Slobodna žena

Slobodna Ĺžena Consuela Winfield

2 Glorij@

1.

- Kako se osjećaš kao slobodna žena, Alexa?

- Izvanredno, Jinx! - odgovori brzo mlada žena, prisilivši se na smiješak, kojim nije mogla zavarati prijateljicu. Alexa se uopće nije dobro osjećala, ma koliko se mjesecima unaprijed veselila ovom trenutku. Pokušavala je razumom uvjeriti samu sebe da propali brak nije isključivo njezina krivica. No, ako je to točno, odakle ovaj osjećaj promašenosti i praznine?

Brzo je dodala: - Ne znaš koliko sam ti zahvalna.

- Pustimo zahvalnost, Alexa. Mi gramzivi odvjetnici obavljamo posao samo radi velike zarade.

Alexa se nasmiješi, ali spazi kako je prijateljičine oštre, plave oči pažljivo promatraju. Martha Jenson, poznatija po nadimku Jinx, bila joj je iskrena prijateljica, a ne samo odvjetnica, u posljednjih nekoliko teških mjeseci otkako se odselila od muža, pa do sudskog rješenja o rastavi, koje je dobila tog dana. Alexa joj se toplo nasmiješila. Jinx se za nju borila kao vučica, jer su Courtney i njegovi pravnici nastojali izvući što povoljniji ishod parnice. Jinx ju je cijelo to vrijeme pažljivo slušala, tješila i hrabrila. Branila je Alexine interese kao da su njezini vlastiti.

Uostalom, mlada je žena bila previše zbunjena i potresena da bi mogla donositi bilo kakve odluke ili predlagati korisne prijedloge. Ona je znala i osjećala samo jedno: da ne želi više živjeti sa svojim mužem! Sve je ostalo prepustila odvjetnici.

- Jesi li razmišljala što ćeš sada? - upita Jinx. - Odšteta će ti u prvo vrijeme pomoći, ali moraš potražiti neki posao.

- Da, imaš pravo. - složila se Alexa i dodala: - Ti si cijelo vrijeme smatrala da moram tražiti alimentaciju. Možda si imala pravo, ali znaš i sama zašto sam je odbila. Ne želim nikakve pomoći od čovjeka kojega sam prestala cijeniti. - Aleksa ju je gledala tužno, a usta su joj se izvila u bolnu grimasu.

- Poštujem tvoje razloge, Alexa, ali ovo nije trenutak za samosažaljenje, već za djelovanje. Najbolje bi bilo da se što prije zaposliš. Trebat će ti vremena da se prilagodiš novom načinu života, 3 Glorij@

kojemu tek moraš pronaći smisao. Ravno iz školskih klupa ušla si u brak, a sad isto tako naglo ulaziš u samostalnost za koju nisi pripremljena.

Alexa je svom snagom pokušavala svladati jecaj, prezirući samu sebe zbog suza što su joj izdajnički vlažile kapice. Željela je biti hrabra i puna optimizma, barem pred Jinx. Pokuša se glasno nasmijati, ali to je prije nalikovalo na jecaj. Nije li to čudno, pomisli Alexa, radovala sam se ovom danu i pokušavala zamisliti kako će to biti kad budem slobodna. A sad sam, evo, slobodna, no osjećam se vrlo bijedno.

- Jinx, reci mi istinu, ne misliš li da sam pogriješila što sam ostavila Cortneya? Možda...

- Prestani! - poviče oštro Jinx. - Takva razmišljanja nikamo ne vode. Zar si zaboravila da ti je muž neprekidno mijenjao ljubvnice i da se uopće nije trudio da to sakrije od tebe!? Zar bi mogla tako dalje živjeti i sačuvati samopoštovanje!

- Ali to je i moja krivica! On je uvijek govorio...

- Mogla bih ubiti tog Courtneyja Jamesona zbog njegove duševne okrutnosti! Slomio ti je samopouzdanje uvjeravajući te da si frigidna.

Krasnog li izgovora za vlastite pustolovine! Vidim, nisam te uspjela razuvjeriti, ma koliko uporno sam to pokušavala. No, strpljenja, naići će već "onaj pravi" da ti dokaže kako si u svakom pogledu normalna žena.

Jedina je nevolja što si ljepša od većine drugih, pa možeš upasti u razne neprilike. A čini se da već i jesi, je li?

- Točno onako kako si predviđala - tužno kimne Alexa. - Muškarci smatraju da ginem za seksom samo zato što više ne živim s mužem... kao da sam prije bolje živjela! Svi se nude da mi učine "uslugu". Užasno i ponižavajuće! Pa zamisli, molim te, čak i oni u koje nikad ne bih posumnjala... to jest oni koji žive u sretnim brakovima i čije žene dobro poznajem...

- Da, tako je to! Ali nakon neko« vremena ostavit će te na miru zaključi Jinx. - A ti svakoga tko je neugodan pošalji k vragu!

Alexa je zamišljeno gledala u daljinu. Istina, Jinx ju je često upozoravala i na to da dan kada dobije rastavu, neće biti ispunjen srećom. Uzdahnu i tiho reče: - Možda da smo imali djece...

4 Glorij@

- Ne govori ono u što ni sama ne vjeruješ? Dijete nikada nije bilo spasonosni lijek za loš brak. Pogledaj brakorazvodne Statistike, ako mi ne vjeruješ i uostalom, nisi ti kriva što niste imali djece. Zar mi nisi sama rekla kako liječnici nisu mogli kod tebe utvrditi nikakve zapreke za trudnoću, dok je Courtney odbio da ode na pregled? Jinx je pogledala na sat i dodala: - Vrijeme je za objed, a treba i da prekinemo ovu „primijenjenu psihologiju"!

Obje se nasmiiaše. Alexa je bila zahvalna prijateljici što je strpljivo slušala njezina razmišljanja i dvojbe. Čovjeku je lakše kad bar izgovori ono što ga muči.

Za vrijeme jela Jinx je ponovo povukla pitanje Alexina zaposlenja.

- Što bi ti zapravo voljela raditi? Postoji li nešto što te privlači?

- Voljela bih putovati! - ote se Alexi, pa se i sama začudi.

- E, pa da vidimo! Jinx nije skrivala zadovoljstvo što Alexa želi nešto određeno. Da vidimo koja zanimanja pružaju mogućnosti za putovanja. Jesi li pomišljala na posao stjuardese u avionima?

- Oh, bojim se da sam prestara za to! - pobuni se Alexa, ali oči su joj prvi put zablistale, kao da je napokon ugledala svjetlo nakon mračnog raspoloženja koje ju je godinama ubijalo u braku.

- Moja prijateljica u San Franciscu radi u putničkoj agenciji zamišljeno će Jinx. - Barem dvaput na godinu putuje u razne krajeve svijeta... Onda je razgovor krenuo drugim smjerom. Alexi je to odgovaralo jer je željela najprije sama sa sobom raščistiti privlači li je posao u putničkoj agenciji. Ne bi bilo dobro da se za nešto zagrije, a onda otkrije da su joj nade neostvarive. Kad su se nakon objeda rastale, Alexa je osjećala da mora nešto poduzeti. Kao prvo, mora potražiti neki stan, jer nema smisla da i dalje živi s roditeljima.

Zaokupljena mislima o budućnosti, zaustavi se pred crvenim svjetlom na semaforu usred glavne trgovačke ulice Stokelyja. Rođena je i odrasla u tom gradiću sjeverne Georgije, tu se udala i proživjela sedam godina nesretnog braka. Tek kada je danas za vrijeme objeda iznenada otkrila želju da putuje, shvatila je koliko je malo vidjela i doživjela u dvadeset pet godina svoga života. Odjednom osjeti da je nešto guši.

Upali se zeleno svjetlo, i ona pokrenu automobil. Pogleda nadesno i 5 Glorij@

ugleda natpis putničke agencije „Globus"... a pred njom je bilo prazno mjesto za parkiranje! Alexa pomisli kako je to dobar znak, uključi žmigavac i zaustavi auto. Želudac joj se grčio od nervoze dok je stajala pred izlogom i proučavala reklame. Svijet joj se odjednom učini uzbudljivim i pun beskrajnih mogućnosti za slobodnu osobu. A ona je slobodna! Prvi put shvati da je ništa osim vlastite stidljivosti ne može zaržati da ne učini sve što poželi, a sad želi putovati. Naglo je otvorila vrata i ušla u agenciju. Zabljesnuše je veliki plakati sa slikama stranih gradova i zamamnih krajolika.

- Izvolite - javi se smeđokosa žena iza pulta. Pisaći stolovi u pozadini bili su prazni, i ona se sjeti da je još vrijeme stanke za objed.

Možda joj je to dalo hrabrosti da kaže: - Željela bih razgovarati sa šefom poslovnice. - Nadala se u sebi da je i on na objedu.

- Koga da najavim? - upita namještenica.

- Ja sam Alexa Jameson - odgovori i opazi začuđen izražaj na ženinom licu, jer je ime Jameson bilo vrlo poznato u Stokelyju. Alexa još nije dospjela promijeniti prezime. Namještenica je malo oklijevala, a onda pošla u stražnju prostoriju. Tamo je s nekim razgovarala. Alexa je mogla razabrati dva muška glasa. Razgovor je dulje potrajao, i nju uhvati malodušnost. Hoće li imati dovoljno hrabrosti navratiti još jednom? Okrenula se da pođe, ali uto se namještenica vrati i značajno joj reče: - Gospodin Campbell će vas primiti za nekoliko trenutaka.

Gospođo Jameson, izvolite sjesti!

Još nije ni sjela na ponuđeni naslonjač, kad se pojavio plavokosi muškarac i predstavio se: - Brian Cambell.

Rukovali su se, i on sjede u naslonjač nasuprot njezinom. To je donekle začudi, jer je očekivala da će je uvesti u svoju radnu sobu. Onda se prisjeti drugoga muškoga glasa, pa zaključi da je on samo nakratko napustio neki poslovni sastanak. Bilo joj je neugodno da razgovara pred namještenicom koja nije nimalo skrivala znatiželju. Da bi prikrila nervozu, progovori glasnije nego što je namjeravala: - Došla sam se raspitati imate li možda kakav posao. - Izrekla je to mnogo samouvjerenije nego što se uistinu osjećala, svjesna da je on 6 Glorij@

prodorno promatra. Nije znala je li je promatra kao ženu ili zamjećuje njezinu skupocjenu odjeću pa se pita nije li ona iz klana Jamesonovih.

- Tako... A imate li ikakvog iskustva u turističkim poslovima, gospođo Jameson?

- Od danas sam opet gospođica - nehotice ga ispravi i brzo dodade: - Nemam iskustva, ali putovanja me vrlo zanimaju. Vjerujem da bih se lako uvela u posao...

Na njegovu licu pojavi se izražaj odbijanja i prije nego što je završila rečenicu. Ali uto zazvoni interfon. On poseže za slušalicom i prije nego što ju je primaknuo uhu, reče: - Trenutačno baš nemamo potrebe... Oprostite, samo trenutak! ispriča se. - Halo? - Dok je slušao što mu govori glas iz slušalice, njegovo lice promijeni izražaj. Na njemu se pojavi čuđenje. - Dobro, ti si gazda! odgovori on nevidljivome. Taj mali prekid iskoristi Alexa da se pribere pa se hrabro nasmiješi Campbellu kad joj se ovaj obrati pitanjem: - Jeste li slobodni da možete putovati, gospođice Jameson? Mislim, imate li male djece?

- Pa, da... zapravo ne! Hoću reći, ja sam slobodna i mogu putovati, a djece nemam - odgovori ona zbunjeno.

- Možda ćemo imati nešto zanimljivo. Zapisat ću vaše podatke, za svaki slučaj!

Na njezino olakšanje on je umjesto obrasca donio bilježnicu, postavio joj nekoliko uobičajenih pitanja i unio odgovore. Napokon, joj je pružio ruku za rastanak i rekao: - Javit ću vam se za dan-dva! Alexa izađe na ulicu pomalo ošamućena. Zar je moguće da joj se samo tako pruži prilika za putovanje? Prelijepo da bi bilo istinito?

7 Glorij@

♥ Idućeg poslijepodneva Alexa je već počela gubiti živce čekajući da zazvoni telefon. Od nekog straha da ne urekne svoju sreću, nikome nije povjerila što joj se dogodilo. Sutradan oko podne ona već počne gubiti nadu. Doduše, Brian Campbell je obećao da će telefonirati, ali... što ako se uopće ne javi toliko se prepustila sumnji da je sasvim odsutno podigla slušalicu kad je telefon napokon zazvonio i gotovo se zagrcnula kad je shvatila tko se javlja.

- Gospodine Campbell, to ste vi! Nisam se više nadala... Da, svakako! Mogu doći u dva sata. Hvala! Nekoliko minuta prije dva sata, stajala je na ulazu putničke agencije „Globus". Bila je nervozna. Donekle ju je ohrabrivala pomisao kako je učinila sve da bi lijepo izgledala. Bujnu smeđu kosu je oprala, pažljivo se našminkala i premazala maškarom trepavice, za koje su mnoge žene sumnjale da su prirodne, a koje su bacale tajanstvenu sjenu na njezine krupne oči boje lješnjaka.

- Danas ste još ljepši nego prekjučer, Alexa - rekao je Campbell pošto ju je srdačno pozdravio pa je dodao: - Mi se ovdje obraćamo jedno drugome imenima, nadam se da vam to ne smeta.

- Dakako da mi ne smeta, gospodine Campbelle! - odgovori ona, a onda se oboje nasmijaše na ono „gospodine Campbell".

Alexa shvati da se nakon dugog vremena nasmijala od srca.

Ujedno osjeti da je pomalo napušta napetost. Sjede na stolicu preko puta pisaćeg stola u njegovoj radnoj sobi.

- Što znate o „Globusu", Alexa?

- Ne baš mnogo - iskreno je priznala.

- Znam da ste ovdje već nekoliko godina. Sjećam se članka u novinama " prilikom otvaranja ove poslovnice...

8 Glorij@

Uzaludno se pokušavala prisjetiti još nečega, a i sam je članak pročitala vrlo površno. Kad bi tko od Jamesonovih poželio putovati, sve je to obavljao preko banke, koju je posjedovao klan.

Osjeti olakšanje što se Campbell nije iznenadio niti razljutio zbog njezina neznanja. On joj objasni da je „Globus" veliko poduzeće koje je otvorio svoje poslovnice u cijelim Sjedinjenim Američkim Državama.

Temelj je uspjeha organiziranje putovanja za ljude s prosječnim primanjima.

- Na taj način mi mnogima možemo omogućiti zadovoljstvo da upoznaju cijeli svijet - govorio je, očito zagrijan za temu. - Mi radimo na veliko, sve organiziramo sami, i ni u čemu se ne oslanjamo na tuđe usluge, najmanje na takozvane stručnjake, koji drsko vode turiste u zemlje što ih nisu posjetili već deset godina. Njegovo je oduševljenje prešlo i na nju. Umrijet će od razočaranja ako se ovdje ne uspije zaposliti. Napokon i ona nešto upita: - A kakav bih posao ja mogla ovdje obavljati?

- Ako ste zaista slobodni da putujete na veće udaljenosti, voljan sam vam ponuditi posao u "Globusu". Baš nam je potreban netko tko bi istraživački proputovao Portugal.

- Portugal? - promuca Alexa šireći oči u nevjerici, zatim tužno nastavi: - Bojim se... Nikad nisam bila u Europi. Ne znam ni riječi portugalskog.

- Ne brinite! - umiri je on. - Ne namjeravamo vas odmah baciti pred vukove. Najprije ćete putovati sami da dobro upoznate zemlju, a tek onda ćete voditi grupe. Direktor i suvlasnik "Globusa", čovjek koji je smislio našu formulu uspjeha, najvjerojatnije će biti u Lisabonu da vas osobno uvede u posao. Ako bi on bio zauzet, to će obaviti netko od nas ostalih. Nakon toga, radit ćete šest mjeseci na različitim mjestima u agenciji da upoznate našu organizaciju, a tek ćete onda ponovo na put.

Nastojimo da svaki naš namještenik naizmjence radi i kao činovnik i kao vodič.

- Ne znam ni sama što bih rekla - izusti ona tiho, toliko obuzeta najavljenom promjenom u svome životu da nije ni opazila kako je on promatra jednako znatiželjno kao i za vrijeme prvog susreta.

- Što god mi pada na pamet, čini mi se nepriličnim. Ovaj je posao kao san - nasmije se ona poput djeteta.

9 Glorij@

- Znači, prihvaćate ponudu?

- Prihvaćam! - odgovori ona, dok je u glavi već grozničavo planirala što sve mora obaviti. Prije svega, treba nabaviti putovnicu, zatim nakupovati knjiga o Portugalu. Možda čak uspije naučiti nekoliko portugalskih rečenica. To bi moglo ostaviti dobar dojam na direktora kad se sretnu. Neka vidi da ona svoj posao shvaća ozbiljno!

Morala se prisiliti da sluša što je Campbell dalje govorio. Tako shvati da na put kreće za samo tri tjedna. Hoće li obaviti sve pripreme na vrijeme?

Kad se opet našla na ulici, potraži najprije najbližu telefonsku govornicu. Okrene dobro poznat broj.

- Jinx, ovdje Alexa! Nikad ne bi mogla pogoditi što se događa!

Sjećaš li se o čemu smo razgovarale prekjučer za vrijeme objeda? - Glas joj je drhtao od uzbuđenja. Svaka je riječ odavala sreću. - Jinx, nećeš povjerovati kada ti kažem...

2.

Alexu su upozorili na neugodne posljedice prekooceanskog avionskog putovanja, koje za sobom povlači pomake u vremenu.

Nastojala je zaspati u svom sjedalu, ali su ljubazne stjuardese neprestano nešto nudile, a i film se prikazivao. No, glavni je uzrok njezina nespavanja bilo veliko uzbuđenje. Dok je ona na lisabonskom aerodromu čekala na autobus, koji putnike vodi u grad, bilo joj je drago što je u posljednji trenutak ponijela sa sobom džemper. Prohladni vjetar usred lipnja, je li to ovdje pravilo ili izuzetak? Možda je trebalo ponijeti još tople odjeće? No i ona koju je sa sobom ponijela, sad je bila tko zna gdje, jer njezina putna torba jednostavno nije stigla. Aerodromski službenici ljubazno su obećali istražiti kamo je torba odlutala. U prvi trenutak, to ju je neugodno pogodilo. Zar da tako počne njezino prvo putovanje? Ali brzo se pribrala jer se sjetila da pravi svjetski putnik ne mari za takve sitnice. Kao da u Lisabonu nema trgovina u kojima može 10 Glorij@

kupiti sve što joj treba! Stigavši u grad, ona potraži banku i zamijeni dolare u domaću valutu. Kao da su dječje novčanice za igru, pomisli, dok je službenica pred njom brojila eskude. Pođe zatim do taksija. Svi koji su stajali u nizu bili su obojeni crno i plavozeleno, ali različitih veličine i marki. Na redu je baš bio neki napadno neuredan automobil. Ona nije znala kako bi zatražila drugi, pa se pomiri sa sudbinom, uđe u nj i teško se spusti na sjedalo. Naglo osjeti kako je svladava umor od putovanja.

Trgne se i uspravi leđa, jer se sjetila da je pred njom sastanak s nepoznatim poslodavcem. Čudnovato je kako je Brian Campbell uspješno izbjegavao da mu izgovori ime.

- Kako se zove direktor? - upitala ga je napokon za vrijeme njihova posljednjeg razgovora.

- Oh, gotovo sam vam zaboravio kazati! - Ni na to otvoreno pitanje Campbell nije odgovorio. - Čini se da će vas u Lisabonu preuzeti šef naše tamošnje poslovnice, Jim Tate. Jim će vam se zacijelo svidjeti...

Razgovor je zatim krenuo drugim smjerom i tako Alexa opet nije doznala s kime će se uskoro sresti. Ovoga trenutka to je i nije previše brinulo. Brinulo ju je, naime, kako vozi taksist. Vrtoglavo je ulazio u krivine, naglo mijenjao brzine, pa ipak - nikako da stignu do hotela koji, po njezinome mišljenju, nije mogao biti tako daleko, kako su se oni dugo vozili. Zaključi da se namjerila na jednoga od nepoštenih vozača koji procijene da putnik ne zna ništa o gradu u kojem se nalazi, pa ga vode zaobilaznim putem kako bi što više zaradili. Taksi je vratolomno jurio.

Nju je već počela hvatati panika i upravo se nagnula da ga upozori, kad on naglo zakoči i stane joj nešto nerazumljivo govoriti, pokazujući prstom na drugu stranu ulice.

Velika slova natpisa „hotel Jorge" ispuniše je olakšanjem.

Napokon na pravome mjestu!"

- Quanto custa? - izgovori oprezno, ali odmah se pokaje zbog želje da pokaže svoje znanje portugalskog, jer umjesto odgovora na nju se sruči bujica nerazumljivih riječi. Pogleda na taksimetar i uvidje da nije uključen. Odustane od portugalskog, i upita čovjeka na engleskom: Koliko?

Ponovo ista navala, riječi, ovaj put izgovorenih vrlo nestrpljivo.

Taksist je grabio pogledom novčanik u njezinoj ruci. Alexa izvadi olovku i papir iz torbice i pruži ih njemu da napiše svotu. Brojke su bile 11 Glorij@

zbrčkane i nejasne, pa mu ona na kraju pruži novčanicu od petsto eskuda, uzaludno se naprežući da izračuna koliko je to u dolarima.

Vozač zgrabi novčanicu i počne opet nešto objašnjavati, razmahujući rukama. Ona shvati da on nema sitnog novca da joj uzvrati.

Bilo joj je već svega dosta i htjela ga se otarasiti. Grozničavo se pokušavala sjetiti kako se na portugalskom kaže "dobro".

- Muito bem. Dobro, dobro, zadržite ostatak! Hvala... Obrigado!

Sama otvori vrata i doslovce utrči u hotel. Recepcioner je dočeka neobično ljubazno, kao da je shvatio što se s njom zbiva. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego što je progovorila. Uzviknula je: - Izvrsno, pa vi govorite engleski! Baš sam imala neugodan doživljaj!

I ona mu sve ispriča. Recepcionar se namršti i zaniječe glavom: - Prevario vas je! Vožnja do hotela ne bi smjela stajati više od sto escuda. Žao mi je, gospođice, što ste već u prvom dodiru s Portugalom imali neugodnosti. Naši taksisti nisu gori od drugih. Imali ste nesreću da naletite baš na pokvarenjaka. Alexa se zbog toga nije više brinula. Bila je sretna da se našla u pristojnom hotelu, jer kako joj je bilo pošlo sve naopako, moglo je i ovdje završiti loše...

- Ljubazno vas molim da mi ostavite svoju putovnicu. Hotelski će vam momak pokazati sobu.

U posljednji trenutak, Alexa se prisjeti i upita: - Imate li neku poruku za mene?

- O, da! Oprostite, zaboravio sam! Alexa mu se nasmiješi i prihvati cedulju. Na službenom papiru "Globusa" pisalo je: "Čekajte me u predvorju u 20 sati radi večere, molim! V. R". Dodano "molim" donekle je ublažavalo oštar ton poruke, koju očito nije potpisao Jim Tate. Znači li to da će je u posao ipak uvesti osobno direktor "Globusa"?

Bila je previše umorna da o tome razmišlja sada. Dugo čekanje na izgubljenu prtljagu, neugodnosti s taksistom, nedostatak sna i ostala uzbuđenja iscrpli su je prilično, pa osjeti olakšanje kad se okupala i legla u krevet. Soba je bila ugodna, s dražesnim balkonom na ulicu.

Nekoliko sati nakon toga probudi je zvuk budilice. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati gdje je, a onda pogleda na sat i hitro iskoči iz postelje. Pred njom je bio sastanak s tajanstvenim čovjekom koji se krio iza inicijala ,,V.R".

12 Glorij@

Pažljivo se dotjerala i zadovoljno odmjerila pred zrcalom. Na, sreću, za putovanje je izabrala svoj najbolji lagani kostim. Lanena tkanina boje topaza sačuvala je svu svoju elastičnost i izvrsno je pristajala uz njezinu kosu i put.

Tek kad je u hotelskom predvorju izašla iz dizala, osim znatiželje osjeti i nesigurnost. Što će biti ako se pokaže nesposobnom ili ako taj "V.R." ne bude zadovoljan s njom? Gdje da pronađe tako lijep posao? U tim mislima ona prođe uz tamnokosog muškarca, koji je sjedio nasuprot recepciji, ne obazrivši se. Pogledom je tražila starijeg čovjeka koji bi po njenom mišljenju najbolje odgovarao odgovornoj ulozi direktora tako uglednog poduzeća. Ali, osim recepcionera i hotelskog momka, drugoga nikoga nije bilo. Tamnokosi odloži časopis i ustane. U prvi trenutak Alexa opazi samo kako je natprosječno visok i vrlo skladno građen. Tek tad ga je prepoznala i ostala bez daha. To je nemoguće! Ali, munjevito joj prođe kroz glavu, inicijali odgovaraju! - Vince Reardon! - promuca s mukom i to je bilo sve što je mogla izustiti. Stajala je kao od kamena, a on ju je promatrao savršeno mirno, odmjeravajući je od glave do pete.

Prvo što je pomislila kad se napokon pribrala, bilo je to da je on cijelo vrijeme zacijelo znao tko je ona. Je li namjerno prikrio svoj identitet i poruku potpisao samo inicijalima? Ali, zašto?

- Od početka si znao tko sam? - upita tonom, kojem se nevjerica miješala s optužbom. Uspomene su navalile poput žestoke plime.

- Koliko se žena u Stokelyju zove Alexa Jameson? - odgovori on protupitanjem i priđe joj bliže.

Nije čudo što ga odmah nije prepoznala. Nimalo nije nalikovao na onoga Vincea Reardona otprije sedam godina, iako se fizički nije promijenio, niti se postarao, promijenio se u sebi. Samouvjerenost i sigurnost koja je nedostajala mladome Vinceu, ovome je starijemu promijenila držanje i učinila ga neodoljivo privlačnim.

- Jesi li ti... hoću kazati, valjda nisi... - zbunila se Alexa.

- Da, ja sam direktor "Globusa"! - mirno će on, pogađajući njezino pitanje.

- Ali, čemu ta tajanstvenost ako si cijelo vrijeme znao da sam to ja? On se nasmiješi pomalo čudnim smiješkom, koji smjesta prepozna pa osjeti nekadašnju ustreptalost.

13 Glorij@

- Slab bi ja bio poslovan čovjek, a još slabiji kad bih imao nešto protiv tebe samo zato što si me ostavila da bi prihvatila bolju ženidbenu ponudu. - Alexa brzo spusti pogled. Da je to barem bilo tako jednostavno kako to sad zvuči iz njegovih usta! Postiđeno se sjeti svega što mu je rekla na rastanku prije sedam godina. Takvo što on sigurno nije mogao zaboraviti! - Prošlo je dovoljno vremena da zacijele stare rane. Jesi li za šetnju do restorana ili da pozovem taksi? - izgovori i dalje vrlo mirno. Osjećala je potrebu za kretanjem. Zapravo, bilo joj je to nakon ovog zaprepaštenja gotovo prijeko potrebno.

Do hotela ,,Fenix" nije bilo daleko. Živost na ulicama i prekrasna pročelja kuća pomognu Alexi da se pribere i opusti. Vince ju je ispitivao o putovanju, a ona mu se ispriča o svojim nezgodama. On ju je pažljivo slušao, pun razumijevanja.

- Portugalci su općenito ljubazan narod i žele ugoditi strancima da bi unaprijedili turizam. Ti si baš naletjela na iznimku. Ubuduće pazi na taksimetar! Evo nas, stigli smo! - I on joj kretnjom ruke pokaže blistav portal hotela "Fénix".

- Želio bih ti skrenuti pažnju na restoran u ovom hotelu. Ima izvrsnu kuhinju, a nije preskup - objasni Vince i povede je u podrumsku prostoriju, uređenu vrlo ukusno i udobno.

Dok je proučavao jelovnik, Alexa iskoristi priliku da bolje promotri svog nesuđenog zaručnika. Teško bi se moglo reći da je Vince lijep - imao je pomalo grube crte lica i jaku četvrtastu bradu - ali je zato bio neodoljivo muževan. Gledajući ga sad ovako dostojanstvenog, jedva je mogla zamisliti da ga je kao osamnaestogodišnja srednjoškolka vrtjela oko prsta, poput razmažene princeze. Ugled restorana zaista je bio opravdan; hrana je bila izvrsna, portugalsko vino, koje je izabrao Vince, prvorazredno, a posluga iznad svega što je Alexa imala prilike vidjeti u najboljim restoranima Atlante. Uz večeru su razgovarali o poslu. Alexi se vrati samopouzdanje kad shvati da se ono što je čeka u Lisabonu odnosi na razgledavanje grada i prikupljanje turističkih podataka. Treba, dakle, "snimiti" teren kako bi se budućim klijentima "Globusa" moglo pokazati što više uz što manje troškova, vodeći neprestano računa da to ne umanji uživanje u putovanju.

- Uvjeren sam - zaključi Vince - da je čak uzbudljivije razgledavati svijet bez pretjerane udobnosti.

14 Glorij@

- To je mudro, a i ljubazno prema turistima manjih novčanih mogućnosti - odgovori Alexa tako oduševljeno da je on pogleda pomalo začuđeno. Kad su došli do kave, između njih opet zavlada napetost.

Alexa je osjećala potrebu da spomene zajedničku prošlost, ali bojala se da ga ne povrijedi. Na kraju, prvi progovori on, kao da čita njezine misli.

- Najbolje da odmah porazgovaramo o tome, inače nećemo moći surađivati. Prije svega, načinila si mi životnu uslugu kad si me ostavila da bi se udala za Courtneyja Jamesona. Alexa se iskreno zaprepasti.

Takvu izjavu zaista nije očekivala! - Neću poricati - nastavi Vince. - da sam tad bio duboko ranjen. Tvoja je iskrenost bila okrutna, ali pomogla mi je da se osvijestim. Sjećaš li se što si mi rekla na rastanku? Da neću ništa postići budem li produžavao boravak u vojsci. Onako, bez školske spreme, ne bih daleko dospio. Kad mi je istekao rok - a bilo je to nekoliko mjeseci pošto smo se rastali - nisam se prijavio za još jedan rok, kao što sam namjeravao.

Alexa se postidje. Dakako da se sjećala! Kako li mu je samo grubo skresala u lice da nije dostojan da joj bude muž, da nema izglede ni mogućnosti da uspije u životu. Kako je bila kratkovidna! Dovoljno je sjetiti se što im se nakon toga događalo...

On se tiho nasmije.

- Nisi bila baš obazriva!

Alexa ga pogleda i sa čuđenjem spozna da Vince ne pokazuje ni trunka ogorčenja. Zar je moguće da joj je sve oprostio?!

- Oh, kakva li sam isprazna luda tada bila! Zacijelo osjećaš bar malo zadovoljstva kad vidiš kako se to sve završilo. Čekaj, želim ti sve ispripovijedati... - reče kad je on podigao ruku da je zaustavi.

- Znam, čuo sam da si se razvela - izjavi on tonom kao da ne želi nastaviti razgovor.

- Ali vjerojatno ne znaš to - nastavi ona uporno - da Courtney nije uopće uspio, iako je imao sve mogućnosti za školovanje. Čak ne zarađuje ni za život, nego rasipa očevo bogatstvo, a većinu vremena provodi po igralištima za golf ili, navodno, odlazi na poslovna putovanja, a to znači da banči i obilazi ljubavnice. Mislim da je njegov otac zauvijek izgubio nadu kako će ga njegov sin naslijediti na kormilu tvrtke „Jameson".

15 Glorij@

Alexa se nije običavala tužiti na svojega muža, niti iznositi na vidjelo svoje bračne teškoće, ali sad je osjetila da je, na neki način, dužna Vinceu zadovoljštinu za svoj grubi postupak u prošlosti. Neka zna kako je vodila isprazan život i kako se nikad nije dobro osjećala u društvu u kojemu se našla!

Vince je slušao savršeno mirno, ne prekidajući je. Kad je ušutjela, reče: - Dakle tako! Stekla si visoko mjesto u društvu, zahvaljujući njegovu imenu i bogatstvu, ali ti se očekivanja nisu ostvarila. Niste imali djece?

- Možda je tako i bolje - odgovori, ona, ne skrivajući tugu. - Brak mora uspjeti sam po sebi, djeca ga ne mogu spasiti. - Vince mahne konobaru i naruči konjak. Za nju je to bila prilika da se pribere. - Eto, kako vidiš, tužna je priča o mojoj bračnoj pustolovini. - Trudila se biti šaljiva. - Izreka "Živi i uči! U mom slučaju je zacijelo postavljena naglavce. Naučila sam sve o braku, a sad sam spremna da živim. A ti, Vince, jesi li ti oženjen?

- Nisam. Nekako nije bilo vremena za to. Uostalom, danas muškarac ima malo razloga da se zakonski veže za neku ženu, osim ako...

- Osim ako želi djecu! - dopuni ga Alexa, misleći kako on zacijelo želi djecu već iz jednog razloga da im pruži sve ono što njegova majka, siromašna udovica nije mogla pružiti svom sinu jedinicu.

- Moj će otac biti ponosan kad mu ispričam kako si uspio u životu - nastavi ona zamišljeno, ne opazivši izražaj na njegovu licu, koji je samo načas odao Vinceove osjećaje. Njezin je otac, naime, bio Vinceu profesor u srednjoj školi, pomagao mu je i hrabrio ga da uči. Pozivao ga je često kući i posuđivao mu knjige. Tako su se njih dvoje i upoznali u njezinu domu dok je ona još bila djevojčica. Poslije je Vince otišao u vojsku i dugo ostao tamo. Sreli su se sasvim slučajno, za vrijeme njegova odsustva. Počeo ju je izvoditi, a ona se rado pokazivala s "pravim muškarcem".

Bio je stariji od nje osam godina i uživao je puno povjerenje njezina oca koji je, kako joj se sada čini, čak i poticao njihovu vezu. No tad se, za ljetnih praznika, vratio s fakulteta Courtney Jameson i zabljesnuo je svojom pažnjom i sportskim automobilom. Najbogatiji ženik u gradu ponudio joj je odmah brak. Zbog nje je odlučio da prekine studij. Čak 16 Glorij@

kad je poslije saznala da je tog proljeća bio izbačen s fakulteta, nije joj zasmetala ta njegova laž, smatrala je da mladiću njegova društvenog položaja nije potrebno školovanje. Alexa se prenu iz razmišljanja, ispravi leđa i sa zanimanjem pogleda Vincea u oči.

- A kako si se ti snalazio u životu?

- U početku kojekako! Kad sam napustio vojsku, pokušavao sam raditi razne poslove, dok se napokon nisam zaustavio u tvrtki "Globus, koja je organizirala samo razgledavanje grada. Meni su sinule neke ideje... - pričao je Vince mirno i bez lažne skromnosti, i opisao joj kako je malo-pomalo unio nov duh u agenciju i proširio joj djelovanje.

- Uistinu se čudim da nikad nisam ništa čula o tebi.

- Nije to neobično! Stokely baš nije tako malen grad, a osim toga rijetko sam boravio tamo.

Alexa ga odjednom užasnuto pogleda i uzviknu.

- Vince! Valjda nisi pomislio... On joj se šarmantno nasmiješi.

- Ne, Alexa, nisam ni pomislio da tražiš namještenje u agenciji, računajući na mene. Da sam čak i posumnjao štogod, razuvjerio bi me naš susret u predvorju hotela.

Iz tog je razgovora Alexa koješta zaključila. Prije svega to da je namjerno skrivao svoj identitet. Nije li je na taj način stavljao na kušnju?

S obzirom na njezino nekadašnje ponašanje, to mu zaista nije mogla zamjeriti, naprotiv, po svemu sudeći, on joj se ne namjerava osvetiti.

Divila se njegovoj uglađenosti i ispravnom ponašanju.

U hotel su se vraćali pješice, razgovarajući putem isključivo o poslu. Uhvatio ju je ispod ruke, kao što bi to učinio svaki uljudni pratitelj, no ona je osjećala neku posebnu toplinu i postala svjesna njegove privlačnosti.

Negdje pred hotelom odjednom je spopadne sumnja što ako i on, poput mnogih drugih smatra da je sada, stoga što je rastavljena, laki plijen za krevet? Više ga nije slušala, razmišljala je kako da ga uljudno odbije, a da ne oteža svoj položaj. Ta, on joj je sad šef!

Ulazeći u hotelsko predvorje, ona je već bila odlučila: ako nešto pokuša, odbit će ga kratko i jasno!

Vozeći se dizalom, njezina se nelagoda pretvori gotovo u paniku.

Ne samo da je osjećala miris muškog parfema, nego je osjećala toplinu njegova tijela. To ju je čudno uzbudilo, sasvim neovisno o njezinoj volji.

17 Glorij@

Na pragu svoje sobe ona se okrenula i nasmiješila mu se široko, ukočenim smiješkom domaćice, kojim je nekad u domu Jamesovih pozdravila ljude, njoj potpuno ravnodušne.

- Laku noć, Vince, hvala ti za ugodnu večer! Nadam se da ćemo dobro surađivati i da ću opravdati povjerenje koje u mene ima moj poslodavac. Nemaš pojma koliki mi užitak pruža ova lijepa soba, koju ne moram ni s kim dijeliti. Vince stisne oči i ona više osjeti nego što ugleda, promjenu na njemu. Očito je shvatio njezinu poruku... Doduše, uputila mu je sasvim "diskretno", poput najjače neonske svjetiljke! I tad odjednom pomisli da ga je možda posve neopravdano povrijedila.

Napokon, shvati ona s užasom, on joj za cijelo vrijeme što su ga proveli zajedno nije dao ni najmanje povoda! Bio je savršeno uljudan i nenametljiv. Na žalost, sad je bilo prekasno da ispravi grešku. Ono što je rekla nije mogla povući.

- Alexa, zar ti se baš ništa nije svidjelo u braku? - upita on tiho.

Nju pogodi njegova pronicavost, pa sasvim izgubi vlast nad sobom, nasloni se na dovratak i gorko reče: - Užasna je riječ frigidnost kada ti je u lice kaže punokrvni američki muž!

- Možda je negdje u dubini duše znao da ne postoje frigidne žene, nego da svakoj treba samo pravi muškarac da je probudi. - Izrekao je to tiho, čudnim glasom, od kojega Alexa osjeti nešto poput udarca struje niz kralješnicu. Kako li se samo promijenio? Nije teško pogoditi da ne ljubi više onako nespretno kao prije nekoliko godina, kad ju je to više zabavljalo negoli uzbuđivalo. Vince ju je netremice gledao, zatim polako izvuče ključ iz njezinih zgrčenih prstiju, otključa vrata i širom ih otvori.

- Laku noć, Alexa! Ako do sutra ujutro ne stigne tvoja prtljaga, morat ćemo ti nabaviti udobnije cipele od ovih koje imaš. Čeka nas duga šetnja gradom!

Naglo se okrene i ode, a da ona nije uspjela reći ni slova.

18 Glorij@

3.

Alexa se naglo uspravi u krevetu, zvjerajući zbunjeno po nepoznatom prostoru. Do njezine uspavane svijesti dopirali su razni zvukovi: kucanje na vratima i ženski glas, te uporna zvonjava telefona.

Nesposobna da odgovori na oba poziva, ona izgubi još nekoliko trenutaka u pokušajima da se pribere onda mehanički podiže slušalicu, i već kod prvih riječi nevidljiva govornika postane svjesna svog položaja.

Zahvali na buđenju i pođe otvoriti vrata. Pred vratima je stajala savršeno uredna sobarica s doručkom na pladnju i sa smiješkom na licu.

Tek kad je sjela na stolić da doručkuje, Alexa ugleda poruku. Dakako!

Kako se odmah nije sjetila da se to Vince pobrinuo za buđenje i doručak u sobi? Poruka doduše, nije bila baš osobito srdačna: samo obavijest da su njezine stvari stigle na aerodrom i već su na putu u hotel, te molba da ga za jedan sat čeka u hotelskom predvorju.

Pa ipak, bio je vrlo obazriv, prizna ona samoj sebi i s užitkom pojede ukusan doručak. Upravo je pijuckala drugu šalicu kave kad je vratar donio prtljagu. Imajući na umu Vinceov savjet, obula je udobne sportske cipele i prebaci vestu preko ramena. Vince je dočeka sa zadovoljnim smiješkom. Dok ju je pogledom mjerio od glave do pete, ona osjeti kako je oblijeva rumenilo, pa se naljuti sama na sebe.

I Vince je bio sportski odjeven, ali na elegantan, iako nehajan način.

- Hvala ti za doručak i buđenje! Zaboravio sam ti reći da je doručak uključen u cijenu sobe i da se ovdje posluživanje u sobi ne smatra luksuzom.

U grad su se uputili pješice. Putem joj je objašnjavao program razgledavanja, naglasivši da će to biti radni dan. Alexa je bila zadivljena 19 Glorij@

ljepotama grada i bilo joj je svejedno hoće li ga doživjeti u radnom ili neradnom danu.

Nikada još nije išla tako nevjerojatno uskim ulicama, koje su još bile i strme i krivudave. Popločane su bile oblucima, a na to se čovjek tek treba priviknuti. Treba neprestano gledati pod noge, a to odvraća pogled sa zanimljivih stvari.. Kod svake veće izbočine Alexa je posrnula jer su joj oči bile zauzete prekrasnim balkonima od kovana željeza. Ali tu joj je Vinceova ruka, koje je počivala na njezinoj mišici, priskočila u pomoć kad bi god zatrebala.

I on je uživao u starim zgradama, i nije pokazivao nestrpljenje kad bi se ona zaustavila da nešto bolje pogleda. Kad su ušli u zatvorenu tržnicu Alexa se zapanji raznovrsnošću namirnica. No ubrzo od jakih mirisa ribe, mesa i mirodija, ona osjeti slabost.

- Mi baš nismo navikli na takav način kupovanja - primijeti Vince kad su opet izišli na zrak.

Nastaviše obilazak, ali polaganijim korakom. Njegova joj je ruka oko njezinog ramena ulijevala osjećaj sigurnosti. Tako su stigli do dvorca Sao Jorge, smještenog na vrhu brežuljka. Alexa je uživala u Vinceovu dodiru, ali se istodobno ljutila na sebe što zaboravlja da joj je Vince samo poslodavac, a ne kavalir koji je vodi u šetnju za njezino zadovoljstvo. Odmaknula se od njega pa pažljivo nastavila hodati sama po neravnom popločenju, a zatim po nejednakim kamenim stepenicama, kao da želi naglasiti svoju neovisnost. Tako odvojeni, obišli su park i popeli se na bedeme.

- Oh, kakav veličanstven vidik! - usklikne kad su stigli gore.

Iza brežuljaka su jedno do drugoga, uživali u pogledu na cijeli Lisabon i rijeku Tjeo koja tu ulazi u Atlantski ocean. Od dvorca se prema rijeci stepenasto spuštalo more krovova, stvarajući raspjevani mozaik od različitih boja crijepova, i zelenila, koje se probijalo među kućama.

- Pogledaj, došli smo odande! - pokaže rukom Vince i nastavi: Svaka bi ptica tu udaljenost preletjela za nekoliko trenutaka, a nama je trebalo... čekaj da pogledam na sat... gotovo dva sata!

Prijateljsko zadirkivanje zagrija Alexino srce. Odjednom osjeti sreću što je na tako divnom mjestu sa čovjekom koji joj je drag. Toplo mu se nasmiješi i unese mu se u lice.

20 Glorij@

- Možda će ti biti smiješno, jer takve se stvari ne govore naglas, ali moram ti kazati da se ovog trenutka osjećam slobodna kao ptica, spremna da zalepršam s ovih visina.

Na kratak, sasvim kratak trenutak, njegovo lice promijeni izražaj, zatim joj on uzvrati smiješak, okrene se i počne spuštati stepenicama.

- Ne pomišljaj na to da skratiš sebi put prema dolje, jer ne želim da „Globus" izgubi novoga namještenika! - dobaci joj on preko ramena.

Vince krene preko dvorišta ravno prema taksiju, koji je bio parkiran pred ulazom. Alexa se odjednom preplaši da je razljutila Vincea. Možda je svojim glupim zanosom pokvarila dojam poslovne osobe, pa se on pokajao što ju je namjestio?

- Vince, molim te, pričekaj trenutak! Uhvati ga za ruku da bi ga zaustavila, pa mu se sa zebnjom zagleda u lice.

- Taksi... zašto taksi!? Zar se nismo dogovorili da grad obilazimo pješice?

Gledao ju je nekako čudno, kao da ne shvaća o čemu je riječ. Ona se od muke ugrize za usnicu, ali onda on prasne u smijeh.

- Alexa, ovdje je vožnja taksijem vrlo jeftina. Zašto to ne bismo iskoristili i malo odmorili noge?

Njoj odlane, pa se sa zadovoljstvom zavali u sjedalo. Koliko se ta vožnja taksijem razlikovala od one jučerašnje! Ponovo su uživali, gledajući stare kuće kraj kojih su se vozili. Vince joj objasni da je običaj prekrivanja kućnih pročelja keramičkim pločicama ostatak maurskog utjecaja.

- Vidjet ćeš kako su takva pročelja lijepa u sjevernoj Španjolskoj!

- dodao je kao uzgred, a njoj srce jače zakuca kad je čula da bi to putovanje moglo potrajati.

Zaustave se pred malim restoranom. Dok su čekali na objed, proučavali su tlocrt Lisabona i bilježili gdje su sve bili i što su vidjeli.

Vince joj objasni da ima putnika koji sami žele istraživati grad, pa ih je dobro opskrbiti planom grada i uputama što je vrijedno pogledati: Alexa ga je pažljivo slušala, no istodobno je bila duboko svjesna njegove privlačnosti. Kao začarana, pratila je njegove ruke koje su izvodile plesne figure nad tlocrtom. Kako su sigurne i snažne, a opet senzibilne!

21 Glorij@

Poslije objeda, prošetali su se kroz četvrt Rossio da bi razgledali veličanstvene palače. Posvuda su se vidjeli službeni autobusi s oznakama različitih zemalja. U toj gužvi jedva su pronašli stajalište gradskog autobusa da odu u četvrt Belem, gdje su namjeravali provesti ostatak poslijepodneva.

Alexa je iz knjiga o Portugalu već znala da je Belem povijesno značajna četvrt, s mnogo zanimljivih spomenika iz doba kad su Portugalci otkrivali svijet. Iskrcali su se pred belemskim tornjem, sagrađenim početkom 15. stoljeća.

- Taj je toranj u takozvanom manuelskom stilu - objasni joj Vince.

- To je portugalska varijatna renesanse.

- Kako je kićen i raskošan! - uzvikne Alexa.

Držeći se za ruke, obišli su još samostan Jernimos, najznačajnije djelo manuelskog stila, i ostale znamenitosti toga dijela grada. Alexa je upijala sve podatke, pažljivo slušajući svoga vodiča, ali je istodobno u sebi raspravljala sama sa sobom. Što ti, zapravo, hoćeš od Vincea? Pitala je samu sebe i iskreno odgovarala: - Želim da bude svjestan da sam žena! lako nije bila sasvim na čistu s tim što bi to uistinu trebalo značiti. Znala je samo to da je njegova blizina uzbuđuje.

Kroz gužvu su se probijali, držeći se za ruke. To je, bez sumnje, s njegove strane bio samo znak uljudne pažnje. Vrlo je dobro shvaćala njegove povremene podrugljive napomene kako su ovdje radi posla, a ne radi zabave. S obzirom na njezinu jučerašnju primjedbu, morala bi biti zadovoljna njegovim suzdržanim ponašanjem. Ali tko zna zašto ipak nije bila!

Kad su napokon stigli u hotel, jedva je vukla noge.

- Možda više nikad neću moći hodati - uzdahne ona šaljivo.

- Izdrži još samo do večeras! Vodim te u lokal gdje se pleše. Ne, nemoj se plašiti! - Srdačno se nasmijao kad je opazio zapanjen izražaj na njezinu umornu licu. - Mi ćemo samo promatrati druge. Imaš nekoliko sati pred sobom da se dobro odmoriš. Program počinje tek u dvadeset dva sata.

Naslonjena na zid dizala, Alexa je tupo zurila u svog poslodavca.

Nije smogla snage čak ni da iz pristojnosti pokaže mrvicu oduševljenja, pa samo kimne glavom. No kad se tri sata poslije probudila iz 22 Glorij@

okupirajućeg sna, a potom dugo opuštala u toploj kupelji, ona ustane svježa i spremna za noćne pustolovine. Sa zadovoljstvom se sjeti svoje izazovne večernje haljine, što ju je u posljednji trenutak ubacila u kovčeg. Kad se malo poslije kritički odmjerila u zrcalu, posumnjala je da je ono što joj je odraz vraćao sasvim prikladno za održavanje poslovnih odnosa s direktorom „Globusa". Vratni je izrez na haljini duboko klizio niz baršunastu put, otkrivajući smjelo nježne ali čvrste obilne grudi, a tanka, pripijena rastezljiva tkanina činila je također svoje - više je otkrivala negoli skrivala! Upravo je pomislila što bi drugo mogla odjenuti, kadi li začu kucanje na vratima. Prekasno za promjenu!"

- Jeste li go...tova!? - upita Vince kojemu se u pola riječi prekine dah. - Vidim da si pripremna - nastavi on tiho, ustuknu korak i zabi ruke u džepove. Stisnutih očiju odmjeri je od glave do pete, a pogled mu se malo duže zadrži na vratnom izrezu. Alexa se jedva suzdrži da rukom ne pokrije otvor, pogleda ga ravno u oči i zbunjeno upita: - Nije li ova haljina previše... previše... - ušutje, prepuštajući njemu da izmisli pridjev.

- Nema dvojbe da je previše - previše! - nasmiješi se Vince. Samo da večeras i drugi to ne opaze! Jer ako zasjeniš zvijezdu večeri, poznatu fado-pjevačicu, bojim se... Kažu da je, vrlo temperamentna! Ta je šala razbila Alexinu nelagodnost i izazvala dobro raspoloženje u oboje. Izišli su iz hotela ruku pod ruku, kao dva stara dobra prijatelja, samo je Alexi u taksiju bridjela ruka na Vinceovoj strani, toliko je bila svjesna njegove blizine. Uniformirani vratar uvede ih u lokal, a konobar im pokaže stol. Vince naruči bijeli porto. Alexu oduševi to piće, o kojemu je dotad samo slušala hvalospjeve. Ona pogledom pažljivo ispita svaku pojedinost u dvorani, pa se zadovoljnim smiješkom obrati Vinceu, koji ju je pozorno promatrao: - Pleše li se ovdje fado samo za turiste?

Vince se malo trgne, ali se brzo pribra i uljudno odgovori: - Vidjet ćeš poslije, kad se lokal napuni, da i mnogi Portugalci dolaze uživati u fadu. Vjerojatno si čitala da je ta glazba narodnog podrijetla. To je dugo bila glazba radnika i ribara u lučkim mjestima.

Tek ju je u prošlom stoljeću proslavila i pronijela romska pjevačica Maria Severa. Kažu da današnje pjevačice fada nose, njoj u čast, crni rubac.

23 Glorij@

Do početka programa bilo je još vremena i za večeru. Dugo su proučavali jelovnik, birajući prave narodne specijalitete. U želji da kušaju što više različitih, naručiše svaki posebno, pa se uskoro stol pred njima ispuni raznovrsnim jelima koja su sva ukusno mirisala i bile još boljega teka.

Ubrzo nakon večere, na maloj pozornici usred dvorane, pojave se četiri, u crno odjevena, glazbenika i ozbiljna lica stanu ugađati gitare i viole. A onda, bez ikakve posebne najave, iziđe prva pjevačica fada i strastveno zapjeva. Svaka njezina pjesma bila je popraćena burnim pljeskom. Dvorana je odjekivala i tresla se od žestokog odobravanja. I oni koji nisu razumjeli portugalski shvaćali su sadržaj romansi po dramatičnom glasu i izrazitoj mimici pjevačice. Govorilo se o ljubavi i smrti. Poslije se pojavio poznati Lucio Docarmo, gost večeri. On je, radi stranih turista, prije svake pjesme ispripovijedao kratak sadržaj na engleskom. I to je bilo mnogo ljubavnoga jada i tužnih rastanaka, pa se Alexa upita nije li nešto od toga Vincea podsjetilo, kao što je nju, na prošle zajedničke dane. No, ako i jest. Vince to nije ničim pokazao.

Izvrsno portugalsko vino sve je brže nestajalo iz Alexine čaše, i ona je u drugoj polovici programa pljeskala i glasno odobravala, jednako kao i ostali gosti. Njezina se stolica nekako našla sasvim blizu Vinceove, tako da su im se bedra dodirivala, a njegovo lice bilo joj je toliko blizu da je sasvim lako mogla piti iz njegove čaše dok ju je on prinosio usnama. U tom stanju zanosa bila je voljna ostati do jutra, uživajući u glazbi i Vinceovoj blizini. No na njegovo pitanje je li spremna za odlazak, ona smjesta ustane i pođe za njim na ulicu.

Dok su čekali na taksi. Vince je obujmi oko struka, a ona se, kao da je to najnormalnije na svijetu, udobno nasloni na njega. U neko je doba ove ugodne večeri našla odgovor na svoje pitanje ovog podneva: "Što ti želiš od Vincea?" Želi ga za ljubavnika, eto odgovora! Odlučila je bila da se više ne udaje, ali to ne znači da se odriče tjelesne ljubavi. Ona je zrela žena, a koja zrela žena ne bi rado spavala s pravim muškarcem poput Vincea!

Preostaje samo da mu to još nekako obznani, ako se tome nije i sam već dosjetio, njezina haljina i ponašanje za stolom bili su prilično rječiti. Taksist kao da je bio na njezinoj strani; jurio je tako da ju je na jednom zavoju doslovce bacio u Vinceov zagrljaj.

24 Glorij@

- Zacijelo vježba za "Grandprix"! - šaljivo promrmlja Vince i spremno zagrli Alexu. Ona potone u njegov naručaj, rastapajući se od miline. Pod njezinim je obrazom njegovo srce kucalo, kucalo... U jednom od idućih krivina, ona osjeti njegove usnice na svojoj kosi. Ne, to nije bilo slučajno, i sasvim će se pouzdano, razmišljala je ona, nastaviti u njezinoj ili njegovoj sobi.

Ušli su u hotel i krenuli zajedno prema dizalu. Vince uljudno otvori vrata, Alexa uđe, ali zastane ukočeno na njegove riječi: - Želim ti laku noć! Ja bih još nešto popio prije spavanja.

Alexa se okrene i zaprepašteno ga pogleda. Zatim mehanički prihvati ključ, od svoje sobe, koji joj je pružao. Na njegovu je licu bila neprobojna maska. Tad ona shvati da je odrješito odbio njezin ljubavni poziv. Njezino izražajno lice u trenu otkrije razočaranje, poniženje, a zatim prkos.

- Laku noć. Vince! - reče što je hladnije mogla.

Učini joj se da mu je trebalo nepotrebno mnogo vremena da zatvori vrata dizala. Pritisne dugme svojega kata, prožeta osjećajem neizmjerna stida.

4.

Idućeg jutra Alexa se probudila s nelagodnim osjećajem da je zakasnila. Prošle večeri nije zatražila buđenje, već doručak u sedam i trideset, vjerujući da će je probuditi sobaričino kucanje.

Istog trenutka sjeti se sinoćnjih događaja, a tijelom joj prođoše valovi stida i poniženja. Kako li se samo glupo ponijela! Kako da se ponaša kad susretne Vincea? Hoće li moći biti prirodna i pretvarati se kao da se ništa nije dogodilo? Kako li će se on ponašati prema njoj?

Hoće li biti zbunjen? Da je neće, možda, gledati s visine ili je čak žaliti?

Skoči iz kreveta da razgrne teške zavjese na zastaklenim vratima balkona. Najveća je tajna ipak zašto ju je Vince odbio. Nije bila umišljena zbog svojeg izgleda, no znala je da privlači muškarce. Osim toga, rijetko bi koji muškarac odbio mladu i zgodnu ženu, koja mu se nudi. Postoji, 25 Glorij@

dakle, samo jedno objašnjenje: ipak se Vince na nju ljuti i poslije tolikih godina! Nije joj oprostio. Ona je njega odbila prije sedam godina, a on joj sad sadistički vraća. To je jedini razlog, jer nije moguće da ga tjelesno ne privlači. Činjenice su govorile suprotno.

Jarka sunčeva svjetlost preplavi sobu. Ona uplašeno pogleda na svoj ručni sat i trže se od zaprepaštenja. Deset i trideset! To nije moguće! Smeteno se okrene oko sebe i tad ugleda papir gurnut ispod vrata sagne se i pročita poruku: "Otkazao sam tvoj doručak. Spavaj koliko te volja! Potreban ti je odmor nakon sinoćnjeg dugog hodanja."

Nije bilo pozdrava ni potpisa, ali rukopis je bio Vinceov.

Alexa odahne od olakšanja, sjede na rub kreveta i još nekoliko puta pročita poruku, tražeći neko dublje značenje u svakoj riječi. No, toga jednostavno nije bilo. Napokon zaključi da je on samo obazriv. To je samo dio pažnje kojom on, kao uljudan svjetski čovjek, okružuje svoje bližnje. Zaista je ljubazan! Ta poruka, dakako, nije bila objašnjenje za njegovo sinoćnje ponašanje, ali je Alexi malo olakšala dušu. Podigla je telefonsku slušalicu.

- Molim vas, dajte mi sobu gospodina Reardona - zatražila je.

- Gospodina Reardona nema u hotelu. Rekao je da će se vratiti oko jedan sat.

- Hvala! - reče, ne skrivajući razočaranje. Čim je spustila slušalicu, telefon zazvoni. Bio je ponovo isti glas.

- Gospodin Reardon je rekao da ćete zacijelo doručkovati u sobi kad se probudite.

- Oh, da! Rado bih sad doručkovala. Hvala vam!

Taj znak Vinceove pažnje dokraja je razvedri. Zadovoljno izađe na balkon, sjedne za mali stol i tu dočeka sobaricu. Nakon doručka prestalo slobodno vrijeme iskoristi u pisanju nekoliko pisama. Kako joj se domovina sad činila dalekom! A još udaljeniji bio joj je donedavni način života.

Nekoliko sati nakon toga - upravo je dovršavala pismo za Jinxa pogleda s balkona na ulicu i opazi poznati visoki lik muškarca. Srce joj jače zakuca. Podboči laktove na stol i s užitkom stane promatrati kako se Vince gipko probija između prolaznika. Kad je stigao pred hotel, pogleda prema njezinom balkonu i toplo joj se nasmiješi.

Alexa ustane, nasloni se na ogradu i dovikne mu: 26 Glorij@

- Nisi me smio pustiti da prespavam pola dana! No, bilo je divno!

- Jesi li gladna? - Vince kao da je želio izbjeći razgovor o jučerašnjem događaju.

Alexa odmah shvati, pa mirno odgovori: - Pomalo. Da ti se pridružim u hotelskom predvorju?

- Za dvadeset minuta! - reče Vince, pogledavši na sat.

- Dobro, do viđenja!

Kad su se sreli, Vince je bio prirodan kao i uvijek. Alexa je uzaludno tražila neku promjenu u njegovu ponašanju toga popodneva.

Ni traga zluradosti u njegovim crnim očima, ni jedne jedine riječi kojom bi pokazao da je manje cijeni.

Na kraju zaključi ona, možda se sinoć i nije zbilo ništa strašno, barem ne tako kako se njoj učinilo. Do kraja tjedna jednostavno o tome više nije razmišljala. Nije imala ni - vremena za to! Sasvim se prepustila poslu u kojem je neobično uživala. Ona i Vince razgledavali su kulturne znamenitosti, ucrtavali turističke rute u plan grada, skupljali podatke o gradskom i prigradskom prijevozu - cijenama i stajalištima prometala.

Obišli su mnoge ugostiteljske lokale i hotele, raspravljajući s vlasnicima o cijenama za grupne posjete. Otišli su čak i na borbu s bikovima. Na svoje zadovoljstvo, Alexa je otkrila da ovdje, za razliku od Španjolske, životinje ne ubijaju. Za cijelo to vrijeme Alexa je s divljenjem promatrala Vincea; divila se njegovu brzom razmišljanju i rješavanju problema, njegovoj spretnosti i šarmu u ophođenju s najrazličitijim ljudima, njegovoj inteligenciji... Nije se mogla sebi načuditi kako to da sve te njegove dobre osobine nije zapazila prije sedam godina. Ta joj je pomisao, iako potpuno beskorisna, često padala na um.

I protiv svoje volje, znala je pomisliti kako je on mogao biti dobar muž, ta kako bi to i sad mogao biti. U njoj se neopazice počela rađati neka čudna nada. Njih se dvoje, bez svake sumnje, izvrsno slažu u poslu.

Ne bi li se to poslovno prijateljstvo moglo razviti u nešto dublje? Ona zacijelo ne bi imala ništa protiv toga! Tad joj jedan događaj neugodno otvori oči. U subotu su napustili hotel "Jorge" i taksijem otišli do kolodvora Cais de Sodre, s kojeg električni vlakovi često voze do Estorila i Cascaisa. Unaprijed su rezervirali sobe u hotelu "Baia" u Cascaisu, odakle su namjeravali obići i Estoril s poznatom plažom i kasi-

27 Glorij@

nom. U njihovu je planu bilo još slikovito planinsko mjesto Sintra, što ga je znameniti lord Byron proslavio u svom "Childe Haroldu".

- U vlaku im je nasuprot sjedila mlada Portugalka s djetetom. Bio je to lijepi dječačić od otprilike tri godine. Imao je majčine okrugle crne i sjajne oči. Isprva nije odgovarao na smiješak stranaca, već se suzdržano stiskao uz majku. A onda je prevagnula njegova živahnost i otvorenost, pa ga je mati jedva zadržavala da ne istrči u hodnik. Vince iz torbe izvuče hrpu šarenih turističkih prospekata, i za nekoliko je trenutaka dijete mirno sjedilo u njegovu krilu te listalo knjižice prepune živopisnih fotografija. Alexa je zaprepašteno promatrala prizor. Dječačić je oduševljeno nešto brbljao na portugalskom, unosio se Vinceu u lice s tako čarobnim smiješkom da ovome nije dugo trebalo da se raznježi.

Odjednom se s užasom sjeti što mu je bila napričala one prve večeri u Lisabonu, a na to je bila sasvim zaboravila do ovoga trenutka kada je najednom postalo jasno da Vince voli djecu, da bi ih, dakle, i želio.

Nije li čak spomenuo da bi se oženio jedino zato da ima djecu, a ona u sedam godina braka nikad nije zanijela. Liječnici, doduše, nisu mogli utvrditi da je na njoj krivica, a njezin se muž Courtney nije želio podvrći, pregledima, tvrdeći drsko da ima opipljive dokaze za svoju plodnost. Kad su majka i dijete napustili vlak, Alexa osjeti olakšanje.

Zagleda se kroz prozor, ne zapažajući krajolik kroz koji su prolazili.

- Što ti je? - upita je mirno Vince. Ona načas poželi da se izvuče s nekim lažnim objašnjenjem, ali se sjeti da njega neće lako prevariti.

Uvjerila se u njegovu pronicljivost, a ona sama nije nikad znala dobro lagati ni glumiti. Osim toga, osjeti potrebu da s nekim podijeli tugu što ju je obuzela.

- Ponekad imam osjećaj promašenosti. Osobito kada, kao malo prije, vidim sretnu majku s djetetom... - Riječi su joj uz veliki napor izlazile iz usta, čak joj je i glas bio nekako čudno promukao.

Vince ju je promatrao tako prodorno da joj se učini kako joj čita misli.

- Moraš zaboraviti prošlost! Zaboravi Courtneyja! Samo tako možeš postati potpuno slobodna, a to je, reklo bi se, trenutačno tvoj glavni cilj. Posljednje riječi zazvučale su nekako oštro, i on naglo ušuti, kao da je požalio što ih je izrekao. Stisne usta i prepusti se

28 Glorij@

razmišljanjima koja, sudeći po izražaju njegova lica, nisu bila nimalo vedra.

Alexa se također zamisli. Ona Vinceu, zapravo, nije mnogo pričala o svome braku. Svakako mu nije rekla da između nje i njezinoga muža nije nikad bilo mnogo ljubavi. Ubrzo nakon vjenčanja pokazalo se da je Courtney nikad nije duboko ni iskreno volio. Možda on nije ni mogao nikoga voljeti, pa nije čudo što su se njeni osjećaji, nakon prvotne zanesenosti, ubrzo ohladili. Vince možda misli da ona tuguje zbog rastave, a ne zbog promašenog bračnog života. Bolje nego da zna pravu istinu: da ona sad čezne za njim!

Ubrzo se vlak zaustavio u Cascaisu, a novi dojmovi i uzbuđenja izbrisali su Alexinu tugu. Hotel koji je Vince izabrao zbog pristupačne cijene bio je skroman, ali udoban i na izvanrednom položaju - tik uz plažu po kojoj je to mjesto i bilo znamenito. Alexina je soba gledala baš na tu plažu i na Atlantski ocean. Ona se uputi ravno prema balkonu, dok je Vince unosio njezinu prtljagu.

- Oh, Vince, pogledaj!

On iziđe za njom na balkon i tiho zazviždi od oduševljenja.

- Sada mi je jasno zašto to mjesto toliko vole slikari i fotografi!

Pred njima se pružao prekrasan gradić prepun života, buke i kretanja. U zaštićenoj maloj luci ljuljuškali su se slikoviti ribarski brodići, svi odreda obojeni žarkim bojama - crvenom, plavom, žutom i zelenom, a njihovi odrazi stvarali su na površini vode mozaik pokretnih šarenih figura.

Na pjeskovitoj je plaži ispred hotela bilo mnoštvo kupača.

Svugdje je vladala živost i bezbrižnost, a opet cijeli vidik ulijevao je Alexi neku smirenost. Ona nije mogla odvojiti pogled s te ljepote. Nije se ni pomakla kad je Vince ušao u sobu da otpusti hotelskoga momka.

Okrene se samo da vidi je li možda otišao, pa kad spazi da se opet vraća, široko mu se nasmiješi i ispruži ruku. Vince je malo oklijevao a onda prihvati njezinu ruku i nasmiješi se njezinom neobuzdanom oduševljenju.

- Lisabon je bio lijep i zanimljiv, ali u ovo sam se odmah zaljubila.- Zatim je sasvim pribrano dodala. - Kako ovi ribari izvlače čamce na pijesak? Vince joj objasni postupak. Nju je to zanimalo, pa je nastavila postavljati pitanja, ali u jednom trenutku Vince napomene da 29 Glorij@

treba raspremiti stvari, pa oboje uđoše u sobu. Tamo ona spazi Vinceove kovčege na podu.

- Nadam se da je iz tvoje sobe pogled jednako tako lijep kao i iz moje.

On je podigao kovčege i izašao u hodnik, a ona za njim. Vince otvori vrata susjedne sobe i uđe. Alexa zadrhti kad shvati da će joj biti tako blizu. Kao da čita njezine misli, Vince reče: - Opazio, sam da su zidovi prilično tanki. Nadam se da nemam bučne susjede. - A onda se naglo okrenuo prema njoj i najozbiljnije ju upitao: - Hoćeš li ti, možda, Alexa?

Bila je to šala kakvu sebi obično dopuštaju ljubavnici, i ona naglo porumeni jer se zamisli u njegovu krevetu.

- To bi morao pitati Courtneyja! - izvali ona zbunjeno i istog trenutka požali.

Vince se naglo ukočio i povukao u uobičajenu zatvorenost.

Uljudno se nasmiješio i rekao: - Moramo ugovoriti neke znakove, kao na primjer: dva udarca znače "Molim, tiše" i tome slično. Onda, do skorog viđenja!

Alexa se vrati u svoju sobu, neizmjerno ljutita na sebe. To je bio možda prvi znak da Vincea zanima i kao žena, a ne samo kao poslovni partner. A ona je baš morala spomenuti Courtneyja! Kako glupo!

Postigla je samo to da je on opet između njih podigao branu. Ljutito se prihvati raspremanja stvari i nehotice osluškujući hoće li do nje doprijeti kakav zvuk iz susjedne sobe.

♥ Kako se počeo spuštati sumrak, tako je na plaži bilo sve manje ljudi, a sve više njih na popločenoj obali i uskim ulicama. Ostalo je samo nekoliko najupornijih mladića, koji su zaigrali nogomet na pijesku i plićaku. Nekoliko ribara prodavalo je u čamcima netom ulovljenu ribu, koja se praćakala u drvenim sanducima. Alexa i Vince su sve to pažljivo razgledavali, šetajući se između ribarskih brodica. Iz nekih su vadili plastične kutije s već razvrstanom ribom i odnosili nekamo u grad, 30 Glorij@

vjerojatno u hladnjače ili u tvornicu. Polako se spuštala tama, a svjetla na obali bivala su sve sjajnija.

Grad je poput noćnog cvijeta blistao raznobojnom rasvjetom.

Posvuda se u malim kioscima moglo kupiti jelo i piće. Mirisalo je na prženu ribu. Gotovo je svaki kiosk imao zvučnik. U čudnoj kakofoniji miješali su se rock-ritmovi sa strastvenom glazbom fado-pjesama. Ljudi su se veselo gurali i razdragano smijali. Alexa i Vince krenuše prema mirisima i utonuše u gužvu. Alexu prođe zadovoljstvo kad osjeti njegovu ruku na svojoj mišici, zatim oko struka, te napokon na ramenu.

Alexa poželi da gužva bude još veća pa da je on ponese u naručju, kako je ne bi izgubio.

Na jednom kiosku odluče se za prženi krumpir, ribu i salatu od rajčica. Hranu su dobili na papirnatim tanjurićima, a piće u plastičnim čašama. Uživali su kao da su u najotmjenijem restoranu.

Alexu taj ulični ugođaj podsjeti na sajmove kod kuće i Vince se složi s njom da se ljudi posvuda jednako zabavljaju. Smijao se srdačno njezinim dosjetkama i ona osjeti promjenu u načinu kako je te večeri gleda i dodiruje. Ta je spoznaja uzbudi, probudi u njoj posebnu živost i izazva sjaj u očima.

Poslije večere prošetali su do betonskog mola, gdje je sad na maloj improviziranoj pozornici svirao rock-sastav. Bilo je čudno slušati riječi američkih hitova ovdje daleko, izgovaranih s jedva osjetnim portugalskim naglaskom.

Nakon nekog vremena ona se ipak zasitila buke i gužve, pa je sa zadovoljstvom kimnula kad ju je Vince upitao: - Da pođemo u šetnju?

Ne raspravljajući o cilju šetnje, počeše se udaljavati od gomile.

Cesta, što prolazi ispred hotela odvede ih izvan središta grada.

Jednim sporednim puteljkom dospješe do same obale i nastaviše istim smjerom.

Hodali su polako. Buka je prestala. Ovdje, na obali, bile su samo rijetko rasute vile, automobili su tek povremeno prolazili. U tišini se jasno čulo zapljuskivanje oceana, a na pučini su žmirkale svjetiljke s brodova. Alexa se sva predala čarobnom utjecaju krajolika i Vinceove blizine. Nije ni osjetila kad su se zaustavili. Zagledali su se u ocean, držeći se oko struka. Ona nasloni glavu na njegovo rame, sklopi oči i 31 Glorij@

uzdahne od zadovoljstva. Dodir njegovih prstiju na njezinom obrazu bio je gotovo neosjetan. Okrene lice prema njemu. Njegovi dugi prsti, koje je često voljela promatrati, i dalje su joj nježno dodirivali lice, kao što to čine slijepci da bi stvorili predodžbu o nečijem izgledu. Alexa zadrži dah. To je neobično milovanje probudilo u njoj neku čulnu strunu za koju nije ni znala da postoji. Cijelo joj je tijelo drhtalo i čekalo, beskrajno dugo, na dodir njegovih usnica na svojima. Napokon ih osjeti. Bile su čvrste i hladne. Dodirivale su njezina usta lagano, kao da iskušavaju njihov okus.

Uzvere obje ruke preko njegovih grudi pa ga zagrli oko vrata i tako privuče njegovu glavu bliže svojoj, nestrpljiva i željna užitka. Istoga trenutka njegov nježni poljubac postane žestok, zavuče jezik u njezina rastvorena usta. Strastveno se zagrliše, a njegove ruke počeše istraživati svaku oblinu njezina tijela. Kad ih osjeti na grudima, njoj se ote krik iz grla. Disala je teško, a kad se on napokon odvojio, ona žudno udahnu hvatajući zrak. Osjeti njegov vreli dah u pregibu vrata. Zagnjurio je glavu u njezino rame i držeći je čvrsto za bokove, privi je k sebi. Čula je njegovo srce kako žestoko kuca i osjećala pritisak njegove muškosti u svojemu krilu. Nije više bilo sumnje da je želi isto toliko koliko i ona njega. Od te pomisli krv joj uzburkano prostruji venama.

- Vrijeme je da krenemo - promrmlja on promuklo i naglo je pusti. Nehotice joj se ote uzvik negodovanja, ali odmah shvati da on ima pravo, ne mogu, valjda, voditi ljubav na javnome mjestu!

Bez riječi uputiše se u hotel. Sva pod dojmom onoga što se među njima dogodilo, Alexa nije željela govorom pokvariti čar trenutka, pa se prepustila plimi osjećaja. Mislila je kako je dobro što su oboje slobodni i zreli ljudi i što znaju što žele. A ona je znala da dosad nije poželjela nekog muškarca tako kao što sad strastveno želi ovoga ovdje, koji uz nju šutljivo korača. Samo da sruši tu pregradu koju on proteklih dana uporno podiže između njih dvoje! Uđoše u hotelsko predvorje. Alexa polako krene prema dizalu. Vince je uzeo ključeve od njihovih soba i pošao za njom. Tad ga s recepcije pozvaše da se vrati. Alexa se okrene i pod blistavom rasvjetom predvorja pogleda Vincea u oči. Izaražaj na njegovu licu bio je tvrd i zatvoren. Nju probode strelica straha. Kako se može držati tako hladno? Zar je moguće da ne osjeća isto ono što i ona?

32 Glorij@

Ukočena i zbunjena, slušala je kako ga obavještavaju da je imao nekoliko telefonskih poziva iste osobe.

- Gospođa je zamolila da je nazovete bez obzira na vrijeme završi službenik i pruži Vinceu komad papira.

Nešto u čudnom držanju recepcionera i Vinceovoj pretjeranoj suzdržljivosti navede Alexu da bez ustezanja pogleda papirić. Tamo je uz telefonski broj stajalo velikim slovima "Gloria Allen" Vince letimično pogleda papir, strpa ga u džep i otvori vrata dizala. Razočaranje poklopi Alexu kao težak teret na grudima. Bilo joj je jasno da je ta večer sasvim propala. Vinceovo lice nalikuje maski ili zaključanim vratima. U očima ni traga sjeni ikakve strasti. Uljudno je otključao vrata njezine sobe i ustuknuo korak da je propusti.

U tom teškom trenutku Alexi u pomoć priskoči taština. On zacijelo jedva čeka da se povuče u svoju sobu i nazove tamo neku Gloriju Allen. Baš mu neće pokazati koliko je povrijeđena i razočarana!

- Laku noć, Vince! - reče što je hladnije mogla, isprsi se i čak uspije razvući usne u smiješak. - Vjerojatno jedva čekaš da razgovaraš sa svojom prijateljicom!

Načas Vinceovim licem proleti izražaj nedoumice, a onda se maši za džep u koji je bio spustio cedulju. Alexa mu je željela pokazati da zna o čemu je riječ, ali da nije ljubomorna.

- Laku noć, Alexa! Dobro spavaj! Bio je to pozdrav kakav se upućuje slučajnom znancu u prolazu hotelskim hodnikom - uljudan, ravnodušan.

Da dobro spava!? Kako li se samo usuđuje takvo što joj zaželjeli!?

Alexa dostojanstveno uđe u svoju sobu i polako zatvori za sobom vrata, ali onda se odmah na njih nasloni, osjećajući kako je napušta snaga. Bit će sretna ako uopće zaklopi oči... Njezin bijes naglo splasne pred naletom tuge. Zatvori balkonska vrata i navuče teške zavjese da se odvoji od svijeta radosnih ljudi, što su još prolazili ulicama. Zapravo, glupo je što je ljubomorna na tu nepoznatu ženu. Teško je vjerovati da tako privlačan i sposoban muškarac poput Vincea može biti sam. S druge strane, ne smije brzati u zaključcima. Vince nikad nije spomenuo tu Gloriju Allen niti čime dao naslutiti da postoji neka značajna žena u njegovu životu.

33 Glorij@

Zbunjivalo ju je ipak njegovo ponašanje na obali. Nedvojbeno je pokazao da je želi. Da je malo hrabrija, otišla bi do njegove sobe, pokucala i otvoreno upitala zašto se povukao.

Nametnula su joj se dva objašnjenja za njegovo čudno ponašanje.

Možda mu ponos ne dopušta da joj se nameće kad ga je one prve večeri u Lisabonu upozorila da želi biti slobodna, a možda se boji trajnije veze, pa je radije izbjegava. Na sva ta pitanja odgovor je bio sasvim blizu. Tek nekoliko koraka dijeli je od njegove sobe. Ali što ako je Gloria Allen doista Vinceu važna? Od te pomisli splasne i posljednji ostatak Alexine hrabrosti. Prezirno spočitnu samoj sebi da je kukavica pa ode u krevet.

Sat nakon toga još se prevrtala po postelji, tražeći udobniji položaj. Činilo se da nikada neće zaspati. Tad joj pažnju privuče škripanje kreveta iz susjedne sobe. Ubrzo se zvuk ponovi, I Vince nije mogao zaspati! Zbog nekog neobjašnjivog razloga, ta spoznaja umiri Alexu i ona uskoro utone u san.

5.

Lako kucanje na vratima trgne Alexu iz drijemeža i ona bunovno iskoči iz kreveta. Uvjerena da je to sobarica s doručkom, pođe ravno prema vratima i naglo ih otvori. Umjesto sobarice na vratima je stajao Vince s golemim poslužavnikom na kojem je bio doručak.

- Idemo li na moj ili na tvoj balkon? - upita on mirno, a zatim je, nimalo zbunjen, odmjeri od glave do pete. Alexa naglo pocrvenje, svjesna da njezina čipkasta spavaćica više otkriva negoli skriva. Povuče se iza otvorenih vrata i rukom ga uputi na njezin balkon.

Ukočena u svom kutu, promatrala ga je kako ulazi, odlaže doručak na stolić, otvara balkonska vrata i iznosi poslužavnik.

Onda se trgne i požuri u kupaonicu. Na brzinu se umila, navukla kućnu haljinu i pridružila mu se. On je već točio kavu.

Sjedne nasuprot njemu i zagleda se u njegove ruke. Sinoć su me te ruke milovale, pomisli.

- Šećera?

34 Glorij@

- Ne, hvala! - Alexa prihvati ponuđenu šalicu i otpi gutljaj ti ćeš mene uvelike razmaziti, znaš li? Ne bojiš li se da ću se na takve i slične pažnje naviknuti kao na nešto sasvim normalno?

- Ne, ne bojim se! Osim toga - on zastade i nasmiješi se zavodnički - koji bi ti muškarac mogao odoljeti dok si ovako odjevena?

To je trebalo biti šala, ali njegove su je oči doslovce proždirale, jer čipkasta kućna haljina preko spavaćice također nije mnogo skrivala.

Srce joj jače zakuca i u ušima joj počne šumiti. No Vince nastavi razgovor o planovima za taj dan, kao da prije toga ništa nije rekao.

Napokon uzvikne: - Hajde lijenčino, imaš pola sata vremena da se spremiš dok ja obavim neke telefonske razgovore! Spominjanje telefonskih razgovora dojmilo se Alexe poput hladna tuša. Bila je već zaboravila Gloriju Allen ili ju je barem potisnula u neki zakutak svijesti. Namjerava li on to sad njoj telefonirati? Zar je nije zvao sinoć? Ili je nije uspio dobiti? A možda je uopće nije ni pokušavao nazvati?

Ta su joj se pitanja kovitlala glavom dok se spremala za izlazak.

Ugledavši se na Vincea, navuče traperice, a na to samo pletenu pamučnu majicu, koja nije sezala do struka, već je otkrivala usku, ali izazivačku prugu gole kože.

Vrata njegove sobe bila su samo pritvorena, no ona ipak pokuca.

- Uđi, uđi!

Alexa zakorači u sobu, ali neodlučno zastane, jer je Vince upravo nekome telefonirao. Uđe u sobu, ali odmah pođe na njegov balkon, svjesna pogleda kojim ju je ispratio. Sjedio je na rubu kreveta i pravio bilješke u malom notesu dok je razgovarao. Ona zaključi da je posrijedi poslovni razgovor, pa se vrati u sobu. Sjedne u naslonjač i počne se ogledavati oko sebe. Nije ni opazila da je Vince spustio slušalicu.

- Onda? Koju sam ocjenu zaslužio iz urednosti?

Alexa se lecne. Razgledavajući sobu, tražila je posredno znakove njegove osobnosti, u koju nikako da pronikne. Tobože, se duboko zamisli i značajno reče: - Zaslužuješ odličan, bez šale! Zapravo uredniji si od mene! Vince ustane, a u tijesnoj se sobi doimao još višim nego inače.

Zagonetno se nasmiješi i reče: - Tvoja soba odiše tvojom osobnošću i dubokom ženstvenošću.

35 Glorij@

Alexa se ne bi više zaprepastila ni da joj je uzeo ručnu torbicu i pregledao sadržaj. Pa on nije nikad ni pogledao njezinu sobu! Vrlo bi rado pokušala otkriti što to znači "duboka ženstvenost". No već ga je dovoljno upoznala da je mogla znati kako će on skrenuti razgovor. I zaista, on otvori vrata i pozva je na obilazak Cascaisa.

Mjesto je bilo čarobno danju, jednako kao i noću. Alexu je ipak najviše mamio izgled i ponuda bezbrojnih trgovina suvenira. Vince je strpljivo stajao uz nju dok se oduševljavala raznovrsnim predmetima nacionalne lončarije. Pred jednim od takvih ona se zagleda. - Uvijek se tako teško odlučujem! Koju bi ti izabrao? - Pokaže na dvije keramičke posudice žarkih boja.

- Ovu - odgovori on, ne oklijevajući ni trenutak.

- Ovu ću kupiti! - obrati se Alexa prodavačici, a zatim se okrene Vinceu: - Jesi li ti uvijek i u svemu odlučan kao sada? Ja vrlo često ne znam što zapravo želim.

Načas pomisli da je opet postavila jedno od onih pitanja na koja on ne želi odgovoriti. Ali nakon kratke šutnje, on reče: - Moj je problem sasvim suprotan od tvojeg. Odmah znam što želim!

- Pa to uopće nije problem! - pobuni se Alexa.

- Misliš? - zagonetno je upita Vince i stisne usnice, time jasno pokazujući da je razgovor na tu temu završen. Alexa spusti umotanu zdjelicu u torbu i obeća samoj sebi da je to posljednji predmet što ga kupuje u Portugalu. No na povratku u hotel, pogled joj zape na izlogu punom kupaćih kostima, i ona poželi novi bikini za plažu u Estorilu.

Pogleda Vincea ispod oka da ocijeni po njegovu držanju imaju li vremena za još jednu kupovinu. Odustane od bikinija ugledavši njegovo ozbiljno lice. No on je još jednom pokazao kako čita njezine misli, jer je odgovorio, a da ga nitko nije upitao: - Pod jednim uvjetom: da ga ja izaberem!

Kad su za nevjerojatno kratko vrijeme izašli opet na ulicu, Alexa je u zamotuljku nosila najizazovniji bikini što ga je ikad posjedovala.

- Znaš - reče ona - možda bi sa mnom morao biti uvijek netko tko bi umjesto mene donosio odluke. Vince samo stisne usta i ona shvati da

36 Glorij@

je upravo izgovorila veliku glupost. U želji da popravi dojam, napravila je šaljivu grimasu i dodala: - Ali, kad bolje razmislim, to previše podsjeća na brak...

♥ Na terasi hotela "Baia" rijetko je kad bilo slobodnih mjesta za stolovima. Tu, u hladnu velikih šarenih suncobrana, moglo se ukusno objedovati i istodobno uživati u slikovitosti malog trga pred hotelom.

Od mnogih portugalskih specijaliteta što ih je naučila razlikovati, Alexa izabra salatu od račića. Dan je bio topao, ali ne prevruć. Ona se protegía, osjećajući ugodnu ladanjsku opuštenost.

U njihovu popodnevnom programu bila je plaža u Estorilu. To je samo desetak kilometara od Cascaisa, pa su tu udaljenost prešli autobusom za isto toliko minuta. Iskrcali su se nasuprot parku Estoril; velikom poput nogometnog stadiona. Alexu zadiviše prekrasni hladoviti drvoredi, pa Vince predloži da se prošeću njima.

U dnu parka podignut je kasino, prazan u ovo doba dana. Uđoše unutra i neometano se popeše do balkona na prvom katu. Odozgo se pružao pogled na cijeli park i plažu. Nebo i more bili su iste blistavo-modre boje. Alexa tiho uzdahne. Ova je mala zemlja raskošno nudila svoje obilje ljepote.

Vratiše se istim putem do stajališta autobusa, pa pothodnikom na samu plažu. Tu je doslovce svaki pedalj zemlje zauzet, pomisli Alexa, ali onda opazi da je plaža podijeljena na odjeljke i da vlada određeni 37 Glorij@

red. Plaža je, osim toga, bila dobro opremljena. Moglo se nabaviti sve od ležaljki do frotirskih ručnika. Jela i pića bilo je na svakom koraku, a za one koji se ne vole kupati u oceanskim valovima bilo je na raspolaganju nekoliko bazena s morskom vodom.

Kad su sve to razgledali i upamtili za svoje buduće klijente, Vince i Alexa nađoše mjesto na pijesku i prostrše svoje ručnike.

Alexa pomalo oklijevajući svuče hlače i majicu, te se odmah ispruži na ručniku, svjesna izazovnosti svojega bikinija. Vince je mirno pogleda i ništa ne reče, nego skine odjeću i leže do nje. Koža njegova vitkog i mišićavog tijela bila je preplanula od sunca na mnogim putovanjima i doimala se još tamnijom uz njezinu svijetlu put.

Vince naglo ustane, a Aiexa, koja ga je krišom promatrala, zbunjeno obori pogled.

- Hoćemo li u more? - upita je on. Ona prihvati ponuđenu ruku pa zajedno trčeći uđoše u ocean. Voda je bila tako hladna da Alexi presiječe dah. Pokuša izvući svoju ruku iz njegove, ali je on zadrži i dublje povuče u vodu. Prepustivši se, Alexa zapliva pokraj njega.

Ali, ne zadugo! Cvokoćući zubima, otpliva natrag i pretrči preko vrelog pijeska do ručnika.

- Znao si da je voda kao led, je li? -okrene se, smiješeći se Vinceu, koji je dolazio za njom.

- Znao sam - priznao je on vedro, ali se uozbiljio i zagledao u nju.

Alexa zbunjeno pogleda svoje tijelo i shvati što mu je privuklo pogled: mokra tkanina sićušnog bikinija postala je sasvim prozirna, otkrivajući bradavice ukrućene od hladnoće. Alexa se brzo spusti potrbuške na ručnik.

Sunčali su se jedno do drugoga, izmjenjujući smo pokoju riječ.

Vince je još nekoliko puta odlazio plivati, ali nju više nije zvao. Između njih je vladala neka čudna napetost, usprkos beznačajnim temama razgovora.

Na Vinceovu primjedbu da je za prvi put dovoljno sunčanja, Alexa poslušno ustane i navuče odjeću preko već osušenog bikinija. Čekajući na autobus, razgledavali su izloge trgovina. Tu se nudila skupocjena roba namijenjena kupcima dubljega džepa. Alexa pomisli da

38 Glorij@

joj je draži ugođaj ribarskog Cascaisa. Osjećala je ugodan umor od sunčanja i nije se baš veselila spremanju za večernji izlazak.

- Kako bi bilo, Vince - predloži ona - da umjesto izlaska na večeru kupimo uz put nešto za jelo i načinimo gozbu na tvojem ili mojem balkonu?

- Izvrsna zamisao! - složi se Vince. -Predlažem svoj balkon, mislim da je s njega ljepši pogled!

Na to se oboje nasmiješe i malo otopiše suzdržanu atmosferu. U prodavaonici namirnica blizu hotela kupili su peciva, sira, paštete, voća i vina, pa su pošli svaki u svoju sobu da se istuširaju i preodjenu.

Umjesto pod tuš, Alexa se uvukla u kadu punu tople, mirisave vode.

Malo je nedostajalo da ne zaspi. Bilo bi joj najmilije da pođe ravno u krevet, ali se ipak svladala i uputila prema Vinceovoj sobi. Njemu je kosa još bila mokra od tuša, navukao je crne hlače i tamnu svilenu košulju, pa mu se tamna boja kože još više isticala.

- E, to nije pošteno! Ti si još tamniji, a moja je koža samo pocrvenjela od sunca! - izlanu ona kako bi prikrila zbunjenost što ju je izazvao njegov ispitljiv pogled.

Kad ju je dobro promotrio od glave do pete, Vince je rukom pozva na balkon, gdje je već čekao postavljeni stol.

Uslužno joj je odmaknuo stolicu i zadovoljno promrmljao: - Mmmm... tako divno mirišeš da bih te mogao pojesti!

Odmah zatim sjedio je njoj nasuprot i kretnjama savršenog domaćina ulijevao vino u čaše. Oboje su odjednom osjetili glad, pa im je njihova improvizirana večera slasno išla u tek.

Razgovarali su malo, uglavnom o sutrašnjem programu. Na redu je bila Sintra i njezini kulturni spomenici.

Alexa je često pogledavala prema pučini. Crveno sunce na zalasku prekrilo je cijeli krajolik rumenkastom patinom.

Razboljet ću se od ljepote, pomisli Alexa i iskosa pogleda Vincea.

Dočeka je ukočen izražaj na njegovu licu, kao da se namjerno povukao tako duboko u sebe da ga ona tamo ne može nikako doseći. Alexa brzo odvrati pogled i malo zatim zijevne.

- Dosadno društvo? - upita Vince, pa onda i sam zijevne.

Istodobno oboje prasnuše u smijeh.

39 Glorij@

- Gdje nam je polet? - reče Alexa, pa još jače zijevne. - Zacijelo je to od tog jakog vina.

- No, zašto se mučimo ovdje? - upita i protegne se Vince. - Unutra su udobni kreveti. Odrijemajmo malo, možda skupimo snage za noćni život!

Zatim ustane, pođe u sobu, skine cipele, ispruži se na rubu prostranog kreveta i Alexi rukom pokaže drugi kraj.

Ona uđe oklijevajući. Promatrala je Vincea kako se udobno namješta i pomisli na jučerašnju večer kad je tako žarko željela taj prizor. Spusti se oprezno na ponuđeno mjesto. Jedva je disala, ležeći ukočeno.

- Opusti se! - promrmlja Vince. - Uz mene si potpuno sigurna.

Alexa se udobnije namjesti, pazeći da ga ne dotakne. Željela bih da sam malo manje sigurna, pomisli Alexa i, zamišljajući da je u njegovu naručju, utonu u san.

8.

Probudi se u nepoznatoj prostoriji. Kroz zavjese je dopiralo slabo svjetlo, no dovoljno da opazi kako stvari u sobi ne stoje na svojemu mjestu. Ne bi li krevet morao biti uza suprotni zid? Tada otkri zgužvanu posteljinu na drugoj polovici dvostrukog kreveta i shvati da je još u Vinceovoj sobi. Koliko se sjeća, zaspala je na pokrivaču potpuno odjevena, a sada je gola i pokrivena! Zavuče ruku pod - plahtu i zaista, utvrdi da je samo u gaćicama, jedinom komadu rublja što ga je sinoć odjenula ispod lagane haljine.

Znači, Vince ju je u tijeku noći razodjenuo i pokrio. Odlučno odbaci pomisao da je s njim vodila ljubav u besvjesnom stanju. Tek tad začu šum vode u kupaonici. Vince se, dakle, može svakoga trenutka pojaviti. Brzo ustane i navuče haljinu, uredno prebačenu preko naslona stolice, zgrabi torbicu i cipele, pa bosa istrči u hodnik, razmišljajući o tome kakav će dojam ostaviti na slučajnoga prolaznika ako na nj naleti.

Ušuljala se u sobu kao krivac, ali se ipak zapitala: čemu takvo ponašanje i zašto je uopće pobjegla? Pogleda na sat pa ustvrdi da nema 40 Glorij@

vremena za razmišljanje, uskoro će Vince doći po nju. Na brzinu se dotjerala i spremna dočekala kucanje na vratima.

- Točna kao uvijek! - zadovoljno kimne Vince.

Tobože zaokupljena jelom, Alexa je za vrijeme doručka izbjegavala Vinceov pogled. On ničim nije odavao svoje mišljenje o događajima prošle večeri, ali se u zraku osjećalo nešto neizgovoreno. Na kraju ona smogne hrabrosti pa ga pogleda u oči.

- Znam što te muči - reče on vrlo ozbiljno - no budi bez brige.

- Mmmm...olim? - Alexi naglo zakuca srce. Očekivala je žalac njegove ironije koju je već dobro upoznala. No, zbuni je njegovo trijezno držanje.

- Umiri se - nastavi on jednako ozbiljno - uopće nisi hrkala u snu!

Oboje prasnuše u smijeh i to rasprši napetost. Vince je namjerno sve pretvorio u šalu. Tako je izbjegao škakljivu temu što im se u posljednje vrijeme sve više nametala. Znali su oboje da se tjelesno međusobno privlače, govor tijela nije bilo moguće zatajiti. Pa ipak, zašto se suzdržava? Zašto?

Postojalo je više mogućih odgovora, no sad nije bilo vremena za njih jer su već izlazili iz hotela. Ostala je samo čvrsta odluka da prvom prilikom prodre kroz oklop što ga je oko sebe podigao...

Cesta za Sintru uska je i zavojita, a vozač kao da je blizak rođak lisabonskim taksistima. Osim toga, cesta je i strma, jer vodi u planine, pa je putnicima u autobusu bilo vrlo teško održavati ravnotežu. Kad bi se pojavilo vozilo iz suprotnoga smjera, vozač ne bi kočio, već bi samo snažno zatrubio i u punoj brzini maknuo se u stranu.

Kad su se na kraju iskrcali u središtu Sintre, svi su putnici bili vidljivo zadovoljni sretnim ishodom vožnje. Nalazili su se ispred palače, koja je do početka ovoga stoljeća bila ljetna rezidencija portugalskih kraljeva. Nekad su tu boravili i maurski vladari i ostavili svoj pečat na građevini.

Alexa i Vince pridružiše se skupini turista s vodičem, te pođoše u razgledavanje palače pretvorene u muzej. Tu je bilo svakovrsnog blaga i znakova nekadašnje moći te male zemlje.

Alexa je pažljivo pratila vodičevo predavanje na engleskom jeziku. Na izlasku je poput električnog šoka osinu dodir Vinceove ruke.

U trenu zaboravi povijest i kristalnom jasnoćom spozna da ono što 41 Glorij@

osjeća za toga čovjeka nije samo tjelesna privlačnost. Poput udarca groma shvati da ga ljubi.

- Što ti je, zašto si tako blijeda? - trgnu je Vinceov glas.

- Vruće je... ponestalo mi je zraka... - promrmlja ona zbunjeno.

Vince je prihvati za ruku i povede preko trga do stola male kavane. Alexa ispi hladnu cocacolu i nasmiješi se Vinceu koji ju je zabrinuto promatrao.

- Sad je sve dobro - reče, a kako ju je on sumnjičavo promatrao, ona mu rukom pokaže šareno oslikanu konjsku zapregu, koja je stajala malo podalje. - Kako je to slikovito! - uskliknu.

- Zaista - primijeti Vične, a onda zagonetno doda: - Bi li imala nešto protiv toga da se njome provozamo do dvorca Pena?

- Predivno! - oduševljeno će Alexa i skoči na noge.

Požuriše preko trga i potražiše kočijaša. Pogodili su se s njm za vožnju pa su se udobno zavalili u sjedala. Prepustiše se ritmičkom topotu konjskih kopita o kameniti put i ljepotama drevnoga gradića. Uz njih su se u laganom ritmu nizale stare kuće s balkonima punima cvijeća i prizemljima načičkanim tijesnim radnjama i slikovitim prodavaonicama. U predjelu vila, koji je zatim slijedio, dočeka ih prebogato zelenilo i cvijeće. Posađene i samonikle biljke kao da su se natjecale u bojama i oblicima. Eto, pomisli Alexa, zašto je Byron nazvao Sintru "veličanstvenim Edenom".

Zatim napustiše grad i kočija ih povede uzbrdo kroz bujnu šumu.

Zrak je bio čist i opojan.

- Kako je divno! - izusti Alexa nakon duge šutnje, a u sebi zaželi da vožnja potraje satima. Uza svu ljepotu, najljepše je bilo osjećati Vinceovu blizinu. Da sakrije trag svojih misli, ona reče: - Da sam bogata, samo bih putovala od jednog lijepog mjesta do drugog. No kako to nisam, duboko sam svjesna sretne okolnosti da radim za tebe. Nadam se da mi kao službeniku "Globusa" ovo nije posljednje putovanje? - Ovo posljednje izgovori u žurbi, bojeći se da on pogrešno ne protumači spominjanje bogatstva.

- Kako bi se brak uklopio u tvoje putničke planove?

Alexi ponesta daha. Nudi li joj on to ženidbu!? No brzo se pribrala i zaključila da je pitanje sasvim poslovnoga značenja: njega,

42 Glorij@

jednostavno, zanima isplati li se ulagati u osposobljavanje službenice, koja se namjerava udati i prekinuti posao.

- O tom ne razmišljam! - odgovori kratko.

Uto stigoše pred dvorac, pa, na sreću, nije morala davati druga objašnjenja.

Načičkan tornjićima i kulama, dvorac je bio kao iz bajke. Tu su se opet pridružili grupi s vodičem i pošli u razgledavanje. Alexa je nastojala prikupiti što više vlastitih dojmova, jer brojke i podatke mogla je naći u svakoj knjizi o Portugalu.

U predahu su izišli na veliku terasu, odakle se pružao veličanstven vidik. To je svatko želio fotografirati, pa i Alexa i vuče svoj jeftini džepni fotoaparat. Odmakne se od Vincea koji je upravo sjeo na debelu kamenu ogradu. On shvati njezinu namjeru, pa počne pozirati kao maneken. Alexa je pucala od smijeha i jedva uspjela pritisnuti okidač.

- Sada ti sjedni, a ja ću slikati! - naredi Vince i Alexa mu preda fotoaparat.

Taj se posao pokazao složenijim nego što je uobičajeno. Vince je neprestano uzmicao, pogledavao kroz objektiv, a onda se vraćao Alexi da joj pomakne glavu, namjesti rame ili ruke. Na kraju cijele parade, ipak ju je snimio.

Alexa je već prije opazila, da ih promatra neki mlađi par, pa kad se mladić odvojio i sa smiješkom približio, ona se nije iznenadila. No iznenadilo ju je njegovo pitanje: - Hoćete li da slikam vas i vašu ženu zajedno? - obratio se Vinceu uljudno.

Alexa iskosa pogleda Vincea. Ovaj smjesta pruži fotografski aparat mladiću i namještajući se uz Alexu, reče: - Bili bismo vam zahvalni, je li, dušo? Zagrli je i privuče k sebi, tako da se njena glava našla na njegovom ramenu, a on spusti bradu na njezinu kosu.

- Ne otvaraj usta! Nasmiješi se! - prošapta, ne skrivajući da ga zabavlja njezino zaprepaštenje.

- Kako ti kažeš, srce! - prihvati ona slatkim glasom i privi se uza nj. Zatim Vince uze od mladoga para njihov foto-aparat da bi njih snimio.

43 Glorij@

- I mi smo također na bračnom putovanju - objasni ponosno mladi muškarac.

- Također! - Alexa se trgne na te riječi i opet iskosa pogleda Vincea. Vince se smijuljio i očito izvrsno zabavljao.

Dok su se neznanci namještali i tražili što ljepšu pozadinu za svoj snimak, Alexa se zapitala što ih je nagnalo da pomisle kako su ona i Vince mladenci. O tome je razmišljala i poslije, kad su nastavili razgledavanje dvorca. Vince je zapazio njezinu zamišljenost.

- Što te toliko zaokupilo? - upita je.

- Razmišljam o tome kako do sad nisam vidjela još nijedan udoban komad pokućstva - brzo se snašla. Vince se nasmiješi i kimne, pa nastavi pažljivo slušati vodiča, a Alexa se prepusti sanjarenju. Kako bi bilo da su zaista na bračnom putovanju? Kako bi bilo divno da je uistinu njegova žena, kako bi bilo da ima muža, kojega bi mogla i voljeti i poštovati... Tad se u njoj rodi neobična zamisao. Bila je toliko smiona da je zadrhtala od uzbuđenja, no nije ju odbacila. Hrabrilo ju je to što je i mladi bračni par opazio ono što ona već dugo zna - da između njih postoji privlačnost! Obostrana! Vrijeme njihova zajedničkog boravka u Portugalu bližio se kraju. Mora nešto poduzeti - sad ili nikad! Posljednji autobus iz Sintre u Cascais polazi točno u četiri sata. Kad su se vratili iz dvorca oko tri i četrdeset pet, autobus je već stajao na trgu i prvi su se putnici već ukrcavali. Vince i Alexa zastadoše kraj ulaza, čekajući posljednji trenutak da uđu. Tad Alexa iznenada reče: - Oprosti, morala bih se udaljiti na nekoliko trenutaka. Vince samo kimne, vjerujući da ide u toalet u restoran preko puta. Da bi ga učvrstila u tom uvjerenju, Alexa zaista krene u tom smjeru. Nakon nekoliko koraka, osvrnula se, pa kako Vince više nije gledao za njom, brzo skrenula u pokrajnu uličicu punu trgovina suvenira, koje su bile tu kao stvorene za njezin plan. Ušla je u prvu veću trgovinu i odahnula.

Srce joj je žestoko udaralo.

Nekoliko puta je snažno udahnula da se smiri. Zatim se okrenula polici s razglednicama i dršćućom rukom izabrala nekoliko. Odbacila je svaku pomisao da bi njezin plan mogao loše završiti za nju. Pogleda na sat, još nije bilo dovoljno kasno. Vince bi svojim šarmom mogao natjerati vozača autobusa da je pričeka nekoliko minuta.

44 Glorij@

Kad se napokon odlučila vratiti se, skrenula je u pogrešnu ulicu i na trg stigla još kasnije nego što je namjeravala. Požuri prema Vinceu, napadno mašući omotom, koji je držala u ruci.

- Što!? Autobus je otišao? - njezin glas baš nije zvučao uvjerljivo bio je za nijansu previsok. Svjesna toga, Alexa brzo nastavi: - Htjela sam kupiti nekoliko razglednica, ali trgovine su bile pune toliko divnih stvari da sam potpuno zaboravila na vrijeme. Vince ju je podozrivo gledao.

- Mogla si izmisliti neku originalniju ispriku! - odbrusi ledeno. Dobro znaš da je to bio posljednji autobus za Cascais i da idući kreće tek sutra ujutro. Zašto si namjerno zakasnila? - upita je vrlo oštro.

- Bilo je zabavno gore, u dvorcu, glumiti mladi bračni par. Ionako uskoro napuštamo Portugal... Mislila sam... kako da kažem... Ne bismo li mogli glumiti malo dulje?

- Ne želim glumiti da sam s tobom oženjen, razumiješ li, Alexa? Prekine je grubo, a riječi kao da je na silu protisnuo kroz zube.

Alexa se skameni, kao da ju je polio hladnom vodom. Pa to zvuči kao da je mrzi! Borila se sa suzama, a onda naglo spusti glavu, osjećajući da je poražena.

- Žao mi je, Vince - prošapta prigušenim, plačnim glasom - ali cijeloga sam dana bila tako sretna... Jednostavno nisam željela napustiti to divno mjesto... Mislila sam da nije loša zamisao...

Htjela mu je sve objasniti, ali nije se više mogla suzdržavati pa se rasplače kao dijete.

Vince ju je neko vrijeme šutke gledao, a onda progovori manje bijesno i kao da govori sam za sebe: - No, dobro, što je tu je! Nije to kraj svijeta! Samo da odlučimo što ćemo dalje.

Kako to sada ne zna što bi i tako je neodlučan, a sam kaže da uvijek zna što želi, nije mogla, a da ne pomisli očajna Alexa, pa brišući suze, upita: - Kako bi bilo da pokušamo unajmiti automobil za povratak?

Sad je željela samo to da joj oprosti. Ni u snu ne bi pomislila da će ga njezino zakašnjenje toliko razbjesniti. Pa sam tvrdi da se na putovanjima ne treba previše kruto držati dogovorenih planova! Vince je pogleda, ali odmah okrene glavu na drugu stranu. Njoj se učini da je on još bijesan i da je ne želi ni gledati. Stisnulo joj se srce i opet zaplače.

45 Glorij@

- Možda bismo mogli naći i taksi - on će zamišljeno - tako postoji još jedna mogućnost, a to je da pokušamo pronaći prenoćište, iako nismo ništa rezervirali.

- Što bi ti savjetovao svojim putnicima na organiziranom putovanju da im se dogodi nešto slično? - upita Alexa, nastojeći ostaviti dojam poslovne žene.

- Mojim putnicima? - ponovi on oštro i podrugljivo. Alexa se stisnula od straha, dok je Vince nastavljao. - Svoje bih putnike unaprijed upozorio da budu točni i pripazio bih da na vrijeme dođu do autobusa! Zatim se iznenada nasmijao. - No, dobro! Sada potražimo neko prenoćište, a ako nam to ne pođe za rukom, tražit ćemo nekog odvažnog taksistu. Alexa odahne. Vince se opet počeo ponašati kao prije. Tad shvati da će taksijem do Cascaisa biti vrlo skupo, i da će taj trošak morati ona podmiriti, jer su njezinom krivicom zakasnili na autobus.

U prvom hotelu na koji su naišli nije bilo mjesta, ali je Vince zamolio recepcionera da se telefonom raspita kod drugih. I zaista, u jednom od njih netko je u posljednji trenutak otkazao.

- Zamolio sam kolegu da vam zadrži sobu - objasni službenik - ali najbolje je da požurite tamo - dodao je i zahvalno primio napojnicu od Vincea.

Alexu je oduševio izgled hotela: dvokatna starinska kuća s antiknim pokućstvom i ugođajem udobnosti i elegancije. No još pod dojmom Vinceove ljutnje, nije se usudila reći ni riječi. Šutke je ispunila hotelski obrazac, ostavila putovnicu te pokorno slijedila Vincea prema izlazu. Tako su, ne pogledavši sobu, pošli a kupiti najosnovnije potrepštine za noć.

Tako kad su to kupili, i uspeli se u sobu da se osvježe prije večere, Alexa shvati u što se upustila: nasred savršeno čiste i ukusno namještene sobe širio se golem bračni krevet! Uhvati je lagana vrtoglavica.

- Predlažem piće prije večere - nekako utješno protisne Vince.

- Slažem se - odgovori ona smušeno, ne dižući pogled.

Večerali su u hotelskoj blagovaonici. Alexa je od nervoze jedva gutala hranu. Odjednom se sjeti odbojnosti prema spolnom činu, koju je stekla u braku. Uhvati je panika pri pomisli na dvostruki krevet u sobi.

Bila je svjesna da se neobično ponaša i da je Vince čudno promatra, ali 46 Glorij@

bilo je to jače od nje. Nije se trudila podržavati razgovor i ubrzo odloži pribor za jelo.

Nakon večere gosti su se počeli razilaziti prema baru i TV-salonu.

Neki su izašli iz hotela.

- Ovi su najpametniji - primijeti Alexa. - Večer je doista stvorena za šetnju.

Puna nade, pogleda Vincea. Samo da joj uspije nekako odgoditi povratak u sobu! Gledao ju je ispitivački.

- Hoće li ti biti žao ako ne idemo šetati? - upita je nehajno. Danas smo već propješačili lijepi broj kilometara, a toliko si malo jela da vjerojatno ne osjećaš potrebu za trošenjem energije.

Tome se nije dalo ništa prigovoriti. Teškom mukom odvoji se od stola i krene za njim prema stubama. Čim su za sobom zatvorili vrata, postalo joj je jasno da pred njim nije uspjela prikriti uzrok svojega nemira.

- Uistinu ne razumijem tvoju igru, Alexa! - prasne on ljutito. Poduzela si sve da nas smjestiš zajedno u ovu sobu, a sad se ponašaš kao stidljiva mladenka, koja skriva glavu u pijesak poslije vjenčanja. Ushodao se po sobi gore-dolje, tako da mu nije mogla vidjeti lice. Hoćeš li ili nećeš da večeras ostanemo ovdje? Ali jedno ti mora biti jasno: ostanemo li, vodit ćemo ljubav! - Zaustavio se kraj prozora i zagledao se van.

Buljila je u njegov potiljak, a u ušima su joj odzvanjale njegove riječi. Nije mu mogla zamjeriti što se razljutio, uistinu se ponaša poput histerične mladenke u prvoj bračnoj noći. Kad bi mu samo mogla objasniti što je muči! Kad bi on mogao znati da je uzrok njezinom strahu ponižavajuće iskustvo, koje ne želi ponoviti. Nije spremna podnijeti još jedan neuspjeh.

Nekoliko beskrajnih trenutaka borila se sama sa sobom. Što bi bilo da se vrate u Cascais? Bilo bi to, pomisli s gorčinom, da bi zauvijek uništila sve izglede da postanu bliski! Moram ostati, odluči i proguta slinu. - Smijem li prva u kupaonicu? - upita mirno i, ne čekajući da se on okrene, brzo se povuče.

Kad je poslije nekog vremena ušla u sobu, sva su svjetla bila ugašena. U prvi trenutak nije ništa vidjela, a onda malo-pomalo počne razabirati predmete i spazi Vincea na krevetu. Kroz otvoren prozor 47 Glorij@

širila se blijeda mjesečina, pa je vidjela da leži na leđima, rukama zabačenim iza glave. Šutio je i promatrao ju je, jer je svijetlost mjesečine padala i na nju i otkrivala njezino ukočeno, golo tijelo. Ona se lecne i bojažljivo uvuče pod pokrivač na suprotnoj strani kreveta. Osjećala se bijedno. Htjela je nešto reći, ali riječi su se izgubile, ostala je samo nelagodnost i šutnja. Evo je napokon u krevetu sa čovjekom koji je privlači, kojega voli i koji je samo nekoliko centimetara udaljen a ona ga ne može dotaći, ne može mu prići, ne može preskočiti onaj zid što ga je on podigao između njih one prve nesretne noći u Lisabonu! Bila je tek napola svjesna kretnje koju je učinio, a onda osjeti njegovu ruku na pokrivaču.

- Oh, pa ti dršćeš! - reče promuklim glasom i privuče je k sebi kao što bi prigrlio uplašeno dijete. Nježno ju je gladio.

Pripila se uza nj, osjećajući toplinu njegova tijela kao melem na rane. Vrijeme je odjednom stalo. Polako je tonula u njegovu naručju prepuštajući se blagotvornoj opuštenosti. Onda se dogodilo! Dugo potiskivana žudnja navre poput plime, podiže joj ruku, i ona je neodlučno, kao da iskušava, spusti na njegovo rame. Polako, klizeći, ruka se spusti niz njegova leđa, pa istim putem natrag, preko ramena na čvrste mišićave grudi, pa još niže, prema rutavom trbuhu... Njezino milovanje postane sve izazovnije. Užitak što se razlijevao po njezinu tijelu i stezao joj grlo i sušio usne rastjera dokraja njezinu stidljivost, i ona poželi da joj se uzvrati. No on se nije ni pomaknuo. Bio je čudnovato miran i čekao je. Tad ga ona poljubi nježno u obraz, a zatim u usta.

Usnice su mu bile hladne i ukočene, čak i onda kad ih je lagano dotaknula vrškom jezika.

- Vince... molim te... uzmi me! - prošaputala je gotovo očajnički.

Istoga trenutka on je grčevito zagrli. Privuče je cijelim tijelom uza svoje, tako da je neosporno osjetila njegovo uzbuđenje. Stezao ju je tako žestoko da su je zaboljela rebra. Napokon, on popusti zagrljaj te je počne polako, požudno milovati po cijelom tijelu. Pod njegovim dodirima koji su stizali svuda, njezino se tijelo uvijalo, drhtalo, odgovaralo...

Stenjala je i ponavljala njegovo ime, a on joj je vrškom jezika palio vatru u bradavicama dok nisu otvrdnule, i cijelo joj tijelo potrese sladostrasni drhtaj.

48 Glorij@

- Vince... sada... sada! - čula je sebe kako govori i začudi se tome.

To mi se još nije dogodilo u životu, pomisli.

Kao da prvi put vodi ljubav! Znači to je taj osjećaj prožimanja: kad oboje isto hoće i žele, kad dišu istim dahom, kad im se tijela stapaju u istom ritmu, ritmu zajedničkog srca... Na vrhuncu užitka, preplavi je beskrajna nježnost prema Vinceu, pa shvati da je to što osjeća zacijelo prava ljubav.

Kad se sutradan probudila, prvo što je osjetila bila je toplina Vinceova tijela. Sjeti se sinoćnjeg događaja pa je prožme duboka sreća i ona uzdahne. Nikad nije ni sanjala da to može biti tako!

Ljubav joj je nadimala grudi dok je sad promatrala Vincea kako spava. U snu se doimao tako pitom, otvorena, čista izražaja. Nigdje traga suzdržanosti, samosvladavanju. Zaželi da pritisne poljubac na njegova poluotvorena usta. Uto on naglo otvori oči i pogleda je. Vidjela je kako mu se u pogledu javlja prepoznavanje, pa zatim duboka osjećajnost, a onda brzo zaklopi kapke, tako da se Alexa upita nije li joj se to samo pričinilo. Čekala je. Očekivala je riječi ljubavi, no on je sad gledao u strop, zadubljen u neke svoje misli.

- Valjda ti nije žao, Vince - nije se mogla suzdržati od pitanja - za ono što se sinoć dogodilo među nama? - Podboči glavu rukom da bi bolje vidjela njegovo lice.

On se polako okrenuo, pogledao je najprije u oči, pa pogledom zaokružio njezino lice, a onda polako kliznuo prema golim grudima.

- Probudim se i otkrijem čarobnicu u krevetu, a ti me pitaš je li mi žao? - reče promuklo i nasmiješi se.

Tek poslije ona će se prisjetiti da on, zapravo, nije odgovorio na njezino pitanje. No ovog trenutka bilo je važno samo to da ju je, obujmio i povukao na svoje grudi, te da su im se usne srele u poljupcu punom strasti.

Kroz prozor je prodiralo jutarnje sunce i bacalo tople zrake na njihova tijela u zanosu.

7.

49 Glorij@

Hoće li mi i ovaj put donijeti nesreću, pomisli Alexa držeći pred sobom crnu večernju haljinu što ju je nosila one večeri u Lisabonu kad su se onako izjalovile njezine nade. Bila je to jedina večernja odjeća koju je sa sobom ponijela, pa prema tome nema što razmišljati - večeras izlaze u "Casino Estoril". Osim toga, glupo je sad misliti na prošlost! Nju, zapravo, muči budućnost. To je njihova posljednja noć u Portugalu.

Trinaest proteklih dana prohujali su kao vjetar. Cijelo je vrijeme živjela kao u nekoj groznici, očekujući da se Vince otkrije, daj pokaže svoje osjećaje. Pravoga Vincea nije mogla ni sada dokučiti, iako su proveli zajedno noć u Sintri. Nijednom nije spomenuo ljubav, pa se ona trudila da ne otkrije ništa od onoga što ju je gotovo gušilo.

Pogleda se kritički u zrcalo. Oko usana spazi sitnu boru gorčine.

Ne, nije joj cilj da se uda za njega! Ne očekuje previše, ali očajno čezne da čuje od njega kako mu je stalo do nje, da mu znači više od površne zabave, više od pukog tjelesnog zadovoljstva. Osim toga, pitala se, što će biti s njima kad se vrate kući? Zasad se još ništa nije promijenilo u njihovim razgovorima. Dan je protekao kao da Sintre nije ni bilo. Sutra se vraćaju u SAD. Kamo će Vince krenuti s njujorškog aerodroma ,,Kenedy".

Mračna razmišljanja prekine zvonjava telefona. Naglo je podigla slušalicu, očekujući Vinceov glas, ali se javio recepcioner s porukom da je gospodin Reardon očekuju u baru. Ta promjena uobičajene večernje rutine bila je prvi znak da posljednja večer u Portugalu neće ni po čemu biti nalik na ono što je Alexa očekivala. Već je nekoliko trenutaka odjevena čekala da Vince pokuca na vrata. Zašto je sišao u bar, a nije ni provjerio je li spremna?

Zatekla ga je za šankom u razgovoru s nekim hotelskim gostom.

Barmen je upravo odnosio prazne čaše da bi im donio nove. Vince očito nije tek stigao!

Barmenov uljudan osmijeh i pozdrav namijenjen Alexi privuče Vinceovu pažnju. Ustane i ukočeno se nakloni. U tamnom večernjem odijelu doimao se nekako službeno. Od dolaska u Caccais Alexa se

50 Glorij@

navikla na to da ga vidi u trapericama. Sad je taj izgled poslovnog čovjeka grubo podsjeti na njihove službene odnose i na kraj putovanja.

Kretnjom glave odbi njegovu ponudu da sjednu podalje, pa se smjesti na barsku stolicu do njegove. Naruči bijelo vino. Nepoznati čovjek do Vincea nestrpljivo nastavi prekinuti razgovor. Čaša ispred Vincea naglo se isprazni i on odmah naruči novu.

Vince obično pije vino ili pivo, a sad je neumjereno trusio viski. I umjesto da ga to piće razvedri, Vince je postajao sve ozbiljnije, čak mračnije raspoložen. Kad je došlo vrijeme da krene u "Casino Estoril", bio je vrlo šutljiv, i odsutan kap da su mu misli kilometrima daleko. Šutio je i držao se ukočeno.

Alexa je pokušala uspostaviti uobičajen šaljivi ton i vedro raspoloženje, ali on, jednostavno, nije odgovarao. Na kraju kratke vožnje taksijem njen joj je glas zvučao izvještačeno. Na izgled je sve počelo savršeno: restoran u kasinu vrlo elegantan, posluga i jelo savršeni, vino opojno... Pa ipak, njih su se dvoje ponašali poput glumaca u čudno stiliziranom komadu, gdje se sve odvija na površini uljudnosti.

Dojam nestvarnosti nije nestao ni kad su zaplesali. Vince je dobro plesao, ali tako bezosjećajno kao da je plaćeni pratitelj njemu nepoznate dame.

Alexa s olakšanjem dočeka početak programa.

- Kako ti se sviđa? - upita ona nakon kratkog vremena, primjećujući njegov ravnodušan i ukočeni izražaj na licu.

- Kao predstave u Las Vegasu! - odgovori, pa mahne konobaru i naruči za nju kavu, a za sebe opet viski.

Alexa se ne usudi ništa primijetiti. Što li će mu toliki viski kad od njega postaje sve gore volje!? Malo prije ponoći prešli su u kockarnicu.

Alexa odlučno odbi da okuša sreću pa uzme ulaznice samo za promatranje.

Obilazili su stolove i tražili mjesto gdje je igra najzanimljivija.

Odjednom se začu povik: - Vince, dragi! - Lijepa smeđokosa žena raširila je ruke pune nakita. Sudeći po dužini zagrljaja, to nije bio samo prijateljski susret, te Alexi bolno zatitra utroba. Zatim se Vince polako odvoji od ljepotice, a

51 Glorij@

Alexa naglo okrene glavu u strahu da bi joj mogao vidjeti bolni izražaj lica.

- Hje, vi mi donosite sreću! - vikne netko od nje. - Nemojte otići!

Alexa zastane. Pogleda mladića koji je oduševljeno skupljao žetone pa zatim Vincea, koji se udaljavao s neznankom. Napokon stane pored stola i počne pratiti igru. Idućih pola sata mladić je neprestano dobivao. Alexa na kraju, odlučno izjavi kako je vrijeme da potraži pratitelja. Igrač, koji se predstavio kao Lawrence Blair, smjesta ustane i zamoli da nju i njezinog pratitelja počasti pićem. To je najmanje što joj duguje za donesenu sreću.

- Molim vas, prihvatite moj poziv! - navaljivao je, opazivši njezino nećkanje. - Zahvaljujući vama, obogatio sam se!

Alexa se spremala da ga odbije, a onda se sjeti da je Vince nestao sa smeđokosom ljepoticom. Lawrence se doimao pristojno, i ona zaključi kako je bolje da je s njime negoli da je sama.

Ubrzo se uvjerila da je imala pravo, ugledavši Vincea stisnuta uz ljepoticu na baršunastoj sofi uza zid. Osjeti zato zadovoljstvo što je Lawrence drži pod ruku, dok ju je Vince upoznavao s Glorijom Alien, onom istom osobom koja mu je telefonirala prve večeri u Cascaisu i tako prekinula nešto što se začelo među njima u šetnji obalom.

- Drago mi je što smo se upoznale, Alexa! - Glas joj je bio zavodnički promukao. - Vince mi je pričao da imate mnogo smisla za turizam. A tko je vaš lijepo prijatelj? - nastavi ona gugutati. - Pokušavali smo privući vašu pažnju, ali vas ste dvoje bili odviše zauzeti igrom!

Alexa ih upozna s Lawrenceom Blairom, osjećajući kako je guši ljubomora i kako joj smeta Glorijin posjednički način ponašanja, koji je jasno pokazivao gdje je kome mjesto, a njezino, Glorije Alien, očito je bilo uz Vincea Reardona! Lawrence, nesvjestan zbivanja, pozva ih sve na piće i Gloria odmah prihvati. Vince i ne otvori usta, nego neodređeno odmjeri Lawrencea od glave do pete Alexa se uzaludno nadala da će Vince pokazati nešto od svoje prirođene sposobnosti da očara nepoznate ljude i stvori ugodno raspoloženje. No on je uporno i dalje šutio. Nije joj preostalo nego da se za raspoloženje pobrine sama, pa se tako poziv na piće pretvori u dugotrajnu zajedničku sjedjeljku. Pri tome 52 Glorij@

je Gloria svu svoju pažnju posvetila Vinceu. Njih su dvoje neumorno plesali, pa je Alexa bila prisiljena prihvaćati Lawrenceove pozive. Više nije odbijala njegove komplimente, čak je pomalo i očijukala s njime, u nadi da će to privući Vinceovu pažnju. No kad joj on ponudi sastanak za sutra, ona glatko odbi i objasni da putuje u SAD. - Imajte srca, Reardone! - Lawrence se smjesta obrati Vinceu. Tek što sam otkrio najuzbudljiviju ženu svoga života, doznajem da vam je podređena i da mora otići. Zar ne biste mogli ovdje ostati još barem tjedan dana?

- Tako je, dragi, imaj srca! - klikne Gloria i pripi se tako blizu Vinceu da Alexa jedva odoli poticaju da je odgurne.

- Zar ne vidiš da je tvoja nova službenica upravo naišla na nešto posebno?

- Alexa je slobodna, može činiti što treba - izgovori Vince savršeno ledeno.

- Nije posve tako, Lawrence! - Alexi je bilo dovoljno tog mučenja te večeri. - Ja sam zaposlena žena. Šef moje poslovnice očekuje da se vratim na posao u utorak ujutro. Nadam se da ću njemu biti potrebnija nego gospodinu Reardonu. - Istog trenutka požali zbog posljednjih oštrih riječi, jer ju je Vince promatrao još mračnije nego prije. Ne obraćajući više na nj pažnju, ponovo se okrene Lawrenceu: - Hoćete li biti ljubazni pozvati mi taksi? Vrijeme je da idem! Preostaje mi još vrlo malo vremena do sutrašnjeg putovanja.

- Dobro, kako želite, ali ja ću vas otpratiti do hotela...

- To neće biti potrebno! - naglo ga prekine Vince. - Alexa je došla sa mnom, pa ću je ja i otpratiti.

- Ali, dragi, a ja? - mazno će Gloria.

- Uvjeren sam da će te gospodin Blair vrlo rado otpratiti do tvog hotela - odgovori Vince jednako poslovno. Ni Gloriju ni Blaira očito nije očarao takav rasplet, a bili su bespomoćni, jer se Vince iznenada trgnuo iz mrtvila i preuzeo sve u svoje ruke. Uostalom, to je Alexa i očekivala već od početka večeri. Rastanu se na brzinu. Lawrenceovo uvjeravanje da će je potražiti u Sjedinjenim Državama uopće je nije zanimalo, ali ju je pogodila Glorijna primjedba: "Do viđenja. Vince, dragi, idući tjedan u Los Angelesu!" Znači, Vince nije krio od Glorije svoje planove kao od nje!" Kad su sjeli u taksi. Vince se, uzdahnuvši nasloni i tek tako otkrije 53 Glorij@

da je te večeri popio više nego što može podnijeti. Alexa osjeti gorčinu, shvativši da je jedva čekao priliku da se vrati u hotel samo zato što je bio umoran.

Cijelim putem nisu izmijenili ni riječi. Alexa se toliko prepustila očaju da se trgnula kad je Vince napokon pred vratima njezine sobe progovorio: - Je li ti bila lijepa posljednja večer u Portugalu?

Alexa ga začuđeno pogleda, pa osjeti bijes. Zar mu nije jasno da je poduzeo sve kako bi pokvario doživljaj? Prkosno je podigla bradu, pomislivši kako je on postupio tako zato da bi njihove odnose vratio na poslovnu razinu.

- Da, zaista sam se zabavljala. Vince. Uistinu je lijepo kada je čovjek slobodan, ali ti to znaš mnogo bolje od mene, je li? Zacijelo se nikad ne bi želio vezati samo za jednu osobu!

- Možda se varaš, Alexa - progovori on neodređenim, gotovo poslovnim glasom, ne mijenjajući izražaj lica.

- Hoćeš reći... - Grlo joj se stisne na pomisao da bi on mogao biti emocionalno vezan za neku drugu.

- Hoću reći da čovjek može biti u braku, a da ipak ne bude vezan kao što to ti misliš. - On uzdahne i uhvati se za glavu. - Sutra ću samoga sebe mrziti zbog tog silnog viskija! Poželi joj laku noć i nestane u sobi.

Alexi nije preostalo nego da uđe u svoju. Kad bi barem mogla plakati, lakše bi podnijela osjećaje što su je gušili. Zašto joj Vince nije prije rekao da je vezan za drugu? Zašto je smatrao kako cijelu večer treba pokazivati ravnodušnost? Jednostavno nije mogla shvatiti njegovo večerašnje ponašanje, pošto je sve vrijeme bio pažljiv i nježan.

Ujutro je probudi kucanje na vratima.

- Alexa, jesi li budna?

Jedva se dovukla do vrata i otvorila ih. Vince je bio u kupaćem ogrtaču, blijed i s podočnjacima. Alexa požali što ne može pokazati sućut niti ga pecnuti zbog pretjeranog pića. S obzirom na trenutačno stanje njihovih odnosa, samo mu zahvali na buđenju i obeća da će na vrijeme biti spremna za putovanje.

Na brzinu su doručkovali, izmijenivši samo nekoliko riječi. Ništa više nisu razgovarali ni u vlaku do Lisabona. Na Vinceu su se jasno vidjeli tragovi loše provedene noći. Alexa je bila zaokupljena vlastitim 54 Glorij@

mislima. Razmišljala je o tom što će poduzeti kad se vrati u Stokely.

Prekrasan posao u "Globusu" pretvorio se u pakao zato što se zaljubila u direktora. S druge strane, nužno joj je potrebno zaposlenje. Ako ostavi taj posao, morat će potražiti drugi. Ako ipak ostane u "Globusu", uvijek će postojati opasnost da se odnekud pojavi Vince, i to s ljubljenom ženom pod rukom. Možda je najbolje prekinuti sve i potražiti pošao drugdje. Na aerodromu je pomislila kako vjerojatno ona i Vince predstavljaju neobičan par. Oboje su bili blijedi i umorni, a jedva da i razgovaraju. Čim su ušli u avion, Vince iz torbe izvuče gomilu papira i posveti im svu pažnju.

Tek za vrijeme objeda, Alexa skupi dovoljno hrabrosti da ga upita kakvi su mu planovi nakon dolaska u New York. Njezin se strah obistini: smjesta leti za Los Angeles, kao što se to, pomisli ona, sinoć dogovorio s Glorijom Allen. Je li ona ta osoba za koju je emocionalno vezan? Bila joj je nesnosna pomisao da Vince može voljeti neku, koja nije vrijedna njegove ljubavi.

Poslije objeda Vince spusti sjedalo i odmah zaspi. Alexa ga je nježno promatrala. Koliko ga je željela pomilovati i ublažiti taj izražaj umora i zabrinutosti!

Neosjetno i sama utone u san. Malo poslije probudi je neko zveckanje, i ona opazi da joj glava počiva na Vinceovom ramenu, tamo je, očito, kliznula u snu. Polako podiže glavu da vidi spava li. Dočeka je njegov pogled i ona se nasmiješi, puna nade da se njihovi odnosi još mogu popraviti.

- Probudila si se na vrijeme za večeru - progovori on gotovo ravnodušno, pa se ona naglo trgne i uspravi.

- Ja ću samo popiti čašu vina - reče i ponada se da Vince nije primijetio njenu uzbuđenost.

Ispriča se i pođe u toalet da se malo pribere. Kad se vratila, vino ju je čekalo, a Vince je pijuckao pivo, proučavajući opet neke poslovne spise. Ubrzo je postala bolno svjesna neosnovanost i svojih nada. Vince je, doduše, više nije ignorirao, čak joj je izlagao neke nove poslovne ideje, ali sve je to bilo samo službeno i vrlo uljudno. U svemu je odgovarao slici direktora kakvog je očekivala u Lisabonu.

Požali što se nije tako uzdržano držao cijelo vrijeme. Doduše, prisjeti se, on je pokušavao biti takav ali ga je ona navela na prisnost.

55 Glorij@

Može samo sebe kriviti što je dospjela u tako očajan položaj. Pažljivo ga je slušala i samo povremeno nešto upitala. Na kraju je smogla hrabrosti pa ga upitala što još mora naučiti da bi postala dobar vodič.

- To prepusti Brianu! On odlično poznaje svoj posao. Ne brini! Njegov šturi odgovor pogodi Alexu.

Time je pokazao da mu uopće nije stalo do njezine budućnosti.

Ponovo se udubio u papire. Alexa poseže za knjigom. Osjećala je da je Vince povremeno promatra, ali nije dizala pogled.

Tek kad su sletjeli u New York, Alexa dozna da Vince jedva ima vremena za prijelaz na avion za Los Angeles. Shvati da će s njime biti još samo nekoliko minuta. Poželi mu reći koliko joj je mnogo značilo to putovanje i izlazak iz skučenog Stokelyja, no riječi su joj zapele u grlu.

Vrijeme je brzo protjecalo, i oni su već trčali po prtljagu. Činilo joj se da su se, zapravo, već rastali, jer on je više nije gledao, niti joj se obraćao.

Zar će se samo tako rastati? Odjednom se on zaustavi i pogleda je ravno u oči. Samo je šutio i promatrao je prodorno, kao da želi zapamtiti svaku pojedinost njena lica. Onda progovori dubokim, tihim, gotovo nečujnim glasom: - Ako se ikad zasitiš slobode, Alexa... ako promijeniš mišljenje o braku, sjeti se da ponuda koju sam ti dao prije sedam godina još vrijedi!

Alexa se skameni. Vince podiže ruku i dodirne joj obraz pa nestane u gomili prije no što se ona oporavila od zaprepaštenja i uzmogla progovoriti makar jednu riječ. Rukom pokrije obraz, kao da zauvijek želi sačuvati njegov posljednji dodir.

8.

Alexa prinese ustima šalicu s kavom, ali je brzo spusti, jer je naglo osjetila mučninu. Ustane od malog kuhinjskog stola pa izlije kavu u slivnik. Što se to s njom događa posljednjih dana? Ujutro ne može 56 Glorij@

podnijeti miris kave koju obično jedva dočeka. Da nije negdje pokupila neku zarazu, ili je to posljedica živčane napetosti u protekla četiri tjedna, koja je uzdrmala njezino inače dobro zdravlje? Uostalom, mjesečnica. joj se nije pojavila otkad se vratila iz Portugala! Krajnje je vrijeme da se nekako pribere i prestane razmišljati o Vinceu i o onome što joj je rekao na rastanku. U sebi je tisuću puta obnavljala taj prizor.

Pokušavala je pronaći objašnjenje za njegovo čudno ponašanje posljednjih dana u Portugalu, koje baš ničim nije naviještalo prosidbu.

Još ni sada nije znala na čemu je.

Nakon povratka, nije joj se javio niti je od Briana Campbella čula nešto o njemu. Znala je da šef poslovnice u Stokelyju svakodnevno razgovara s Vinceom. Znači, mogao je poslati barem pozdrav. Možda je već i zaboravio da Alexa uopće postoji, uživajući u Los Angelesu s Glorijom Allen ili nekom drugom ženom. Ali, zašto joj je onda ono rekao na rastanku u New Yorku? O čemu god je razmišljala, uvijek se vrcala na to osnovno pitanje.

Mučnina je prošla tek oko podneva. Tad napokon osjeti glad. To je obraduje kao dobar znak. Nije, znači, posrijedi neka crijevna zaraza zbog koje bi se morala odvojiti od posla koji je upravo zavoljela. Tko bi rekao da u malom Stokelyju putuje toliko ljudi!

Idućeg jutra stisnuo joj se želudac već pri samoj pomisli na kavu.

Skuhala je čaj, ali ga je odmah povratila. Promatrajući svoje blijedo lice u zrcalu, Alexa zabrinuto kimne glavom. Sumnja koja ju je načela ne može i ne smije biti istina. Nije moguće da je trudna! Ali sve je govorilo tome u prilog. Godinama je bila uvjerena u svoju neplodnost, a o takvoj mogućnosti nije ni razmišljala... Polako se vrati u spavaću sobu, rastrzana suprotnim osjećajima. Pomisao da možda nosi Vinceovo dijete ispuni je takvom radošću da načas zaboravi na mučninu i tjelesnu slabost, ali kad se sjeti da bi ga morala o tome obavijestiti i tako ga gotovo prisiliti da se njome oženi iz osjećaja dužnosti, dok istodobno ljubi neku drugu, baci je u takav očaj da nepomoćno klonu na krevet. Što da radi? Da li da mu kaže ili ne kaže? Zar ga nije dovoljno povrijedila prije sedam godina? No, što joj drugo preostaje? Da nađe

57 Glorij@

novo zaposlenje? Pa, ni ovim nije sasvim ovladala, a tko bi je i primio trudnu?

Zakasnila je na posao. Ni njeno bljedilo ispod debelog sloja šminke, pa ni zakašnjenje, nitko, srećom, nije opazio, cijeli se ured, naime, okupim oko nečega na prvom pisaćem stolu. Čuo se uzbuđeni žagor.

- Što je zgodan! - upravo je uzdisala Jennie Barton koja prva spazi Alexu.

- Ah, evo sretnice koja je provela četrnaest dana u Portugalu s našim čarobnim direktorom! Reci, je li tebi spominjao svoje tajne zaruke?

U Jenninom glasu osjećao se isti čudni prizvuk kojim su joj se obraćali svi namještenici agencije. Još joj nije jasno što je posrijedi: zavist, zbunjenost ili ljubomora? No, ovoga trenutka to nije bilo ni tako važno, imala je većih briga da o njima razmišlja. Usiljeno se nasmijala i prišla Jenninom stolu. Načiniše joj mjesta da bi mogla vidjeti što je u središtu njihove pažnje. Na stolu je ležao otvoren časopis s golemom fotografijom Vincea i Glorije Allen na nekoj zabavi. Bili su nasmiješeni i gledali jedno drugo ravno u oči. U potpisu pod slikom izražavala se sumnja u njihove tajne zaruke.

Alexa osjeti oštru bol u prsima, pa neku slabost u koljenima. Pred očima joj se zamračilo. Kao iz daljine, do nje su doprli glasovi:

- Hje, pridrži je!

- Što je?

- Pala je u nesvijest!

Kad se osvijestila, ležala je na podu, a u nju je zabrinuto gledao krug poznatih lica. Blijedo se nasmiješila i promuklim glasom rekla.

- Zapravo, nisam smjela danas doći na posao. Već nekoliko dana osjećam da me hvata gripa, a jutros mi je uistinu vrlo loše.

To objašnjenje odmah unese živost u malu skupinu. Jennie se ponudi da će je odvesti kući, a kolega Climpton će voziti za njima kako bi Jennie doveo natrag na posao. Nije se ni pribrala, a već je bila u svojem krevetu. Odmah je Brian Campbell nazvao da čuje je li pozvala liječnika i treba li štogod.

58 Glorij@

- Već mi je mnogo bolje! - Alexa je bila dirnuta pažnjom svojih kolega. - Hvala, vam mnogo, svima! Vjerujem da ću sutra doći na posao.

- Ni govora! Ne želim vas vidjeti do kraja tjedna. Čuvajte se i liječite! - završi Brian razgovor.

Alexi je bilo nezgodno što je već na bolovanju, a tek je počela raditi, ali s druge joj je strane taj prekid dobro došao da se malo pribere i odluči što učiniti.

I tako je nekoliko idućih dana ujutro dugo spavala, a poslije podne odlazila u duge šetnje i razmišljala o svojoj budućnosti. Osjećala je veliku osamljenost, ali se panično klonila i rodbine i prijatelja.

Dani su prolazili, a ona još ništa nije odlučila. Došla je i nedjelja po podne. Sutradan je trebala poći u ured i suočiti se s podozrivim pogledima kolega. Iz razmišljanja je trgne zvono na vratima. Mrzovoljno krene prema njima, nimalo se ne radujući posjetitelju. Bilo bi joj najmilije da je svi ostave na miru!

- Courtney?! - usklikne zaprepašteno, ugledavši na vratima svoga bivšega muža. - Što ti radiš ovdje?

- Mogu li razgovarati s tobom, Alexa? Molim te, samo nekoliko trenutaka!

Neodlučno ga je promatrala. Još ga nikada nije vidjela tako pokornog. Što se to dogodilo da je odjednom nestalo njegova osornog držanja? U njegovim je očima vidjela gotovo preklinjanje, a i sama se osjećala nesretnom, pa ga pusti u stan.

- O čemu želiš razgovarati, Courtney? - upita ga kad se smjestio na sofi u dnevnoj sobi.

- Jesi li čula što je s mojim ocem? - počne on naglo. Nervozno je kršio prste.

- S tvojim ocem? Ne, nisam.

- To sam i očekivao - odvratio je jednako naglo pa doda: Skrivamo to iz poslovnih razloga! Nije razumjela o čemu je riječ, pa je čekala na objašnjenje. - Prije dva dana imao je težak srčani udar nastavi Courtney još nervoznije. - Ako se uopće izvuče, neće, po mišljenju liječnika, dugo biti sposoban za posao. Možda i do kraja života.

- Courtney, zaista mi je žao! - Bilo je to iskreno, Alexa je voljela svojeg bivšeg svekra. Bio je prema njoj uvijek vrlo ljubazan i osuđivao je

59 Glorij@

sinovljeve pustolovine. Poduzeo je sve da ne dođe do rastave. Nadao se da će mu se sin kad-tad uozbiljiti i opametiti.

- Tko će preuzeti očeve poslove? Poslovi su, naime, bili vrlo zamršeni, a stari Jameson vodio je sve sam. Imao je nekoliko pomoćnika, no nikad nije skrivao da u svog jedinca nema povjerenja.

- Ja - odgovori Courtney pa, opazivši izražaj nevjerice na njezinu licu, nastavi: - Znam što si pomislila i ne zamjeravam ti. Bio sam loš sin... i loš muž! Ali čvrsto sam odlučio da se popravim. Uvjeren sam da to mogu, ako mi se pruži prilika.

Alexa ga je sumnjičavo promatrala.

- Koliko je meni poznato - reče napokon - tvoj je otac predvidio mogućnost da se iznenada razboli, ali u tom se slučaju poslovi ne prenose na tebe, nije li tako?

- Tu mi možeš jedino ti pomoći, Alexa! Moram ocu dokazati da sam se uistinu promijenio, pa će mi pokloniti svoje povjerenje. To bi, zapravo, više koristilo njemu nego meni. Da ga samo vidiš... tamo, u bolnici! Očeva ga je bolest uistinu potresla. Grozničavo je nastavio govoriti i napokon otkrio zašto je došao k njoj: kad bi se Alexa ponovo za nj udala, to bi oca uvjerilo da se promijenio! Dramatičnim je glasom govorio o tome kako je shvatio da je dosad vodio beskoristan život, no Alexi je bilo jasno da se on zapravo bori za očev novac. Pokušava se, dok još nije prekasno, ukrcati u poslove, koje je inače zapuštao zbog zabave.

- Potrebna si mi, Alexa! Kunem ti se da ću se potpuno promijeniti ako mi se vratiš!

Alexa već otvori usta da ga glatko odbije, ali onda ušuti. Nije mu željela zlo, ali još joj je bilo svježe u sjećanju njegovo loše ponašanje. No važnije je od svega da ga više ne voli, voli Vincea.

Ali Courtney joj je nehotice ponudi rješenje za njezin bezizlazni položaj. Svi će vjerovati da nosi njegovo dijete...

- Razmislit ću o tom prijedlogu - reče, duboko uzdahnuvši. Moraš mi dati malo vremena.

On oduševljeno skoči na noge i bodro reče.

- Sedam godina zajedničkog života ne mogu se samo tako odbaciti, je li? Nije baš sve bilo loše. Znaš koliko bi naše roditelje obradovalo da nas opet vide zajedno!

60 Glorij@

Ovo posljednje bila je istina. Njeni roditelji pružili su joj svu podršku za vrijeme rastave, ali zapravo nikad nisu bili pristaše razvoda braka, a osim toga razumljivo je da su svojoj kćeri željeli lagodan život uz bogata muža.

Idućeg jutra krenula je na posao i, potiskujući mučninu, bila gotovo sasvim spremna prihvatiti ponudu bivšeg muža. Svi će biti uvjereni da je razumno postupila, a to što neće biti sretna - ionako je samo njezina stvar!

Jedino još nije odlučila da li da odmah prizna Courtneyu da je trudna ili da ga ostavi u uvjerenju kako je to njegovo dijete. Uz bolesnog oca i mnogo poslova, zacijelo neće stići razmišljati je li dijete prerano rođeno. Prema tome, to je samo pitanje njezinog ponašanja. Odlučno ode ravno u ured Briana Campbella i smjesta ga obavijesti da napušta posao, jer se namjerava ponovo udati za svog bivšeg muža. On je čudno pogleda, pa neuvijeno upita: - Zašto to činite, Alexa? Ni po čemu se ne vidi da vas to raduje.

- Pa... loše se osjećam... Znate da sam bila bolesna... Ali uistinu se radujem što smo se pomirili... - Svjesna da ga ne može prevariti, brzo promijeni temu: - Oh, Briane, žao mi je što vas ostavljam na cjedilu!

Agencija „Globus" mnogo je u mene uložila... - Naglo je okrenula glavu, ne mogavši podnijeti njegov prodoran pogled.

- Nisam mislio tako, Alexa! - odmahne on rukom, promatrajući je i dalje pažljivo. - Ali čemu takva žurba? Ne bi li bilo bolje da još neko vrijeme ovdje lijepo radite, jer vidim da vas posao veseli? Razmislite još!

- Nije vam poznat moj položaj, Briane... Zasad vam ne mogu ništa više reći. - To je zaista bila istina. Courtneyju je obećala da nikome neće reći koliko je bolestan njegov otac. Dakako, ne može otkriti ni pravi razlog svoje ponovne udaje. - Molim vas, vjerujte mi da postupam najbolje... za sve!

Taj neugodni razgovor samo joj je pojačao osjećaj mučnine.

- Vratite se kući, Alexa! Vidim da još niste ozdravili. Kad vam bude bolje, razgovarat ćemo opet o vašem otkazu.

Nije bila u stanju da se s njim prepire. Izjuri iz njegove sobe, na brzinu pozdravi kolege, koji su je čudno promatrali, i iziđe. Tad odluči poći u Atlantu i potražiti ginekologa. Možda uopće nije trudna, ali to

61 Glorij@

treba provjeriti. Atlanta je velik grad, i mnogo je manja vjerojatnost da će se saznati njezina dijagnoza.

Vratila se kući pred večer sa čvrstom odlukom da se uda za Courtneya. Liječnik je potvrdio njezine sumnje. Sutradan ujutro još je ležala u krevetu kad netko zazvoni. Odluči se ne javiti, ali zvonjava nije prestajala. Napokon ljutito ustane iz kreveta. Zagrne se kućnom haljinom, pa onako neočešljana i blijeda otvori vrata, ne skinuvši lanac.

- Vince! Ti? Više od njegova dolaska zaprepastio ju je njegov izgled. Bio je blijed i neobrijan, s golemim podočnjacima. Stajao je raskoračeno, kao da ga noge jedva drže. Uzbuđena, Alexa skine lanac i širom otvori vrata.

- Uđi, uđi, užasno izgledaš!

- Ni ti baš ne izgledaš sjajno! - odgovori Vince, odmjerivši je umornim pogledom. - Što je s tobom? Jesi li još bolesna?

Alexa se trgnula, jer se sjetila svoje muke, i brzo uzvratila pitanjem: - Kako to da si ovdje?

- Došao sam ti čestitati! Oprosti na neurednom izgledu, neispavan sam! Doslovce se skljokao na sofu i pogledao je tako gorko da je protrnula.

- Meni čestitati?

- Brian mi je rekao da se ponovo udaješ... i to opet za Courtneyja! Što te navelo na to? Zar ga ipak voliš? Alexa ga je bespomoćno gledala.

Pred njim nije mogla ništa sakriti, a tako iznenadan dolazak potpuno ju je izbacio iz ravnoteže.

- Ne, ne volim ga!

- Onda, zašto? Društveni položaj, sjaj Jamesonova imena? Razlog ne može biti samo novac! Sad ni ja nisam siromah... - Naglo se prekine, pa duboko uzdahne. Zažmiri i spusti glavu na naslon sofe. Tiho, gotovo za sebe, procijedi - Neke se budale nikad neće opametiti. Zar sam se morao zateći kod Briana baš onoga dana kad si ti došla u agenciju?

Alexa odjednom zaboravi mučninu i očaj. Sjeti se da je Brian s nekim razgovarao kad je prvi put došla u "Globus". Sjeti se kako ju je najprije glatko odbio, a onda naglo promijenio mišljenje i primio je u službu. To je, znači, bio Vince! Njemu može zahvaliti što je dobila posao!

- Ali, zašto, Vince? - Jedva je disala, ne znajući smije li se nadati.

62 Glorij@

- Zašto? - ponovi on podrugljivo i polako diže glavu da bi je bolje vidio.

- Mislio sam da ti je barem to jasno! Nikad te nisam uspio zaboraviti, a vjeruj mi, pokušavao sam! - Dok je to govorio, ona se prisjeti fotografije s Glorijom Allen. Poželi ga upitati što je s tim zarukama, ali on je već nastavio: - Godinama nisam dolazio u Stikely. Čak i kad sam postao direktor, izbjegavao sam dolazak ovamo.

- Prasne u gorak smijeh.

- Lažem samome sebi! Poduzeo sam sve da ta poslovnica uspije kako bih imao ispriku da dođem ovamo i makar samo udahnem zrak koji ti dišeš.

Alexa se borila sa željom da ga zagrli i utješi, jer je još toliko toga ostalo nerazjašnjeno.

- Vince... počne neodlučno.

- Samo me nemoj žaliti, Alexa! - oštro je prekine. - Ne želim tvoje sažaljenje.

- Zašto onoga dana nisi izašao iz Brianove sobe i obratio mi se?

- Nisam se usudio - prizna on, ljutito stisnuvši usnice. - Nisam imao snage suočiti se s tobom nakon sedam godina. Uhvatila me panika - gorko se nasmijao, ali ne više onako beznadno kao prije. - Brian je bio zbunjen mojim ponašanjem. Najprije te odbio, a onda sam mu ja zapovjedio da te primi. Osim toga, nije običaj da se novom namještenicu uvodi u posao putovanjem u Portugal.

- Niti to direktor radi osobno! - doda ona suho. Sad joj je bilo jasno zašto su se kolege prema njoj onako čudno odnosili. - Ipak, još ne razumijem zašto si me vodio na tako daleko putovanje, čemu takav trošak i gubitak vremena?

- A mogao sam samo prijeći iz jedne sobe u drugu, tamo u agenciji, ili te nazvati kući. To misliš, je li? Ali ja sam te želio sresti u potpuno različitim okolnostima, i to ne više u podređenoj ulozi!

- A ipak si se cijelo vrijeme držao vrlo povučeno. Ja sam te doslovce morala zavesti!

- To je zato što sam se ponovo osjetio sitan i bespomoćan kad sam te ugledao u hotelu „Jorge". Bojao sam se da ćeš na prvi moj pogrešni potez pobjeći natrag u Stokely. Odmah si mi jasno natuknula da uživaš u slobodi i uopće ne pomišljaš na novi brak. Bojao sam se bilo 63 Glorij@

kakvog tjelesnog dodira jer... - glas mu je postao tih i promukao - jer sam znao da će biti još gore ako te ponovo izgubim. Imao sam prokleto pravo!

- Ali povremeno si se držao kao stranac - podsjeti ga ona.

Potpuno je zaboravila na mučninu, a obrazi su joj se zarumenjeli na pomisao da ipak nije izgubljena svaka nada.

- Samoobrana! - dobaci on sa smiješkom. - Nalikovala si na pticu puštenu iz kaveza, koja iskušava krila. Nisam znao kamo će te to odvesti. Ali, do vraga... kakvog ima smisla sad o pričati o tome! Ti se vraćaš Caurtneyju, a ja moram požuriti na aerodrom.

Krenuo je tako naglo da ga je Alexa jedva dostigla na vratima stana. Uhvatila ga je za rukav.

- Čekaj, Vince, molim te!

- Moram otići odavde, Alexa - izusti.

- Ja sam samo čovjek, i znam svoje granice!

- Ali prije odlaska želim ti nešto reći. Ako ona čudna ponuda još vrijedi... onda pristajem!

Bez daha i sa zebnjom, čekala je njegov odgovor. On se polako okrenuo prema njoj i oštro je pogledao.

- Već sam ti kazao da ne želim tvoju samilost! - izusti hladno.

- Ja ti ne nudim samilost, Vince! - odgovori ona brzo, ali on ju je još gledao s nevjericom. - Kad sam prvi put shvatila da te ljubim, čvrsto sam odlučila da se više nikad ne udajem.

Bila sam uvjerena da ne mogu imati djece. - Naglo je podigla ruku da zaustavi njegova pitanja. - Molim te, saslušaj me do kraja! Tad sam se vratila kući i utvrdila da nisam neplodna, ali to sam skrivala iz straha da ćeš se oženiti mnome samo iz samilosti ili osjećaja dužnosti...

Naglo prekine rečenicu, jer je Vince zgrabi za ramena.

Bjesomučno ju je tresao, ponavljajući oštro: - Što mi to govoriš, Alexa? Što mi to govoriš!?

- Molim te, pusti me! - uzdahne ona, jer ju je opet obuzeo osjećaj mučnine. Nehotice stavi ruku na trbuh. Vince je naglo pusti i zavuče ruke u džepove.

- Hoćeš li reći da očekuješ dijete!?

- ili to, ili imam neku čudnu bolest koja se javlja samo ujutro pokuša se našaliti Alexa, no Vince je i dalje bio smrtno ozbiljan. Ona 64 Glorij@

objasni. - Zapravo, posve sam sigurna. Jučer sam bila u Atlanti kod ginekologa. U Stokelyju mi je bilo neugodno... Vince se naglo okrenuo i ljutito uletio natrag u dnevnu sobu. Alexa polako pođe za njim. On se opet okrenuo prema njoj. Lice mu se grčilo od bijesa.

- Nosiš moje dijete, a želiš se udati za Jamesona?

- Molim te, Vince, dopusti da ti objasnim...

- Slušam! - odgovori on oštro, a onda opazi da je problijedjela i da dršće, pa reče mirnije: - Sjedni! Alexa poslušno sjedne. Vince je cijelo vrijeme stajao dok mu je objašnjavala svoje sumnje i dileme, te iznenadni Courtneyjev dolazak. Ona mu je sad potrebna, a i nju je mučila osamljenost.

- No pravi razlog kazat ću ti tek sada, Vince. Još u Portugalu spomenuo si da te osjećaji vežu za nekoga. Nakon toga vidjela sam te na slici u novinama s Glorijom Allen... a kako mi se uopće nisi javljao, zaključila sam... Vinceovo se lice sledilo u neprobojnu masku. Hladnim, odsutnim glasom, upita je: - Jesi li namjeravala reći Jamesonu da nosiš moje dijete? Ili bi ga ostavila u uvjerenju da je njegovo?

- Ne znam ni sama - odgovori glasom osobe koja, upravo priznaje zločin što za sobom povlači smrtnu kaznu. - Odjednom više nije mogla podnijeti njegov prodorni pogled, rasplače se i pokri lice rukama. Oprosti mi, Vince, ako možeš - jecala je - ali u svemu tome nisam ni pomislila da ti nanosim zlo. Neću ti zamjeriti ako me nakon ovoga zauvijek ostaviš. Nitko nikad neće saznati da...

- Slušaj me, Alexa - prekine je on jednako hladnim, poslovnim tonom - nitko drugi ne može biti otac mojega djeteta! Udat ćeš se za mene, a ne za Jamesona!

Da su bile izgovorene drukčijim tonom, te bi je riječi neizmjerno usrećile. Ovako, ona je samo zbunjeno piljila u voljenog muškarca koji se povukao u sebe dublje nego ikad.

- Kamo ideš? - trgne se uplašeno kad je krenuo prema vratima.

Grozničavo je razmišljala što da mu ponudi kao zalog za svoju ljubav, kad su sve okolnosti bile protiv nje.

- Idem u motel! Vani me čeka taksi - odbaci on preko ramena.

- Mogao bi prenoćiti ovdje - brzo mu ponudi.

65 Glorij@

- Namrtvo sam umoran. Posljednja dvadeset četiri sata bila su mi pravi pakao. Otkako mi je Brian javio novost... Javit ću ti se kasnije, kad se ispavam!

Izašao je, ne osvrnuvši se. Čuli su se njegovi brzi koraci po stepenicama.

9.

Sjedila je još neko vrijeme i razmišljala kako je još jednom sve pokvarila u životu, pa i u Vinceovom. Što je ono ipak rekao - da je nije mogao zaboraviti? A ni svoje zaruke s Glorijom Allen nije ničim potvrdio.

Možda će je ipak zavoljeti...

Možda će biti bolje raspoložen kad se odmori? Ta je pomisao donekle utješi, pa ustane i pođe u kuhinju pripremiti doručak. Mora paziti na zdravlje zbog svojeg i Vinceovog djeteta!

Njezino i Vinceovo dijete! Sve je više počela razmišljati o novom životu što je bujao u njezinoj utrobi. Prihvati se temeljitog čišćenja stana u tihoj nadi da će se Vince ipak preseliti k njoj. Okupa se i dotjera te, za svaki slučaj, priredi namirnice za večeru. Vratio joj se polet. Možda ipak nije sve tako crno? Telefon je zazvonio tek poslije sedam. Bila je već na rubu očaja zbog nestrpljenja. Nije znala adresu motela, pa ga nije mogla nazvati.

- Halo! - javi se radosno, uvjerena da je to Vince.

- Halo, Alexa, smijem li doći? - čuo se Courtneyjev glas.

Bila je na nj sasvim zaboravila, a obećala mu je odgovor na njegovu ponudu. Trudeći se da prikrije nervozu, ona reče: - Courtney, molim te, nemoj doći. Zapravo, najbolje bi bilo da se više ni ne vidimo. Znaš, ja volim drugoga i udajem se za njega.

- Zašto mi to, do vraga, onda nisi odmah rekla!?

Zaista mu nije mogla zamjeriti na žestini, ali kad je nastavio prostački psovati, to je podsjeti na najgore trenutke njihova braka, pa ga odlučno prekine: 66 Glorij@

- Molim te, Courtny, žao mi je. Čekam važan telefonski razgovor. I spusti slušalicu. Čim je to učinila, telefon opet zazvoni. Javi se Vince i kratko je obavijesti da stiže za nekoliko trenutaka.

Na zvuk zvonca uzbuđeno pohrli prema vratima. Zanimalo ju je kako je raspoložen. Vidjelo se da je odmoren, bio je opet besprijekorno dotjeran, ali zatvoren, nepristupačan. Alexa se prisili na smiješak.

- Jesi li za neko piće? - upita ga u dnevnoj sobi, trudeći se zadržati dobro raspoloženje.

- Hvala, molio bih viskija, pio sam ga malo prije.

Ona se naglo okrene k ormariću za piće. Taj je nesretni viski pio i one posljednje večeri u Portugalu. Osjeti strelicu ljubomore. Baš je otvarala bocu kad se začu zvonce na vratima.

- Očekuješ li nekoga? - upita Vince.

- Ne, nikoga - odgovori i začuđeno pogleda prema vratima.

- Pogledat ću tko je - Ne čekajući njezin pristanak, Vince odlučno krene prema vratima.

Alexa se odjednom sjeti tko bi to mogao biti. Stajala je ukočeno s bocom u ruci.

- Trebao bih Alexu - čuo se drski Courtneyjev glas.

Nije mogao izabrati gori trenutak da se pojavi.

- Žao mi je, zauzeta je! - istim tonom odvrati Vince.

- Tko ste vi uopće? - grakne Courtne.

- Maknite mi se s puta! Moram vidjeti svoju ženu!

Ona nije više vaša žena. Uskoro će postati moja i za vaše vam dobro prepručujem ostavite je na miru! Alexa se strese kad su se s treskom zalupila vrata stana. Jadan Courtney mogao je i bez toga!

U tom događaju pogodila ju je spoznaja da ispod smirenog Vinceovog pročelja kipti davni bijes. Nije joj oprostio ni prošlost ni sadašnjost. Dršćućim rukama natoči mu viskija i doda nekoliko kockica leda.

- Izvoli! - Pružila mu je čašu i ugledala njegov mrki pogled. Rekla sam mu da ne dolazi. Zvao je malo prije tebe. Vjerojatno se nadao da sam promijenila mišljenje. - Bilo joj je neugodno što se ispričava.

67 Glorij@

Njezina su objašnjenja uvijek sličila na isprike. Zato promijeni temu: Kako si znao da je to on, a nikad se niste upoznali?

- Prepoznao sam ga! - bio je kratak odgovor. Vince nije želio razgovarati. Sjedili su u neugodnoj tišini, dok je on ispijao viski. Alexa mu ponudi još pića, ali on odbi, pa izađe na večeru. Ni u restoranu nije mnogo pio, samo malo vina uz jelo. Šutjeli su.

Alexa se mučila s hranom, a kad joj Vince ponudi još vina, pokri čašu rukom: - Hvala, ne bih više! Dijete je još premalo za alkohol.

On je naglo pogleda, pun suprotnih osjećaja, ali ta je bura trajala sasvim kratko. Lice mu je opet bilo glatko i neprozirno. Tek poslije večere, uz kavu, on progovori.

- U pogledu vjenčanja nemamo mnogo vremena za ceremonije, pa će sve biti jednostavno.

- To mi uopće nije važno. - Htjela ga je umiriti, pa je dodala: - Sve sam to već jednom prošla kad sam se udavala za Court...

Najradije bi sebi odgrizla jezik, no bilo je već kasno. Vince ju je promatrao staklenim pogledom. Zar će to biti uvijek tako među njima?

A htjela ga je samo uvjeriti da joj nije stalo do slavlja...

- Gdje ćemo živjeti? - skrene ona na sigurnije tlo.

- Ako nemaš drugih želja, onda ovdje u Stokelyju - suzdržano je odgovorio Vince, a nakon kratkog oklijevanja dodao: - Kao što znaš, vrlo mnogo putujem. Bolje da si bliže svojoj i mojoj obitelji.

Steglo joj se srce. Bilo joj je jasno da to znači gorku osamljenost!

Našao je dobru izliku da ne mora sve vrijeme provoditi uz nju.

Ono malo optimizma što ga je u tijeku dana uspjela skupiti naglo se otapalo. Sve joj se više činilo da se događa ono čega se bojala. Oženit će se njome iz osjećaja dužnosti i to uopće neće biti pravi brak. No nije ga ništa pitala o tome jer se bojala odgovora.

- Ako se, dakle, slažeš, potražit ćemo ovdje u Stokelyju, neku kuću. - Ustane od stola i time pokaže da taj problem smatra riješenim. Šutke su se vozili do njezina stana. Htjela mu je predložiti da ga odveze do motela, ali odustane. - Isto je tako odustala i od prijedloga da se preseli k njoj. Morat će smisliti neki drugi način da ga privoli k sebi, da razbije tu ljušturu, koju tako uporno obnavlja.

68 Glorij@

Cijele je večeri čeznula za njegovim dodirom. Sjećala se njegovih snažnih zagrijala i zanosa tijela koje je razbudio u Portugalu. Zašto je tako ponosan i uvrijeđen? Mogli bi ponovo uživati.

Preplavljena uspomenama, upita ga pred kućom: - Hoćeš li ući?

- Ne, vraćam se u motel!

Stajao je pred njom, visok i nedokučiv. Poput glatke stijene, pomisli ona. Podiže pogled prema njemu i stavi mu ruku lagano na rame. Osjetila je da se od njezina dodira ukočio, ali to je nije omelo da kaže: - Vince, ja te volim. Molim te, ostani sa mnom!

Nije ništa odgovorio, tek ju je poslije kraće stanke oštro upitao.

- Još me nešto zanima, Alexa... Jesi li namjeravala spavati s njim?

- Alexa zanijemi. Brada joj je podrhtavala. Što da mu odgovori? Zapravo, o tome nije ni razmišljala. Seksualni život u njezinu braku bio je tako neuspješan da ga je posve smetnula s uma dok se odlučivala na ponovnu udaju. - Mislim da si mi ovom šutnjom odgovorila na pitanje, a želiš me uvjeriti kako me voliš!

Opor i gorak Vinceov smijeh pogodi je poput noža, i ona se sva zgrči. Ali on to nije mogao opaziti, jer je žurnim koracima nestajao u mraku... Tuga i osamljenost bili su joj jedini prijatelji te noći. Napokon usnu teškim snom. Probudila se idućeg jutra s neugodnim osjećajem da nešto nije kako treba. Onda se sjeti svega i to samo pojača uobičajenu jutarnju mučninu. Sva jadna, pokri se preko glave.

Trglo ju je zvono na vratima, ali se nije pomaknula, već ostala u krevetu. Nije mogla podnijeti misao da se sad suoči s Vinceom. Neka je nazove telefonom, pa će ugovoriti sastanak za poslije podne. Dotle će se, valjda, bolje osjećati.

Poslije dugog zvonjenja, zvono je napokon umuklo. Ona se opustila i protegla, okrenula se na drugu stranu i ponovo utonula u san.

Tako nije čula ključ u bravi ulaznih vrata ni korake po stanu. Probudi se tek kad joj je netko strgnuo pokrivač s lica. Zaprepašteno se zagleda u došljaka, a onda je začudi njegov zabrinuti pogled.

- Što se dogodilo Vince? Kako si ušao u stan?

- Dobio sam ključ od kućepazitelja - objasni kratko.

69 Glorij@

Gledan odozdo, Vince se doimao još višim. Pažljivo ju je promatrao, pa ona zaključi da vjerojatno loše izgleda. Okrenula se naglo na drugu stranu.

- Koliko je sati? - upita, tek toliko da dobije na vremenu.

- Devet i trideset. Zašto nisi otvorila kad sam zvonio? Zar ti je tako slabo da ne možeš ustati? - U glasu mu je bilo i zabrinutosti i ljutnje.

- Žao mi je, nisam pomislila da bi se mogao brinuti. Osjećam mučninu. No, proći će to, uskoro!

Do vraga, pomisli ljutita na sebe, nije se još dobro ni razbudila, a već se ispričava! Hoće li ikada nešto učiniti kako treba kad je on u pitanju?

- Zar ti liječnik nije dao neki lijek?

- Oh, potpuno sam zaboravila na recepte, koje mi je ispisao!

Namjeravala sam poći u ljekarnu kad si se ti pojavio i omeo me.

- Gdje su?

- U mojoj torbici, tamo, na stoliću! Vince vještim kretnjama izvadi recepte. I nehotice se divila njegovim rukama.

- Vratit ću se brzo, a ti ostani u krevetu! - reče on oštro kad spazi da ona pokušava ustati.

- Dobro - odgovorila je i opet legla. No čim je Vince zatvorio za sobom kućna vrata, ona pohita u kupaonicu, umi se i očešlja, pa stavi malo šminke na obraze da pokrije bljedilo. Vratila se u krevet i bodro ga dočekala.

- Dobro jutro Vince!

Ne obazirući se na njezin izgled, on spusti nekoliko bočica na noćni ormarić i donese čašu vode. Izdvoji jedan lijek i pruži joj ga.

- Uzmi sad ovu pilulu! Javit ću ti se za nekoliko sati da vidim jesi li raspoložena za objed. Nakon toga idemo srediti formalnosti za vjenčanje, a i roditelje treba obavijestiti. - Govorio je poslovno, kao da je riječ o trgovačkom ugovoru, a ne o vjenčanju. Okrenuo se i pošao prema izlazu, bez pozdrava.

70 Glorij@

- Kamo ideš? - upita Alexa, osjetivši razočaranje i uvredu. On se okrene na peti i pogleda je podrugljivo. - Oprosti, ponašam se kao da sam već čangrizava žena.

On se ne osvrne na njezinu primjedbu, nego hladno reče: - Idem u agenciju na razgovor s Brianom. Odande ću telefonom otkazati poslove predviđene za idućih nekoliko dana, koliko nam je potrebno da obavimo vjenčanje i sve ostalo.

Bez riječi je gledala za njim dok je odlazio. Sad joj je sasvim jasno pokazao da brak shvaća kao formalnost i da će dalje živjeti momačkim životom. Ne, on nije zaboravio staru uvredu...

Idućih je dana bio istoga raspoloženja. Doduše, ponašao se krajnje uljudno, nijednom nije spomenuo Courtneyja, ali nije se obazirao ni na jedan Alexin pokušaj da odmrzne led kojim se okružio.

Vjenčanje su obavili samo u prisutnosti roditelja. S njima su poslije pošli na večeru u motel gdje je Vince odsjeo. Motel je bio poznat po dobrom restoranu. Tek uz jelo Alexa je saznala da se njezin muž ne namjerava preseliti k njoj dok ne kupe kuću.

- Nadam se da ćete brzo naći nešto pristojno - sažaljevajuće reče Alexina majka. - Šteta što je tvoj stan tako malen! Možda biste se mogli preseliti u veći dok ne pronađete odgovarajuću kuću?

- Već sam saznao za nekoliko zgodnih kuća koje su za prodaju neodređeno će Vince. - Vjerujem da ćemo se uskoro moći preseliti, a do tad ću ja zadržati svoju sobu u motelu.

Alexi zastane zalogaj u grlu. A ona je brojila dane do vjenčanja, vjerujući da će nestati njegove suzdržljivosti. Baš je budala! Do kraja večeri trudila se da izigrava sretnu mladenku, a koliko joj je to polazilo za rukom, vidjelo se po značajnim pogledima, koje su međusobno izmjenjivali njezini i Vinceovi roditelji. Idućih dana Vince uopće nije promjenio ponašanje, ali se svom žestinom bacio na traženje kuće.

Uvjerena da on jedva čeka da je preseli, a onda odmah pobjegne, Alexa je željela da ne nađe ništa što bi im se svidjelo. Stoga je svakoj kući pronalazila neke prigovore, a on je to mirno podnosio. Jednog poslijepodneva, pošto su razgledali pet kuća, zašli su u najstariji dio grada. Odjednom Alexa poviče:

71 Glorij@

- Gle, Penningtonova se kuća prodaje! "Bila sam u njoj jednom, Sally Pennington me pozvala na zabavu, i osjećala sam se poput Pepeljuge u dvorcu. Prekrasna kuća!

- Hoćeš li da je pogledamo sutra ujutro? - trgne je iz uspomena Vinceov glas.

Alexa ga začuđeno pogleda.

- Možeš li zamisliti koliko ta palača stoji!? Osim toga, prevelika je za nas.

- Pa nisi me ni pitala koliko sam voljan odvojiti novaca za kuću!

Jesam li ti odredio neku granicu? A razmišljao sam... - zašuti, pa stisnu usnice. Razmišljao je i pitao se, shvati Alexa, zašto ona traži što manju i jeftiniju kuću. Nikad nije spomenuo koliko ima ušteđenog novca ni koliko je spreman potrošiti. A ona nema ušteđevine, niti želi ostaviti dojam rastrošne osobe. Osim toga, velika joj kuća nije potrebna, pogotovu ako će u njoj većinom biti sama.

Idućeg su jutra obišli kuću koja je iznutra bila još ljepša nego što ju je Alexa zapamtila. Nije mogla odoljeti da je u mislima ne počne namještati. Izašli su na trijem. Trgovac nekretninama neumorno je hvalio kuću. Vince ga prekine: - Kakvu su cijenu odredili vlasnici? Nju nije ni pitao za mišljenje.

Još je jednom, bez riječi, pogodio što ona želi.

10.

- Još ne vjerujem da je naša! - klikne Alexa kad su se poslije nekoliko dana uselili u kuću.

72 Glorij@

S kućom kupili su i dio pokućstva, ali je još mnogo toga nedostajalo. Vince se nije složio s njezinim prijedlogom da najprije urede najnužnije, a poslije sve ostalo. Mogla je kuću urediti po svojoj želji, ali odjednom: Otvorio sam ti račun da možeš platiti sve što bude potrebno.

Zatim je spomenuo svotu od koje je Alexi zastao dah.

Na katu je bilo nekoliko spavaćih soba s kupaonicom.

- Ova je najljepša, je li? - reče Alexa, stojeći na vratima sobe, smještene na uglu, pa je imala prozore na sjever i na istok.

- Onda neka bude tvoja, a ja ću se useliti u susjednu! - Vince pođe po kovčege i unese ih u sobe.

Ona se nasloni na dovratnik i zagrize usnicu. Dobila je odgovor na pitanje koje se nije usudila postaviti: neće spavati u istoj sobi!

- Nadam se da ti neće smetati što imamo zajedničku kupaonicu? primijeti ona podrugljivo.

- Namjeravaš li je modernizirati? - Nije se dao smesti.

- Ni govora! - odlučno će Alexa. - Ovako starinska, baš je čarobna!

Možda treba ponešto popraviti...

I ona zaneseno počne opisivati kako će urediti tu neobično prostranu prostoriju. Govorila je s oduševljenjem, zaboravljajući na gorčinu. Nije bila svjesna kako blista ljepotom dok iznosi svoje planove.

Tek kad mu je postavila pitanje, shvati da je on uopće ne sluša.

- Potpuno se pouzdajem u tvoj ukus - brzo se snađe Vince, pa doda: - Molim te, neka najprije vodoinstalater dobro provjeri sve instalacije! Za objed su pojeli nekoliko sendviča. Bio je to njihov prvi obrok u novoj kući. Vince pogleda na sat i nehajno reče: - Moram požuriti da stignem na popodnevni avion za New York.

- Što? Zar putuješ? - užasnu se Alexa i problijedi. - Uopće mi nisi rekao da...

- Tek sam jutros saznao za hitan posao, koji moram osobno obaviti. Bio je odlučan, i ona shvati da ga uzaludno pokušava zadržati.

Uostalom, nije bilo važno mora li uistinu odmah otputovati ili mu je to samo izgovor! Oženio se njome, kupio joj kuću, dao novac za 73 Glorij@

raspolaganje, i to je sve što može od njega dobiti. Ono za čime najviše čezne - njegovom ljubavlju, uzajamnom prijateljstvu i povjerenju - tome se može samo nadati...

Ne upuštajući se više u raspravu, ona ga odveze na aerodrom u Atlanti. Otprati ga sve do izlaza. Na prvi poziv Vince se trgne iz zamišljenosti.

- Čuvaj se, javit ću ti se da čujem kako si i kako napreduje posao u kući!

Alexa jedva zadrži suze. Zar će otići samo tako, s nekoliko riječi, poput stranca? Ona mu je sada žena i nosi njihovo dijete!

- Zar me nećeš poljubiti čak ni za rastanak? - upitala je, odbacivši sav ponos. Pomisao da će sad otići i nestati na neodređeno vrijeme iz njezina života, bila joj je bolna i nepodnošljiva. Drhtala je cijelim tijelom dok mu se čeznutljivim pogledom unosila u lice.

Gledao ju je nekoliko trenutaka prodorno u oči, a zatim se polako nagnuo prema njoj i spustio svoje usne na njezine. Bile su hladne i ukočene, te potpuno bezosjećajne. Iz grla joj se ote dubok, preklinjući uzdah. Podigla je ruke i zagrlila ga kao da moli za nešto više. Tad se njegove usnice pokrenuše i ona osjeti uzbuđujuću slatkoću poljupca, dok su joj se - krupne suze kotrljale niz obraze.

Držeći ga i dalje oko vrata, Alexa polako rastvori usnice, nudeći mu strastveniji poljubac. Vince se promeškolji, nastojeći se osloboditi njenog zagrljaja, ali ona ga nije puštala, i on se odjednom predao.

Strastveno ju je privio uza se, prodirući istodobno svojim jezikom u njena usta. Alexa osjeti da su i u njemu prostrujale želje i strast cijelim tijelom, kao i njezinim. Ruke su mu se pomicale po njenim leđima, željne dodira. Zagrljeni, izgubili su smisao za mjesto i vrijeme. - Mole se putnici za let sto četrnaest...

Zanesena, Alexa se nije obazirala na okolne zvukove, ali poruka iz zvučnika prodrla je do Vinceove svijesti i vratila ga u stvarnost. On se naglo trgnuo, odvojio od nje i bez riječi se okrenuo. U nekoliko koraka izgubio se u gomili.

Alexi su koljena podrhtavala, pa se grčevito uhvatila za metalni naslon stolice, što je stajala uza zid i polako sjela. Tih nekoliko vrtoglavih trenutaka činilo joj se da će izgubiti svijest. No polako joj se smirilo kucanje srca, osjeti kako joj se snaga vraća u tijelo. Ujedno se 74 Glorij@

vraća i svijest da je opet odbačena, da je čeka osamljenost. Uvjerila se da je Vince voli svakim dijelom svoga bića, kao i ona njega. To je otkrio onaj poljubac. Ali on ne želi priznati istinu, radije bježi od nje. Sad zna zašto bježi i izgovarajući se poslovima. Nema povjerenja u sebe! Boji se da bi ona mogla porušiti zid što ga je oko sebe sagradio prošlih godina, a ne vidi da ga taj zid zapravo dijeli i od sreće, koju bi zajedno mogli proživjeti.

To razumijevanje njegovih postupaka nije Alexi ipak pružilo veću utjehu. Ni toga dana ni onih koji su slijedili.

♥ Vince je obećao da će se telefonski javljati i održao je obećanje.

Javljao se iz New Yorka, Los Angelesa, Dallasa, Seattlea i mnogih drugih gradova u kojima su bile poslovnice „Globusa". Tek nakon nekog vremena Alexa shvati da joj se javlja samo iz Sjedinjenih Država, da više ne putuje u inozemstvo, kao što je to prije običavao.

Uvijek bi je upitao za zdravlje i ona ga je uvjeravala da se osjeća dobro. To je bila istina. Zatim bi mu s iskrenim oduševljenjem pripovijedala o tome kako uređuje kupljenu kuću. Bacila se na posao upravo grozničavo, kao da će tako zaboraviti svoju osamljenost. Uložila je silnu energiju, odlučna da sve u kući bude savršeno. Nakon dva mjeseca rada zaključi da je kuća uređena otprilike onako kako je bila zamislila. Još je ponegdje nedostajalo nešto, ali to su bile sitnice, koje će duže vremena morati tražiti po posebnim trgovinama ili staretinarnicama. No sve u svemu, kuća je bila svježe oličena, pokućstvo je bilo porazmješteno, a svuda se širio miris sredstava za čišćenje. Alexi ni samoj nije bilo jasno kako je sve to obavila za samo dva mjeseca, ali taj je rok bila sebi zadala, možda i nehotice, vjerujući da će Vince doći kad čuje da je kuća uređena.

Pošto pregleda sve što je učinila, morat će shvatiti da je time dokazala svoju ljubav prema njemu, pa je više neće ostavljati samu toliko dugo... Ili su to samo njene želje? Uvijek se tračak sumnje 75 Glorij@

potkradao kroz njena razmišljanja puna nade. Osobito je ojačao onda dana kad je Vince uistinu morao doći. Odbio je njezinu ponudu da ga dočeka na aerodromu u Atlanti, tvrdeći da još ne zna kojim će avionom stići.

Začula je kako automobil ulazi u dvorište i poletjela da otvori ulazna vrata. Namjeravala mu je poljupcem dobrodošlice pokazati što osjeća, ali od toga nije bilo ništa. Vince je izašao naglo, noseći u jednoj ruci putnu torbu, a u drugoj poslovnu, i prošao kraj nje u kuću samo s uljudnim pozdravom, kao da se vraća nakon izbivanja od dva sata, a ne dva mjeseca. I ne samo to: kao da pozdravlja ljubaznu domaćicu prenoćišta, a ne vlastitu ženu.

Alexa duboko udahne da se smiri i sa smiješkom požuri u predvorje, koje je on razgledavao s očitim izražajem želje na licu.

- Jedva čekam da pregledam i sve ostalo - reče on iskreno.

Njegovo je divljenje bilo melem na njenu dušu, iako je nije nijednom pogledao: - Da vidiš svoju sobu! - obrati mu se vedro, a on se već uspinjao stepenicama.

Požuri za njim, bolesno svjesna njegove blizine. Vince nije uskliknuo od oduševljenja kad je ušao u svoju sobu, ali je pažljivo sve razgledao s očitim zadovoljstvom. Alexa je poduzela sve da stvori domaći ugođaj, svjesna da on već godinama stanuje po hotelskim, bezličnim sobama. Osjećaj da je uspjela, malo je ohrabri.

- Hoćeš li se prije večere istuširati i presvući? - upita ga, opazivši da je umoran. - Ima vremena za razgledavanje kuće... nadam se da ćeš ostati neko vrijeme?

- Istuširat ću se! - reče on, ne obazirući se na njenu posljednju tvrdnju, zapravo prikriveno pitanje. Vince skine kaputić da joj pokaže kako razgovor smatra završenim, ali ona se nije micala s praga.

Netremice je promatrala kako se svlači. Upravo je počeo otkopčavati košulju, ali se naglo zaustavi, kao da su mu se prsti ukočili. Osvrne se i pogleda Alexu kao da provjerava je li zaista još tu. Upitno podiže obrve dok ju je hladno promatrao. Alexi je malo trebalo da se prepusti

76 Glorij@

kukavičluku i pobjegne, ali sjeti se neizgovorene poruke onog poljupca na aerodromu. To joj vrati hrabrost.

- Neće ti smetati ako ostanem da razgovaramo dok se presvlačiš upita, prisilivši se golemim naporom volje na smiješak, jer soba je odjednom bila puna napetosti i neizgovorenih osjećaja. Vince se smrknuo, naglo joj opet okrenuo leđa i bezlično rekao.

- Molim te, pripremi mi piće!

Kao da je nema, nastavi se raskopčavati, pa skine košulju. Pogled na njegova široka ramena ošamuti Alexu. Jedva se suzdržala da mu ne priđe i ne pomiluje ga, ali za to ipak nije imala dovoljno hrabrosti...

- Da ti donesem piće ovamo? - upita promijenjenim glasom.

Nekoliko trenutaka stajao je sasvim mirno. Ruke su mu bile na pojasu hlača, ali nije se micao da nastavi svlačenje. Mišići leđa i ramena bili su vidljivo napeti, kao da se na nj srušio golem teret.

- Hvala, odmah ću sići! - odgovori on, tonom koji je jasno otkrivao da želi ostati sam.

Na to više nije imala što reći, pa se okrenula i izašla, ali odlučna da se ubuduće ne da tako izigrati. Neće mu više dati priliku da se samo tako izvuče, ma kako se on koprcao! U pitanju je njezina sreća, ali i njegova, u to je bila sasvim uvjerena. Poduzet će sve da osigura sretnu budućnost oboma!

No nije ni slutila da joj Vince neće ni pružiti mogućnost da provede svoje namjere u djelo. Odmah nakon večere povukao se u sobu s isprikom da je vrlo umoran. Alexa nije najavljivala da ostane malo uz nju, jer je zaista ostavljao dojam velike iscrpljenosti. Tješila se da će sutra ili prekosutra biti boljih prilika.

No već za doručkom idućeg jutra Vince mirno izjavi da se žuri na avion koji polijeće u podne. Alexa je nekoliko trenutaka u njega zurila bez riječi. Osjeti kako se u njoj javlja osjećaj koji nikad nije osjetila kad je posrijedi Vince - bijes! Kako mu može dokazati da ga iskreno ljubi, ako joj nikad ne da je priliku da budu zajedno!? Zar mu nije jasno da u braku ne može sve korake poduzimati samo jedna osoba? Suzdržavajući se da ne plane, Alexa se povuče u šutnju. Prije odlaska ipak mu ponudi vožnju do aerodroma, ali on objasni da ga pred kućom čeka unajmljeni automobil, pa ga ionako mora vratiti na aerodrom. Nakon njegova

77 Glorij@

odlaska ona je satima nepomično sjedila u biblioteci boreći se za dah.

Njegovo ponašanje osjećala je poput udarca, koji joj je oduzeo dah.

Dva se mjeseca luđački posvetila radu u nadi da će Vincea privući lijepim domom kakav nikad nije imao. Njena bajka nije se pretvorila u stvarnost, a sve je više vjerovala da ono o čemu sanja i nije ništa drugo, nego neostvariva bajka. Sve je manje vjerovala da će se nagomilani nesporazumi između nje i Vincea ikad raščistiti. Prvi se put pokušala prisiliti na to da pogleda u oči takvoj užasnoj mogućnosti.

Zapravo, cijelo je vrijeme bila uvjerena da ga može privući, da ga privlači. U to je vjerovala i sada, ali do ovog posljednjeg boravka potcjenjivala je snagu njegova odbijanja. Lukavo je prozreo njezine pokušaje da mu se približi i djelotvorno ih izbjegao. Na fin način, ali odlučno, neprekidno joj pokazuje da joj neće dopustiti pristup do njegova srca ni osjećaja. Bude li nasilna, jednostavno će nestati, jer posao mu je izvrsna izlika. Kakvi su joj izgledi u takvoj borbi? Čini se, nikakvi! Njegov je štit prejak.

Možda bi mu mogla u telefonskom razgovoru reći da ga više ne namjerava ugrožavati, da će ga ostaviti na miru? I, zaista, kad joj se idući put javio, razgovarala je s njim uljudno, ali hladno, kao i on s njom, a kad je ponovno svratio kući - vrlo kratko, dakako! - držala se krajnje suzdržano.

Na kraju više ni sama nije znala što je gore, izdržati njegovu prisutnost s uljudnim smiješkom na licu ili trpjeti užasnu osamljenost i očekivanje hoće li ga uskoro opet vidjeti? Ne, najgore je ipak to što je sasvim bespomoćna prema njemu, što joj nije ostavio ni najmanje mogućnosti da nešto poduzme!

11.

78 Glorij@

- Alexa, trudnoća ti sjajno pristaje! Nikad nisi bila ljepša! - izjavi Jinx, pošto ju je pažljivo promotrila.

- Nikad se nisam osjećala zdravije. Jinx - odgovori Alexa iskreno, jer je bila radosna što nakon dugog vremena vidi staru prijateljicu. Hoćeš li najprije razgledati kuću ili da prije objedujemo?

- Najprije kuća! Znaš, sviđala mi se otkako znam za sebe. Nisam mogla vjerovati svojim ušima kako te poslužila takva sreća da kužiš baš nju! Jedva čekam da je vidim u novom izdanju. A kad ću vidjeti NJEGA? Otvorena i neposredna kao i uvijek, Jinx je postavila pitanje koje je zacijelo opsjedalo i ostale njene prijatelje i rođake. Alexa je bila u braku već četiri mjeseca a da nikamo nije izlazila s mužem niti je ikoga pozvala za njegovih kratkih boravaka kod kuće. A u međuvremenu se Alexa povlačila, izbjegavajući sve posjete. Napokon ju je Jinx sama nazvala i jednostavno se najavila da će doći na objed.

- Ni sama ga baš ne vidim često - neodređeno odgovori Alexa. Poslovi ga neprestano odvlače na putovanja.

Istim dahom upozori prijateljicu na krasnu drvenariju, koju je uspjela pribaviti za knjižnicu, jer ju je i samo spominjanje Vincea toliko boljelo da se bojala kako će je njena pronicljiva prijateljica začas prozreti.

- Kuća je unutra jednako lijepa kao i izvana - zaključi Jinx kad je sve pažljivo razgledala. - A tebi se mora odati priznanje da si sve znala skladno urediti. Sigurno si zadovoljna što si okružena tolikom ljepotom.

- Uistinu je lijepo! - kimne Alexa. - Ne možeš ni zamisliti koliko je tu bilo posla! Dva sam mjeseca jurila po trgovinama, skupljala majstore ili sjedila za telefonom.

Dakako, nije spomenula zašto se tako žestoko bacila na posao, koji je mogla mnogo smirenije rasporediti na dulje razdoblje, umjesto da bude opsjednuta uvjerenjem kako će uređenom kućom privući Vincea.

Do vraga, sad se ne smije prepustiti pred prijateljicom, kojoj ionako zacijelo nije izbjeglo da ona i Vince spavaju u odvojenim sobama.

- Da, kuća je divna - zamišljeno će Jinx. - Uz to očekuješ dijete, a to si odavno željela, pa me čudi zašto ipak nisi sretna.

79 Glorij@

Jinx je to rekla otvoreno i mirno, kao što već znaju odvjetnici. Ali njene su oči s iskrenom zabrinutošću gledale u Alexi ne.

- Pa... - Alexa se sasvim smete. Nije uspjela prevariti prijateljicu!

Uzdahne pa tužno reče: - Ima trenutaka kad sam sretna, osobito kad osjetim kako se dijete u meni miče i kad ništa drugo nije važno nego to biće, koje je dio mene i Vincea... Volim svoga muža... ali, bojim se, bojim se da ću ga opet povrijediti, kao toliko puta dosad... Bojim se. Alexa se borila sa suzama, iz iskustva je znala da joj plač ne donosi nikakvo olakšanje.

- Čega se sve bojiš, Alexa? - nježno je upita Jinx.

- Da ću do kraja uništiti ljubav koju on ipak osjeća prema meni jedva protisne Alexa, dršćućim glasom. Jinx je samo šutjela i nježno je promatrala. Alexa neosjetno otvori srce i ispripovijedi joj sve što se događalo između Vincea i nje. Jinx je strpljivo slušala, nije navaljivala kad bi se Alexa povukla u šutnju, potresena osjećajima.

Kad je završila, Alexa osjeti olakšanje. Kao da je spao barem dio tereta, ostavivši za sobom prazninu, ali i olakšanje.

- Hvala ti što si me saslušala - nježno reče prijateljici. - Sada mi se čini da mi je nedostajala baš takva ispovijest.

- Ljudi često griješe zadržavajući sve u sebi - mirno izjavi Jinx. Kad sve suvislo izgovorimo, kao da dobijemo bolji pregled događaja i osjećaja, nekakvu perspektivu!

Neko su vrijeme obje šutjele, a onda Jinx zamišljeno progovori: - Zamisli kako je tek Vinceu! Koliko godina nosi on svoj teret neispunjene ljubavi? Prema onome što si mi sad o njemu ispripovijedala, rekla bih da je zatvoren čovjek i zacijelo nikad ni pred kime nije olakšao dušu. Alexa začuđeno pogleda prijateljicu.

- Znaš, nikad nisam razmišljala na taj način. Samo se ljutim što je nerazuman pa neće da zaboravi prošlost i započne sve iznova, kao da ničega nije bilo. A možda on to jednostavno ne može...

- Što ćeš sad poduzeti, Alexa? - upita Jinx, kao uvijek spremna na akciju.

- Poduzeti? - zaprepasti se Alexa. -Pa rekla sam ti što sam sve već pokušala... Što da radim?

- Ja ti to ne mogu reći kad je posrijedi čovjek kojega nikad nisam ni vidjela, a kamoli bolje upoznala - razumno joj odgovori Jinx.

80 Glorij@

- Nešto moraš smisliti sama. Ali nikako ne vjerujem da čovjek koji se toliko brine za ženu, kao što se on brine za tebe, Alexa, ne pokazuje i tako što sve osjeća. Ništa nećeš postići izigravajući žrtvu.

Alexa zaprepašteno zinu, no prije no što je dospjela izgovoriti ijednu riječ, Jinx pogleda na sat i uzvikne: - Oh, kako je vrijeme brzo prošlo! Jurim na sud. Samo ti ostani sjediti, dovoljno sam lukava da znam naći put iz kuće u koju sam tako spretno prodrla. Ne čekaj opet toliko vremena prije idućeg poziva!

Obje prasnuše u smijeh, jer je Jinx, zapravo, došla nepozvana.

- Uistinu mi je drago što si došla. Uskoro ću ti se javiti! - odgovori Alexa, pa se srdačno oprostiše.

Bila je doista sretna što je s prijateljicom popričala kao nekad, a osobito stoga što joj je opet potakla tračak nade, koja je bila sasvim zamrla. U pokrajnjoj prostoriji čula je gospođu Whitaker, udovicu koju je Vince doveo da kod njih stanuje i da im pomaže, iako se Alexa bunila, govoreći da može sve raditi sama. Jinx zaista ima pravo kad kaže da se Vince za nju mnogo brine. Ima li pravo i kad je potiče na to da opet pokuša premostiti jaz što se tako beznadno ispriječio između nje i Vincea? Je li istina da ona, Alexa, glumi žrtvu, toliko milu ženama kad ostanu kod kuće? Što bi još morala poduzeti?

Alexa je imala dovoljno vremena da traži odgovore na pitanja jer je Vince došao tek potkraj tjedna. Najavio se, pa je pripremila svečanu večeru i pronašla vrlo elegantnu kućnu haljinu u kojoj se gotovo nije primjećivao već prilično vidljiv trbuh. Vratni izrez bio je dubok i malo nabran, pa su se nabori lijepo širili prikrivajući izbočinu. Tkanina boje breskve izvrsno joj je pristajala. Čekala ga je u biblioteci, jer je ta prostorija bila oboma nekako najugodnija. Dovoljno je zahladilo da se uvečer upali vatra u kaminu, pa je Alexa stajala pred njom i promatrala igru plamenova, kad je Vince ušao u sobu. Nije se odmah okrenula, nego se naglo zagledala u nj i zatekla mu na licu takvu čežnju da joj je srce žestoko zakucalo. On je smjesta opet navukao uobičajenu masku i rekao uljudno: - Dobro izgledaš, Alexa!

Nije se dala zavesti izvanjskom hladnoćom, još ju je grijao izražaj neprekrivenih osjećaja na njegovu licu. Krenula mu je u susret.

81 Glorij@

- Dobro došao kući! - pozdravi ga i uspije se na prste da ga poljubi u usta.

Možda je samo umislila, ali učini joj se da su je njegove ruke na čas pomilovale po ramenima, prije no što ju je odgurnuo od sebe.

Uporno se smiješila, jer je znala da je on spreman na pružanje svih oblika otpora i da joj neće biti lako, ali uz Jinxino ohrabrenje nije se povukla.

- Što ćeš popiti? - upita, okrenuvši se prema kaminu.

- Viski s vodom.

Piće je bilo spremno i ona ga samo smiješa. Kad se okrenula od ormarića s pićem, otkri da je Vince sjeo u naslonjač očito namjerno, da ona ne bi mogla sjesti uza nj kao na sofi. Vince prihvati piće i zahvali, a Alexa odlučno sjedne na tepih ispred kamina, gotovo njemu pod noge.

Podigla je oči i malo se okrenula, svjesna da mu je time otkrila dubok pogled u izrez preko nabujalih dojki.

- Smiješ li sjediti na podu? - upita on oštro, ali nesposoban da odvrati pogled od njenog vrata.

- Zašto? - odgovori ona nevino pitanjem. - Liječnik tvrdi da u svemu mogu nastaviti živjeti kao i prije. Samo su mi neke radnje zabranjene. Na primjer jahanje, a time se ionako nikad nisam bavila.

Vince je postajao sve rumeniji. Napokon odlučno spusti pogled u čašu s pićem. Alexa osjeti da mu puca oklop, pa se polako podiže na koljena i spusti ruke na njegova stegna. Osjeti kako su mu se mišići zgrčili na njen dodir.

- Vince, i ja želim živjeti kao prije. Želim živjeti kao svaka druga žena... činiti ono što čine sve druge žene... sa svojim muževima.

Posljednje je riječi izgovorila šapatom. Vinceu se iz grla ote neobičan zvuk nalik jecaju. Brzo odloži čašu na pokrajni stolić i naglom kretnjom povuče Alexu u krilo. Čvrsto je privije u naručaj. Osjeti kako mu cijelo tijelo dršće.

- Prokleto si lijepa... - promrmlja i malo popusti zagrljaj kako bi mogao glavu spustiti do izreza na njenoj haljini.

Njegove usnice ostavljale su vrele tragove na njenoj ogoljenoj koži. Alexa je tiho stenjala od užitka. Nespretno je otkapčao dugmeta, ali napokon je mogao spustiti njenu haljinu do struka. Otkrio joj dojke, bujnije no prije trudnoće. Prsti su mu podrhtavali dok ih je nježno 82 Glorij@

dodirivao. Onda je sagnuo glavu i nježno jezikom dodirnuo ispupčene bradavice, pa zagnjurio lice u udubinu između dojki.

Dodir njegovih usnica osjećala je kao dodir žeravice, posvuda gdje ju je ljubio - po grudima, vratu, ramenima, usnicama, licu. Kao da se prepustio žestokoj gladi, koja ga je odavno mučila, želio ju je svuda ljubiti, dodirivati, milovati. Ona mu je uzvraćala milovanjem i poljupcima, a zatim prošaptala: - Vince, kako te želim!

Oboje su teško disali. Vince skoči na noge, držeći je i dalje u naručju te ponese kroz sobu, pa kroz hodnik preko stubišta u njezinu sobu. Osjećala se potpuno slabom od pomisli da će napokon opet postati bliski, o čemu je tolike mjesece sanjarila.

Vince je nježno položi na krevet. Rukom joj dade znak da se ne miče i počne je polako razodijevati, pokrivajući joj svaki centimetar otkrivene kože vatrenim poljupcima. Osjećala je srce kako joj kuca u grlu, preplavljena blaženstvom što će mu napokon postati pravom ženom. Nije više mogla izdržati, naglo je podigla ruke i zagrlila ga, privlačeći ga k sebi. Zatim pokuša otkopčati dugmad njegove košulje, i odjednom postane svjesna da je on sasvim odjeven, iako ona leži gola.

To je naglo otrijezni iz zanosa strasti. Oštrije ga pogleda i shvati da se sasvim umirio, zagledavši se u njen ispupčeni trbuh. Ruke su mu visile uz tijelo, stegnuo je pesnice.

- Vince, molim te! - javi se Alexa. - Nema razloga zašto ne bismo mogli voditi ljubav. To neće naštetiti djetetu.

Vince se naglo okrene, kao odbačen snagom osjećaja. Stajao je nekoliko trenutaka ukočen, kao da se svom snagom svladava.

- Ne želim voditi s tobom ljubav, Alexa! - protisne napokon kroz stisnute zube. - Zar to nikako ne možeš shvatiti? Ne mogu podnijeti pogled na tebe... dodir...

Alexa uvrijeđeno krikne i sklupča se kao da ju je udario. Vince bez riječi izađe iz sobe.

Ostala je tako ležati, ni sama nije znala koliko dugo. Pomisli kako bi bilo najbolje da je mrtva. Malo poslije začuje kucanje na vratima.

- Je li vam bolje? - javi se glas gospođe Whitaker. - Donijela sam vam večeru.

83 Glorij@

Alexa ustane, kao pijana navuče kućnu haljinu i otvori vrata.

Domaćica je u ruci držala pladanj. Gledala ju je zabrinuto.

- Gospodin Vince mi je rekao da vam je loše, pa sam vam donijela večeru u krevet.

- Hvala, ubrzo će mi biti bolje. Sama unese večeru u sobu, ali ne pogleda hranu. Zašto se Vince brine za nju, a jasno joj je pokazao da je zapravo mrzi?

Zašto? Prirodno, radi djeteta se brine za nju! On se brine za svoje dijete, a ne za nju, Alexu! Kako se to odmah nije sjetila?

Ali to dijete nije samo njegovo nego i njezino! Pa, ako ga već sad voli, možda će s vremenom zavoljeti i djetetovu majku.

♥ Ni Alexa ni Vince nisu više ni riječju dotakli događaj te večeri. On je nastavio putovati, dolazio bi kući nakratko, jedino ju je posljednjih tjedana trudnoće nazivao telefonom svake večeri.

Alexa se prisiljavala da ne misli na budućnost. Ni na sebe, ni na Vincea, na brak, na to što će raditi poslije, hoće li nastaviti raditi i što.

Mislila je samo na dijete koje će ubrzo napokon ugledati. Opremala je dječju sobu, izrađivala svojim rukama odjećicu. Pomisao na dijete jedina ju je mogla umiriti, čak usrećiti. Više se nije tako napadno povlačila, pa su je posjećivali i rođaci i prijatelji. Svi su joj dijelili komplimente, a i sama je bila svjesna da joj se ljepota nekako rascvala. Kad bi Vince bio kod kuće, malo je govorila, bavila se ručnim radom, ali kad bi iznenada podigla pogled s pletiva ili veza - i u njegovim bi očima često ugledala divljenje. No, više nije ništa poduzimala!

Bila je nekako uvjerena da ga neće biti kod kuće kad počne porođaj. To joj nije smetalo niti se bojala samog rađanja, iako ju je lječnik počeo izdaleka pripremati da bi moglo biti teškoća zbog uske zdjelice. Prve, blage trudove osjetila je jednoga dana pošto je Vince opet otišao na put. Smjesta je nazvala liječnika i posavjetovala se s njim.

Smatrao je kako nije potrebno da dolazi u rodilište dok se trudovi ne 84 Glorij@

pojačaju i ne postanu pravilniji. Alexa se smiri i smjesti na sofi. Već nekoliko dana teško je mogla naći udoban položaj, ali to joj nije smetalo.

Gospođi Whitaker nije ni spomenula da su počeli trudovi, jer se ova upravo spremala izaći, a zacijelo bi ostala uz nju da bi joj to rekla. Nakon odlaska gospođe Whitaker mirno je prilegla. Nije bila raspoložena za primanje posjeta, pa je namrštena lica krenula da otvori vrata jer se oglasilo zvono. Posljednja osoba kojoj se nadala bio je njen otac. Stajao je na pragu, boreći se s ožujskim vjetrom. - Tata! Kakvo iznenađenje!

Uđi, uđi, vidiš kakvo je ružno vrijeme! Pomogla mu je da se izvuče iz ogrtača i uvede ga u knjižnicu. Od iznenađenja je zaboravila na trudove.

To je bilo uobičajeno vrijeme kad se otac vraćao iz škole kući i obično je jedva čekao da se zavuče u svoju biblioteku i popije u miru kakao sa svojom ženom. Alexina je majka radila u javnoj knjižnici i dolazila je kući prije muža. Dugogodišnje navike ne prekidaju se lako, pa se Alexa pitala čemu može zahvaliti očev posjet baš u ovo doba dana.

Odjednom shvati zašto joj se otac smeteno vrpolji po stolcu, nasmije se i reče: - Samo ti tata pripali svoju lulu, meni to uopće ne smeta!

Otac s olakšanjem brzo izvuče iz džepa lulu i počne je pripaljivati uz uobičajeni ceremonijal. Nekako je to dulje trajalo nego obično, pa ona napokon upita: - Zašto mi ne kažeš kako to da si došao?

Istog trena osjeti da trudovi postaju jači, no i dalje se smiješila ocu. Njemu je očito laknulo što ga tako otvoreno pita, pa odgovori spremno.

- Samo slijedim upute tvoga muža da te nikad ne smijemo ostavljati samu. Gospođa Whitaker i ja imamo dogovor da dođem dok je ona u kupovini. - Nasmiješi se njenom iznenađenju, udobnije se smjesti i nastavi: - Mislim da je ovo dobra prilika za razgovor, je li? Znaš, ne mogu ti reći koliko se mama i ja veselimo tvome djetetu! Sve se nabolje okrenulo! Kad si se vratila kući nakon razvoda i zaposlila u "Globusu", osjetio sam već olakšanje što ćeš se pomiriti s Vinceom.

- Ti si znao da Vince radi u "Globusu"? - začudi se Alexa.

- Normalno da sam znao! S Vinceom sam sve ove godine ostao u vezi. Zapravo, on se javljao meni. Uvijek sam pomalo sumnjao da je tako

85 Glorij@

želio saznati ponešto o tebi. On je jedini čovjek kojemu bih povjerio svoju kćerku da je vodi po stranim zemljama - zaključi zadovoljno.

Alexa načas ostane bez glasa, ali se u njoj probudi znatiželja što sve otac zna o njenu neobičnom braku s Vinceom.

- Nadam se da će Vince manje putovati nakon djetetovog rođenja - reče ona i pogleda ga upitno.

- Vince je čovjek koji je toliko dugo sanjario da nikako ne može shvatiti da mu se san ostvario - reče on i značajno je pogleda, kako bi joj dao naslutiti da shvaća smisao koji se skriva iza njezinih riječi. - Trebat će vremena da svaka stvar dođe na svoje mjesto... samo moraš imati strpljenja!

- Nemam drugog izbora, tata. Ljubim ga. Jedino se nadam da svojim nespretnostima nisam ubila u njemu ljubav, koju je osjećao prema meni. Pogledavajući na sat, zaključi da su trudovi postali učestaliji i da nema smisla čekati povratak gospođe Whitaker. Ne pokazujući tati koliku bol osjeća, da se ne bi uplašio, upita ga nehajno: - Tata, ako si popušio lulu, bi li me mogao odvesti do rodilišta?

♥ Idućega dana već se spuštala tama kad Alexa otvori oči. Odmah se sjeti svih uzbudljivih događaja u rađaonici dok joj, na kraju, nisu, dali narkozu. Nemirno se osvrne, ugleda bolničarku i upita se zebnjom.

- Je li moje dijete dobro?

- Kako ne! Imate divnog sina, gospođo, čestitam! Velik je i jak, zato vas je malo izmučio.

- Mogu li ga vidjeti?

Neće se smiriti dok se vlastitim očima ne uvjeri da je dijete dobro, usprkos teškom porođaju.

- Sve je u najboljem redu - nasmiješila joj se bolničarka. - Strpite se malo, sad ćete vidjeti dijete!

86 Glorij@

Nekoliko minuta nakon toga zaljubljeno je i ponosno držala sina u naručju. Pažljivo ga je zagledavala, prstić po prstić, zagledala mu je u oči, opipavala ga. Kakvo minijaturno savršenstvo! Zadivljeno ga je gledala, gotovo onim strahopoštovanjem kojim su nekad ljudi gledali u čudesa.

- E, pa znaš, mladi gospodine - protepa mu - bio si vrijedan svih muka! Nadam se samo da će te i tata zavoljeti kao što te ja već volim.

Kada te vidi, možda će opet i zavoljeti i mene, jer ja ga toliko toliko ljubim... Oprezno ga poljubi u nježne pahuljice na tjemenu.

Tek ju je zvuk zatvaranja vrata vratio u stvarnost. Nije ni čula kad su se otvorila, samo je odjednom ugledala Vincea, kako se polako približava njezinu krevetu. Zaustavio se uz podnožje. Gledao ju je zabrinuto.

- Probudila si se...

- Dođi, pogledaj svoje dijete! Divno je! - Ne skrivajući radost, pogleda ga, blistajući od sreće.

Vince se i ne pokrene.

- Kako si? Liječnik kaže...

- Ma, dobro sam! I dijete je dobro. Pogledaj i sam! - Gušila se od sreće. On se približi i pogleda dijete, ali se brzo okrene i pogleda kroz prozor. Doimao se uistinu čudno, i takvoga ga Alexa još nikad nije vidjela. Zar se ni djetetu ne raduje? Bez riječi preda dijete bolničarki, koja je upravo ušla u sobu.

- Vince, zar se ne raduješ što si dobio sina? - upita tužno.

On se naglo okrene i vrati do njezinog kreveta. Polako, oprezno, sjedne na rub i zgrabi je za obje ruke. Alexa opazi da sav dršće.

- Ovoga trenutka mogu misliti samo na to što se događalo noćas...

Pa mogao sam te izgubiti! - progovori napokon promuklim, uzbuđenim glasom. Gledao ju je netremice.

- Dragi, ali ja sam dobro, sve je prošlo - umirivala ga je. - Ta žene rađaju otkako je svijeta i vijeka!

- Ti više nećeš! Ne bih više mogao izdržati tu strepnju... taj užas...

Naglo se nagnuo prema njoj i poljubio je u lice. Nježni, jedva osjetni poljupci padali su joj po obrazima poput pahuljica. Kao da se boji da bi je mogao povrijediti!

87 Glorij@

- Ali mislila sam da su ti djeca vrlo važna! - progovori ona napokon, jer se tek mogla usredotočiti, na ikakav razgovor dok je on tako nježan prema njoj. Ali toliko je toga još nerazjašnjeno!

- Nisam nikad ni spomenuo djecu. Ti si ih spominjala! - odgovori on, poljubi joj oba dlana i pritisne na svoje obraze. Malo podiže glavu, i Alexa opazi da joj se nakon toliko dugo vremena iskreno smiješi. Spomenula si djecu već prve večeri kad smo se sreli u Lisabonu. I to baš kad sam želio reći kako je jedini razlog zbog kojeg bih se ja oženio uvjerenje, da bez tebe ne mogu živjeti. To sam, vjerovala ili ne, osjetio upravo onog trenutka kad sam te ugledao nakon toliko godina. A koliko sam se trudio da te istjeram iz srca!

- A sada... jesi li me uspio istjerati iz srca? - upita Alexa, zabrinuto ga gledajući.

Kao odgovor, Vince se još nježnije nasmiješi, nagne se prema njoj i prisloni joj svoje dlanove na lice.

- Oh, kako ću biti sretan kada te budem opet mogao doticati!

Alexa se pažljivo pomaknula prema rubu kreveta.

- Lezi do mene. Sami smo!

Nakon kraćeg oklijevanja, Vince se oprezno ispruži pokraj nje.

Zavuče joj ruku ispod zatiljka i nježno je prigrli. Alexa opazi da je neobrijan, s golemim podočnjacima. Ležali su mirni, bez riječi, sretni što šu zajedno.

- Ljubim te. Vince vjeruj mi! - prošapće napokon Alexa i pogladi ga po obrazu.

- Znam. Sad znam! - promrmlja joj on u uho. - Čuo sam što si govorila našem sinu.

- Počeo si prisluškivati? - našali se ona. - U glavi joj se zavrtjelo od sreće kad je on izrekao "naš sin".

- Ako hoćeš, mogu poći do bolničarke i zamoliti je da ga opet donese kako bih ja sad njemu objasnio koliko volim njegovu majku.

Osjetila je kako se pod njenim dlanom njegov obraz nabire u smiješak.

- Donijet će ga poslije na dojenje. A kako bi bilo da u međuvremenu to kažeš meni?

On se nasmiješi na tu njenu šalu, ali ipak se nekako ukoči. Alexa je sad shvaćala kako mu je teško izreći nešto što je tako dugo držao skriveno u sebi.

88 Glorij@

- Alexa, toliko te dugo ljubim da se ne mogu ni sjetiti vremena kad prema tebi nisam osjećao ljubav. Alexa je stiskala zube da ne poviče od boli, toliko joj je žestoko stiskao ruke, zanesen vrtlogom osjećaja, koji su se kovitlali u njemu. Zid što ga je bio podigao između sebe i nje počeo se raspadati, ali ona je željela srušiti i posljednju ciglu.

- Ako si me volio i onda dok smo bili u Portugalu, zašto mi to nisi kazao? Ili barem pošto smo se oženili? - Što je nježnije mogla, napokon, ga je upitala ono što ju je toliko dugo mučilo. - Zašto si me držao na udaljenosti i kad smo već bili u braku, kad smo živjeli pod istim krovom?

Nastojala sam ti na razne načine pokazati da mi je stalo do tebe, da te ljubim.

Vince ne odgovori odmah, i ona se preplaši da je nagazila na još čvrst dio zida, koji neće biti lako razbiti. Kad je napokon progovorio, u glasu je bilo toliko nabijenih emocija da se ona gotovo uplaši. No, treba se sve raščistiti, ma kako to bolno bilo za oboje!

- Alexa, ne možeš ni zamisliti paklenske muke kroz koje sam prošao kad si me onako odbila da bi se udala za bijednika Jamesona.

Nanijela si mi ranu, koja je bila neizmjerno duboka. Koliko sam patio što sam te izgubio, toliko sam patio i zbog tebe, jer sam znao da ćeš biti nesretna uz njega. -Uzdahne, pa nastavi: - Dugo je trebalo, nekoliko godina, da ta rana počne zacjeljivati. Sav sam se posvetio poslu da nađem zaborav, a i da tebi makar tako dokažem kako posjedujem vrijednosti, koje si mi tad zanijekala.

- Vince, bila sam prava balavica... Lupetala sam koješta, i ne sluteći koliko je to uvredljivo... - pokuša mu ona tužno objasniti, no on je bio sasvim obuzet svojim uspomenama.

- Bez ikakvog povoda, podsvjesno sam vjerovao da će mi se kad-tad pružiti prilika da opet okušam sreću s tobom. Poduzeo sam sve da postanem nalik na onakvog muža kakvog si, smatrao sam, željela onda u mladosti. Radio sam kao luđak, postizao uspjehe i nekako je to postalo samo sebi svrhom. Onda sam iznenada začuo tvoj glas u Brianovom uredu... ostalo znaš i sama!

Alexa ga je nježno gladila po licu osjećajući kako se pomalo opušta. Nije, doduše, znala baš sve ostalo, ali joj je postajalo sve jasnije.

- Nisi želio opet postati ranjiv, bojao si se da bih te opet mogla povrijediti - reče tiho, kao da govori više sebi nego njemu. - To je pravi 89 Glorij@

razlog zašto si me izbjegavao, zašto nisi želio sa mnom voditi ljubav, makar smo već bili u braku. A ja to nisam razumjela, nisam odustajala od napora da te makar zavedem. Nisam te razumjela...

- Bojao sam se da se opet ne otvori stara rana. Toliko mi je godina trebalo da zacijeli, a osjetio sam kako se otvara onda u Sintri, kad smo zajedno proveli noć...

- Bilo je to prvi put da sam s nekim uistinu vodila ljubav. Vince... jesi li to osjetio?

- Jesam, osjetio sam. Ali... znaš toliko sam puta prije zamišljao da te držim u svom naručju, zamišljao sam svaku pojedinost, a sve je bilo još mnogo ljepše. Toliko ljepše da sam se uplašio. To više što si mi neprestano govorila da više ne pomišljaš na brak.

- I to je bila samoobrana! Bojala Sam se da me ne zaprosiš, a vjerovala sam da ne mogu imati dijete, koje ti toliko želiš.

- Prevarila si me! Kad smo se rastali u New Yorku, vjerovao sam da ti je potreban mali predah kako bi potisnula svoju odbojnost prema braku. Namjeravao sam te malo ostaviti nasamu, a onda se vratiti u Stikley i svim raspoloživim oružjem krenuti u napad. A onda me nazvao Brian i obavijestio o tvojoj namjeri da se pomiriš s Jamesonom...

- I još si jednom upao u iste paklenske muke - nadopuni ga Alexa s mnogo razumijevanja. Od tuge joj je glas nalikovao na čudan šapat.

Napokon je razumjela sve što joj je u njegovu ponašanju dosad bilo nerazumljivo. Srce joj se stezalo na pomisao što je sve pogrešno učinila.

- Sve protekle mjesece živio sam kao u groznici. Nisam mogao izdržati uza te, a ni bez tebe.

Alexa je nagonski osjećala da on ipak još nije sasvim siguran, da se u njemu još nešto lomi. Zato je šutjela i sa zebnjom očekivala hoće li napokon otvoriti i posljednja vrata brane među njima. Kad je napokon progovorio, osjetila je da su nestale i posljednje prepreke.

- Alexa, još se bojim... povjerovati... Sad je točno znala što to on pokušava reći. Koliko ju je god vrijeđala pomisao da još u nju nema potpuno povjerenje, toliko mu je bila zahvalna na naporu da pokušaju otvoreno razgovarati i sve raščistiti. U trenutku joj se učini da su im se srca i tjelesno dotakla, pa joj to uli snagu da mu odgovori:

90 Glorij@

- Ljubim te, Vince! Osjetljiva sam i ranjiva na sve što kažeš ili učiniš, baš kao što si i ti prema meni. U proteklih osam mjeseci u mnogo sam navrata poželjela dići ruke od svega, gubila sam nadu, ali nisam te se mogla odreći. Ti si središte moga života. Molim te samo jedno: da se više nikad preda mnom ne zatvoriš kao što si to činio sve ovo vrijeme!

Pruži mi priliku da ti dokažem koliko te volim.

Bio je to potresan trenutak za njih oboje. Ležali su jedno do drugoga, osjećajući kako ih polako, vrlo polako napuštaju strahovi, neizvjesnost, zebnja i nepovjerenje. Ljubav tek treba popuniti te napuštene prostore u njihovim mislima i osjećajima. Uživajući u međusobnoj bliskosti, potpuno su izgubili osjećaj za vrijeme.

Iz zanesenosti ih trgne nakašljavanje. Uz podnožje Alexina kreveta stajala je bolničarka i raznježeno ih gledala. U ruci je držala jastuk s novorođenčetom.

- Malo mjesta za novog člana obitelji! - reče i nasmiješi im se.

Alexa brzo pogleda Vincea i osjeti olakšanje, jer on je pružao ruke prema sinu jednako nježno i zaljubljeno kao što se i ona sama osjećala.

Kraj

by Glorij@

91 Glorij@