U prvom planu Drago Mažar
Narodni heroji i ”heroji”
I BISTE POGNULE GLAVE
Piše: Ozren Tinjić
Gledam svakodnevno naše vijesti, a listam i BiH novine i mnogobrojne portale. Mogu jedino zaključiti da sam iz dana u dan sve deprimiraniji. Gotovo nema dana da u Banjoj Luci, Prijedoru ili npr. Bijeljini ne spominju nekakvog heroja ”otadžbinsko-odbrambemnog rata”. Svako malo eto ih u centru krajiške ljepotice, koja je danas sigurno dobrano tužna, mašu zastavama a podrigli od rakije i prasetine uz ogromnu halabuku pocupkuju slaveći svoje ”viteške pobjede”. Imam osjećaj da tada i biste iskonskih narodnih heroja kod hotela ”Bosna” od srama i nevjerice pognule glave. Sjećam se dobro i banjalučkih ”heroja” iz ratnih vremena koji nikada nisu vidjeli ratište ali su se rado šepurili po kafanama i restoranima. Sa pištoljima zataketim za pojas ili u futroli na boku, poput revolveraša svakodnevno su maltretirali ljude. Danas, kada ih sretnem u Banjoj Luci, naivno i nevino spuštaju glavu. Nestalo one bahatosti i nadobudnosti. I već po nekom nepisanom pravilu, kada se svega toga, htio-ne htio, sjetim ili vidim, vraćam se u prošlost i neka lijepa, bezbrižna vremena. Bio sam osnovac tih 60-ih godina, kada me je otac, u kafani hotela ”Palas”, upoznao s narodnim herojem, Dragom Mažarom. Bio je u društvu s nerazdvojnim drugom, Nikom Jurinčićem, prvoborcem i istaknutim društveno-političkim radnikom. Često im se pridruživao i banjalučki glumac Hajro Hadžikarić koji će, između ostalog, ostati upamćen po ulozi Vladimira Nazora u Bulajićevoj ”Bitci na Neretvi! Dobro se sjećam svoje zbunjenosti, pa i nevjerice, jer dok nisam up-
oznao Dragu, imao sam sasvim drugu predođbu o narodnim herojima. Dječački naivno bio sam ubijeđen da su to mahom strogi ljudi, oštra pogleda. A Drago je bio nekako dobrodušan i veoma susretljiv čovjek. Druželjubiv. Od svog skromnog stana u zgradi iza plaže Abacija, nedaleko od ”Zelenog mosta”, u kojem je živio sa suprugom Žižom i sinom Ivom, do grada je svakodnevno stizao na svom biciklu. Unatoč činjenici da je bio narodni heroj, baš kao i njegova braća Josip-Šoša i Ivica, te da je mogao uživati u nizu privilegija, Narodni heroj Drago Mažar ostao je običan čovjek. Svakako, valja pomenuti da je Drago imao i sestru Nadu i Boška, najstarijeg brata, koji su poginuli u NOB-u. Elem, kada se sjetim tog heroja i vidim ove današnje ”heroje” i ”vitezove” dođe mi, u najmanju ruku - zlo. Posebno ako se ima u vidu činjenica protiv kojih i svakakvih neprijatelja su se borili oni heroji i borci, a protiv koga ovi današnji. Gosti iz Olova: Salem i Kasim ispred bisti banjalučkih narodnih heroja
Š E H E R 35
BANJA LUKA
