Grafx br. 24 by Grafx

Časopis udruženja Grafx

POSJETILI SMO UDRUŽENJE

POZDRAV PRIRODI

“SREĆA ZA SVE” TImod 2024 SIZco 2024

INTERVJU: AMNA TUZOVIĆ ERIKA HADŽIMAHUTOVIĆ PRIRODNE LJEPOTE BiH

PLANINSKO SRCE / MOUNTAIN HEART

Foto / Photo: Velija Hasanbegović

Planina / Mountain: Trnovački Durmitor, 2.224 m/nv CG / MN, 2019.

Časopis

Udruženja Grafx

Broj 24

Juni / Lipanj 2024. Godina 13

Glavna urednica: Marija Garić

Suradnici u ovom broju: prof. dr. Amra Tuzović, doc. mr. Alisa Čaber, Esmeralda Bahtijarević, Samra Balihodžić, Hana Bliznović, Vildana Demirović, Sajra Dervić, Amina Đuhera, Merjem Gafić,

Senija Halilović, Jasmina Handžić, Zinajda Husarević, Amina Mujić, Tamara Ramljak, Ajdin Zahiragić

Naslovnica

Visočica, Džamija 1.967 m/nv

Foto: Velija Hasanbegović

DTP

Velija Hasanbegović

Lektoriranje:

Senija Halilović, Jasmina Handžić, Tamara Ramljak

Izdaje:

Udruženje Grafx

Travnik, Bosna i Hercegovina

Aleja konzula br. 5

Za izdavača:

prof. dr. Amra Tuzović

e-mail: redakcija@grafx.ba

e-mail: casopis.grafx@gmail.com www.grafx.ba

ISSN 2233-1913

e-ISSN 2303-5358

Sedmi međunarodni simpozij

TIMod 2024

sadržaj

6 Posjeta Udruženje “Sreća za sve”

Sigurnost i zaštita na radu i zaštita od požara

Civilna zaštita Akcija spašavanja

Sistematizacija škola

Novi pedagoški standardi

Intervju

Amna Tuzović

Mindfulness tehnike

Erika Hadžimahmutović

Personalizirano učenje

Automatizacija

Roboti u industriji

Prva međunarodna konferencija SIZco 2024

Pedagogija Književnost

Moderno obrazovanje Mislite o sebi

Učionica budućnosti Mom sinu

Tekstil Psihologija

Održivi materijali

Psihologija donošenja odluka

Pametni materijali Balans

Arhitektura Predškolski odgoj

Pametna arhitektura Darovitost i kreativnost

Vizije sutrašnjice

Prirodne ljepote Bosne i Hercegovine Fotografski zapisi

Posjeta Humanitarnom udruženju “Sreća za sve”

NAŠI BISERI

Riječ „podrška“ sve češće čujemo, ali se sve više gubi pravo značenje iste. Podrška ne smije i ne treba biti smo obična riječ, nego djela. Djela govore više. Djela znače više...

Tekst: Tamara Ramljak i Amina Mujić Footo: arhiv EFT

Već nekoliko godina članovi PR tima našeg Edukacijskog fakulteta, 21.marta posjete Humanitarno udruženje „Sreća za sve“ u Travniku. Tako su i ove godine članice našeg PR tima taj dan provele u predivnom društvu i s onima koji u sebi nose mnogo ljubavi i sreće. Ono što nas posebno raduje jeste činjenica da svojim primjerom možemo probuditi svijest o raznim temama. Jedna od njih je upravo Down sindrom.

Kroz život se susrećemo s raznim poteškoćama, okruženi smo raznim bolestima i poremećajima. Zbog neinformisanosti o istima, stvaraju se predrasude. Tako živimo u svijetu gdje se dugi niz godina vjerovalo da djeca ili ljudi sa određenim poteškoćama u razvoju ili genetskim poremećajima ne mogu u ovom svijetu funkcionisati kao svi ostali. Smatralo se da oni nisu sposobni za stvaranje obitelji, pronalazak posla ili samostalno obavljanje ostalih životnih aktivnosti. Zahvaljujući medicini, ali i internetu, ljudi su se počeli „buditi.“ Pa tako sve češće u trgovinama, restoranima, ali i na ulici možemo vidjeti osobu s Down sindromom kako samostalno obavlja sve ono što i mi. Osobe sa Down sindromom su ljudi kao i mi. Njima samo treba malo više vremena da usvoje određene navike i znanja. Njima treba podrške, ne samo njihove porodice, nego i svih pojedinaca.

Baš zato, članovi našeg fakulteta, svake godine posebnu pažnju posvete ovoj predivnoj djeci. Naravno, bit nije u jednom danu nego u onome što mi kao jedna

velika zajednica svakodnevno dajemo kao primjer. Uvijek se trudimo promicati jednakost. Mi smo svi samo jedno zrno soli u ovom svijetu, svi smo isti. Koliko god bili različiti, pod ovim nebeskim svodom jedno je sigurno – na kraju dana svi smo stvoreni od istog, svi imamo dušu i dišemo isti zrak.

Riječ „podrška“ sve češće čujemo, ali se sve više gubi pravo značenje iste. Podrška ne smije i ne treba biti smo obična riječ, nego djela. Djela govore više. Djela znače više.

Zbog toga je nastao i ovaj članak. Kao podrška onima o kojima vrijedi pričati. Želimo vas sve uvesti u prelijep

svijet različitosti, a ipak s druge strane svijet jednakosti. U onaj svijet gdje pričamo o mogućnostima drugih, onih mogućnosti kojih ponekad nismo ni svjesni. Veliki potencijali su svuda oko nas. Djeca s kojom smo mi proveli vrijeme 21. marta 2024. godine su potencijal. Oni su biseri. Naši biseri. I za nas, kao zajednicu, veoma važni. Ta nevjerojatna djeca imaju najljepšu dušu koju ste ikad sreli. U njihovim pogledima i osmjesima nema nimalo zla.

Svatko od nas ponekad pomisli loše ili čak uradi loše, ali jeste li ikad doživjeli da vam dijete koje ima Down sindrom uradi ili poželi nešto loše?

Mi ne.

Ljubav je za sve. Jednakost je ljubav. Rastite kao pojedinci, da biste shvatili svijet.

Upoznajte Down sindrom

Down sindrom je hromosomski poremećaj koji nastaje uslijed viška jednog hromosoma ili dijela hromosoma u jezgri svake stanice tijela. Umjesto 2 hromosoma 21, osobe s Down sindromom imaju 3 hromosoma 21, odnosno trisomiju. Down sindrom pogađa sve rasne skupine i može se javiti u bilo kojoj porodici. U današnje vrijeme omladina kasnije dobije želju za sklapanjem porodice, te upravo zbog te kasne odluke parova, postoji mogućnost u budućnosti povećanja nastanka Downovog sindroma. Nažalost, za ovaj sindrom nema lijeka, ali možda nam budućnost donese nešto novo. Ne trebamo odustajati od tih osoba, jer i one zaslužuju da imaju normalan život kao i mi.

Dijete s Down sindromom

Posebnost

Ljudi s Down sindromom imaju jedinstvene osobine koje ih čine posebnima i dragocjenijima. Njihov izgled karakterišu određene značajke poput: mišićne hipotonije, smanjene napetost u mišićima, kratki i široki vrat s previše kože i masnog tkiva, kosi položaj očnih otvora, okruglo lice. Rađaju se sa manjom tjelesnom težinom, a većina djece boluju od lake do umjerene mentalne retardacije. Skloniji su raznim zdravstvenim oboljenima, ali isto tako i smetnjama u učenju. Sporije uče i njima treba da omogućimo poseban angažman stručnih lica.

Osjete kad su voljeni

Kada vidimo osobu s Down sindromom na njemu jedino što primjetimo je osmijeh. Sigurno smo se zapitali zašto je to tako. Zašto je ona sretna, ako sam ja tužan? Možda kada pogledamo iz perspektive te osobe možemo to shvatiti. Sretne su kada su okružene ljudima, kada nisu same. Osjete kada su voljene i to će im izmamiti osmjeh na lice. Njihov osmjeh i vedrina često osvajaju srca svih oko njih. Roditelji su ti koji će biti stub svojoj djeci. Oni su vodilja njihovog života, putanja kojom idu. Roditelji, porodica su ključ podrške i ljubavi. Potrebno je da budu mnogo strpljivi na tom putu, ali i ustrajni u tome da omoguće svom djetetu život najbolje što mogu. Ne trebaju odustati od njega, jer i to dijete zaslužuje i da se igra, ali i da uči sa svojim vršnjacima. Obrazovanje igra jednu ključnu ulogu u životu ove djece, a inkluzija će im upravo omogućiti da uče i rastu zajedno sa svojim vršnjacima. To je način i na koji će se dijete s Down sindromom i socijalizovati. Naravno svaka osoba sa sindromom ima određene različitosti, kao što smo mi svi različiti tako su i oni. Svako od njih ima različite sposobnosti koje će

pružiti i priliku za sudjelovanje u društvu, jer i one mogu doprinjeti razvoju društva i zajednice.

Donose jedinstvene vrijednosti koje obogaćuju zajednicu u kojoj se nalaze. Prihvaćanje i razumjevanje osobe s Down sindromom je početak stvaranja inkluzivnog društva. Prava podrška i razumjevanje te ljepote različitosti, tim osobama će učiniti život sretnijim i ispunjenijim. S ljubavlju, podrškom i razumjevanjem, svi oni koji imaju ovaj hromosomski poremećaj mogu procvjetati i obogatiti naše živote na načine na koje nismo mogli ni zamisliti.

Dan Down sindroma

Ujedinjeni narodi (UN) su 10. novembra 2011. donijele odluku da se 21. mart obilježava kao Međunarodni dan osoba s Downovim sindromom

(Word Down Syndrome Day). Datum 21. mart predstavlja 3 reprodukcije 21. hromosoma što je glavno genetsko obilježje osoba s Downovim sindromom. Ovo je ključni korak na zaštitu prava osoba s Downovim sindromom. Ovaj dan obilježavamo tako što nosimo različiti par čarapa. Mnogi nosi jer misle da je razlog tog odjevanja to što djeca sa ovim sindromom ne mogu da upare pravi par čarapa, ali to nije istina. Sama bit nošenja različitih čarapa na taj dan pokazuje solidarnost u ovom svijetu gdje smo svi isti, a različiti.

Izvori:

Vuković, D., Tomić – Vrbić, I., i dr. (2007) Down sindrom – vodič za roditelje i stručnjake, Zagreb. Dominko, M. (2018) Downov sindrom, Zagreb. l

Posjeta Humanitarnom udruženju “Sreća za sve”

PRVI VJESNIK PROLJEĆA / THE FIRST HARBINGER OF SPRING Foto / Photo: Velija Hasanbegović Planina / Mountain: Visočica, BiH / B&H , 2020.

Sedmi međunarodni simpozij tekstilnog inženjerstva i dizajna

TImod 2024

Simpozij je okupio mnoge stručnjake, predavače, takmičare i kompanije iz cijelog regiona. Održan je certificirani seminar za učesnike, takmičenje za učenike srednjih škola, modna revija u kojoj su dizajneri bili studenti i učenici srednjih škola. U sklopu simpozija održan je i prvi Travnik Fashion Weekend.

Amina Đuhera Tekst i foto: Arhiv fakulteta, timod.ba

Pripremila:

Atmosfera sa prvog Travnik Fashion Weekenda

Uprostorijama Fakulteta za tehničke studije je od 10.-11. maja 2024. godine održan Sedmi međunarodni simpozij tekstilnog inženjerstva i dizajna TImod 2024. Simpozij je okupio mnoge stručnjake, predavače, takmičare i kompanije iz cijelog regiona. Održan je certificirani seminar za učesnike, takmičenje za učenike srednjih škola, modna revija u kojoj su dizajneri bili studenti i učenici srednjih škola, a prisutni su pored dosadašnjeg sadržaja Timod-a imali priliku prisustvovati i prvom Travnik Fashion Weekend-u koji je održan u sklopu simpozija.

Prilikom uvodnog obraćanja prisutnima se obratila prof. dr.

Amra Tuzović , voditeljica studija na Fakultetu za tehničke studije

Univerziteta u Travniku, pozdravila je goste i poželila dobrodošlicu svim sudionicima, predavačima, predstavnicima privrede i studentima, na TImod 2024. Prof. dr. Samir Pačavar, predsjednik Naučnog odbora TImod-a, predstavio je novi koncept simpozija TImod 2024, a prisutnima su se obratili i mr. Izeta Omerdić , direktorica Mješovite srednje tehničke škole Travnik, prof. dr. Kenan Dautović , načelnik Općine Travnik, te gosp. Tahir Lendo, premijer Srednjobosanskog kantona.

Na certificiranom seminaru za profesore srednjih škola i ostale učesnike Timod-a, prisutni su

imali priliku da slušaju predavanja o izazovima s kojima se tekstilna industrija danas suočava kao i o novim prilikama za razvoj. Prof. dr. Adela Medović Baralić izlagala je na temu ˝Održivi koncept modne industrije“, dok je Jurij Kobal imao temu ˝Strategija razvoja tekstilne industrije˝. S pojmom ˝FMERI˝ prisutne je kroz svoje izlaganje upoznao Senad Zekić , dipl. ing. tex., dok je o modnom dizajnu s aspekta od ideje do stvarnog proizvoda izlagala Snežana Milošević. ˝Značaj pravilnog održavanja odjeće i njen upotrebni vijek i najčešće greške korisnika pri tretiranju odjevnih predmeta˝ bila je tema doc. dr. Dragana Đorđića, a o zastupljenosti umjetne inteligencije u tekstilu

govorila je Emina Omanović , mag. dipl. ing. tex. Potom je Ivana Šoštar, mag. dipl. ing. tex. govorila o primjeni umjetne inteligencije u dizajnu odjeće, prof. dr. Vasilije Petrović izlagao na temu ˝Inovativni modni proizvodi inspirisani kulturnim naslijeđem kao razvojna mogućnost malih i srednjih preduzeća˝, a Maida Mehić , mag. dipl. ing. tex. na temu ˝Vuna - strateška sirovina ili ekološki problem˝.

Takmičenje za učenike srednjih škola održano je u dvije oblasti: konstruisanje odjeće i crtanje odjeće. U takmičenju su učestvovali učenici iz sljedećih škola: Mješovita srednja tehnička škola Travnik, Srednja škola za tekstil kožu i dizajn Sarajevo, Srednja škola ˝Mladost˝ Zenica, Mješovita srednja škola Tešanj, Politehnička škola Banja Luka, Mješovita srednja škola Vitez, Obrtnička škola Požega i Škola za dizajn, tekstil i kožu Novi Pazar. U oblasti crtanja odjeće prvo mjesto je osvojila Merjem Ukaj iz Škole za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo. Drugo mjesto pripalo je Matei Marić iz Obrtničke škole Požega, a treće je osvojila Merjem Koca iz Škole za dizajn, tekstil i kožu Novi Pazar.

prof.dr.Samir Pačavar i prof.dr. Amra Tuzović, inicijalni tvorci Travnik Fashion Weekenda

Prvo mjesto u oblasti konstruisanje odjeće je osvojila Jovana Savić iz Politehničke škole Banja Luka, dok su Lea Jurković iz Obrtničke škole Požega i Arnela Škokan iz Mješovite srednje škole Tešanj osvojile drugo i treće mjesto. Sponzor takmičenja je bila kompanija „RIGO“ koja se bavi prodajom i servisom mašina koje se koriste u proizvodnji tekstila, kože obuće, tapetarstva i veza sa sjedištem u Komenu, Slovenija. Ova kompanija je pobjednicima takmičenja uručila vrijedne nagrade. Pobjednici takmičenja su, pored nagrade od kompanije RIGO, osvojili i stipendije pomoću kojih mogu da nastave svoj put u obrazovanju u tekstilnoj industriji tako što upišu smjer Tekstilno inženjerstvo i dizajn na Fakultetu za tehničke studije. Učenice koje su osvojile prva mjesta dobile su 100% stipendije, druga mjesta 50% a treća 25% stipendije.

Travnik Fashion Weekend

U okviru simpozija TImod 2024, 10. maja 2024. godine, održan je prvi Travnik Fashion Weekend u Centru za kulturu Općine Travnik.

Modna revija

Emine Husedžinović-Ibrahimović

"U okviru simpozija

TImod 2024, 10. maja 2024. godine, održan je prvi Travnik

Fashion Weekend u Centru za kulturu Općine Travnik."

Ovaj događaj okupio je neke od najpoznatijih bh. dizajnera i modnih brendova. Prisutni su imali priliku uživati u modnoj reviji poznate dizajnerice Emine HusedžinovićIbrahimović. Još jedna revija poznatog imena u modnom svijetu, Adnana Hajrulahovića poznatog kao ˝HAAD˝, dizajnera čiji je rad predstavljen u mnogim dijelovima svijeta, održana je na Travnik Fashion Weekend-u. DRESSCODE, modni brend posvećen poslovnim ženama i muškarcima, je predstavio svoju kolekciju. Kolekciju je predstavila i Albina Šabić sa brendom X.O.S., koji je posvećen dizajniranju odjeće za žene. Ninela Memić , inspirisana

Modna revija

Adnana Hajrulahovića HAAD-a

savremenom ženom, predstavila je modnu reviju kojom ističe ženstvenost i prirodnu gracioznost žene. Kolekciju je predstavio i modni brend Bellissima, jedan od najvećih modnih brendova u regionu. Kolekciju dioptrijskih i sunčanih naočala je predstavila Optika Vizija. Sanela Alihodžić , kroz brend ˝Budi svoja˝, predstavila je kolekciju odjeće sa likom Fride Kahlo koja je inspiracija za mnoge žene. Sa brendom ˝L´adorant˝, koji ima za cilj da uči žene da brinu o sebi, predstavljena je kolekcija Jurije Milović. Na ovom događaju je predstavljen i prvi dječiji brend ˝Senses˝ Mirele Džinić koji je koncipiran kao poklon paket proizvoda od tekstila.

Na kraju večeri prisutni gosti su imali priliku vidjeti jedan čin humanosti od strane poznate manekenke Azre Patković. Svoj honorar od učešća na Travnik Fashion Weekendu odlučila je donirati humanitarnom udruženju ˝Sreća za sve˝ iz Travnika uručivši predstavnicima Udruženja ček od 2000 KM za podršku djeci s poteškoćama u razvoju. l

Modna revija

Mirele Dzinić kroz brend “Senses”

Oduševljeni smo odzivom publike, te također i zahvalni na podršci lokalne zajednice, domaćih dizajnera i modnih brendova. Travnik Fashion Weekend je dokaz da moda može biti pokretač razvoja i inspiracija za mlade talente, a ujedinjeni svi zajedno možemo puno doprinijeti održivosti tekstilne i modne industrije i njenog unapređenja.˝ - izjavila je prof. dr. Amra Tuzović.

˝Najveća vrijednost, a ujedno i snaga Travnik Fashion Weekend-a je što su nosioci organizacije studenti Fakulteta za tehničke studije. To nam daje za pravo da razmišljamo o većim planovima za budućnost jer imamo potencijal i resurse koji te planove mogu podržati. Studijski program Tekstilno inženjerstvo i modni dizajn kontinuirano prati nove tehnologije i potrebe tržišta rada što i jeste kvalitet i put do zvanja inženjera, a praksa nam potvrđuje uspješne

karijere naših studenata.˝ - bile su riječi prof. dr. Samira Pačavara. ˝Ove godine revitalizirali smo modnu scenu i industriju u srcu Bosne i Hercegovine, uz ovu nezaboravnu modnu priču koju nastavljamo, inspirisani podrškom, željom i potrebom da Travnik Fashion Weekend postane mjesto modnog okupljanja˝ izjavio je Amar Migalo, kreativni direktor Travnik Fashion Weekend-a.

Modne revije mladih dizajnera i Dan otvorenih vrata

Drugog dana Timoda, 11. maja 2024., održane su modne revije mladih dizajnera. Isti dan, održan je i Dan otvorenih vrata studijskog programa Tekstilno inženjerstvo i dizajn Fakulteta za tehničke studije.

Prisutni su imali priliku da saslušaju Eminu Husedžinović –Ibrahimović, poznatu dizajnericu koja je svojim obraćanjem

Stručni seminar za profesore i učesnike Timod 2024

Jurij Kobal izlagao na temu «Strategija razvoja tekstilne industrije»

U uvodnom obraćanju se prisutnima obratio načelnik Općine Travnik, prof.dr. Kenan Dautović

Snežana Milošević je izlagala na temu «Modni dizajn - od ideje do stvarnog proizvoda»

Obraćanje premijera Srednjobosanskog kantona, gosp. Tahira Lende

Predavanje Adele Medović Baralić na temu «Održivi koncept modne industrije»

Na Danu otvorenih vrata se prisutnima obratio Amar Migalo, kreativni direktor Travnik Fashion Weekenda

studentima i učenicima iznijela svoja iskustva u radu na modnoj sceni i dala nekoliko savjeta za uspjeh. Selma Maličbegović, direktorica agencije ˝Fashion M˝, također se obratila prisutnima. Mladi modeli iz njene agencije su nosili kreacije modnih dizajnera na Travnik Fashion Weekend-u. Kreativni direktor prvog Travnik Fashion Weekend-a, Amar Migalo ohrabrio je mlade dizajnere u njihovom radu. Fakultet za tehničke studije i smjer Tekstilno inženjerstvo i dizajn prisutnima su predstavili prof. dr. Amra Tuzović i prof.dr. Samir Pačavar.

Modne revije koje su mogli vidjeti gosti prisutni na Danu otvorenih vrata su pokazale kreativnost i sposobnost modnih dizajnera, studenata, kao i učenika srednjih škola. Modna dizajnerica Snežana Milošević iz Beograda je predstavila svoju kolekciju pod nazivom

˝Duh modne avanture˝. Studentice treće godine, Naida Vilić i Amina Bajić, su prikazale svoje revije i na taj način predstavile svoj potencijal u svijetu mode, kao i rezultat znanja i truda koje su stekle na studiju Tekstilnog inženjerstva i dizajna na Fakultetu za tehničke studije. Ove godine učešće na modnoj reviji imale su i mlade srednjoškolke, Iman Čoralić, Lajla Borozan i Džejla Burazerović, učenice Srednje škole za tekstil kožu i dizajn u Sarajevu. Zainteresovanost studenata i učenika za učešće na ovom događaju je dobar početak za nova iskustva kao i izgradnju buduće karijere u modnoj industriji.

U završnom obraćanju prof. dr. Amre Tuzović se zahvalila svim učesnicima i izrazila želju da TImod i dalje napreduje čime je svečano zatvoren Sedmi međunarodni simpozij tekstilnog inženjerstva i dizajna TImod 2024. l

"Travnik Fashion Weekend je dokaz da moda može biti pokretač razvoja i inspiracija za mlade talente, a ujedinjeni svi zajedno možemo puno doprinijeti održivosti tekstilne i modne industrije i njenog unapređenja.˝ - izjavila je prof. dr. Amra Tuzović.

Modna revija studentice Naide Vilić

Direktorica Mješovite srednje tehničke škole Travnik, mr. Izeta Omerdić, se obratila prisutnima prilikom uvodnog obraćanja

Selma Maličbegović, direktorica agencije «Fashion M»

Obraćanje Emine Husedžinović-Ibrahimović, poznate modne dizajnerke

SRCE VELEŽA / HEART OF VELEŽ

Foto / Photo: Velija Hasanbegović

Planina / Mountain: Velež BiH / B&H , 2019.

Prva Međunarodna

konferencija iz sigurnosti i zaštite na radu i zaštite od požara

SiZco 2024

Foto i tekst: Arhiv Fakulteta/FB

Pripremila: Hana Bliznović

Uprostorijama Fakulteta za tehničke studije Univerziteta u Travniku, 25. maja 2024. godine održana je Prva Međunarodna konferencija iz sigu rnosti i zaštite na radu i zaštite od požara - SiZco 2024. Ova konferencija postavila je visoke standarde u oblasti sigurnosti i zaštite na radu i zaštite od požara, okupivši stručnjake iz ovih oblasti iz cijelog regiona. Bila je to prilika za razmjenu iskustava, otvorene diskusije i postavljanje smjernica za dalji razvoj

ovih važnih oblasti. Centralne teme konferencije obuhvatile su ključna pitanja iz oblasti sigurnosti i zaštite na radu, uključujući organizaciju i primjenu mjera u praksi, istraživanje uzroka povreda na radu, zaštitu u građevinskoj industriji i rudarstvu, utjecaj radne okoline na sigurnost, zakonsku regulativu i prevenciju kao ključ sigurnosti. Iz oblasti sigurnosti i zaštite od požara obuhvaćene su teme s naglaskom na vatrogasne intervencije i gašenje požara otvorenog prostora, gašenje požara na

prevoznim sredstvima, vatrogasne intervencije u elementarnim nepogodama, zakonsku regulativu i proizvodnju vatrogasnih nadogradnji i vozila.

Svečano otvaranje

Konferenciju je otvorio bogat protokol koji je okupio eminentne stručnjake i predstavnike organizacionih i partnerskih institucija. Među govornicima na otvaranju su bili dekan Fakulteta za tehničke studije, prof. dr. Hrustem Smailhodžić ,

Svečano otvorenje konferencije SiZco 2024 u konferencijskoj sali Fakulteta

Lidija Jakšić , mag. ing. cheming, pročelnica Odjela sigurnosti i zaštite Veleučilišta u Karlovcu, prof. dr. Aleksandar Majstorović , te doc. dr. Nedžad Baković , kao i predstavnici vatrogasnih saveza iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Voditeljica svečanog protokola, prof. dr. Amra Tuzović , istaknula je da konferencija nije samo naučni skup, već i mjesto zajedničkog razvoja i razmjene ideja. Gosti su ovom prilikom dobili poklone i zahvalnice za podršku u organizaciji, dok je energija prisutnih na otvaranju nagovijestila uspješan tok događaja.

Stručna predavanja i diskusije

Program konferencije nastavio se stručnim predavanjima podijeljenim po tematskim oblastima. Diskusije su omogućile učesnicima da podijele iskustva i usmjere pažnju na preventivne mjere koje poboljšavaju sigurnost radnih okruženja.

Na području sigurnosti i zaštite na radu predavači su, između ostalih, bili prof. dr. Dalibor Misirača, doc. dr. Aleksandar Majstorović i Danka Misirača, dipl. ing. Svoja izlaganja iz oblasti zaštite od požara imali su doc. dr. Aleksandar Majstorović, Boštjan Triler i Muharem Čupina, MA.

Konferencija je završena iznošenjem ključnih zaključaka koji će biti vodilje za buduće aktivnosti i konferencije. Podijeljene su zahvalnice predavačima i certifikati učesnicima, a svi prisutni su izrazili zadovoljstvo kvalitetom prezentacija i organizacijom događaja.

SiZco 2024 nije samo konferencija, već početak nove priče –prostora za stvaranje, druženje i partnerstva koja imaju z a cilj unaprijediti radna i poslovna okruženja, čineći ih sigurnim i bezbjednim. S vizijom zajedničkog rasta i razvoja, organizatori već planiraju sljedeće izdanje ovog uspješnog događaja. l

Atmosfera sa predavanja

Zajedničko fotografisanje učesnika konferencije

Dodjela certifikata učesnicima konferencije SiZco 2024 (prof. dr. Amra Tuzović, Snežana Brborović, Ognjen Brborović, Faris Lemeš)

Dodjela poklona i zahvalnica za pomoć u organizaciji

Protokol djelovanja jedinica civilne zaštite u Bosni i Hercegovini

AKCIJA SPAŠAVANJA STRADALIH IZ MINSKIH POLJA

Zaštita života i imovine u kriznim situacijama, kao što su prirodne nesreće, tehnološki incidenti, ali i nesreće izazvane minama i neeksplodiranim ubojitima sredstvima (NUS), veoma je značajno za stabilno funkcionisanje društva. Posebnu pažnju treba posvetiti protokolima zaštite i spašavanja u slučajevima kada dođe do nesreće u minskom polju.

Pripremila:Vildana Demirović

Foto: Vildana Demirović

Zaštita ljudi i materijalnih dobara u Bosni i Hercegovini regulisana je Zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća. Ovaj zakon postavlja osnovu za uspostavu sistema zaštite i spašavanja, određujući obaveze državnih i lokalnih vlasti, privrednih subjekata, pravnih i fizičkih lica. Pored toga, Zakon o deminiranju pruža pravni okvir za proces deminiranja i uklanjanja mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava (u daljem tekstu NUS), kojim je osnovan Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu BH MAC).

Deminiranje i uklanjanje mina

Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini, BH MAC (engl. Bosnia and Herzegovina Mine Action Center)

ima ključnu ulogu u koordinaciji svih aktivnosti vezanih za deminiranje i uklanjanje mina. BH MAC, u saradnji s drugim organizacijama i specijaliziranim timovima, upravlja intervencijama na minskim poljima i razvija sveobuhvatnu strategiju deminiranja u BiH. Specijalizirane jedinice civilne zaštite, uključujući timove kao što je „B“ TUN tim Federalne uprave civilne zaštite (u daljem tekstu FUCZ), imaju obavezu za hitno reagovanje u situacijama koje zahtijevaju hitnu intervenciju i efikasno djelovanje na terenu.

Protokol za postupanje u slučaju nesreće u minskom polju

Kada osoba uđe u minsko polje, brzina i preciznost reakcije mogu biti presudni za spašavanje života. Protokol djelovanja mora biti sistematičan, dobro usklađen i

usmjeren na minimiziranje rizika za unesrećene osobe i operativne timove.

Informacije o minskoj nesreći mogu doći od policije, civilne zaštite, EUFOR-a, Oružanih snaga, lokalnog stanovništva i medicinskih radnika.

Informacija se proslijeđuje na najbrži mogući način, uglavnom mobilnim telefonom i mora sadržavati minimum podataka kao što su mjesto nesreće, broj nastradalih osoba ako se zna, da li se radi o povrijeđenim ili mrtvim, kontakt osoba i drugi podaci koji su u tom momentu dostupni. Vođa tima koji učestvuje u akciji izvlačenja stradalih iz minskih polja ima najveću odgovornost i treba poduzeti aktivnosti

na prikupljanju što više informacija o minskoj situaciji na području nesreće. Vođa okuplja Tim za spašavanje unesrećenih od mina, koji je sastavljen od, minimalno četiri deminera i medicinske podrške koji su opremljeni sa minimum deminerske opreme i opreme za pružanje prve medicinske pomoći. Minimalna oprema podrazumjeva opremu za zaštitu na radu - pancirni

Deminerska oprema za zaštitu na radu

alternativno sredstvo za markiranje, metal detektor i pipalicu i sanitetski materijal i drugu opremu sa propisanim količinama.

Operacija „Brzi odgovor“ i sigurnosni protokoli

Kada Tim za „Brzi odgovor“ dođe na mjesto nesreće, posebnu pažnju treba da obrati na uspostavu kontakta sa policijom i drugim ovlaštenim osobama i lociranju mjesta ili pravca gdje se nalazi unesrećena osoba. Vođa tima treba procijeniti koji je teren siguran, postaviti kontrolne tačke na sigurnoj površini, postaviti stražarsko osiguranje za sprječavanje prilaska neovlaštenim osobama, utvrditi postoji li siguran prilaz koji ne treba čistiti od mina te utvrditi najbolji i najsigurniji način izvlačenja

Kada je Vođa tima sagledao i prikupio potrebne informacije, sačinjava plan akcije spašavanja, imajući u vidu sva ograničenja i prednosti koje je zatekao na terenu. Plan akcije spašavanja se mora provesti što je moguće brže i sigurnije za osoblje koje je uključeno u akciju spašavanja unesrećenih iz minskog polja. Vođa tima određuje kojom metodom će se vršiti izvlačenje unesrećenih iz minskog polja odnosno da li će se unesrećenoj osobi pristupiti mašinom za deminiranje, metodom sigurnih koraka ili čišćenjem pristupne staze. Metoda spašavanja se određuje na osnovu podataka koje su vrste mina u tom minskom polju, kakva je vegetacija i da li je osoba koja je u minskom polju živa.

Sigurnost deminera i drugih operativnih timova na mjestu spašavanja je od ključne važnosti. Ovdje posebno treba naglasiti važnost poštivanja sigurnosnih protokola koji su propisani u Standardu za uklanjanje mina u Bosni Hercegovini. Ovim standardom su obuhvaćene minimalne sigurnosne mjere kroz minsko izviđanje i obilježavanje, operacije čišćenja mina i uklanjanja eksplozivnih sredstava. Potrebno je naglasiti da u aktivnostima deminiranja ne postoje sveobuhvatne sigurnosne mjere i oprema koje bi se mogle primijeniti u svim mogućim situacijama, stoga ovisno o procjeni situacije treba po potrebi primijeniti dodatne mjere od datih minimalnih.

Izvještaj o incidentu

Po završetku spašavanja, odnosno po transportu unesrećene osobe do zdravstvene ustanove, Vođa tima treba dokumentovati sve korake i odluke donesene tokom intervencije. Obilježiti i fotografisati lokalitet, napisati Inicijalni izvještaj o incidentu/nesreći od mina sa prikupljenim dokazima te nacrtati preciznu skicu mjesta nesreće. Nakon što je Inicijalni izvještaj koji je propisan Standardnom operativnom procedurom dostavljen u BH MAC, operacija „Brzi odgovor“ je završena.

Protokol djelovanja jedinica civilne zaštite u slučaju ulaska osobe u minsko polje predstavlja složen i koordiniran proces koji zahtijeva brzu reakciju, visoku obučenost i strogo pridržavanje sigurnosnih procedura. Poštivanje sigurnosnih protokola i nošenje opreme za zaštitu na radu ključno je za zaštitu tijela od potencijalnih opasnosti. Poštivanje ovih mjera ne samo da osigurava sigurnost deminera, već doprinosi i efikasnosti operacija deminiranja, što je od vitalnog značaja za postizanje cilja uklanjanja mina i osiguravanja sigurnijeg okruženja za zajednicu. l

Unutrašnja organizacija i sistematizacija škola u Kantonu Sarajevo

NOVI PEDAGOŠKI STANDARDI

Donošenjem novih pedagoških standarda i normativa 2024. godine, od strane instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, uređuju se ove oblasti i uvode nova radna mjesta koja za svrhu imaju zaštitu, prije svega djece i uposlenika.

Pripremio: Zahiragić Ajdin

Značaj zakonskih propisa iz svih oblasti, a posebno onih koji su preventiva u sprječavanju povreda i nastanka požara, kao i posljedica smrtnog ishoda, tematski je bio zastupljen na Međunarodnoj konferenciji „Sigurnosti i zaštite na radu i zaštite od požara SIZco 2024“, održanoj 25. maja 2024., na Fakultetu za tehničke studije, Univerziteta u Travniku. U okviru iste, govorilo se o kompletnoj preventivi i pravnim osnovima iz

oblasti zaštite na radu i zaštite od požara u školama u Kantonu Sarajevo.

U sklopu istraživanja, obuhvaćen je cijeli segment propisa, internih akata u školama s najranjivijom kategorijom, odnosno djecom i oblasti koje zaokružuju jednu cjelinu pravnih osnova i zakonskih regulativa, a sve u cilju kako bi bili sačuvani ljudski životi ili kako bi posljedice bile minimalne. Istaknuto je kako u Kantonu Sarajevo počinju sve više da se

poštuju propisi i uređuju interni akti, kroz upoznavanje prisutnih o dokumentima koje jedna škola mora posjedovati, kako bi zadovoljila zakonske regulative. Primjeri takvih dokumenata su: akt o procjeni rizika zaštite na radu, procjena ugroženosti od požara, plan zaštite od požara i pravilnik zaštite na radu i zaštite od požara. Dio istraživanja posvećen je zakonima koji regulišu i daju prostor zaposlenja radnika na poslovima zaštite na radu, uslove koje radnik mora da posjeduje, kao

(Foto: Shutterstock.com)

i o licu zaduženom da se stara za zaštitu od požara.

Jedna od važnijih stvari koja je došla do izražaja, iz oblasti zaštite na radu i zaštite od požara, jesu pedagoški standardi i normativi. Naime, škole u Kantonu Sarajevo su radile po pedagoškim standardima i normativima iz 2004. godine. Važno je istaći da su pedagoški standardi i normativi dokument po kojim se uređuje unutrašnja organizacija i sistematizacija

škola. U tim standardima nije bilo radnika na poslovima zaštite na radu, povjerenika zaštite na radu, a ni lica zaduženog da se stara o zaštiti od požara. Donošenjem novih pedagoških standarda 2024. godine, od strane instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja Kantona Sarajevo, uređuju se ove oblasti i uvode nova radna mjesta koja za svrhu imaju zaštitu, prije svega djece i uposlenika. Ta radna mjesta su: radnik za zaštitu na radu koji sada ima puno radno vrijeme,

povjerenik za zaštitu na radu koji ima određen broj sati i lice zaduženo da se stara za poslove zaštite od požara, također sa određenim brojem sati.

U školama i javnim ustanovama u Kantonu Sarajevo, sigurnost i zaštita na radu i zaštita od požara, postepeno nalazi svoja zakonom zagarantovana radna mjesta, koja će prije svega da rade na zaštiti ljudi i materijalnih dobara u objektima u kojima su ova lica imenovana i zaposlena. l

Amna Tuzović

MINDFULNESS TEHNIKE

S ogromnom količinom stresa susreću se i studenti. Faktori koji dovode do stresa kod studenata su razni: promjena mjesta stanovanja, prilagodba na studij, prilagodba i potraga za novim društvenim životom, kao i snalaženje u novoj životnoj ulozi. Ono što značajno može pomoći u smanjenju stresa jesu mindfulness tehnike.

Živimo brz život. Mnogo radimo, a malo odmaramo.

Zbog toga, tokom jednog dana više puta doživimo neki oblik stresa. S ogromnom količinom stresa susreću se i studenti. Faktori koji dovode do stresa kod studenata su razni: promjena mjesta stanovanja, prilagodba na studij, prilagodba i potraga za novim društvenim životom, kao i snalaženje u novoj životnoj ulozi. Ono što značajno može pomoći u smanjenju stresa jesu mindfulness tehnike (engl. mindfulness = svjesna prisutnost). Mnogi psiholozi i psihoterapeuti širom svijeta mindfulness tehnike predlažu kao rješenje protiv stresa. Oni koji ih prakticiraju često otvoreno govore o njihovoj kvaliteti.

Za časopis Grafx, razgovarali smo s Amnom Tuzović, magistricom politologije, bachelorom pedagogije i psihologije i geštalt psihoterapeutom u edukaciji.

Razgovarala: Tamara Ramljak

Možete li nam objasniti što su mindfulness tehnike?

Koliko često odlutate razmišljajući o onome što se desilo i/ili predviđajući šta se može desiti? Koliko ste zaista prisutni u svojoj svakodnevnici? Dok pričate s nekim, slušate predavanje, čitate knjigu, gledate sadržaje na TVu… odvuku li vam pažnju sopstvene misli da ne znate šta se čuli, pročitali? Ukoliko ste to iskusili, ne briniteljudsko ste biće.  Mindfulness je pristup koji nas poziva na poziva na što veću svjesnost, prisutnost i bivanje u sadašnjem trenutku. Pomoću različitih tehnika i vježbi moguće je usmjeravati pažnju, misli, osjećaje, tjelesne senzacije na ono što se događa u nama i oko nas. Biti u sadašnjem trenutku ne znači ideal potpunog zanemarivanja prošlosti i budućnosti, već aktivnije sudjelovanje i kreiranje svoje svakodnevnice. Zapravo bavljenje svojom prošlosti i planiranje budućnosti važan su dio ličnog rasta i razvoja.

Kako mindfulness tehnike funkcionišu na tjelesnom i psihološkom nivou?

Ljudski mozak je neuroplastičan - ima sposobnost da se mijenja i prilagođava novim iskustvima. Voli zadatke i rado će pratiti i izvršavati upute koje mu (ne) svjesno dajemo. To je odlična vijest jer zahvaljujući tome imamo mogućnost da kroz ono što mislimo, radimo i na šta obraćamo pažnju aktivno doprinosimo sopstvenim promjenama na kognitivnom, emocionalnom, bihevioralnom i tjelesnom nivou. Različita istraživanja ukazuju da mindfulness tehnike pomažu u emocionalnoj i tjelesnoj regulaciji - doprinose boljem upoznavanju razumijevanju i upravljanju sopstvenih emocija i tjelesnih senzacija, smanjuju stres, anksioznost, poboljšavaju pažnju i fokus. Kontinuirano praktikovanje mindfulnessa može dovesti do većeg nivoa samosvijesti, empatije, svjesnijeg donošenja odluka, boljeg odnosa sa sobom i drugima, te kvalitetnijeg načina života općenito.

Kako studenti mogu smanjiti stres?

Postoje mnogobrojne mindfulness vježbe i tehnike koje se mogu koristiti za smirivanje i smanjenje stresa, odnosno vraćanja i usmjeravanje pažnje u sadašnjost. Vrlo je važno napomenuti da neće svaka tehnika raditi za svakoga. Svi smo različiti i baš zbog toga je bitno dati sebi prostor za

resursi samopodrške uvijek dostupni, a koje rijetko ili uopće ne koristimo. Zbog toga većina tehnika u mindfulnessu se oslanja na korištenje naših čula (dodir, miris, okus, sluh, njuh), zatim na svjesno disanje i tjelesni pokret. Za smirivanje obično se preporučuju vježbe za umirivanje disanja, budući da uznemirenost prati i drugačiji ritam disanja. I koliko god zvučalo

praktikovanje donijeti najučinkovitije rezultate. Može se uraditi jedna ili kombinovati više kraćih ili duži vježbi. Nerealno je očekivati da će se nakon kratkog vremena ili jedne vježbe desiti neko čudo. Svakako da će odgovarajuća tehnika, odnosno vježba za nas pomoći i olakšati nam trenutno, ali za vidljive i dugoročne rezultate kao što je veća pažnja i prisutnost u svakodnevnici. Kao u svemu, potrebno je vrijeme. Preporučujem da se planira i odvoji određeno vrijeme za praktikovanje mindfulnessa kako bi to postala navika, ali koja paralelno neće oduzimati previše vremena i energije. Ovo je ujedno podsjetnik da se i ne ode u drugu krajnost pretjerivanja i pretjeranog korištenja tehnika - jer i tada se gubi odsustvo iz sadašnjeg trenutka. U svemu, pa i u mindfulnessu važno je pronaći svoju mjeru, testirati i vidjeti šta nama odgovara.

Kako motivirati studente da započnu sa korištenjem mindfulness tehnika?

Vjerujem da je za motivaciju i konkretno djelovanje neophodno pronaći sopstvenu korist, dati sebi odgovor na pitanje šta ja imam od toga i šta će mi taj trud donijeti? Pa shodno tome, ukoliko studenti žele lagodniju, svjesniju i prisutniju svakodevnicu u kojoj bolje upravljaju nelagodama, stresom, svojim mislima, osjećajima, tjelesnim senzacijama onda ih pozivam da pokušaju i vježbaju mindfulness. Postoje načini za postizanje sopstvenog mira i u nemirnom okruženju. Uvjerite se sami!

U kojim situacijama se preporučuju?

Mindfulness tehnike nisu rješenje samo sebi, lijek niti zamjena za odgovarajuću psihološku podršku i pomoć.

Amna Tuzović bivša je studentica Edukacijskog fakulteta u Travniku, bachelor pedagogije i psihologije, magistar politologije – usmjerenje upravljanje državom, te geštalt psihoterapeut u edukaciji.

One su više za usmjeravanje pažnje, vježbanje fokusa i prisustva, ali se ne možemo na njih osloniti za razrješavanje kompleksnih stanja, problema i poteškoća. Koristimo ih za dugoročni razvoj mozga, preventivno i/ili za trenutno umirenje. Međutim, ukoliko se učestalo pojavljuju određene neugodne emocije (strah, tuga, ljutnja), preplavljuće misli, bolovi i nelagode u tijelu, hronični stres ili sve što ometa svakodnevno funkcionisanje preporuka je da se potraži stručna podrška i pomoć. Tada iako mindfulness možda može biti od prve pomoći, ne može donijeti dugoročne benefite. To bi bilo kao da na ranu koju je potrebno stručno dezinfikovati i zašiti samo zalijepimo flaster.

Što može biti prepreka za korištenje mindfulness tehnika?

Prepreka može biti u uvjerenju da mindfulness tehnike ne rade, ne funkcionišu i/ili da one rade za druge, ali ne i za njih same. Rijetko šta nam uspije odmah. Za većinu novih navika potrebno je strpljenje i vježba. Mindfulness tehnike mogu biti dobar način i poticaj da se vježba strpljenje i nježniji pristup sa sobom kada nešto ne funkcioniše onako kako smo zamislili i očekivali. Bitno je biti uporan i pronaći vježbu koja je u skladu sa nama. Na primjer, ako nam se sviđa meditacija, možemo probati vođenu meditaciju. Kako možemo znati jesmo li u nečemu dobri i da li nam to prija ukoliko smo prbrzo odustali od toga? Postoje različite varijacije iste vježbe. Na početku vrlo vjerovatno neće biti ugodno ono što se radi i pitat će se da li to ima smisla i radi, ali dajte sebi vremena.

Mogu se provoditi grupno i individualno?

Mislim da ne postoji gore ili bolje, odnosno jedan univerzalni i odgovarajući način. Svako pravi i po potrebi koriguje sopstveni recept. Grupno izvođenje vježbi može biti dobar poticaj zbog dodatne podrške, a ujedno i distrakcija poput da se krenemo porediti kako drugoj osobi

SMANJENJE STRESA

KOD STUDENATA

Tokom jedne akademske godine, veliki broj studenata svakodnevno se susreće s određenim nivoom stresa. Postoje razne tehnike koje studentima mogu pomoći, a neke od njih su tehnika disanja, meditacija, grounding metoda i druge.

Vrlo jednostavna, tehnika disanja sastoji se od nekoliko koraka. Početak podrazumijeva duboko udahnuti, zadržati dah 3 sekunde i potom izdahnuti. Ovu radnju treba ponavljati onoliko puta koliko vama i vašem tijelu odgovara.

Za smirivanje tijela i otpuštanja negativnih misli korisna je meditacija. Potrebno je mirno mjesto, ugodan položaj tijela i duboko disanje. Svakim izdahom otpuštamo negativnu misao, ostajući prisutni i smireni.

Za smanjenje anksioznosti i stresa koristi se grounding metoda (engl. grounding = tehnika uzemljenja). Sastoji se od nekoliko koraka. Prvo je potrebno pogledati oko sebe i imenovati pet stvari koje možete vidjeti, a potom identificirati četiri stvari koje možete dodirnuti ili osjetiti. Kao treći korak potrebno je obratiti pažnju na tri zvuka koja možete čuti u tom trenutku, a u sljedećem pokušajte raspoznati dva mirisa oko sebe. Za posljednji, peti korak, potrebno je obratiti pažnju na jedan okus u svojim ustima.

bolje ide nego nama. Sve zavisi šta nam više prija i ima smisla za nas. I u individualnom i u grupnom načinu korištenja postoje prednosti i nedostatci. Na primjer, kada radimo u grupi možemo dobiti ideje za vježbe, da nas drugi potaknu da (p)ostanemo dosljedni u izvođenju, ali isto tako može biti i ograničavajuće da čekamo da se sastanemo sa drugima da bismo praktikovali mindfulness. Ne možete

znati šta je bolje za vas dok ne probate, ali svakako vjerujem da je poželjno svoja iskustva dijeliti s drugima i međusobno se poticati na rast i razvoj.

Studenti mogu dugoročno održavati svoje mentalno zdravlje, čak i poslije studija?

Naravno, mindfulness tehnike nisu rezervisane za samo određenu populaciju. Mogu ih koristiti svi koji žele. Što se duže i kvalitetnije praktikuju efikasniji su rezultati njihove primjene. Mada nikada nije kasno krenuti. Ovdje mi je važno naglasiti da briga o mentalnom zdravlju, ne samo kroz mindfulness, izuzetno je značajna i zahtijeva našu pažnju koliko god da dišemo. Jedan od najvećih pokazatelja ljubavi prema sebi je šta, kako i koliko radimo, brinemo i pazimo o sebi.

I za kraj, može li neki konkretan primjer?

Od prošlog semestra sa svojim studentima na početku svakog susreta praktikujem raditi mindfulness tehnike. To su kratke vježbice od nekoliko minuta koje pomažu da se uzemljimo, udobno sjestimo, opustimo, te svjesnije i prisutnije započnemo sa našim radom. Studenti su ih s oduševljenjem prihvatali, spremni da se prepuste trenutku. Svaki susret pripremala sam nove vježbe kako bi mogli iskusiti šta im se (ne) sviđa i naravno da su iskustva bila drugačija. Različite vježbe sviđale su se različitim studentima. Neke su im bile smislene, a neke i ne baš. Te vježbice uključivale su neke vođene priče sa zatvorenim očima, vježbe disanja, osvještavanje prostora u kojem se nalaze i šta tu sve vide… Kao povratnu informaciju dobila sam da su im vježbe donosile dozu rasterećenja i mira, pogotovo pred ispit. Pokazalo se da je i dovoljno i do dvije minute za osvijestiti kako sjedimo, koji nam je položaj tijela, šta možemo uraditi da se udobnije namjestimo i pripremimo za početak rada. Ne treba nam puno da bismo dobili puno, drugačiji osjećaj i doživljaj. Poenta mindfulness-a nije da se o njemu samo priča i čita, već da se iznova doživljava. Podržavam vam se i potičem da poklonite sebi to iskustvo! l

POGLED U PLAVO / A LOOK INTO THE BLUE Foto / Photo: Velija Hasanbegović Velika Vlahinja, 2.056 m/nv

Planina / Mountain: Visočica Bjelašnica BiH / B&H , 2021.

Erika Hadžimahmutović

PRIMJENA PERSONALIZIRANOG UČENJA UZ NOVE TEHNOLOGIJE

Erika Hadžimahmutović je bivša studentica

Edukacijskog fakulteta u Travniku, smjer Pedagogija i psihologija, a trenutno je zaposlena kao pedagog u Mješovitoj srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi Travnik i kao asistent na Edukacijskom fakultetu u Travniku, iz određenih psiholoških predmeta.

Primjena personaliziranog učenja uz nove tehnologije donosi revoluciju u obrazovanju. Ono ne samo da poboljšava rezultate, već i povećava motivaciju i angažiranost učenika.

Korištenjem naprednih digitalnih alata, svaki učenik može dobiti priliagođene nastavne sadržaje koji odgovaraju njihovim individualnim potrbama i stilovima učenja. Uvođenjem personaliziranog učenja uz nove tehnologije, otvaramo vrata budućnosti gdje svaki učenik ima priliku ostvariti svoj puni potencijal. Ova imovacija ne samo da transformira učionice, već i oblikuje buduće generacije koje će biti spremne suočiti se s izazovima 21. stoljeća. Vrijeme je da prihvatimo ovu revoluciju i omogućimo svakom učeniku da zasja.

Razgovarala: Amina Mujić

Kako tehnologija omogućava personalizirano učenje u savremenim učionicama?

U drevnim civilizacijama Mezopotamije i Egipta, učenici su koristili glinene pločice za pisanje i računanje što predstavlja kamen temeljac za širenje znanja. Nešto kasnije, u Antičkoj Grčkoj uveden je interaktivni pristup u učenju uz pomoć rasprava i dijaloga s učenicima i može se reći da taj koncept i danas predstavlja neku najbolju metodu u nastavnoj praksi. U današnje vrijeme, pomoću audiovizuelnih pomagala digitalna revolucija uveliko je ušla u naše učionice. Gotovo da nema učenika koji nema mobilni telefon, postoje mnoge knjige u digitalnom obliku ili aplikacije uz čiju pomoć djeca brzo savladaju određene stvari. Prisjetimo se covid-19 situacije u kojoj smo morali aktivirati pametne učionice na internet platformama. To je bio izuzetno veliki izazov za sve nas sa kojim smo se dobro izborili jer ma koliko bili opremljeni, naša zemlja još uvijek spada u zemlju gdje su prisutnije tradicionale škole i metode rada. Kada je u pitanju prvi dio pitanja koje ste mi postavili, reći ću samo jedno, a to je da tehnologija kako donosi izazov i promjene, tako postavlja i izazove. Jasno je da će tehnologija igrati ključnu ulogu u oblikovanju obrazovanja, ali trebamo zapamtiti da je tehnologija samo sredstvo za postizanje cilja, a on je isti onakav kakav je bio u doba Mezopotamije – inspirirati, educirati, oblikovati generacije mislilaca, inovatora i lidera. Kao odgovor na drugo pitanje, rekla bi da niti jedna krajnost nije dobra, bilo bi najbolje uzeti pozitivne strane i tradicionalne i savremene škole kako bismo imali dobar rezultat. Kada bismo uzeli poštovanje prema nastavnom osoblju onakvo kakvo je bilo u vrijeme tradicionalnih škola i spojili ga sa novim nastavnim sredstvima i pomagalima, gdje bi nam kraj bio?

Koji su izazovi implementacije personaliziranog učenja u školama?

Učitelji nastoje iznaći način kako uskladiti svoje poučavanje s posebnim potrebama svakog učenika, te pružati naprednim učenicima mogućnosti da napreduju više, odnosno dajući dodatnu podršku ili izmijenjen zadatak učenicima s poteškoćama. Međutim, u razredu s 20 i više učenika postalo je nemoguće pristupiti svakom učeniku na takav način, na svakom času, svaki dan s jednim učiteljem i jednim udžbenikom. U modelima personaliziranog učenja, uloge učitelja važnije su nego ikada prije dok oblikuju prilagođene pristupe, a njihova se stručnost cijeni i poštuje. Učitelji daju prednost personaliziranom učenju zbog stvaranja snažnije povezanosti s učenicima jer provode više vremena upoznavajući svakog učenika i njihove ciljeve i interese, postaju kreativniji u oblikovanju kurikuluma i pouke, mogu provesti više vremena radeći pojedinačno i u manjim skupinama s učenicima, pomažu učenicima da bolje razumiju sami sebe i svoje buduće ciljeve. Primjenom personaliziranog učenja, primjećujemo daje naš pomak u učenju pomogao učenicima kojima omogućujemo uključivanje u razvijanje projekata, određivanje ciljeva i upravljanje vremenom dok oni rade na postizanju svojih osobnih ciljeva. Pomaknuli smo učenje ‘izvan udžbenika’ zakoračivši u 21. stoljeće jer sada učenici koriste i nova sredstva.

Kako tehnologija može pomoći nastavnicima u praćenju napretka učenika i prilagodbi nastavnih planova?

Ona uveliko može pomoći da se nađu nastavni listići, nove metode koje će odgovarati učeniku i povećati njegovu želju i motivaciju za učenjem. Samim tim pravimo nove pripreme, ali i dalje radimo jako

često po programima koji su stari preko 20 godina. Ponekad je teško uskladiti te dvije stvari. Ušli smo i u eru e-dnevnika gdje nastavnik ali i roditelj u bilo kojem trenutku može da vidi kakvo je stanje sa učenikom, kakve su ocjene i brže ide praćenje svakako. Ali važno je znati da i mi moramo da se obuačvamo kao osoblje i mnogo učimo o tehnologiji kako bi mogli znati sve načine koji će nam pomoći da pomognemo i mi učenicima.

Uloga nastavnika mijenja se u kontekstu sve veće upotrebe tehnologije u obrazovnom sistemu... Kako se u tome snalaze nastavnici koji su stari kadar i kojem je tehnologija jedna velika nepoznanica? Naravno, više nastavnik nije jedini izvor znanja kao što je to bilo prije. Sada nastavnik više daje smjernice gdje doći do novih spoznaja i izvora. Stari kadar se mora prilagoditi i pomiriti sa činjenicom da se stvari mijenjaju. Donekle je lako priviknuti ih na sistem elektronskih dnevnika, međutim kod upotrebe novih metoda rada je teže jer i dalje jako često vjeruju da je najefikasniji način tabla, kreda i udžbenik bez pretjeraniih inovacija.

Možete li navesti neke tehnologije koje trenutno transformišu obrazovanje?

Pa naravno upotreba bilo koje virtualne učionice, imamo primjere i s Q NEX Smart Classroom, google classroom, zoom platforma, pametne table, televizori, tableti i drugo.

Kakav je utjecaj gamifikacije i umjetne inteligencije?

Studije u svijetu pokazuju da gamifikacija dovodi do nevjerojatnih rezultata uključujući do 85% više angažmana učenika, 15% poboljšanog zadržavanja znanja i povećane saradnje.

Ne mogu pričati iz iskustva jer nismo imali takvih situacija u našoj školi, ali mogu reći da kada je u pitanju sajam informacionih tehnologija ITReboot koji ima takmičenje u kreiranju igrica ili nekih programa, bude mnogo zainteresovanih.

Dakle, njima prija takav način rada. Umjetna inteligencija može pomoći ukoliko je znamo pravilno koristiti, a ne da učenici sve radove referate, pismene vježbe pišu uz njenu pomoć. Ona je tu da nam pomogne, da smjernice i olakša put dolaska do više informacija, a nikako da budemo lijeni i samo prekopiramo sadržaj koji nam nudi.

(Foto: nova-akropola.com)

Iz Vašeg iskustva, da li u ovom slučaju tehnologija može imati više prednosti, nego nedostataka?

Može imati naravno, ali opet se vraćamo na to da trebamo imati mjeru i trebamo znati kako koristiti tehnologiju, a ne da tehnologija koristi nas što je nažalost češći slučaj.

Na koji bi se način moglo osigurati da svi učenici imaju jednak pristup tehnologiji potrebnoj za personalizirano učenje?

Problem je zaista jer smo jedna zemlja koja nažalost nije dovoljno razvijena. Ali uvijek nekako vjerujem u bolje sutra i savjetujem da svi koji vide negdje neki projekat vezan za opremanje škola kada je u pitanju tehnologija obavezno apliciraju i tako vremenom ćemo barem dio škola opremiti.

Smatrate li da tehnologija može pomoći u smanjenju obrazovnog jaza među učenicima različitih

socioekonomskih pozadina? Nažalost, ne mislim.

I za kraj, koje su dugoročne posljedice personaliziranog učenja na obrazovni sistem i društvo u cjelini?

Kao što sam već navela, ako je teško pristupiti svakom učeniku pojedinačno i posvetiti sve svoje vrijeme i prialgoditi mu se mada bi to bio najbolji koncept, jer na taj način bismo najbolje upoznali dijete, vidjeli njegove jake strane koje trebamo nastojati širiti i jačati još više. Na taj način bismo, također, olakšali i učeniku, ali tu je potrebno mnogo truda i učenja kako postupiti svakom djetetu jer svi smo individue za sebe i nešto što koristi meni, možda neće vama. Međutim, usudim se reći da trebamo biti hrabri i pokušati kročiti i putem tih promjena pa pripremati materijale za učenike i pokušati im se posvetiti u onoj mjeri koliko možemo pa makar i putem vannastavnih aktivnosti i radionica.

Koliko je naš Fakultet u trendu s modernim tehnologijama, odnosno primjenom pojedinih platformi i pomagala u rangu s modernim visokoobrazovanim institucijama?

Kada je u pitanju korištenje modernih tehnologija i platformi na našem fakultetu, naravno mogu reći samo najpozitivnije. Naši studenti imaju mogućnost studiranja na daljinu, što je jedna velika prednost, jer na platformi mogu pronaći snimak vježbi i predavanja kojeg mogu poslušati kada budu u prilici. Ta ista predavanja mogu poslušati i redovni i vanredni studenti pogotovo kada se radi o nekim bilješkama koje nisu uspjeli zabilježiti. Potom platforma nudi, mogućnost komunikacije sa nastavnim osobljem, tehničkom službom za podršku koja radi na uklanjanju svih poteškoća koje student ima. Jednostavno, tim koji ažurira platformu radi odlično svoj posao što možemo, prepoznati samo na modernim visokoobrazovnim institucijama. l

Implementacija kritičkog mišljenja

Moderno obrazovanje

Uloga obrazovanja više nije samo da prenosi znanje, već i da učenike osposobi za analitičko i kritičko promišljanje, jednu od ključnih vještina koja omogućava da se informacije sagledaju iz različitih uglova, analiziraju, preispitaju i koriste na konstruktivan način.

Udanašnjem brzom i složenom svijetu, gdje se informacije šire munjevitom brzinom, često bez dovoljno provjerenih činjenica . U društvu prepunom dezinformacija, pristrasnih sadržaja i složenih društvenih pitanja vještine kritičkog mišljenja postaju od esencijalne važnosti. Kritičko mišljenje je također ključno za razvoj samostalnosti i odgovornosti kod mladih.

Zašto je važno?

Kritičko mišljenje može se definisati kao sposobnost da se informacije promišljeno analiziraju, preispitaju i ocijene prije donošenja zaključka. Ono obuhvata sposobnosti kao što su identifikacija pretpostavki, analiza logike argumenata, evaluacija izvora informacija i sposobnost za rješavanje problema. Na taj način učenici ne postaju samo pasivni primaoci informacija, već aktivni učesnici u procesima učenja i donošenja odluka. Osim što doprinosi akademskom uspjehu, kritičko mišljenje igra ključnu ulogu u kasnijem profesionalnom i ličnom životu pojedinca, gdje se često očekuje samostalnost u donošenju odluka, prilagodljivost i sposobnost rješavanja problema.

Interaktivne i inovativne metode

Tradicionalno obrazovanje često se zasniva na reprodukciji informacija, dok je pristup kritičkom mišljenju usmjeren

(Foto: Shutter.com)

Priprenila: Merjem Gafić

na analizu, povezivanje i praktičnu primjenu znanja. U posljednjih nekoliko godina dolazi do pomaka prema interaktivnim i inovativnim metodama podučavanja. Na primjer, nastavnici sve više koriste diskusije, timske projekte, rješavanje problema i analize studija slučajeva kako bi učenici imali priliku da aktivno primjenjuju naučeno i vježbaju kritičke v ještine. Ovakvi pristupi podstiču učenike da preispituju izvore informacija, istražuju argumente i na osnovu toga donose obrazovane odluke. Kritičko mišljenje u obrazovnom procesu ima brojne prednosti. Ono omogućava učenicima da dublje razumiju gradivo jer se od njih zahtijeva da ne uče napamet, već da logički povežu činjenice, kao i to da učenici koji razviju kritičke vještine postaju bolje opremljeni za prilagođavanje budućim akademskim i profesionalnim izazovima. Sposobnost prepoznavanja i analize pristrasnosti, logičkih grešaka i dezinformacija omogućava mladima da postanu odgovorni građani koji razumiju društvene procese i umiju preispitati odluke i informacije koje utiču na njihov svakodnevni život. Također, kritičko mišljenje pomaže u razvoju emocionalne inteligencije, jer učenici kroz njega razvijaju empatiju i sposobnost sagledavanja problema iz više perspektiva. Kada su u stanju da razumiju argumente koji im možda nisu intuitivni ili koji se ne poklapaju sa

njihovim stavovima, učenici razvijaju toleranciju i razumijevanje prema različitim mišljenjima i kulturama.

Brojni su izazovi

Implementacija kritičkog mišljenja u obrazovni sistem suočava se s brojnim izazovi ma . Nastavnicima je često potreban dodatni trening kako bi se osposobili za vođenje diskusija i razvijanje kritičkih aktivnosti u učionici.

Tradicionalne metode ocjenjivanja, poput standardiziranih testova, također ne pružaju dovoljno prostora za mjerenje sposobnosti kritičkog mišljenja, jer se uglavnom fokusiraju na tačnost informacija i memorisanje. Nedostatak vremena i resursa u školama, kao i često preopterećen nastavnim planom i programom, također otežavaju integraciju kritičkog mišljenja u svakodnevnu nastavu. Pored toga, neki sistemi obrazovanja još uvijek se oslanjaju na hijerarhijske strukture gdje su učenici pasivni slušaoci, umjesto aktivnih učesnika u procesu obrazovanja. Pružajući učenicima alate da misle kritički, obrazovni sistem ne doprinosi samo njihovom akademskom razvoju, već i razvoju društva u cjelini. Suočavanje sa izazovima u implementaciji kritičkog mišljenja predstavlja dugoročnu investiciju u obrazovane, odgovorne i prilagodljive pojedince. l

Kako virtualna stvarnost mijenja način na koji učimo

UČIONICA BUDUĆNOSTI

Virtualna stvarnost transformira obrazovanje, donoseći nove pedagoške metode i pristupe koji omogućavaju dublje razumijevanje i angažman učenika.

Pripremila: Senija Halilović

Virtualna stvarnost (u daljnjem tekstu VR) više nije samo futuristička tehnologija rezervirana za video igre i zabavu. U posljednjih nekoliko godina, pronašla je svoje mjesto u obrazovanju, mijenjajući tradicionalni pristup učenju i nudeći učenicima potpuno novo iskustvo. Umjesto da se gradivo samo prezentira kroz knjige ili klasične predavače, učenicima se omogućava da dožive ono što uče. Bilo da je riječ o šetnji kroz drevni Egipat, istraživanju Marsa ili simulaciji hirurške operacije – sve ovo sada postaje moguće zahvaljujući novim tehnologijama koje su svoju primjenu našle i u obrazovanju. Mijenja se način na koji učenici uče, ali i način na koji nastavnici poučavaju, stvarajući dinamične i interaktivne učionice u kojima su učenici angažiraniji, motiviraniji i spremniji za suočavanje s izazovima modernog svijeta.

Motivacija i učenje kroz iskustvo

Jedna od najvećih prednosti VR-a u obrazovanju je njegova sposobnost da motivira učenike.

Umjesto da sjede za stolovima i slušaju predavanja, učenici sada mogu ”ući” u lekciju. Na primjer, umjesto da čitaju o renesansnoj umjetnosti, mogu virtualno posjetiti galerije u Firenci ili Rimu. Umjesto da uče o ekologiji iz knjiga, mogu istraživati prašume ili koraljne grebene izbliza. Ovakav pristup posebno je koristan za učenike koji se teško koncentriraju na tradicionalan način učenja. Interaktivno iskustvo VR-a privlači njihovu pažnju i omogućava im da lakše upijaju informacije. Učenici su motiviraniji jer VR lekcije više nalikuju avanturama nego standardnim zadacima.

Primjenom VR-a u obrazovanju mogu se simulirati stvarne situacije. U mnogim predmetima, poput hemije, biologije ili fizike, učenici mogu učestvovati u eksperimentima i simulacijama bez stvarne opasnosti ili materijalnih ograničenja. U virtualnim laboratorijima mogu rukovati opasnim supstancama, vršiti eksperimente i ponavljati ih bez straha od grešaka ili neuspjeha.

Tehnologija u učionici: Digitalne simulacije potiču kreativnost i učenje. (Foto: pexels.com)

omogućava personalizirani

prikupljeni iz VR sistema mogu pomoći nastavnicima da prilagode nastavni plan prema potrebama svakog pojedinog učenika, stvarajući tako efikasniji i fleksibilniji obrazovni sistem.

Iako VR može djelovati kao individualno iskustvo, on također može omogućiti interakciju među učenicima iz različitih dijelova svijeta. Učenici mogu sudjelovati u virtualnim učionicama, gdje se povezuju s vršnjacima iz drugih zemalja i kultura. Ovakva vrsta saradnje razvija ne samo timski rad, već i kulturnu svjesnost i međuljudske vještine, što je od izuzetnog značaja u globaliziranom svijetu. Učenici uče kako komunicirati i raditi zajedno, bez obzira na jezičke, kulturne ili geografske prepreke. Ovo je sjajna prilika za učenike da se pripreme za buduće karijere u kojima će globalna saradnja postati norma.

treba prevladati prije nego što ova tehnologija postane široko prihvaćena u školama.

Jedan od najvećih izazova za integraciju VR-a u obrazovanje su visoki troškovi. VR setovi, zajedno s računarima koji mogu podržati ovu tehnologiju, još uvijek su skupi za mnoge škole, posebno u manje razvijenim područjima. Kako tehnologija napreduje, cijene će vjerojatno pasti, ali trenutno je ovo glavni razlog zašto mnoge obrazovne ustanove oklijevaju da je implementiraju. Mnogi nastavnici još uvijek nisu dovoljno educirani o tome kako koristiti ovu tehnologiju na najbolji način u učionici. Potrebne su edukacije i podrška kako bi nastavnici mogli efikasno integrisati VR u svoje nastavne planove.

pristup posebno

Jedan od glavnih strahova učenika je strah od greške. Međutim, VR omogućava učenicima da slobodno istražuju i eksperimentišu bez straha od posljedica. Na primjer, u tehničkim disciplinama poput inženjerstva ili dizajna, učenici mogu testirati svoje ideje u virtualnim prostorima i vidjeti kako funkcionišu. Ako nešto pođe po zlu, greške se mogu lako ispraviti, a učenici će naučiti iz svojih neuspjeha bez rizika od materijalnih gubitaka ili opasnosti. Ovakva okruženja bez pritiska potiču kreativnost i inovativno razmišljanje, jer učenici imaju slobodu isprobavati nove ideje i pristupe bez straha od neuspjeha. Na taj način VR stvara okruženje koje potiče istraživanje i eksperimentisanje, što je ključ za razvoj kritičkog mišljenja.

Implementacija da ili ne?

Iako VR nudi nevjerojatne mogućnosti za obrazovanje, postoji i nekoliko prepreka koje

Potrebno je osigurati da sadržaj koji se koristi bude u skladu s obrazovnim standardima i ciljevima, te da tehnologija ne postane samo atraktivan dodatak, već alat koji stvarno doprinosi učenju.

Dugotrajna upotreba VR-a može izazvati umor očiju, vrtoglavicu i nelagodu kod nekih učenika. Zbog toga je važno osigurati odgovarajuće pauze i ograničiti vrijeme korištenja VR tehnologije u učionici.

Virtualna stvarnost donosi brojne prednosti u obrazovni sistem, od povećane motivacije i angažmana učenika, do personaliziranog učenja i razvoja socijalnih vještina. Iako postoje izazovi koji prate implementaciju ove tehnologije, njezin potencijal da preoblikuje obrazovanje ne može se zanemariti. Kako tehnologija napreduje i postaje pristupačnija, očekuje se da će VR postati neizostavan dio modernih učionica, stvarajući okruženje u kojem učenici mogu istraživati, eksperimentirati i učiti na način koji je prije bio nezamisliv. Učionica budućnosti je već tu – i ona je virtualna. l

Automatizacija i transformacija

ROBOTI SVE VIŠE

Roboti preuzimaju sve veći broj zadataka u različitim industrijama. Postaju alat koji pomaže ljudima da rade sigurnije, preciznije i brže.

Društvo, industrije i pojedinci trebaju se pripremati na prilagodbu kroz sticanje novih vještina i cjeloživotno učenje.

Pripremila: Hana Bliznović Foto: Shutterstock.com

posljednjih nekoliko decenija, razvojem tehnologije došlo je do transformacije radnih mjesta širom svijeta. Korištenje automatizacije, robota i vještačke inteligencije u radnim procesima podiglo je produktivnost i efikasnost na veće nivoe. Uporedo s time, tema ugroženosti radnih mjesta postala je veoma prisutna u savremenim radnim okruženjima. Sve češće se postavlja pitanje jesu li roboti zaista prijetnja radnim mjestima i stabilnosti zaposlenih ili će tehnološki napredak ipak stvoriti nove prilike za radnike u svim sektorima.

Roboti mijenjaju industriju?

Radna dinamika, od industrijske revolucije do danas, stalno se mijenjala. Danas, s razvojem naprednih robota, govorimo o “četvrtoj industrijskoj revoluciji” koja je započela krajem 20. stoljeća i obuhvata primjenu digitalnih tehnologija, poput interneta, umjetne inteligencije i robotike, za automatizaciju i međusobno povezivanje sistema u industriji. Novim tehnologijama strojevi imaju senzore kojima se omogućava pristup informacijama o stanju proizvodima i proizvodnim uslovima. Automatizirani strojevi imaju snažna računala kojima se istim upravlja, a koji pomoću algoritama ili programiranih koraka odlučuju o toku proizvodnog procesa. Strojevi mogu biti međusobno povezani, omogućena je razmjena podataka, a sama proizvodnja se može potpuno presonalizirati odnosno prilagoditi potrebama kupca. Razvoj 4.0 industrije ide u smjeru da svaki proizvod bude u skladu sa potrebama svakog pojedinca.

Ovaj napredak omogućava bržu automatizaciju i integraciju proizvodnih procesa, čime se znatno povećava produktivnost i fleksibilnost u industrijama. U Bosni i Hercegovini prisutno je interesovanje za ove promjene, iako je primjena još uvijek u početnoj fazi, s potrebom za širim razumijevanjem i primjenom robotike u privredi. Takvi roboti su u mogućnosti obavljati kompleksne operacije poput sklapanja elektronike, analize podataka i pružanja korisničke podrške. Zbog veće preciznosti i manjih pogrešaka, roboti sada obavljaju zadatke umjesto ljudi u industrijama poput automobilske, prehrambene, farmaceutske i drugih. Primjer u automobilskoj industriji jeste to što roboti preciznije i brže sastavljaju dijelove automobila od ljudi, te zbog toga većinu poslova obavljaju oni, a ljudi su fokusirani na nadgledanje procesa proizvodnje i servisiranje robota.

Gubitak radnih mjesta je ono što ljude ponajviše brine otkako su roboti ušli u industriju. Činjenica jeste da roboti mogu preuzeti niz poslova, ali tehnološke inovacije i njihov daljnji razvoj ne moraju značiti da će doći do smanjenja radne snage. Naprotiv, dolazi do njene transmformacije. Kako automatizacija preuzima rutinske zadatke, tako se pojavljuje potreba za radnicima koji imaju sposobnosti održavanja, upravljanja i programiranja robota. Obzirom da broj tehničkih i inženjerskih pozicija raste, tehnološka revolucija stvara nova radna mjesta na poljima gdje je potreban veliki nivo vještina.

Prema nekim izvorima, u svijetu je prije deset godina bilo nešto više od milion industrijskih robota, a 2023. bilo ih je 3,2 miliona. Prema riječima jednog bh IT stručnjaka, procjenjuje se da je trenutno oko 14 posto radnih mjesta u razvijenim zemljama izloženo visokom riziku od automatizacije. Tu je riječ o trendovima koji se neće zaustaviti. Prema izvještaju “McKinsey Global Instituta” do 2030. godine 70 posto svih kompanija će koristiti barem jedan tip robota.

Primjeri uspješnih integracija robotike u industriji

Roboti su postali nezaobilazni dio savremene industrije, transformirajući proizvodne procese u brojnim sektorima. Od automobilske industrije, gdje roboti obavljaju precizne zadatke poput zavarivanja i montaže u kompanijama poput BMW-a, Tesle i Toyote, do elektroničke

industrije gdje roboti u kompanijama kao što je Foxconn sastavljaju milione pametnih telefona. U prehrambenoj industriji, roboti osiguravaju visok nivo higijene i sigurnosti hrane, dok u logistici, kompanije poput Amazona koriste hiljade robota za automatizaciju skladišta. Čak i u medicini, roboti pomažu hirurzima u izvođenju složenih operacija i pacijentima u oporavku.

U sektorima proizvodnje, skladištenja, logistike, a u posljednje vrijeme i u sektoru maloprodaje, automatizacija i robotika imaju najveći utjecaj. Sve češće se u skladištima roboti koriste za premještanje proizvoda, pakovanje i sortiranje jer to ubrzava sami proces. U maloprodaji, automatske kase su smanjile potrebu za radnicima, a samouslužni kiosci mijenjaju radnike u restoranima brze hrane.

Iako je automatizacija ušla u većinu sektora, neki su se ipak oduprijeli istoj. Zdravstvo, obrazovanje i društvene usluge i dalje zahtijevaju visok nivo ljudske interakcije, empatije i kritičkog razmišljanja.

Edukacija i prekvalifikacija

Prema predviđanjima stručnjaka, očekuje se da će radnici u proizvodnji, logistici i administraciji osjetiti velike promjene, dok poslovi koji uključuju kreativnost, kritičko razmišljanje, emociju i interpersonalne vještine će biti otporniji na automatizaciju. Ključ za uspješno prilagođavanje jeste edukacija i prekvalifikacija. Potrebno je u većim mjerama podsticati radnike da usvoje nove vještine poput programiranja i upravljanja tehnologijom, jer bi to moglo pomoći u smanjenju negativnog utjecaja automatizacije.

Roboti preuzimaju sve veći broj zadataka u različitim industrijama. Oni nisu kraj radnih mjesta, nego promjena u načinu rada. Oni postaju alat koji pomaže ljudima da rade sigurnije, preciznije i brže.

Ključno jeste da se društvo, industrije i pojedinci pripreme na prilagodbu kroz sticanje novih vještina i cjeloživotno učenje.

Koliko su roboti zastupljeni u BiH?

U Bosni i Hercegovini robotizacija industrije još uvijek je u razvoju, ali je prisutna u ključnim sektorima poput automobilske, metalne, prehrambene i farmaceutske industrije, gdje roboti obavljaju zadatke zavarivanja, sklapanja i automatizacije proizvodnih procesa. Iako je stopa robotizacije niska u poređenju s razvijenim zemljama, BiH pokazuje potencijal za dalji razvoj. Akcioni plan do 2025. godine usmjeren je na modernizaciju industrije kroz primjenu novih tehnologija, uz poseban fokus na edukaciju i

prekvalifikaciju radnika kako bi se lakše prilagodili digitalizaciji i podigli konkurentnost na globalnom tržištu.

Od maja 2021. do februara 2022., provedeno je istraživanje o industriji 4.0 u Bosni i Hercegovini kojim je obuhvaćeno 176 privrednih subjekata. Rezultati su prezentovani na edukativnoj radionici koju su organizovali VTK BiH Društvo za robotiku u Bosni i Hercegovini. Predavači na edukaciji bili su predstavnici univerziteta u Bosni i Hercegovini i Srbiji i privatnog sektora. Utvrđeno je da više od 73 posto kompanija ne upotrebljavaju industrijske robote. Tamo gdje se upotrebljavaju, upotrebljavaju se u metalnoj, elektro, drvnoj, grafičkoj, prehrambenoj, hemijskoj i tekstilnoj industriji, građevinarstvu, bankarstvu i telekomunikacijama. Predstavljen je podatak da 56 posto ispitanih u istraživanju, ne zna šta je 4.0 industrija te da je 52 posto tokom školovanja učilo o ovoj industriji, od čega je njih 25 posto kazalo da je to učenje bilo minimalno. Tom prigodom iznesen je stav da će robotizacija značiti nestanak mnogih poslova, ali i to da će doprinijeti stvaranju poslova koji do sada nisu postojali, što je bio slučaj i tokom dosadašnje industrijalizacije. Pretpostavka je da će u Sjedinjenim Američkim Državama za 20 godina nestati 47 posto postojećih radnih mjesta.

Projekti poput obuka koje organizira Njemački centar za robotiku (DKR) u Tuzli pomažu malim i srednjim poduzećima da integriraju industrijske robote, čime se povećava efikasnost i sigurnost rada. Stručnjaci ističu da BiH posjeduje ljudske resurse potrebne za konkurentnost u proizvodnji robota, ali je ključna podrška države i ulaganje u istraživanje i razvoj. Osim toga, Centar za edukaciju, robotiku, inovacije i tehnologiju (CERIT) u Mostaru radi na stvaranju lokalnih robotičkih rješenja, čime BiH postaje prepoznatljiva na međunarodnim takmičenjima iz robotike.

Jedna domaća firma specijalizovala se za izradu mašina prema specifičnim zahtjevima korisnika, uključujući mašine za montažu proizvoda, linearne manipulatore za industrijske procese te upravljačke sisteme za kompleksne operacije. Također, pružaju usluge obnove postojećih mašina, zamjenjujući mehaničke i pneumatske dijelove te implementirajući nove upravljačke sisteme. Pored toga, u Bosni i Hercegovini postoje zastupništva specijalizovana za napredni softver i obnovljene industrijske robote, koja omogućavaju domaćim kompanijama pristup alatima za programiranje i upravljanje CNC mašinama i industrijskim robotima. Ovakva rješenja pomažu kompanijama da efikasno izvode složene zadatke kao što su obrada materijala, 3D printanje i glodanje. l

Ključ za ekološku budućnost tekstilne industrije

ODRŽIVI MATERIJALI

Da bi tekstilna industrija doprinijela održivosti i smanjenju štetnog ekološkog uticaja sve više se naglašava potreba za proizvodnjom i korištenjem organskih i održivih materijala. To znači da se u cijelom procesu proizvodnje tekstila koriste obnovljivi izvori, kao i metode koje smanjuju štetan ekološki otisak.

Pripremila: Amina Đuhera

Plantaže pamuka – konvencionalna proizvodnja pamuka doprinosi deforestaciji tla i zagađuje okoliš prevelikim korištenjem pesticida i hemikalija (Foto: stock.adobe.com)

Posmatrajući cjelokupnu historiju tekstilne industrije, može se doći do zaključka da je s razvojem industrije rasla i potreba za novim tehnologijama u tekstilu. Otkriće sintetičkih vlakana dalo je alternativu prirodnim vlaknima, jer su sintetička vlakna jeftinija i pristupačnija za proizvodnju i koriste se u mješavini s prirodnim vlaknima. Pored svoje pristupačnosti, sintetička vlakna donijela su proizvode iz izvora koji su štetni po okolinu i koji se ne razgrađuju. Ukoliko su proizvedena u mješavini s nekim prirodnim vlaknima nije ih moguće reciklirati. Također, prilikom proizvodnje sintetičkih vlakana koriste se mnoge štetne supstance.

S povećanom potrebom masivne proizvodnje prirodnih vlakana dolazi do korištenja štetnih supstanci koje zagađuju okoliš ali su štetne i po ljudsko zdravlje. Jedan od primjera u masivnoj proizvodnji prirodnih biljnih vlakana jeste korištenje

pesticida i drugih hemikalija da bi se biljke brže razvijale. Sve te hemikalije na kraju završavaju u zemljištima i u vodi. Voda je također u velikoj mjeri zagađena u procesima bojenja tekstilnih proizvoda.

Fast Fashion proizvodi

U posljednjih nekoliko godina, razvila se i proizvodnja tzv. fast fashion proizvoda (engl. Fast fashion= brza moda). Ovi proizvodi izrađeni su od jeftinih materijala koji nisu dugotrajni, brzo se istroše i bacaju. Lošeg su kvaliteta i obično se brzo odbacuju da bi se zamijenili s novim proizvodima. Svi odjevni predmeti koji su rezultat fast fashion proizvodnje stvaraju tekstilni otpad koji stvara visoke emisije ugljendioksida, što ima veliki uticaj na životnu sredinu.

Prema mnogim istraživanjima, dokazano je da tekstilna industrija spada među najveće zagađivače u svijetu. Proizvodnja tekstilnih proizvoda zahtjeva korištenje ogromnih količina vode. Za primjer se može uzeti činjenica da se za proizvodnju jedne pamučne majice iskoristi oko 2700 l vode. Uticaj na

klimatske promjene koji je uzrokovan tekstilnom industrijom također je izražen u velikoj mjeri. Prema procjenama, tekstilna industrija je odgovorna za oko 10% emisije globalnih stakleničkih gasova. Tekstilni otpad, koji je rezultat proizvodnje fast fashion proizvoda, također ima veliki uticaj na okolinu. S obzirom da se takvi proizvodi proizvode uglavnom od sintetičkih vlakana koje nije moguće reciklirati, mnoga zemljišta su ugrožena porastom ove vrste proizvodnje i otpadom koji ostaje od odjeće koja više nije upotrebljiva.

Upotreba održivih materijala

Da bi se smanjio nepovoljni uticaj koji tekstilna industrija ima na okolinu, postoje mnogi koraci koji bi mogli da se preduzmu. Jedan od načina na koji se može smanjiti štetan ekološki uticaj jeste korištenje obnovljivih izvora kao što su solarna energija i energija vjetra. Također, jedan od načina jeste korištenje alternativnih metoda kao što su plazma obrada i enzimski tretmani koji smanjuju potrebu za korištenjem štetnih hemikalija u procesima proizvodnje.

Zagađenost vode uzrokovana korištenjem štetnih hemikalija i bojila u tekstilnoj industriji (Foto: gettyimages.com)

Globalni standard za organski tekstil –jedan od certifikata koji dokazuju da se prilikom proizvodnje odjeće koriste metode koje odgovaraju standardima za očuvanje okoliša (Foto: menati.sk)

Sve više naglašava se potreba za upotrebom održivih materijala kao što su prirodni materijali poput organskog pamuka, lana, konoplje, bambusa, recikliranih sintetičkih materijala i drugih. Konvencionalna proizvodnja pamuka koristi mnoge količine vode i pesticida koji na kraju završe u zemljištima i vodenim slojevima zemlje. Da bi se smanjio štetan uticaj, počela je proizvodnja organskog pamuka prilikom koje se ne koriste štetne supstance nego obnovljivi izvori. Proizvodnja lana, konoplje i bambusa, kao prirodnih biljnih vlakana, još je jedna alternativa štetnim materijalima koji zagađuju okoliš. Proizvodnja ovih biljnih vlakana ima pozitivan uticaj na okoliš jer se u procesu njihove proizvodnje ne koristi mnogo vode i štetnih hemikalija, a također su biorazgradivi. Pored prirodnih materijala, moguće

je korištenje i recikliranih sintetičkih materijala kao što je reciklirani poliester i ECONYL-reciklirani najlon. Ovi materijali se dobivaju iz otpada od plastike i različitih otpadnih materijala.

Da bi spriječili povećanje tekstilnog otpada, postoje mnogi dizajneri koji koriste metode recikliranja odjeće. Na ovaj način pokazuju svoje kreativne ideje kako bi od starih odjevnih predmeta dobili nešto sasvim novo. Ova metoda je korisna jer se na taj način može smanjiti otpad koji bi stvorila odjeća koju ljudi više ne nose.

Razvoj proizvodnje biotekstila

U posljednjih nekoliko godina se radi i na razvoju biotekstila. Biotekstil predstavlja proizvodnju tekstilnih vlakana i drugih proizvoda iz obnovljivih izvora kao što su bakterije i mikroorganizmi, alge, gljive i drugo. Način na koji se dobivaju biotekstilni materijali jeste upotrebom procesa bioinženjerstva, gdje se kroz različite procese od mikroorganizama dobivaju biopolimeri. Dalje se iz ovih polimera mogu proizvoditi tekstilna vlakna. Ovaj način proizvodnje doprinosi smanjenju upotrebe velikih količina prirodnih resursa, poput vode, u procesima proizvodnje. Za razliku od sintetičkih vlakana koja se proizvode od petrohemijskih izvora, što dovodi do zagađenja mikroplastikom tokom proizvodnje i odlaganja, biotekstil se proizvodi iz prirodnih resursa i razgradiv je u prirodi. Još uvijek nije poznato da li će biotekstil moći

Proizvodnja biotekstila koristi obnovljive izvore iz prirode – jedna od sirovina za biotekstil su gljive (Foto: edition.cnn.com)

u potpunosti zamijeniti dosadašnju proizvodnju vlakana i koliko je korisno korištenje ovih materijala, ali je razvoj ovih vlakana jedan koristan faktor kada se govori o održivosti i ekološkoj osviještenosti unutar tekstilne industrije.

Da bi korisnici znali koje materijale da koriste da bi očuvali okoliš, razvijeni su mnogi certifikati koji procjenjuju koliko je materijal održiv. Jedan od njih je GOTS certifikat (engl. Global standard for organic textiles = Globalni standard za organski tekstil). Ovaj certifikat zahtijeva da proizvođači ispunjavaju potrebne uslove u svim fazama proizvodnje, a posjedovanje ovog certifikata dokazuje da je proizvod od organskog materijala i da cijeli proces proizvodnje odgovara standardima za očuvanje okoliša. Pored GOTS certifikata, postoje i drugi certifikati. Još jedan certifikat koji procjenjuje održivost tekstlnih materijala je certifikat od strane Oeko-Tex asocijacije, certifikat koji se bavi

testiranjem proizvoda u industriji tekstila i kože. Postoje različiti nivoi kriterija unutar ove asocijacije, a kao primjer se može uzeti Oeko-Tex Standard 100, koji znači da je tekstilni proizvod testiran na štetne supstance i da je njihov sadržaj jednak nuli ili ispod normalnih granica.

S obzirom na sve navedeno, može se zaključiti da tekstilna industrija sve više prepoznaje potrebu za promjenama. Napredak u tehnologiji omogućava da se proizvođači i potrošači okrenu održivim metodama proizvodnje i upotrebe tekstilnih proizvoda. Pravi uspjeh u razvijanju ekološke svijesti leži u prihvatanju održivih praksi kao standarda, kako od strane industrije tako i od strane potrošača, jer se samo kroz zajedničke napore može doprinijeti očuvanju prirodnih resursa i smanjenju ekološkog uticaja tekstilne industrije.

Izvori: atlas-scc.com; Hedgehog Company; sartorbohemia.com l

Organski pamuk – jedan od održivih materijala čiji procesi proizvodnje ne zagađuju okolinu (Foto: scmp.com)

Kako tekstil komunicira s okolinom?

PAMETNI MATERIJALI

Pripremila: Samra Balihodžić

Nova generacija materijala koji reagiraju na promjene u okolini, poput temperature, vlage, svjetlosti, ili čak električnih impulsa poznata je kao funkcionalni ili pametni materijali.

Imaju sposobnost da mijenjaju svoja svojstva ili oblik kao odgovor na vanjske stimuluse. Predmet su istraživanja i razvoja u mnogim industrijama, uključujući tekstilnu, automobilsku-industrijsku i medicinsku industriju.

Komuniciranje s okolinom

U današnjim novim tehnologijama mogu se načiniti tkanine koje reagiraju na promjene temperature, svjetlosti, ili mehaničkih naprezanja. Tako određene tkanine mogu promijeniti boju ili oblik u zavisnosti od temperature, čime omogućuju kreiranje odjeće koja može ”komunicirati” s okolinom.

Koriste se za proizvodnju odjeće koja može prilagoditi svoj oblik i boju prema različitim uvjetima, što predstavlja značajan iskorak u modnoj industriji i svakodnevnom

životu. Jedan od najnovijih razvoja u ovoj oblasti je tkanina koja reagira na električne impulse, omogućujući odjeći da se samostalno prilagodi potrebama korisnika. Može se postići reagiranje na fiziološke promjene korisnika, kao što su promjene temperature tijela ili nivo stresa. U medicini, ovakvi pametni materijali mogu se koristiti za razvoj odjeće koja prati zdravlje korisnika, poput pametnih majica koje mjere puls i disanje.

Također, ekološki su prihvatljivi pametni materijali koji koriste biorazgradive komponente. Tako se značajno smanjuje negativan utjecaj proizvodnje tekstila na okoliš. S obzirom na izazove s kojima se suočavamo u pogledu klimatskih promjena i zagađenja, razvoj ovih tehnologija mogao bi biti ključan za održivost u tekstilnoj industriji. Pametni materijali, također, utječu na način na koji svakodnevno živimo. Pored praktične primjene u industrijama, pametni materijali postaju sve prisutniji i u svakodnevnim proizvodima, kao što su pametna odjeća i posteljina koja prati naš san.

Novi izazovi u budućnosti

S novim tehnološkim naprecima koji omogućuju razvoj materijala s još sofisticiranijim funkcijama, u budućnosti bismo mogli vidjeti materijale koji se mogu samostalno popraviti ili preoblikovati u zavisnosti od okruženja ili potrebe korisnika. Ovi materijali mogu značajno transformirati mnoge industrije, od građevinske do automobilske, omogućujući proizvodima da se automatski prilagođavaju promjenama u okolini, čime se povećava njihova efikasnost i funkcionalnost. Razvoj ovakvih materijala donosi određene etičke izazove jer treba imati u vidu zaštitu korisnika i spriječiti moguće negativne posljedice. Uvođenje pametnih tkanina koje prate biometrijske podatke korisnika može otvoriti pitanja o privatnosti i sigurnosti podataka.

Izvor: testextextile.com l

PAMETNI TEKSTIL

KOJI MIJENJAJU BOJU

TEKSTIL S PAMĆENJEM OBLIKA

Slika prikazuje tekstil s memorijom oblika osmišljen je da se prilagođava promjenama okoliša i vraća u prvobitni oblik pod utjecajem topline, svjetlosti ili drugih stimulusa. Izrađuje se od legura i polimera, s različitim svojstvima kao što su otpornost na udarce, visoka prilagodljivost i trajna funkcionalnost. Ovi materijali omogućuju stvaranje naprednih tkanina koje zadržavaju oblik i performanse čak i nakon višestrukih promjena.

PAMETAN TEKSTIL S KONTROLIRANOM TEMPERATUROM

Slika prikazuje pametne tekstile koji omogućuju regulaciju tjelesne temperature koristeći materijale koji reagiraju na okolinu. Jedni apsorbiraju ili oslobađaju toplinu, dok drugi pretvaraju toplinsku energiju u električnu, pružajući grijanje ili hlađenje. Ovi napredni materijali značajno poboljšavaju funkcionalnost u odnosu na tradicionalne tkanine.

Pametni tekstili mijenjaju boju reagirajući na svjetlost, temperaturu ili pritisak, omogućujući dinamičnu interakciju s okolinom i stvaranje inovativnih dizajna.

PAMETNI E-TEKSTIL

Pametni e-tekstil spaja elektroniku i tekstil, koristeći senzore i uređaje za prikupljanje podataka te interakciju putem IoT i AI tehnologija.

Integracija tehnologije u moderne građevine

PAMETNA ARHITEKTURA

Težnja integracije vještačke inteligencije u arhitekturi jeste samo kao pomoćnog alata za olakšavanje i skraćivanje nepotrebno dugih

procesa s kojima se arhitekte stalno susreću. Direktan ljudski mentalni kapacitet i stručno znanje ne mogu biti prevaziđeni nekim tehnološkim otkrićima. Međutim, kombinacija čovjeka i mašine predstavlja nešto najbliže savršenom spoju.

(Foto: Shotterstock.com)

Pripremila: Sajra Dervić

Da historija tehnologije datira još iz perioda najranijih početaka civilizacije potvrđuju otkrića prvih ranih alata i tehnika, načina njihove upotrebe, poboljšavanja i prenošenja na nove naraštaje. U skladu s inovacijama

Ubrzani tehnološki razvoj dodvodi do poboljšane učinkovitosti i kvalitete poslovanja pa ne iznenađuju stalna očekivanja potrošača za inovacijama i novim pristupima.

Uvođenje novih tehnologija zahtjeva dugotrajne procese premišljanja i odlučivanja, uvođenje odgovarajućih procesa implementacije, poseban projektni tim, neophodne edukacije, obuke i stalnu kontrolu kvalitete.

U modernom svijetu u kojem živimo, gdje se otkrića i inovacije uvode skoro svakodnevno, arhitektura također mora ispuniti realna očekivanja tržišta koja idu u skladu sa modernizacijom.

Modeliranje informacija o zgradama (engl. Building Information Modeling), predstavlja tehnologiju koja pruža cjelokupno planiranje, projektovanje i upravljanje građevinskim projektima putem integrisanog 3D modela. Postaje izuzetno popularan zbog sposobnosti upravljanja svim aspektima, kao što su arhitektura, inženjering, logistika

i održavanje. Svi sudionici mogu da rade na istom modelu što izuzetno pridodaje na aspektu funkcionalnosti, bolje komunikacije, smanjenja grešaka i sveopćeg uspjeha.

Upotreba raznih softvera kao što su CAD kao digitalni prostor za potpomognuto kompjutersko projektovanje i CAM kao kompjuterski podržana proizvodnja, čija integracija u CAD/CAM softver predstavlja vodeću kombinaciju za industrijske inženjere, pruža mogućnost brzog prijenosa datoteka, rada, smanjenja operativnih troškova, pojednostavljuje radne procese i izuzetno je pogodan i pristupačan za rad na daljinu.

3D printanje je pojam koji postoji već više od tri decenije, ali je tek nedavno dobio na značaju. 3D printeri predstavljaju uređaje koji imaju mogućnost printanja trodimenzionalih predmeta na osnovu originalnih nacrta u specijaliziranim kompjuterskim programima. Zainteresovanost za ovo polje i

tehnologiju je uveliko rasprostranjena zbog ponajviše relativno pristupačne cijene, smanjenja troškova i vremena isporuke.

Virtuelna i proširena stvarnost, kao tehnologija koja već odavno predstavlja predmet ljudske mašte. Kombinacija dva različita svijeta, virtuelnog i stvarnog, čineći nešto što se zove produžena stvarnost. Pomoću kompjuterskog modeliranja arhitekte omogućvavaju klijentima stupanje u interakciju s vještačkim 3D svijetom, odnosno željenim izgledom nekog projekta. Na ovaj način poboljšava se komunikacija među arhitektama, klijentima i ostalim saradnicima. Moguće je vršiti različite izmjene i dopune bez prevelikih komplikacija i troškova, prije nego se projekat uopće izgradi. Internet stvari omogućavaju uvezivanje različitih dijelova sistema i uređaja na jednom gradilištu, osiguravajući funkcionalnost, efikasnot, održivost i visok stepen uspješnosti.

Zelena arhitektura (Foto: pametni-gradovi.eu)

Prednosti primjene upravo ove tehnologije su brojne. Pametni senzori koji se postavljaju, pružaju konstatni uvid u stanje mašina. Ukazuju na pojavu mogućih kvarova i opimiziraju proces održavanja i drugotrajnijeg vijeka mašine. Pored mašina pruža se i uvid u stanje radnika, detektujući stalno njihov položaj, osiguravajući njihovu sigurnost i efikasnost. Integracija ovih tehnologija u industriju dovodi do značajnih smanjenja troškova, uštede, povećavajući sigurnost a u skladu s time i samu efikasnost.

Težnja integracije vještačke inteligencije u arhitekturi jeste samo kao pomoćnog alata za olakšavanje i skraćivanje nepotrebno dugih procesa s kojima se arhitekte stalno susreću. Direktan ljudski mentalni kapacitet i stručno znanje ne mogu biti prevaziđeni nekim

tehnološkim otkrićima. Međutim, kombinacija čovjeka i mašine predstavlja nešto najbliže savršenom spoju. Prednosti upotrebe vještačke inteligencije su u kontroli i analizi podataka, optimizaciji različitih procesa, rasporeda, projektovanja sigurnijih i funkcionalnijih objekata, predviđanje sigurnosnih nedostataka kako ljudskih tako i tehničkih resursa.

Pametni materijali nastaju kao rezultat različitih istraživanja na različitim područjima. Cilj njihovog stvaranja jeste izgradnja sposobnosti u reagovanju na promjene u vanjskoj sredini i mogućnost prilagodbe istim, zarad povećanja funkcionalnosti i dugovječnosti izrađenih objekata. U poređenju sa standardnim tradicionalnim, ovi materijali proizvodima podižu zaštitnu funkciju, dekorativnu i fukcionalnu, kao i tržišnu vrijednost.

Integracija tehnologije u arhitekturi (Foto: emajstor.hr)

Iako se trenutno sporo probijaju na tržištu, male količine su dostupne a cijene izrazito visoke, njihova era tek treba da počne. Na osnovu svih saznanja, predviđa im se izuzetno uspješna i popularna budućnost.

Održiva arhitektura, zelena arhitektura (engl. eco-friendly) predstavlja pojam koji se vezuje za podizanje sveopćeg kvaliteta i standarda života i funkcionisanja. Težnja i cilj je da se projektuju objekti koji se neće kositi sa načelima ekološke osvještenosti. Ovakav pristup modernoj gradnji i projektovanju ima za cilj u krajnjem rezultatu minimalizirati ili potpuno iskorijeniti negativan uticaj izgrađenih objekata. Ipak, nemoguće je i iracionalno očekivati da se ovi standardi primijene na svim građevinama, upravo zbog različitih okolnosti koje svugdje vladaju. l

PLANINSKA STARICA / MOUNTAIN WOMAN

Foto / Photo: Velija Hasanbegović

Selo / Village Lukomir

Planina / Mountain: Bjelašnica BiH / B&H , 2023.

Futuristička arhitektura

VIZIJE SUTRAŠNJICE

Mnogi neofuturistički projekti traže blisku integraciju s okolnom

prirodom. To može uključivati krovne vrtove, zelene zidove i obilje prirodnog svjetla. Sve više se susreće trend održivih i energetski učinkovitih građevina.

Pripremila: Marija Garić

Kada je početkom 20. stoljeća počela gradnja građevina koje su izgledale poprilično futurističke, pokazujući put prema tome kako bi izgrađeni okoliš mogao izgledati u godinama koje dolaze, pripisano je to u modernističkoj arhitekturi. Graničila je s eksperimentiranjem ekspresivnih, inovativnih i subverzivnih oblika. U novije vrijeme, nude još jedan drugačiji put i značenje onoga što sada predstavlja futurističku zgradu koja, uz to što očarava, nadahnjuje kao način zamišljanja budućnosti nudeći verzije istraživanja održive arhitekture. Pojavio se pokret u arhitekturi koji nastoji spojiti tehnološke inovacije i održivost s odvažnim i futurističkim dizajnom. Poznat je pod nazivom neofuturizam, a pridonosi stvaranju održivijeg i učinkovitijeg izgrađenog okoliša.

U nastojanju da se minimizira ili potpuno eliminira negativan učinak izgradnje na okoliš, koriste se materijali koji

nisu štetni za okoliš. Dizajnu se pristupa u skladu s prirodom uz poticanje životnog stila krajnjih korisnika. Sve više se susreće trend održivih i energetski učinkovitih građevina.

Znanstvena istraživanja pokazala su da gotovo pola od ukupne emisije CO2 u Europskoj uniji otpada na zgrade, a gotovo polovica otpada na svjetskim odlagalištima dolazi iz građevinskog sektora. Uz to, građevinska industrija prouzrokuje četvrtinu od ukupne razine zagađenja zraka i 40% zagađenja pitke vode, te troši 40% svjetske zalihe energije.

Neofuturizam uključuje naprednu tehnologiju i održive materijale za futuristički izgled, a prvenstveno se temelji na dizajnu visoko energetski učinkovitih zgrada, koristeći sustave obnovljive energije i pasivne tehnike projektiranja. Mnogi neofuturistički projekti traže blisku integraciju s okolnom prirodom. To može uključivati krovne vrtove, zelene zidove i obilje prirodnog svjetla.

Kompleks od dva stambena nebodera, visoka 116 i 84 metara. Dizajnirao ih je Boeri Studio, odnosno arhitekti Stefano Boeri, Gianandrea Barreca i Giovanni La Varra, a nalazi se u četvrti Porta Nuova u Milanu, Italija. Unutar kompleksa koji je otvoren 2014. godine, poslovna zgrada ima 11 katova uz prisutnost više od devedeset biljnih vrsta, uključujući visoko grmlje i drveće, raspoređenih po pročeljima s ciljem povećanja bioraznolikosti biljnih i životinjskih vrsta u glavnom gradu Lombardije vertikalnim ozelenjavanjem, smanjenjem urbanog širenja i doprinosom ublažavanju mikroklime Bosco Verticale dobio je nagradu International Highrise Award 2014. i priznanje za najljepši i najinovativniji neboder na svijetu 2015. godine od strane Vijeća za visoke zgrade i urbana staništa. Proglašen je kao jedan od pedeset najlegendarnijih nebodera na svijetu u 2019. godini.

Zgrade često uključuju pametnu tehnologiju i sustave automatizacije kako bi se maksimizirala energetska učinkovitost i poboljšala udobnost stanara. Prostore je moguće prilagoditi različitim potrebama i u prilog korisnosti stanara. Takva dizajnerska rješenja nisu samo estetski impresivna, već i ekološki prihvatljiva i funkcionalno učinkovita.

Khan Shatyr (engl. Grand Marquee) prozirni je zabavni centar u obliku šatora koji je dizajnirao britanski arhitekt Norman Foster. Nalazi se u Astani, glavnom gradu Kazahstana, a otvoren je 2010. godine. Šator je visok 90 metara, odnosno 150 m s tornjem. Eliptična baza pokriva 140 000 kvadratnih metara površine koja je veća od 10 nogometnih stadiona. Tu se nalazi urbani park, mjesto za kupovinu i zabavu s trgovima i popločanim ulicama, rijekom za vožnju čamcima, trgovačkim centrom, minigolfom i zatvorenim odmaralištem na plaži. Krov od tkanine izrađen je od ETFE jastuka, obješenih na mrežu kabela razapetih na središnjem tornju. Prozirni materijal dopušta sunčevu svjetlost kroz koju je, u kombinaciji s efektom gomile, sustavima grijanja i hlađenja zraka, dizajnirana za održavanje unutarnje temperature.

Kao oblik arhitekture, futuristička arhitektura je pokret koji je počeo u Italiji i trajao je od 1909. do 1944. godine. Futurizam je postao više kao generalni naziv za opis šireg trenda u modernom dizajnu koji teži ostvarenju arhitekture izvan svoga vremena, idući barem 10 godina ispred u budućnosti, s jakim kontrastima i korištenjem suvremenih materijala.

Bosco Verticale (okomita šuma) Milano, Italija. (Foto: pexels.com)

Khan Shatyr, Astana, Kazahstan. (Foto: pexels. com)

Unutar zračne luke Jewel Changi, ispred Terminala 1, izgrađena je atrakcija u vidu tobogana, a dizajn potpisuju Carve i Playpoint. To je dio opsežnog projekta koji uključuje trgovački centar, park atrakcija i vrt. Canopy Park ima više od 1400 stabala i palmi uz razne druge atrakcije, s ciljem poboljšanja cjelokupnog doživljaja zračne luke i poticanja putnika da odaberu singapursku zračnu luku Changi umjesto drugih. Dizajnerski izvorni koncept za igralište je poput skulpture s izrezbarenim dijelovima koji otkrivaju unutrašnjost u boji. Igralište djeluje kao vijugava školjka koja nudi posjetiteljima nadrealne refleksije privlačeći mnoštvo u Singapuru. Sadrži četiri tobogana, uključujući obiteljski tobogan, tobogan sa strmim spustom i dva spiralna tobogana prekrivena staklom.

Najviša građevina Šri Lanke, televizijski toranj od čelika i betona, među najvišim je građevinama Azije i najvišim televizijskim tornjevima u svijetu. Toranj u obliku zatvorenog lotosovog cvijeta, visok 350 m, dovršen je 2019. godine, a otvoren 2022. Građevinski radovi još uvijek traju. Impresivan je i vidljiv s velike udaljenosti u Colombu, a osim funkcije televizijskog tornja, prvenstveno će služiti kao vidikovac te bi po završetku završnih radova trebao imati ne samo razne zabavne sadržaje, već i rotirajući restoran.

Canopy Park u sklopu zračne luke Jewel Changi, Singapur (Foto: mothership.sg)

Lotosov toranj (engl. Lotus Tower) Colombo, Šri Lanka. (Foto: wallpaper.com)

Znanstveni muzej u Rio de Janeiru, Brazil, sagrađen uz obalu u Pier Maua, dizajnirao je španjolski neofuturistički arhitekt Santiago Calatrava Prvi je brazilski muzej koji je dobio zlatnu LEED certifikaciju i postao je modelom za urbani oporavak i revitalizaciju korištenjem održivih metoda u gradu Rio de Janeiru. Otvoren je 2015. godine s ciljem jačanja kulturnog i međunarodnog identiteta grada Rio de Janeira. Niz eksperimenata i iskustava vode posjetitelje kroz pet glavnih područja: Kozmos, Zemlja, Antropocen, Sutra i Mi. Spaja znanost s inovativnim dizajnom kako bi se usredotočio na održive gradove i ekološki svijet. Muzej je bio dio obnove gradske luke za Ljetne olimpijske igre 2016. Prostor od oko 135 000 kvadratnih metara zamišljen je kroz vrijednosti održivosti i druželjubivosti koji istražuje vremena koja se neprestano mijenjaju kojima svjedočimo i moguće putove kojima bismo mogli krenuti tijekom sljedećih 50 godina. Krov zgrade sadrži velike čelične konstrukcije ili mobilna “krila” koja se protežu cijelom dužinom pristaništa, a sama zgrada ima velike prepuste okrenute prema moru kako bi se istaknulo proširenje muzeja od pristaništa do zaljeva. Ujedno se koristi za skupljanje kišnice za višekratnu upotrebu iz zaljeva Guanabara, čime se godišnje štedi oko 9,6 milijuna litara vode i 2400 megavat sati električne energije.

Ljekarna Molecure u Taichungu, Tajvan, dizajnirana je s modernim holističkim konceptom, a dizajn potpisuje lokalna arhitektonska kuća Waterfrom Design. Za interijere je korištena kombinacija prirodnih i umjetnih materijala. Zidovi su ukrašeni bijelim šljunkom s plaže i obloženi metalnim i laganim staklenim modularnim sustavima od poda do stropa. Vitrine su bogato opskrbljene atraktivnim medicinskim proizvodima i antiknim bočicama za lijekove, a brončano spiralno stubište stoji u središtu trgovine, vješto oponašajući strukturu dvostruke spirale molekule DNK.

Muzej sutrašnjice (engl. Museum of Tomorrow), Rio de Jeneiro, Brazil. (Foto: wallpaperflare.com)

Molekularna ljekarna (engl. Molecure Pharmacy), Taichung, Tajvan (Foto: wallpaper.com)

Arhitektonska kuća Bjarke Ingels Group dizajnirala je kompleks koji je postao poznat kao nova vrsta postrojenja za proizvodnju energije iz otpada. Osnovni cilj je da Kopenhagen do 2025. postane prvi grad s neutralnim ugljikom na svijetu. Precizno pozicioniranje strojeva u postrojenju omogućilo je učinkovit pod kosim krovom, precizno su pozicionirani strojevi koji 440.000 tona otpada pretvaraju u električnu energiju i mogućnost grijanja za 150.000 domova godišnje. Ova struktura od 44 000 kvadratnih metara na krovu ima izgrađenu skijašku stazu i rekreacijsko brdo, zajedno s planinarskim stazama s drvoredima, igralištima, fitnes strukturama, stijenama za penjanje i prekrasnim pogledom na grad. Otvorena je 2017. godine.

Uredski toranj Bligh u Sydneyu, prvi je istinski zeleni neboder u Australiji. Ovaj prozirni toranj s 28 katova omogućava nesmetani pogled na poznati Sydney Harbour Bridge. Dizajnerska kuća Ingenhoven Architects potpisuje dizajn, a otvoren je 2011. godine s najvišim stupnjem održivosti i prostorne učinkovitosti koji koristi dvostruku fasadu i prirodnu ventilaciju. U prostoru od 460 000 kvadratnih metara nalazi se atrij koji osigurava prirodno svjetlo i ventilaciju kroz sve urede i balkone koji gledaju na njega. Električna energija se proizvodi na licu mjesta. Vakuumski cjevasti solarni kolektor omogućuje hlađenje, grijanje i električnu energiju koja je dvostruko učinkovitija od konvencionalnih električnih mreža. Prilagođeno postrojenje za filtriranje u podrumu tornja podržava sustav recikliranja crne vode koji čisti otpadnu vodu iz zgrade, čime se dnevno štedi 100.000 litara svježe vode.

CopenHill, Kopenhagen, Danska (Foto: pexels.com)

Toranj Bligh, Sydney, Australija (Foto: pexels.com)

HERCEGOVAČKI PRSTEN / HERZEGOVINA RING

Foto / Photo: Velija Hasanbegović Hajdučka vrata 2.000 m/nv

Planina / Mountain: Čvrsnica

BiH / B&H , 2021.

MISLITE O SEBI

Tamara Ramljak

Ponekad je sve teško.

Teški smo i sebi i drugima,

I nama su teški drugi. Postane naporan pritisak ljudi oko nas koji uvijek očekuju previse, pola života provedemo sa mišlju da ništa nije dovoljno dobro.

Ne hvale nas jer uvijek može bolje.

Od tog “nije dovoljno” i “može bolje” nastaju ljudi s puno nesigurnosti.

Zbog drugih odustajemo.

Drugi nas ubijaju, naše nade i snove.

“Ma šta će ti to, nije to za tebe, to kod nas ne prolazi, nađi neki normalan posao…”

To nam je glavna pohvala, zamisli kakve su tek kritike!

To je sve naravno iz najbolje namjere.

Iz najbolje namjere nam roditelji, prijatelji, susjedi, kolege i partneri sijeku krila.

Leti malo niže, sigurnije, zato i ne uspijevamo.

U sve krenemo sa strahom, čekamo kad će nas pokositi, kad će početi kritike - jer pohvale teško da će doći.

Teško je jer pola srca pomiješano za strahom, ne može dovesti do uspjeha.

Ali zato do uspjeha dovode rad i učenje.

Nauči reći drugima ne, nauči sebi reći da.

Nauči slušati svoje srce i svoje želje.

Onaj koji ne podrži tvoje velike snove, sigurno da ne treba ni biti u tvom životu.

Biraj prave ljude.

Maštaj, živi i ostvari sve svoje želje.

Ili se bar trudi da ih ostvariš.

Znam da je teško, ali sve se može.

Podrži sebe i budi sretna.

Kad podržiš sebe postane nebitno tko te ne podržava.

Ja sam sretna otkad sam svoja.

Sve sam suze pretvorila u bisere onda kad sam prestala tražiti krivce za svoju nesreću.

Onda kad sam prestala da žalim za nečim što je postojalo samo u mojoj glavi.

Govorili su kako trebam izgledati, što trebam raditi, koga trebam voljeti - i bila sam nesretna.

Sada radim što hoću i kako hoću.

Treniram što želim.

Učim što volim.

Uživam sa samom sobom.

Nitko od vas nije ja, niti bih ja ikad voljela biti vi. Čuvam samu sebe, brinem se o sebi, nepotrebno je da to lažno radi bilo tko drugimislite o sebi.

Uvijek će postojati poteškoće, neće sve ići onako kako ste zamislili, ali trud, učenje i vjera u to što želimo dovodi do rješenja.

Vjerujte mi.

Svakodnevno ih donosimo

Psihologija donošenja odluka

Pripremila: Sajra Dervić

Bilo koja aktivnost nastaje kao rezultat odlučivanja, odnosno procesa koji traje neki određeni period razmišljanja a završava konačnim rezultatom, odlukom. Količina vremena koja će se prilikom tog procesa utrošiti zavisi od mnogih faktora odjednom. Tip ličnosti, sistem vrijednosti, moralni principi, način percepcije, sopstvene ambicije, želje, sposobnosti, uslovi iz vanjske sredine, prepreke, olakšice i emocionalno stanje.

Donošenje odluka predstavlja proces gdje se bira između dvije ili više postojećih alternativa. Donošenje odluka, kraće rečeno odlučivanje, jeste neophodan dio postojanja. Odlučivanje se javlja svaki dan, bilo da je riječ o poslovnom, privatnom ili društvenom aspektu, tako da je spektar neophodnosti širok. Prilikom svakog donošenja odluka javljaju se psihološki aspekti odlučivanja, odnosno emocije, način percepije i ličnosti koju neko posjeduje. Tri navedena faktora su od izrazite

važnosti, a vezuju se za pitanje etike koja se javlja prilikom donošenja odluka, predstavljajući ono nešto što se razlikuje od jedne osobe do druge, utičući na posebnost i jedinstvenost.

Psihološke blokade

Iako svakodnevni život nastaje kao rezultat svakodnevnog donošenja odluka, ipak stotine ili čak i više njih dnevno ne nose sa sobom dugoročnije posljedice tako da im se u suštini i ne pridaje neki veliki značaj.

Foto: Shutterstock.com

U smislu svakodnevnice i ustaljenih životnih navika, proces donošenja odluka se smatra izuzetno jednostavnim. Međutim, vrlo često dolazi do problema kada se jave ozbiljne životne situacije kojima pridajemo veliki značaj i u čiji krajnji rezultat smo naročito zainteresovani. Javljaju se psihološke blokade. Najčešća i najzastupljenija blokada jeste ona koja nastaje iz straha. Javljaju se značajne poteškoće koje prolongiraju proces donošenja odluke, zbog straha i strepnje od biranja pogreše altrnative. Izuzev straha, veliku ulogu s emocionalnog aspekta imaju i trenuta aktuelna raspoloženja. Na primjer, ukoliko se osoba osjeća depresivno sklona je negativnosti, pesimizmu, birajući misli i alternative koje su skoro pa identične datom raspoloženju, garantujući samoj sebi neuspjeh, dok kada iz drugog ugla i raspoloženja pogleda isti taj aspekt donesena odluka se može razlikovati za 180 0 . Neizostavan uticaj na sami proces ima i uticaj društvene sredine. Često nesvjesno, ljudi su skloni stvaranju okvira za donošenje odluka na osnovu davno uspostavljenih i

skoro pa tradicionalnih margina, koje vrlo često prevazilaze granice logike i razuma.

Faze donošenja odluka

Proces donošenja odluka nije lak. U skladu s tim ni faze donošenja odluka, se ne mogu konkretno i precizno odrediti i uspostaviti, služeći kao neki urnek ili priručnik koji će pojedincu olakšati navedeni proces, jer subjektivnost pojedinca igraju značajnu ulogu. Međutim, postoji nekoliko koraka koji mogu poslužiti više kao savjeti i način usmjeravanja. Identificirati potrebu za donošenjem odluke, koje može predstavljati otkrivanje izazova ili problema koji zahtjeva proces odlučivanja. Zatim, prikupljanje neophodnih informacija korištenjem različitih izvora, posmatranjem pojave iz različitih uglova i sa različitih aspekata. Na osnovu prikupljenog, dolazi do sagledavanja alternativnih rješenja kada se javljaju potencijalne mogućnosti koje dodatnim razmišljanjem dovode do šireg spektra alternativa. Bitan dio procesa jeste sama evaluacija alternativa, gdje se svaka od mogućnosti procjenjuje, uzimaju se u obzir njene prednosti i mane. Na koncu, dolazi i do evaluacije odluke,

gdje se samoanalizom može uvidjeti značaj objektivnosti i subjektivnog aspekta koji vrlo često igraju presudnu ulogu. Svaka od navedenih faza nosi sa sobom određenu posljedicu i igra bitnu ulogu u krajnjem rezultatu.

Česta pojava jeste, težina koju proces donošenja odluka nosi sa sobom i koliko zamoran, opterećujući može i vrlo često jeste ljudima. Značajno je za uspostavljanje ravnoteže i unutrašnjeg mira kod donošenja odluka, to da se ljudi „pomire“ sa svojim donesenim izborima, shvatanje i razumijevanje činjenice da u bilo kojem slučaju, čak i kada se sprovedu sve navedene faze, dodatno preispitaju odluke, alternative i mogućnosti, ne postoji garancija i trajni odgovor niti neko fiksno rješenje koje će poslužiti i olakšati proces donošenja same odluke. Ono na šta čovjek može da utiče jeste unutrašnji mir, olakšanje i vlastito zadovoljstvo koje će postići upravo donošenjem odluka. Također se treba uzeti u obzir, da život predstavlja kontinuirani proces, stvarajući utrku između pojedinca i vremena, ukazujući da ništa nije trajno i fiksno, tako da u životu postoji malo odluka koje čovjek ne može promijeniti ili popraviti. l

(Foto: Shutter.com)

Između posla i privatnog života

BALANS

Pronalaženje balansa između poslovnog i privatnog života je neophodno za uspjeh.

Priprenila: Zinajda Husarević

Udanašnjem brzom i stresnom svijetu, održavanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života često postaje izazov. Neprestani zahtjevi posla, porodice, društvenih obaveza i ličnih ciljeva mogu dovesti do stresa, iscrpljenosti i gubitka fokusa. Nevidljivi i najjači neprijatelj jeste upravo stres koji je postao neizbježan dio modernog života. To je prirodna reakcija tijela na stresore, ali kada postane prekomjeran, može negativno utjecati na naše fizičko i mentalno zdravlje.

Kako pronaći mir u ovom svakodnevnom haosu?

Ključ je ni manje ni više nego balans.

Život je kao ples, gdje nam svaki korak mora biti odmjeren, a balans je taj nevidljivi prijatelj i partner koji nas vodi kroz svakodnevnicu.

Kada uskladimo poslovne obaveze s privatnim zadovoljstvima, kada se brinemo o tijelu jednako kao o duši, tek tada pronalazimo harmoniju. To je miran ritam koji nam omogućava da živimo punim plućima, a ne samo da preživljavamo.

Da bi se uspjelo sve izbalansirati, potrebno je prvenstveno postaviti prioritete i to tako da se identificiraju najvažniji zadatci i obaveze, kako poslovne tako i privatne. Pri tome, fokus treba biti na onim koji su najvažniji za dugoročne ciljeve.

Organizacija pomaže da se bolje rasporedi vrijeme i smanji stres. Odlična su i skoro neizostavna pomagala kalendari, liste zadataka (to-do lista) ili aplikacije za upravljanje vremenom.

Kao i u svemu, dobro bi bilo postavite granice i to tako da se jasno definišu granice između privatnog i poslovnog života. Radno vrijeme treba ograničiti, a uz to izbjegavati rad tokom vikenda ili kasno u noć.

Od pomoći mogu biti i Mindfulness tehnike koje podrazumijevaju meditaciju, duboko disanje, tjelovježbe i fitness, odnosno sve ono što može pomoći da se poboljša fokus i smanji stres. Vrijeme treba kvalitetno provoditi s porodicom, prijateljima, voljenima. Njegovanje i održavanje snažnih međuljudskih odnosa je ključno za mentalno zdravlje. Pri tome se ne treba zaboraviti na svoje fizičko i mentalno zdravlje. To podrazumijeva

LJETNI DAN / SUMMER DAY

Foto / Photo: Velija Hasanbegović Obalj, 1.890 m/nv

Planina / Mountain: Bjelašnicaa BiH / B&H , 2019.

Značaj porodice i vrtića za razvoj potencijala djeteta

Darovitost i kreativnost u odgojnom procesu

Talentom se smatra darovitost koja se izražava u nekim specifičnim područjima, npr. matematici, glazbi, umjetnosti, sportu i sl. Svako se dijete rađa s kreativnim potencijalom...

Tekst i foto: Esmeralda Bahtijarević

Daroviti su oni pojedinci koji imaju visoko razvijene sposobnosti, dok su talenti oni koji postižu visoka postignuća u nekim aktivnostima. Talentom se smatra darovitost koja se izražava u nekim specifičnim područjima, matematici, glazbi, umjetnosti i sportu. Kreativnost je sposobnost gledanja na stvari u novom i neobičnom svjetlu, sposobnost viđenja i rješavanja problema na poseban i neobičan način. Svako se dijete rađa s kreativnim potencijalom. Na roditeljima i odgajateljima je da ga njeguju i potiču, a ne zanemare, jer to dovodi do njegovog potiskivanja.

Za koje dijete možemo reći da je darovito?

Darovita djeca su vrlo često maštovita i kreativna, s razvijenijim sposobnostima u jednom ili više područja razvoja. Takva djeca imaju posebne potrebe koje su uočljive već u ranom djetinjstvu. Uz zamjetan brži razvoj, znatno se razlikuju od druge djece. Jako je bitna podrška i povezivanje različitih obrazovnih institucija. Prvi znaci se već uočavaju u prvim mjesecima života. Takva djeca brže napreduju od vršnjaka u motoričkim sposobnostima, brže progovaraju, sastavljaju duže riječi i rečenice, povezuju ono što vide i nauče s ranijim iskustvima, razumiju brojeve i relacije. Nadarenost se razvija ovisno o motivaciji vezanoj za aktivnosti za koje se dijete interesira te poticajima za rad koji obično potječu od porodice, odgojiteljaučitelja i okoline. Bitno je prepoznati nadarenu djecu i omogućiti im razvijanje njihovih potencijala.

Osobine darovitosti

darovitost djece iskazala u određenim produktima u ranijem, bržem, boljem i slično u izrazito natprosječnom postignuću jest produktivna darovitost. Ona se uspije otkriti samo kod dijela djece predškolske i ranije školske dobi. Darovitost se uspije otkriti samo kod one djece koja su tu darovitost već počela izražavati. Istraživanja su pokazala da mnoga djeca u toj dobi još ne iskazuju ponašanjem svoju darovitost, pa ostanu neuočena.

Značaj obitelji i vrtića za razvoj potencijala djeteta

Često se pretpostavlja da nadarena djeca imaju nadarene roditelje, da potiču iz imućnijih, obrazovanijih obitelji,

tome i slično olakšavaju razvoj njihovih interesa. Pri tome, odgovarajući na njihova pitanja osiguravaju toplinu i podršku njihovim intelektulanim istraživanjima, što ujedno podstiče razvoj dječje nadarenosti. Ukoliko dijete ide u vrtić, od velike važnosti je i stvaranje stimulativnog okruženja u kojem se u prvom redu podstiče razvoj motivacije kod djece, pozitivni stavovi o obrazovanju i znanju uopće. Ako roditelji prate razvoj i rezultate, pokazuju poštovanje za trud djeteta, ohrabruju, nude pomoć, imaju visoka očekivanja od sebe i svoje djece. Aktivan angažman odgajatelja i roditelja ne podrazumijeva samo količinu zajednički provedenog vremena, već i jedan poseban stil podučavanja koji se temelji na inicijativi i aktivnostima samog djeteta.

Osnovu darovitosti čini niz naslijeđenih predispozicija koje omogućuju da se neke sposobnosti razviju više i bolje nego kod većine drugih, tj. da se razviju “značajnije iznad prosječno”. Hoće li se to dogoditi ili ne, ovisi i o mnogim okolinskim čimbenicima. Aktivnosti kroz koje se

ili obitelji s višim socioekonomskim statusom. Neka od istraživanja su opovrgla navedene tvrdnje. Potvrđeno je da aktivan angažman odgajatelja i roditelja, odnosno osoba koje su provodile puno vremena s djecom u odgajanju djece ima veći značaj u razvoju sposobnosti od statusa i obrazovanja.

Odgajatelji i roditelji izdvajaju vrijeme za zajedničko čitanje, traženje informacija iz knjiga, mapa, enciklopedija, razgovor o pročitanom, bogaćenje dječjeg rječnika, zajedničke posjete pozorištu, izložbama, sportskim događajima i razgovor o

Osim podrške obitelji, neophodna je podrška i povezivanje odgojnoobrazovnih institucija kao što su vrtići, škole i centri za talente. Djetetu treba omogućiti pristup različitim izvorima informacija, instrumentima i uputama za njihovo korištenje. Dobro bi bilo razvijati zanimanje djece za različita područja kroz razgovor, pokazivanje znatiželje za područje njihovih interesa, upućivanje na odgovarajuće centre, institucije i stručnjake iz određenih područja, uspostavljanjem kontakta s njima, pronalaženje kvalitetnog mentora koji će darovite prevesti u više razine darovitosti. Sazrijevanje mozga je intenzivno u najranijem periodu djetinjstva i preko 50% je završeno do pete godine. Ukoliko se do tog uzrasta dijete ne potakne neke od funkcija neće biti razvijene u punom obimu. Ako roditelji prepoznaju potrebe djeteta, mogu pomoći i puno će uraditi za svoje dijete jer će dio mozga zadužen za specifičnu vještinu biti bolje razvijen. Tako se stvaraju preduslovi da dijete lakše koristi svoje kapacitete za razne mentalne tehnike u kasnijem periodu života. Stimulativno okruženje doprinosi razvoju velikoga broja neuronskih puteva, što rezultira bogatom

neuronskom mrežom, a to je presudno za kasnije dostizanje urođenih potencijala.

Važnu ulogu u mentalnom razvoju i usmjeravanju svakako ima vrtić. Djeca provode puno vremena u vrtiću, kada je brzina sazrijevanja mozga i mogućnost učenja na znatno višem nivou, nego kod djece od 6 do 7 godina. Jedan od primjera gdje se vidi presudna uloga odgajatelja i roditelja je razvoj dinamičkog vida oka. Ukoliko nije dovoljno razvijen, može predstavljati jedan od razloga slabijeg uspjeha u školi zbog mogućnosti razvoja disleksije i smanjene koncentracije.

Važnost prvih godina života i njen značaj za razvoj novih veza među neuronima vidi se po još dva važna pokazatelja: povećanoj potrošnji energije u mozgu, ali i u dužini REM faze spavanja, koja je najduža upravo u ovom periodu života, a tokom koje dolazi do mijelinizacije, odnosno sazrijevanja nervnih puteva.

Šta je NTC sistem učenja i zbog čega je toliko važan?

NTC sistem učenja je inovativan obrazovni pristup koji je osmislio dr. Ranko Rajović, stručnjak za razvoj kognitivnih sposobnosti kod djece i saradnik Mensemeđunarodne organizacije za darovitu djecu. NTC - Nikola Tesla Centar sistem temelji se na spoznajama iz neuropsihologije i pedagogije i ima za cilj da potakne razvoj djetetovog mozga i njegovih sposobnosti kroz stimulativne aktivnosti koje razvijaju razmišljanje, motoriku i kreativnost.

koje podrazumijevaju kompleksne motoričke aktivnosti uključujući finu motoriku, dinamičku akomodaciju oka, rotaciju ravnotežu i kretanje. Drugu fazu NTC programa karakterišu misaone klasifikacije, misaone serijacije i asocijacije.

Dok treća faza predstavlja rad na razvoju divergentnog i konvergentnog mišljenja, kao i funkcionalnog znanja. Sve tri faze NTC programa se provode kroz igru, koja kao intrinzična potreba djeteta predstavlja ključni faktor sprovođenja NTC programa. Ove tri faze sjedinjuju senzo-motorni i kognitivni razvoj djeteta. Svaka faza je veoma važna i pomaže da dijete dostigne svoje biološke potencijale.

Jedan sat igranja video igrica – to je nekoliko hiljada pokreta manje, a svaki pokret manje koji dijete napravi, jeste gubitak za razvoj mozga. Nitko period do šeste godine života ne shvaća primjerenim za ozbiljno obrazovanje, a ono je najvažnije, jer se dijete obrazuje kroz igru.

Program NTC se već devetu godinu sprovodi u nekoliko europskih država, a počeo se širiti i van granica Europe. NTC program se sprovodi u 17 država i akreditiran je od strane Ministarstva obrazovanja u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Češkoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Bosni i Hercegovini. U Italiji, Grčkoj, Švedskoj, Mađarskoj, Islandu, Rumuniji, Bugarskoj, Švicarskoj, Slovačkoj i Poljskoj se provodi u saradnji sa državnim institucijama. Za razvoj mozga i kognitivnih sposobnosti najvažnije je razdoblje do dvanaeste godine života, a posebno važno u prvih nekoliko godina života. Od izuzetnog je značaja uloga i odgovornost roditelja i odgajatelja kako bi dijete doseglo svoje potencijale. O samom značaju ovog razdoblja govore nam i mnoga istraživanja u kojima je jasno naznačeno da vrijeme i trud koji ulažemo u edukaciju djeteta u ranom uzrastu ima daleko veći utjecaj nego na kasnije razdoblje djeteta.

Program NTC učenja je sastavljen iz različitih aktivnosti i igara za djecu, koje se temelje na saznanjima o razvoju i radu mozga, koje kako mnoga istraživanja pokazuju, imaju pozitivan efekt na razvoj mozga u period kada je to najvažnije. U periodu najintenzivnijeg rasta i razvoja, od rođenja, pa do približno desete godine starosti. Igra kao unutrašnja motivacija djeteta je ključni faktor NTC programa. NTC program karakterišu tri faze provođenja. Sastavni dio prve faze su evolutivno podražavajuće aktivnosti

Inteligencija ne zavisi samo od genetskog potencijala, već od neuronskih veza koje se intenzivno formiraju do sedme godine. Taj period se izučava u okviru prvog dijela NTC programa. Tu je nezamjenjiva dječja igra. Roditelji to zaboravljaju, ponekad misleći da je igra kada dijete sjedi po tri ili više sati na dan i gleda u svoju video igricu ili TV. Najbolja igra je ona kada dijete razmišlja, kreće se, komunicira sa drugom djecom.

Poruke NTC Sistema za učenje

Sve što uradite umjesto svoga dijeteta, uradili ste protiv njega.

Citat Marije Montesori nam govori: ”Sam čovjek treba biti u središtu odgoja. Uvijek na umu treba imati to da se čovjek ne razvija na fakultetu, nego da njegov duhovni razvoj počinje čim se rodi te da je najjači u prve tri godine života.”

Izvori:

Rajović R. (2011) NTC Sistem učenja – Metodički pristup za primjenu programa – Kako uspješno razvijari IQ djeteta kroz igru, Novi Sad. www.ntcucenje.com. www.roditelji.hr l