In memoriam: Amir Bukić

Amir Bukić Širio je ruke kao da će nas svijuzagrliti…

Amir Bukić, dugogodišnji urednik i voditelj SBS radio-programa na bosanskom jeziku, nakon duge i teške bolesti preselio se na ‘’ljepši i bolji svijet’’. Neizmjerna tuga u porodici, u redakciji SBS-a, tuga u horu’’Sevdalinka’’í u cijeloj BiH zajedno.

Ovom izuzetnom čovjeku, kolegi, saradniku i prijatelju novinari SBS-a, na čelu sa Aišom Hadžiahmetović, posvetili su dirljivu emisiju. ’’Čini mi se da u svom dosadašnjem radu na SBS-u nisam imala teži zadatak do ovog momenta kad moram da saopštim poštovanim slušaocima tužnu vijest da nas je zauvijek napustio naš Amir Bukić. Trebat će mnogo vremena da prođe pa da se shvate prave razmjere gubitka koju osjećaju prije svega njegova porodica - voljena supruga Ana, kćerke Mirna i Jerina, sestra Suada - te svi mi sa SBS-a, svi članovi hora ‘’Sevdalinka” koji su mu bili kao velika familija i sva Bosansko-hercegovačka zajednica Australije kojoj je bio posvećen više od dvije decenije i koje je jako volio i poštovao. I moje se srce, dodaje Aiša, steže dok ovo govorim u spomen kolege od kojeg sam tako puno naučila i stekla samopouzdanje u poslu koji obavljam. Svi smo ga neizmjerno poštovali i voljeli zbog njegovog odnosa prema profesiji, familiji, prijateljima, životu uopšte. Bio je najbolji uzor za sve nas.

Kao i Amirove kolege sa SBS radija, tako su i svi koji su ga poznavali ostali u šoku i nevjerici da ga više nema među nama. Tome je doprinio i sam Amir jer je u toku bolovanja prenio svoj optimizam i nadu u ozdravljenje na sviju nas. Posebno na članove hora ‘’Sevdalinka’’u kojem je bio aktivan od dvije decenije. Nikad nije dozvolio da se hor ugasi pri povremenim krizama. U tome su njegove zasluge za uspon hora, kao i njegov predivni tenor, koji nikog nije ostavio ravnodušnim. Zapravo, Amir je bio duša hora i nije krio svoj ponos nakon svakog izvedenog koncerta i priznanja, nakon kojih je hor postao jedan od najboljih u Australiji, i jedini sa četveroglasnim pjevanjem. U posljednih šest godina Amir se proslavio i kao direktor i dirigent ‘’Sevdalinke’’. Iako bolestan, dolazio je na probe naš dragi Amir, planirao koncerte, bio je i domaćin horu ‘’Modra Rijeka iz Sidneja, pjevao sa nama svima, zabavljao se i širio ruke kao da će nas sviju zagrliti. Niko, zapravo, nije ni slutio da će to biti njegovo posljednje dirigovanje i pjevanje. Uistinu, budio nam je nadu da ćemo još dugo, zajedno sevdahom kititi Melbourn, Camberu, Sidney i druge gradove Australije, i da ćemo u uvom ogromnom multietničkom prostoru sačuvati osjećaj pripadnosti, tom najeminentnijem znaku našeg duhovnog identiteta. Možemo mu obećati (jer će biti uvijek s nama u našim mislima) da ćemo tamo, gdje je on bio najuspješniji nastaviti izgradnju mosta ljubavi i prijateljstva izmedju BiH i Australije.

Munevera Kalajdžić