Samo komad suhog mesa Foto: Melkina Filipović
Napisala: Senada BEŠIĆ
Ima ovdje stvarno kupiti svega i svačega. Hrane iz cijeloga svijeta. Voća i povrća kojem se ni ime ne može izgovoriti a kamoli znati kako se koristi. Ali ništa to nije naspram naše glavice zelene salate i veze mladoga luka. Imaju prodavnice prehrambenih proizvoda svoje police sa našom Vegetom, jufkom, supama, kafom, marmeladama, keksom i raznim kiselim salatama. Grjehota bi bilo reći da nema. Takmiče se prodavnice između sebe da pridobiju što više mušterija a važne mušterije za njih smo i mi. Ne pune oni rafe tahan- -halvom, rahat-lokumom i kokošijim paštetama što nas vole nego što gledaju kako da ostvare što veću zaradu. Ima svega, i Brajlovićevih ćevapa i sudžuke, suhog mesa, i zamrznutih pita i lepina koje samo treba podgrijati ali nije to to. Nije to isto kao kad kupiš kod nas ili sam osušiš meso. Mnogima u dijaspori je san da imaju samo komadić zemlje, pola gredice da mogu sijati i saditi svoje, da gledaju kako raste. Većina kaže da to sve rade zbog rekreacije, smiruje ih i vole da provode vrijeme u ŠEHER 46 BANJA LUKA
prirodi. Ovdje u Švedskoj, gdje živi blizu sto hiljada ljudi iz Bosne i Hercegovine, nema puno velikih vikendica, onih na spratove i sa terasama. Ako su tako i velike onda ih posjeduju bogataši; običan narod koji pripada srednjoj klasi iznajmljuje od svoje opštine komad zemlje na kojem se nalazi mala vikendica. Obično je to pola dunuma zemlje i građevina sa samo jednom sobom. U tu građevinu se uglavnom Šveđani sklanjaju ako zapada kiša. A ovdje ljeti kiša pada vrlo često. Rijetko neko 86 spava u tim malim vikendicama i uglavnom u njima nema ni struje. Šveđani po pravilu u nekoliko malih gredica posade i posiju cvijeće, nekoliko grmova sa crnim i crvenim ribizlama, jagode, vrlo malo povrća. Rijetko će se vidjeti neko od njih da roštilja ili da ostaje preko noći u svojoj minijaturnoj vikendici. Ali zato mi nastojimo da maksimalno iskoristimo prostor. I vani, u bašti, a naravno i unutra. Sije se i sadi u ono malo zemlje sve što može uspijevati. Luk i salata, mrkva i krompir, špinat i peršun. Malo je našeg svijeta ko nije sebi uz vikendicu i uz tu malu sobu dogradio još i neku pomoćnu prostoriju, a na gotovo svim parcelama se može vidjeti veliki ražanj za okretati janjad jer šta nam vrijedi biti u prirodi i imati komad zemlje ako se to ne može iskoristiti da se nešto naše, ukusno napravi i janje okrene. Ražanj je poprimio tehnološki oblik razvoja na kojem mnogi izumi današnjeg stoljeća mogu pozavidjeti. Dugo u noć se roštilja, udaljeni iz stanova okupe se naši dijasporci pa uz mezu i pjesmu zasjednu i počnu priču u početku tiho i lagano, a kako noć odmiče priča postaje sve glasnija, pretvara se gotovo u diskusiju. Neki i prespavaju u svojim minijaturnim vikendicama,
