Izložba „Božić u mojoj obitelji

Izložba „Božić u mojoj obitelji“ u Kneževoj palači Nastavak suradnje s Narodnim muzejom

U Kneževoj palači

Epidemiološkoj situaciji usprkos, i ove je godine Božić u našoj školi uljepšan nastavkom uspješne suradnje s Narodnim muzejem Zadar, koja je ostvarena zahvaljujući entuzijazmu i upornosti poštovane muzejske pedagoginje Lucije Sekule i kolegice, učiteljice edukacijske rehabilitatorice Stele Dominis, kao voditeljice projekta suradnje. Učiteljice edukacijske rehabilitatorice, uz Stelu Dominis, Davorka Nola Morović, Ivana Birsa, Teuta Radas, Daria Švorinić, Irena Fuštin, Marcela Marguč i Martina Milković priredile su s učenicima kreativne radove. U prostoru Edukativne dvorane Kneževe palače, tako su građani Zadra mogli, od polovine prosinca sve do 12. siječnja 2021. posjetiti izložbu „Božić u mojoj obitelji“, razgledavati radove vrijednih ruku djece DV Latica i učenika OŠ Voštarnica-Zadar. Svaki od likovnih radova, video uradaka i fotografija dragocjen je i osoban prikaz Božića kakvim ga pojedino dijete doživljava.

Izložbeni prostor

Nino je sudjelovao u izradi adventskog vjenčića u svom domu

Anamarija je s učiteljicom Terezom izradila adventski kalendar Ivan je snimio video i uputio svima čestitku

Izložbeni pano

Ana je snimila video kako kiti božićno drvce u svom domu

Zajednički rad Ane, Šime, Petra i Benedikta

Petar i Luka sudjelovali su u izradi adventskog vjenčića Luka i Mate izložili su svoje radove

Ivan je s učiteljicom Martinom napravio kartonsko božićno drvce Teo je od krepa izradio čizmicu za Sv. Nikolu

Izložba učenika Luke Torbarine ili kako su minijature divovskim koracima protresle naša srca

Ipak, na neki način, povod izložbi „Božić u mojoj obitelji“ bili su radovi Luke Torbarine, učenika naše škole kojemu je bio posvećen središnji izložbeni prostor Edukacijske dvorane. Priča počinje prije nekoliko godina, na satu Komunikacije, odnosno Matematike, na kojemu smo obrađivali geometrijska tijela. Naša odgojno-obrazovna skupina prati program osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja za učenike s poremećajem iz spektra autizma, no neki od učenika u skupini mogu pratiti i program našega razreda, pa im u odgojno-obrazovna područja (tipa Komunikacija, Učenik i njegova okolina) uklapam i gradivo Hrvatskoga jezika, Matematike i Prirode i društva. Pokazavši Luki kako od geometrijskih likova na površini kartona napraviti tijelo u prostoru, pomoću ljepljive trake i škara, kao da smo zajedno otvorili čaroban prolaz ka neiscrpnom izvoru njegove kreativnosti i vještina, na kojima bi mu danas i mnogi tipični vršnjaci pozavidjeli. Te 2018. godine, Lukina je mašta bila zaokupljena zvonicima crkvi koje bi posjećivao ili viđao, za vrijeme šetnji gradom ili izleta diljem Zadarske županije i šire, sa svojom obitelji. Njegove su crkve sve već

Luka izrađuje crkve

imale prototipe detaljno iscrtane u pamćenju i svaka svoje točno ime i lokaciju: crkva sv. Nikole u Zatonu, crkva sv. Nediljice u Vrani (gdje ga je obitelj svojedobno i zavjetovala Gospi, za zaštitu), zagrebačka katedrala, crkva sv. Marka u Selinama i mnoge druge. Lukin talent kao da je samo čekao alat pomoću kojega se može predstaviti svijetu. Nakon izrade maketa crkvi, interes mu je prešao na vlakove s licima ljudskih osobina koje je zapamtio iz omiljenog dječjeg crtića. Kako je sazrijevao, učenik Luka je mijenjao fokus svojega umjetničkoga izričaja na sve životnije teme. Naposljetku, sazrijevajući, poveden pričama svojih bližnjih o ratu u njegovom voljenom gradu Zadru, počeo je izrađivati makete vojnika i ratnih motiva i stradanja. Vrlo brzo, razred je postao mala galerija, i to, pretijesna za izlaganje svih tih maketa. Moja je dužnost kao učiteljice bila ne samo prepoznati njegove vrlo specifične interese i sposobnosti, nego, također, poticati razvoj vještina, podići učenikovo samopouzdanje i osjećaj ponosa što je nekom vještinom ovladao, kao i, naravno, sačuvati uredno pospremljenima sva Lukina djela.

Luka

Premda se čuvanje istih svelo na slaganje maketa u kutije i potom kutija na kutije, a sličnu su podršku Luki dali i njegovi roditelji doma, ispostavilo se da je sve imalo smisla. Godine 2019., također povodom Božića, našu školu je posjetila muzejska pedago-

Luka daje intervju

ginja Lucija Sekula i održala sa učenicima radionicu izrade božićnih ukrasa. Ona je i ranije surađivala s DV Latica, a te je godine odlučila uključiti i naše učenike koji su joj bili veliko otkriće i dirnuli je svojim trudom i umjetničkim darom. Primijetila je da se učenik Luka ističe urednošću izrade ukrasa i da vješto barata finim materijalima i modelira ih prema svojoj ideji, vrlo precizno i s puno detalja. Odmah sam prepoznala priliku i, poput pravog menadžera buduće umjetničke zvijezde, opisala i pokazala Luciji i Lukine makete koje neumorno čuvam. Ostalo je, kako kažu, povijest. Lukina je

Prilog u ”Dobro jutro, Hrvatska“

strast prepoznata i sada je bilo samo na nama da osmislimo izložbu kojom bismo najbolje predstavili njegova djela zadarskoj i hrvatskoj javnosti. Iako je izložba trebala

Učiteljica Teuta, Luka i mama Na izložbi

biti interaktivnoga tipa i bila zamišljena tako da je učenici Ivan Čačić i Luka Torbarina uživo predstavljaju posjetiteljima i vode ih kroz izloške poput kustosa, zbog epidemiološke situacije, zadovoljni smo i samim time što je postavljena, a navedeni voditelji snimljeni su i virtualno te su video projekcijom odradili svoje uloge voditelja. ljudsku svijest i podsvijest te, u budućnosti, sve šire otvara vrata u društvo osobama s teškoćama u razvoju. Inkluzija je još uvijek, nažalost, samo lijep pojam u našem društvu, mnogima čak i nedovoljno razumljiv. Nije cilj samo INTEGRACIJA učenika u neku redovnu osnovnu školu ili njihovo fizičko prisutstvo, bilo

Priča je ovjenčana Lukinim gostovanjem u emisiji „Dobro jutro, Hrvatska“, točnije, davanjem intervjua javljanjem uživo u emisiju. Njegova ponosna majka, moj osobni junak, također je imala priliku iznijeti svoje dojmove na javnoj televiziji. Ovo ističem, jer kao veliki i neumorni borac za podizanje svijesti o osobama s teškoćama u razvoju i veliki zagovornik inkluzije, smatram da je svako javno izlaganje i medijska eksponiranost ono što najbrže mijenja stavove ljudi u pozitivne, ulazi u gdje, motivirano pukim slovom na papiru, pravilnicima ili propisima. Integracija je samo jedan korak više od segregacije. Krajnji cilj svakoga civilizaranog društva jest INKLUZIJA u društvo, drugim riječima, prihvaćanje i otvorenost umova i srca naših sugrađana, srca u kojima nema mjesta strahu i potcjenjivanju. Inkluzija je moguća za sve osobe s teškoćama u razvoju, u koju god školu išli i kakve god teškoće imali. Bitno je da im dajemo i osmišljavamo prilike za ostvariti svoj potencijal. Ova je priča samo jedan od primjera. Umjetnost je samo jedan od prozora u društvo uključenosti, prihvaćanja i ljubavi prema osobama s teškoćama u razvoju. Kada shvatimo da njihove teškoće mogu biti bogatstvo, moćan alat za mijenjanje pogleda na društvo u kojemu živimo, moći ćemo s ponosom reći da su naš grad Zadar i naša domovina Hrvatska razvijeno i uređeno društvo za sve njihove članove.