Pitanja bitna za poslovanje društva i donošenje odluka uprave društva

Petar Petrić, odvjetnik, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o.

Moderna uprava društva susreće se s pravnim pitanjima koja su bitna za vođenje poslovanja i donošenje operativnih odluka.

ESG strategija za rast poslovanja

ESG, skraćenica od Environmental, Social, and Governance, odnosi se na skup kriterija koje trgovačka društva koriste za procjenu svog učinka u smislu održivosti, etičkih praksi i društveno odgovornog poslovanja trgovačkog društva.

ESG je privukao značajnu pažnju posljednjih godina, jer su ulagači postali zabrinutiji zbog utjecaja koji tvrtke imaju na okoliš i društvo. Europska unija uspostavila je regulatorni okvir za ESG izvještavanje.

Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (The Corporate Sustainability Reporting Directive, CSRD) prihvaćena je 10. studenog 2022. i predstavlja regulativu

EU-a koja zahtijeva od svih velikih trgovačkih društava da redovito i transparentno objavljuju informacije o učincima svojih aktivnosti na okoliš i društvo, te o rizicima održivosti kojima mogu biti izložene.

CSRD uvodi važne promjene, a jedna od njih je da će obveznici svoje izvještaje morati sastavljati prema europskim standardima za izvještavanje o održivosti (ESRS).

Prva izvješća o održivosti sastavljena prema ESRS standardima biti će objavljena u 2025. za financijsku godinu 2024.

Prvi će po europskim standardima izvještavati dosadašnji obveznici Direktive o nefinancijskom izvješćivanju, odnosno poduzeća od javnog interesa s više od 500 zaposlenih.

Godinu nakon, obveza na snagu stupa za sva velika poduzeća, a od 2028. o održivosti će izvještavati i sva mala i srednja poduzeća prisutna na burzi.

Zaštita žiga u RH

Iako registracija žiga nije obavezna pri stavljanju u promet proizvoda i/ili usluga, vrlo je korisno pojedine aspekte proizvoda zaštititi.

Svaki znak koji se želi štititi žigom prijavljuje se zasebnom prijavom, čiji je sastavni dio popis proizvoda i/ili usluga na koje se znak odnosi, a koji mora biti sastavljen u skladu s Međunarodnom klasifikacijom proizvoda i usluga za potre - be registracije žigova (tzv. Nicanskom klasifikacijom).

Uvjeti zaštite i postupak registracije žiga u Hrvatskoj propisani su Zakonom o žigu i Pravilnikom o žigu.

Uobičajeno trajanje cijelog postupka je 12 mjeseci.

Prije podnošenja prijave korisno je izvršiti pretraživanje baze podataka registriranih i prijavljenih žigova u Hrvatskoj radi utvrđivanja postoje li već identični ili slični žigovi, kako biste izbjegli nepotrebne troškove odnosno sporove.

Zaštita žigom u Hrvatskoj, kao i u mnogim zemljama, vrijedi 10 godina, računajući od datuma prijave. Vrijeme zaštite može se produžavati neograničeno na razdoblja od 10 godina, uz pravovremeno podnošenje zahtjeva (u pravilu prije isteka važenja prethodnih 10 godina) i plaćanje odgovarajućih pristojbi i naknada troškova.

Zaštita žiga ostvaruje se prema teritorijalnom načelu, odnosno zaštita vrijedi samo na teritoriju zemlje u kojoj je to pravo priznato.

Alternativno rješavanje potrošačkih sporova - ARPS

Alternativno rješavanje potrošačkih sporova (ARPS) jedan je od izvansudskih načina rješavanja sporova između potrošača i trgovaca. Radi se o izvansudskom rješavanju domaćih i prekograničnih potrošačkih sporova između trgovaca sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i potrošača s boravištem u Europskoj uniji, a postupak se provodi pred tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih sporova (ARPS), koja su ovlaštena provesti medijaciju ili donijeti neobvezujuću ili obvezujuću odluku o sporu.

Takav način omogućuje potrošaču da svoju pritužbu iz potrošačkih ugovora s određenim trgovcem sa sjedištem u Republici Hrvatskoj ili nekoj drugoj zemlji članici EU, Norveškoj, Islandu ili Lihtenštajnu, riješi uz pomoć jednog od nadležnih tijela za alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

Navedeno vrijedi za potrošački spor bilo da se radi o kupnji robe u poslovnim prostorijama trgovca ili da se radi o kupnji putem interneta.

Postupak pred tijelima za alternativno rješavanje potrošačkih spo - rova je jednostavan, brz i financijski prihvatljiv postupak, kako za potrošače tako i za trgovce, pa sve navedeno predstavlja veliku prednost u odnosu na sudsko rješavanje takvih sporova.

Menadžerski ugovor

Menadžerski ugovor je ugovor koji zaključuju poslodavac i menadžer s ciljem da menadžer svojim znanjem i iskustvom ostvari postavljene ciljeve.

Bitni sastojci menadžerskog ugovora su odredbe kojima se reguliraju prava i obveze menadžera te materijalna primanja menadžera za obavljeni posao, a mogu biti ugovorene i odredbe o posebnim nagradama, plaćenim premijama osiguranja, sudjelovanje u dobiti društva i dr.

U praksi se najčešće javljaju mješoviti menadžerski ugovori koji uz obvezno-pravne elemente sadrže i radno-pravne elemente pa i elemente ugovora o djelu te ugovora o nalogu.

Zakon o radu u odredbi članka 4. st. 3. određuje da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u rad - nom odnosu obavljati poslove za poslodavca. Na takve osobe se ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, o prestanku ugovora o radu, te o otkaznom roku i otpremnini, te ta pitanja poslodavac i menadžer mogu posebno regulirati u menadžerskom ugovoru, odnosno ugovorom o radu ako je isti zaključen.

U praksi se često i s drugim osobama zaključuju ugovori koji se nazivaju menadžerski, te iako nije zabranjeno niti takve ugovore nazivati menadžerskim ugovorima, na te osobe primjenjuju se sve odredbe Zakona o radu bez navedenih izuzetaka.

U slučaju spora sud će u svakom konkretnom slučaju procijeniti da li se radi o čistom menadžerskom ugovoru ili o menadžerskom ugovoru s radno-pravnim elementima ili o ugovoru o radu, te će sukladno tome primijeniti odgovarajuće materijalno pravo.

Opcijske dionice vrsta su kompenzacije koja se daje radnicima i/ ili članovima uprave u obliku mogućnosti stjecanja dijela vlasništva u dioničkom društvu.

Opcija stjecanja dionice društva znači imati pravo kupiti dionice društva po određenoj cijeni u ograničenom vremenskom razdoblju. O tom pravu potrebno je zaključiti opcijski ugovor ili ugovor o opcijskim dionicama.

Kada se ispune uvjeti iz ugovora, radnik može iskoristiti opcije i s popustom kupiti dionice društva te postati sudionik u vlasničkoj strukturi društva. Nakon toga radnik može odlučiti odmah prodati dionice na otvorenom tržištu ili zadržati dionicu tijekom vremena, pod uvjetom da u tome nije ograničen opcijskim ugovorom.

Opcijski ugovori su često povezani sa startup društvima koja na početku nemaju mogućnosti dovoljno kompenzirati radnike, među - tim, očekuju rast vrijednosti te nakon toga nagraditi one koji su bili dio društva od samog osnivanja.

Opcijskim ugovorima trgovačka društva također potiču radnike da ostanu u društvu te da motivirano rade na razvoju društva i povećanju vrijednosti dionica.

Prije same kupnje dionice od strane radnika riječ je samo o opciji dionice koja je još uvijek vlasništvo društva, a ne zaposlenog radnika pa isti nema pravo na dividendu niti pravo glasa.

Kod opcijskih dionica postoje dvije faze dodjele takvih dionica. Prva je faza kada se radniku dodijele opcijske dionice te se ugovorom definiraju cijena i rok stjecanja i svi uvjeti stjecanja.

Druga faza predstavlja trenutak kada radnik stvarno stekne predmetne dionice odnosno kada ih kupi po ugovorenoj cijeni i iste budu upisane na njegovo ime.

Što se tiče pitanja oporezivanja, oporezivanje dolazi tek u drugoj fazi, kada zaposleni realizira svoja prava iz opcijskog ugovora.

Uređenje poreznog tretmana opcijskih ugovora u ranijem je razdoblju bilo složeno i nepovoljno za stjecatelje.

Povoljan porezni tretman imaju dionice koje stječu članovi uprave i zaposleni radnici putem opcijske kupnje vlastitih dionica, od - nosno dionica koje je steklo samo društvo.

U krug povoljnog oporezivanja ulaze i članovi uprave i radnici tuzemnog društva koji nisu u radnom odnosu s povezanim tuzemnim ili inozemnim društvom od kojeg dobivaju opcijske dionice (krajnjim vlasnikom tuzemnog društva).

Porez na dohodak od kapitala vezan za opcijske dionice izračunava se kao razlika između tržišne vrijednosti dionica i cijene dionica po kojoj zaposleni na temelju opcijskog ugovora može kupiti dionice.

Iznos poreza na dohodak od kapitala koji predstavlja razliku tržišne vrijednosti dionica i cijene utvrđene opcijskim ugovorom biti će izračunat, po odbitku, po stopi od 24%.

Riječ je o značajnom poreznom rasterećenju u odnosu na raniju regulativu.

Iz perspektive zaposlenih radnika i članova uprave, opcijske dionice očekivano djeluju motivirajuće da budu produktivniji s obzirom da im je u neposrednom interesu rast vrijednosti dionica društva.

Sve navedeno odnosi se samo na dionice, dakle na dionička društva, te se zasad ne primjenjuje na poslovne udjele u društvima s ograničenom odgovornosti. U stručnim poslovnim krugovima postoji inicijativa da se navedeno proširi i na društva s ograničenom odgovornosti.

Odgovornost uprave d.o.o. za štetu

Odgovornost za štetu prema Zakonu u o trgovačkim društvima sastoji se od:

– odgovornosti za štetu prema društvu,

– odgovornost za štetu prema vjerovnicima društva.

Odgovornost za štetu prema društvu –opće pravilo o odgovornosti za štetu temelji se na odredbi koja kaže da direktori moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnoga gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Oni direktori koji povrijede svoje obveze odgovaraju za štetu društvu.

Kad govorimo o dužnoj pozornosti koja se očekuje od direktora, naglasak je na poduzetničkoj odluci. Naime, Zakon propisuje da direktor ne postupa protivno svojoj dužnosti ako smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.

Čak i ako je nastala šteta, direktori neće odgovarati ako nisu povrijedili svoje dužnosti. Pri tome je važno naglasiti da je teret dokazivanja postupanja sukladan dužnoj pažnji na direktoru kao eventualnom tuženiku.

U slučaju kada društvo ima više direktora, vrijedi pravilo o solidarnoj odgovornosti. Drugim riječima, društvo može tražiti naknadu štete od bilo kojeg od direktora.

Često se događa da se podijele poslovi (koji sadrže odgovornosti) pojedinih direktora u društvu. To ne znači da je automatski isključena odgovornost onih direktora kojima dotični posao nije dodijeljen u nadležnost. Naime, ne mora riječ biti o aktivnoj radnji direktora. Netko može povrijediti dužnost i svojom pasivnošću (npr. ako ne provede potrebni nadzor ili se ne usprotivi štetnoj radnji iako zna za nju).

Odgovornost za štetu prema vjerovnicima

Vjerovnici društva mogu ostvarivati zahtjev za naknadu štete direktno protiv direktora:

1) ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva – nije nužno da je vjerovnik prethodno pokušao naplatiti svoju tražbinu u ovršnom ili sličnom postupku, već je dovoljno da je, postavljajući zahtjev za naknadu štete upozorio na činjenicu da društvo ne može podmiriti njegovo potraživanje i da je tu činjenicu tijekom postupka dokazao;

2) ako je direktor grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnoga gospodarstvenika - budući da se u ovom slučaju traži veći stupanj nepažnje (gruba povreda dužnosti), teret dokaza da postoji taj stupanj krivnje snosi tužitelj (vjerovnik), a ne direktor.

Naplata potraživanja

Kod naplate potraživanja bitno je razlikovati dva temelja za određivanje ovrhe: vjerodostojnu ispravu i ovršnu ispravu. U vjerodostojne isprave svrstavamo račun, obračun kamata, mjenicu i ček s protestom, izvadak iz poslovnih knjiga, javnu ispravu, po zakonu ovjerovljenu privatnu ispravu, ispravu koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom; dok su ovršne isprave – ovršna sudska odluka (presuda, rješenje, platni nalog), ovršna sudska nagodba, ovršna nagodba iz postupka medijacije, ovršna odluka arbitražnog suda, ovršna odluka donesena u upravnom postupku (rješenje, zaključak) i nagodba, nagodba pred sudovima časti pri komorama u RH i ovršna javnobilježnička odluka i isprava.

Menadžere često zanima kako osigurati naplatu potraživanja. Najkraći odgovor bio bi: zadužnicom, mjenicom, upisom založnog prava, jamstvom, bankarskom garancijom, policom osiguranja naplate potraživanja, escrow računom, uključujući i prethodnu provjeru boniteta kupca.

Pravni kontrolingusklađenost poslovanja s pravnim propisima i kontrola poslovanja s pravnog aspekta (legal compliance)

Za menadžere je izuzetno važno voditi brigu da poslovanje poslovnog subjekta bude usklađeno s pravnim propisima.

Zašto je to važno?

Jer osigurava:

– punu usmjerenost menadžera na poslovanje, – profesionalnost u obavljanju poslovanja,

– izostanak straha od kontrole nadležnih tijela i posljedica izricanja kazni.

Kako se provodi?

Kontinuiranom kontrolom usklađenosti poslovanja s pravnim propisima:

– provjera urednosti temeljnih akata društva, statusnih, upravljačkih i imovinskih prava;

– provjera usklađenosti ugovornih prava i obveza društva sa zakonskim propisima i aktima društva;

– provjera razine osiguranja naplate i instrumenata osiguranja naplate, stanja ovršnih i drugih postupaka pred sudovima, javnim bilježnicima i drugim tijelima;

– provjera statusa i važenja registracija žiga i industrijskog dizajna, stupnja ostvarene zaštite intelektualnog vlasništva, usklađenost autorskih i srodnih ugovora sa zakonskim odredbama te provjera pravnog statusa Internet domena;

– provjera usklađenosti zaštite osobnih podataka u društvu (GDPR i zaštita osobnih podataka);

– provjera usklađenosti transakcija s propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i provjera postojanja koncentracije;

– provjera statusa upisa nekretnina u vlasništvu društva, provjera usklađenosti s propisima o zaštiti okoliša, postojanja lokacijskih, uporabnih i drugih dozvola za nekretnine društva;

– provjera usklađenosti radnopravne dokumentacije s propisima radnog prava;

– provjera statusa zaštite na radu;

– priprema za inspekcijske kontrole i kontrole drugih nadležnih tijela, provjera postojanja i izrada procedura za postupanje u postupcima kontrole. ST