na kraju zaogrnuto krhkom, i u svakom pogledu posve nepotrebnom “industrijskom” dekorativnom pojedino{}u, metalnom “~ipkom”. I reakcije nezadovoljnih upu}ivale su na neuobi~ajeno sna`nu emotivnu obojenost, najsna`nije izra`enu izjavom da bi se arhitekti – trebali ubiti!49

Dekorativna metalna konstrukcija, “~ipka” (ili mre`a) na pro~elju Robne ku}e Ri predvi|ena je za postavljanje velikih reklamnih panoa.

The decorative metal construction that resembles a “lace” (or net) on the façade of the Ri department store should have originally been used for giant advertising posters.

49

Iako su istovremeno s pokudama, u vrijeme naj`e{}e rasprave novine tako|er i hvalile novo ostvarenje i pisale, pored ostaloga, da je nova robna ku}a “rije~ki korak u XXI. stolje}e”,50 a sam je Ku~an ustrajno ponavljao da su on i njegovi suradnici “obilje`ili trenutak” u kojem `ive, sti~e se dojam da je, unato~ brojnim priznanjima i pohvalama, ipak nosio neke nedoumice i sumnje u vlastito djelo.

Jesu li to bile samo uobi~ajene dvojbe jednog stvaraoca, ili su strahovi bili ve}i od uobi~ajenih? Jer, i u vrijeme otvorenja, kada su zdravice mnogo primjerenije od isprika, pravdao se i vi{e puta ponavljao da nedostaci nisu preveliki i da se “ne bi mogli okarakterizirati kao proma{aj”.51 U svakom slu~aju, unato~ mnogim dvojbama i raspravama, Ku~anovu veliku Robnu ku}u Ri, na dan je otvorenja, u ~etvrtak 14. studenoga 1974., posjetilo gotovo nevjerojatnih tridesetak tisu}a posjetitelja, koji su mahom odu{evljeno prihvatili novu zgradu i smatrali je prekrasnom.52 I novine su govorile da se Rijeka “s pravom mo`e ponositi” tom zgradom, jer da je to “objekt koji mo`e stati uz bok najve}ih i najljep{ih te vrste u na{oj zemlji.”53 I stru~no je kolegijalno mi{ljenje bilo sklono Ku~anovoj robnoj ku}i – njome je osvojio godi{nju Nagradu Viktor Kova~i} Saveza arhitekata Hrvatske (1974.). Bila je to dobrodo{la potvrda i kona~no priznanje, iako mo`da i za ukupne dotada{nje zasluge, a ne samo za Robnu ku}u Ri.

50 Miljenko Pilepi}, Rije~ki korak u 21. stolje}e. Uo~i otvaranja nove Robne ku}e “Rijeka”, Novi list, XXVIII. (28. i 29. 9. 1974.), br. 227, str. 6.

51 Ninoslav Ku~an, Obilje`ili smo trenutak u kojem `ivimo, ^ovjek i prostor, XXII., br. 266, svibanj 1975., str. 7.

52 Gordana Mili}, Tisu}e Rije~ana na otvorenju robne ku}e, Novi list, XXVIII. (15. 11. 1974.), br. 268, str. 4.

53 Gordana Mili}, Isto.

Objekti vizualne identifikacije – telegrafsko-telefonski centri Pula, Kozala, Trsat i Umag

50

Iako su nasuprot nekim ranijim Ku~anovim zgradama koje su izazivale poja~ano medijsko zanimanje i gotovo euforiju javnosti, ove zgrade, publici nepristupa~ne i stoga podosta nezapa`ene, ostale gotovo bez odjeka izvan stru~nih i kriti~arskih krugova, ubrajaju se me|u vizualno najatraktivnija Ku~anova ostvarenja. Kritika je, pak, njegove radove ove vrste smatrala me|u najuspje{nijima u Hrvatskoj.54 Niz telegrafsko-telefonskih centara izgra|enih du` Hrvatskog primorja i Istre izdvaja se nagla{enom voluminozno{}u i uglavnom neobi~nim izgledom. Jednostavni i tehnolo{ki uvjetovani prostorni zahtjevi naru~itelja omogu}ili su slobodu oblikovanja i ujedno poticali neuobi~ajen izgled pro~elja, koja su svakako me|u najzapa`enijim Ku~anovim ostvarenjima. Izgled nekih centara navodi na pomisao da ga privla~i mogu}nost oblikovanja neuobi~ajenih zgrada, te se vi{e posve}uje atraktivnom oblikovanju volumena zgrade. To potvr|uje i ~injenica da su pro~elja ovih objekata ~esto publicirana u novinama i stru~nim ~asopisima.

54 Telefonske centrale omogu}uju formiranje slobodnije strukture vanjskog izgleda zgrade, jer sadr`aj ne diktira zadani raster otvora koji bi limitirali oblik pro~elja. Odre|uju je volumen i konstrukcija...Tu je idealan raspon izme|u racionalnosti i ma{tovitosti, u ~emu su naro~ito uspje{ni bili Ninoslav Ku~an i Vjekoslav Antolovi} u Telefonsko-telegrafskom centru u Puli (1974), djelomice u Rijeci (1976)... Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Hrvatskoj, Arhitektura, XXXIV. (1981.) br. 176-177, str. 54.

55 Ku~anov TT centar u Puli objavljen je u pregledu poslijeratne industrijske arhitekture, Cvetana Bajin-Bakal, Industrijsko graditeljstvo Socijalisti~ke Republike Hrvatske, Arhitektura, XXVII. (1974.), br. 150, str. 11.

U arhitekturi sedamdesetih godina, uz reprezentativne zgrade dr`avne uprave, domove kulture, koncertne dvorane, jadranske hotele, poslovne zgrade, banke i robne ku}e, pojavljuju se i najnoviji “industrijski” objekti kao atraktivna oblikovna tema.55 Sve razvijenija potreba za komunikacijom i stanje tehnolo{kog razvitka sedamdesetih proizveli su i potrebu za brojnim “telegrafsko-telefonskim centrima” u kojima su smje{tena za dana{nje pojmove vrlo glomazna postrojenja.

Tlocrt trokutnog bloka u centru Pule, u kojem je uz staru zgradu po{te prigra|en novi telegrafsko-telefonski centar (dovr{en 1974.), interpoliran u naju`u gradsku jezgru.

Nasuprot novoj zgradi stari je i za{ti}en austrougarski Mornari~ki kasino (danas Dom hrvatskih branitelja), koji je utjecao i na stroge konzervatorske uvjete.

Ground plan of a triangular block in the centre of Pula where a new telegraph and telephone centre was erected (finished in 1974) immediately near the old post building and interpolated into the very heart of the town.

Opposite the new building, there is the old and protected Austro-Hungarian Naval Casino building (today’s Croatian Defenders’ Centre) which made it necessary for the architect to comply with the strict preservationist requirements.

51

Prvi je me|u Ku~anovim telegrafsko-telefonskim centrima bio opatijski, no njega se obi~no zaboravlja jer je zadatak rije{en in`enjersko-gra|evinski, bez osobitih arhitektonskih ambicija. Bilo je to ponajprije va`no upoznavanje sustava i tehnologije, koje je olak{alo kasniji rad na nizu centara istoga tipa i sadr`aja.

Kako su prostori za smje{taj postrojenja morali biti ~im jednostavniji i nije bilo osobitih zahtjeva u pogledu organizacije unutra{njosti zgrada, arhitekt se mogao posve posvetiti oblikovanju pro~elja.

Dodu{e, nekoliko je gra|evina ove namjene ostalo neprimije}eno, vjerojatno zbog oblikovanja diskretnim zahvatima. Takvi su i centri u Crikvenici i Pazinu, koji su, unato~ nagla{enoj stilizaciji, izvana podosta nalik “normalnim” i poslovnim zgradama i te{ko je zaklju~iti koja se namjena krije iza pro~elja. Isto je tako i s vrlo velikom zgradom “me|umjesnog telegrafsko-telefonskog centra” na Kozali u Rijeci (1974.–1976.), koja je, dodu{e, pone{to neuobi~ajenih proporcija i velike mase – visinom ravna neboderima, ali usto i neuobi~ajene {irine. Jedva je primjetna neobi~nost ~injenica da je “nedovoljno” ostakljena okomitim nizovima uskih prozora. Bitan su, ali jo{ uvijek diskretan element oblikovanja zgrade okomiti brisoleji i nagla{ena, ali ipak neupadljiva struktura zi|a.

Ku~an je smatrao da }e nakon izgradnje nove ceste (zaobilaznice) golemi blok na Kozali biti jedan od bitnih znakova u prostoru – “prvi gradski arhitektonski signal” – na sjeveroisto~nom, za Rijeku najva`nijem ulazu u grad.

56

56 Ninoslav Ku~an, MTTC Rijeka, ^ovjek i prostor, XXIV. (10.-11. 1977.), br. 295-296, str. 4- 5.

52

Telegrafsko-telefonski centar u Puli (1974.) ima jedno od vizualno najatraktivnijih Ku~anovih pro~elja. Zgrada ima dvostruko pro~elje – unutra{nji neostakljeni betonski zidovi prekriveni su velikim tamnim ostakljenim plohama umetnutim u raster od “prefabriciranih” elemenata.

The telegraph and telephone centre in Pula (1974) has one of the visually most attractive of Ku~an´s façades. The building has a double façade. The interior glassless concrete walls are covered with large and obscured panes of glass which are integrated into a pattern of “prefabricated” elements.

53

Pri projektiranju Centra u Puli57 tra`ilo se da se uklopi u prostor sredi{njega gradskog tkiva, u blizini tada{njega Doma JNA, elegantne zgrade austrougarskog Mornari~kog kasina ( danas Doma hrvatskih branitelja). Prostorni gabariti limitirani su okolnim ulicama, no trebalo je paziti i na visinu i “pristojnost” zgrade koja zbog odre|ene namjene mora prije svega zadovoljiti prostorne kriterije naru~itelja. Iako je zgrada zapravo masivna i s malo nevelikih prozora, izvana izgleda vrlo prozra~no, s velikim staklenim stijenama koje se prote`u u visini dviju eta`a. Rije~ je naprosto o oblozi zgrade zatamnjenim staklom unutar dojmljive re{etke.

Unato~ odre|enom “konstruktivnom” betonsko-staklenom izgledu, koji je samo dekorativna obloga i nije ni u kakvoj vezi s konstrukcijom zgrade, ovaj je centar stekao poseban ugled i jo{ je i danas, nakon vi{e od dvadeset godina, jednako dojmljiv proporcijama masa, vizualnim efektima rastera i naro~itom toplinom prirodno hrapave strukture povr{ina betonskih plo~a obra|enih kulirom i izvedenih s omek{anim rubovima velikih okvira za staklene stijene.

Slika pro~elja Centra u Puli postala je Ku~anova amblematska slika i ~esto se objavljuje kao jedno od njegovih najosobnijih i najprepoznatljivijih djela, koje se isti~e upravo jednostavno{}u zamisli i dosljedno{}u izvedbe. Stoga je svojedobno objavljena i u vrlo sa`etom, ali reprezentativnom pregledu Arhitektura XX. vijeka (1986.).58

57 Kod ove i nekih drugih zgrada obi~no se spominje suradnja Vjekoslava Antolovi}a, no o tome sam Ku~an ka`e u pismu Ivanu [trausu, od 31. o`ujka 1989.: “U pogledu po{tanskih objekata, ja sam autor arhitekture, Vjekoslav Antolovi} (arh. teh.) u svim objektima kod izvedbenih projekata bio je koordinator u sinhronizaciji tehnologije po{te (TTC) i gra|evine.”

58 Arhitektura XX vijeka: umjetnost na tlu Jugoslavije (autori Zoran Manevi}, @arko Domljan, Nace [umi, Ivan [traus, Georgi Konstantinovski, Bo`idar Mili}), Prosveta, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva knji`evna komuna, Mostar, 1986., str.122.

Osje}aju za raster kao likovnom elementu u oblikovanju pro~elja sve se vi{e pridru`uje izrazit osje}aj za strukturu i reljefnost materijala (TT centri u Puli i na Kozali u Rijeci).

Kao poseban izra`ajni element na Kozali (1976.) iskori{tena je i masivnost i visina objekta – jedan od prvih orijentira na “zaobilaznici” i sjeveroisto~nom ulazu u grad.

Besides the use of patterns as art elements in designing façades, Ku~an started to pay increasing attention to structure and relief of the material (best examples are the TT centres in Pula and on Kozala, in Rijeka).

Special features of the Kozala TT centre (1976) are its massiveness and height. The building is impressive when seen from the motorway passing above Rijeka and the north-eastern entrance into the town.

54

Posve je, pak, zapostavljen i zaboravljen njegov TT centar na Trsatu (1976.), podignut za potrebe isto~nog dijela Rijeke, gotovo skriven od gra|ana i prolazniku jedva uo~ljiv. Ovo je mo`da najneobi~nija Ku~anova ku}a kojom se, ako je suditi po plasticitetu dekorativnog pla{ta pro~elja, doista pribli`io idealu dosezanja visoke tehnologije u konstruiranju arhitekture. Na efektnim se fotografijama zgrada doima jo{ izrazitije svojom kompaktnom masom i pro~eljima oblikovanim racionalisti~ki strukturiranim kvadrati~nim rasterom s gotovo skulptorski izra`enim plasticitetom.

Ova je zgrada najzatvorenija, najkompaktnija i svakako jedno od najneobi~nijih arhitektonskih ostvarenja hrvatske arhitekture sedamdesetih.

Posljednji Ku~anov centar, onaj u Umagu (1982.), posve je na drugom oblikovnom tragu od prethodnih.59 Ku~an je ovom zgradom bio posebno zadovoljan, smatraju}i je jednim od svojih najboljih ostvarenja. Nasuprot masivnosti prethodnih, ova djeluje monta`no i krhko. Nasuprot monolitnosti ranijih, zgrada je slo`enijega tlocrta. Pro~elja se, pak, prethodnih isti~u izrazitim plasticitetom, a pro~elje je ovoga centra izrazito plo{no i, umjesto ranije monokromnosti, oblikovano je u rasteru s odmjerenim odnosom svijetlih i tamnih kvadrata.

59 Arhitektonska ostvarenja u SR Hrvatskoj 1983., Godi{nja izlo`ba u Dru{tvu arhitekata grada Zagreba, velja~a - o`ujak 1983., ^ovjek i prostor, XXXI. (1984.), br. 373, str. 11.

Najpoznatije se Ku~anove zgrade za “komunikacijska postrojenja” uzajamno bitno razlikuju, nose}i svaka svoje uvjete i svoje nagla{ene oblikovne osobitosti.

Telegrafsko-telefonski centri u Puli (1974.), u Rijeci (na Kozali, 1974.-1976.), na Trsatu (1976.) i u Umagu (1982.) nastali su u razmaku od svega nekoliko godina,

55

56

Telegrafsko-telefonski centar na Trsatu, u isto~nom dijelu Rijeke (1976.), gotovo zaklonjen i neprimjetljiv, jednostavnog je kubi~nog volumena ali vrlo izra`ajnog “reljefnog” pro~elja, jednog od najatraktivnijih me|u svim Ku~anovim zgradama.

The telegraph and telephone centre on Trsat (1976), Rijeka’s eastern part, is located in a rather sheltered place and almost unnoticeable. It has a simple cubic shape, but a very complex “deep-relief” façade which is one of the most beautiful among Ku~an’s buildings.

no svojim oblikovanjem oni postaju njegovim za{titnim znakom i najosobnija prepoznatljivost kojom se jasno razlikuje od ostalih hrvatskih arhitekata svoga doba. Ponajprije zato jer mu izrazito odgovara tehni~ki karakter ovih zgrada. Ve} je na samom po~etku sedamdesetih na Robnoj ku}i Ri isprobao pristup “arhitekturi kao proizvodu suvremene tehnologije”, a ovi su izraziti infrastrukturni objekti, kako ih do`ivljava i tada{nja kritika, bili jo{ pogodniji za primjenu njegovih zamisli o arhitekturi kao sklopu sastavljenom od prefabriciranih i industrijski proizvedenih elemenata, tehnolo{ki ve} posve primjerenih sedamdesetim godinama. U tom su sklapanju ili, to~nije re~eno, montiranju zgrade, ve}u ulogu trebali imati monteri, nego tradicionalni gra|evinari, tesari i zidari.

Iako se zamisao o arhitekturi kao ogranku “industrijske proizvodnje” razvija ve} pri gradnji Robne ku}e Ri, tehnolo{ki najzahtjevnijem Ku~anovu ostvarenju, pri projektiranju telegrafsko-telefonskih centara mogao se pomnije posvetiti potrazi za naro~ito pogodnim industrijskim materijalima. Vizualno atraktivnim plasticitetom i efektnim strukturama dinamizira mahom vrlo jednostavna i prostorno nerazvedena pro~elja tih zgrada. Glavnina telegrafsko-telefonskih centara ostala je do danas vizualno upe~atljivi orijentir u prostoru (kako je i sam do`ivljavao svoju Kozalu), kao i vizualno najatraktivniji amblem Ku~anove arhitektonske izra`ajnosti.

57

Telegrafsko-telefonski centar u Umagu (1982.) posljednji je u nizu izvedenih i jedan od najzapa`enijih. Nije nalik nijednom ranijem centru no ipak odra`ava neka od glavnih svojstava svoga autora – sklonost jednostavnosti, matemati~kom rasteru, nagla{avanju konstrukcije i kori{tenju “prefabriciranih” materijala.

Ku~an’s telegraph and telephone centre in Umag (1982) is among his last realized TT centres and also one of the most notable. It is completely different from all the previous centres, but it still reflects some of the architect’s most characteristic features: his preference for simple designs, mathematical patterns, emphasized construction and use of “prefabricated” materials.

58

Krnjevo – neostvareni idealni grad

Povratak urbanom `ivotu – od sun~ane do pje{a~ke (unutarnje) ulice

59

Povijest Stambenog naselja Krnjevo po~inje 1968. godine kada su Ljubljan~ani izradili jedan od prvih planova toga naselja. Plan je iz ekonomskih razloga odba~en, raspisan je novi natje~aj na kojem je sudjelovalo pet natjecatelja, a Ku~an je, na ~elu ekipe Rijekaprojekta, osvojio prvu nagradu.

Za novo je naselje isprva bila predvi|ena gusto}a naseljenosti od 350 `itelja po hektaru, {to se smatralo uobi~ajenom gusto}om gradskog naselja. No, kako su neki projektanti na natje~aj ponudili rje{enje s ve}om naseljeno{}u, oko 500 stanovnika po hektaru, {tedljivi su naru~itelji, pritisnuti velikom potrebom za stanovima, i od Ku~ana tra`ili da u svome naselju pove}a gusto}u `itelja, a to zna~i da je podru~je od 50 hektara trebalo imati oko 22 500 stanovnika.60 Unato~ `elji da se ~im prije izgrade toliko pri`eljkivani novi stanovi, dugotrajno planiranje i slo`ena procedura, od razrade provedbenih i detaljnih urbanisti~kih planova do njihova usvajanja, prouzro~ili su vi{egodi{nju odgodu izgradnje, pa se tijekom izrade projekata bitno mijenjala osnovna koncepcija i izgled novih zgrada ambicioznog naselja.61 Isprva je planirana izgradnja visokih i izduljenih zgrada sa “sun~anim ulicama”, koje zbog poprili~ne prostorne i visinske razigranosti neki nazivaju “orguljama”.62 Kolektivna stambena izgradnja za takozvanog “nepoznatog korisnika” obi~no pretpostavlja da, iako svakome treba razli~ito, svi dobivaju isto. Da barem donekle omogu}i slobodu stanarskih intervencija, poku{ao je osmisliti stanove tako da se

60 Edo (Eduard) Ki{i}, Naselje po mjeri, Na{a Rijeka (svibanj 1982.), br. 40, str. 8-9.

61 Stambeno naselje “Krnjevo” u Rijeci, Ninoslav Ku~an (Rijekaprojekt, Rijeka), 550 stanova, projektirano 1970.-1981, u realizaciji. Panorama urbanisti~kih projekata, ^ovjek i prostor, XXIX. (studeni 1981.), br.

344, str. 26-27.

62 Zavod za urbanizam i komunalne poslove raspisao je interni rije~ki urbanisti~ko-arhitektonski natje~aj za idejno rje{enje naselja “Krnjevo”...@iri je dugo zasjedao i na temelju kriterija i rasprava usugla{en je zaklju~ak da niti jedno rje{enje od prispjelih projekata ne mo`e biti prihva}eno kao finalni idejni projekt...Osnovna je ocjena prvonagra|enog projekta da je urbanisti~ka ideja veoma interesantna i donosi niz inovacija u odnosu na dosada{nji “rije~ki urbanizam”.

Stvaranje artikulacije po visini i horizontali, “sun~ane ulice” u razinama prizemlja, iskori{tavanje tih razina za svakodnevne potrebe gra|ana – veoma su prihvatljivi i realno ostvarljivi. Svih 5 tisu}a stanova je jedinstveno orijentirano na jug, pa su prema tome i “dru{tveno jednaki”, bez obzira na veli~ine...To je zapravo novi grad u gradu Rijeci, a imat }e osigurane sve va`ne funkcije za `ivot stanovnika... Nu`ni poslovni prostori i gara`e, te parkirali{ta rast }e zajedno sa stambenim objektima... Hrvoje Belica, Sunce u 5 tisu}a stanova. Zavr{en natje~aj za urbanisti~ko-arhitektonsko rje{enje naselja “Krnjevo”, Novi list, XXVII. (6. 6. 1973.), br. 130, str. 4.

Ku~an je 1960. izradio vi{e natje~ajnih prijedloga za “tipske stambene tornjeve” i stambene tornjeve u Rijeci (s Aleksandrom Dragomanovi}em), a radio je i glavni projekt za stambeni neboder u Rijeci (s Adom Felice).

Neboderi postaju neizostavan simbol modernog doba a upravo tada po~inje i masovna izgradnja.

In 1960, Ku~an worked out several competition entries for “exemplary residential towers” and residential towers in Rijeka (with Aleksandar Dragomanovi}). He also worked on the final design for the residential skyscraper in Rijeka (with Ada Felice). At that time, skyscrapers became indispensable symbols of modern time and their mass construction began.

60

Kona~na razrada “stambenog tornja” do`ivjela je ostvarenje Vulkanovim neboderom na Pe}inama (Gr~evo), najdojmljivijem u Rijeci (1972.).

Sve do pretkraj desetlje}a rije~ki su stambeni neboderi jo{ rasli uvis, sve do skorog kona~nog otre`njenja. I prvi projekti za Ku~anovo Stambeno naselje Krnjevo predvi|ali su visoku, iako ne ba{ nebodersku gradnju.

61

The Vulkan skyscraper on Pe}ine (Gr~evo), the most impressive one in Rijeka, represented the final development of the “residential tower” (1972). Until the end of the seventies, when developers finally sobered up, Rijeka’s residential skyscrapers grew higher and higher.

In his first designs for the residential estate Krnjevo, Ku~an also planned high buildings, although they were not quite as high as others at that time.

Nacrti prvobitno planiranih zgrada takozvanog “visokog“ Krnjeva, planiranog prije akcije (1978.), koju su urbanisti~ki planeri i onda{nji mediji uperili protiv visokih zgrada namijenjenih stanovanju.

Originally planned buildings of the so-called “high“ Krnjevo. The plans were made before the 1978 protests of urban designers and the media against very high residential houses.

62

mogu {iriti ili smanjivati, da se, ako je potrebno, mogu lako probiti nova vrata, da se ~im vi{e racionaliziraju konstruktivni elementi (nosivi zidovi, grede) koji se ne smiju dirati, a da se stanovi po potrebi uzajamno mogu i logi~no povezivati, pa da se dva manja mogu pretvoriti u jedan veliki. Glavnina je stanova bila veli~ine {ezdesetak ~etvornih metara, no bilo ih je i od stotinjak metara povr{ine.

Ipak su se koncepcije kasnije radikalno promijenile pa su na kraju projektirani bitno ni`i, mnogo koncentriraniji i organiziraniji kompleksi zgrada s takozvanim “unutarnjim ulicama”.

Taj se preokret poklopio s op}im dru{tvenim raspolo`enjem i pokrenutom akcijom protiv visokoga gra|enja, utemeljenom na uvjerenju da su takve visoke zgrade neprimjerene za stanovanje.63 Ku~an je govorio da on zapravo ni prije nije bio pobornik “visoke gradnje” ve} da je na nju bio prisiljen, ali da je i tu poku{ao “unijeti elemente na~ina `ivota koji bi afirmirali ~ak i takvu visoku gradnju”.

Unato~ ve} gotovim izvedbenim nacrtima za nekoliko nizova visokih zgrada, Ku~anova je ekipa morala prekinuti s radom, upravo u vrijeme kad su se ve} gradili vrlo visoki stambeni tornjevi u obli`njim Rasto~inama, koji su odjednom postali 63 Mario Barak, Budu}a naselja – ni`a, da ili ne za stambene nebodere.

Rijeka mnogim akcijama poku{ava stvoriti uvjete za disperziju stanovanja i za humaniji stambeni `ivot svojih gra|ana, Novi list, XXXII. (18. i 19. 3. 1978.), str. 7.

Gradski se vije}nici zala`u za gradnje od pet do sedam katova.

simbol zaka{njele graditeljske koncepcije, kao i lo{e, stanovanju neprimjerene i nehumane gradnje. Nova je urbanisti~ko-arhitektonska zamisao profilirala izgradnju znatno ni`ih zgrada i druga~iju strukturu izgradnje ulica, koje su donekle

63

nalik tradicionalnima, ali organizirane suvremenim sadr`ajima i prema suvremenim standardima. Ku~an je svoje “ulice” koncipirao “ne samo kao nastambe ve} i kao komplekse s trgovinama, dje~jim vrti}ima, dru{tvenim organizacijama, obrtni~kim servisima...” Planirao je i izgradnju novoga gradskog centra, jakog sredi{ta zapadnog dijela grada, kojega je nazvao Centar 3 ili Centar zapad.64 Prvi i jedini izgra|eni nizovi u novome naselju Krnjevo, nazvani su ulicama 900 i 1000. Ku~an je predvidio da svaka ulica “rje{ava problem dje~je za{tite, dnevne opskrbe, problem dru{tvene participacije u dru{tvenim organizacijama, najnu`nijih obrtni~kih servisa”, da ima “samoposlu`ivanje, ugostiteljske lokale” i druge usluge.

Unutra{nja je ulica kompleksa isklju~ivo pje{a~ka a, iako je javna, zami{ljena je prije svega da “omogu}i zajedni~ki `ivot svojih stanovnika”, da ljudi “ne moraju bje`ati iz spavaonica, ve} u svojoj sredini mogu biti dru{tveno aktivni”. Takav je pristup nazvao “humanizacijom `ivljenja”.

Naru~itelj, Zavod za izgradnju Rijeke, usprotivio se upravo toj “humanizaciji `ivljenja” s obrazlo`enjem da je preskupa, zapo~ev{i prvo s izbacivanjem dje~jih vrti}a, za koje ni koncepcijski nije bilo sluha da budu povezani sa stanovanjem, nego se ustrajalo da se grade odvojeno u posebnim, namjenskim zgradama. Ku~an je svojim koncepcijama pokazivao mnogo ve}u socijalnu osjetljivost nego socijalisti~ki birokrati; protivio se izdvajanju djece u posebna “geta”, kao {to je bio i protiv sama~kih hotela za smje{taj mladih radnika, koji zapravo izoliraju mlade doseljenike i ne omogu}uju im

64 Edo Ki{i}, Isto.

Ku~anovo je promi{ljanje bilo u duhu tada{njega raspolo`enja i op}eprihva}enog uvjerenja da su dotada{nja izolirana i od centra udaljena stambena naselja samo “spavaonice” kojima nedostaju svi bitni `ivotni i urbani sadr`aji. Na kraju je ipak postigao po~etnu zamisao da gusto}a naseljenosti planiranoga naselja ne bude ve}a od 350 stanovnika po hektaru, {to je bilo i u skladu s generalnim urbanisti~kim planom.

64

da se priviknu gradskom na~inu `ivota, stoga je i njih htio uklopiti u svoju urbanu zajednicu, u kojoj bi trebali na}i svoje mjesto i stariji gra|ani: ...smatram da se ni za starce ne bi trebali graditi stara~ki domovi ve} da bi i oni trebali biti uklju~eni u takve sredine, u takav na~in `ivota, a ne samo obitelj koja, ~ini se, u na{im prilikama jedina ima pravo na stan.65 Spontano je osjetio problem “osamljenika”, dru{tvenih kategorija koje ne ulaze u vidokrug socijalisti~kih stambenih planera, usmjerenih ka rje{avanju prioriteta dugih stambenih lista ~ekanja. Stan se tada dobiva ispunjavanjem kriterija koji pogoduje jedino zbrinjavanju obitelji kao “osnovnih jedinica” stanovanja. Ku~an i “ostale”, mlade i stare, ho}e uklju~iti u svoje urbane zajednice, u kojima osmi{ljava prostorno iznijansiran niz stambenih jedinica, od garsonijera do velikih stanova.

Sastavio je svojevrsnu “tipologiju stanova” (nazvao ju je ba{ tako) i s njom obilazio rije~ka poduze}a, poput 3. maja, Luke i Jugolinije, obja{njavaju}i radnicima kvalitetu svoga prijedloga stanovanja na Krnjevu.

“Inzistiram”, govorio je Ku~an, “na tome da prizemni stanovi budu najkvalitetniji.

Poklonio sam im vrt s vlastitom ogradom. Istina, vrt je malen, ima {irinu stana i 65 Edo Ki{i}, Isto.

66 Edo Ki{i}, Isto.

pet metara u dubinu, ali mo`e biti ozelenjen, stanar ima terasu, ima, ako ho}ete, kamo smjestiti le`aljku, ima, na neki na~in, mogu}nost produ`enja svog dnevnog boravka sade}i cvije}e, ili mrkvu.”66

Nakon prve dvije planirao je i izgradnju novih ulica, nazvanih Krnjevo sjever, ulice 300 i 400, u kojima je planirao po 700 stanova. U svakoj bi od po ~etiri jedinice (ulazu ili “stubi{tu”) pojedine zgrade trebalo biti smje{teno po 20 ili 25 stanova.

Ta su stubi{ta zapravo javni prolazi koji se ne zaklju~avaju i ne griju. Za razliku od dotad uobi~ajene gradnje stanova, koja je uglavnom zanemarivala sve ostale potrebne sadr`aje i nije se brinula ni o ure|enju okoli{a, poku{ao je sustavno osmisliti sve potrebe stanara, na primjer, komunikaciju i promet, pje{a~ki i automobilski, pa se potrudio i gara`e uvesti u zgrade, da stanar izravno mo`e stupiti u prostor svoga stubi{ta.

Unutra{nje ulice neizgra|enog “visokog“ naselja na Krnjevu zami{ljene su kao svojevrsni javni interijeri, namijenjeni za ugodno dru`enje i socijalizaciju stanara.

The inner streets of the never realized “high“ residential estate on Krnjevo were designed as a kind of public interior spaces. Their purpose was to bring together the residents.

Osim udobnosti `ivljenja i “integriranju stanovni{tva” u naselju, posebnu je pa`nju pridavao konstrukciji i tragao za najpogodnijim materijalima, koji bi bili na tehnolo{koj razini svoga vremena: “U ulici 900 upotrijebio sam neuobi~ajen materijal – krovni lim, jer sam odustao od svake pomisli na ravni krov. S ravnim krovovima redovno su neprilike, a kupa kao tobo`e na{ mediteranski pokrov krajnje je skupa, stati~ki optere}uje objekt i nije toliko pouzdana kao ovi tehni~ki materijali.

Dakako, taj je krovni lim zahtijevao i suvremenije likovno rje{enje.”67 U naporu da gradi na suvremen na~in, morao se nositi s podosta inertnim graditeljima, koji se nisu osobito trudili oko unapre|ivanja tehnike izgradnje stanova, koja je tada ionako cvjetala. Ku~an je, na primjer, poku{avao primijeniti i ugra|ivanje ve} potpuno opremljenih, tvorni~ki proizvedenih “sanitarnih

67 Edo Ki{i}, Isto.

65

Presjeci kroz stambene zgrade Krnjeva pokazuju neostvarenu slo`enost sadr`aja – uz stanove planirao je i vrti}e, servisne du}ane i druge namjene – koje su na kraju morale ipak zavr{iti kao stanovi, kao {to je nestalo i zelenilo koje je tako|er trebalo slu`iti humanizaciji prostora “unutra{nje ulice”.

Cross sections of Krnjevo’s residential houses show the unrealized complexity of its facilities. In addition to flats, Ku~an designed a kindergarten, workshops and other public spaces, which, in the end, were unfortunately also turned into flats. Even the vegetation, which should have contributed to the humanization of the “inner street”, was eliminated.

66

kabina”, zapravo kupaonica, no taj mu poku{aj nije uspio. Ipak je postigao da se ugra|uju gotovi instalacijski blokovi – s kanalizacijom, vodovodom, plinovodom i dimovodnim kanalima, koji su se unaprijed izra|ivali u Sloveniji.68 Ku~anovi su nizovi zgrada 900 i 1000 ponajvi{e i poznati po svome posve neuobi~ajenu izgledu, ~udnim krovovima i nagla{eno uo~ljivom limenom pokrovu, koji se dijelom nastavlja i u oblozi pro~elja. Po `ivoj su boji limova i nazvani: prvi su postali “Plave”, a drugi “Crvene” zgrade.

Neki su drugi primorski arhitekti, poput Ku~anova antipoda Igora Emilija, sedamdesetih i kasnijih godina izrazito rado koristili elemente pu~ke arhitekture i njima se suprotstavljali internacionalisti~koj uniformnosti moderne arhitekture.

Dok su oni crvenu kupu kanalicu i bijelo obojeni o`bukani zid smatrali glavnim simbolom tradicije kojemu su htjeli dati novi `ivot, Ku~an je Krnjevo oblagao plavim i crvenim limom. Isticao je da je izvorni primorski pokrov zapravo kamena plo~a, “{krilja”, no da je njemu mnogo va`nije dosegnuti vrijednosti mediteranskog ambijenta nego poigravati se mediteranskim formalizmom.69

68 Prema izjavi Vjere Ku~an.

69 Edo Ki{i}, Isto.

Napor da izo{tri svojevrsnu socijalnu osjetljivost i u svoje naselje “integrira” razli~ite tipove stanara, odveo ga je traganju za dru{tveno najprimjerenijim, najugodnijim i najudobnijim oblicima gradnje velikih stambenih zgrada za stotine i tisu}e ljudi. Taj se napor jednako odnosio prema oblikovanju kao i dosljedna potraga za pogodnim materijalima i tehnologijom gradnje. Ugodnost stanovanja

kao osnovni cilj, postao mu je ujedno i glavni estetski kriterij u stvaranju novoga “idealnoga grada”, kojem je njegova generacija pristupala s posve drugih zasada od, na primjer, nekada{njih urbanista iz zagreba~ke Vukovarske ulice.

Jo{ prije Ku~anovih kona~nih koncepcija izgradnje Krnjeva postojao je vrlo uspio i hvaljen primjer novoga naselja Split 3 i ogledna Ulica Dinka [imunovi}a, dovr{ena prije sredine sedamdesetih (arhitekt Dinko Kova~i}).

Sve sretne okolnosti {to su se stekle u hvaljenom splitskom naselju, izostale su na Krnjevu. Prije svega, splitsko je naselje izgra|eno u vrijeme najve}ega dru{tvenog uspona, a Krnjevo su ve} zahvatile prve godine gospodarske i dru{tvene krize. U Splitu su to uglavnom bili stanovi namijenjeni privilegiranima, oficirima jugoslavenske vojske, pa su onda i gra|evinski standardi i oprema bili natprosje~ni.

Krnjevo je, osim dugogodi{njega otezanja izgradnje i u odnosu na po~etne standarde i predvi|ene “kvadrature” stanova do`ivjelo raznovrsne restrikcije, pa su i brojni prostori u unutra{njoj ulici, isprva namijenjeni vrti}ima i jaslicama, pretvoreni u stanove, a za prostore s gornje, vanjske strane, okrenute prema prilaznoj ulici i predvi|ene za trgovine i obrtni~ke usluge, nitko nije bio zainteresiran. K tome je vrlo lo{a i razina gradnje i opreme Ku~anove “unutra{nje ulice”, osnovne urbanisti~ke jedinice zami{ljenoga “sretnoga grada”. ^ini se kao da je njegova zamisao bila preuranjena u odnosu na tada vrlo nisku razinu rije~ke stanogradnje,

67

Nakon akcije uperene protiv visokih zgrada namijenjenih stanovanju (1978.), koju su poticali i onda{nji mediji, nastaje novi plan Krnjeva, jednakog urbanisti~kog rasporeda, ali posve novoga izgleda zgrada. Po~etkom 1980-ih izgra|ena su samo dva niza, oba neobi~nog izgleda, pokrivena i oblo`ena neuobi~ajenim materijalom, prvi plavim, a drugi crvenim limom. No glavna je okosnica Krnjeva “unutra{nja (ili stambena) ulica” kojom te`i humanizirati i socijalizirati `ivljenje u novom naselju.

68

Following repeated protests against too high residential buildings (1978), which were even supported by the media, Ku~an worked out a new plan of Krnjevo which had the same urban arrangement, but completely different appearances of the buildings. At the beginning of the 1980’s, only two rows of houses were built. Both looked uncommon; their walls were covered with unusual material, the first one with blue and the second with red sheet. However, the most noteworthy idea of Krnjevo was its “inner (or residential) street” with which Ku~an wanted to encourage social life in this new estate.

pa je izgradnja Krnjeva stala na samo dva niza – zapo~ela je i zavr{ila Plavom i Crvenom zgradom i ostala zauvijek nerealiziranim projektom, koji je Ku~ana stajao desetak godina rada i neizmjerne koli~ine ulo`ene strasti.

Bio mu je ideal napraviti cijelo naselje – ne samo sa “stambenim ulicama”, nego i sa {kolama i opskrbnim centrom, plivali{tem i kinom, da stanovnici imaju sve pogodnosti {to bi ih morao nuditi omanji grad. Izrazito se zalagao da prizemni stanovi postanu “stara~ki”, da im se olak{a kretanje, da ih mogu obilaziti patrona`ne sestre. Nastojao je da se izgrade vrti}i i jaslice unutar zgrade, da bi roditeljima i djeci omogu}io blizinu dje~jega vrti}a, smje{tenog unutar iste zgrade.

Mi smo, tobo`e, kreatori i autori nekakvih koncepcija naselja. Na`alost, mislim da kreativni moment preuzimaju u ruke banke, tehnolozi, gra|evinari, izvo|a~ka poduze}a. U planiranim naseljima mi nismo u stanju diktirati redoslijed gra|enja.

Novom naselju, novom stanovni{tvu koje se tek treba homogenizirati, koje tek treba nastupiti kao gradsko stanovni{tvo, oduzimamo mogu}nost da se homogenizira.

Osje}aj da mi je dje~ji vrti} tu, neposredno u mojoj ku}i, u sklopu moje ku}e, da mogu svoje dijete odvesti bez ki{obrana po osiguranoj pje{a~koj ulici, u onih stra{nih 6 sati ujutro, kad idem na posao, osje}aj da je to mala jedinica gdje ja

70 Ninoslav Ku~an /izvadak iz dijaloga, E. D./, Arhitektura, XXXII. (1977.), br. 162-163, str. 67 - 68.

poznajem odgojitelje, znam tko se brine za moje dijete itd., vjerujem da taj osje}aj mnogo pridonosi standardu `ivota u tom naselju.70

69

Svojevrsni tehni~ki estetizam stambenog niza Krnjeva nagla{en je industrijskim elementima â&#x20AC;&#x201C; cijevima, i otvorenim stubi{tima i unutra{njim, pristupnim balkonimahodnicima.

The technical aesthetics of Krnjevoâ&#x20AC;&#x2122;s residential row are emphasized by means of industrial elements: pipes and open staircases as well as inner accessible balconies-cum-corridors.

70

Vizura kona~nog ure|enja “unutra{nje ulice“ (1982.) koja je trebala biti osovina novih Ku~anovih stambenih zgrada. No, neizvedeni javni lokali li{ili su je osnovnih uvjeta za ugodno dru`enje i okupljanje stanara – umjesto da postane ulica, ostala je samo otvoreni javni hodnik.

View of the final design of the “inner street” (1982) which should have been the main feature of Ku~an’s new residential houses.

However, as shops, restaurants and bars have never been realized, the street was deprived of the basic requirements for pleasant gettogethers of its residents. Instead of becoming a street it only remained an open public hallway.

71

Unato~ namjerama koje se s dana{njega aspekta ~ine gotovo samorazumljive i gotovo beziznimno prihvatljive, ispostavilo se da su Ku~anove zamisli bile jo{ uvijek neizvedive, da dru{tveni standardi, barem tada{nji rije~ki standardi, jo{ uvijek nisu bili na razini pristojnog urbanog `ivljenja. Krnjevo je ostalo nerealizirani grad, utopija nadomak stvarnosti, neostvareni san kojega je sanjao gotovo dva desetlje}a. Ostvarena su samo dva niza, a ~ak su i oni nedovr{eni s obzirom na prvotne ambicije. Socijalno osvije{tene namjere pobolj{anja urbanog `ivljenja morale su pri~ekati razvijeniju dru{tvenu svijest.71 Ipak, Krnjevo je ostalo zapam}eno, ne kao naselje nego kao novi, gotovo samostalni “satelitski” grad za preko dvadeset tisu}a stanovnika, osmi{ljen za sada{njost i ~ovjeka dana{njice, za razliku od planova starije generacije urbanista koji su planirali za poprili~no daleku i neizvjesnu budu}nost.

Ku~an je u Krnjevu htio osmisliti rje{enje svih bitnih svakodnevnih potreba stanara svoga velikog naselja. Umjesto dotada{njih nizova “dormitorija” predlagao je kompleks koji }e, osim “stanova-spavaonica” obuhva}ati sve bitne urbane funkcije – vrti}e, {kole, trgovine, kafi}e, sportske i rekreativne centre... Dogodilo se da je humanizam toga projekta ~ak i precjenjivao mogu}nosti, svijest i kulturu stanovanja tada{njih rije~kih gra|ana `eljnih krova nad glavom, no ostaje nam Ku~anov i nadalje pou~an i koristan primjer, koji se i danas jo{ navodi u ud`benicima stambene arhitekture.72

71 Sergej Gerc, Krnjevo okrnjena ugleda. Rije~ke radne organizacije otkazuju ugovore jer nisu zadovoljne ni cijenom ni kvalitetom budu}ih stanova, Ve~ernji list, 25. i 26. 9. 1982., str. 6-7.

Katica [o{tari}, O Krnjevu lijepo i ru`no. Anketa “Na{a Rijeka“, Na{a Rijeka, 1983., str. 11.

Kako `ive stanovnici famoznog naselja “niz 900“ na Krnjevu nakon vi{e od godine dana prebivanja u zdanju koje je svojevremeno zatalasalo javnost, izazvalo nesporazume, podijelilo stru~njake i same gra|ane Rijeke, govori anketa koju je u to vrijeme proveo list Na{a Rijeka. Mnogi su tada govorili o tom naselju kao o novosti u humanizaciji prostora, a drugi su opet naselje smatrali neimarskim proma{ajem, neracionalnom gradnjom i bespotrebnim rasipanjem dru{tvenih sredstava.

Izjave anketiranih: ...imamo ~etrnaest vratiju na 95 ~etvornih metara. Fiksna stakla je te{ko oprati; su{ionice su na propuhu, nije rije{eno pitanje grijanja, a kuhinja je tako mala da u nju ne stane pe}. ...zadovoljna sam terasom, vratila mi je najmanje pet godina `ivota, a na terasi imam i malo spremi{te, sve nas je ugodno iznenadilo...

72 Grozdan Kne`evi}, Vi{estambene zgrade, Tehni~ka knjiga, Zagreb 1989., str. 207.

Ivan [traus, Arhitektura Jugoslavije 1945.-1990., Sarajevo 1991.

Ivo Maroevi}, Antologija zagreba~ke arhitekture, Art studio Azinovi}, Zagreb 2003.

Na kraju puta

72

Skica crkvice (1993.) u Malom Lugu u Gorskom kotaru, jedan je od posljednjih projekata. Od stare su oktogonalne crkve ostali ru{evni zidovi koji su obvezivali arhitekta, ali mu zato i omogu}avali kreaciju slikovitog trijema i krovi{ta.

The design of the small church (1993) in Mali Lug, Gorski Kotar, was one of Ku~an’s last projects. Only the ruined walls had remained standing from the old octagonal church. They confined the architect to a certain extent, but also gave him the possibility to design a picturesque porch and roof.

Za{to bi se bilo ~iji plodan opus morao svoditi na nekoliko re~enica zaklju~ka, na pokoju parabolu koja }e efektno zaokru`iti tekst. Dvije-tri sa`ete definicije, dakako, ne mogu zaokru`iti ne~iji polustoljetni radni i kreativni napor, ali poma`u neizbje`noj klasifikaciji i usustavljivanju, slaganju u rubrike i pretince. Nakon temeljita istra`ivanja i kriti~kog pregleda barem }e budu}e leksikonske i enciklopedijske natuknice mo}i pouzdanije i preciznije sa`eti i definirati Ku~anov opus.

U svakom je slu~aju jo{ va`nije od memoriranja i klasificiranja ne~ijega stvarala~kog rada postavljanje temeljnog pitanja: {to je iza toga djela ostalo?

Je li iza Ku~ana preostao neki nama danas razumljiv smisao ili su ga, naprosto, posve zameli prohujali vjetrovi?

Istra`iva~ bi se jo{ morao zapitati i u kojoj mu se mjeri isplatio istra`iva~ki napor, i u kojoj je uop}e mjeri sam shvatio bit onoga ~emu je posvetio podosta vremena i truda.

Najva`nije je, ipak, pitanje je li jo{ i{ta ostalo poticajno od svega njegovog obimnog djela i naro~itog stvarala~kog napora? I je li doista poticajno i zanimljivo bez posebnog klju~a i “arheolo{kog” sastavljanja krhotina?

Uobi~ajena je nevolja brojnih “ostataka” iz bliske pro{losti, pa tako i brojnih arhitektonskih ostvarenja, da su do nas pristigli podosta oronuli, a da jo{ nisu dovoljno ostarjeli da bi nam bili zanimljivi. Tehnologija nedavnih vremena ve}

izaziva podsmijeh ljudi dana{njice, koji se jo{ uvijek dive ljepoti, ustrajnosti i veli~ini egipatskih piramida i goti~kih katedrala, ali ih nimalo ne odu{evljavaju oronule betonske, ~eli~ne i aluminijske zgrade iz polovice dvadesetoga stolje}a, gra|ene za kratkotrajan rok i jo{ k tome devastirane upotrebom i obilje`ene nespretnim preinakama. Uostalom, i bez napora “devastatora” moderni neboderi zastarijevaju neusporedivo br`e od srednjovjekovnih katedrala. Stru~njaci ove ~injenice, dakako, naprosto uzimaju kao po sebi razumljive i ne promi{ljaju ih, ali {to bi, na primjer, od suvremene ba{tine moglo na}i mjesto u turisti~kom vodi~u i {to bi neki ambiciozni gra|anin od toga htio pokazati svome gostu?

Ku~an ni u ovakvom promi{ljanju ne prolazi najgore. Radni~ko sveu~ili{te i Pala~a pravde jo{ uvijek ~vrsto stoje i, barem izvana i naoko, nisu naro~ito oronuli. Jo{ se dobro dr`e i Robna ku}a Ri i telegrafsko-telefonski centri u Puli, Rijeci i Umagu.

Ako su i stradali interijeri ovih zgrada, oni i tako nisu dostupni publici, a uglavnom i nisu najva`niji dio Ku~anove ba{tine.

Od naselja Krnjevo nije mnogo izgra|eno – pa ni preostalo. Krnjevo je, uglavnom,

73

ostalo na papiru, uvezano me|u korice brojnih projektantskih elaborata, i u neiskvarenu obliku prvotne zamisli. Ipak se pamti humanizam njegovih namjera i, makar i neuspje{an, napor socijalizacije i urbanizacije stanovni{tva koje se sedamdesetih godina mahom jo{ uvijek tek probija na putu od osnovnih `ivotnih potreba ka oblicima slo`enijega gra|anskog `ivljenja. U svakom je slu~aju taj napor doprinos kasnijemu revidiranju urbanisti~kih i graditeljskih standarda u Rijeci.

U Ku~anovu }e se primjeru, uz njegov dobro zapam}en neizmjeran sportski, natjecateljski elan i `ilavost, koji su mu omogu}ili sudjelovanje na desecima arhitektonskih natje~aja, najvi{e pamtiti velik trud da, u vrijeme najni`ih standarda stanovanja i u vrijeme najve}ega rasta hrvatskih gradova, razvije gradnju stanova i ~itavih naselja, u kojima }e njihovim stanarima biti ugodno `ivjeti, u zajednicama koje omogu}uju suvremeni na~in `ivota.

Jedna mu je od najve}ih opsesija, tako|er, i uvjerenje da suvremeno doba mora stvoriti i primjeren na~in gra|enja, da treba industrijalizirati izgradnju, sklapati a ne graditi, montirati “prefabricirane” elemente, a ne zidati i betonirati, te da na takvu pristupu treba zasnivati i vlastiti arhitektonski izraz. Podsjetimo li se raznolikosti oblika njegovih zgrada i razli~itosti namjena upravo onih najzapa`enijih, Ku~an i danas izgleda vrlo uvjerljivo, {to potvr|uje i nemali broj njegovih zgrada ve} odavno uvr{tenih u antologiju najva`nijih djela suvremene hrvatske arhitekture.73

73 Vidi bilje{ku 4 i bibliografiju na kraju knjige.

74

Natje~ajni radovi, projekti i realizacije Competition entries, designs and realizations 75

(sastavljeno prema osobnoj dokumentaciji arhitekta N. Ku~ana) (put together according to personal documentation of architect N. Ku~an)

Suradnik za druge autore Collaboration with other authors

1948.

Restoran Plitvice Glavni projekt (prof. Zdenko Stri`i})

Restaurant Plitvice Master plan (Prof. Zdenko Stri`i})

Polumonta`ni stropovi Detaljni projekt (arh. Stjepan Gombo{)

Ceilings partially constructed from prefabricated parts Detailed design (architect Stjepan Gombo{)

1949.

76

Studentski dom La{}ina Glavni projekt (arh. Zoja Dumengji})

Student dormitory La{}ina Master plan (architect Zoja Dumengji})

Jugoslavenski izlo`beni paviljon u Leipzigu Idejni, glavni i detaljni projekt (arh. Weber)

Yugoslav exhibition pavilion in Leipzig Preliminary, final and detailed design (architect Weber)

Prijedlog za Deltu Su{ak – Rijeka “Kombinirano plivali{te” Idejni projekt (prof. Vladimir Turina)

Proposal for the Su{ak Delta – Rijeka “Combined swimming bath” Preliminary design (Prof. Vladimir Turina)

1951.

Tvornica ko`a u Bitoli Idejni i glavni projekt (arh. Waldemar Balley)

Leather factory in Bitola Preliminary and final design (architect Waldemar Balley)

1953. [kola u Zlataru Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija (arh. Antun Ulrich)

School in Zlatar Preliminary, final and detailed design, realization (architect Antun Ulrich)

Banka u [ibeniku Idejni projekt, idejni i detaljni projekt interijera, realizacija (arh. Antun Ulrich)

Bank in [ibenik Preliminary design and preliminary and detailed design of the interior, realization (architect Antun Ulrich)

1954.

77

Tvornica tekstila u ^akovcu Idejni projekt (arh. Antun Ulrich)

Textile factory in ^akovec Preliminary design (architect Antun Ulrich)

Stambena zgrada @eljezni~ko-gra|evnog poduze}a “Vladimir Gortan” u Marti}evoj ulici u Zagrebu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija 1956. (arh. Antun Ulrich)

Residential house of the iron and building company “Vladimir Gortan” in Marti}eva Street in Zagreb Preliminary, final and detailed design, realized in 1956 (architect Antun Ulrich)

1955.

Vojna bolnica u Splitu Idejni projekt II. (arh. Antun Ulrich)

Military hospital in Split Preliminary design II (architect Antun Ulrich)

1956.

Klinike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu Idejni i glavni projekt (prof. Zvonimir Vrkljan)

Clinics of the Veterinarian Faculty in Zagreb Preliminary and final design (Prof. Zvonimir Vrkljan)

1959.

Urbanisti~ko rje{enje Marin-dvora u Sarajevu i zgrada Republi~ke skup{tine Natje~ajni rad (arh. Kazimir Ostrogovi})

Urban solution for Sarajevoâ&#x20AC;&#x2122;s Marin Dvor area and the building of the Republican Assembly Competition entry (architect Kazimir Ostrogovi})

1960.

Novo kazali{te na Limatt Quayu u ZĂźrichu Natje~ajni rad (prof. Drago Ibler)

New theatre on the Limmat quay in Zurich Competition entry (Prof. Drago Ibler)

1962.

78

Regulacija Frankopanske ulice u Zagrebu Natje~ajni rad (arh. Ivo Viti})

Regulation of Frankopanska Street in Zagreb Competition entry (architect Ivo Viti})

Autorski radovi Individual works

1948.

30 izlo`benih prostora i paviljona raznih poduze}a na Zagreba~kom velesajmu (koautori Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – idejni i detaljni projekti, realizacija

30 exhibition spaces and pavilions of various companies on the Zagreb Fair (co-authors Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – preliminary and detailed designs, realization

1949.

Regulacija predjela Petak u Crikvenici (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert), natje~ajni rad – III. nagrada

Regulation of the Petak area in Crikvenica (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert), competition entry – 3rd award

Prenosna izlo`ba APZ-a i dekoriranje Trga Republike u Zagrebu (koautori Radi}, Ivan Seifert) – idejni i detaljni projekti, realizacija

Transferable exhibition of the APZ (Architectural-ProjectEngineering Institute) and decoration of the Republic Square in Zagreb (co-authors Radi}, Ivan Seifert) – preliminary and detailed designs, realization

1950.

Atelijeri za slikara i kipara Studentski rad

Studios for a painter and sculptor Student work

79

Paviljon studentskog odmarali{ta u Me`aklji kod Bleda Natje~ajni rad

Pavilion of the student lodge in Me`aklja near Bled Competition entry

1951.

Klinike Medicinskog fakulteta Diplomski rad

Clinics of the Medical School Degree dissertation

80

1952.

Preparandija s vje`baonicama u Zagrebu (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad

Teacher training school with training spaces in Zagreb (co-author Antun Ulrich) – competition entry

Gradski luksuzni hotel u Skoplju (koautori Dragica Perak, Antun Ulrich) – natje~ajni rad, 1952.–1953.

Deluxe city hotel in Skopje (co-authors Dragica Perak, Antun Ulrich) – competition entry, 1952–1953

Vojno-medicinski centar (450 kreveta) u Splitu (koautori Antun Ulrich, Elizabeta Coronelli-Bari{i}) – natje~ajni rad, 1952.–1954., I. nagrada (objekt dovr{en 1965.)

Army medical centre (450 beds) in Split (co-authors Antun Ulrich, Elizabeta Coronelli-Bari{i}) – competition entry, 1952–1954, 1st award (the building was finished in 1965)

Upravna zgrada i konstrukcijski biroi Tvornice Rade Kon~ar u Zagrebu (koautori Antun Ulrich, Dragica Perak) – natje~ajni rad, 1952.–1953., otkup

Administration building and drawing offices of the Rade Kon~ar factory in Zagreb (co-authors Antun Ulrich, Dragica Perak) – competition entry, 1952–1953, purchase

1953.

Stambena zgrada u Rijeci (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad, idejni, glavni i detaljni projekt, I. nagrada, realizacija 1953.–1954.

Residential building in Rijeka (co-author Antun Ulrich) – competition entry, preliminary, final and detailed design, 1st award, realization 1953–1954

81

82

Osmogodi{nja {kola Pantov~ak u Zagrebu (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad, idejni i glavni projekt, I. nagrada, realizacija 1953.-1957.

Eight-year school Pantov~ak in Zagreb (co-author Antun Ulrich) – competition entry, preliminary and final design, 1st award, realization 1953-1957

Medicinski centar u Slavonskom Brodu (700 kreveta) (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad, I. nagrada

Medical centre in Slavonski Brod (700 beds) (co-author Antun Ulrich) – competition entry, 1st award

Centar za kulturu i fizi~ku kulturu u Kopru (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – natje~ajni rad, III. nagrada

Centre for culture and physical education in Kopar (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – competition entry, 3rd award

Osmogodi{nja {kola u Podsusedu (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad, III. nagrada

Eight-year school in Podsused (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – competition entry, 3rd award

1954.

Medicinski centar u Doboju (500 kreveta) (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad, I. nagrada

Medical centre in Doboj (500 beds) (co-author Antun Ulrich) – competition entry, 1st award

Dom ratnih vojnih invalida u Skoplju (koautor Antun Ulrich) – natje~ajni rad

Centre for war invalids in Skopje (co-author Antun Ulrich) – competition entry

Centar za rehabilitaciju ratnih vojnih invalida u Banjaluci Natje~ajni rad

Centre for rehabilitation of war invalids in Banja Luka Competition entry

Administrativno-stambeni objekt u Banjaluci (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad, otkup

Administration and residential building in Banja Luka (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – competition entry, purchase

Gradski poslovni hotel u Gru`u kod Dubrovnika (koautori Slobodan Jovi~i}, Ivan Seifert) – natje~ajni rad, III. nagrada

Urban business hotel in Gru` near Dubrovnik (co-authors Slobodan Jovi~i}, Ivan Seifert) – competition entry, 3rd award

Bolnica za TBC plu}a u Petrinji Natje~ajni rad, I/II. nagrada

Pulmonary TB clinic in Petrinja Competition entry, 1st/2 award

83

Dom kulture Tvornice Radonja u Sisku Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Cultural centre of the Radonja factory in Sisak Preliminary, final and detailed design, realization

[kola u Slavonskom Brodu Idejni i glavni projekt

School in Slavonski Brod Preliminary and final design

1955.

Centar za rehabilitaciju invalida u Sarajevu (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Centre for the rehabilitation of invalids in Sarajevo (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – competition entry

Regulacija predjela Vo{tarnica u Zadru s arhitektonskim projektom stambene zgrade (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad, I. nagrada, djelomi~no realizirano

Regulation of the Vo{tarnica area in Zadar with an architectural design of the residential building (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – competition entry, 1st award, partially realized

[tamparija i redakcije Vjesnika u Zagrebu Natje~ajni rad, II. nagrada

Print shop and editorial office of the Vjesnik newspaper in Zagreb Competition entry, 2nd award

Drugostepena faza projekta [tamparije i redakcija Vjesnika u Zagrebu

Secondary design phase of Vjesnik’s print shop and editorial office in Zagreb

Zgrada Ureda dr`avne bezbednosti sa zatvorima u Zagrebu Natje~ajni rad, otkup

The building of the Office for National Security with jails in Zagreb Competition entry, purchase

Vojna bolnica u Splitu (koautor Antun Ulrich) – idejni projekt I.

Military hospital in Split (co-author Antun Ulrich) – preliminary design I

84

Dom Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade u Zagrebu (koautori Radovan Nik{i}, Petar Ku{an) – natje~ajni rad, I. nagrada, idejni i glavni projekt Realizacija (koautor Radovan Nik{i}), 1956.–1961.

Centre of the Labour University Mo{a Pijade in Zagreb (co-authors Radovan Nik{i}, Petar Ku{an) – competition entry, 1st award, preliminary and final design Realization (co-author Radovan Nik{i}), 1956–1961

85

Filozofski fakultet u Zagrebu (koautori Aleksandar Dragomanovi}, Radovan Nik{i}, Petar Ku{an) – natje~ajni rad, VI. nagrada

Faculty of Philosophy in Zagreb (co-authors Aleksandar Dragomanovi}, Radovan Nik{i}, Petar Ku{an) – competition entry, 6th award

Urbanisti~ko rje{enje centra Novog Zagreba (Trnje) s arhitektonskim projektom Vije}nice (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad, II/ IV. nagrada

Urban solution for the centre of Novi Zagreb (Trnje) with the architectural design of the Town Hall (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}) – competition entry, 2nd/4 award

Zgrada Narodnog odbora Grada Zagreba (Gradska vije}nica) (koautori Bo`idar Koloni}, Slobodan. Jovi~i}) – natje~ajni rad, IV. nagrada

The building of the City of Zagreb National Council (Town Hall) (co-authors Bo`idar Koloni}, Slobodan Jovi~i}) – competition entry, 4th award

Projekt za osmerokatnicu s pasa`om u Ilici 1a u Zagrebu (Zagreba~ki neboder) (koautori Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – natje~ajni rad, I/II. nagrada, djelomi~no izvedeno

Design for the eight-story-building with passage at Ilica 1a in Zagreb (the Zagreb skyscraper) (co-authors Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert) – competition entry, 1st/2 award, partially realized

86

1956.

Zgrada Rije~ke banke u Rijeci Natje~ajni rad

The building of Rije~ka banka in Rijeka Competition entry

1957.

Robna ku}a u Skoplju Natje~ajni rad

Department store in Skopje Competition entry

Koncertna dvorana i Dom Matice iseljenika u Zagrebu Natje~ajni rad

Concert hall and the Centre of the Croatian Heritage Foundation in Zagreb Competition entry

1958.

Spomenik `rtvama logora u Jajincima kod Beograda (koautori Bernardo Bernardi, Aleksandar Dragomanovi}, Du{an D`amonja, Radovan Nik{i}) â&#x20AC;&#x201C; natje~ajni rad, III/IV. nagrada

Memorial for the victims of the Jajinci camp near Belgrade (co-authors Bernardo Bernardi, Aleksandar Dragomanovi}, Du{an D`amonja, Radovan Nik{i}) â&#x20AC;&#x201C; competition entry, 3rd/4 award

87

88

Spomenik `rtvama koncentracijskog logora u Auschwitzu (koautor Du{an D`amonja) – natje~ajni rad, X. nagrada

Memorial for the victims of the Auschwitz concentration camp (co-author Du{an D`amonja) – competition entry, 10th award

Paviljon za izlo`bu Porodica i doma}instvo na Zagreba~kom velesajmu – Modna ku}a u Pra{koj ulici (koautor Aleksandar Dragomanovi} ) – natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera i realizacija 1959. demontiran i prenesen u Pra{ku ulicu u Zagrebu, adaptiran za Modnu ku}u (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – glavni i detaljni projekti, realizacija

Pavilion for the exhibition Family and Household at the Zagreb Fair – Fashion House in Pra{ka Street (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design, design of the interior and realization in 1959, disassembled and transferred to Pra{ka Street in Zagreb and adapted for the Fashion House (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – final and detailed designs, realization

1959.

Upravna zgrada Jugooceanije u Kotoru Natje~ajni rad

Jugooceanija’s administration building in Kotor Competition entry

Dom sindikata i Radni~ko sveu~ili{te u Ni{u Natje~ajni rad

Labour Union Centre and Labour University in Ni{ Competition entry

Spomenik `rtvama koncentracijskog logora u Dachauu (koautor Du{an D`amonja) – natje~ajni rad, I/VI. nagrada

Memorial for the victims of the Dachau concentration camp (co-author Du{an D`amonja) – competition entry, 1st/6 award

89

1960.

Dom omladine u Beogradu Natje~ajni rad, otkup

Youth Centre in Belgrade Competition entry, purchase

Tipski objekti ~etverokatne stambene izgradnje (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – natje~ajni rad

Exemplary buildings of four-story residential construction (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry

Tipski stambeni tornjevi (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – natje~ajni rad, I. nagrada

Exemplary residential towers (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry, 1st award

90

Servisni objekt Glavnog kolodvora u Zagrebu (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt

Service building of the central railway station in Zagreb (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design

91

Stambeni tornjevi u Rijeci (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – natje~ajni rad, I/II. nagrada

Residential towers in Rijeka (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry, 1st/2 award

Stambeni tornjevi u Rijeci (koautor Ada Felice) – idejni i glavni projekt

Residential towers in Rijeka (co-author Ada Felice) – preliminary and final design

Robna ku}a i kino u Zagrebu Natje~ajni rad, otkup

92

Department store and cinema in Zagreb Competition entry, purchase

Spomenik revoluciji i narodnom heroju Nikoli Demonji u Kamenskom Natje~ajni rad, otkup

Memorial of the revolution and national hero Nikola Demonja in Kamensko Competition entry, purchase

Turisti~ki hotel u Mo{}eni~koj Dragi (koautor Zdravko Bregovac)

Tourist hotel in Mo{}eni~ka Draga (co-author Zdravko Bregovac)

1961.

Zgrada sudova i pravosudne uprave (Pala~a pravde) u Zagrebu (koautor Ana Neidhardt-Ku~an) – natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija 1962.–1966.

Courts and judicial administration building (Palace of Justice) in Zagreb (co-author Ana Neidhardt-Ku~an) – competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design, realization 1962–1966

93

94

Hotel Ambasador u Opatiji (koautor Aleksandar Dragomanovi}) – natje~ajni rad, II. nagrada

Hotel Ambasador in Opatija (co-author Aleksandar Dragomanovi}) – competition entry, 2nd award

Dogradnja bolnice u Subotici (400 kreveta) Natje~ajni rad

Extension of the hospital in Subotica (400 beds) Competition entry

Zgrada suda u Subotici Natje~ajni rad

Court building in Subotica Competition entry

Medicinski centar na [var~i u Karlovcu (900 kreveta) Natje~ajni rad

Medical centre on [var~a in Karlovac (900 beds) Competition entry

Zgrada sudskih organa i Dr`avnog sekretarijata za pravosudnu upravu Idejni projekt

The building of legal authorities and the State Secretariat for Judicial Administration Preliminary design

1962.

Poslovni gradski hotel i {tamparija i redakcije Oslobo|enja na Marin-dvoru u Sarajevu (koautor Emil Ladinek) – natje~ajni rad, otkup

Urban business hotel and print shop and editorial offices of Oslobo|enje at Marin Dvor in Sarajevo (co-author Emil Ladinek) – competition entry, purchase

Koncertna dvorana u Augsburgu Natje~ajni rad, VI/XII. plasman

Concert hall in Augsburg Competition entry, 6th/8 place

1964.

Savjetnik za primjenu ~eli~nih konstrukcija u visokogradnji u Projektno-konstrukcijskom birou Tvornice Ðuro Ðakovi}, Slavonski Brod u Zagrebu

Advisor for the use of steel constructions in structural engineering at the design and drawing office of the Ðuro Ðakovi} factory, Slavonski Brod, in Zagreb

Poslovna zgrada i konstrukcijski biroi Vagongradnje na Slaviji u Beogradu Natje~ajni rad

Vagongradnja’s office building and drawing offices on Slavija in Belgrade Competition entry

1965.

Hotel u Virovitici natje~ajni rad

Hotel in Virovitica competition entry 95

Tipska stambena izgradnja za splitsko podru~je (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Exemplary residential construction for the Split region (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Objekti u nizu (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Row houses (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Niska gradnja od 4 eta`e (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Four-floor civil engineering (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Izgradnja u nizovima do 4 eta`e (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Terraced houses with up to 4 stories (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Izgradnja u visokim nizovima (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

High terraced houses (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Izgradnja u tornjevima (koautor Bo`idar Koloni}) – natje~ajni rad

Tower houses (co-author Bo`idar Koloni}) – competition entry

Sveu~ili{ni centar u Dublinu (koautori Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, Mladen Kauzlari}) – natje~ajni rad, XX. plasman

University centre in Dublin (co-authors Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, Mladen Kauzlari}) – competition entry, 20th place

1966.

Glavna trafostanica Tvornice du{i~nih gnojiva u Kutini Idejni i glavni projekt, realizacija

Final substation of the Factory of nitrogen fertilizers in Kutina Preliminary and final design, realization

Termoelektrana Sisak, prate}i objekti (koautor Sergije Kolobov) – idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Thermal power station Sisak, accompanying objects (co-author Sergije Kolobov) – preliminary, final and detailed design, realization

1967.

96

Stambeno naselje (250 jedinica) s opskrbnim i rekreacijskim centrom {ireg podru~ja u Unterpfaffenhofenu kod Münchena Natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni urbanisti~ki i arhitektonski projekti, realizacija 1968.

Residential estate (250 units) with supply and leisure centre in Unterpfaffenhofen near Munich Competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed urban and architectural designs, realization in 1968

Stambeno naselje starijih ljudi (120 jedinica) u Bad Salzuflenu Natje~ajni rad, I. nagrada, realizacija 1969.

Residential estate for elderly people (120 units) in Bad Salzuflen Competition entry, 1st award, realization in 1969

Luksuzni hotel na Johannisbergu u Bielefeldu Natje~ajni rad, I. nagrada

Luxury hotel on Johannisberg in Bielefeld Competition entry, 1st award

Termoelektrana Sisak – oblikovanje dimnjaka (koautor Sergije Kolobov) – glavni projekt, realizacija

Thermal power station Sisak – chimney design (co-author Sergije Kolobov) – final design, realization

Termoelektrana Sisak – glavna pogonska zgrada, kotlovnica i generator Idejni i glavni projekt, realizacija

Thermal power station Sisak – main plant, boiler room and generator Preliminary and final design, realization

1968.

Podzemne gara`e za 300 vozila i podzemni energetski centar naselja u Unterpfaffenhofenu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Underground parking for 300 vehicles and underground power house of the Unterpfaffenhofen estate Preliminary, final and detailed design, realization

Centar stambenog naselja Unterpfaffenhofen s restoranom, kavanom, trgovinom, zatvorenim bazenom i saunom Idejni i glavni projekt, realizacija

The centre of the Unterpfaffenhofen residential estate with restaurant, cafe, supermarket, indoor swimming pool and sauna Preliminary and final design, realization

Gimnazija u Stuttgartu (koautor Emil Ladinek) – natje~ajni rad, VI/XII. plasman

Grammar school in Stuttgart (co-author Emil Ladinek) – competition entry, 6th/8 place

1969.

Turisti~ki hotel u Senju (300 le`aja) Natje~ajni rad

Tourist hotel in Senj (300 beds) Competition entry

Dje~ji vrti} Zamet u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Kindergarten Zamet in Rijeka Preliminary, final and detailed design, realization

Adaptacija zgrade op}ine u Labinu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Adaptation of the municipality building in Labin Preliminary, final and detailed design, realization

Vila Hre{i} na Kor~uli Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Villa Hre{i} on Kor~ula Preliminary, final and detailed design, interior design, realization

Vila Lustig u Crikvenici Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Villa Lustig in Crikvenica Preliminary, final and detailed design, interior design, realization

97

1970.

Robna ku}a u Rijeci (Korzo–Obala) (koautori Boris Babi}, Vjera Ku~an) – natje~ajni rad, I. nagrada Realizacija ( 1970.–1974.), 1972. idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

98

Department store in Rijeka (Korzo–Coast) (co-authors Boris Babi}, Vjera Ku~an) – competition entry, 1st award realization (1970–1974), in 1972, preliminary, final and detailed design, interior design, realization

Hotelski kompleks Sun~ana uvala na Malom Lo{inju za 500 le`aja Natje~ajni rad

Hotel complex Sun~ana uvala on Mali Lo{inj for 500 beds Competition entry

Urbanisti~ko-arhitektonsko rje{enje za nastavak i dopunu izgradnje Hotelskog kompleksa Maestral u Brelima Natje~ajni rad

Urban and architectural solution for the continuation and completion of construction of the Maestral hotel complex in Brela Competition entry

Hotelski kompleks u Pirovcu za 500 le`aja Natje~ajni rad, I. nagrada

Hotel complex in Pirovac with 500 beds Competition entry, 1st award

Hotelski kompleks Osejava u Makarskoj sa zonom sportskih trening terena Natje~ajni rad

Hotel complex Osejava in Makarska with sports training grounds Competition entry

Stambeni objekt Podmurvice u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Residential building Podmurvice in Rijeka Preliminary, final and detailed design, realization

Rukometni stadion na Zametu u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Handball stadium on Zamet in Rijeka Preliminary, final and detailed design, realization

Stadion za sportove na vodi na Gr~evu u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Stadium for water sports on Gr~evo in Rijeka Preliminary, final and detailed design, realization

Kuglana u Marini}ima Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Bowling alley in Marini}i Preliminary, final and detailed design, realization

Gradska lo`a s dogradnjom restorana u Labinu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Town lodge with a built on restaurant in Labin Preliminary, final and detailed design, realization

1971.

Urbanisti~ko-arhitektonsko rje{enje podru~ja Krnjevo u Rijeci Natje~ajni rad, I. nagrada Projektna dokumentacija u vi{e faza i prema razli~itim urbanisti~kim planovima ( 1971.â&#x20AC;&#x201C;1989.)

Urban and architectural solution for the Krnjevo area in Rijeka Competition entry, 1st award (Design documentation in several phases and according to different urban plans (1971â&#x20AC;&#x201C;1989)

99

100

Sportsko-rekreativna zona oko stadiona Kantrida Urbanisti~ki projekt, djelomi~no realizirano

Sports and leisure zone around the Kantrida stadium Urban design, partially realized

FKK Vrsar, centar naselja Idejni i glavni projekt, djelomi~no realizirano

FKK Vrsar, residential estate centre Preliminary and final design, partially realized

Obala Ka~jak–Dramalj–Crikvenica–Selce Urbanisti~ki detaljni projekt, djelomi~no realizirano

Coastal strip Ka~jak–Dramalj–Crikvenica–Selce Detailed urban design, partially realized

[kola za metalce Brodogradili{ta 3. maj u Rijeci Idejni projekt

School for metal workers of the 3. maj shipyard in Rijeka Preliminary design

Dje~ji vrti} u Labinu (Pjerina Vrbanac) Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija 1972.

Kindergarten in Labin (Pjerina Vrbanac) Preliminary, final and detailed design, interior design, realization in 1972

1972.

Stambena zgrada Vulkan na Gr~evu u Rijeci, 80 stanova Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Vulkan residential house on Gr~evo in Rijeka, 80 flats Preliminary, final and detailed design, realization

101

102

Tipski stambeni objekti za naselje To{ine u Opatiji sa 1-3 stana, ukupno 4x6 = 24 tipa objekta Urbanisti~ki projekt, idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija oko 40 objekata

Exemplary residential building for the To{ine estate in Opatija with 1-3 flats, together 4x6 = 24 types of the building Urban design, preliminary, final and detailed design, realization of about 40 buildings

Stadion Kantrida â&#x20AC;&#x201C; lakoatletska staza i nove tribine Idejni i glavni projekt, realizacija

Kantrida stadium â&#x20AC;&#x201C; athletics track and new stands Preliminary and final design, realization

Sportski park @uknica u Kostreni Detaljni urbanisti~ki projekt s idejnim projektima sportske dvorane, otvorenog i zatvorenog bazena i stadiona

Sports park @uknica in Kostrena Detailed urban design with preliminary designs of the gymnasium as well as outdoor and indoor swimming pool and stadium

Zona sportova na vodi na Kantridi Detaljni urbanisti~ki projekt, djelomi~no realizirano

Water sports zone on Kantrida Detailed urban design, partially realized

Otvoreni bazen s gledali{tem i klupski dom na Kantridi Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Open-air swimming pool with stand and club centre on Kantrida Preliminary, final and detailed design, realization

Sportska dvorana na Kozali u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt

Gymnasium on Kozala in Rijeka Preliminary, final and detailed design

Relejna stanica s tornjem za PTT na vrhu U~ke Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Relay station with postal, telephone and telegraph services tower at the peak of mountain U~ka Preliminary, final and detailed design, realization

Stambeno naselje Krnjevo 45 ha za 20 000 stanovnika s gradskim centrom I. reda Provedbeni urbanisti~ki plan, djelomi~no realizirano

Residential estate Krnjevo 45 ha for 20 000 residents with 1st rank town centre Urban implementation plan, partially realized

1973.

Hotel Lika u Gospi}u Natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija (1973.â&#x20AC;&#x201C;1978.)

Hotel Lika in Gospi} Competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design, realization (1973â&#x20AC;&#x201C;1978) 103

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar na Kozali u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija (1973.â&#x20AC;&#x201C;1976.)

104

Interurban telephone and telegraph centre on Kozala in Rijeka Preliminary, final and detailed design, interior design, realization (1973â&#x20AC;&#x201C;1976)

Stambeno naselje Krnjevo Detaljni urbanisti~ki projekt

Residential estate Krnjevo Detailed urban design

Individualno (zamjensko) stanovanje na Krnjevu Idejni, glavni i detaljni projekti

Individual (substitute) housing on Krnjevo Preliminary, final and detailed design

Centralna osmogodi{nja {kola Krnjevo Idejni i glavni projekt

Central eight-year school on Krnjevo Preliminary and final design

Dvije osmogodi{nje {kole na Krnjevu Idejni projekti

Two eight-year schools on Krnjevo Preliminary designs

Gradski centar I. reda na Krnjevu Idejni projekti: - Dom narodnog zdravlja - Dom kulture (otvorena i zatvorena pozornica, klubovi) - Trgova~ki centar (robna ku}a, trgovine, tr`nica) - Rekreativni centar (bazen, dvorane, restoran, kavane) - Administrativni centar - Obrtni centar - Javne gara`e

First rank town centre on Krnjevo Preliminary designs: - National health centre - Cultural centre (open-air and indoor stage, clubs) - Commercial centre (department store, shops, market) - Leisure centre (swimming pool, gymnasiums, restaurant, cafes) - Administrative centre - Craft centre - Public garages

Sportska dvorana u Labinu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Gymnasium in Labin Preliminary, final and detailed design, realization

Pogon Komunalnog poduze}a ^isto}a u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt

Works of the ^isto}a utility company in Rijeka Preliminary, final and detailed design

Pogon Transportnog poduze}a Istratrans u Labinu Idejni projekt

Works of the Istratrans transport company in Labin Preliminary design

Tvornica poljoprivrednih strojeva u Labinu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Agricultural machinery factory in Labin Preliminary, final and detailed design, realization

105

TT centar u Opatiji Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

TT centre in Opatija Preliminary, final and detailed design, realization

1974.

106

Pala~a pravde u Banjaluci Natje~ajni rad

Palace of justice in Banja Luka Competition entry

Jugoslovensko narodno pozori{te u Beogradu (koautori Giulio Rossi Crespi, Marijan Vejvoda) â&#x20AC;&#x201C; natje~ajni rad, XI. plasman

Yugoslav National Theatre in Belgrade (co-authors Giulio Rossi Crespi, Marijan Vejvoda) â&#x20AC;&#x201C; competition entry, 11th place

Stambena ulica 900 na Krnjevu s pje{a~kom ulicom, trgovinama, obrtom, dje~jim vrti}em, gara`ama i 450 stanova Idejni, glavni i detaljni projekt

Residential street 900 on Krnjevo with pedestrian zone, shops, workshops, kindergarten, garages and 450 flats Preliminary, final and detailed design

Gimnazija na Krnjevu Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera

Grammar school on Krnjevo Preliminary, final and detailed design, interior design

Me|umjesni TT centar u Puli Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Interurban TT centre in Pula Preliminary, final and detailed design, interior design, realization

107

Obnova i rekonstrukcija Kazali{ta Ivan Zajc u Rijeci Studija, idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Renovation and reconstruction of the Ivan Zajc theatre in Rijeka Study, preliminary, final and detailed design, interior design, realization

Obnova i rekonstrukcija Hrvatskog narodnog kazali{ta u Osijeku Idejna studija

Renovation and reconstruction of the Croatian National Theatre in Osijek Preliminary study

Nova Tvornica metalnih proizvoda Rikard Ben~i} u [krljevu Idejni i glavni projekt

New metal products factory Rikard Ben~i} in [krljevo Preliminary and final design

Nova industrijsko-skladi{na zona u [krljevu Urbanisti~ki projekt

New industrial and storage zone in [krljevo Urban design

1975.

108

Upravni pogonsko-servisni centar Elektroprimorja u Rijeci Natje~aj

Administrative business and service centre of the Elektro-primorje company in Rijeka Competition

Upravna zgrada INA Rafinerija Rijeka u Urinju u Kostreni Natje~aj

Administration building of the INA Refinery Rijeka in Urinj in Kostrena Competition

Stambena ulica 1000 na Krnjevu s pje{a~kom ulicom, trgovinama, uslugama, gara`ama i 400 stanova Idejni i glavni projekt

Residential street 1000 on Krnjevo with pedestrian zone, shops, services, garages and 400 flats Preliminary and final design

Adaptacija Projektnog zavoda Rijekaprojekt Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Adaptation of the Rijekaprojekt project institute Preliminary, final and detailed design, interior design, realization

Hrvatsko narodno kazali{te u Osijeku, obnova i dogradnja Idejni i glavni projekt (1975.â&#x20AC;&#x201C;1977.)

Croatian National Theatre in Osijek, renovation and extension Preliminary and final design (1975â&#x20AC;&#x201C;1977)

109

1976.

Telefonsko-telegrafski centar na Su{aku Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

110

Telephone and telegraph centre on Su{ak Preliminary, final and detailed design, realization

Ju`na zona Krnjeva (ulice 600-1000) – novi urbanisti~ki projekt s prepolovljenom gusto}om naseljenosti Provedbeni urbanisti~ki plan, djelomi~no realiziran

Krnjevo’s south zone (streets 600-1000) – new urban project with half the population density Urban implementation plan, partially realized

Karakteristi~na izgradnja stambene ulice s pje{a~kom zonom, podzemnim gara`ama, trgovinama, dru{tvenim prostorijama Idejna studija

Characteristic construction of a residential street with a pedestrian zone, underground parking, shops, social facilities Preliminary study

Industrijsko-skladi{na zona u Rijeci na obodnim lokacijama Usporedna urbanisti~ka studija

Industrial and storage zone on Rijeka’s periphery Comparative urban study

Skladi{te metalnih sirovina RO Brodomaterijal Tehnolo{ka studija

RO Brodomaterijal storage of metal raw materials Technological study

Telefonsko-telegrafski centar u Crikvenici Idejni projekt

Telephone and telegraph centre in Crikvenica Preliminary design

Uslu`ni objekt uprave i poslovanja Groblja Kozala Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Service building of the Kozala cemetery administration and management Preliminary, final and detailed design, realization

1977.

Gra|evinski {kolski centar u Rijeci Natje~ajni rad

Building school centre in Rijeka Competition entry

111

112

Zgrada organa i organizacija Zajednice op}ina u Rijeci Natje~ajni rad

The building of the bodies and the organisation of the Municipalities Association in Rijeka Competition entry

Robna ku}a namje{taja Poduze}a Drvo u Rijeci Natje~ajni rad, I. nagrada

Furniture department store of the Drvo company in Rijeka Competition entry, 1st award

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar u Osijeku Natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt (1979.)

Interurban telephone and telegraph centre in Osijek Competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design (1979)

Stambena ulica 900 na Krnjevu za 250 stanova s podzemnim gara`ama, pje{a~kom ulicom, trgovinama, dru{tvenim prostorijama, obrtom i dje~jim vrti}em Idejni, glavni i detaljni projekt

Residential street 900 on Krnjevo for 250 flats with underground parking facilities, pedestrian zone, shops, social facilities, workshops and a kindergarten Preliminary, final and detailed design

Telefonsko-telegrafski centar u Crikvenici Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Telephone and telegraph centre in Crikvenica Preliminary, final and detailed design, realization

Telefonsko-telegrafski centar u Pazinu Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Telephone and telegraph centre in Pazin Preliminary, final and detailed design, interior design, realization

113

Industrijska zona Permani Urbanisti~ka studija

Industrial zone Permani Urban study

1978.

Stambena ulica 900 za 260 stanova s pje{a~kom zonom i prate}im prostorima reduciranim, bez dje~jeg vrti}a Idejni, glavni i detaljni projekt, projekt interijera poslovnog prostora, realizacija

114

Residential street 900 for 260 flats with a pedestrian zone and reduced accompanying facilities, without a kindergarten Preliminary, final and detailed design, design of the interior office, realization

Sportski park PTT radnika na Drenovi kraj Rijeke Idejni projekt

Sports park of postal, telephone and telegraph service employees on Drenova near Rijeka Preliminary design

Telefonsko-telegrafski centar u Pore~u Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Telephone and telegraph centre in Pore~ Preliminary, final and detailed design, realization

1979.

Dom lu~kih radnika u Rijeci Natje~ajni rad

Dockersâ&#x20AC;&#x2122; centre in Rijeka Competition entry

Stambena ulica 1000 za 220 stanova s podzemnim gara`ama, pje{a~kom zonom, trgovinom i obrtom Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Residential street 1000 for 220 flats with underground parking, pedestrian zone, shop and workshop Preliminary, final and detailed design, realization

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar u Osijeku Idejni, glavni i detaljni projekt

Interurban telephone and telegraph centre in Osijeku Preliminary, final and detailed design

Hrvatsko narodno kazali{te u Osijeku, obnova i dogradnja, I. etapa Glavni i detaljni projekt, projekt interijera, realizacija

Croatian National Theatre in Osijek, renovation and extension, 1st stage Final and detailed design, interior design, realization

1980.

Ugostiteljsko-rekreacijski centar u Kotoru Natje~ajni rad, I/III. plasman

Catering and leisure centre in Kotor Competition entry, 1st/3 place

Hotel u Kotoru, 250 le`aja Natje~ajni rad, I/III. plasman

Hotel in Kotor, 250 beds Competition entry, 1st/3 place

Ugostiteljsko-rekreacijski centar u Kotoru Natje~ajni rad, I. nagrada, idejni, glavni i detaljni projekt, projekt opreme i interijera, realizacija 1981.

Catering and leisure centre in Kotor Competition entry, 1st award, preliminary, final and detailed design, design of the equipment and interior, realization in 1981

Luksuzni hotel u Kotoru, 200 le`aja Natje~ajni rad

Luxury hotel in Kotor, 200 beds Competition entry

115

Naselje individualnih stambenih objekata s 4 osnovna tipa u Risnu (Boka kotorska) Idejni i glavni projekt

Estate with 4 basic types of individual residential houses in Risan (Boka kotorska) Preliminary and final design

Stambeno naselje Dobrota II. u Kotoru s 40 stanova i opskrbnim centrom Urbanisti~ki projekt, idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Residential estate Dobrota II in Kotor with 40 flats and a supply centre Urban design, preliminary, final and detailed design, realization

Stambena zgrada u Risnu za 30 stanova Idejni i glavni projekt

Residential house in Risan for 30 flats Preliminary and final design

1981.

116

Urbanisti~ko i arhitektonsko rje{enje Stambenog naselja Martinkovac u Rijeci Natje~ajni rad

Urban and architectural solution for the residential estate Martinkovac in Rijeka Competition entry

Robna ku}a Zadranka u Zadru Natje~ajni rad

Zadranka department store in Zadar Competition entry

Stambeno naselje u Kotoru Dobrota I., 120 stanova te stambene ulice s opskrbom i uslugama Urbanisti~ki projekt, idejni i glavni projekt

Residential estate Dobrota I in Kotor, 120 flats and residential streets with supply and services Urban design, preliminary and final design

Stambeno naselje u Kotoru Dobrota za individualnu izgradnju Urbanisti~ka arhitektonska i ekonomska studija izvornog sistema

Residential estate Dobrota in Kotor, for individual building Urban architectural and economic study of the original system

1982.

Urbanisti~ko rje{enje novoga grada Osijeka preko Drave Natje~ajni rad

Urban solution for the new town of Osijek across the Drava river Competition entry

Upravna zgrada SOUR-a Jugoturbina u Karlovcu Natje~ajni rad

SOUR Jugoturbinaâ&#x20AC;&#x2122;s administration building in Karlovac Competition entry

117

Urbanisti~ko i arhitektonsko rje{enje Krnjevo 300-400 za 1200 stanova Natje~ajni rad, I. nagrada

Urban and architectural solution for Krnjevo 300-400 for 1200 flats Competition entry, 1st award

^etiri tipa stambenih objekata za izuzetno strma gradili{ta s po 1 do 3 stana Idejni i glavni projekt

Four types of residential houses for extremely precipitous building sites, each with 1 to 3 flats Preliminary and final design

Turisti~ka zona Stra{ko u Novalji na Pagu s kampom, apartmanskim naseljem, hotelom, opskrbnim i rekreativnim centrom Urbanisti~ka studija

Stra{ko tourist zone in Novalja on Pag with camp, apartment area, hotel, supply and leisure centre Urban study

Tri fleksibilne stambene zgrade s gara`ama i rudimentarnom pje{a~kom ulicom na Krnjevu (ulica 400) s ukupno 160 stanova Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Three flexible residential buildings with garages and rudimentary pedestrian zone on Krnjevo (street 400) with altogether 160 flats Preliminary, final and detailed design, realization

118

Industrijska zona uz grad Cres Provedbeni urbanisti~ki plan

Industrial zone along the town of Cres Urban implementation plan

Sistem gradskih trafostanica El Maad u Kairu Idejni i glavni projekt (Rade Kon~ar, Zagreb)

System of city substations El Maad in Cairo Preliminary and final design (Rade Kon~ar, Zagreb)

Telegrafsko-telefonski centar u Umagu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Telegraph and telephone centre in Umag Preliminary, final and detailed design, realization

119

1983.

Dvije fleksibilne stambene zgrade s rudimentarnom pje{a~kom zonom i podzemnim gara`ama, ukupno 170 stanova (ulica 300 na Krnjevu) Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Two flexible residential buildings with a rudimentary pedestrian zone and underground parking with altogether 170 flats (street 300 on Krnjevo) Preliminary, final and detailed design, realization

Stambena zona Vr{ak na Malom Lo{inju Provedbeni urbanisti~ki plan s idejnim i glavnim projektima individualnih stambenih zgrada

Vr{ak residential zone on Mali Lo{inj Implementation urban plan with preliminary and final designs of individual residential houses

Sportski centar turisti~ke zone u Novalji Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Sports centre of the tourist area in Novalja Preliminary, final and detailed design, realization

Restoran i plesna terasa uz hotele u Novalji na Pagu Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Restaurant and dance terrace along the hotels in Novalja on Pag Preliminary, final and detailed design, realization

120

1984.

Ure|enje podru~ja Alter Markt u povijesnoj jezgri Rostocka u DR Njema~koj (koautor Vjera Ku~an) â&#x20AC;&#x201C; natje~ajni rad

Development of the Alter Markt area in the historical centre of Rostock in East Germany (co-author Vjera Ku~an) â&#x20AC;&#x201C; competition entry

Stambena zgrada sa 100 stanova na Krnjevu u Rijeci Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija (ulica 200)

Residential house with 100 flats on Krnjevo in Rijeka Preliminary, final and detailed design, realization

Apartmansko naselje na moru za pribli`no ravne terene Urbanisti~ka, arhitektonska i ekonomska studija

Apartment estate at the seaside for almost even grounds Urban, architectonic and economic study

1985.

Stambeno naselje u Srdo~ima u Rijeci s 50 objekata i 200 stanova te opskrbom i obrtom Idejni, glavni i detaljni projekt, realizacija

Residential estate in Srdo~i in Rijeka with 50 buildings and 200 flats as well as supply and workshop Preliminary, final and detailed design, realization

Apartmansko naselje, 24 objekta s po 18 apartmana Idejni i glavni projekt

Apartment estate, 24 buildings each with 18 apartments Preliminary and final design

1986.

Upravna zgrada Brodogradili{ta 3. maj u Rijeci Natje~ajni rad

Administration building of the 3. maj shipyard in Rijeka Competition entry

Uprava SOUR-a Jugoturbina s projektnim i konstrukcijskim biroima u Karlovcu (koautor Vjera Ku~an) – natje~ajni rad

SOUR Jugoturbina’s administration building with design and drawing offices in Karlovac (co-author Vjera Ku~an) – competition entry

1988.

Tr`nica Zamet Idejno rje{enje

Market Zamet Preliminary design

Turisti~ko naselje Lun na Pagu, radni~ko odmarali{te Elektroprivrede Idejno rje{enje

Tourist estate Lun on Pag, Elektroprivreda’s workers’ holiday resort Preliminary design 121

122

Apartmanske jedinice Novalja na Pagu (koautor Vjera Ku~an – idejno rje{enje)

Apartment units Novalja on Pag (co-author Vjera Ku~an) – Preliminary design

Pro{irenje vrti}a u Labinu (koautor Vjera Ku~an) – izvedbeni nacrt

Extension of the kindergarten in Labin (co-author Vjera Ku~an) – Final design

Stambeno naselje Vodice i Sv. Lucija na Pagu (koautor Vjera Ku~an) – izvedbeni projekt

Residential estate Vodine and Sv. Lucija on Pag (co-author Vjera Ku~an) – Final design

Akusti~ke barijere za Visokogradnju Izvedbeni projekt

Acoustic barriers for Visokogradnja Final design

Odmarali{te Jadrolinije u Fu`inama (koautor Vjera Ku~an) – projekti, realizacija

Jadrolinija’s workers’ holiday resort in Fu`ine (co-author Vjera Ku~an) – Designs, realization

1989.

Hotel Stra{ko II. Idejno rje{enje

Hotel Stra{ko II. Preliminary design

Hale za izradu plasti~nih brodova za SAS u Zadru Idejni projekt

Halls for the production of plastic ships for SAS in Zadar Preliminary design

1990.

Sportska dvorana u Senju Idejni projekt

Gymnasium in Senj Preliminary design

Obiteljska ku}a Hla~a u Jadranovu Projekti i realizacija

Family house Hla~a in Jadranovo Designs and realization

Cestovni nathodnik Vlahov breg Projekti i realizacija

Flyover Vlahov breg Designs and realization

Cestovne barijere za za{titu od buke na magistralnoj cesti na podru~ju Matulja Idejni i izvedbeni projekt

Street barriers for the protection against noise on the highway in the Matulji area Preliminary and final design

Projektno preispitivanje lokacija za izgradnju stambenih objekata za Novotehnu u Rijeci

Design analysis of the location for the construction of residential objects for Novotehna in Rijeka

Housing 90 Studija sistema prostornih prefabriciranih stambenih modularnih jedinica

Housing 90 Study of the system of spatial prefabricated residential modular units

1991.

Stambeno-poslovni objekti u Rijeci Idejni projekti

Residential and business buildings in Rijeka Preliminary designs

Urbanisti~ki projekt naselja Zamet 43 za Stambenu zadrugu Adria

Urban design of the Zamet 43 estate for the Adria Housing Cooperative

Apartmansko naselje Adria na lokaciji Vodice – Sv. Lucija na Pagu (koautor Vjera Ku~an)

Apartment estate Adria on the location Vodice – Sv. Lucija on Pag (co-author Vjera Ku~an)

Rekonstrukcija relejne zgrade HPT-a na U~ki Projekt

Reconstruction of the Croatian Post and Telecommunications relay building on U~ka Designs

Rekonstrukcija pro~elja stambenog tornja Vulkan u Rijeci Djelomi~no realizirano

Reconstruction of the façade of the Vulkan residential tower in Rijeka Partially realized

Cestovno ~vori{te kraj Bakra Idejni projekt

Street junction near Bakar Preliminary design

Ju`ne tribine Stadiona Kantrida u Rijeci (koautor Vjera Ku~an) – projekti

South stands of the Kantrida stadium in Rijeka (co-author Vjera Ku~an) – Designs

Mrtva~nica u Belgradu (koautor Vjera Ku~an) – realizirano

Mortuary in Belgrade (co-author Vjera Ku~an) – Realized

123

124

Urbanisti~ki plan centra zapadnog Zameta u Rijeci (koautor Vjera Ku~an) – natje~ajni rad, I. nagrada

Urban plan for the Western Zamet centre in Rijeka (co-author Vjera Ku~an) – competition entry, 1st award

World Trade Centar na podru~ju Zagreba~kog velesajma (koautor B. Orli}) – natje~ajni rad

World Trade Centre in the Zagreb Fair area (co-author B. Orli}) – competition entry

1992.

Stambeno-poslovni objekt na Iblerovom trgu u Zagrebu (koautor Vjera Ku~an)

Residential and office building on Iblerov Square in Zagreb (co-author Vjera Ku~an)

Studija revitalizacije grada Bakra Projekt

Study of the revitalization of the town of Bakar Design

Studija za reorganizaciju prostora Robne ku}e Ri

Study for the reorganization of the Ri department store premises

1993.

Crkvica sv. Ane u Malom Lugu u Gorskom kotaru Projekti, realizacija

Saint Anna’s Church in Mali Lug in Gorski kotar Designs, realization

Fontana pokraj Robne ku}e Ri u Rijeci

Fountain near the Ri department store in Rijeka 125

Garni hotel u Vinkovcima Idejni projekt

Bed and breakfast hotel in Vinkovci Preliminary design

1994.

Hrvatski kulturni dom u Vinkovcima (Vjera Ku~an, M. Popovi}) – otkup

Croatian Culture Centre in Vinkovci (Vjera Ku~an, M. Popovi}) – purchase

126

@ivotopis 127

128

Ninoslav Ku~an

Roditelji, djetinjstvo i obitelj

129

Ninoslav Ku~an ro|en je 22. svibnja 1927. u Brezi pokraj Sarajeva u Bosni, nekad op}ina Sarajevo novo. U tamo{njem je rudniku radio njegov otac, rudarski in`enjer, pa je i cijela obitelj provela tu vi{e godina. Mali je Ninoslav, zajedno s godinu dana starijim bratom Mladenom, s kojim je bio vrlo blizak, poha|ao iste razrede.

No, obitelj je primorska, iz okolice Rijeke. Otac Jakov, ro|en na Hreljinu, odakle su Ku~ani rodom, a majka Klotilda, u~iteljica, iz obitelji je Helman (Helmann) iz Su{a~ke Drage.

Otac je poha|ao senjsku i zagreba~ku gimnaziju, potom studij “montanistike” (rudarstva) u Leobenu u Austriji. Kako je uskoro zapo~eo Prvi svjetski rat, prijavio se kao “jednogodi{nji dobrovoljac”, te je zarobljen na ruskom frontu. Rusi su ga zadr`ali kao stru~njaka i nakon Oktobarske revolucije, pa je uz kraj rata u Rusiji pro`ivio i vi{e godina mira.

Kad se ipak dokopao rodnoga kraja i o`enio, poslan je u Bosnu u tamo{nje rud-

Majka i otac s djecom u naru~ju Mother and father embracing their children

130

Klotilda Helman (Helmann), u~iteljica iz Su{a~ke Drage kraj Rijeke, majka Ninoslava Ku~ana Klotilda Helman (Helmann), teacher from Su{a~ka Draga near Rijeka, Ninoslav Ku~an’s mother

nike. Bio je “radi}evac”, prista{a Hrvatske selja~ke stranke, a kako su vlasti strahovale da je u Rusiji zadojen socijalisti~kim idejama, da ne bi previ{e utjecao na radnike, sa svojom je obitelji selio od rudnika do rudnika. Osim u Brezi (1927.–1933.), Ku~ani su `ivjeli u Kaknju (od 1933.) i drugdje, no uvijek dobro i udobno, jer je uz svaki rudnik

Mali Ninoslav s bratom Mladenom Little Ninoslav with his brother Mladen

bila i posebna ku}a za direktora rudnika, a imali su i druge pogodnosti.

Djetinjstvo Ninoslava Ku~ana bilo je gotovo idili~no i iz tih je dana u `ivot ponio najbolje uspomene – o dje~jim igrama u prirodi, o prvim skijama od du`ica za ba~ve i onima pravim koje mu je otac nabavio u Ljubljani, gdje su tako|er `ivjeli (prije 1937.).

Kad su oca preselili u Beograd (1937.) i zaposlili ga u ministarstvu, Ku~ani su `ivjeli na Dedinju, u vili u kojoj je boravak bio jo{ ugodniji. Mali je Ninoslav zarana stekao vrlo razli~ita iskustva i mno{tvo prijatelja iz raznih krajeva.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata `ivjeli su u Zagrebu, na Kre{imirovu trgu. Bra}a su i gimnaziju, kao i osnovnu {kolu, polazili zajedno, uvijek u istom razredu. Ninoslav je naro~ito bio dobar u matematici, a brat u nekim drugim predmetima.

Sklonost matematici naslijedio je ponajvi{e od majke koja ga je, tako|er, odgajala i u duhu katoli~kih moralnih vrijednosti.

Stariji je brat, unato~ maloj razlici me|u njima, bio za{titni~ki raspolo`en, pa Ninoslavu nije dao da s njim “ode u skojevce”. Kad je zadnjih dana rata, u zavr{nom kaosu brat bez traga zauvijek nestao, bio je to za Ninoslava velik udarac.

Kao ljubitelj prirode, planinar, alpinist i skija{, ve} je za vrijeme rata osvajao medalje na raznim skija{kim natjecanjima. Strast prema skijanju i penjanju nije ga napustila do kraja `ivota, pa je i u starijoj dobi odlazio na seniorska skija{ka natjecanja (na Platku) i osvajao medalje i priznanja, a bavio se i alpinizmom, odlazio u obli`nje planine (Sljeme, Platak, Snje`nik, Risnjak), kao i one u Bosni, Crnoj Gori (Durmitor) i Srbiji (Prokletije), te u Dolomite i drugdje, a bio je i ~lan Gorske slu`be spa{avanja.

O`enio se 1962. mladom kolegicom, arhitekticom Vjerom Kirchmayer (ro|ena u Splitu 1940.), s kojom ima ~etvoro djece – Ivanu (1964.), Jakova (1966.), Julianu (1974.) i Maru (1976.).

Ninoslav je bio pravi sporta{ i alpinist.

Ninoslav loved sports and Alpinism.

131

132

Za svojega kratkotrajnog studija na Likovnoj akademiji na~inio je podosta slika (pa i pokoje ulje na platnu). Uz autoportrete najradije je crtao i slikao zgrade i gradske predjele, o tome svjedo~i i pogled na krovove Kaptola i zagreba~ku katedralu.

For a short time, he studied painting at the Academy of Fine Arts and created a number of works (even some oil paintings). Besides selfportraits, he loved to draw and paint buildings and urban areas, which his views of the roofs of Kaptol and the Zagreb cathedral testify to.

Studij, profesori, zrenje Za vrijeme rata, jo{ kao nezavr{en gimnazijalac, Ku~an upisuje Likovnu akademiju u Zagrebu i uspijeva zavr{iti prvi semestar prije negoli se otkrilo da nema uredne dokumente. Ipak, sljede}e, 1945. godine, ne zanima ga vi{e upis na Akademiju, nego studij arhitekture na Tehni~kom fakultetu. Arhitektura je, ~ini se, vi{e odgovarala njegovim sklonostima tehnici i matemati~koj preciznosti, jednako koliko i kreativnosti.

Ku~an je na fakultetu bio zapa`en kao dobar student, pa je postao demonstrator na predmetu Gra|evinske konstrukcije kod prof. Zvonimira Vrkljana, i na Projektiranju kod prof. Zdenka Stri`i}a i prof. Vladimira Turine. Na njega, kao i na cijelu njegovu generaciju, najvi{e je utjecao profesor Zdenko Stri`i}, “koji je mladim arhitektima usadio osje}aj za suvremenu arhitekturu” (po svjedo~enju Ku~anove supruge Vjere).

Ku~an je s profesorom Zdenkom Stri`i}em sura|ivao na malom “paviljonskom” objektu na Plitvicama. Kao talentiranog studenta, prema kojemu je pokazivao

o~ite simpatije, profesor ga je u {ali zvao “majstor Ninoslave”.

Kraj ~etrdesetih i po~eci pedesetih bile su godine obnove zemlje i velike poratne izgradnje.

Gradili su se i veliki javni i sportski objekti. Ve} za vrijeme studija Ku~an je sura|ivao na zapa`enom, ali neizvedenom projektu profesora Vladimira Turine za sportski centar s otvorenim i zatvorenim plivali{tem (1949.–1950.) na Delti u Rijeci, koji se ~esto objavljuje i rado spominje. Na tom je kompleksu plivali{ta sura|ivao uz druge mlade arhitekte, kojima je ovaj ambiciozan projekt bila svojevrsna osobna iskaznica, jer je taj rad privukao znatnu pa`nju i bio objavljivan u uglednim inozemnim arhitektonskim ~asopisima.

Jo{ prije zavr{etka studija po~eo je raditi kao suradnik arhitekta [imati}a u Urbanisti~kom institutu NR Hrvatske i kratko radio kao in`enjer pripravnik.

Nakon stjecanja diplome (10. velja~e 1951.), radi kratko vrijeme u Skoplju, na Arhitektonskom odjelu Tehni~kog fakulteta, kao asistent Antunu Ulrichu, koji je tamo profesor od 1949. do 1953. Potom je pozvan na odslu`enje vojnog roka u Karlovac, u {kolu rezervnih oficira in`enjerije (1951.–1952.).

Poslije vojske nastavlja raditi kao Ulrichov “projektant suradnik” u Projektnom

Nerazdvojna bra}a u`urbano kro~e Zagrebom.

Mladenov misteriozni nestanak 1945., i to upravo posljednjih dana rata, bio je Ninoslavu te`ak udarac.

The inseparable brothers, busily walking through Zagreb. When Mladen disappeared mysteriously in 1945, in the last days of war, it was a heavy blow to Ninoslav.

birou Ulrich (do 1954.) u Zagrebu, gdje kao koautor ili suradnik radi na vi{e natje~ajnih i izvedbenih projekata – Upravna zgrada Tvornice Rade Kon~ar u Zagrebu (1952.-1953), Vojno-medicinski centar u Splitu (1952.-1954., izveden po~etkom {ezdesetih ), Stambena zgrada Jugoslavenske linijske plovidbe u Rijeci (Jugolinija) u Ulici `rtava fa{izma (1953., izvedena 1954.) i Osnovna {kola Pantov~ak u Zagrebu (1953.).

Na Arhitektonski odjel Tehni~kog fakulteta u Zagrebu prelazi 1954., isprva kao asistent na katedri Gra|evinske konstrukcije (kod prof. Zvonimira Vrkljana, do 1956.), potom je asistent na Projektiranju (prof. Mladen Kauzlari}, do 1963.) i na predmetu Interijeri (Mladen Kauzlari}, do 1966.).

Socrealisti~ki crte`i radnika nastali u dru{tvenoj klimi prvih poslijeratnih dana.

Socialist drawings of workers created in the social climate during the first post-war days.

133

Vjerna `ivotna dru`ica, kolegica i dugogodi{nja suradnica Vjera (ro|ena Kirchmayer) i Ninoslav na jednom od ~estih boravaka u prirodi Ninoslav and his faithful partner, colleague and long-standing collaborator Vjera (maiden name Kirchmayer) during one of their frequent travels to nature

134

Novi `ivot â&#x20AC;&#x201C; Njema~ka, pa Rijeka kao kona~no odredi{te Dugogodi{nji asistentski rad na Fakultetu naglo je prekinut 1966. godine, u vrijeme najve}e neizvjesnosti oko nastavka radova na Pala~i pravde (1962.â&#x20AC;&#x201C;1970.).

Profesor Mladen Kauzlari}, umjesto dugogodi{njeg asistenta, kao svog je nasljednika posve neo~ekivano izabrao â&#x20AC;&#x201C; drugoga. Znakovita je i ~injenica, koja dobro svjedo~i o profesorovu karakteru, da Kauzlari} uop}e nije imao kontakta sa studentima, nego je taj dio posla radije prepu{tao svom dugogodi{njem asistentu, koji je ve} postao ugledan arhitekt, a ipak mu je prijetilo da ostari u nezgodnoj asistentskoj ulozi (po rije~ima Vjere Ku~an).

Nezadovoljan statusom i lo{im izgledima za nastavak sveu~ili{ne karijere, Ku~an 30. rujna 1966. odlazi s Fakulteta i zapo{ljava se kao vode}i projektant Arhitektonsko-gra|evinskog sektora Instituta za naftu u Zagrebu (od 1. listopada 1966. do 30. rujna 1967., kasnije poduze}e Industroprojekt), a krajem godine odlazi u Njema~ku. Radi kao projektant Gra|evinskog poduze}a Interbau GMBH (od 1.

listopada 1967. do 30. rujna 1969.), koje je u vlasni{tvu hrvatske gra|evinske tvrtke. Isprva radi u Münchenu, poslije u Kölnu. Projektira stambeno naselje sa 250 jedinica, te opskrbnim i rekreacijskim centrom (izgra|eno u Unterpfaffenhofenu kod Münchena, 1968.); u istom je naselju projektirao i podzemne gara`e i energetski centar, stambeno naselje sa 120 jedinica za starije osobe (tako|er izgra|eno, u Bad Salzuflenu 1969.), kao i luksuzni hotel na Johannisbergu u Bielefeldu (neizveden).

Ku~an sudjeluje i na nekim me|unarodnim natje~ajima u Njema~koj – ve} ranije (1962.) na natje~aju za koncertnu dvoranu u Augsburgu, a potom i za gimnaziju u Stuttgartu (1968., u suradnji s Ladinekom).

U Rijeku dolazi ujesen 1969. u Rijekaprojekt, veliku projektnu organizaciju s vi{e od stotinu, kasnije i blizu dvjesto zaposlenih, koja je isprva vi{e usmjerena na 135

Ku~an i djeca – Mara, Jakov, Juliana i Ivana (stoji) Ku~an and his children – Mara, Jakov, Juliana and Ivana (standing)

Ninoslav Ku~an za radnim stolom Ninoslav Ku~an at his desk

niskogradnju i hidrogradnju, industrijske objekte (brodogradili{ta), no imala je i posebnu arhitektonsku grupu. Ku~an postaje pro~elnik odjela Arhitektura i urbanizam te u svom birou ostaje do odlaska u mirovinu 1990. godine.

U Rijeci Ku~an odmah postaje jedan od vode}ih arhitekata i dobiva najve}e poslove, poput Robne ku}e Rijeka (poslije nazvane Ri, dovr{ena 1974.), te projektira i gradi niz telegrafsko-telefonskih centara (najpoznatiji su u Puli, na Kozali i Trsatu u Rijeci, te u Umagu). Projekte naj~e{}e potpisuje u koautorstvu sa stalnim suradnicima, ~lanovima svoje ekipe (Vjera Ku~an, Vjekoslav Antolovi}, Boris Babi}, Kata Gropuzzo, Tamara Kudi{, Rugiero Persi}). Tako|er projektira i brojne stambene zgrade, kao i ~itava naselja sa {kolama, sportskim centrima, trgova~kim i zabavnim sadr`ajima â&#x20AC;&#x201C; poput naselja Krnjevo predvi|enog za 22 000 stanovnika, no realiziranog samo u manjem dijelu.

136

Uz projektantski, `eli se vratiti i nastavni~kom radu na Arhitektonskom fakultetu, te se 1987. natje~e za nastavnika i stje~e magisterij. Tema mu je Studija kori{tenja stambenog prostora Stambenog naselja Krnjevo. Zapo~eo je i rad na doktorskoj disertaciji na temu Interna pje{a~ka ulica kao generator kvalitete `ivota u primjeru izgradnje stambenih nizova.

Postaje i mentor na poslijediplomskom studiju Arhitektura u turizmu i slobodnom vremenu (kod prof. Miroslava Begovi}a).

I nakon umirovljenja (1990.) radi i sudjeluje u nekoliko urbanisti~ko-arhitektonskih natje~aja sve do naprasne smrti. Stradao je na Vidovoj gori kraj Bola na Bra~u 22. kolovoza 1994. godine.

Za svoj je rad, uz brojne nagrade na arhitektonskim natje~ajima, osvojio i vi{e drugih uglednih nagrada.

137

Retrospektivna izlo`ba arhitektonskog opusa Ninoslava Ku~ana u Muzeju grada Rijeke (od 15. prosinca 2005. do 7. o`ujka 2006.)

Retrospective exhibition of Ninoslav Ku~anâ&#x20AC;&#x2122;s architectural works at the Rijeka City Museum (15 December 2005 â&#x20AC;&#x201C; 7 March 2006)

138

Stru~na i javna djelatnost, izlo`be, nagrade i priznanja

139

Nastavni rad na Arhitektonskom odjelu Tehni~kog fakulteta

1946.-1950.

Demonstrator iz predmeta Gra|evne konstrukcije i projektiranje na Arhitektonskom odjelu Tehni~kog fakulteta u Zagrebu.

1951.

Asistent na Katedri za projektiranje Fakulteta u Skoplju (prof. Antun Ulrich).

1954.-1957.

Asistent na Katedri za gra|evinske konstrukcije (prof. Zvonimir Vrkljan) na Arhitektonskom i Gra|evinskom odjelu Tehni~kog fakulteta u Zagrebu.

1956.-1966.

Asistent na Katedri za projektiranje (prof. Mladen Kauzlari}).

Razni semestri imaju u sklopu Projektiranja na programu razli~ite nastavne cjeline â&#x20AC;&#x201C; Stanovanje, [kole, Javni objekti.

Vodi i ocjenjuje vje`be, apsolventski rad, te usmeni dio diplomskog ispita.

140

1956.-1966.

Samostalno vodi i ocjenjuje vje`be iz Interijera (VII. semestar).

Sudjelovanje u natje~ajnim i drugim komisijama

1958.

Op}i natje~aj za tipski objekt zaraznog paviljona za op}e bolnice, ~lan komisije 1961.

Pozivni natje~aj za urbanisti~ko i arhitektonsko rje{enje podru~ja Kalelarga u Zadru, ~lan komisije Op}inska komisija za pra}enje i reviziju projekata iz rezultata natje~aja 1961.-1965., ~lan komisije 1962.

Op}i natje~aj za Dom radiotelevizije u Zagrebu, ~lan komisije 1964.

Op}i natje~aj za robnu ku}u na Slaviji u Beogradu, ~lan komisije Godi{nja nagrada Saveza arhitekata Hrvatske za `ivotno djelo Viktor Kova~i}, ~lan komisije

1965.

Nagrada Saveza arhitekata Hrvatske za `ivotno djelo Viktor Kova~i}, ~lan komisije 1970.

Pozivni natje~aj za Biskupsko sjemeni{te u Rijeci, ~lan komisije 1974.

Pozivni natje~aj za biblioteku i dje~je kazali{te u Banjaluci, ~lan komisije 1975.

Prva faza op}eg natje~aja za Vojnu bolnicu u Dubravi u Zagrebu, ~lan komisije Druga faza op}eg natje~aja za Vojnu bolnicu u Dubravi u Zagrebu, ~lan komisije Pra}enje i revizija projekta i pra}enje realizacije Vojne bolnice u Dubravi, 1976.-1981., ~lan komisije 1976.

Pozivni natje~aj za trgova~ko-upravni centar s robnom ku}om u [ibeniku, ~lan komisije 1977.

Op}i natje~aj za Spomen-dom boraca i omladine Istre u Pazinu, ~lan komisije Pra}enje projekta i realizacije, 1977.-1979.

1979.

Op}i natje~aj za telefonsko-telegrafski centar u [ibeniku, ~lan komisije 1984.

Savezna nagrada Borbe za arhitekturu, ~lan saveznog `irija Op}i natje~aj za urbanisti~ko i arhitektonsko rje{enje Obale Mar{ala Tita u Malom Lo{inju, ~lan komisije 1985.

Godi{nja nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu, ~lan komisije Nagrada za `ivotno djelo Vladimir Nazor za arhitekturu, ~lan komisije 1986.

Javni natje~aj za poslovno-turisti~ki hotel na podru~ju Vile Rosina na Ba~vicama u Splitu, ~lan komisije Pozivni natje~aj u drugom stupnju za hotel na Ba~vicama u Splitu, ~lan komisije 1987.

Op}i natje~aj za spomenik Josipu Brozu Titu na Trgu revolucionara u Zagrebu, ~lan komisije

141

Stru~na i javna djelatnost

Funkcije u stru~nim institucijama 1955.-1987. ^lan Upravnog odbora Dru{tva arhitekata Zagreba ^lan Upravnog odbora Dru{tva arhitekata Rijeke ^lan Upravnog odbora Dru{tva urbanista Rijeke ^lan komisije za natje~aje Saveza arhitekata Hrvatske ^lan Umjetni~kog savjeta Saveza arhitekata Hrvatske ^lan Upravnog odbora Saveza arhitekata Hrvatske Tajnik Saveza arhitekata Hrvatske ^lan Predsjedni{tva Saveza arhitekata Hrvatske Potpredsjednik Saveza arhitekata Hrvatske ^lan Predsjedni{tva Saveza arhitekata Jugoslavije Predsjednik Saveza arhitekata Hrvatske

142

1962.-1964. ^lan Redakcijskog odbora ~asopisa ^ovjek i prostor

Izlo`be

Prigodne izlo`be 1973.

Projekti za Robnu ku}u Ri, Mali salon u Rijeci 1974.

Izlo`ba povijesti i obnove Narodnog kazali{ta Ivan Zajc, u zgradi Kazali{ta u Rijeci (projekti, obnova i rekonstrukcija) 1975.

Projekti Stambenog naselja Krnjevo, Mali salon, Rijeka

Zagreba~ki salon â&#x20AC;&#x201C; sekcija Situacija Izla`e realizirane radove na Salonima 1965. (1 rad), 1966. (1 rad), 1970. (1 rad), 1974. (4 rada), 1978. (4 rada), 1982. (2 rada), 1986. (2 rada)

Kriti~ke i koncepcijske izlo`be Samostalna izlo`ba grupe arhitekata (Nik{i}, Ku~an, [midihen, Vujovi} i Zipemann), Salon [ira, Zagreb 1961.

Novo u starom. Nova arhitektura u starim ambijentima na tlu Hrvatske (selektor Ivo Maroevi}), Saloni Stare gradske vije}nice, Zagreb 1976.

Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj, problemi, pojave i tendencije, 17. zagreba~ki salon / retrospektiva (Ivo Maroevi}), Zagreb 1981.

Arhitektura u Hrvatskoj 1945.-1985. (Neven [egvi}), Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1985.

11 istakutih jugoslavenskih arhitekata (Ivica Mla|enovi}), Beogradski sajam, Galerija Singidunum, Beograd 1986.

Priznanje za suradnju i pomo} kod ostvarenja II. me|unarodne revijalne izlo`be Porodica i doma}instvo 1958.

Nagrada Grada Zagreba 1961. godine za projekt zgrade Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade (u ~ast godi{njice oslobo|enja grada Zagreba Narodni odbor dodjeljuje 8. svibnja 1962.)

Priznanje INZ:-a (Industroprojekt) u Zagrebu,1966.

Priznanje Zagreba~kog salona za spomenik u Dachauu, 1966.

Nagrada V. zagreba~kog salona za arhitekturu i urbanizam za realizaciju objekta Pala~a pravde (1962.â&#x20AC;&#x201C;1970.) (Skup{tina grada Zagreba dodjeljuje u svibnju 1970.)

Povelja zaslu`nom ~lanu Saveza arhitekata Hrvatske za izvanredne zasluge na ostvarenju ciljeva i zadataka Saveza arhitekata Hrvatske u razdoblju 1945.â&#x20AC;&#x201C;1972. (Upravni odbor Saveza arhitekata Hrvatske, 8. 9. 1972.)

Godi{nja Nagrada Viktor Kova~i} za 1974. (dodjeljuje Savez arhitekata Hrvatske 1976.)

Priznanje radne organizacije Rijekaprojekt, 1978.

143

Nagrade i priznanja

144

Kriti~ari, kolege i prijatelji o Ku~anu

145

Ninoslav Ku~an bio je sna`na i kreativna li~nost

Zna~enje i va`nost Istra`ivanje djela hrvatskih arhitekata druge polovice XX. stolje}a izrazito je va`no i potrebno, kako bi se jasno odredio njihov doprinos razvitku hrvatske arhitekture, a istovremeno i mjesto hrvatske arhitekture u europskoj arhitekturi navedenoga razdoblja. Uloga Ninoslava Ku~ana va`na je, s jedne strane, zbog kvalitete njegove arhitekture, a s druge strane, zbog djelovanja u vremenu kada je polako slabio funkcionalizam moderne i po~ela se javljati raznolikost postmoderne. Ninoslav Ku~an bio je jaka kreativna li~nost, koja je nevelikim brojem, ali izrazito zna~ajnih ostvarenja, obilje`ila razdoblje {ezdesetih i sedamdesetih godina u Zagrebu, Rijeci i Istri. Nakon {to je publicirana monografija o Igoru Emiliju,

146

obradom Ku~anova djela {iri se i dora|uje spoznaja o Rijeci kao va`nom mjestu u povijesti hrvatske poslijeratne arhitekture.

Njegova djela, od Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade (u koautorstvu s Radovanom Nik{i}em, 1955.-1961.) ili Pala~e pravde (1961.-1970.) u Zagrebu, Robne ku}e Ri (1970.-1974.) na obali, ili naselja na Krnjevu (kraj 70-ih) u Rijeci, do telegrafsko-telefonskih centara u Puli (1974.) i Umagu (1982.), da spomenemo tek ona najistaknutija, nedvojbeno ulaze u inventar nezaobilaznih ostvarenja hrvatske arhitekture XX. stolje}a.

Ivo Maroevi}, izvadak iz recenzije monografije, 15. sije~nja 2006.

Neobi~na komunikativnost â&#x20AC;&#x201C; stru~ni i dru{tveni anga`man Arhitekt Nino Ku~an bio je neobi~no komunikativna li~nost. Imao je {irok krug privr`enih prijatelja i znanaca, bio je dru{tveno vrlo anga`iran, a dr`ao je gotovo svojim profesionalnim imperativom da osobno doprinese unapre|enju struke te da ona bude dru{tveno priznata. ^est sudionik razli~itih savjetovanja i kongresa u zemlji i inozemstvu, aktivan

u diskusijama, podnose}i brojne referate, redovito je sudjelovao na stru~nim seminarima iz podru~ja novih gra|evnih materijala i tehnologije gra|enja, industrije prefabrikata (Hannover) i graditeljskih oprema (Prag, London).

Odr`avao je javna predavanja propagiraju}i dru{tvenu ulogu struke i njezin razvoj, kao, na primjer, animatorima kulture o problemima gradskog `ivotnog ambijenta, studentima kao pripremu za studentske ekskurzije, u sekciji Prijedlog Zagreba~kog salona, te predavanja u okviru izlo`aba, {ire}i ideju homogenizacije stanovni{tva kroz projektno programiranje naselja.

Aktivno je sudjelovao na kongresima u Sarajevu, Skoplju, Mariboru, Novom Sadu, Ni{u i Meksiku, redovito bio prisutan na Danima arhitekture i kod organiziranja stru~nih ekskurzija u zemlji i inozemstvu (od 1953. do 1962. â&#x20AC;&#x201C; Pariz, Rim, London, te nekoliko studentskih ekskurzija u Atenu).

Preuzimao je odgovorne du`nosti u dru{tvenim organizacijama arhitekata, od 1962.do 1964. ~lan je Redakcijskog odbora ^ovjeka i prostora, od 1955. do 1967. ~lan Upravnog odbora Dru{tva arhitekata Zagreba, ~lan Upravnog odbora Dru{tva urbanista Rijeke, ~lan Komisije za natje~aje Saveza arhitekata Hrvatske, ~lan Umjetni~kog savjeta Saveza arhitekata Hrvatske, ~lan Predsjedni{tva i potpredsjednik Saveza arhitekata Hrvatske, ~lan predsjedni{tva Saveza arhitekata Jugoslavijeâ&#x20AC;Ś Arhitekt Ninoslav Ku~an uspio je kreirati preko 120 razli~itih projekata, od ~ega je 72 izvedeno.

Za tako golem opus bila je potrebna nepresu{na energija, krepko zdravlje i bogata unutra{nja snaga. Pripadao je onim znati`eljnim i nestrpljivim osobnostima koje su morale intenzivno `ivjeti `ivot i biti stalno u pokretu. Volio je komunicirati s ljudima i brojnim prisnim prijateljima, nadasve je volio planinariti i u`ivati u prirodi, biti u kontaktu sa `ivim bi}ima i okolinom.

Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, iz studije Ninoslav Ku~an (1927-1994), u dokumentaciji projekta Atlas arhitekture Hrvatske, str. 157 i 166, Arhitektonski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb 1995.

147

Sljedbenik transformacija opsjednut izra`ajnim sredstvima arhitekture Na izazove…Ku~an reaguje munjevito, arhitektonskim nadmetanjima i delima, postupcima koje pred neizvesnostima jo{ samo alpinisti ose}aju. Ako se Ku~anovo samosvojno penjanje do nekih vrhova mo`e tuma~iti neprekidnim izazivanjem sudbine koju u sebi nosi svaki strasni lutalica, onda se i njegova dela, rezultat tih penjanja, moraju danas posebno ~uvati u riznici budu}nosti.

Od svojih u~itelja, Vrkljana, Stri`i}a, Turine, Kauzlari}a ili Ulricha, prihvatao je samo ono {to je odgovaralo njegovom temperamentu. Mo`da bi termin “animacija prostora” ponajvi{e pristajao Ku~anovom stavu da se gra|enjem moraju po{tovati zate~ena stanja i ve} formirani ambijenti, prirodni i ljudski. Svojim objektima koji govore isklju~ivo unutra{njom funkcijom, PTT centrima u vi{e mediteranskih gradova ili robnom ku}om u Rijeci, Ku~an nazna~ava koliko je 148

va`no imati ose}anje mere ~ak i onda kada arhitektura `eli da se nametne bezmerno{}u i veli~inom… …opsednut izra`ajnim sredstvima arhitekture…Ku~an je sledbenik transformacija.

Ivica Mla|enovi}, “Ninoslav Ku~an”, u: 11 istaknutih arhitekata Jugoslavije, Udru`enje likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije, str. 13-14, Beograd 1986.

Nije mogu}e zamisliti Nina kao starog ~ovjeka Nije mogu}e zamisliti Nina Ku~ana kao starog ~ovjeka. Kao arhitekta koji vi{e ne gradi, kao alpinista koji ne odlazi u planine. ^ini se kao da mu je bilo namijenjeno umrijeti u punoj snazi, daleko mla|em od godina koje je imao. I ba{ na tome mjestu. Gore, visoko, u vrletima Sv. Vida, izme|u neba i mora. I tek naizgled samome.

Nosio je u sebi svo bogatstvo jednoga ispunjenog, plodnog, uzbudljivog `ivota, sva prijateljstva, ljubavi, planine – i zgrade, one koje jest i one koje bi jo{ mogao

izgraditi. Potpuno sjedinjen s Prirodom, s Bogom, s obitelji i prijateljima koji su ga voljeli i po{tovali. Tri su ga dana tra`ili – planinari, policija, helikopteri. Tamo dokle je dopirao, u planinarstvu i u profesiji, nije ga bilo lako slijediti.

Kad me je posljednjih godina katkad posje}ivao na fakultetu, natpis “profesor” na vratima pri~injao mi je nelagodu. Profesor je zapravo ulazio, a student je sjedio unutra – kako je to bilo i prije ~etrdeset godina kada je generacijama davao poduke iz prakti~ne arhitekture. Strpljivo, argumentirano, dobronamjerno.

Respekt, tada za~et, s godinama je rastao.

Nino Ku~an intenzivno je nazo~an u hrvatskoj arhitekturi vi{e od ~etiri desetlje}a.

Bavio se gotovo svim sastavnicama profesije: arhitektonskim projektiranjem, urbanizmom, visoko{kolskom nastavom, publiciranjem, dru{tvenostru~nim radom. Sudjelovao je na vi{e od 130 natje~aja, izlagao svoje radove i bivao za njih nagra|ivan, dr`ao predavanja, pisao i govorio u medijima, `irirao. Na natje~ajima, 149

doma}im i me|unarodnim, postizao je izvanredne uspjehe – dobio, uz ostale, i brojne prve nagrade na natje~ajima, koje su ~esto rezultirale realizacijama…

Radio je brzo, nadareno i korektno.

Potpuna sistematizacija i valorizacija opusa arhitekta Ninoslava Ku~ana tek treba uslijediti. Unato~ dugogodi{njoj briljantnoj profesionalnoj aktivnosti i svim nagradama, mimoi{le su ga neke po~asne nominacije koje je svakako bio zaslu`io… Ðuro Mirkovi}, Ninoslav Ku~an, 1927.-1994. In memoriam, ^ovjek i prostor, 7.-8/1994. str. 5.

Ulica proleterskih brigada (Vukovarska) i ponajbolja gra|evina svoga doba Mnogi arhitekti sudjeluju u gradnji nedvojbeno jedinstvenog ambijenta razdoblja – Ulice proleterskih brigada i na okomici Fakultetske aleje… na njihovu spoju nastat }e ponajbolja gra|evina razdoblja – crno/bijelo Radni~ko sveu~ili{te Ninoslava Ku~ana i Radovana Nik{i}a… sinteza nastojanja zagreba~ke {kole arhi-

Radni~ko sveu~ili{te Mo{a Pijade u Zagrebu

tekture u poslijeratnom razdoblju. Poput Vije}nice, koncertne dvorane, hotela Internacional (1958) i zgrade op}inskog suda (N. Ku~an) u Vukovarskoj, izvedba je dobivena arhitektonskim natje~ajem.

Darja Radovi}-Mahe~i}, Vizija i zbilja. Zagreba~ka arhitektura i urbanizam 50-ih godina, @ivot umjetnosti, god. XXXVIII., br. 71-72, str. 148, Zagreb 2004.

Rije~ kriti~ara prije dovr{enja – `ivost kompozicija i obilje vanjskih vizura Arh. Radovan Nik{i} i arh. Nino Ku~an projektirali su novu zgradu Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade u Ulici proleterskih brigada. U urbanisti~kom sklopu, koji karakteriziraju ve} gotovo standardizirani jednostavni blokovi, a koji se ve} od po~etka ni`u, na`alost bez ~vrstoga i uvjerljivog organskog plana, zgrada Nik{i}a i Ku~ana predstavlja zanimljivu i `ivo ra{~lanjenu kompoziciju. Jo{ nije dovr{ena 150

i ne mo`emo o njoj stvoriti nikakav kona~ni sud. Me|utim, upravo zbog svoje osnovne arhitektonske ideje, koja se nije uko~ila oko neke otrcane sheme, rad dvojice projektanata zaslu`uje ve} sada posebnu pa`nju… Sama se kompozicija sastoji od nekoliko geometrijski jasnih oblika, koji se koncentriraju oko dva pacija, a razvedeni su u svim prostornim smjerovima – bez osjetljive dominante…

Ona `ivost kompozicije, koja je ve} sad vidljiva, nalazi se u tokovima unutra{njih prostora i obilju vanjskih vizura.

Radoslav Putar, Mala likovna kronika, ^ovjek i prostor, god. VII., str. 12, svibanj 1960.

Simboli~ki objekt hrvatske arhitekture s po~etka {ezdesetih Dok u pedesetim godinama arhitektonskom scenom u Hrvatskoj uglavnom vlada funkcionalisti~ki idiom zasnovan na dominaciji stereometrijskog bloka i nagla{enoj ekspresivnosti (betonske) konstrukcije, po~etkom {ezdesetih godina oblikovni se dijapazon arhitekture zna~ajno pro{iruje i unutar njega jasno se razlu~uju dva me|usobno suprotstavljena estetska htijenja: na jednoj strani gra|evni se volumen zatvara u sebe i tendira prema apstraktnoj transparentnoj prizmi, dok se na drugoj strani rastvara u slo`ene, horizontalno razvedene

sklopove koji slikovitu kompoziciju gra|evnih volumena nedvosmisleno izvode iz unutra{nje artikulacije prostora…

Na po~etku ovoga razdoblja stoje dva gotovo simboli~ka objekta: stakleni neboder na Trgu Republike (dana{njem Jela~i}evu) u Zagrebu, sagra|en 1959/60.

(Hitil, Jovi~i}, @uljevi}), koji je svojom vertikalom unio nove vizualne elemente u definirano tkivo zagreba~kog sredi{ta, i kompleks Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade, dovr{en 1961. (N. Ku~an i R. Nik{i}), gdje su autori polaze}i od estetike neoplasticizma i Bauhausa, ostvarili klasi~no djelo novoga stila horizontalnom ra{~lambom volumena i ritmi~kom izmjenom punih i transparentnih ploha. @arko Domljan, “Arhitektura XX. stolje}a u Hrvatskoj”, u: Arhitektura XX. vijeka (umjetnost na tlu Jugoslavije), grupa autora, Prosveta, Beograd; Spektar, Zagreb; Prva knji`evna komuna, str. 43., Mostar 1986.

Multimedijalni organizam “totalno aktivnog prostora” Osim obrazovnih jedinica, velik dio zgrade bio je namijenjen Centru za dokumentaciju s bibliotekom, arhivom i filmotekom. Za pripremu ud`benika i sli~no predvi|ena je i tiskara, te odvojeni prostori za pomo}ne djelatnosti Sveu~ili{ta.

Osobito je zanimljivo kako su Nik{i} i Ku~an oblikovali vi{enamjenske dvorane, manju za 220 slu{atelja, namijenjenu seminarima, simpozijima i sli~nim masovnim oblicima informiranja, te veliku dvoranu za 600 posjetitelja, koja je mogla poslu`iti za projekciju filmova, kazali{nu scenu i koncertnu priredbu. Tako {iroko shva}enu koncepciju objekta, autori su uspjeli provesti do svake i najsitnije potankosti. Ra~unali su da trokatni objekt omogu}uje prosje~an dnevni posjet do pet tisu}a polaznika te primjeren prostor za stotinjak stalno zaposlenih i vi{e od tisu}u vanjskih suradnika. Prostorni sustav osmislili su da bude prilagodljiv, jer su predvi|ali razvoj novih na~ina obrazovanja, a osigurali su i najraznovrsnije mogu}nosti primjene namjene.

Renata Margareti}-Urli}, Socijalisti~ko “prosvjetiteljstvo” i kontinuitet moderne, primjer RANS-a Mo{a Pijade, @ivot umjetnosti, god. XXXVIII., br. 71/72, str.

153-154, Zagreb 2004.

151

Karizmati~na gra|evina objedinjenih umjetnosti U svom volumenu ta je gra|evina slobodnostoje}a kompozicija kvadara kao neka neoplasticisti~ka skulptura, niska, polo`ena, razvedena, ekstenzivna. Teren je djelomi~no deniveliran, s uvu~enim podrumskim dijelom kao bazom gra|evine, pa je dojam njezine lako}e i uzgona. Odijeljena je travnjacima od okoline, i taj odmak omogu}ava njezino perspektivno motrenje i `ivost obrisa (“Radim arhitekturu za normalnu vizuru”, sa`eo bi Loos).

Prostorni oblik i njegov tlocrt u ~vrstoj su korespondenciji i prepoznaju se jedan u drugome: u tlocrtnoj dispoziciji pravokutnik izdu`en smjerom sjever-jug preko odnosa zlatnog reza i nad njim plitka pravokutna prizma prizemlja i prvoga kata.

Iz tog osnovnog tijela izvu~ena su u sredi{njem dijelu nasuprotno dva nejednaka bloka, a simetralno ga dijeli i nadvisuje popre~no umetnuti trokatni trakt (kao 152

komandni most, da poduprem [egvi}evu asocijaciju solitera Vukovarske kao brodovlja, flote). Sa sjeverne i ju`ne strane tog trakta upu{tena su u osnovno tijelo, u funkciji vrta i svjetlarnika, unutra{nja pravokutna dvori{ta.

Oplo{je osnovnog tijela u slu`bi je namjene unutra{njeg prostora, u~ionica: glavno pro~elje i oba pobo~na pro~elja sjevernog dijela ostakljena su, samo uokvirena sna`nim kamenim horizontalama katnih plo~a – takvim rastvaranjem fasada zapo~inje novo poglavlje zagreba~ke arhitekture. Nosiva je armatura unutar objekta, ili Miesovim rije~ima: “To je konstrukcija ko`a-kost…”

Unutra{nji je prostor jedinstven, fluidan, razlijevaju}i se slijedom namjena unutar cijelog tijela gra|evine. Membranozne staklene stijenke prema okolini ili dvori{tima omogu}avaju gotovo japansko jedinstvo unutra{njeg i vanjskog prostora i pro`imanje interijera dnevnim svjetlom. No}u pak unutra{nja rasvjeta, tehnolo{ki na vrhu svog vremena (zahtjevi ve~ernje nastave!), dematerijalizira masu gra|evine…

Osobito se pazilo na udobnost i plemenitost tog prostora: na relaksiraju}e sadr`aje i sinestezijsko kulturno djelovanje. Iz te te`nje projektiran je ekskluzivan

namje{taj, istovremeno i konstruktivisti~ka skulptura – pa se zaista mo`e govoriti o prvoj poslijeratnoj reprezentativnoj gra|evini objedinjenih umjetnosti.

Zdenko Tonkovi}, “Radovan Nik{i} – vitalnost moderniteta”, u: Radovan Nik{i}, 1920.-1987., Arhiv arhitekta, izlo`ba iz zbirke Hrvatskog muzeja arhitekture /katalog/, str. 30-35, travanj 2005. Zagreb

Brutalisti~ki odnos i strukturalisti~ke te`nje u arhitekturi sedamdesetih

Telegrafsko-telefonski centar u Puli

Nove tendencije u arhitekturi tog razdoblja razvile su se na pozitivnoj tradiciji zagreba~ke {kole, oslu{kivanju dolaska i anticipiranju nekih od vrijednosti postmoderne i na uva`avanju nekih funkcionalisti~kih postavki, uz otvoreni senzibilitet prema tra`enju novoga, no ne po svaku cijenu. One se o~ituju u primjeni materijala i konstrukcija, u emotivno-ma{tovitom pristupu, u vra}anju na izvore u tradiciji gra|enja u prostoru i u o`ivljavanju interesa za dekorativno, ali na specifi~an na~in.

Brutalisti~ki odnos koji u nas nikada nije ekstreman i strukturalisti~ke te`nje, ponajprije one u obradi povr{ine, dovode do nove oznake tendencija tog razdoblja, a to su tra`enja unutar o`ivljavanja specifi~nog interesa za dekorativno. Ta se dekorativnost manifestira u strukturiranju pro~eljnih povr{ina ili rastera otvora da bi se ubla`ila predimenzioniranost ili omek{ao volumen, kao na primjer u TT centru u Puli (N. Ku~an i V. Antolovi}, 1974.), ali ne dobiva dimenzije ornamenta.

Njezin se utjecaj osje}a i u poja~anom interesu za detalj, iako taj detalj nikada ne dobiva oznaku ili te`inu izra`ajnog sredstva… Taj oblik dekorativnosti posljedica je opredjeljenja za toplije i humanije strukture. On }e se u veoma modificiranom obliku pojaviti i u stambenim objektima u novim naseljima, u nastojanjima da struktura velikih objekata bude zanimljiva.

Mnoge od navedenih zna~ajki u svijetu su spojene u cjelinu u okviru pokreta postmoderne arhitekture. U nas nema direktnog uklju~ivanja u pokret, ni njegovih pravih sljedbenika, tako da se u Hrvatskoj ni za jednu gra|evinu iz tog razdoblja ne mo`e re}i da je u potpunosti na liniji postmoderne.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj, problemi, pojave i tendencije, str. 4-5, Zagreb 1981.

153

Stambena arhitektura u opusu arhitekta Ninoslava Ku~ana

Nije mogu}e podrobnije specificirati Ku~anove interese unutar stambene arhitekture. Mo`da je jedino njegovo naselje, Krnjevo u Rijeci, po svojim dimenzijama, po nekim specifi~nostima, po duljini vremena tijekom kojega se njime bavio – mo`da je jedino to naselje zasebna tema. Tada je razvio i svoju ideju o unutarnjoj ulici, o gotovo algoritamskoj prilagodbi zgrade vrlo strmom terenu. Ali i gradnja toga naselja predugo je trajala – toliko dugo da su se u me|uvremenu dogodila brojna odstupanja (investitorski uvjetovana) od prvobitne ideje s kojom je svojedobno pobijedio na natje~aju.

Istovremeno rade}i na brojnim javnim, ali i drugim stambenim zgradama, ipak je prete`no zauzet kompleksnim projektiranjem stambenog naselja Krnjevo (od

154

urbanisti~kih do projekata ne samo stambenih, nego gotovo svih javnih “prate}ih” zgrada u tom naselju). Opsjednut je temom “stambene ulice”, koju uvla~i u same zgrade… Bertrand Goldberg nije, naravno, gledao Ku~anove projekte za Krnjevo, ali je tek desetak godina kasnije projektirao i izveo upravo takvu, “ku~anovsku” internu ulicu (River City, Chicago, publicirana u brojnim svjetskim arhitektonskim ~asopisima). Ku~an zami{lja unutra{nju pje{a~ku ulicu kao cale larga s brojnim lokalima i prodorima prema eksterijeru, u kojoj }e stanari ne samo mo}i podmiriti svoje svakodnevne opskrbne i sli~ne potrebe, nego u kojoj }e se i me|usobno nalaziti, komunicirati i socijalizirati se u najpozitivnijem smislu rije~i. Kolni promet, naravno, te~e uvijek sa sjeverne strane zgrada, a uz sredi{nju pje{a~ku ulicu postoji i “{etnica” s ju`ne strane zgrada, koja se samo u slu~aju potrebe aktivira i kao kolna (za protupo`arna vozila, na primjer). Sve je puno zelenila koje penetrira, “prolazi” kroz ku}u usporedno s atraktivnim vizurama… Mo`da je Ku~anova op}a koncepcija za te prilike bila pomalo neo~ekivana i preuranjena. Tra`ene su stanovite “modifikacije” i u arhitekturi i u urbanizmu, koje je on sam djelomi~no proveo, da bi kona~no bile zaiskane i one radikalnije, koje Ku~an vi{e nije mogao prihvatiti. Ðuro Mirkovi}, Stambena arhitektura u opusu arhitekta Ninoslava Ku~ana, prilog za monografiju, Prostor, sv. 4, br. 1(11), str.111-115, 1996.

Paradigmatski pomaci od zrelog modernizma do suvremene tehnolo{ke ekspresivnosti

O Ku~anu i koncepciji monografije

U obimnoj je studiji za knjigu o~ito precizno vrednovanje i analiti~ko izlaganje, u kojem su nedvojbeno artikulirane najzna~ajnije izra`ajne komponente – i u arhitektonskom i u urbanisti~kom i u oblikovnom pogledu, kao i u razvojnom kontekstu na generalnoj liniji modernizam-postmodernizam, {to je po mojem mi{ljenju vrlo relevantno za povijesno opredjeljenje hrvatske (i jugoslavenske) arhitekture u drugoj polovici dvadesetog stolje}a, u kojoj je Ku~an svakako imao prepoznatljivu autorsku poziciju. Ku~an, kako to iznosi i Ervin Dubrovi}, imao je u tom pogledu vrlo va`nu i utjecajnu ulogu, koja znakovito iskazuje aksiomati~ne i paradigmatske pomake iz zrelog modernizma u suvremenu “tehnolo{ku“ ekspresivnost, na relaciji izme|u “industrijskih“ sadr`aja arhitekture i semanti~ke i sintakti~ne govorne funkcije u tijelu arhitekture, urbanog prostora i njegove opreme.

Stane Bernik, iz recenzije monografije, Ljubljana 26. sije~nja 2006.

155

156

Bibliografija

157

Kronologija natje~aja i ostvarenja

Plivali{te na Delti, 1949.

Natje~ajni rad Suradnik autoru Vladimiru Turini n

n

n

n

nn, Le parc des sports a Rijeka-Su{ak (Yougoslavie),L´Architecture d´aujourd´hui, 27, str. 97-99, 1949.

J. M. A., Centro de deportes de Rijeka-Susak, Instituto tecnico de la construccion y del cemento, 152-6, str. 3-6 Tomislav Odak, Hrvatska arhitekturska alternativa 1945-1985, Arhitektura, god. XXXXIX., br. 196-199, str. 44, 1986.

Vladimir Turina, “Kombinirano plivali{te” Rijeka – Su{ak, 1949, Arhitektura, god. II, br. 7 - 8, str. 37-45, 1950.

Upravna zgrada Tvornice Rade Kon~ar u Zagrebu, 1952/53.

Natje~ajni rad (otkup) Koautori: Antun Ulrich i Dragica Perak nn, Natje~aj za izradu idejne osnove novogradnje upravne zgrade Tvornice “Rade Kon~ar” u Zagrebu, Arhitektura, god. VI., 1952. (raspis natje~aja)

n

n

158

nn, Natje~aj za upravnu zgradu Tvornice “Rade Kon~ar” u Zagrebu, Arhitektura, god. VII., br. 5-6, str. 10-16, 1953.

Stambena zgrada Jugoslavenske linijske plovidbe u Rijeci, 1953.

Natje~ajni rad (I. nagrada), projekti i realizacija Koautor Antun Ulrich n

n

n

nn, Stambena zgrada i preno}i{te Jugoslavenske linijske plovidbe, Arhitektura, god. VIII., br. 1, str. 29, 1954. nn, Nagrada “Viktor Kova~i}“ za `ivotno djelo prof. Antunu Ulrichu, akad. arh., ^ovjek i prostor, god. XXI., br. 261(12), str. 10, 1974.

Dubravka Kisi}, Vesna Miki}, Antun Ulrich, str. 27, Arhiv arhitekata, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb 2003.

Osmogodi{nja {kola u Podsusedu, 1953.

Natje~ajni rad (III. nagrada) Koautori: Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni} n

nn, Podsused – natje~aj za osmogodi{nju {kolu, Arhitektura, god. VIII., br. 1, str. 98-100, 1954.

Osmogodi{nja {kola Pantov~ak u Zagrebu, 1953.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautor Antunu Ulrichu, idejni i glavni projekt Realizacija (1953.-1957.)

n

n n

n

Dubravka Kisi}, Vesna Miki}, Antun Ulrich, str. 27, Arhiv arhitekata, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, Zagreb 2003.

n n

B., [kole u izgradnji, ^ovjek i prostor, god. I., br. 15, str. 1, kolovoz 1954. nn, Osmogodi{nja {kola na Pantov~aku, Arhitektura, god. VIII., br. 3, str. 124, 1954. nn, Osmogodi{nja {kola na Pantov~aku (Zagreb), Arhitektura, god.

XII., br. 1-6, str. 10-12, 1958.

nn, Nagrada ”Viktor Kova~i}” za `ivotno djelo prof. Antunu Ulrichu, akad. arh., ^ovjek i prostor, god. XXI., br. 261(12), str. 10, 1974.

n

n

R. Putar, Mala likovna kronika, ^ovjek i prostor, god. VII., br. 100, str. 12, srpanj 1960. n

Suradnik autoru Antunu Ulrichu Realizacija

n

n

nn, Nagrada ”Viktor Kova~i}” za `ivotno djelo prof. Antunu Urlichu, akad. arh., ^ovjek i prostor, god. XXI., br. 261(12), str. 10, 1974.

Bolnica za TBC u Petrinji, 1954.

n

n

n

nn, Natje~aj za bolnicu za tuberkolozu plu}a u Petrinji, ^ovjek i prostor, god. I., br. 16, str. 8, 1954. nn, Rezultat natje~aja bolnice TBC u Petrinji, ^ovjek i prostor, god.II., br. 23, str. 8, 15. 1. 1955.

Ninoslav Ku~an, Prvonagra|eni natje~ajni projekt za bolnicu za tuberkolozu u Petrinji, Arhitektura, god. XXVIII., br.152-153, str. 67, 1975.

A. Ulrich, Zdravstvo u Socijalisti~koj Republici Hrvatskoj, Arhitektura, god. XXVIII., br. 152-153, str. 37-45, 1975.

Dom Radni~kog sveu~ili{ta Mo{a Pijade u Zagrebu, 1955.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautori natje~ajnog projekta: Radovan Nik{i}, Petar Ku{an Nagrada Grada Zagreba za najbolje ostvarenje 1961.

Realizacija (Radovan Nik{i}), 1956.-1961. nn, Natje~aj za izradu idejnog arhitektonskog rje{enja za gradnju Doma Radni~kog sveu~ili{ta, ^ovjek i prostor, god. II., br. 34, str. 8, 1. 7. 1955.

n R. Ivan~evi}, Nova zgrada Radni~kog sveu~ili{ta “Mo{a Pijade”, 15 dana, god. V., br.1, str. 7-10, Zagreb 1961. n

O. Newman, Radovan Nik{i}, Workers University in Zagreb, str. 202-204, CIAM ´59. in Otterlo, Stuttgart & Zürich & London & NY & Hilversum1961. n

n

Zdenko Kolacio, Izme|u dva rata, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 107, str. 1-2, sije~anj-velja~a 1962.

Miroslav Begovi}, Dinamika `ivota prostora i arhitekture, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 107, str. 6-7, sije~anj-velja~a 1962.

M. G., Izlo`ba arhitekture u studiju G, Ve~ernji list, str. 7, 20. listopada 1961. Zagreb n G. Gamulin, Ulica proleterskih brigada, Telegram, str. 4, 10. 11. 1961.

Zagreb n

n

n

n

n

n

nn, Rezultati natje~aja za izradu idejnog arhitektonskog rje{enja Doma Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu, Vjesnik, str. 11, 15. 1. 1956. Zagreb

R. Ivan~evi}, Namje{taj u novoj zgradi Radni~kog sveu~ili{ta, 15 dana, god. V., br. 2, str. 8-9, Zagreb 1961.

n

n

Mirjana Krstini}, Natje~aj za Radni~ko sveu~ili{te, Arhitektura, god. X., br. 1-6, str. 60-61, 1956.

K. M., Radni~ko sveu~ili{te “Mo{a Pijade” u Zagrebu, Arhitektura, god. XV., broj 3-4, str. 31-35, 1961.

N. Misaljevi}, Sve~anost u novom domu, Ve~ernji list, god. III., br. 676, str. 1, 11. 9. 1961. n P. Cajzek, Tito u Zagrebu, Ve~ernji list, god. III., br. 676, str. 2, 11. 9. 1961.

n

nn, Rezultati natje~aja za izradu idejnog arhitektonskog rje{enja Doma Radni~kog sveu~ili{ta, ^ovjek i prostor, god. III., br. 47, str. 8, 1. 2. 1956.

nn, Portreti - Arhitekt Radovan Nik{i}, ^ovjek i prostor, god. VII., br.101, str. 3, 1960.

n

Natje~ajni rad (I. nagrada) n

Zvonimir Fröhlich, Ulica proleterskih brigada, ^ovjek i prostor, god. V., br. 80-81, str. 1-6, 30.12.1958.

nn, Aménagemant de l´avenue des brigades prolétaires Zagreb, Yugoslavie, L´Architecture d´aujourd´hui, god. XXX., br. 87, str. 100-101, Boulogne-sur-Siene 1960.

n

nn, Stambena zgrada u Zagrebu, Arhitektura, god. XI., br. 1, str. 15-16, 1957.

nn, Rezultati natje~aja za izradu idejnog arhitektonskog rje{enja Doma Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu, Arhitektura, god. X., br. 1-6, str. 61, 1956.

n

Stambena zgrada @eljezni~ko-gra|evnog poduze}a Vladimir Gortan u Zagrebu, 1953/56.

n

nn, Radni~ko sveu~ili{te, Narodni list, str. 8, 8. 1. 1956. Zagreb

n

n

n

O. Mili~evi}-Nikoli}, Radni~ko sveu~ili{te “Mo{a Pijade” u Zagrebu, Arhitektura i urbanizam, god. III., br. 16, str. 15-21, Beograd 1962.

S. Gvozdanovi}, Zgrada Radni~kog sveu~ili{ta u Zagrebu. Poezija sunca i prostora, Tesla, god. IX., br. 4, str. 21-22, Zagreb 1962. nn, Dru{tvene vijesti, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 108-109, str. 16, o`ujak-travanj 1962.

K. Mirkovi}, Nagrada Grada Zagreba, ^ovjek i prostor, god. IX., br.

110, str. 2-3, svibanj 1962.

Ivo Maroevi}, Godina dana jednoga grada, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 114, str. 1-3, 1962. nn, Dodijeljene Nagrade Grada Zagreba, Vjesnik, str. 6, 8. 5. 1962. Zagreb

159

H. Kreutz, Zagreba~ka arhitektura o~ima Neutre, Vjesnik, str. 7, 23. 11. 1962. Zagreb n

n n

n

S. Sara~evi}, [kola u staklu, Vjesnik u srijedu, str. 6, Zagreb, 1963.

1. zagreba~ki salon, str. 14, Zagreb 1965.

N. P., Zagreb, The Architectural Review, vol. CXL., br. 838, str. 455-458, London 1966.

n @. Domljan, Poslijeratna arhitektura u Hrvatskoj, @ivot umjetnosti, br. 10, str. 5-45, Zagreb 1969.

n

n

n

Ivo Maroevi}, Sudbina jedne ulice, ^ovjek i prostor, god. X., br. 118, str. 1-3, sije~anj 1963.

n

n

n

I. Maroevi}, Od kolodvora do Save, 15 dana, god. XV., br. 7, str. 12-17, Zagreb, 1972.

Radovan Nik{i}, Radni~ko sveu~ili{te “Mo{a Pijade” u Zagrebu, Arhitektura, god. XXIX., br. 158-59, str. 69-70, 1976.

S. Bogdanovi}, 20 godina u novom domu, 15 dana, god. XXIV., br. 7, str. 1, 3-6, Zagreb 1981.

nn, Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985, Arhitektura, god. XXXIX., br. 196-199, str. 107, 1986.

160 n

n

Neven [egvi}, Stanje stvari, jedno vi|enje 1945 - 1985, Arhitektura, god. XXXIX., br.196-199, str. 168-169, 285, 1986.

Grupa autora (Z. Manevi}, @. Domljan, N. [umi, I. [traus, G. Konstantinovski, B. Mili}), Umjetnost na tlu Jugoslavije - arhitektura XX. vijeka, str. 57, Beograd: Prosveta, Zagreb: Spektar, Mostar: Prva knji`evna komuna, 1986.

Zlatko Juri}, Neven [egvi}, Aleksandar Dragomanovi}, ^ovjek i prostor, god. XXXV., br. 424-425, str. 6-8, srpanj-kolovoz 1988.

n

Ivan [traus, Arhitektura Jugoslavije 1945.-1990., str. 44, Sarajevo, 1991.

n

Muzej i ku}a suvremene umjetnosti, Vijenac, broj 3/II, velja~a 1994.

n

n

Sandra Kri`i}-Roban, Muzej suvremene umjetnosti - potreba ili iluzija, Kontura, god. IV., str. 20-21, 1994.

E. Mumford, The CIAM Discourse on Urbanism, 1928-1960, str. 262, Cambridge, Massachusetts & London, England, 2000.

Antoaneta Pasinovi}, Izazov mi{ljenja o prostornom jedinstvu, Mala biblioteka Instituta za povijest umjetnosti, Likovna kritika, Knjiga 7, str. 321, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2001. n

n

n

Natje~ajni rad (VI. nagrada) Koautori natje~ajnog projekta: Aleksandar Dragomanovi}, Radovan Nik{i}, Petar Ku{an n

n

n

n

n K. Galovi}, Kasna moderna i vizionarstvo, Vijenac, str. 18, 30. 10. 2003. Zagreb

R. Margeti}-Urli}, Multimedijalni organizam, Arhitektura, god. LII., br. 1(215), str. 148-151, Zagreb 2003. n D. Radovi}-Mahe~i}, Nova uloga arhitekture, Pedesete godine u hrvatskoj umjetnosti, str. 72-97, Zagreb 2004. n

nn, Natje~aj za zgradu Filozofskog fakulteta, ^ovjek i prostor, god. II., br. 39, str. 10, 15. 9. 1955. nn, Rezultati natje~aja za zgradu Filozofskog fakulteta, ^ovjek i prostor, god. III., br. 48, str.10, 1. 3. 1956. nn, Natje~aj za zgradu Filozofskog fakulteta, Arhitektura, god. X., br.

1-6, str. 59, 1956. (rezultat natje~aja) Zlatko Juri}, Neven [egvi}, Aleksandar Dragomanovi}, ^ovjek i prostor, god. XXXV., br. 424-425, str. 6-8, srpanj-kolovoz 1988.

Zgrada Narodnog odbora Grada Zagreba (Gradska vije}nica), 1955.

Natje~ajni rad (IV. nagrada) Koautori: Bo`idar Koloni}, Slobodan Jovi~i} n

n

nn, Natje~aj za idejno arhitektonsko i urbanisti~ko rje{enje zgrade Narodnog odbora Grada Zagreba, ^ovjek i prostor, god. II., br. 40, str. 8, 1. 10. 1955. nn, Rezultati natje~aja zgrade Narodnog odbora Grada Zagreba, ^ovjek i prostor, god. III., br. 46, str. 8, 15. 1. 1956.

nn, Natje~aj za idejno arhitektonsko i urbanisti~ko rje{enje zgrade Narodnog odbora Grada Zagreba, Arhitektura, god. X., br. 1-6, str. 57-58, 1956. n

[tamparija i redakcije Vjesnika u Zagrebu, 1955.

Natje~ajni rad (II. nagrada) n K. O., Natje~aj za zgradu Vjesnika, Arhitektura, god. XI., br. 1-6, str. 69 -70, 1957. n

Ivo Maroevi}, Antologija zagreba~ke arhitekture, str. 172-175, Art studio Azinovi}, Zagreb 2003.

I. Maroevi}, Pu~ko otvoreno u~ili{te, Antologija zagreba~ke arhitekture, str. 172-175, Zagreb 2003.

Dubravka Kisi}, Radovan Nik{i}, Arhiv arhitekata, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatski muzej arhitekture, str. 29-37, Zagreb 2005.

Filozofski fakultet u Zagrebu, 1955.

n

n

Renata Margeti}-Urli}, Socijalisti~ko prosvjetiteljstvo i kontinuitet moderne, @ivot umjetnosti, br. 71/ 72, 2004.

n

nn, Natje~aj za izradu idejnih skica za zgradu Novinskog, izdava~kog i {tamparskog poduze}a “Vjesnik” SSRNH u Zagrebu, ^ovjek i prostor, god. III., br. 52, str. 8, Zagreb 1956. nn, Rezultat natje~aja za izradu idejnih skica za zgradu Novinskog, izdava~kog i {tamparskog poduze}a “Vjesnik” SSRNH u Zagrebu, ^ovjek i prostor, god. III., br. 56, str. 8, Zagreb 1956.

Projekt za osmerokatnicu s pasa`om u Ilici 1a u Zagrebu (Zagreba~ki neboder), 1955.

Natje~ajni rad, (I/II. nagrada), djelomi~no izvedeno Koautori: Slobodan Jovi~i}, Bo`idar Koloni}, Ivan Seifert

n

Andrija Mutnjakovi}, Zagreba~ki neboder, ^ovjek i prostor, god. VI., br. 92, str. 2-3, studeni 1959.

n I. Maroevi}, Trg Republike nekad i sad, ^ovjek i prostor, god. XXIV., br. 228, str. 32, sije~anj 1977.

n

n n

Andrija Mutnjakovi}, Projekt spomenika `rtvama u Dachauu, Arhitektura, god. XV., broj 1-2, str. 33-35, 1961. nn, Memento u`asa, Globus, str. 35, 29. 11. 1959.

Du{an D`amonja, Pismo uredni{tvu Globusa, Globus, str. 42, prosinac 1959.

Spomenik `rtvama logora u Jajincima kod Beograda, 1958.

Natje~ajni rad (III/IV. nagrada) Koautori: Bernardo Bernardi, Radovan Nik{i}, Du{an D`amonja, Aleksandar Dragomanovi} Josip Seissel, Spomenik u Jajincima, ^ovjek i prostor, god. V., br. 73, str. 1, 4-5, 15. 4. 1958. n nn, Prvonagra|eni projekt za spomen-park u Jajincima, ^ovjek i prostor, god. V., br. 72, str. 1, 1958.

Robna ku}a i kino u Zagrebu, 1960.

Natje~ajni rad (otkup) n

n

n

n

n

n

n

nn, Natje~aj za spomenik u Jajincima, Arhitektura, god. XII., br. 1-6, str. 65-68, 1958.

nn, Portreti - arhitekt Radovan Nik{i}, ^ovjek i prostor, god. VII., br.101, str. 3, 1960.

Zlatko Juri}, Neven [egvi}, Aleksandar Dragomanovi}, ^ovjek i prostor, god. XXXV., br. 424-425, str. 6-8, srpanj-kolovoz 1988.

Paviljon za izlo`bu Porodica i doma}instvo na Zagreba~kom velesajmu, Modna ku}a u Pra{koj ulici, 1958/59.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautor Aleksandar Dragomanovi} Realizirano Kasnije demontiran i prenesen u Pra{ku ulicu u Zagrebu - Modna ku}a n

Boro Pavlovi}, Velesajamska simfonija, ^ovjek i prostor, god. V., br. 78, str. 1, 4, 5; 15. 9. 1958.

nn, Zagreba~ki velesajmi, ^ovjek i prostor, god. VI., br. 82, str. 2-5; 15. 1. 1959. n

n (m), Modna ku}a u Pra{koj ulici u Zagrebu, Arhitektura, god. XV., broj 3-4, str. 33-35, 1961. n

n

Servisni objekt Glavnog kolodvora u Zagrebu, 1960.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautor Aleksandar Dragomanovi} n

nn, Tre}a â&#x20AC;&#x201C; ~etvrta nagrada, Jajinci, povodom konkursa za idejni projekt spomenika `rtvama fa{izma, str. 50-57, Beograd 1958. nn, Portreti - arhitekt Ninoslav Ku~an, ^ovjek i prostor, god. VII., br.

98, str. 3, 1960.

Zdravko @ivkovi}, Kakvu bismo mogli imati Pra{ku ulicu?, ^ovjek i prostor, god. XXV., br. 299, str. 22, velja~a 1978.

Antoaneta Pasinovi}, Izazov mi{ljenja o prostornom jedinstvu, str. 383, Mala biblioteka Instituta za povijest umjetnosti, Likovna kritika, Knjiga 7, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2001.

Spomenik `rtvama koncentracijskog logora u Dachauu,1959.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautor Du{an D`amonja

Darko Venturini, Natje~aj za idejnu skicu robne ku}e i kina u Zagrebu, Arhitektura, god. XV., broj 3-4, str. 15-24, 1961.

Zlatko Juri}, Neven [egvi}, Aleksandar Dragomanovi}, ^ovjek i prostor, god. XXXV., br. 424-425, str. 6-8, srpanj-kolovoz 1988.

Spomenik revoluciji i narodnom heroju Nikoli Demonji u Kamenskom, 1960.

Natje~ajni rad (otkup) nn, Rezultati natje~aja u Kamenskom, Arhitektura, god. XV, br. 1-2, str. 21, 1961. n

Zgrada sudova i pravosudne uprave (Pala~a pravde) u Zagrebu, 1961.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautor Ana Neidhardt-Ku~an Realizacija 1962.-1966. n

Natje~aji iz 1961. godine, ^ovjek i prostor, god. IX., br. 110, str. 8, svibanj 1962.

nn, Napu{tena gradili{ta â&#x20AC;&#x201C; tu`ni primat, Ve~ernji list, str. 4, 8. 10. 1967. n

n n

n

n

n

n

n

[. Radov~i}, Nekadâ&#x20AC;Śi danas, Vjesnik, 11. 9. 1966.

B. Peter, In`. Ninoslavu Ku~anu nagrada za Pala~u pravde u Zagrebu, Novi list, god. XXIV., str. 4, 19. 6. 1970.

Ante Karavani}, Interijeri Pala~e pravde u Zagrebu, Arhitektura, god.

XXVII., br. 150, str. 54, 1974.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Jugoslaviji, Arhitektura, god.

XXXIV., br. 176-177, str. 52, 1981.

A. P., Nagrade V. zagreba~kog salona, Arhitektura, god. XXIV., br. 106, str. 88, 1970.

Slavko Daki}, Zagreba~ki salon, ^ovjek i prostor, god. XVII., br. 209, str. 5, kolovoz 1970. nn, 30 godina Plana, ^ovjek i prostor, god. XXIX., br. 347, str. 19-22, velja~a 1982.

161

nn, Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985, Arhitektura, god. XXXIX., br. 196-199, str. 111, 1986. n

n

Neven [egvi}, Stanje stvari, jedno vi|enje 1945 - 1985, Arhitektura, god. XXXIX., br. 196-199, str. 203, 285, 1986.

Hotel Ambasador u Opatiji, 1961.

Natje~ajni rad (II. nagrada) Koautor Aleksandar Dragomanovi} n

Zlatko Juri}, Neven [egvi}, Aleksandar Dragomanovi}, ^ovjek i prostor, god. XXXV., br. 424-425, str. 6-8, srpanj-kolovoz 1988.

E. P., “Rijeka” otvara svoja vrata, Novi list, god. XXVIII., br. 263, str. 11, 9. i 10. 11. 1974. n

n

n G. Mili}, Otvara se “Rijeka” za potro{a~e, Novi list, god. XXVIII., str. 4, 12. 11. 1974. n M. Barak, Zgrada velebnija od robne ku}e, Novi list, god. XXVIII., br. 265, str. 4, 12. 11. 1974. n

n

Stambena obiteljska zgrada – vila Hre{i} na Kor~uli, 1969.

n

Realizacija n

n

162

Grupa autora (Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, Ðuro Mirkovi}, Branko Kincl), Rukopisna studija Ninoslav Ku~an-monografija (1927-1994), Zagreb,1995. (u: Atlas arhitekture hrvatske, Arhitektonski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu) Ðuro Mirkovi}, Stambena arhitektura u opusu arhitekta Ninoslava Ku~ana, Prostor, god IV, br. 1(11), str. 109-118, 1996.

n

n

Stambena obiteljska zgrada – vila Lustig u Crikvenici, 1969. n

n

Grupa autora (Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, Ðuro Mirkovi}, Branko Kincl), Rukopisna studija Ninoslav Ku~an-monografija (1927-1994), Zagreb,1995. (u: Atlas arhitekture hrvatske, Arhitektonski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu) Ðuro Mirkovi}, Stambena arhitektura u opusu arhitekta Ninoslava Ku~ana, Prostor, god IV, br. 1(11), str. 109-118, 1996.

Robna ku}a u Rijeci, 1970.

Natje~ajni rad (I. nagrada) Koautori: Boris Babi}, Vjera Ku~an Realizacija 1970.-1974. n

n

n

n

nn, Op}i jugoslavenski anonomni natje~aj za izradu idejnog rje{enja robne ku}e u Rijeci, Novi list, god. XXIV., br. 32, str. 18, 7. i 8. 2. 1970.

B. Peter, Robna ku}a preko Ulice Rade Kon~ara, Novi list, god. XXIV., br. 116, str. 5; 18. 6. 1970. nn, Rezultati natje~aja za izradu idejnog rje{enja Robne ku}e u Rijeci, ^ovjek i prostor, god. XVII., br. 208, str. 25, srpanj 1970. nn, Izvje{taj ocjenjiva~kog suda natje~aja za izradu idejnog rje{enja Robne ku}e u Rijeci, ^ovjek i prostor, god. XVIII., br. 215, str. 14, velja~a 1971.

n Sonja [aruni}, Da li “Rijeka” vri{ti?, Novi list, god. XXVIII., br. 198, str. 6, 24. i 25. 8. 1974. n

Miljenko Pilepi}, Rije~ki korak u 21. stolje}e, Novi list, god. XXVIII., br.

227, str. 6; 28. i 29. 9. 1974.

M. P., Ku}a sa 50 000 artikala, Vjesnik, god. XXXV., br. 9841, str. 7, 12. studenog 1974.

V. Jugo, “RI” lepa al grda?, Bati} , str. 2, 12. 11. 1974.

B. Stankovi}, Najve}a u Hrvatskoj, Ve~ernji list, god. XVIII., br. 4699, str. 6, 12. 11. 1974.

n Boris Maljkovi}, “Rijeka” pred otvorenjem, Novi list, god. XXVIII., br. 266, str. 5, 13. 11. 1974.

n

Realizacija

I. Rilov, Foto reporta`a o Robnoj ku}i, Primorje, posebno izdanje, br. 3, str. 1-16, 11. 1974.

n

n

M. P., Tisu}e Rije~ana pred otvorenjem, Novi list, god. XXVIII., br. 268, str. 4, 15. 11. 1974.

Dra{ko Bi`aca, Jo{ nekoliko pojedinosti, Novi list, god. XXVIII., br. 270, str. 4, 18. 11. 1974.

Gordana Mili}, Obilje`ili smo trenutak u kojem `ivimo, Novi list, god.

XXVIII., br. 285, str. 10; 7. i 8. 12. 1974.

Radmila Matej~i}, Kao od prozirne pa{ke ~ipke, Novi list, god. XXVIII., br. 295, str. 4 (kulturni prilog, br. 8), 18. 12. 1974.

E. P., Kroz rije~ i sliku, Novi list, god. XXVIII., br. 297, str. 8, 21. i 22.

12. 1974.

n nn, Otvorenje - Robna ku}a “Rijeka”, ^ovjek i prostor, god. XXII., br. 266, str 4-7, svibanj 1975. n

n

Ninoslav Ku~an, Obilje`ili smo trenutak u kojem `ivimo, ^ovjek i prostor, god. XXII., br. 266, str. 7, svibanj 1975.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Jugoslaviji, Arhitektura, god.

XXXIV., br. 176-177, str. 45-49, 1981.

n Rastko [valba, Obnova sredi{ta Rijeke, Arhitektura, god. XXXI., br. 166-167, str. 65-69, 1978. n Neven [egvi}, Interpolacija - osnovni oblikovni element gradnje, Arhitektura, god. XXXVI., br. 184-185, str. 22-25 (23), 1983. n

Ivo Maroevi}, 17. zagreba~ki salon/retrospektiva: arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj - problemi, pojave i tendencije - katalog izlo`be, Zadru`na {tampa Zagreb, str. 26-27, Zagreb 1981.

Andrija Rusan, Interpolacija od 1968. do 1983., Arhitektura, god. XXXVI., br. 184-185, str. 152-153, 1983. n

Boris Morsan, Neki aspekti primjene masovnih medija za vizualno komuniciranje u arhitekturi, Arhitektura, god. XXXVI., br. 184-185, str. 160-161, 1983. n

nn, Arhitektura u Hrvatskoj 1945-1985, Arhitektura, god. XXXIX., br. 196-199, str. 113, 1986. n

n

Neven [egvi}, Stanje stvari, jedno vi|enje 1945 - 1985, Arhitektura, god. XXXIX., br. 196-199, str. 230-231, 285; 1986.

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 41-42, Rijekaprojekt, Rijeka, 1982.

Urbanisti~ko-arhitektonsko rje{enje podru~ja Krnjevo u Rijeci, 1971.

Projektna dokumentacija u vi{e faza i prema razli~itim urbanisti~kim planovima (1971.-1989.)

Izvedeno djelomi~no, nizovi 900 i 1000 (I. nagrada) n

Hrvoje Belica, Sunce u 5000 stanova, Novi list, str. 4, 6. 6. 1973.

n

Boris Baho~, O poslijeratnoj stambenoj izgradnji u Socijalisti~koj Republici Hrvatskoj, Arhitektura, god. XXVII., br. 149, str. 11, 1974.

n

nn, Izvodi iz stenografskog zapisa - Ninoslav Ku~an, Arhitektura,

god. XXXII., br. 162-163, str. 67-68, 1977. n

Vladimir Jugo, Maratonska gradnja novog grada, Novi list, god. XXX., str. 11, 18. i 19. 12. 1976.

n

M. Barak, Budu}a naselja – ni`a, Novi list, god. XXXII., str. 7,

18. i 19. 3. 1978. n

nn, Panorama urbanisti~kih projekata, ^ovjek i prostor, god. XXIX.,

br. 344, str. 26-27, studeni 1981. n

nn, Panorama urbanisti~kih projekata, ^ovjek i prostor, god. XXIX.,

br. 344, str. 26-27, studeni 1981. n

nn, Panorama kolektivne stambene izgradnje, ^ovjek i prostor,

god. XXIX., br. 344, str. 47-61, studeni 1981. n

Sergej Gerc, Krnjevo okrnjenog ugleda, Ve~ernji list, str. 6 i 7,

25. i 26. 9. 1982. n

Edo Ki{i}, Krnjevo – naselje po mjeri, Na{a Rijeka, br. 40, str. 8-9, svibanj 1983.

n

Dra`en Jura~i}, Natje~aj ~asopisa “^ovjek i prostor” za projekt preoblikovanja i ure|enja jednog prostora u Zagrebu, ^ovjek i prostor, god.

XXX., br. 362, str. 27-43, svibanj 1983.

n

Realizacija 1972. n

Grozdan Kne`evi}, Snje`ka Kne`evi}, Ivo Maroevi}, Arhitektonska ostvarenja u SR Hrvatskoj – 1985., Godi{nja izlo`ba SAH–a, ^ovjek i prostor, god. XXXII., br. 397, str. 6-13, travanj 1986.

n

Tomislav Odak, Pregled stambene arhitekture u Hrvatskoj 1945 – 1991,

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 36-37,39, Rijekaprojekt, Rijeka, 1982.

n

Grozdan Kne`evi}, Vi{estambene zgrade, Tehni~ka knjiga, str. 207,

Arhitektura, god. XLII-XLIV., br. 1-3 (208-209), str. 62, 1989.-1991.

Zagreb 1986.

A. Novak-Reiss, Razvoj koncepcije racionaliziranja u projektiranju dje~jih jaslica i vrti}a na temelju normative 1960-1977 na primjerima izvedenih objekata, Arhitektura, god. XXXII, br.162-163, str. 86, 1977.

Ivo Maroevi}, 17. zagreba~ki salon/retrospektiva: arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj - problemi, pojave i tedencije - katalog izlo`be, Zadru`na {tampa, str. 18-19, Zagreb 1981.

n

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 44, Rijekaprojekt, Rijeka 1982.

Stambena zgrada Vulkan s 80 stanova, Rijeka (Gr~evo), 1972.

Realizacija n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 40, Rijekaprojekt, Rijeka 1982.

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar na Kozali u Rijeci, 1973.

Realizacija (1973.-1976.)

G. Mili}, S Kozale u svijet, Novi list, god. XXVIII., br. 96, str. 424, travanj 1974. n

V. S., Temelj boljih veza sa svijetom, Ve~ernji list, god. XVIII., str. 6, 24. 4. 1974. n

Ninoslav Ku~an, MTTC Rijeka, ^ovjek i prostor, god. XXIV., br. 295-296, str. 4-5, listopad-studeni 1977. n Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Jugoslaviji, Arhitektura, god.

XXXIV., br. 176-177, str. 54, 1981. n

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 51,53, Rijekaprojekt, Rijeka 1982.

Hotel Lika u Gospi}u, 1973.

Realizacija (1973.-1978.) n

Katica [o{tari}, O Krnjevu i lijepo i ru`no, Na{a Rijeka, br. 59, str. 11, 1983.

n

Dje~ji vrti} u Labinu (Pjerina Vrbanac), 1971.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Jugoslaviji, Arhitektura, god.

XXXIV., br. 176-177, str. 50, 1981.

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar u Puli, 1974.

Realizacija n

n

n

n

n

Cvetana Bajin-Bakl, Industrijsko graditeljstvo Socijalisti~ke Republike Hrvatske, Arhitektura, god. XXVII., br. 150, str. 11, 1974.

Darko Venturini, Salon krize ili kriza salona, ^ovjek i prostor, god. XXIII., br. 280-281, str. 6-11, srpanj-kolovoz 1976.

D. V., ^eskoslovensky “Architekt” o na{oj arhitekturi, ^ovjek i prostor, god. XXIV., br. 287, str. 33, velja~a 1977.

Antoneta Pasinovi}, Sanja Kalini}, Ususret 14. zagreba~kom salonu, ^ovjek i prostor, god. XXVI., br. 312, str. 6-10, o`ujak 1979.

Andrija Rusan, Interpolacija 1968 – 1983, Arhitektura, god. XXXVI., br. 184-185, str. 152-153, 1983.

163

n

n

Ivo Maroevi}, 17. zagreba~ki salon/retrospektiva: arhitektura 70-ih godina u Hrvatskoj - problemi, pojave i tedencije – katalog izlo`be, Zadru`na {tampa, str. 26-27, Zagreb 1981.

Grupa autora (Z. Manevi}, @. Domljan, N. [umi, I. [traus, G. Konstantinovski, B. Mili}), Umjetnost na tlu Jugoslavije - arhitektura XX. vijeka, str. 72, Beograd: Prosveta, Zagreb: Spektar, Mostar: Prva knji`evna komuna, 1986.

Ivo Maroevi}, Arhitektura 70-tih godina u Jugoslaviji, Arhitektura, god. XXXIV., br. 176-177, str. 45-59, 1981.

@iriranja, nagrade, stru~ni rad n

n

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 51, 53, Rijekaprojekt, Rijeka 1982. n Antonio Rubbi, Urbano bi}e Pule, ^ovjek i prostor, god. XXXVIII., br. 4, str. 7, travanj 1990. n

Obnova i rekonstrukcija Kazali{ta Ivan Zajc u Rijeci, 1974.

Realizacija nn, Kino ne}e iz “Nebodera”?, Novi list, god. XXV., br. 215., str. 8, 11. i 12. 9. 1971. n

n

164

Z. T., Obnova kazali{ta u listopadu, Ve~ernji list, str. 7, 13. 7. 1972.

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar na Su{aku u Rijeci, 1976.

Realizacija n

nn, Rezultati natje~aja, ^ovjek i prostor, god. VII., br. 105, str. 7-8, prosinac 1960. nn, Zadar - urbanisti~ko-arhitektonski natje~aj, Arhitektura, god. XV., broj 3-4, str. 40, 1961.

Mladen Vodi~ka, Klupski petak, ^ovjek i prostor, god. XII., br. 197, str. 6, lipanj 1965. n

n

nn, Urednici i ~lanovi redakcije, ^ovjek i prostor, god. XVI., br. 200-201, str. 2, studeni-prosinac 1969.

n (c), Nagrade 5. zagreba~kog salona, Ve~ernji list, god. XIV., str. 3, 16. i 17. 5. 1970. n

B. Peter, In`. Ninoslavu Ku~anu nagrada za Pala~u pravde u Zagrebu, Novi list, god. XXIV., str. 4, 19. 6. 1970.

n nn, Detalji izgubljene cjeline, Vjesnik, god. XXXI., br. 8387, str. 9, 2. 6. 1970. n

n

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 51, 53, Rijekaprojekt, Rijeka 1982.

nn, IV. kongres arhitekata Jugoslavije –Sarajevo 27. i 28. svibnja 1971., ^ovjek i prostor, god. XVII., br. 22., str. 20, kolovoz 1971. nn, Tre}a glavna godi{nja skup{tina Saveza arhitekata Hrvatske, ^ovjek i prostor, god. XIX., br. 228-229, str. 23, travanj 1972.

Me|umjesni telefonsko-telegrafski centar u Umagu, 1982.

nn, Izbori iz ~asopisa “Arhitektura” 1-115 97/72, Arhitektura, god. XXVI., br. 116, str. 71, 1972.

Realizacija

n

n

n

n

Jurij Male{evi}, Arhitektonska ostvarenja u SR Hrvatskoj 1983. K novijoj prepoznatljivosti, ^ovjek i prostor, god. XXXI., br. 373, str. 11, travanj 1984.

Grupa autora, Rijekaprojekt, str. 51, 53, Rijekaprojekt, Rijeka 1982.

nn, Skup{tina Saveza arhitekata, ^ovjek i prostor, god. XXVI., br. 314, str. 4, svibanj 1979.

nn, Republi~ki javni i anonimni natje~aj za izradu arhitektonskog idejnog rje{enja zgrade telekomunikacija u [ibeniku, ^ovjek i prostor, god. XXVII., br. 323, str. 29, velja~a 1980. n

n F. M., Trgova~ki centar u Zadru, ^ovjek i prostor, god. XXIX., br. 348-349, str. 20, o`ujak-travanj 1982. n

nn, 6. skup{tina Saveza arhitekata Hrvatske, Zagreb, 23.4.1982., ^ovjek i prostor, god. XXIX., br. 350, str. 9, svibanj 1982.

nn, Tribine 17. zagreba~kog salona, ^ovjek i prostor, god. XXIX., br. 351, str. 19, lipanj 1982. n

n

n

nn, Predane nagrade “Viktor Kova~i}”, Vjesnik, god. XLIV., br. 12804, str.1123, travanj 1983. nn, Godi{nja izlo`ba arhitektonskih ostvarenja u SR Hrvatskoj, ^ovjek i prostor, god. XXX, br. 366, str. 26-28, rujan 1983.

nn, Natje~aj za spomenik Josipu Brozu Titu, ^ovjek i prostor, god. XXX., br. 402, str. 5, rujan 1986. n nn, Spomenik Josipu Brozu Titu, ^ovjek i prostor, god. XXXIV., br. 411, str. 6, rujan 1987. n

Bibliografija o Ninoslavu Ku~anu (izbor) n

nn, Portreti - Ninoslav Ku~an, ^ovjek i prostor, god. VII., br. 98, str. 3, svibanj 1960.

nn, Izvodi iz stenografskog zapisa - Ninoslav Ku~an, Arhitektura, god. XXXII., br. 162-163, str. 67-68, 1977. n

n

n

n

n n

n

n

n

n n

n

Edo Ki{i}, Krnjevo - naselje po mjeri, Na{a Rijeka, br. 40, str. 8-9, svibanj 1983.

Grupa autora (Z. Manevi}, @. Domljan, N. [umi, I. [traus, G. Konstantinovski, B. Mili}), Umjetnost na tlu Jugoslavije - arhitektura XX. vijeka, str. 72, Beograd: Prosveta, Zagreb: Spektar, Mostar: Prva knji`evna komuna, 1986.

Ivan Mla|enovi}, 11 istaknutih arhitekata Jugoslavije, str. 13-16, ULUPUDS, Beograd, 1986.

Ivan [traus, Arhitektura Jugoslavije 1945.-1990., Sarajevo 1991. Ðuro Mirkovi}, In memoriam – Ninoslav Ku~an 1927.-1994., ^ovjek i prostor, god. XXXXI., br. 7-8, str. 5, 1994. @. D. (@arko Domljan), Enciklopedija hrvatske umjetnosti, str. 491, Leksikografski zavod Miroslav Krle`a, Zagreb 1995.

Sena Sekuli}-Gvozdanovi}, Ðuro Mirkovi}, Rukopisna studija Ninoslav Ku~an-monografija (1927-1994), Zagreb,1995. (u: Atlas arhitekture hrvatske, Arhitektonski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu) Ðuro Mirkovi}, Stambena arhitektura u opusu arhitekta Ninoslava Ku~ana, Prostor, god IV, br. 1(11), str. 109-118, 1996.

Ivo Maroevi}, Zagreb njim samim, Durieux, Zagreb 1999.

Antoaneta Pasinovi}, Izazov mi{ljenja o prostornom jedinstvu, Mala biblioteka Instituta za povijest umjetnosti, Likovna kritika, Knjiga 7, str.

110, 114, 321 i 383, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2001.

Ivo Maroevi}, Kronika zagreba~ke arhitekture 1981-1991, Mala biblioteka Instituta za povijest umjetnosti, Likovna kritika, Knjiga 8, str. 21-22, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb 2002.

165

166

Ervin Dubrovi}

NINOSLAV KU^AN Summary

167

Ervin Dubrovi}

NINOSLAV KU^AN

BETWEEN MODERN AND POSTMODERN ARCHITECTURE Among the architects who started working in the middle of the 20th century, Ninoslav Ku~an (Sarajevo, 1927 – Bol on Bra~, 1994) attained to prominent role in the history of contemporary Croatian architecture.

168

For many years, he had been an assistant in the department of architecture at the Faculty of Engineering in Zagreb, which meant that he had all the possible sources of information and, at the same time, he was at the centre of the most topical happenings in Croatian architecture. From the fifties onwards, he produced, at first as co-worker of his professors, and later together with his colleagues or alone, a great number of competition works, and his achievements were numerous.

Already in the middle of the 1950´s, he participated in competitions for projects regarding some of the crucial buildings in the new Zagreb quarter, which was planned to become the new, “socialist” town centre.

The end of the sixties, when he first moved to Germany (1967–1969) and then to Rijeka, marked a turning point in Ku~an´s life, but his lucky architectural star continued to shine.

In Rijeka, where he came at the time when building activity was at its peak, Ku~an became well-known among the town´s public with his projects and outstanding achievements.

With his most important achievements he already solidified his place in the anthology of Croatian contemporary architecture: Labour University “Mo{a Pijade” (together with Radovan Nik{i}, finished in 1961), Palace of Justice (finished in 1970), the Ri department store (1974), telegraph and telephone centres in Pula (1974), in Rijeka (on Trsat, 1976) and in Umag (1982).

He received some of the most prestigious awards for his successes: the City of Zagreb Award (for 1961), the award of the Zagreb Salon for Architecture (1970), the Certificate

awarded for special merits as member of the Croatian Association of Architects (1972) and the award “Viktor Kova~i}”, also from the Croatian Association of Architects (1974).

In many aspects, Ku~an’s personal development ran parallel to the period of the greatest successes of modern architecture (Labour University, 1955–1961, and Palace of Justice, 1961–1970) and it reached its peak during the beginnings of the already developed post-modern architecture. Ku~an was among the group of architects who had a special destiny. During the best years of their creative work, these architects experienced a change of their value system when post-modern diversity and complexity replaced modern rigidity and strict formalism.

Although at the time of his most important achievements during the seventies and at the beginning of the eighties, postmodernism did not reach its final self-awareness, which it owed above all to its “wild”, irrational “baroque” phase, Ku~an stood out with sober creativity. The return of tradition and exoticism did not have an effect on his work; he rather pursued the “progressivistic” evolutionary logic with new sensitivity, while relying, on the one hand, on the development of technology and, on the other hand, on the new understanding of the function and the social sensitivity for solving different issues of residential architecture.

169

Three decades have already passed since the construction of some of Ku~an’s buildings, but they remained remarkably modern, as if they belonged rather to today’s time than to “yesterday’s world”. The seventies were an important and crucial period – these were the years when society developed at its highest pace and when most buildings were constructed. A humanized approach to urbanism and architecture replaced megalomaniac architectural projects and inflexible “blocky” architectural construction.

Architectural designs became more subtle and, in comparison to modern “boxes”, stylistically much more diverse. Many modern architects found it hard to leave behind the inflexible and defined design system in which they received their education.

However, even during his mature life, Ku~an showed a great intellectual flexibility, which enabled him to create very different works, of which some are anthological examples of contemporary Croatian architecture.

LABOUR UNIVERSITY Great achievements and projects for the “unrealized” centre of Zagreb In the middle of the 20th century, during the first post-World War II years, the building activities in Zagreb experienced a significant upturn. Construction of new buildings was, above all, concentrated in the south quarters, between the railway and the river Sava.

The river represented a boundary which was overstepped only some decades later by means of a new radical urbanistic intervention.

Today’s Vukovar Street (which was called Moscow Street immediately after WWII, afterwards Belgrade Street, and then for many years Street of Proletarian Brigades) was the main longitudinal axis which sharply cut through this area. The central square, which had not been finished or named for a long time and should have been dedicated to Tito later as the Revolutionary Square (today’s Stjepan Radi} Square), was planned as a huge junction at the crossing of this long street with the main vertical, the transversal line which directly connects this area with the historical centre of the city, the Ban Jela~i} Square (formerly called Republic Square).

170

Besides participating in various other competitions, Ku~an also drew up proposals for the town hall and some other important buildings on this new central square (which actually never quite succeeded in becoming this!). However, together with Radovan Nik{i}, he was awarded the first prize at the competition for the building of the Labour University, one of the key institutions in Zagreb at that time. It educated labourers as the pillars of the new order, as creative manufacturers and leaders. To put it in simple words, this “university” was an evening school with an education system that encompassed various levels of education, from numerous short courses, “clubs” and seminars to more ambitious training. This institution was divided into several “centres” for the individual professions and different qualification levels (it even had an “Institution of higher labour education”). It had several hundred lecturers, who were mostly external employees.

Every year, several thousand participants enrolled for the various courses. Before the final decision about the construction of the Labour University building was made, this institution had already existed for four years, held 600 seminars and had been attended by 17 000 participants, of whom many gained the necessary qualifications. It was a real factory for the production of qualified workers, who were exactly what the new society needed most.

In any case, Ku~an’s collaboration with Radovan Nik{i} yielded one of the key achievements of Croatian architecture at the end of the fifties and beginning of the sixties: “If it can be said that there are charismatic buildings, then the building of the People’s Open University (today’s name of the former “University”, NB E.D.) must be one of them … it is the meeting point of the biggest accomplishments of Zagreb’s modern publicbuilding-architecture … It was immediately recognized as an anthological work, and it was confirmed as such by the most well-known world names (R. Neutra, 1962) – it remained one of the most superb objects of Croatian architecture, and can be found in every, even the most concise, overview. It imposed itself as a body of new plastics in a street in progress and… introduced a new design approach into its time and space.”

(Zdenko Tonkovi}) Sometimes, the importance of Nik{i}’s part in projecting the Labour University “Mo{a Pijade” is emphasized (the university was named after one of the most important Yugoslav politicians of that time, who died in 1957, exactly at the time of the construction of this

building). In 1956, Nik{i} stayed in the Netherlands, which lead to the belief that the neo-plastic appearance of the building was a result of the Dutch influence. In addition, new, post-war Dutch architects Johannes H. van den Broek and Jacob Bakema from Rotterdam had a great influence on Nik{i}, as he worked with them and, also later, retained a close relationship with them. Ku~an also felt strongly connected with the Dutch, but he was not well-disposed to directly apply the programs and influences of their manifest. His comment on the work on the project as well as the relation of styles and influences which had an effect on him and Nik{i} is very interesting: “The object was completely realized within the guidelines put forward by the competition project (hence in 1955, before Nik{i} went away and connected more tightly with the Dutch!, NB E.D.). What changed was that in the competition project the architectonic design had a certain similarity with Le Corbusier’s and Niemeyer’s understanding of the stereotomic approach to architectural form. During the project, this approach changed because of Nik{i}’s and my contacts with the Netherlands, with the current of the Dutch De Stijl, which favoured the constructivist, or to be more precise, the tectonic approach to architecture. There was a change in the approach to designs, but nothing happened within ourselves – neither regarding the content nor the concept, the space, the dimension or the function.” By saying “nothing”, Ku~an meant that no radical change had occurred!

One of the greatest values as regards the design of the Labour University is the good relation between the individual masses (volumes) of the rather unusually indented entirety of the building. The size of the building is very well admeasured, so that it seems “chamber-like” as compared to the pretentiousness of the neighbouring buildings, and there is harmony between the interior and the exterior, garden, spaces. The large glass walls create a feeling of open space towards the garden and the vegetation around the building and the one in the interior courtyard. What stands out most is the dynamic relation between the glass walls of the antechamber and the big white-marble enclosed “box” of the cinema hall as well as the cosy, intimate atmosphere, which the architects achieved despite the relatively large size and strict design of the building. The main entrance can be accessed from the side street and not the main street, which contributes to the intimacy and privacy that cannot be seen in the ostentatious dimensions of the street and surrounding buildings. It is important to note that the building was created in complete conformity with the project as regards its size, although the client did not give strict instructions. In comparison to this, the construction of some neighbouring administration buildings was pretentious. This lead to difficulties and the construction was never completed as planned.

The fact that the Yugoslav president Josip Broz Tito personally opened the building and that the architects were awarded the notable City of Zagreb Award (for 1961) shows how important this institution was at that time. However, although the university was

171

very important within the system of labour education, Ku~an claimed (albeit forty years after the construction!) that they had never imagined the building to be a “training centre for jacks of all trades” and a place where workers would go to gain additional education. They rather wanted it to be a “flexible” object which would take over more important functions. The major of Zagreb, Ve}eslav Holjevac, supported their ideas.

“We believed that one day something would be institutionalized in this building which would be of complex cultural value”.

PALACE OF JUSTICE The end of the Zagreb school of modern architecture

172

From the middle of the fifties until the beginning of the sixties, when he was awarded with two important competition prizes (for the University in 1955 and for the Palace of Justice in 1961), Ku~an worked alone or with his colleagues on many other competition projects for buildings in the already mentioned Street of Proletarian Brigades (today’s Vukovar Street). Oddly, he mostly achieved good placing at competitions for all important buildings in this area – for the town hall, Concert Hall, department store with cinema, the Faculty of Philosophy, the building of the Vjesnik newspaper and the Skyscraper on the Republic Square, central Zagreb city square (today’s Ban Jela~i} Square).

At that time, Ku~an also participated in competitions for war memorials honouring the victims of the camps in Jajinci (near Belgrade), Dachau and Auschwitz together with other architects and the sculptor Du{anom D`amonja. Independently, but with a real architectural and sculptural synthesis, he drew up plans for the monument for war victims in Kamensko (1960).

The pavilion for the exhibition “Family and household” at the Zagreb fair, which he created together with Aleksandar Dragomanovi} in 1958, was one of his rare projects that were actually implemented at that time (during that time he also worked at the Faculty of Engineering as assistant lecturer in the department of architecture, from 1954 until 1966). The pavilion was a steel construction with columns that seemed to be very fragile because of the emphasized use of glass walls. Later, the construction was taken apart and transferred to Pra{ka Street, where it became the House of Fashion.

This “house”, a very simple fair pavilion actually, became well-known because of its appearance as well as because of the “transfer” and the contrast with its environment which consisted of huge and massive buildings. It got this place because it was free after the Zagreb synagogue had been pulled down.

Ku~an’s most important individual work in Zagreb is the Palace of Justice in Vukovar Street. He got the assignment for it after winning the competition which took place in 1961. The building was not finished until 1970.

The building was planned as a complex, three-part unit, composed of three different volumes, being in contrast with each other, but exactly thereby achieving a dynamic architectural unity. At that time, this was quite common for big administration buildings.

The massive, high and long building was placed along the Street of Proletarian Brigades and intended for courtrooms. There were plans for a central, low, four-sided object alongside this building, which would be oriented towards the side street from which the big entry area and counter hall could actually be accessed, and a high tower in the back for the judicial administration. Just as other buildings at that time, these objects were also designed with a rather big space between them and a connection in form of broad and bright glass passages. However, the building has never been completely realized. From the ambitiously designed composition only the horizontal “marble-glass” object was constructed, in which all the necessary functions of the Palace of Justice were situated.

Thus, the “Palace” became the victim of unfulfilled ambitions of judicial authorities which apparently wanted to copy the megalomaniac intentions of the near-by town hall. The hall was built only a few years before and situated opposite the Palace of Justice, in the middle of the new square which was planned to become the central square of the entire city. By chance, both buildings should have been composed in a similar way and both remained an unfinished part of one compact block. The only two high towers along the long Vukovar Street were planned to stand near each other. Situated at opposite sides of the street, on the central square and the most important crossing, they should have represented a clear articulation of the main junction of this street. However, neither project was implemented! It became clear that not even the main and, actually, only building of the Palace of Justice was easy to finish, as the construction went on for an entire decade, up until 1970.

Although the building is very simple, it is called a palace because of its general monumental appearance, achieved by means of its prismatic, archetypal design and the dignified grey marble wall covering. In spite of the modernistic rigidity, the outer appearance of the building is suitable for the seriousness and honour of the court. Ku~an covered it with grey granite, but still, thanks to the interplay between the visually simple pattern of the marble-covered construction and the glass surfaces, the front façade is not over-complex. In addition, in order to avoid technical strictness and unpleasant monotony, he designed the pattern of the façade with different spaces and sizes of the “squares”. The relief of the façade surface, different shades of the glass, metal and stone parts as well as the mutual play of the flow lines of the vertical and horizontal structures also have a certain role.

At the beginning of the sixties the building was created along the lines of modern purism.

However, at the end of the sixties, this architectural trend was already outdated. This had an influence on the reception of the building by the public and the art representatives.

173

Also critics had very different opinions about the finished building, for which Ku~an actually received the Award of the Zagreb Salon of Architecture (1970), which he had to share with two younger colleagues. As the concepts of the two awarded buildings had different ideas as starting points – the first belonged to the time that was becoming outdated and the second to the time that was about to come – the critics realized the Salon’s desire to keep the balance between acknowledging the confirmed values and valorising the most recent trends. When construction was completed, Ku~an´s building already belonged to the finished period of international style and functional architecture.

However, up until that time, Ku~an himself went through many changes and began working on new projects belonging to completely different architectural movements.

Somehow, the Palace of Justice was the end product of the “Zagreb school” of modern architecture. It was one of the final trends in the development of architectural events and languages in contemporary Croatian architecture.

THE RIJEKA DEPARTMENT STORE Connection of industrial technology and new design 174

In 1966, Ku~an left his job as assistant lecturer at the university and worked for some time at the project office of INA in Zagreb. Already in the following year, he moved to Germany to work in the company Interbau, which was actually a branch of a Croatian company, and drew up plans for a residential area near Munich and Cologne.

However, already at the end of 1969, he moved back to Croatia, to Rijeka, where he took a job in the large “project organisation” Rijekaprojekt, which gathered more than hundred employees, and later almost two hundred. Although Rijekaprojekt mostly worked on projects regarding civil engineering, above all hydraulic engineering, in harbours as well as on other specialised projects, the architectural group was important as well.

Ku~an received a key position as head of the division Architecture and Urbanism.

He was welcomed as an already respectable architect who even had some years of experience abroad.

Immediately after coming to Rijeka, he participated in the competition for the key building of Rijeka in those years, the Rijeka department store (later named with the abbreviation Ri).

The intention to build a large department store mobilised the leading commercial powers of the town and a special company was established with the task of taking care of the construction. Delegations, in which also the directors of interested companies, architects and other experts took part, were put together and visited department stores in Ljubljana, Maribor and Belgrade as well as some of the most attractive department stores in Austria and Germany. For Ku~an, even a research journey to the United States

was organised! The preparations were ambitious and the department store became the greatest priority of the town.

The location chosen for the department store was in the town centre, on Korzo, the main shopping street, opposite the site where another “rival” department store was already being built (finished in 1972). Great ambitions turned into megalomania and, although Ku~an disagreed, an architectural precedent was established when a main street had to be bridged because of the oversized building which came into being by connecting two opposite blocks. This was an unexpected urbanistic decision. The busiest street which passed through the centre of the town, between the coastal street along the harbour (Riva) and Korzo, the main pedestrian zone, had to wade through a rather unusual “tunnel” in the middle of the new department store.

Ku~an did not agree with such an urbanistic solution, but he accepted the assignment.

He won the competition (1970) and drew up plans for the Ri department store. He faced such circumstances in which the construction of the department store almost became a “party directive”, but he tried to make the new building as suitable as possible to the existing appearance of the town and find a way to turn the unpleasant conditions into advantage – or, at least, into the least possible disadvantage. For Ku~an, this represented the first really difficult challenge because, although he had already participated in competitions for department stores in Skopje and Zagreb, he had never had the chance to design such a complex and demanding building.

The beginning of the seventies was marked by heightened awareness about the aggressiveness of modern architecture, the necessity to conserve the “post-modern” construction legacy as well as about the special conditions of building in city centres, although the later on popular term for such interventions - “interpolation” - had not yet been introduced. Ku~an had the vision of Rijeka with an industrial atmosphere of the harbour and he saw this as a welcome possibility of integration – interpolation – into the inherited environment. This idea complied more with his design conceptions than the historical secession ambience of the buildings that surrounded his department store.

Already at the beginning of the seventies, he was convinced that “industrialisation” was the future of architecture and that architects would soon assemble houses just like “Lego bricks”, using a number of standardised industrial and “pre-fabricated” elements, which would be produced in factories, transported to building sites and then only assembled, welded together and installed. In his opinion, “dry” building should be preferred over traditional bricklaying and mortaring – the “gluing of mud”.

The following statement shows his thoughts about the interpolation into the existing environment: “In the announced competition I saw a chance to create a precedent which would bravely orient towards the future...we very much considered Rijeka’s atmospheric

175

values, and all incorrect interpretations originated from the non-understanding of our intentions. We did not want to copy or to repeat the old architecture, but to recall the public to architectural history by carefully choosing the material, the proportions and the shape of the building...We found the inspiration in something crucial for Rijeka, the harbour. Harbour manipulations, cranes, masts, signalisation and other features imposed themselves as decisive artistic factors for the design of this part of Rijeka. Technology, movement, manipulation, they are the features of our time; hence, they also have to be the key factors of our views...The design idea of this object is totally original. Its source are our analyses, conceptions and understandings.”

176

Ku~an´s department store building (projected in collaboration with Boris Babi} and Vjera Ku~an and finished in 1974) complies with the ground plans and the height of the surrounding buildings, but it has a completely different appearance. The façade of the ground floor consists of large glass surfaces, but the upper floors are completely closed and without windows. They are covered with vertically arranged narrow concrete elements. In order to avoid flatness, some elements are concave and some convex, some are dark brown and some light brown. What many citizens criticized or wondered about was a special feature of the building, namely, the seemingly fragile metal construction, attached to the apparently finished façade. Some people saw it only as a decoration, others as a construction very well suitable for “jumbo posters”, which have actually been covering a large portion of the façade only in recent time.

The terrace of the café on the first floor represents the only direct connection with the harbour, which, at that time, was the busiest and biggest in Croatia. The terrace really brings the harbour closer to the department store and gives a unique view which is not possible from any other place on the shore, except from the windows of private flats and offices. Ku~an´s most valuable architectural and urbanistic project of building an attractive passageway which would really connect the docks and the shore (Riva) with Korzo and the interior of the Old Town has never been completely realized and constructed. This imagined passage above the busy main street was imagined as very pleasant. It was planned to facilitate the steep ascent by means of an escalator (in fact, realized) and a passage alongside attractive shops, which would end with a nice terrace on the bridge (not realized) above the Riva with a view over the harbour and a final broad stairway which would come down in the middle of the harbour’s broad wharf.

In addition to its urbanistic design, massive size, the emphasized industrial and almost factory-like interior design, with open ceilings and visible installations, Ku~an´s department store sparked off a lot of controversy. Some citizens even wondered whether the architect planned to commit suicide! Others thought that it was a step towards the twenty-first century and that Rijeka could be proud of this building, which “can stand side by side with the biggest and most beautiful buildings of the kind in our country”.

POINTS OF VISUAL IDENTIFICATION – TELEGRAPH AND TELEPHONE CENTRES Unusual buildings - Pula, Trsat, Umag During the 1970s, the architects discovered again and in a new way that, besides representative administration buildings, arts and leisure centres, concert halls and numerous Adriatic hotels, office buildings, banks and department stores, also the newest “industrial” objects can be an attractive architectural topic. In the seventies, the growing need for faster communication and rapid development of technology lead to a greater demand for numerous “telegraph and telephone centres”. Some of Ku~an’s centres, in Crikvenica and Pazin, have an emphasized stylised aesthetics, but on the outside, they resemble office buildings and their appearance does not convey their special purpose.

The same holds true for the huge building of the interurban telegraph and telephone centre on Kozala in Rijeka (1974-1976). Although it has somewhat unusual proportions and is too massive and “insufficiently” glassed, it still resembles typical residential or office buildings of that time. When he was drawing up the plans for these buildings, the architect did not face any obstacles which would have had an influence on their appearance, because previous centres had been built in unattractive locations for which conservators did not show much interest nor did the client have special demands.

The situation was completely different when Ku~an was projecting the centre in Pula (together with Vjekoslav Antolovi}, 1974), which was situated in the heart of the town, opposite the Austro-Hungarian officers’ Naval Casino (today’s Croatian Defenders’ Centre). The size of the ground plan was limited by the arrangement of the surrounding streets and the height was adjusted according to existing buildings. However, as regards the design of the façade, conservators demanded that it should not be too modernist and “aggressive”. Therefore, the massive concrete building with only a few rather small windows was covered with large obscured glass walls that reflect light. With the aim to make them “rounded” and soft, these glass walls were integrated into a concrete pattern with a “rustic” surface and carved edges. The partly “wedge-shaped” ground plan of the building contributes to the interesting appearance of the Pula Telegraph and Telephone Centre, one of the visually most attractive, personal and memorable of Ku~an’s objects. What makes it so special is the simplicity of the idea and the resolution of the implementation. It was even published in a concise, but representative overview of Yugoslav achievements – Twentieth century architecture (1986).

Unfortunately, Ku~an’s TT centre on Trsat (1976) has been completely forgotten. The centre was erected for the needs of the eastern part of Rijeka. It is almost hidden and the passers-by can hardly see it. This might be Ku~an’s most peculiar building with which he, if we look at the plasticity of the decorative façade, really almost reached his ideal of highly developed technology in constructing architectural objects. On contrastive photographs, the compact mass and quadrangular patter, with a deep relief, are even

177

more remarkable than they can possibly be in the unattractive environment of the building. This building is definitely one of the most unusual and neglected achievements of Croatian architecture in the seventies.

The last telegraph and telephone centre that Ku~an designed (also together with Vjekoslav Antolovi}, 1982), the one in Umag, is completely different from the other ones. He himself thought this building to be one of his best works. As opposed to the massive appearance of the previous centres, this one gives the impression of being fragile. It has a more complex ground plan and is more indented than the others. The façade is completely flat, but has also got a pattern, achieved this time by means of an interchange of light and dark squares.

Although these centres were constructed within a period of only a few years, they are very different. In some way, they even became Ku~an’s trademark because they have a very distinguishable appearance which makes them completely different from works of other Croatian architects of the seventies. The centres offered the perfect possibility to use pre-fabricated and industrial elements in the construction. They became the most attractive symbols of Ku~an’s design.

178

KRNJEVO – THE UNREALIZED IDEAL TOWN Return to urban life – from the “sunny” to the “pedestrian” or “inner” street The history of the residential area Krnjevo began already in 1968, before Ku~an came to Rijeka. In this year, the first plan for this housing estate was drawn up, but rejected because of economical reasons. When Ku~an won the competition for a new plan of this estate, his long-standing involvement began. In the end, only a small part of the plan was actually realized.

Despite the strong desire to build the long-awaited new flats as soon as possible, the plans were constantly changed and construction postponed as well as slowed down by radical modifications of the concept and a complicated procedure regarding the approval of implementation and detailed urbanistic plans.

At first, Ku~an planned to erect high and elongated buildings with “sunny streets”, which some people started calling “organs” because their appearance resembled this instrument. In accordance with the custom of that time, it was planned that the buildings expand along the slopes of the western part of Rijeka. The free spaces between the buildings should have remained spacious and undefined, without parks, courts or cultured surroundings.

Completely new urbanistic concepts that began to develop when the first projects were already coming to an end brought about a radical change in the clients – approach as

well as Ku~an´s ideas. The consequence was that he designed his building complexes with their so called “inner” or “pedestrian” streets much lower, more concentrated and organised. This development coincided with the general public mood against high buildings, which was based on the belief that “skyscrapers” were unsuitable for living. At that time, Ku~an claimed that he had actually never been in favour of skyscrapers, but that he had also tried to “integrate elements of living that would affirm even such high buildings” in his earlier plans. In the new, much more favourable conditions, he planned the erection of much lower buildings with a different structure of street construction which would be more like the traditional one, but, at the same time, organised with modern contents and according to contemporary standards. Ku~an did not imagine his streets to be rows of dwellings, but “complexes with shops, kindergartens, social organisations, workshops...”, hence, to offer everything that older residential estates lacked. He also planned the construction of a new town centre with all the necessary supply as well as schools, sports, leisure and culture centres, which he named Centre 3 or Centre West and which should have become a strong centre of the western part of Rijeka.

According to the plan, the residential estate should have inhabited 20000 people, but only two rows of this, in the end, unrealized estate were built. They were named street 900 and 1000; both rows had around 650 flats for about 2000 or 2500 inhabitants, hence, a total of 5000 inhabitants. Ku~an’s idea was that each street should “solve the issue of child protection, daily supply, the problem of people’s participation in social organisations, the most necessary workshops”, have “markets, restaurants and bars” and also offer other services and advantages of urban life, which are usual today, but had not been at that time.

As opposed to the usual “satellite” housing estates that depend on the historical town centres, this estate should have become an almost independent town. With this aim in mind, Ku~an wanted this residential area to have an “inner street”, an exclusively pedestrian zone, which would be situated in the middle of the dwelling rows. It should have, above all, encouraged the living together of the inhabitants, who would have numerous possibilities of entertainment for which they had to go to the distant town centre otherwise. He described this approach as the “humanisation of living”.

However, this approach was the biggest bone of contention between Ku~an and the client, the Institute for Building in Rijeka. The Institute claimed that Ku~an’s plan was too expensive and began the revision of the plan by throwing out kindergartens with the explanation that special, separate buildings should have been built for this purpose.

It is interesting that Ku~an showed a much higher degree of social awareness than the socialist bureaucrats who were preoccupied by the problem of accommodating a growing number of families without a place to live. Ku~an opposed the idea of separating children into “ghettos” and showed a lot of understanding for the group of “recluses”, that is, young workers who came from the interior and for whom “single’s hotels” were built,

179

as well as the older population that was often placed into retirement homes and, thus, separated from the rest of the population. In his opinion, neither the young domestic immigrants nor older persons should be banished into isolation, but everybody should be given a place in the new “happy town”. Therefore, he came up with the idea of a special “typology of living” (he gave it exactly this name), visited companies in Rijeka and explained to the workers the quality of his proposals about living on Krnjevo. His aim regarding Krnjevo was to avoid the typical construction of 60m² flats, so he created various categories of flats. The flats on the ground floor were best-quality and had small gardens which offered the possibility to extend the living rooms. He also thought out other unusual advantages, like the integration of garages into the houses, which offered each dweller the possibility to enter the staircase of the house directly from his car.

Ku~an wanted to provide his residential estate with the highest possible quality of life and “integration of population”. However, he also paid much attention to construction and, therefore, looked for the most suitable and modern materials. He gave up the idea of a flat roof and used roof sheeting. His dwelling rows 900 and 1000 are actually best known for their unusual appearance and distinguishable red and blue roof sheeting, with which he also covered large parts of the façade. In his “ideal town” he tried to create such 180

conditions and atmosphere that would make life there as comfortable as possible.

At the end of the seventies and beginning of the eighties, Croatia faced an economic crisis and general social depression. The consequence for Krnjevo was that construction activity stopped very early. Nonetheless, Krnjevo is remembered as a project for the future, which failed because of the social conditions of the time. This project was characterised by humanism that took into consideration the economic possibilities and desires of Rijeka’s citizens who only wanted to have a roof over their heads. However, it also remains Ku~an´s instructive example of unrealized standards of high-quality urban living.

What remains in the end is the question how modern and motivating Ku~an’s work is today?

The greatest problem of many “remainders” from the most recent history – which is even greater as regards contemporary architectural legacy – is that they have already become quite decrepit, but, at the same time, not old enough to be interesting for us.

Today, the not so long ago prevailing level of technological development is an object of people’s ridicule because we can still remember the overwhelming size and beauty of Egyptian pyramids and Gothic cathedrals. As opposed to these and other historical objects, the degenerated concrete, steel and aluminium buildings from the second half of the 20th century, devastated by long use and sloppy changes, do not fill anybody with enthusiasm. Which object from that time would travel guides want to include in their sightseeing program or what could ambitious citizens possibly show to their guests?

When thinking about the above question, we realize that Ku~an’s buildings are still interesting. Zagreb’s Labour University and Palace of Justice are still standing firmly on their place and they have not degenerated, at least not visibly on the outside. Also department store Ri in Rijeka and the telegraph and telephone centres in Rijeka, Pula and Umag are still in good condition. Although the interior rooms of these buildings are somewhat devastated, this does not matter much because they are either not accessible to the public or they are not the most important part of “Ku~an’s legacy”.

Ku~an will be remembered for his vigour, toughness and hard work, with the help of which he brought about an unusual number of works. He had a remarkable belief or even obsession - very unusual for Croatia in those years - that modern time had to create a suitable type of building and base its visual ideas on the new technical aspects and on industrial design. If we think of the different and complex shapes of his buildings and the applicability of the most notable ones, we realise that, even today, Ku~an’s work is very convincing. This is confirmed by the fact that many of his buildings have been included in the anthology of the most important works of Croatian architecture.

181

Ervin Dubrovi} Rodio se 1957. u Rijeci. Povjesni~ar je umjetnosti i ravnatelj Muzeja grada Rijeke.

182

Od sredine osamdesetih djeluje kao likovni kriti~ar, prire|uje izlo`be suvremenih umjetnika (Kalina, Kulmer, Dimini}, D`amonja, de Karina). Objavljuje i knjigu likovnih prikaza i eseja Na kraju stolje}a (Rijeka 1996.), te monografiju Rije~ki kazali{ni plakat 1833.-1996. (izlo`ba u Modernoj galeriji u Rijeci 1996.).

Autor je retrospektivnih izlo`bi (u Muzeju grada Rijeke) i monografija slikara (Bogomil Karlavaris, 1998.), scenografa i kostimografa (Scena i kostim â&#x20AC;&#x201C; Dorian Sokoli} i Ru`ica Nenadovi}-Sokoli}, 1998.), fotografa (Viktor Hreljanovi}, 1999.) i grafi~ara i ilustratora (Ivo Marendi}, 2005.).

Objavljuje biografiju slikara Ive Kaline (Dobro jutro, gospodine Kalina, Opatija 2000.) i knjigu eseja o knji`evnim i kazali{nim temama (Vrag nikad ne spava. Rije~ki pogledi i ogledi, Rijeka 2002.).

Pokre}e i prire|uje niz istra`iva~kih projekata, izlo`bi i monografija (zajedno sa suradnicima) Arte miracolosa: stolje}e fotografije u Rijeci (1995.), Kinematografija u Rijeci (1997.), Rije~ka luka: povijest, izgradnja, promet (Rijeka 2001.), ^arobna igla: zbirka gramofona i rije~ka diskografija (2004.), Adami}evo doba 1780.-1830. (Rijeka 2005.).

Istra`uje povijest arhitekture i pi{e studije o arhitekturi na prijelomu osamnaestog i devetnaestog stolje}a (Anton Gnamb, Andrija Ljudevit Adami}) te o me|uratnoj arhitekturi (Dva nebodera â&#x20AC;&#x201C; nacionalno i internacionalno u arhitekturi tridesetih godina u Rijeci i Su{aku, Peristil, 1988./89.). Pi{e eseje i sura|uje u monografijama suvremenih arhitekata (Igor Emili, 1999., Vladimir Grube{i}, 2003.). Autor je izlo`be Ninoslav Ku~an - retrospektiva arhitektonskog opusa, Muzej grada Rijeke, 2005. i Hrvatski muzej arhitekture, 2006.

Sadr`aj

Ninoslav Ku~an izme|u moderne i postmoderne arhitekture

5

183

Natje~ajni radovi, projekti i realizacije

75

Životopis

127

Stru~na i javna djelatnost, izloĹžbe, nagrade i priznanja

139

Kriti~ari, kolege i prijatelji o Ku~anu

145

Bibliografija

157

Ninoslav Ku~an - Summary

167