BIBLIJA U KULTURI
HRVATSKOG NARODA
Ruža Jozić, knjižničarka
Gimnazije Sesvete
veljača 2023.
BIBLIJA – Sveto Pismo, sveta knjiga: Stari i Novi zavjet;
BIBLIJA i kultura hrvatskog naroda
• Biblija se kao nijedna druga knjiga ugradila u vjersku, kulturnu, književnu i društvenu povijest hrvatskog naroda.
• Biblija se ugradila u cjelokupni duhovni život Hrvata, koji se ne bi mogao razumjeti bez uvida u Sveto Pismo.
Biblijska metaforika, biblijske slike i uzrečice, simboli i alegorije, ušle su u hrvatski jezik, kako onaj kojim govori puk, tako i u onaj kojim se pišu knjige, duhovnog i svjetovnog nadahnuća. • Duhovnost hrvatskog naroda izvire iz biblijskog
poimanja povjerenja i odanosti Bogu te uloge
svakog pojedinca i naroda u povijesnom trajanju.
( J. Bratulić, Rječnik biblijske kulture, 256. str.)
•
Biblija je izvorno napisana na tri jezika:
- hebrejski: većina knjiga Staroga zavjeta
- aramejski: neka poglavlja Staroga zavjeta
- grčki: cijeli Novi zavjet i 2 knjige Staroga zavjeta
Pokrštavanje Hrvata
• Dolaskom Hrvata u današnju domovinu u VII. stoljeću, Hrvati su se pokrstili i primili su kršćanstvo
• Primivši kršćanstvo upoznali su se sa životom Kristovim, kako je zapisano u evanđelju.
• Stara hrvatska riječ krst od istoga je korijena kao i Kristovo ime.
• Latinske tekstove svećenici su prevodili puku na hrvatski jezik.
• Dolaskom braće Konstantina Ćirila i Metoda 863. god. iz Bizanta (Carigrada) među moravske Slavene, oni su preveli za slavensku crkvu temeljne tekstove Staroga i
Novoga zavjeta.
Hrvati su kao i ostali Slaveni prihvatili uz latinsku
Bibliju i ćirilometodski prijevod Biblije.
•
Počeci hrvatske književnosti i Biblija
• Hrvatska se književnost začinje prvim biblijskim prijevodima u doba pokrštavanja, u 7. i 8. st.
• Sačuvani latinski natpisi na oltarnim pregradama i starohrvatskim crkvama, na krstionici kneza Višeslava i grobnici kraljice Jelene.
• Iako su mnogi natpisi uništeni sačuvan je na hrvatskom jeziku, na Bašćanskoj ploči, s kraja 11. stoljeća.
• S njim i njegovim zazivom “V ime Otca i Sina i Svetoga Duha “ započinje povijest hrvatskoga književnoga
jezika i cjelokupne hrvatske književnosti.
• S tom je kršćanskom invokacijom naša književnost
nastavila u religioznom duhu, a srednjovjekovno je razdoblje puno vjerskih tekstova i svetačkih legendi.
Natpis na nadgrobnoj ploči kraljice Jelene iz Solina, 976. god. i Bašćanska ploča iz 1100. godine, u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške, Krk; nije najstariji glagoljski tekst, ali je najopsežniji i navodi se kao simbol početka hrvatske književnosti, barem one na hrvatskom jeziku.
Prijevodi Biblije na hrvatski jezik
• U hrvatskim krajevima biblijski tekstovi tijekom povijesti prevođeni su na tri narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko.
• Pisani su glagoljicom, latinicom, bosančicom i ćirilicom. • Najstariji biblijski termini s hrvatskim osobinama jesu bilješke iz XI. i XII. st., na marginama Radonove Biblije, koju je donio prvi zagrebački biskup Duh (porijeklom Čeh). • Najraniji hrvatski biblijski tekstovi priređivani su za lekcionare – biblijska čitanja za liturgiju.
Hrvati su u XIII. st. imali liturgijske glagoljske knjige, a u XIV. i XV. stoljeću nastali su lekcionari s dijalektalnim i alfabetskim osobitostima.
• Korčulanski lekcionar iz XIV. st. na čakavskom najstariji je rukopis neke knjige uopće na hrvatskom jeziku.
•
PRVI BIBLIJSKI TEKSTOVI
• Prvi zagrebački biskup
Duh, porijeklom Čeh, donio je Radonovu
Bibliju koja ima na rubu
ispisane slavenske riječi
uz latinske izraze.
• Na slici koja je nekada
bila na oltaru Zagrebačke
katedrale, danas se čuva
u Muzeju grada Zagreba:
biskup Duh predaje
krunu kralju Ladislavu.
(11. st.)
Ćirilometodska Biblija
• Staroslavenski prijevod Biblije koji su napisali Sveta braća Ćiril
i Metod, iz IX. stoljeća bio je prihvaćen i među hrvatskim svećenicima
glagoljašima.
Latinska Biblija
Vulgata – Sv. Jeronima
• Bibliju pod imenom
Vulgata pripisujemo
velikom filologu,
Sv. Jeronimu, koji
je rođen u Stridonu,
gradiću na granici
Panonije i Dalmacije, dakle današnje Hrvatske
(suvremena istraživanja
kažu da je to u današnjoj
Istri oko Kastva, neki
istraživači navode
Međimurje i sl.?).
Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.
godine
• Prva hrvatska tiskana
knjiga glagoljski je Misal po zakonu rimskoga
dvora iz 1483. koji uz
molitve sadrži izbor biblijskih
tekstova.
• Latinički lekcionari nastali su na temelju glagoljaške tradicije:
Korčulanski lekcionar, Zadarski lekcionar, Ranjinin lekcionar i mnogi drugi.
Lekcionar Bernardina Splićanina
Ovim Lekcionarom na čakavskom - Hrvati dobivaju 1495. prvu tiskanu latiničnu knjigu na hrvatskome jeziku, tiskana u Veneciji, a N. Ranjina iz Dubrovnika pripremio je 1508. prvi lekcionar na štokavskom narječju.
Glagoljaši u 15. st. i biblijski tekstovi • Liturgijske knjige, brevijari, misali, homilijari, postile (propovijedi za blagdane)
Svećeničke knjige, apokrifi (o biblijskim osobama i zbivanjima ), crkvena prikazanja
Plačevi Marijini – brojne varijante koje su vjernici znali napamet, pjevali su ih kroz godinu, identifikacija s tugom Djevice Marije.
Glagoljaši su potakli cjelovit prijevod Biblije, koja se čuvala u Omišlju na Krku, ali je u mnogim ratovima i požarima uništena.
•
•
•
Biblijska tematika u renesansnom
razdoblju hrvatske književnosti
• Iako su se humanistički i renesansni književnici okrenuli svjetovnim temama, svjesno su slijedili religiozni duh.
• Najrevniji čitatelj Biblije na prijelazu iz XV. u XVI. st., bio je Marko Marulić (1450.-1524.).
• On je svojim djelima Juditom i Suzanom, postao ocem hrvatske književnosti, a svojim latinskim moralističkim djelima, kojima je Biblija nadahnuće, on je postao svjetski popularan pisac.
• Njegovo djelo Davidijada, nažalost nije tiskano za njegova života.
• U novije vrijeme tiskan je njegov opsežan biblijski leksikon, na latinskom jeziku – karakterologija osoba Staroga zavjeta.
Marko Marulić – djela s biblijskom tematikom: Judita, Suzana, Davidijada
Pjesnička djela Jakova Bunića s biblijskom tematikom
• Na prijelazu iz XV. u XVI. st. tiskana su dva djela Jakova
Bunića (1469.-1534.):
O otmici Kerbera i
O životu i djelima
Kristovim
Mavro Vetranović (1482. – 1576.)
• Marulićev suvremenik – Mavro Vetranović, koji bolno proživljava antikršćansko raspoloženje svog vremena, potpuno je uronjen u svijet Biblije.
• Njegova su djela: Posvetilište Abramovo, Od poroda
Jezusova, Tužba kralja Davida, Prikazanje kako bratja prodaše
Jozefa.
XVI. stoljeće – hrvatski protestanti i cjeloviti prijevod Biblije na narodni jezik
• Katolička Postila
Antuna Vramca –
kajkavski jezik
• Matija Vlačić Ilirik, borac za evanđeosku
istinu, istraživač Biblije, napisao je studiju o razumijevanju biblijskih
tekstova i enciklopediju
biblijskih osoba pod
naslovom Ključ
Svetoga Pisma.
Razdoblje HRVATSKE BAROKNE
književnosti
• U razdoblju baroka biblijska je tematika u službi obnove Crkve (protureformacije ili katolička obnova), a Biblija je u središtu zanimanja naših književnika.
• Gundulićeve Suze sina
razmetnoga, najpopularnija i najljepša religiozna poema naše književnosti
• Psalmi pokorni i spjevovi o pokornici Magdaleni - Ivan
Bunić, Ignjat Đurđević i dr.
Novozavjetna tematika u središtu interesa naših
književnika 16. i 17. stoljeća
• Svjetsku i domaću povijest u stihovima, po uzoru na Bibliju napisao je
Jerolim Kavanjin, nazvavši je
Bogatstvo i uboštvo.
• Andrija Vitaljić opisao je Kristov životopis u 10 pjevanja u svom djelu pod nazivom Ostan
Božje ljubavi.
Juraj Baraković – svjetska povijest po uzoru na Bibliju
• Juraj Baraković napisao je pored Vile Slovinke, povijest svijeta po tumačenju Biblije u djelu koje je nazvao Jarula (1618.).
Bartol Kašić (1575. – 1650.)
• Isusovac, preveo na hrvatski jezik cjelokupnu Bibliju, čije su tiskanje spriječili biskupi iz glagoljaške sredine, koji su željeli sačuvati jedinstvo s pravoslavnim Slavenima.
• Ritual rimski – obrednik za čitav hrvatski narod •
Umjesto Kašićeve Biblije njezinu je ulogu preuzela
knjiga Ivana Bandulavića Pištole i evanđelja.
XVIII. stoljeće
Andrija Kačić Miošić prikazao je svjetsku povijest prema
Bibliji “Od porođenja Isusova do 1760.” u svojoj knjizi
Korabljica Pisma Svetoga.
Matija Petar Katančić (1750.-1825.) potpuno je preveo
Sveto Pismo, ali nije dočekao prvi tiskani prijevod
Biblije, 1831. u Budimu.
Hrvatska književnost do kraja XIX. st.
• Stilovi i motivi u hrvatskoj književnosti kroz stoljeća su se mijenjali, prihvaćane su nove ideje i stvarala se nova književna razdoblja.
• Biblijska polazišta i vjerska nadahnuća bila su značajna
ili su se razvijale u obzorju religioznih povjerenja i nada. • Glavni nositelji naše literarne baštine nakon Marulića:
Ivan Gundulić, Ivan Bunić-Vučić, Ivan Belostenec, Junije
Palmotić, Juraj Habdelić, Andrija Kačić-Miošić, Matija
Antun Relković, Matija Petar Katančić, Ivan Mažuranić, Petar Preradović, August Šenoa, Ante Kovačić, Ksaver
Šandor Đalski, bez obzira koliko se tematski i stilski
razlikuju, u religioznom svjetonazoru slijedili su Marka Marulića.
Biblija i hrvatska književnost XIX. st.
• Hrvatska književnost 19. st., iako zahvaćena nacionalnim i državnim problemima, okreće se i Bibliji.
• Kod pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića (1865.-1908.), Biblija je snažno prisutna kao nadahnuće i poticaj za promišljanje o sudbini čovjeka i društva.
• O tome govore naslovi njegovih
pjesama: Zadnji Adam, Mojsije, Eli! Eli! Lama azavtani, Golgota.
Hrvatska književnost XX. stoljeća
• Dvadeseto je stoljeće posegnulo i za drugim gledištima, osobito pojavom avangardnih i novih stilova u književnosti.
• Kulturološki i duhovni okviri nisu se bitno mijenjali.
• Vjerska (kršćanska) supstanca, ostala je trajnim biljegom i raskrižjem, od kojeg se polazilo, i u čijem obzoru se razmišljalo.
• Poštivala su se tradicionalna gledišta, uvažavala biblijska baština i prihvaćao Bog, a s druge strane uvodile su se pozitivističke i liberalne ideje te unosile ateističke sumnje.
• Uz religiozna gledišta pojavljuje se sumnja, skepsa, agnosticizam, nihilističke vizije i ateistička opredjeljenja.
• Cijeli krug slojevitih tema i motiva, odnosno religijskoreligioznih stanja, egzistencijalnih problema, do etičkih polazišta – našlo je svoje mjesto i u književnosti XX. stoljeća.
Biblijska tematika u književnosti XX. stoljeća
• Iako je svijet ovih pisaca pretežno svijet bez Boga, na djelu je ateizam, ali za mnoge je pisce Biblija izvor pjesničkih poticaja.
• I najveći psovač hrvatske
književnosti, Janko Polić Kamov, u svojim pjesmama: Mojsije, Job, Pjesma nad pjesmama i drugim tekstovima koristi izričaj i ritam
psalama, uzima biblijske motive, kako bi iskazao svoje duševne i egzistencijalne nemire.
Biblijske teme u hrvatskoj književnosti XX. st.
• Osebujan je biblijski opus
pjesnika Vladimira Nazora (1867.-1949.), koji se u svom
radu često vraćao Bibliji kao
vrelu poticaja za svoje
književno stvaralaštvo
• U mladosti je napisao Biblijske
legende po uzoru na starozavjetne
motive, među kojima se ističe
Ruta Moapka i Ahasver
• Među novozavjetnim temama
od posebnog je značaja poema
Via crucis, te Prosjak, Vjesnik, Božić, Uskrs, Žene Galilejke i dr.
Hrvatska književnost
XX. stoljeća i biblijska tematika
• Miroslav Krleža (1893. –
1981.) iako je bio pristalica
komunista i ateističkog pogleda na svijet, u svom književnom radu
često je koristio biblijske teme i motive: Legenda - govori o Isusu
Kristu, Saloma - o Herodijadi i
Ivanu Krstitelju;
• drame Golgota (čiji je svijet tužan i beznadan), Adam i Eva (vječni problem sukoba muškarca i žene)
• I književnik Fran Galović piše dramu Marija Magdalena, po uzoru na biblijsku grešnicu i obraćenicu.
• Petar Šegedin piše roman
Djeca Božja, određen
religijskom tematikom.
Čitanje i ispisivanje Biblije Nikole Šopa (1904.-1982.)
u pjesničkim zbirkama Isus i moja sjena, Sa mojim Isusom, Za kasnim stolom, franjevačkom jednostavnošću razgovara s Isusom kao prijateljem koji suosjeća s ljudima i životinjama.
Poziv dragom Isusu
O Isuse, kako bih volio, kada bi se Udostojo da uđeš u moj stan.
Gdje sasvim obične o zidu stvari vise
Gdje se u oknima rano ugasi dan.
Pričao bih ti, kako svjetiljku mutnu palim…
Pričao bih ti o ljudskoj kući …
Pričao sam ti uz dim obične cigare…
I kako imam sedam brižnih dana…
O lezi, zaspi na postelji ovoj, Koju čovjek svaki dan otkupi…
Književnici iz razdoblja MODERNE
(od Matoševe smrti 1914.) do Drugog svjetskog rata
• Književnici ovoga razdoblja bili su otvoreni novim kretanjima, ali svijet su doživljavali religiozno i u svojim djelima (izuzev Kamova i Krleže).
• Tu su svakako: S. S. Kranjčević, A. G. Matoš, M. Begović, V. Nazor, Tin Ujević, D. Domjanić, V. Vidrić – književnici koji se često koriste biblijskim temama u svojim djelima. • Nakon moderne, tri naša najuglednija književnika toga
doba zalaze u religiozni svijet: Tin Ujević, Miroslav
Krleža i Antun Branko Šimić, svatko na svoj osoban
način: duhovni nemiri, prijepori, religiozne sumnje, vjerske upitnosti, promišljanja i sl.
Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti
Pjesnik Antun Branko Šimić (1898.- 1925.), u svojim
pjesmama često ima motiv Boga: Nađeni Bog, Mjesečar, Bog i moje tijelo i druge…
Tin Ujević (1891.- 1955.), kao i dijalektalni pjesnici:
Dragutin Domjanić, Nikola Pavić, Pere Ljubić, Mate Balota i Drago Gervais, inspirirani su vjerskim događajima svojih krajeva i religijskim motivima.
Biblija je često prisutna u izričaju suvremenih hrvatskih pjesnika:
• Tin Ujević – Riđokosi Mesije
• Ivan Goran Kovačić – Na Badnju večer
• Ivan Raos – Pjesam Nikodemova
• Vlado Gotovac – Lazareva pjevanja
• Josip Pupačić – Stvaranje svijeta
• Ivan Slamnig – Evanđelisti
• Nikola Milićević – Kad bih znao
• Milivoj Slaviček – Moj Isus Krist
• Rajmund Kupareo – Kristov pohod, Njegova zvijezda …
• Slavko Mihalić – Božićna noć 1971.; Staše mati
• Mak Dizdar – Kameni spavač, Sunčani Hristos
• Vinko Nikolić – Molitva za moju Hrvatsku …
• Viktor Vida ; Ivan Golub, Zlatko Tomičić, Vladimir
Pavlović, Luko Paljetak, Božica Jelušić, Stjepan Lice, Ivan Tolj, Davor Šalat i mnogi drugi.
Josip Pupačić ( 1928.- 1971.)
Moj Bog
Našao sam ga i
On je našao mene
Moj Bog koji me voli
Našli smo se tražeći
jedan drugoga
I našao sam ga u sebi
Jer živi u meni i za me
I ja se u njemu radujem.
Od iskona bili smo skupa
I do konca bit će mi pratilac
Moj Bog.
Hrvatska književnost XX. stoljeća i duhovnost
• Dvadeseto je stoljeće u književnosti stilski i tematski vrlo složeno i slojevito.
• I u religioznom je smislu vrlo raznoliko.
• Književnost je svjedok duboke vjere, ali jednako tako očite skepse, svjesne nevjere, ateizma, vjerske ravnodušnosti, neprihvaćanje Božje uloge u svijetu.
• Koliko se religiozni svijet raslojavao, toliko su novi svjetonazori potiskivali ne samo vjerske, nego i tradicionalne građanske vrijednosti.
• Ali kad se čovjek svede na slučajnost i prolaznost, bez etičkih sustava i moralnih doktrina, onda je ljudska
etika bez Boga nestalna, besadržajna i besmislena.
(D. Šimundža: Bog u djelima hrvatskih pisaca, str. 69.)
Kraj XX. stoljeća
“Konačno Zagrebačka Biblija, izdana 1968., na neki je način kodificirala i hrvatski književni jezik, nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, s jasnom spoznajom da je hrvatski jezik poseban sam po sebi, a ne prema nekom drugom jeziku. Raširena u brojnim izdanjima, i kao knjiga za liturgijsku uporabu, i kao djelo svjetske književnosti, ali i kao djelo koje afirmira hrvatsku duhovnost, kulturu i jezik; dakle, Biblija potvrđuje da je kao tekst, od ćirilometodskih do naših dana bila prethodnicom ne samo snažnih jezičnih, nego i društvenih i političkih pokreta i promjena u hrvatskom narodu.” (J. Bratulić u: Rječnik biblijske kulture, str. 255.)
Zagrebačka Biblija 1968. godine
Biblija: Stari i Novi zavjet
Ovo je osmi hrvatski cjeloviti prijevod Biblije, četvrti cjelovito tiskani. Prevelo ju je više prevoditelja, bibličara i književnika, a uredili Jure Kaštelan i Bonaventura Duda. Nakon toga bilo je više izdanja Biblije i Svetoga Pisma: ilustriranih izdanja, zatim izdanja za mlade, za djecu i sl.
• Važnost Biblije prelazi okvire njezine vjerske upotrebe.
• Biblija – enciklopedija židovske religije, povijesti, filozofije, književnosti.
• Biblija s kršćanstvom i helenizmom dobiva svjetsko značenje
• Preko Biblije su hebrejski, grčki i latinski jezik, oblikovali europske jezike, pojmove, estetiku i moral europskih naroda.
• Biblijski prijevodi postali su plodno tlo za razvoj pismenosti i književnosti mnogih naroda, pa tako i hrvatskog naroda.
• Hrvatsku kulturu, kao i ostale europske kulture, osobito likovne umjetnosti i književnost, nemoguće je razumjeti bez poznavanja bogatstva biblijskog sadržaja.
• Korijeni hrvatske kulture usko su povezani s Biblijom i kršćanstvom.
• Biblija i danas zaokuplja mnoge naše književnike svojim temama i motivima, kao Miru Gavrana (ciklus romana: Judita, Krstitelj, Poncije Pilat i dr.)
Zaključak:
1. Bratulić, Josip; Damjanović, S. 2005. Hrvatska pisana kultura, sv. 1. Veda. Križevci-Zagreb.
2. Dva tisućljeća pismene kulture na tlu Hrvatske. 1987. ur. Katičić, R. i S. P. Novak. SNL. Zagreb.
3. Grgat, Matija. 2012. Književnost i duhovnost. Naklada Bošković. Split.
4. Rječnik biblijske kulture. 1999. ur. Čović, Bože. AGM. Zagreb.
5. Slavić, Dean. 2016. Biblija kao književnost. Školska knjiga. Zagreb.
6. Šimundža, Drago. 2004. Bog u djelima hrvatskih pisaca, sv. 1-2. Matica hrvatska. Zagreb.
Biblija je najviše prevođena knjiga na svijetu, do danas
prevedena na više od 2000 jezika, knjiga s najviše izdanja.
Biblija je važna jer sadrži Božju objavu čovjeku. Zato naše
čitanje Biblije mora biti s poštovanjem i ljubavlju jer ona nije
obična knjiga. Ona je sveta knjiga koja sadrži Božji govor nama.
Biblija je veličanstveni spomenik kulture, najstarija sačuvana
knjiga, temelj europske i svjetske kulture i civilizacije.
Korištena literatura:
