Sedmero riječkih fotografa iz sedamdesetih

Sedmero rije~kih fotografa iz sedamdesetih

MUZEJ GRADA RIJEKE Muzejski trg 1/I, Rijeka Za izdava~a mr. Ervin Dubrovi} Urednik kataloga i autor izložbe mr. Ervin Dubrovi} Design kataloga i postav izložbe Vesna Rožman Lektura i korektura Gordana Ožbolt Suradnici u pripremi Jasna Milinkovi} mr. Jelena Dunato Marija Lazanja-Duševi} Priprema i tisak Zambelli, Rijeka Rijeka, svibanj 2007.

CIP – Katalogizacija u publikaciji SVEU^ILI[NA KNJI@NICA RIJEKA UDK 77(497.5 Rijeka)(064) SEDMERO rije~kih fotografa iz sedamdesetih: Muzej grada Rijeke, 18. svibnja – 6. lipnja 2007. / <urednik kataloga i autor izložbe> Ervin Dubrovi}. – Rijeka : Muzej grada Rijeke, 2007.

ISBN 978-953-6587-38-4 1. Dubrovi}, Ervin I. Hrvatska fotografija – Rijeka – Katalog izložbe 110921020

MUZEJ GRADA RIJEKE

Ervin Dubrovi}

Sedmero rije~kih fotografa iz sedamdesetih

18. svibnja â&#x20AC;&#x201C; 6. lipnja 2007.

4

Rije~ki fotografi sedamdesetih U nastojanju da sustavno obradim rije~ku fotografiju dvadesetoga stolje}a, osobito onu druge polovice stolje}a, pristupio sam grupi fotografa sedamdesetih godina. Ovaj put rije~ je o sedmero fotografa koje uzajamno povezuju sli~na nastojanja i ozra~je Fotokluba Rijeka u koji su tada svi bili uklju~eni.

Odredio sam unaprijed sedmero istaknutijih fotografa toga desetlje}a, kojima još dosad nije postavljena izložba u Muzeju grada Rijeke. Ve} je pristup s unaprijed postavljenim okvirom – da ih bude sedam – isklju~ivao pomisao o nekoj cjelovitosti prikaza toga razdoblja i istraživanju i izlaganju svih važnijih protagonista.

Izabrana sedmorka svakako je me|u najvažnijima, ali nikako nisu jedini važni rije~ki fotografi sedamdesetih godina. I sami su me izabranici upozorili na one "presko~ene", no kako prikaz sedamdesetih od po~etka nije imao namjeru biti zaokruženim, i drugi }e važniji autori uskoro biti prikazani.

Smisao je i ove, kao i prethodnih fotografskih izložaba u Muzeju, obrada pojedinih rije~kih autora koji }e jednoga dana biti prikazani u cjelovitoj antologiji moderne rije~ke fotografije dvadesetoga stolje}a, prije svega druge polovice stolje}a, kojoj }e naglasak biti više na povijesti autora, nego na nekim drugim aspektima razvoja fotografije. Ova je izložba, kao i sve dosad prire|ene u Muzeju grada Rijeke u minulih desetak godina, još jedan korak bliže k tome cilju.

A dosad je, prisjetimo se, u našemu muzeju prikazan rad tek nekolicine rije~kih fotografa – Viktora Hreljanovi}a, Fernanda Soprana, Maksimilijana Pe~a, Ante Škrobonje, Duška Istoga Žorža, Mladena Batoryja, Rina Gropuzza, Miljenka Marohni}a...

Iako se neupu}enima ~ini da je mnogo lakše snimati fotoaparatom negoli slikati, ~injenica je da su fotografi ostavili nevelik broj kreativnih radova i gotovo bi se moglo re}i da je sa~uvano manje autorskih fotografija negoli su rije~ki slikari i kipari ostavili zanimljivih slika i skulptura.

Tek }e budu}a antologija pokazati krug odabranih fotografskih prvaka i niz antologijskih fotografija koje zavre|uju da budu uvrštene u kriti~ki izbor i u sintezu stvarala~ke rije~ke fotografije dvadesetoga stolje}a.

Ova je izložba zamišljena kao svojevrsno generacijsko suo~avanje i odmjeravanje snaga fotografa jednoga naraštaja – onih iz sedamdesetih godina. Nije iznena|uju}e da se iz njihovih radova, danas ve} prekrivenih patinom što su je nanijela minula tri desetlje}a, jednako jasno ocrtavaju autorske osobnosti koliko i vrijeme kojemu pripadaju. Može se re}i i da su njihovi radovi uzajamno vrlo sli~ni jer uglavnom u istome klubu i u isto vrijeme rješavaju iste probleme i jer su jednako svjesni da im njihovo vrijeme name}e nove zadatke i novu vizualnost.

Fotografi sedamdesetih kona~no prekidaju s umjetni~kom praksom prethodnika i upravo s njihovom generacijom nastupa znatniji rez izme|u "starih" i "mladih". Prvi su uglavnom htjeli raditi estetiziranu fotografiju, krupne planove, atraktivne "izreze" i koristili su razne postupke da bi dobili umjetni~ku fotografiju koja }e se bitno razlikovati od sirove stvarnosti, a drugi se vra}aju upravo toj stvarnosti i rade vrlo životnu, life-fotografiju.

Novi }e istraživa~ki ciklusi biti posve}eni fotografima pedesetih, šezdesetih i iznova sedamdesetih godina te }e se prije kona~na pristupanja izradi sinteze rije~ke fotografije dvadesetoga stolje}a pojedine stvarala~ke osobnosti svakako uzajamno dobro odmjeriti.

Ervin Dubrovi} 5

Đoko Mileki} (Laktaši kod Banjaluke 1930. – Rijeka 1992.)

Đoko Mileki} jedan je od najuglednijih rije~kih fotografa. Svojedobno je bio zaposlen u vojsci (izu~eni kroja~) i rano je umirovljen.

U Rijeku dolazi 1959. i ubrzo se po~inje zanimati za fotografiju. ^lan je ~ak pet rije~kih klubova, no najviše je vezan uz Fotoklub Rijeka u koji se u~lanjuje 1969., a izlaže od 1970. godine.

Jedan je od najuspješnijih izlaga~a Fotosaveza Jugoslavije; 1972. na rang-listi Saveza zauzima drugo mjesto. I poslije je uspješan, iako ga bolest ometa u radu. Godine 1973. šesti je na listi, a nakon višegodišnje stanke, sredinom osamdesetih opet je visoko rangiran: 1984. je peti, a 1986. ~etvrti na saveznoj rang-listi.

Izlaže na više od pet stotina izložaba u zemlji i inozemstvu i osvaja više od stotinu i šezdeset nagrada i priznanja.

Stje~e i zvanje po~asnog ~lana Fotokluba Rijeka i Fotokluba Color, Rijeka.

Zvanje kandidata majstora fotografije dobiva 1984. godine.

Prire|uje samostalne izložbe u Zagrebu (1973.) i Rijeci (1975. i 1980.).

Izvor: Vladko Lozi}, Mileki}, Đoko (Biografije), u: Zdenko Kuzmi} i Vladko Lozi}, Majstori hrvatske fotografije, Matica hrvatska, Fotoklub Zagreb, 2006., str. 269.

7

J

edna je jedina mitska figura rije~ke moderne fotografije, i svi koji ponešto znaju o fotografiji i fotografima 20. stolje}a u Rijeci, znaju da je to Đoko Mileki}.

U Rijeku dolazi u zreloj dobi (1959.), fotografijom se po~inje sustavno baviti u još zrelijoj dobi (1969.), a sustavnost i posve}enost kojom danono}no radi i broj izložaba impozantni su, kao i brzina kojom se uspinje na vrh jugoslavenske amaterske fotografije.

Prema rangiranju Fotosaveza Jugoslavije, Mileki} je ve} nakon samo dvije godine izlaganja dostigao drugo mjesto u zemlji. A sveukupno je, u dvadesetak godina rada, izlagao na ~ak petstotinjak izložaba i osvojio više od stotinu i šezdeset nagrada i priznanja!

Inflacija nagra|ivanja i nepregledan broj izložaba što su ih diljem Jugoslavije i u svijetu upravo sedamdesetih godina prire|ivali Samotnici s Pe}ina, 1972., 28,5 x 34,5 cm

8

marljivi amateri, tada na vrhuncu poleta i masovnosti, nimalo ne zasjenjuje ~injenicu da je Mileki} bar trostruko plodniji i uspješniji od drugih, uglavnom mnogo mla|ih fotografa. Taj podatak nesumnjivo podosta govori o njegovoj predanosti fotografiji, kao i o ustrajnom radu koji nije moglo omesti ni njegovo loše zdravlje.

Unato~ velikoj generacijskoj razlici od dvadesetak i više godina, koja ga je dijelila od njegovih mla|ih klupskih kolega, Mileki} u nekim temama prednja~i i bitno pridonosi stvaranju fotografskog izraza sedamdesetih. Iako nije obrazovan – radi u vojsci kao kroja~ – iskazuje visok likovni senzibilitet, osje}aj za kadar i kompoziciju te za socijalne teme i prizore iz sirotinjskih naselja.

Jedan mu je ciklus posve}en Gorskom kotaru; u njemu osim uobi~ajenih motiva ljubitelja prirode, iskazuje duhovitost i sklonost anegdotalnim scenama (G.K. Idila, 1971.).

Me|u socijalnim prizorima iz gradskoga prostora najpoznatiji su mu Samotnici s Pe}ina (1972.), starica i pas, oboje beznadni i okrenuti svaki na svoju stranu, a vjerojatno iz romskog naselja i potleušica u sirotinjskom predgra|u, najupe~atljiviji su neki od prizora s djecom koje snima i po~etkom sljede}ega desetlje}a (Iz plemena, 1982.).

Zapažena su još dva Mileki}eva ciklusa – zapravo su to teme koje ga privla~e više godina.

Jedna je "svijet naopa~ke", odraz ljudi i automobila u lokvama na ulici. U tim je snimcima hrapava struktura uli~nih kocaka u kontrastu s obrnutim i prividno stvarnim svijetom koji se ljeska u vodenom zrcalu.

Druga su tema automobili. Mileki} rado snima i motocikle na trkama u Preluku (1972.), kao i automobile koji se isprva katkad

doimaju napuštenima i zapuštenima. Sve im se više približava i sve ga više zanima sjaj visoke tehnologije. Po~etkom osamdesetih snima ih u krupnom planu i u zanimljivim kompozicijama, a potom iz još bliže vizure – svode}i ih na kadar oštra izreza u kojem potencira pojedinosti, pretvaraju}i ih u minimalisti~ke i geometrijske apstrakcije.

Prizori Đoke Mileki}a – i oni tipi~ni fotografsko-reporterski snimci "socijalne intonacije" u kojima "lovi" situaciju, izraz lica i o~i nevoljnika, i oni visokoestetizirani, "artisti~ki" – cjelovit su i zaokružen opus od više stotina izložbenih fotografija, što potvr|uje intenzitet i djelatnost kojom se ne mogu pohvaliti drugi rije~ki fotografi njegova doba. n

Poslije poplave, 1982., 32,3 x 28,5 cm

9

Ä?oko Mileki}

Poslije poplave, 1982., 26 x 37,8 cm

Rije~ki intermeco, 1986.

23,8 x 17,5 cm

Velegradske dimenzije, 1976.

37,8 x 26 cm

10

Ä?oko Mileki} Poslije poplave, 1982., 22,6 x 34,3 cm

NaftaĹĄi, 1984., 21,7 x 29,3 cm

Antena, 1981., 31,5 x 28,8 cm

Detalj stare barke, 1972., 38,6 x 29 cm

11

Ä?oko Mileki}

Detalj, 1982., 29,3 x 29 cm

Skradski veteran, iz ciklusa Gorski kotar, 1975.

22,6 x 17 cm

Idila, iz ciklusa Gorski kotar, 1971, 37,7 x 25,9 cm

Mali primorski pastir, 1981., 37,6 x 26 cm

12

Ä?oko Mileki}

Iz plemena Roma, 1982., 29 x 28,9 cm

Mornar s R.B. 23, 1971., 28,5 x 32,2 cm

Iz plemena Roma, 1983., 28,5 x 32,3 cm

Crnoputa, 1975., 25,7 x 22 cm

13

Ä?oko Mileki} Portret N-2, 1974., 37,9 x 25,7 cm

14

Borislav Ostoji} (Imotski 1937.)

Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci hrvatski jezik i književnost. Nastavnik je u školi, glavni urednik dje~jeg ~asopisa Galeb, a onda, do umirovljenja, novinar i urednik kulture u Novom listu (1992.).

U rije~koj gimnaziji (u ono doba Centar za obrazovanje kadrova u kulturi) dvije godine predaje novinsku fotografiju i suvremeno novinarstvo.

Novinarskim je zaslugama osvojio Zlatno pero, godišnju nagradu Hrvatskoga novinarskog društva (1982.). Osvaja i Sunce, nagradu za javno informiranje Narodne tehnike Hrvatske (1989.).

Jedno je vrijeme ~lan Fotokluba Zagreb (od 1957. do 1960.), a nakon duže stanke reaktivira se 1970. kao ~lan Fotokluba Rijeka (do 1985.). Po~etkom osamdesetih godina je potpredsjednik, potom predsjednik Kluba, a onda ~lan Izvršnog odbora Fotosaveza Hrvatske.

Sudjeluje na više od dvjesto izložaba u zemlji i inozemstvu te osvaja 35 nagrada i priznanja. Prire|uje i tri samostalne izložbe u Rijeci (Dom JNA, 1974.), Delnicama (Dom kulture, 1975.) i Ogulinu (Gradski muzej, 1976.).

15

B

orislav Ostoji}, prvotno nastavnik, potom urednik revije za mladež (Galeb), a onda dugogodišnji novinar i urednik kulture u regionalnom dnevniku (Novi list), ujedno je i jedan od svojedobno najplodnijih i najdinami~nijih rije~kih fotografa.

Unato~ mnogostrukim interesima – uz ostalo je publicist i radiestezist – velika energija i radna lako}a omogu}uju mu da i u fotografiji, koja mu je naj~eš}e tek jedna od mnogih djelatnosti, ostvari zavidan opus o kojemu svjedo~i i izlaganje na dvjestotinjak izložaba i osvajanje mnogih nagrada.

Iako se ve} pedesetih godina zanima za fotografiju, intenzivnu i kontinuiranu aktivnost ostvaruje od uklju~enja u Fotoklub Rijeka 1970. do sredine osamdesetih. Može se pretpostaviti da onoga koji radi u školi, zanimaju prizori s djecom – a me|u zapaženijima

Bobijevci, 1975., 29,5 x 39,4 cm

16

su mu Bobijevci (u~enici nekadašnje rije~ke škole Bobijevo, 1975.).

Ostoji} ima i reportersko oko i katkad uspijeva zabilježiti zanimljive prizore s ulice, na kakve su sedamdesetih godina osjetljivi mnogi rije~ki fotografi. No njegovi se prizori ~eš}e ti~u ugo|aja iz oronuloga i poluurušenoga rije~kog Staroga grada nego zapisa iz sirotinjskih predgra|a ili iz dehumanizirane "betonske džungle" novih socijalisti~kih naselja.

Kao Imo}anin iz kršnoga dalmatinskog krajolika, pokazuje zanimanje i za strukture kamenita i pustog krajolika, poput onoga s otoka Paga, a ti su mu prizori me|u najatraktivnijima.

Ipak, Ostoji} je mnogo manje od drugih rije~kih fotografa posve}en atrakcijama krajolika. Više ga privla~i ~ovjekov životni prostor i

zadivljuje djelo njegovih ruku – poput portala katedrale, zanimljivih struktura i detalja graditeljske baštine, primjera starinskih umije}a kova~koga i stolarskoga zanata. Više nego sam krajolik, zanimaju ga ~ovjekovi tragovi u prirodi – sme}e i otpaci na livadi, starudija zate~ena me|u cvije}em i drve}em.

Neka od upe~atljivih lica slu~ajnih prolaznika, umornih staraca i plahih starica, koji se odmaraju na klupama i kriju u zakucima katedrala, potvr|uju njegov humanizam i portretnu pronicavost. Zato su i neki od njegovih snimaka rije~kih slikara me|u njihovim najboljim portretima. Iako su atraktivni za snimanje i Mate Solis i Ivo Kalina, nitko nije nadmašio Ostoji}eve portrete tih maštovitih umjetnika. n

Skica za portret slikara Mate Solisa, 1986., 39,5 x 29,7 cm

Žena u crnom, 1974., 39,8 x 29,8 cm

17

Borislav Ostoji}

Portret Ive Kaline, 1977., 39,7 x 29,8 cm

Noli turbare circulos meos, 1975., 39,4 x 29,6 cm

^ekaju}i fotografa, 1978., 39 x 29,3 cm ď &#x2022; 18

19

Borislav Ostoji}

Borislav Ostoji}

Atleti~ari No 1, 1982., 29x 39,4 cm

^eli~no ~udoviĹĄte, 1976., 39,6 x 29,7 cm

Arena No 1, 1976., 29,6 x 39,1 cm 20

U rije~kom getu, 1975., 29,6 x 39,3 cm

Borislav Ostoji} Na paši, 1976., 29,8 x 39,7 cm

Penelopa iz Novalje, 1976., 39,7 x 30 cm Pejzaž otoka Paga No 5, 1986., 29,4 x 39,6 cm

21

Borislav Ostoji}

Tajna, 1978., 39,3 x 27 cm

22

Ljiljana Sunda} Zuanni (Zrenjanin 1948.)

Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1973.

Nakon završetka studija nakratko radi u trgova~kom poduze}u Napredak, a onda godinama u Zajednici op}ina Rijeka, u Zavodu za društveno planiranje u kojemu je stru~na savjetnica za plan.

Godine 1990. osniva vlastito trgova~ko poduze}e koje postaje agencija za grafi~ki dizajn.

Fotografijom se bavi od studentskih dana. Krajem 1960-ih se, zajedno s Andreom Zuannijem, nakratko uklju~uje u Fotoklub Color, a onda sudjeluje u osnivanju Fotosekcije Strojar (1970.) na Strojarskom fakultetu te je aktivna u brojnim djelatnostima Sekcije. Poslije (1973.) prelazi u Fotoklub Rijeka i aktivna je do po~etka 1980-ih.

Zajedno s Andreom Zuanijem organizira niz izložaba – od lokalnog i regionalnog do saveznog zna~enja.

Sudjelovala je na 156 izložaba i osvojila 31 nagradu.

Zajedno sa suprugom Andreom Zuannijem radi kao slobodna umjetnica – bavi se grafi~kim dizajnom.

Prire|uje više samostalnih izložaba, me|u ostalima u Rijeci (Ekonomski fakultet, 1971.), Zagrebu (Galerija umjetni~ke fotografije, 1973.), Bosanskom Šamcu (Muzej, 1975.) i Kastvu (Galerija Vincent,1978.).

23

Lj

iljana Sunda} po~inje se intenzivno baviti fotografijom u studentskim danima krajem 1960-ih godina. No ni njoj ni tadašnjem suputniku i budu}em suprugu Andreji Zuanniju nije odgovaralo ozra~je u Fotoklubu Color u koji su tada zalazili, a koji je 1961. osnovao Fernando Soprano, jedan od vode}ih rije~kih fotografa pedesetih i šezdesetih godina. Ni Ljiljani ni Andreji ne odgovara previše maniristi~ka klima u Coloru gdje su, po njihovu mišljenju, vladali ve} zastarjeli nazori.

Zato mladi par zajedno pristupa osnivanju Fotosekcije Strojar na Strojarskom fakultetu, na kojem studira Andrea i dobiva odre|ene pogodnosti za fotografski rad.

Ljiljana i Andrea privukli su u svoj krug i mnogo starijega Đoku Mileki}a, s kojim su se tada najbolje razumjeli jer je

Rodeo, 1973., 27,9 x 38,9 cm

24

Đoko pokazivao mladena~ki senzibilitet i strast koja ga je tjerala da danono}no fotografira i bu~no reagira na sve što ga privla~i ili odbija.

Umjesto lijepih slika uobi~ajene "umjetni~ke fotografije", Ljiljanu i Andreju više privla~i life-fotografija kakvu su nalazili u inozemnim fotografskim ~asopisima. Osobito ih se dojmila švicarska revija Camera, koja je tada bila vrlo utjecajna.

Umjesto režiranih scena, tradicionalnih krajolika i pomno odabranih i ve} uobi~ajenih pojedinosti poput, na primjer, sidra i lanaca, bitvi i užadi, njih zanimaju mnogo izravniji i manje namješteni prizori. Fotografiju i fotografiranje više doživljavaju kao svojevrsno dokumentiranje života negoli kao uko~enu i namještenu "umjetnost".

Smatrali su da nova kreativnost treba smijeniti stari manirizam i prona}i svoj vlastiti izraz.

Osobito je privla~e slikoviti ljetni ugo|aji, grupice mladih rokera i turista koji radoznalo tumaraju Korzom i razgledavaju grad.

Izraz sedamdesetih oslanjao se na vizualnost napu~ene ulice, snimke zanimljivih prolaznika, dje~jih igara, radnika i ugo|aja gradilišta.

Druga polovica desetlje}a u znaku je novih traganja. Izravno snimanje na ulici ili u ku}nom ambijentu nije joj više dovoljno izražajno. Ljiljana traži novu scenografiju te kostimira i režira svoje scene. Odlazi na Grobnik i u tamošnjemu neobi~nom, šljunkovitom okolišu, na dnu nekadašnjega jezera, snima nizove nadrealnih prizora, obi~no naglašuju}i pustoš koja se širi oko središnjeg motiva – na primjer djeteta za stolom postavljenim u bespu}u. O~ito se potpuno odmi~e od za nju ve} iscrpljenih mogu}nosti life-fotografije.

Ljiljana je snimala katkad i puste i pomalo zastrašuju}e gradske ambijente, kao i neuljepšane prizore iz vlastite intime ili iz ku}nog, obiteljskog života. Tako i naizgled obi~an, nenamješten i "neuljepšan" obiteljski snimak djeda u kuhinji tipi~noga radni~kog stana sedamdesetih, izlagan na izložbama, poprima svojevrsnu javnu dimenziju i dokumentarnu autenti~nost. Poseban ugo|aj ostvaruje i na snimku starca s košaricom u robnoj ku}i i snimcima s uli~nim prizorima.

Pokret, 1975., 37,7 x 20,5 cm

n

Odiseja, 1973., 38,8 x 26,5 cm

25

Ljiljana Sunda} Zuanni

Moda, 1975., 38,8 x 23 cm 26

Obitelj, 1973., 26,2 x 35 cm

Ljiljana Sunda} Zuanni

Klapa, 1977., 25,9 x 38,7 cm

Zapostavljena, 1974., 39,5 x 26 cm

Trio, 1974., 28,5 x 39 cm

27

Ljiljana Sunda} Zuanni

Prisutnost No 2, 1975., 27 x 39,7 cm

Gdje je sre}a, 1974., 39,3 x 28,4 cm

Bez naziva, 1974., 17,3 x 38,6 cm

28

Odmor, 1973., 26,4 x 39 cm

Žene s Raba, 1974., 27 x 38,6 cm

Ljiljana Sunda} Zuanni

Sam, 1973., 38,2 x 24,9 cm

Drvena arhitektura, 1973., 38,4 x 27,9 cm

29

Ljiljana Sunda} Zuanni Oni sami, 1972., 38,2 x 28,9 cm

30

Andrea Zuanni (Opatija 1950.)

Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Rijeci 1978.

Dvadesetak godina radi u Luci kao rukovodilac održavanja i kao pomo}nik generalnog direktora za integralni transport i za razvoj.

Po~etkom 1990-ih prelazi u vlastito poduze}e i zajedno sa suprugom Ljiljanom Sunda}-Zuanni, suputnicom i u fotografskom radu, po~inje se baviti grafi~kim dizajnom.

Intenzivno se bavi fotografijom od ranih studentskih dana.

Krajem 1960-ih nakratko zalazi u Fotoklub Color, potom na Fakultetu osniva Fotosekciju Strojar (1970.) koja okuplja velik broj studenata, te organizira fotografske te~ajeve i izložbe na više rije~kih fakulteta.

Godine 1973. prelazi u Fotoklub Rijeka te zajedno s Ljiljanom Sunda} (poslije Zuanni) i Đokom Mileki}em oživljava ve} zamrli rad Kluba. Aktivan je i prisutan na izložbama do po~etka osamdesetih.

Izlaže na brojnim izložbama, osvaja brojne nagrade i o tome vodi preciznu evidenciju: ukupno 162 izložbe i 46 nagrada i priznanja.

Prire|uje više samostalnih izložaba – u Rijeci (Ekonomski fakultet, 1971.), Zagrebu (Galerija umjetni~ke fotografije, 1973.), Bosanskom Šamcu (Muzej, 1975.) i druge.

31

A

ndrea se po~inje ozbiljno baviti fotografijom krajem šezdesetih i to zajedno s djevojkom, fotografskom istomišljenicom i budu}om suprugom Ljiljanom Sunda}.

Sam se upu}uje u fotografsku tehniku, a listaju}i strane ~asopise, posebno ga privla~i švicarska revija Camera; otkriva novu fotografsku izražajnost posve druk~iju od, po njegovu mišljenju, ve} zastarjele koncepcije Fotokluba Color u koji tada zalazi.

Budu}i da studira na Strojarskom fakultetu, tamo i osniva Fotosekciju Strojar (1970.) i okuplja brojne studente, pa i starije istomišljenike koji ubrzo postaju vode}a grupa rije~ke amaterske fotografije s po~etka sedamdesetih godina.

Klub je uskoro toliko oja~ao da i Andrea i drugi ~lanovi rado prihva}aju ponu|ene pogodnosti da prije|u u Fotoklub Rijeka (1973.),

Na klupi, 1973., 25,8 x 39,2 cm

32

koji s novom generacijom ponovno po~inje održavati intenzivnije aktivnosti.

Andrea Zuanni tih je prvih godina svakako me|u najaktivnijim pokreta~ima i izlaga~ima, ujedno i me|u najviše nagra|ivanim Rije~anima koji nastupaju na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Kao i Ljiljana Sunda} i drugi tadašnji izlaga~i i privrženici life-fotografije kojom se opiru uobi~ajenoj "umjetni~koj" fotografiji, naro~ito je sklon prizorima s ulica i iz Staroga grada. Sklon je i pra}enju pop-koncerata i snimanju rokerskih ugo|aja.

Me|u najpoznatijim mu je snimcima upravo Pop koncert (1973.), zapravo raštrkana grupa gledatelja koji su posjedali po asfaltu nekad omiljena okupljališta, takozvanog Tenis igrališta na Pe}inama.

Gledatelji su snimljeni odozgo, posjednuti na potpuno bijelu, de-

materijaliziranu i apstraktnu podlogu, tako da izgledaju plošno i nalik su na neku arabesknu dekoraciju kojoj svakako nije namjera stvoriti koncertni ugo|aj.

Iako rado koristi razne tehni~ke dosko~ice, razne filtre i objektive, kao i "riblje oko" koje postaje omiljeno upravo u to vrijeme, fotografije mu ipak ne zalaze u naglašena i neopravdana poigravanja.

Zuanni i ina~e voli igre strukturama i opti~kim dosko~icama. Ljiljanu snima u haljini koja se podudara sa strukturom zida ispred kojega sjedi. Fotografiju nebodera snimio je iz posve neuobi~ajena kuta koji neostakljenu bo~nu plohu zgrade iznikle iz tamne travnate mrlje, gotovo izjedna~uje s prazninom velikoga svijetlog neba.

Niz njegovih izložbenih pove}anja s ovim temama potvr|uje da nipošto nije rije~ o obavljanju zadataka i narudžaba, nego da ga takve teme naro~ito zanimaju. Posebno mu je drag ugo|aj radionice, obi~no s pokojim radnikom koji pogledava prema fotografu. U tim snimkama Zuanni stvara neki osobiti ugo|aj dubine i tajnovitosti, koji potencira potpunim zamra~enjem pojedinih dijelova slike.

Zuanni kao student, i poslije inženjer strojarstva, više od drugih pokazuje zanimanje za industrijske interijere, kao i za interijere mehani~kih radionica. Snima i atmosferu i natjecatelje u "boksovima" na mototrkama na Preluku. To je, doduše, nalog Narodne tehnike koja voli imati fotografe u svom okrilju i na neki ih na~in poticati.

n

Tragovi poznanstva, 1973., 32,5 x 27,8 cm

33

Andrea Zuanni

Boks â&#x20AC;&#x201C; Jamaha, 1973.

25,3 x 38,8 cm

Usamljenost, 1977., 38,9 x 14,5 cm

Industrija No 1, 1973., 25,9 x 39,5 cm

Kontejneri 3, 1974., 24,7 x 38,5 cm

34

Andrea Zuanni Plaža, 1973., 24 x 38,5 cm

Dimenzija ~ovjek – No 3, 1973., 39,2 x 21,2 cm

O kamenu IV, 1975., 23,7 x 38,5 cm

Jezero, 1973., 27,3 x 39,2 cm

35

Andrea Zuanni

Tmuran, 1973.

26,5 x 38,7 cm

Ulica b.b., 1974.

31,8 x 28,7 cm

36

Andrea Zuanni Poljubac, 1975., 38,2 x 25,3 cm

ŽTP No 1, 1973., 39,5 x 28,5 cm

Dimenzija ~ovjek – No 5, 1973., 26,5 x 38,9 cm

37

Andrea Zuanni Pop-koncert, 1973., 20,6 x 39,3 cm

Kuda?, 1975., 17,4 x 38 cm

38

Kre{imir Pavi} (Rijeka 1950.)

Završio je Pedagoški fakultet – fiziku i elektrotehniku (1979.). Za fotografiju se zanima od 1963., otkad je u školi upoznao osnove fotografske tehnike.

Po~etkom 1970-ih uklju~uje se u Fotoklub Rijeka. Od druge polovice 1980-ih do po~etka 1990-ih višegodišnji je predsjednik Kluba.

Od po~etka 1980-ih predaje fiziku i informatiku, isprva nakratko u Trgova~koj školi, potom u Suša~koj gimnaziji, a danas u Medicinskoj školi.

Uz izlaganja crno-bijelih fotografija i dijapozitiva u boji na brojnim kolektivnim izložbama, održao je i samostalnu izložbu u Rijeci (Omladinski klub Ivo Lola Ribar, 1986.).

39

K

rešimir Pavi} pripada brojnoj grupi onih mladih amatera sedamdesetih, koje je ve} u osnovnoškolskim danima fotografiji privukla sklonost tehnici i misterij tamne komore. Tehni~ki ga je aspekt privukao više negoli osobni kreativni poriv i naro~ite izražajne mogu}nosti fotografije.

Nakon upu}ivanja u fotografske osnove, zanimanje mu se prije svega usmjerilo prema traganju za atraktivnim primorskim i dalmatinskim obalama i plažama. Kako je podrijetlom iz Bola na Bra~u, tamo redovito provodi ljetne praznike i vra}a se u Rijeku s brojnim fotografijama Zlatnog rata i s prizorima drugih pješ~anih plaža koje snima pri razli~itim atmosferskim ugo|ajima i raznim položajima sunca. S istim se zanimanjem rado upu}uje i u Moš}eni~ku Dragu, Opatiju i Volosko. Me|u najbrojnijim su mu fotografijama prizori

Zlatni rat, 1985., 26,1 x 38,6 cm

40

morskih pu~ina sa zalaskom sunca i valovi koji se odmjerenim ritmom razliježu dugim pješ~anim plažama.

Poslije se sve više zanima za urbane motive – za nebodere i izgradnju gradske zaobilaznice te za još zanimljivije uli~ne prizore "betonske džungle" koji pomalo podsje}aju na sivilo života u modernim košnicama, a pomalo odražavaju život ulice, s djecom koja i u otu|enom prostoru nalaze sebi uto~ište.

Taj urbani milje ocrtavaju i ugo|aji pop-koncerata i zanimljiva lica u zadimljenim kavanama. No ti prizori, u kojima bi se mogla o~ekivati svojevrsna društvena kritika i angažman, ipak nisu glavno Pavi}evo poprište.

Od kraja 1970-ih sve se više zanima za dijapozitive u boji kojima je još zapaženiji nego crno-bijelom fotografijom. Jedno je vrijeme

sklon obradi svojih ranijih crno-bijelih fotografija tako da ih dopunjuje novim komentarom – slaže po njima razne male predmete (cvjetove, školjkice), koji im, osim formalne slojevitosti, dodaju i stanovitu ironi~nu dimenziju.

Pavi}a privla~e i "neidentificirani lete}i objekti" kojima u brojne no}-

stablom pred olujnim nebom i posve nepomi~nom pu~inom koja opasno priziva skoru oluju.

Pavi} je sklon i odre|enom lirizmu koji, osim krajolicima, izražava i nasmiješenim djevoja~kim licima i likovima osamljenih djevojaka na plaži, zamišljena pogleda uperena prema obzoru.

ne prizore unosi izvjestan nadrealan ugo|aj s "kozmi~kim" tijelima (zapravo šarenim gumenim kuglicama) koja mu se pojavljuju na tamnomodrom ili crvenom nebu.

Iako snima i urbane teme, Pavi} nije sklon društvenom kriticizmu.

Mnogo mu je bliža svojevrsna refleksivnost koju izražava nenametljivim simbolizmom, nazna~enim samotnim znacima u bespu}u – osamljenom hridi izniklom iz "mlije~ne" površine vode ili ogoljelim

n

Val 1, 1982., 26,9 x 36,9 cm

41

Kre{imir Pavi}

Veli most, 1981., 30,4 x 39,2 cm

Moš}eni~ka Draga, 1974., 30,4 x 40,4 cm

Škrapa, 1975., 30,4 x 40,4 cm

42

Kre{imir Pavi}

S koncerta 2, 1973., 28 x 36,9 cm

Pogled 2, 1980., 28,4 x 38,1 cm

Iz podzemlja 1, 39,7 x 28,8 cm

Pogled, 1980., 36,2 x 28 cm

43

Kre{imir Pavi}

Novi put, 25,2 x 37,2 cm

Rukovanje s Jobom, 1987., 33,8 x 26,5 cm

Klapa s ulice, 1983., 28,4 x 38,3 cm 44

Suton, 1983., 28,2 x 38,3 cm

Kre{imir Pavi}

Toples, 26 x 40 cm

Na Ĺžalu, 33,9 x 26,3 cm

Ne parkiraj, 1983., 27,7 x 38,4 cm

Pokisli pas, 1986., 27,8 x 36,2 cm

45

Kre{imir Pavi} Portret s ki{obranom, 35,2 x 27,8 cm

46

Rudolf Zambelli (Rijeka 1954.)

Diplomirao je na Pomorskom fakultetu, odjel strojarstva (1979.).

Sedamdesetih godina uspješan je biciklist (BK Rijeka), ~lan reprezentacije Hrvatske i sudionik velikih natjecanja u zemlji i inozemstvu te je kandidat za olimpijske igre u Montrealu (1976.).

Od 1981. vodi vlastitu fotokopirnicu, a potom osniva tiskaru, od devedesetih jednu od najuspješnijih u Rijeci.

Fotografijom se intenzivno po~inje baviti 1976. te se u~lanjuje u Fotoklub Rijeka i ubrzo postaje tajnik kluba.

Uz brojna izlaganja na skupnim izložbama, 1979. prire|uje samostalnu izložbu u salonu Doma JNA (danas Filodrammatica) u Rijeci.

47

K

ao strastven biciklist, Zambelli sredinom sedamdesetih us pješno nastupa na brojnim natjecanjima, ali naporni treninzi podosta ga optere}uju pa po~inje sebi tražiti oduška u ne~emu što bi ga razonodilo i opustilo.

Budu}i da je sklonostima i obrazovanjem tehni~ki usmjeren – studira strojarstvo na Višoj pomorskoj školi – fotografija mu se ~ini pogodnom zabavom, a uskoro mu postaje nova strast.

Isprva je bez osobitih i jasnih stvarala~kih zamisli; oduševljava se Anselom Adamsom, poznatom po visokom umije}u i jednostavnim, kristalno oštrim i jasnim "klasi~nim" slikama prirode. U nekim se Zambellijevim fotografijama izdvojenih krupnih planova širokolisnatih biljaka, kao i još krupnijem prizoru presjeka kapule, naziru utjecaji Adamsova kruga fotografa.

Umjetnost majke III, 1979., 29,4 x 40 cm

48

Sklonost prirodi odvodi ga ponajprije u rije~ku okolicu gdje snima prizore uz more, zanimljive pojedinosti i linije barki, a rado fotografira i šumske ugo|aje te obilazi predjele uz Rje~inu. Više od lijepih i atraktivnih, privla~e ga neupadljivi motivi koje posebnom obradom nastoji u~initi privla~nima.

Zambelli se osobito posve}uje istraživanju razli~itih tehni~kih – zapravo opti~kih i kemijskih mogu}nosti fotografske tehnike. Da bi dobio posebne, pomalo nadrealne efekte, rado koristi infracrvene filmove, kao i one slaboosjetljive, s niskom zrnatoš}u. Za druge pak efekte upotrebljava visokoosjetljive filmove te eksperimentira s dužinom razvijanja filma, a koristi i oslabljiva~e. ^ak po~inje koristiti i vlastite recepture za pripravljanje razvija~a i tonera.

Važno je i to da unato~ tadašnjem obi~aju izrade nevelikih pove-

}anja (30 x 40 cm), Zambelli svoj studio oprema i za izradu višestruko ve}ih pove}anja.

Stoga su njegovi radovi me|u najraznovrsnijima od onih koje sedamdesetih i po~etkom osamdesetih rade mladi fotografi okupljeni u Fotoklubu Rijeka.

Unato~ množini tema koje snima i odabire ih za izložbena pove}anja (slike iz šume i s mora, lu~ki i industrijski prizori, detalji i strukture barki, ruralni motivi iz Istre, djeca na ulici, urbani krajolici – rije~ki neboderi...), Zambelli je autorsku koherentnost dostigao posebnim, uglavnom nadrealnim ugo|ajima svojih prizora, kao i upe~atljivim strukturama, svojevrsnim posebnim tkanjem materije.

Voda mu katkad postaje žitka i gusta poput katrana, a rublje na sušilu prozra~no i lagano.

Upravo mu je niz fotografija jednolika ritma rublja na sušilu i dramati~nog neba u pozadini, koje je nazvao Umjetnost majke (1979.), me|u najzapaženijima i najviše nagra|ivanima. Njima dosiže stvarala~ki vrhunac. Stoga je posve neo~ekivano što se Zambelli uskoro posve povla~i, prestaje aktivno baviti fotografijom i posve okre}e poduzetništvu.

n

Umjetnost majke II, 1979., 29,7 x 39,8 cm

49

Rudolf Zambelli

Betonski cvijet, 1978., 29,6 x 39,7 cm

Predve~er, 1978., 39,7 x 29,7 cm

Ispust, 1978., 39,5 x 29,8 cm

50

Rudolf Zambelli

Opatijski tobogan, 1978.

29,7 x 39,5 cm

Prova II, 1985., 40 x 30 cm

Sprava za pranje opranih, 1978.

39,7 x 29,7 cm

51

Rudolf Zambelli

Å uma Rje~ine, 1978., 39,5 x 29,8 cm

Dje~ak, 1978., 39,7 x 28,8 cm

Alijum, 1978., 28 x 39,3 cm 52

Prolaznik II, 1980., 26,5 x 39,7 cm

Golet, 1983., 39,7 x 29,7 cm

De~ki iz Vodovodne, 1981., 39,8 x 26 cm

53

Rudolf Zambelli Ku}a i sjena, 1980., 40,1 x 28 cm 54

Blagoj Marinski (Bitola 1955. – Rijeka 1995.)

Obitelj Marinski seli iz Makedonije u Rijeku u Blagojevoj tre}oj godini. U Rijeci završava osnovnu i srednju školu te Pravni fakultet, ali ne radi kao pravnik ve} preuzima o~evu fotografsku radnju Foto Eva (u Blagojevo doba OK foto).

Sredinom sedamdesetih postaje ~lan Fotokluba Rijeka, a ubrzo i ambiciozan predsjednik koji, zajedno s vršnjacima, uspijeva obnoviti klupski život, organizirati fotografske te~ajeve i prire|ivati izložbe na kojima su sudjelovali fotografi iz brojnih jugoslavenskih klubova (izložba Žena održava se od 1977.).

Povremeni odlasci ro|acima u Makedoniju, u Skoplje i Bitolu, obi~no su i fotografski plodni, kao i tromjese~ni boravak u New Yorku (1979.).

Za društveni rad nagra|en je Zlatnom plaketom Narodne tehnike – za zasluge u širenju tehni~ke kulture (Rijeka 1981.).

55

M

arinski je ro|en u okrilju fotografije. Rado isti~e, kao neko

Niz fotografija koje po~inje slati na izložbe iskazuje njegove glavne

sudbinsko odre|enje, da je njegova obitelj živjela u Bitoli,

tematske cjeline koje je lako posložiti u nekoliko grupa. Redoviti

u bliskom susjedstvu s poznatim Miltonom Manakijem, jednim od

ljetni odlasci u Makedoniju, u Skoplje i Bitolu, poticali su ga da

pionira kinematografije. No još je mnogo važnije to što je ro|en

zabilježi balkansku društvenu slikovitost, zanimljive tipove Roma,

u obitelji profesionalnoga fotografa. Njegov otac i u Rijeci otvara

~ista~e cipela i razli~ite likove s tržnice.

fotografski studio koji poslije preuzima Blagoj, ne dospjevši se

Kada zajedno s drugima u Klubu pokre}e ambicioznu izložbu Žena

nikad posvetiti pravu. Fotografija je tako doista postala njegova

(1977.), na kojoj sudjeluju fotografi iz raznih krajeva Jugoslavije, to

sudbina.

je prije svega u vezi sa zanimanjem za žensko tijelo koje je katkad

Zanimanje za kreativnu fotografiju razvija mu se u ranoj mladosti,

snimao "obi~no", doslovno ogoljeno i nestilizirano, pri jakoj rasvjeti

no u red ambicioznih mladih fotografa uklju~uje se sredinom 1970-ih upisom u Fotoklub Rijeka, u kojem se upravo tada pojav-

pak snimcima ipak upušta u njihove razli~ite tehni~ke obrade.

ljuje snažan i poletan novi val.

S druge mu je strane fotografski još važnije od odlazaka u Make-

Generacija 2, 1978., 29,1 x 29,8 cm

56

i ne izbjegavaju}i pojedinosti koje mu ne idu u prilog. U drugim se

doniju, putovanje preko Atlantika, u New York, u kojem 1979. pro-

zanima i društvena slikovitost ulice, umjesto makedonskih ~ista~a

vodi puna tri mjeseca, smatraju}i taj pothvat bitnim, ne~im što

cipela, ljudi u slikovitu ambijentu njujorške podzemne željeznice.

svakako treba u~initi.

Najviše je priznanja Marinski stekao s nekoliko neposrednih sni-

Fascinira ga ve} pogled s mora, rasna slikovitost putnika na

maka djece, nazvanih Cosmic generation. Njihova slikovitost, ne-

brodu i zanimljivost grada koji se otvara pogledu. No mnogo su

posrednost i katkad nadrealan, tehnološki i "kozmi~ki" prizvuk koji

mu privla~nije od panorame grada unutarnje vizure Manhattna;

ugo|aju daju, na primjer, velike nao~ale, i za današnji su ukus, ne-

pogledi od kojih se ko~i vrat, ali nužni da se obuhvati visoke tor-

ma sumnje, najdojmljiviji prizori iz njegove ostavštine.

njeve. U skladu s duhom modernizma, tada još nenagrizenog postmodernom, ironijom i iracionalizmom, Marinski vidi samo ~iste, ~eli~no-staklene tornjeve, rigidno pravilne i ogoljele kocke i prizme i dosljedno izbjegava mnogo slikovitije neogoti~ke tornjeve i naglašene kontraste historicizma i modernizma. Ipak, u New Yorku ga

n

Cosmic generation, 1978., 39,8 x 29,8 cm

57

Blagoj Marinski New York 4, 1979., 40,2 x 30,3 cm

New York City 3, 1979., 30,3 x 40,3 cm

New York City 1, 1979., 30, 3 x 40,3 cm

New York 2, 1979., 26,8 x 39,8 cm

Neboder, 1979., 29 x 30,3 cm 58

Blagoj Marinski

Orlovi, 38,6 x 29 cm

”Norma Jean”, 30,5 x 40,5 cm

59

Blagoj Marinski

O~iĹĄ}enje, 1976., 36,9 x 30,3 cm

Prodava~i cipela, 1979., 38 x 27,8 cm

Livada II, 39,1 x 29,3 cm 60

Blagoj Marinski Bez naziva, 30,4 x 40,3 cm

Metalni akt, 23,9 x 17,8 cm

61

62

Blagoj Marinski

Napomena o izloženoj gra|i: Objavljene i izložene crno-bijele fotografije vlasništvo su autora i Muzeja grada Rijeke.

Fotografije Đoke Mileki}a iz zbirke su Fotokluba Zagreb.

Izbor dijapozitiva u boji, u vlasništvu autora borislava Ostoji}a, Ljiljane Sunda} Zuanni, Andreje Zuannija, Kre{imira Pavi}a i Blagoja Marinskog, projicira se na izložbi u obliku telopa (videoprojekcije).

Izložena je i fotografska oprema iz zbirke Borislava Ostoji}a.

Generacija, 1978.

39 x 30,4 cm

63