no zasigurno će se isplatiti! izv.prof.dr.sc. Helena Nikolić

Uvodnik

Ono što nas čeka neće biti lagano, no zasigurno će se isplatiti!

piše: izv. prof. dr. sc. Helena Nikolić, gošća urednica Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb

Euro će pružiti Hrvatskoj bolji imidž, intenzivirat će dodatno međunarodna kretanja hrvatskih proizvoda i usluga, pridonijet će konkurentnosti kroz eliminaciju brojnih rizika i u konačnici osigurati dugoročni prosperitet i zajamčiti osjećaj smislenog postojanja Hrvatske na globalnoj gospodarskoj sceni.

Euro je odavno (ne)svjesno ušao u domenu našeg svakidašnjeg života. Htjeli mi to priznati ili ne, euro je latentno postao favorizirana valuta u našim krajevima. Ipak, tek sada, nakon više od dvadeset godina postojanja jedinstvene službene valute Europske unije, Hrvatska slavodobitno može reći da je došla nadomak svog cilja – službenoj euroizaciji cijelog domaćeg tržišta i, u gotovo svakom pogledu, potpunoj verifikaciji s Europskom unijom.

Hrvatska uskoro ulazi u Europsku monetarnu uniju i ponosno će stajati uz bok s preostalih 19 članica eurozone. Put nije bio lak, preduvjeti su bili i više nego zahtjevni, a ishod je još uvijek neizvjestan. Hoće li Hrvatska profitirati od uvođenja eura ili ne, mišljenja su podijeljena. No, jedno je sigurno, svaka značajnija promjena sa sobom povlači određene dobre učinke. Međutim, jednako tako donosi i one manje korisne posljedice koje su najčešće rezultat neprilagodljivosti, straha od modifikacija i nesnalažljivost prilikom novonastalih anomalija. Ipak, uvođenje eura bilo je pitanje vremena. Stoga, bit-

no je racionalno sagledati i maksimalno iskoristiti ovaj radikalan korak jedne male tranzicijske zemlje u suvremeno međunarodno tržište na kojem će zasigurno biti puno lakše djelovati u okrilju zajedničke, globalno primjenjive, valute. Ova prekretnica potaknula je mnoge autore da daju svoje viđenje učinaka eura kao budućeg platežnog sredstva u Republici Hrvatskoj, a u nastavku je dan pregled radova onih autora koji na ovu temu govore u novom broju časopisa Suvremena trgovina. U radu „Euro: dva desetljeća uspjeha – iluzija ili realitet?“, autorica Helena Nikolić daje kronološki osvrt na dosadašnje djelovanje Europske monetarne unije i sustavno analizira svrhovitost postojanja eurozone. Ističući glavne karakteristike eura – stabilnost, jakost, otpornost na recesijske učinke i (in)direktni utjecaj na realni rast gospodarstva – zaključuje kako je ekonomska i monetarna strukturna reforma u konačnici donijela brojne benefite svim članicama EMU-a što potvrđuje i dobra konotacija eura među građanima Europske unije. Iznimke postoje, međutim, euro je zasigurno ulaznica za uspješno internacionalno djelovanje! Ante Gavranović se u radu „Pro

i contra: Hrvatska i pristup eu-

rozoni“, s određenom dozom bojazni, ipak nadovezuje na neposredne koristi koje su zasigurno veće od (očekivanih) šteta. Zaključuje kako se pozitivni i trajni efekti u vidu ekonomskih koristi suprotstavljaju malim i jednokratnim troškovima. U svoju analizu uključuje stavove Hrvatske narodne banke te navodi pet glavnih razloga za i jednako toliko onih koji su protiv uvođenja eura. Dobrobiti eura ogledaju se u financijskom pogledu na način da će euro eliminirati valutni rizik, sniziti kamatne stope i transakcijske troškove te osigurati Hrvatskoj kvalitetniju reakciju na turbulentne makroekonomske promijene. S druge strane, kao glavne defekte eura ističe nedemokratsku federalizaciju, potencijalnu nestabilnost Europske unije, upitnu samostalnost i slobodu, kao i rizik od gubitka suvereniteta i sofisticiranosti Hrvatske.

Ekstenzivna ekonomska politika imperativ je svakog nacionalnog gospodarstva koje želi postići održivu konkurentsku prednost. Globalna perspektiva je neophodna, a izvoz najčešći strateški izbor. Upravo pitanje internacionalizacije obrađuje Ivan Miloloža u svom radu „Od osamostaljenja

do eurozone – Što Hrvatskoj proizvodnji i izvozu znači uvođenje

eura?“. Apsurd je evidentan u činjenici da je Hrvatska već devedesetih godina imala djelomične predispozicije za pristupanje eurozoni. Međutim, potpuno pogrešan ekonomski model i monetarno-fiskalna politika te konstantna borba s ostacima Domovinskog rata, privatizacijom, neadekvatnom industrijskom proizvodnjom i tehnološki zaostalim proizvodima doveli su do direktnog poticanja uvoza nauštrb domaće proizvodnje, te su rezultirali ogromnim deficitom robne razmijene RH s inozemstvom i odmaknuli Hrvatsku od razvijenog Zapada i idealnog potencijalnog kandidata za EMU. Ipak, nakon dvadeset godina borbe, Hrvatska se našla nadomak eurozoni kojoj bi trebala pristupiti s popriličnom lakoćom, jer je hrvatsko gospodarstvo visoko euroizirano, a Hrvati imaju sklonost štednji u stranoj valuti. S rizicima će se Hrvatska kroz reforme izboriti, jer će dobrobiti u vidu poticanja međunarodne razmijene učiniti svoje. Euro će dati prijeko potrebnu međunarodnu gospodarsku injekciju hrvatskoj ekonomiji. Naravno, uvođenje eura predstavljati će svojevrsni šok za potrošače, jer koliko su god s jedne strane upoznati s izražavanjem vrijednosti u eurima, brojne mentalne računice u percepciji građana još uvijek nisu u eurima. Marijana Ivanov u svom radu „Potrošači i tranzicija platežne valute kuna-euro“ ističe upravo te nelagodnosti koje čekaju domaće potrošače – od rizika obmane, nesnalaženja u rukovanju s novčanicama/kovanicama do gubitka osjećaja vrijednosti. Dodatni uteg ostvarila je i aktualna pandemija ograničivši slobodu kretanja te brišući međunarodni integritet pojedinaca. Ipak, period prilagodbe trebao bi asimilirati građane, izgraditi sigurnost i poduprijeti snalažljivost u novom smjeru razmišljanja i percipiranja omjera vrijednosti kuna-euro. Nedvojbeno je da će do inflacije doći, da će proizvođači (posebice uslužnih djelatnosti) iskoristiti ovu konverziju, međutim uvozna komponenta je dominantna kod nas, a ona je već inkorporirala trošak nabave u eurima. Autorica postavlja pitanje i plaća, kao i ostalih inicijalnih troškova te zaključuje kako će svaka nelagodna inflatorna promjena biti neopravdano pripisana euru. Ističe kako će euro neupitno rezultirati brojnim koristima te poziva na staloženost građana u tranzicijskom periodu. Rad „Razina potrošačkih cijena u Hrvatskoj i eurozoni“ autora Darija Dunkovića i Katarine Dujmišić daje usporedni pregled cijena istih roba i usluga na tržištu Republike Hrvatske i zemalja u eurozoni, jer ista valuta ne garantira zajedničku razinu cijena već ovisi o individualnoj kupovnoj moći zemlje. U svom istraživanju maloprodajnih cijena između različitih nacionalnih tržišta, temeljem Eurostatovih statističkih podataka na više od 2.100 različitih tipova proizvoda i usluga, dolaze do vrijednih zaključaka. Hrvatska ima osjetno nižu razinu potrošačkih cijena od prosjeka eurozone, a vrijednost potrošačke košarice izražene u univerzalnoj PPS valuti ukazuju da potrošačke cijene isključivo hrane, odjeće i obuće značajno odstupaju u odnosu na opću razinu cijena na teret potrošačke košarice.

Marina Šunjerga u radu „Izazovi za građane“ analizira psihološke efekte koje uvođenje eura nosi sa sobom, a koji se ogledaju kroz strepnju od prividnog siromaštva jer Hrvati svoje plaće i mirovine primaju u kunama i tako mjere svoje bogatstvo. Iluzija novca uz realna poskupljenja zbog zaokruživanja cijena su neizbježna, ali ne i apsolutno primjenjiva. Međutim, nominalna vrijednost preuzima inicijalni primat u odnosu na kupovnu snagu te dovodi do toga da nezadovoljstvo raste, jer se velika većina privremeno osjeća siromašnijima. Poistovjećivanje četveroznamenkastih brojeva (primjerice 6.500 kuna) s „mizernih“ 900 eura, zasigurno će simbolički poljuljati samopouzdanje građana i bit će potreban svojevrstan period za eliminaciju stigmatizacije eura. Rad „Komunikacija kao ključ

uspjeha uspješnog uvođenja

eura u Republici Hrvatskoj“, kojeg su napisali Jerko Glavaš i Sanela Ravlić, daje vrlo zanimljiv i jednostavan vid rješenja za amortiziranje promjena koje će integracija Hrvatske u eurozonu izazvati. Informiranost o europskim pitanjima osnova je zakonske regulative EU, pa je s tim u svezi komunikacija definitivno karta na koju treba igrati kako bi se provela uspješna euroizacija. Cilj je osigurati povjerenje građana u europski identitet, a to je najlakše postići kroz novac koji je oduvijek bio simbol za osjećaj srodnosti i podudarnosti s kolektivom. Temeljem istraživanja, autori su došli do zanimljivih spoznaja. Ideja o uvođenju eura nailazi na sve veće odobravanje hrvatskih građana zahvaljujući boljoj informiranosti o pozitivnim (i negativnim) posljedicama, značaju za hrvatski identitet i uočavanju kontroverzi po pitanju zlouporabe konverzije. Ipak, ukoliko ćemo biti racionalni (i kritični), pomaci u posljednjih pet godina svakako su mogli i trebali biti puno evidentniji. Informacijsko-komunikacijske tehnologije napreduju neviđenom brzinom, a i dalje smo suočeni s neprikladnim kanalima komunikacije. Priroda subjekata i faktora koji su uključeni u proces uvođenja eura je diversificirana, što otežava osmišljavanje komunikacijske strategije. Međutim, potrebno je pažljivo, slojevito, temeljito i pravovremeno pristupiti pripremama i provedbi procesa uvođenja eura uz potporanj adekvatnog komunikacijskog sustava. Na kraju, Darko Ivanišin u svom radu „Euro: 10 godina jedinstve-

ne europske valute u Sloveniji“

ukazuje na iskustvo susjedne nam zemlje kao desetogodišnje članice eurozone. Euro je primorao Sloveniju da uspostavi stabilnost javnih financija, cijena, kamatnih stopa i tečaja. Uvođenje eura unaprijedilo je transparentnost i racionalnu komparaciju cijena izraženih u eurima, ali je pogodovalo i postepenoj, ali značajnoj inflaciji svakodnevno upotrebljavanih dobara i usluga. To je bila cijena koju je Slovenija morala platiti, međutim, brojni benefiti zataškali su negativne učinke podignuvši slovensku ekonomiju u svim ostalim pogledima. Eurozona je omogućila Sloveniji lakši pristup kapitalu, pridonijela je intenziviranju međunarodne suradnje i rastu slovenske trgovine, te od Slovenije učinila atraktivnu turističku destinaciju, ali i unaprijedila mobilnost Slovenaca kao turističke kategorije.

Zaključno Brojne polemike koje su se pojavile na temu uvođenja Eura mogle bi se sažeti u slijedećih nekoliko crta; da, izazovi su tu i uvijek će ih biti – s eurom i bez njega, i da, u početku će biti svojevrsnih kako individualnih tako i kolektivnih borbi. Naravno, svaka promjena stvara određenu averziju jer začahurenost u svakodnevnicu, u dobro poznato, puno je ugodnija od izlaska iz zone komfora. Međutim, na ponos i čast Hrvatskoj i Hrvatima trebala bi ići činjenica da su nakon više od dva desetljeća postojanja eura došli u potpunosti na korak Zapadu, da su se uspjeli suočiti i izboriti sa svim preduvjetima i da će svoj integritet zadovoljno moći nositi kroz prizmu eurozone. Ulazak u Šengenski prostor i pripadnost Europskoj monetarnoj uniji, logična je težnja svake članice nakon pristupanja Europskoj uniji. Prema tome, Republika Hrvatska, 13 godina nakon pristupanja u ravnopravno članstvo u NATO te 9 godina nakon ulaska u EU, (napokon) postaje ravnopravnom članicom moderne Europe u punom smislu te riječi: usklađena sa zakonskom regulativom EU, pripadnosti Šengenskom teritoriju te jedinstvenom zajedničkom valutom s kojim dijeli i čvrsto vojno savezništvo. Korak je to koji zasigurno označava kraj jedne, ali i početak nove ere naše države. Ere koja će, nadamo se, biti uspješna za sve kritičare europskog puta Republike Hrvatske usprkos. Određena vrata se zatvaraju, no bitnije je sagledati sva ona koja će se kroz jedinstvenu monetarnu uniju Hrvatskoj otvoriti. Nitko nije rekao da je ono što nas čeka lagano, no zasigurno se isplati! Euro će pružiti Hrvatskoj bolji imidž, intenzivirat će dodatno međunarodna kretanja hrvatskih proizvoda i usluga, pridonijet će konkurentnosti kroz eliminaciju brojnih rizika i u konačnici osigurati dugoročni prosperitet i zajamčiti osjećaj smislenog postojanja Hrvatske na globalnoj gospodarskoj sceni. ST