5 minute read
Srce boje
Kad umjetnost zbližuje Srce boje
Galerija My Art Factory, u samom centru Norčepinga, od 1. maja 2022. godine otvorila je svoja vrata i za bosanskohercegovačke umjetnike - Amelu Gazić Begović i Mirsada Begovića. Ovaj, po mnogo čemu interesantan umjetnički par, na taj način je dobio priliku da nam predstavi svoje likovne radove, zajedno s još nekoliko drugih uspješnih stvaralaca, uglavnom iz Švedske.
Advertisement
Tekst i foto: Nedžad Talović
Sa zidova galerije u Norčepingu, radoznale posjetioce obasjavaju, i uz buđenje sjete, motivi iz naše domovine, kao što su tvrđava Kastel, Stari mostarski most i drugi motivi, vezani za more, mrtvu prirodu, apstrakcije i sl. Smjelim pokretima kista ovi naši umjetnici donijeli su dio našega duha, ornamentike, ali i opus svoga smjelog izražaja u ove proljetne dane, kada svi nanovo, nestrpljivo čekamo da posjetimo našu domovinu. Posjeta galeriji ali i prijatan razgovor sa susretljivim domaćinima, Amelom i Mirsadom, svakoga će inspirisati i doprinijeti da sa sobom, negdje u dubini duše, ponese dio ljepote koju nose naša Bosna i Hercegovina, ali i njeni ljudi.
Veliki dijapazon motiva i vladanja različitim tehnikama slikanja govori da se radi o iskusnim i smjelim umjetnicima, koji su veoma produktivni u svom radu i inspiraciju nalaze u svemu što ih okružuje, ali je otkrivaju i u onom najskrivenijem kutku svoje duše. Tako se na dalekom sjeveru s platna osjeti miris bosanskih avlija, studen lijepe Neretve, ali i sjeta za onim što smo davno ostavili iza nas…
Amela, rođena Banjalučanka, u sebi nosi umjetnost još od malih nogu. Ona je još kao desetogodišnja djevojčica zaplovila u svijet pozorišta i bila je aktivna i u likovnoj sekciji. Svoju najveću podršku, od prvih dana svog likovnog stvaranja, doživjela je od svog oca, r. Irfana Gazića, koji je volio fotografiju i slikajući razne motive učinio da se ćepenci i zvekiri Novoselije, nišani mezarja nađu na Amelinim platnima. Već u sedmom razredu osnovne škole, Amela odnosi prvu nagradu na takmičenju na temu ”Mir”. Baš kao i njen Mirsadoduvijek je voljela i lijepu riječ, poeziju. Kao tijnedžerka počinje se zanimati za modu, tako da crtanjem odjevnih predmeta ustvari započinje i njen stvaralački pohod u modni dizajn. S godinama, Amelu ne napušta želja za stvaralaštvom, ali život je, poput mnogih drugih sugrađana, odvodi na sasvim nove meridijane. Tako i u Švedskoj, u kojoj se, kao prognanik skrasila, počinje da stvara onako, kako se kaže, ”za svoju dušu” i za prijatelje. U ovoj nježnoj bosanskoj duši ljubav za rodnom zemljom se samo umnožava, pa tako svoje tri slike poklanja na aukciju u Njemačku, u znak pomoći žrtvama poplava nastalih u Bosni i Hercegovini 2015. godine. Tim činom biva i pozvana da prisustvuje izložbi u Tuzli, pod nazivom ”Art help Bosnia”.
Kako se inspiracija sve više pojačava, Amela odlučuje da svoj dar i stručno usavrši, pa se upisuje u slikarsku školu u Štokholmu, koju pohađa u periodu od 2010. do 2012., stičući zvanje ateljiste. Nakon toga pohađa i kurseve grafike, akrila i ulja u Linčepingu i tako još više produbljuje svoja znanja u umjetnosti.
Dolaskom u Švedsku i Mirsad je nastavio gajiti svoje dječačke i mladalačke zanose i ljubavi prema pozorištu. Bavi se glumom, poezijom, režijom, te se, već rane 1992. godine, otiskuje u ozbiljne pozorišne izazove poput Krležine predstave ”Adam i Eva”. Od Jokmoka na sjeveru Švedske do Soderčepinga južnije, gdje se preselio, nizale su se mnoge predstave, kako za djecu tako i za odrasle. Jedna od veoma uspješnih i veoma dobro posjećenih bila je i predstava ”Pif, Paf i Puf”, nakon koje ga u lokalnim medijima nazivaju ”Vražijim redateljem”, aludirajući svakako na njegov stvaralački dar i uspjeh u radu.
Ljubav za slikanjem, poezijomi ništa manje za pozorištem ukrstila je Ameline životne pute s Mirsadovim. Nije ni čudo, kada su obadvoje sanjari, u pravom smislu te riječi. Stvarajući svako na svoj način, ipak se sreću na jednoj regionalnoj smotri kulture 2017. godine. Tada Mirsad, kao redatelj i pozorišni vizionar, u Ameli vidi darovitog saradnika i izvrsnog recitatora. Dolazi i do prve saradnje ovih mladih ljudi, gdje otkrivaju da imaju i mnogo više dodirnih tačaka i zajedničkih interesovanja. Kao početak njihove umjetničke saradnje važno mjesto zauzima Mirsadova predstava ”Plavi pony”, u kojoj Amela glumi ženu u ratom zahvaćenoj Bosni, koja u istom danu gubi i sina i muža. Ova veoma potresna priča i njen uspjeh bivaju povod za još veću saradnju između njih. Ona se nastavlja i u toku postojanja udruženja ”Dijaspora” u Norčepingu, gradu gdje oni sada žive i stvaraju. Tu se smjenjuju izložbe, predstave i druge aktivnosti koje su okupljale naše ljude, iz cijele regije. U njihovoj režiji nerijetko se dešavaju i gostovanja renomiranih glumaca i pjevača s naših prostora, a sve kako bi se našim ljudima uljepšala svakodnevnica.
Razgovaramo, tako, i o motivima, inspiraciji, energiji koju ovi ljudi posjeduju. Iako Amela inspiraciju smatra veoma važnom, za nju ništa manje nije važna i kreativnost. Svoju kreativnost ona crpi iz stalnih pitanja, ko smo?, šta nas okružuje?, da li smo sami? Neka vrsta surealizma koja je uvijek prisutna. Naravno tu su i susreti s drugim ljudima koji je nanovo inspirišu. Dok radi, Amela rado sluša, između ostalih, Božu Vreću, Amiru Medunjanin, Josipu Lisac i dr. Za neke od slikarskih uzora ona izdvaja Ljubu Popovića, Safeta Zeca, Ismeta Mujezinovića i, naravno, Mersada Berbera. Amela objašnjava, kako ona, slikajući, ustvari započinje proces koji iziskuje vrijeme, koji traje i ona je toga svjesna i dopušta svakoj svojoj slici da ”sazrije” prije nego nanese posljednji trag boje na platno. Smatra da je prilično stroga i zahtjevna prema sebi samoj. Njeno trenutno raspoloženje umnogome utječe na njeno stvaranje, rado se povlači u svoju samoću, gdje svoju kreativnost prepušta svojoj mašti u kojoj žive uspomene, ljudi, putovanja, priroda, osječaji i još mnogo toga. Ono što smatra važnim kada je stvaranje u pitanju jeste sudar ili spajanje dviju energija - energije kreativnosti i fizičke energije. Kada se ostvari taj spoj, mišljenja je da tada neizbježno dolazi do umjetničkog stvaralaštva. Amela svoja djela najradije radi u ulju i akrilu, dok Mirsad, ili Bega, kako ga prijatelji zovu, voli da ekperimentiše, pa se prilikom slikanja koristi raznim tehnikama ali i različitim pomagalima poput tekstila, spužve i sl.
Da se radi o neumornim umjetnicimagovore i njihovi budući projekti. Amela i Mirsad tako planiraju, između ostalog, i novu izložbu u Štokholmu - galerija Art Portable, angažman pri Kulturnoj sedmičnoj manifestaciji u Gritu, izložbu u Sarajevu - BiH centar Jelićeva, izlaganja u galerijama Hansen u Soderčepingu, Sander i My Art Factory u Norčepingu.
Imajući u vidu zainteresovanost za dosadašnje izložbei entuzijazam kojim odišu Amela i Mirsad sigurno ćemo još čitati i slušati o ovim našim sanjarima koji ovaj naš svijet boje duginim bojama, ukrašavaju lijepim stihovima i glumom te na taj način nam daju vjeru u ljepši, duhovno bogatiji svijet.
Oni sami imaju jednostavnu želju: da zadrže svoj smiraj, kako bi inspirišući jedno drugo stvarali još mnogo godina, na zadovoljstvo mnogih koji ih poznaju i cijene njihov svestrani rad.