Hoće li komercijalizacija uništiti humanost?

Na 55. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda (New York, 2000) prihvaćena je MILENIJSKA DEKLARACIJA. Riječ je o političkom dokumentu UN-a za 21. stoljeće, koji utvrđuje ciljeve i zadatke na pojedinim područjima od šireg interesa za sve članice UN-a, kao i za međunarodnu zajednicu u cjelini.

Prvi se put na neka od tih pitanja, vezana za razvoj turizma, pokušalo odgovoriti na TUI FORUMU (u sklopu ITB-a). Pokušalo se, zapravo, odgovoriti na ukupno sedam strateških pitanja: Što zapravo znači budućnost? Što se događa s prirodom?

Što treba čovjeku? Što donosi tehnika? Koji su zahtjevi struke? Kojim smjerom idu turistička putovanja? Kakav je odnos prema vremenskim odrednicama?

Kod prvog pitanja postavljene su različite teze: misle li, na primjer, stanovnici Mallorce - kad je riječ o budućnosti - na iduću turističku sezonu ili na dulje staze? Ako misle samo na ovu ili iduću sezonu, sigurno osjećaju strah. Strah pred nemilosrdnom najezdom suvremenih nomada-turista: Britanaca, Nijemaca. Tako je, naime, izvijestio Mallorca Magazin početkom jedne od posljednjih turističkih sezona, nadovezujući se na stanje duha u tom razvikanom svjetskom turističkom odredištu. No, s takvim neugodnim osjećajem prema budućnosti stanovnici Mallorce nisu usamljeni. Samo površan uvid u internet i analizu onoga što je tamo objavljeno pokazuje da više od 90 posto ljudi doživljava budućnost sa skepsom i strahom.

Uostalom, tu se odmah javlja i dodatno pitanje: o kojem razdoblju uopće govorimo kad mislimo na budućnost? Je li riječ o, recimo, već prije spomenutoj idućoj turističkoj sezoni ili budućnost, primjerice, obuhvaća li buduće tisućljeće, treći milenij, u koji smo već ozbiljno zakoračili?

„The Clock of the Long Now“ naziv je fascinantnog i genijalnog projekta budućnosti u Kaliforniji. Riječ je o monumentalnom satu koji otkucava samo jedanput u godini. Programiran je na deset tisuća godina: Y10K. Možda ovaj primjer usmjerava naše poglede na budućnost u potpuno drukčijem razumijevanju, poimanju i dimenziji odnosa prema pitanju vremena. To je uvijek, zapravo, pitanje odgovornosti za posljedice sadašnjosti u budućem vremenu, ma kako ga vremenski omeđili.

Konzultanti velike američke kompanije McKinsey osmislili su i slogan, koji glasi „Grow or go“ (rasti ili odlazi). Bez rasta, naime, nema napretka ni blagostanja. Pitanje je, međutim, kakav rast stvarno želimo. Pragmatičari tvrde da nada nije valjano strateško načelo, ali nada ipak ostaje najvećom kreativnom snagom čovječanstva. Recimo, AGENDA 21 predviđa stogodišnje planiranje odnosa prema planetu Zemlji i time postaje sinonim i simbol jedne stvarne ideje. Ona sadržava globalnu ravnotežu, glo - balnu odgovornost, globalni dijalog i globalnu suradnju. Već time prerasta iz ideje u akciju, u kojoj svi sudionici snose ne samo svoj dio odgovornosti, nego se očekuje da daju i konkretan osobni doprinos.

Dijalog za promjene

„Ne očekujte ništa od 21. stoljeća. Činjenica je da 21. stoljeće svu nadu polaže u vas“ – rekao je svojedobno, ne tako davno, poznati romanopisac i filozof Gabriel Garcia Marquez.

RAZLIKA U PONUDI time dobiva na značenju. Marketinška nas teorija uči da su na tržištu posebno uspješni oni proizvodi koji se svojim izgledom ne mogu zamijeniti drugima, koji imaju UNIQUE SELLING PROPOSITION, dakle, čine jedinstvenu prodajnu ponudu. Upravo turizam, sa svojom raznolikošću, pruža u tom pogledu velike mogućnosti. Ovo tim više zbog činjenice da je turizam jedna od bitnih snaga poticaja globalnog zapošljavanja, ekonomske sigurnosti i socijalnog blagostanja za brojne zemlje, što u 21. stoljeću predstavlja važnu polugu razvoja.

Uloga medija u spoznaji tih nesumnjivih ekonomskih, ali i socijalnih prednosti iznimno je važna kako bi se te činjenice bolje i potpunije spoznavale i širile. Taj aspekt uloge medija u promociji turizma i svega onoga što znači za gospodarstvo pojedine zemlje, odnosi se na opću publiku, ali podjednako i na donositelje odluka (opinion makers) u svakom društvu i na cijelu poslovnu zajednicu s obzirom na potencijale u privrednom rastu, stvaranju novih radnih mjesta i održivom razvoju. Mediji na određeni način moraju biti psi-čuvari ideje da komercijalizacija projekata turističke ponude – čime bi iskoristili turističke potencijale starih gradova, privrednih resursa i prirodnih ljepota za razvoj turizma – ne unište humanost i ukupne humanističke vrijednosti turizma.

Sve to upućuje na potrebu snažnog partnerstva između turističke zajednice i medija, jer mediji pridonose razumijevanju, podršci i jačanju sektora, te povećavaju doprinos globalnom prosperitetu, razvoju i blagostanju - naznačeno je u Zagrebačkoj deklaraciji o pozicioniranju turizma u medijima.

MEDIJI to mogu činiti kroz aktivan dijalog između turističke administracije i privatnog sektora o općem razvoju turizma, s naglaskom na kvalitetnim informacijama i pojačanom razumijevanju, te na suradnju svih sudionika. Osobito je važno da mediji pozicioniraju turizam kao motornu snagu ekonomskog rasta, stvaranja radnih mjesta i borbe za održivi razvoj. A.G.