Jedinstvena valuta – petnaestgodišnje iskustvo mr.sc. Darko Ivanišin, dipl.oec

Euro u Sloveniji

Jedinstvena valuta – petnaestgodišnje iskustvo

Piše: mr. sc. Darko Ivanišin, dipl. oec.

Uvođenje eura u Sloveniji svakako je pomoglo povećanju transparentnosti cijena i olakšalo usporedbu cijena s cijenama u zemljama koja također koriste tu valutu.

Hrvatska je na pragu uvođenja eura umjesto kune kao nacionalne valute. Tu fazu je još prije 15 godina prošla susjedna Slovenija. Tako je 1. siječnja 2007., Slovenija bila 13. država u Europskoj uniji koja je uvela euro. Ta je jedinstvena europska valuta zamijenila prvu monetarnu slovensku valutu – tolar, i to po tečaju jedan euro = 239,64 tolara.

Kako je sve počelo? Slovenija se svojim članstvom u EU obvezala i na uvođenje jedinstvene europske valute, a time i na ulazak u Ekonomsku i monetarnu uniju (EMU). Ipak, put do eura bio je dug. Trebalo je ispuniti određene uvjete, a ključna je bila stabilnost što znači stabilnost javnih financija, cijena, zatim kamatnih stopa i tečaja.

Banke su od 25. rujna 2006. primile 250 milijuna eurokovanica u vrijednosti od 84 milijuna eura i od 29. studenoga 2006., 41,5 milijuna euronovčanica u vrijednosti od 772 milijuna eura.

Trgovine na malo i poduzeća također su u postupku predopskrbe bili opskrbljeni dijelom te gotovine. Osim toga, središnja Banka Slovenije počela je 1. prosinca 2006. preko poslovnih banaka prodavati komplete za upoznavanje eurokovanica osobama koje profesionalno rukuju gotovinom, a prodaja tih kompleta u javnosti započela je 15. prosinca 2006. Prelazak na eurogotovinu protekao je bez poteškoća. Već do kraja prvoga dana uvođenja eura, bankomati i terminali na prodajnim mjestima bili su opskrbljeni eurima, a vrijednost euronovčanica u opticaju bila je veća od vrijednosti novčanica slovenskog tolara. Prelazak

na eurogotovini u Sloveniji uspješno je završen prema rasporedu i to dva tjedna nakon uvođenja euronovčanica i eurokovanica.

Prije pet godina, kada je u Sloveniji zabilježeno desetljeće korištenja eura, izdana je prigodna kovanica od dva eura. Središnji motiv na kovanici je 10 lastavica godišnje od kojih svaka predstavlja jedno „proljeće“ od uvođenja eura, a ptica je simbol slobode. Istodobno je tada EU obilježila 15. godišnjicu uvođenja euronovčanica i kovanica. Čini se da su euro novčanice ujednačenog oblika dok eurokovanice imaju zajednički dizajn s jedne strane i dizajn specifičan za državu s druge strane kovanice.

Što su obećavale slovenske vlasti?

Prije samog uvođenja eura trajala je kampanja u kojoj su slovenske vlasti obećavale „brda i doline“.

Tako su, među ostalim, obećavali „veću transparentnost cijena koja dovodi do povećane konkurencije i do nižih cijena“. „Euro donosi uštede i zajmoprimcima, jer otvara nove mogućnosti štednje i osigurava lakše zaduživanje na većem i likvidnijem financijskom tržištu. Još jedna prednost usvajanja eura u Sloveniji vezana je uz opće ekonomske prednosti pa se posljedično može očekivati niža inflacija i niže kamatne stope što bi se trebalo pozitivno odraziti na investicije i gospodarski rast“, isticale su slovenske vlasti.

Prekretnice u povijesti uvođenja eura Uvođenjem eura 2002. godine u opticaju je bila 38,1 milijarda kovanica i 7,8 milijardi novčanica ukupne vrijednosti 233,8 milijardi eura. Od tada, obujam je stalno rastao i potkraj 2015. u opticaju je bilo više od 116,2 milijarde kovanica i 18,9 milijardi novčanica vrijednosti 1.109,4 milijarde eura. Kada je Slovenija uvela novu valutu, od Europske središnje banke (ECB) naručila je 296,3 milijuna eura kovanica vrijednih 103,9 milijuna eura teških 1.465 tona, te 94,5 milijuna eura u novčanicama vrijednih 2,2 milijarde eura teških 76 tona. To je značilo 147 kovanica i 47 komada novčanica po stanovniku u Sloveniji, odnosno gotovo 1.150 eura. U EMU najčešći apoen u optjecaju među novčanicama je apoen od 50 eura, te kovanice od jednog i dva apoena.

Međunarodna uloga eura U današnje doba eurom plaća više od 339 milijuna ljudi u eurozoni koju čini 19 od svih država EU-a. Osim toga, euro je valuta u još šest europskih zemalja, a to su Andora, San Marino, Vatikan, Monaco kao i Crna Gora te Kosovo.

U 2015. godini zemlje koje koriste euro ostvarile su gotovo 16 posto svjetskog BDP-a. Euro je brzo postao druga najvažnija međunarodna valuta, odmah nakon američkog dolara. Također, euro je druga najčešće valuta kojom se trguje na deviznim tržištima. Koristi se u oko 33 posto svih dnevnih transakcija u svijetu. U 2015. euro valuta činila je više od petine deviznih sredstava. Udio duga u eurima na svjetskim tržištima u 2015. iznosio je oko 40 posto. Euro se također sve više koristi za izdavanje i plaćanje računa u međunarodnoj trgovini. Činjenica je da ta valuta čini više od 50 posto uvoza zemalja i više od 65 posto izvoza zemalja eurozone.

Mitovi o euru – jesu li doista istiniti?

Uvođenje eura u Sloveniji svakako je pomoglo povećanju transparentnosti cijena i olakšalo usporedbu cijena s cijenama u zemljama koje također koriste tu valutu. U prvim godinama nakon uvođenja eura, ta je moneta utjecala na rast cijena i inflaciju. Slovenija je 2007. i 2008. imala najveću inflaciju u eurozoni, a 2015. se pretvorila u deflaciju od 0,8 posto. Kroz cijelo razdoblje tj. od 2006. do 2015. cijene u Sloveniji mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HICP) u prosjeku su porasle za 20,2 posto, a u EMUu za 15,2 posto. Pregled cijena odabranih proizvoda i usluga pokazuje da su neki od njih značajno porasli u razdoblju od devet godina. Tako je primjerice cijena šalice kave u baru porasla za 48 posto, litra piva za 42 posto, a šišanje u ženskom frizerskom salonu za 29 posto. Za šalicu kave trebalo je prosječno platiti 81 cent 2006. godine te 1,20 eura 2015. godine. Uz prosječnu mjesečnu neto plaću, 2006. Slovenci su mogli popiti 955 šalica kave u kafiću, a 2015. ipak manje odnosno 844. Uvođenje eura svakako je pomoglo i snižavanju kamatnih stopa. Usklađena dugoročna kamatna stopa za potrebe procjene konvergencije u Sloveniji smanjila se sa 4,23 posto na 1,61 posto i to od početka 2007. do kraja 2015. godine. Uklanjanje tečajnih troškova i valutnih rizika, bolja integracija financijskih tržišta i s tim povezani lakši pristup kapitalu te lakša međunarodna suradnja zasigurno su utjecali na obim trgovine u Sloveniji i ulaganja s jedne strane, te putovanja obitelji i dolazaka turista s druge strane. Na kraju treba istaknuti da su nakon uvođenja eura u Sloveniji rasle i plaće. Hoće li se dogoditi isti scenarij i u Hrvatskoj, tek se treba saznati. ST

Poslovni svijet okreće se od Rusije

Poslovni svijet počeo se okretati od Rusije i prije uvođenja sankcija zbog invazije na Ukrajinu, a od njezina početka robni tijekovi i lanci neumoljivo pucaju što je težak udarac za rusku ekonomiju, donosi ruski nezavisni dnevnik Novaja Gazeta .

„Kada su ’miroljubive ruske rakete’ počele gađati ukrajinske ’vojne objekte’ u kojima iz nekog razloga žive civili, poslovni svijet se počeo okretati od Rusije“, ironizira „Novaja“ u članku „Bit ćemo Venezuela s nuklearnim projektilima“. Čak i prije potpunog uvođenja sankcija, prijevoz robe u i iz Rusije je praktički stao, kaže menadžer međunarodne logističke tvrtke Uni International, Mihail Bobrišev. Prijevoznici mijenjaju smjer transporta, preusmjeravaju teret u druge zemlje i zaobilaze Rusiju, a gotovo svi otkazuju suradnju ruskim partnerima.

„Međunarodni prijevoznici jedan za drugim otkazuju narudžbe za Rusiju i ne potvrđuju nove“, kaže Bobrišev i dodaje da je „to tek početak“. „Naši partneri kažu da se ne otkazuju samo pošiljke iz SADa, već i iz Kanade i južne Amerike. Prijevoz za Ukrajinu također je otkazan, ali je to privremeno, iz sigurnosnih razloga. No, prijevoznički bojkot Rusije zbog njenih akcija u Ukrajini vjerojatno će dugo potrajati“, prenosi Novaja Gazeta Bobriševa.

Napominje da joj je regulator – ruska Savezna služba za nadzor komunikacija, informacijske tehnologije i medija „Roskomnadzor“, pod prijetnjom zatvaranja zabranila vojnu kampanju u Ukrajini nazivati bilo kako drukčije od „specijalne operacije“, što je službeni režimski naziv invazije. Novina navodi da u Rusiju prestaje stizati oprema za naftne i plinske bušotine i razne kemikalije, odnosno sve što Rusiji treba za proizvodnju nafte i plina. Ili su, primjerice, zapeli američki kombajni koji su trebali doći u Sankt Peterburg. Ta visokospecijalizirana tehnika dizajnirana za žetvu određene vrste žitarica u Rusiji se ne proizvodi, proizvodi ih samo Amerika. Japanski prijevoznik K-Line jednostavno je odbio ići u Rusiju i ponudio iskrcaj u Belgiji.

Prijevoznici vjerojatno bolje od mnogih vide koliko Rusija ovisi o uvozu doslovno svega, kaže se u članku i dodaje da više nije u pitanju samo prestanak uvoza robe obuhvaćene sankcijama. „Obustavljen je sav prijevoz. Sve do banana. Sad sam razgovarao s kolegom, kaže da 40 kontejnera banana iz Kolumbije i otprilike isto toliko iz Bolivije – neće doći. Nije važno iz koje je zemlje prijevoznik, svi vide da je Rusija pod sankcijama, a sami ne žele pasti pod njih. Već imamo pritužbe da je nemoguće izvršiti prijenos dolara iz Rusije i platiti teret, jer je ruska banka pod sankcijama“, kaže Mihail Bobrišev. Zaustavljene su i isporuke elektronike i kućanskih aparata u Rusiju, pa su ruskim pogonima za proizvodnju Bosch hladnjaka, bojlera Ariston i niz drugih prijeti gašenje, kao i pogonima za sklapanje automobila koji ovise o uvoznim komponentama i rezervnim dijelovima. „Sve to će se srušiti, vjerojatno ne odjednom, ali rusko gospodarstvo će to uskoro osjetiti“, kaže se u članku. Dodaje se kako je slaba nada i od pomoći „kineskih drugova“ koji bi rado zauzeli mjesto izvoznika koji su okrenuli leđa Rusiji, no tu nadu razbijaju podaci o kontejnerskom prometu posljednjih dana koji pokazuju da se isporuke zaustavljaju i tim smjerom, jer u strahu od američkih sankcija prijevoznici odbijaju preuzeti teret iz Kine. (H) ST