Sezonalnost ostaje prioritet

Ante Gavranović

Strategija razvoja održivog turizma u Hrvatskoj ima širok opseg ciljeva. Uključuje viziju turističke održivosti, identifikaciju razvojnih potreba i potencijala koje trebaju slijediti svi akteri u turističkom sektoru. Ovaj dokument također prepoznaje prioritetna područja ključna za postizanje strateških ciljeva i praćenje globalnih trendova koji oblikuju turističku industriju.

Iz niza rasprava s odgovornim i odgovarajućim čimbenicima koji (su)djeluju u koncipiranju i realizaciji razvoja turizma u Hrvatskoj, barem za razdoblje do 2030., iskristalizirali su se glavni izazovi s kojima se hrvatski turizam suočava, koje su razvojne potrebe i prioritetna područja te koji su strateški ciljevi potrebni za postizanje održivosti turizma u Hrvatskoj. Očito je da vremenska i prostorna neujednačenost i kvaliteta života, te dobrobit lokalnog stanovništva u hrvatskom turizmu postaju temeljne okosnice budućeg razvoja. Prenatrpani gradovi i napose manja turistička mjesta (po - rast stanovništva u sezoni dosiže i omjere 1:10) lokalno stanovništvo (osobito ono koje se ne bavi poduzetništvom nazvanim ZIMMER FREI) teško podnosi i nastaju ozbiljne frustracije koje se onda prenose i na goste.

Cilj održivoga turizma mora osigurati dobrobit lokalnog stanov - ništva. To uključuje zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa, očuvanje tradicionalnih zajednica, poticanje lokalnih poduzetnika i stvaranje ravnoteže između turizma i svakodnevnog života lokalnog stanovništva. No, to uvjetuje i izgradnju primjerene turističke i komunalne infrastrukture, usklađivanje potreba lokalnog stanovništva s povećanim potrebama prenapučenih destinacija ili pridošlica vezano za uvezenu (stalnu ili sezonsku) radnu snagu.

Već desetljećima ističemo da sezonalnost, koliko je – bilo zbog povećanog broja turista, bilo novo pridošle radne snage statistički možda i uhu ugodna – u konačnici šteti ravnomjernijem i učinkovitijem razvoju. Stoga ublažavanje sezonalnosti turističkih aktivnosti postaje jedan od prioriteta. Ali ne kao dosad: o sezonalnosti se govori uoči priprema za sezonu, a Boga moli da ona bude što prisutnija zbog priljeva turističkih taksa, povećanog priljeva sredstava od iznajmljivača postelje, povećane potrošnje. Potrebno je smanjiti ovisnost o visokoj (ljetnoj) sezoni te razviti strategije i programe koji će poticati turizam tijekom cijele godine, osiguravajući kontinuiranu potražnju i prihode za turističke destinacije.

Nastojanja Ministarstva turizma i sporta ozbiljno su okrenuta tim pitanjima, ali bez čvrste podrške i potpore komunalnih vlasti ne mogu sami to učini. To se bez nekih posebnih problema može učiniti u većim turističkim destinacijama, koje sezonu i pripremaju s tim ciljem, svjesni da sadašnji model poslovanja ostavlja Hrvatsku na niskim razinama dodatnih prihoda. Temeljno pitanje je kako to učiniti u uvjetima kad u većini turističkih mjesta sezona započinje između 1. i 15. lipnja, a završava 1. do 15 rujna. Neka neka ozbiljna inspekcija pregleda stanje izvan toga vremena, pa neka demantira ovu tvrdnju.

Godinama govorimo i o potrebi kreiranja adekvatne ponude viso - ke dodane vrijednosti i jačanju lanca vrijednosti u turizmu i povezanim djelatnostima. Priča o suradnji plave i zelene magistrale svima već izlazi iz ušiju, ali ozbiljnih učinaka nema. Neće ih ni biti, jer ne stvaramo realne pretpostavke za takav pristup. Velikim hotelima (i ostalim potrošačima) jednostavnije je, jeftinije, a počesto i sigurnije (s obzirom na rokove isporuke) nabavljati proizvode u susjednim zemljama: Sloveniji, Italiji, Mađarskoj – da ne nabrajam dalje.

Ukratko, kvaliteta turističke ponude treba biti poboljšana kroz inovativne programe, razvoj kulturnih i prirodnih atrakcija te jačanje suradnje između turizma i drugih sektora kao što su gastronomija, umjetnost, sport i zdravstveni turizam. Diljem Jadrana u suvenirnicama i prodajnim mjestima imamo poplavu robe „Made in China“. Odgovora zašto je tako ‒ nemamo.

Postavljeni ciljevi održivog i ravnomjernijeg razvoja turizma zahvatili su sva ova pitanja. Dodali su i neka druga: Osiguravanje ravnomjernijeg regionalnog turističkog razvoja; Unaprjeđenje domaće i međunarodne prometne povezanosti. Imamo možda trenutno jednu od najboljih mreža autocesta u Euro - pi. Istina, one su puno pomogle da što više turista dođe k nama. Mi smo, prije svega, auto-destinacija za Srednju i Istočnu Europu. Analiza bi, međutim, isto tako pokazala da smo potpuno zakazali stvarajući uz te mreže autocesta snažne proizvodne, napose industrijske punktove.

Pogledajmo, međutim, kakve su nam željezničke veze? Zašto, unatoč relativno dobro opremljenim zračnim lukama, imamo još uvijek malen broj aviokompanija koje ih koriste u dužem razdoblju?

Tu dolazimo do jednog od najvažnijih pitanja, o kojem ovisi realizacija svega što smo naveli. Riječ je o osiguravanje kvalitetnih i održivih radnih mjesta lokalnom stanovništvu u cjelokupnom lancu vrijednosti turizma. Turizam treba biti generator zapošljavanja te pružiti mogućnosti za razvoj karijere i poduzetništva lokalnom stanovništvu. Danas to uglavnom nije. Školovano ugostiteljsko-hotelijersko osoblje napušta zemlju, a pridošlice (ma kako se trudili) ne uspijevaju nadomjestiti taj sve naglašeniji manjak sposobnih kadrova. Na kraju pitanje: na čemu gradimo ozbiljne promjene o kojima govorimo? ST