Vijesti

Zagreb • srpanj • 2018. • br. 2. (2018.) • god. XLVI

• SADRŽAJ Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva • Euharistijsko klanjanje prigodom Nedjelje Dobrog Pastira - 2 • Susret sestara juniorki - 5 • HDKN nagradilo redovnistvo.hr za mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, a časopisu Vijesti dodijelilo priznanje za 45 godina izlaženja - 7 • Poziv na uključivanje u on-line Kuću molitve Udruge RENATE - 10 • Dodijeljene diplome polaznicama Novicijatske škole - 12 • Zahvalno hodočašće katoličkih dječjih vrtića Majci Božjoj Bistričkoj - 13 • Izlet Novicijatske škole - 15 • Susret članova Vijeća HRK s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj - 16 XVI. skupština KVRPP BiH - 3 Skupština KORUS-a - 6 Mladi, vjera i razlučivanje poziva - 17 Objavljena uputa „Ecclesia Sponsae Imago“ - 18 Redovništvo u Hrvatskoj - 119

• Slika na naslovnici: Fra Angelico, Gospa od poniznosti, 1430., tempera na drvu

Drage sestre i braćo u redovništvu!

Č

asopis Vijesti ušao je u svoje četrdeset šesto godište s priznanjem Hrvatskog društva katoličkih novinara za 45 godina izlaženja������������� ������������ ovoga informativnog glasila Hrvatske redovničke konferencije. Časopis izlazi od 1972. godine do danas, a započeo je izlaziti samo četiri godine nakon osnivanja redovničke konferencije i unije. Njegovi prilozi su, s današnje točke gledanja, dragocjen materijal za rekonstrukciju ne samo rada Konferencije nego i cjelokupnoga stanja u muškom i ženskom redovništvu.

Uz ovo priznanje Vijestima Hrvatsko društvo katoličkih novinara je, prateći širenje Radosne vijesti putem novih komunikacijskih kanala, dodijelilo nagradu za mrežnu stranicu portalu Hrvatske redovničke konferencije www.redovnistvo.hr. Na portalu smo u sklopu projekta „Digitalna knjižnica posvećenoga života“ započeli objavljivati publikacije kojih smo nakladnici te članke iz naših časopisa i zbornika. Nakana nam je da na taj način učinimo ove materijale što dostupnijima za čitanje i proučavanje.

Knjižnica će sadržavati oko 50 knjiga, 300 članaka, 150 autora.

Ovaj broj donosi izvješća o djelatnostima povjerenstava u krilu Hrvatske redovničke konferencije od ožujka 2018. Povjerenstva su u tome razdoblju organizirala: Euharistijsko klanjanje prigodom Nedjelje Dobrog Pastira, seminar za sestre juniorke, izlet za polaznice Novicijatske škole, zahvalno hodočašće katoličkih dječjih vrtića Majci Božjoj Bistričkoj i drugo.

Članovi Vijeća Konferencije susreli su se s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj, a predsjednica je sudjelovala na Skupštini�������������������������� Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine te skupštini Konferencije redovničkih ustanova Slovenije. O svemu tome pišemo u ovome broju.

Također, nastavili smo pratiti i rad Udruge RENATE i sinodu o mladima 2018., odnosno 15. redovitu sinodu biskupa. Donosimo i kratko izvješće o uputi Ecclesia Sponsae Imago Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Konačno, ovaj časopis redovito donosi pregled događanja u našim redovničkim zajednicama.

Iza nas je priprema i tiskanje smjernica Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Ekonomija u službi karizme i poslanja, desetog naslova u biblioteci Dokumenti, a pred nama tisak Cor orans, provedbene upute apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Uredništvo

4

VIJESTI • srpanj 2018.

„Služenje svoje posve ispuni“, 2 Tim 4,5 Euharistijsko klanjanje prigodom Nedjelje Dobrog Pastira Zagreb, 23. travnja 2018.

Euharistijsko klanjanje za mlade – u ozračju uskrsne radosti i u sklopu Nedjelje Dobrog Pastira – u organizaciji Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji održano je 23. travnja u crkvi Sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici u Zagrebu na temu: „Služenje svoje posve ispuni“, 2 Tim 4,5.

K

lanjanje su predvodili članovi Povjerenstva: o. Antonio – Mario Čirko, karmelićanin, i don Mladen Delić, salezijanac. Okupilo se oko stotinu mladih i desetak Bogu posvećenih osoba u molitvi za obitelji i nova duhovna zvanja.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Euharistijsko klanjanje glazbeno je animirao slavljenički tim „Nanovo rođeni“.

Video zapis klanjanja može se pogledati na Internetskim stranicama susret.net.

Isus nas svojim primjerom poučava pravom vodstvu, s osjećajem odgovornosti koja je nadasve potrebna današnjem svijetu. Isus je Pastir Dobri, koji svoje stado ne napušta kada je najteže, kao neki najamnici koji brzo odustaju i bježe pred vukovima. Kako bi se pravilno mogla upoznati Gospodnja osobnost, briga za nas - njegovo stado, moramo prvo upoznati profil osobe koja bi pomogla svima nama. Pomoć se prepoznaje u vidu dolaska novih sposobnih i doličnih svećenika, redovnika, redovnica. Oni bi, zamijenivši iskusne, ali starije generacije posvećenih osoba, mogli svjedočiti Gospodnju svježinu poziva. Ali poziv se, Gospodnjim nadahnućem, rađa u zajednici, obitelji, Crkvi i društvu. Dok molimo za nova duhovna zvanja, stvaramo okružje u kojem već rođena djeca prepoznaju svoje poslanje u vidu pravednoga oca, blage majke, pravičnoga sudca, kreativnoga prosvjetnog djelatnika, dragoga svećenika ili pobožne časne sestre.

(Iz Molitvenog priručnika za Nedjelju Dobrog

Pastira 2018.)

5 XVI. skupština KVRPP BiH

XVI. skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH Sarajevo, 24. travnja 2018. Šesnaesta redovna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine održana je 24. travnja 2018. u provincijalnom sjedištu Školskih sestara franjevki Sarajevske provincije na Bjelavama u Sarajevu. Skupštinom je predsjedao predsjednik Konferencije dr. fra Miljenko Šteko.

N

a Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH, 7 predstavnika redovničkih zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan BiH, kao i apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto te predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC.

Skupština je započela euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj kapeli predslavio predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić, u suslavlju s predsjednikom KVRPP BiH fra Miljenkom Štekom, provincijalom Bosne Srebrene fra Jozom Marinčićem, tajnikom kardinala Puljića vlč. Štefanom Markovićem i prezbiterima članovima Konferencije.

U svojoj homiliji kardinal je potaknuo sudionike skupa da obnove žar vjere i oduševljeno svjedoče i navještaju uskrsloga Krista. Pozvao ih je da se trude stvarati nutarnju tišinu kako bi mogli čuti i razabrati Božju volju na kojoj se temelje sva tri redovnička zavjeta. Istaknuo je da je smisao posvećenog života u vršenju Božje volje koju je ponekad „lakše izvršiti nego je otkriti“. Govoreći o duhovnim zvanjima, kardinal je upitao: „Kako vratiti ljepotu Crkve u malom, da obitelji budu prva škola vjere i škola duhovnih zvanja?“ Pozvao je na apostolsko zalaganje kako bi se obiteljima vratilo dostojanstvo i kako bi one bile gnijezda radosti. Također je pozvao okupljene redovnike i redovnice da u svome poslanju istinski ostvare i zrače oduševljenje i svjetlost Božju koja kao magnet privlači dru-

6

VIJESTI • srpanj 2018.

ge. Blagoslivljajući nazočni redovnički skup, kazao je da Crkva u Bosni i Hercegovini treba iznutra snage i da su redovnici i redovnice ta snaga i najdraži dar toj Crkvi.

Radni dio Skupštine odvijao se u dvorani provincijalnog sjedišta i započeo je pozdravom predsjednika Konferencije. Svoje pozdrave sudionicima Skupštine uputili su i kardinal Puljić i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije. Zatim se sudionicima obratio nuncij Pezzuto svojom porukom.

Nuncij Pezzuto je promišljajući „o nekim izazovima i problemima koje posvećeni život treba imati u vidu u svom postojanju, djelovanju i dijalogu u aktualnom društveno-kulturalnom kontekstu“ istaknuo: „Posvećeni život je veliki izazov u sadašnjem društveno-kulturalnom kontekstu. Prisiljeni ste živjeti u društvu obilježenom kulturom smrti, u kojem dominiraju moć, novac i užitak.“ Unatoč tome, Nuncij je pozvao redovnike i redovnice da budu „čvrsti svjedoci i nositelji istinskog života. Pozvani ste pokazati da evanđeoski savjeti čistoće, siromaštva i poslušnosti još uvijek mogu ispuniti smislom i značenjem život muškarca ili žene. U sadašnjoj krizi vrjednota imate zadatak poticati način života nadahnut i življen prema evanđeoskim modelima, pokazujući da je i danas u ljudskom ophođenju i stilu života moguće živjeti i ostvarivati ideale evanđelja“.

Unatoč nepovoljnom društveno-kulturalnom kontekstu, nuncij je potaknuo na���� povećanu zauzetost u početnoj i trajnoj formaciji pripravnika za posvećeni život, kao i redovnika i redovnica koji su već zavjetovani.

Istaknuo je da duboke društvene promjene utječu na posvećeni život i da ih treba uzeti u obzir. Te promjene negativno utječu na vri-

XVI. skupština KVRPP BiH

jednosti zajednice i vrijednost poslušnosti. Te vrijednosti „znače s jedne strane prepoznavanje Drugoga, a s druge strane odnos ‘s drugim’ kao konkretni izražaj najveće zapovijedi ljubavi i bratske ljubavi življene i ostvarene unutar redovničke zajednice“.

Druga duboka društvena promjena na koju posvećeni život danas mora računati jest uzvisivanje prilagodljivosti i prevrtljivosti.

Danas je sve prilagodljivost i pokretljivost, a ništa nije nepovratno i neopozivo.

U svome zaključku nuncij je pozvao sudionike Skupštine da dopuste voditi se kršćanskom nadom koja potiče „da budemo više realisti, svjesniji i ozbiljniji u proživljavanju različitih elemenata koji čine posvećeni život“.

Zatim su sudionici skupštine mogli postavljati pitanja o aktualnim i gorućim temama na koja su odgovarali kardinal i nuncij.

Uslijedilo je predavanje fra Danijela Nikolića o duhovnim zvanjima pod naslovom ���� „��� Razumjeti i pratiti osobu u formacji��������� “.������� Predavač je istaknuo tri faze u razvojnom procesu dinamike rasta zvanja: „Faza privilegiranog osjećaja“, „Faza imitiranja modela“ i „Faza samostalnog apostolskog djelovanja“. Nakon održanog predavanja uslijedila je rasprava.

U popodnevnom radu predsjednik Konferencije i pročelnici povjerenstava KVRPP BiH podnijeli su izvješća. (s. J. Obućina)

7 Dodijeljene diplome Novicijatske škole 2016./2017.

Afektivni svijet u redovništvu Susret sestara juniorki Split, 27. i 28. travnja 2018.

U splitskom centru „Oaza Sv. Marije Krucifikse“ sestara službenica Milosrđa na Kamenu održan je, 27. i 28. travnja 2018., godišnji susret i seminar za sestre juniorke što ga organizira Hrvatska redovnička konferencija, odnosno Povjerenstvo za početnu formaciju redovnika i redovnica. Okupilo se oko 60 sestara juniorki u pratnji svojih odgojiteljica.

P

redavanje „Afektivni svijet u redovništvu“ sestrama je održao vlč. Đuliano Trdić, psiholog, liječnik, psihoterapeut i svećenik Riječke nadbiskupije.

Dotičući se tema srama, stida, krivnje, oprosta i agresije predavač je vrlo jasno i izravno iznosio žive primjere te tako ohrabrivao i poticao sestre na življenje svetosti.

Idući dan predavač je na konkretan način govorio o ispitu savjesti te o korištenju društvenih mreža među redovništvom.

Don Đulijano podsjetio je kako u Katekizmu Katoličke Crkve stoji da su emocije dar Stvoritelja. One su na neki način indikatori onoga što smo, pa tako ako se osjećamo depresivnima znak je to da živimo u prošlosti; živimo li u miru živimo u sadašnjosti, dok je tjeskoba znak življenja u budućnosti.

Trdić je govorio o važnosti asertivne komunikacije, odnosno mogućnosti izražavanja svojih osjećaja i kritika prema drugoj osobi, a da je pri tom ne povrijediš. Govorio je i o tome kako s pažnjom i ljubavlju gledati svoj unutarnji svijet, kako napraviti kvalitetan ispit savjesti, koji su sadržaji i oblici krize i kako ona može postati prilika, koji su izazovi i ponude virtualnog svijeta te o očinstvu i njegovim oblicima koji imaju značajan utjecaj na izgradnju osobe.

Na završetku seminara s. Benedikta Kunić u ime Povjerenstva za trajnu formaciju zahvalila je voditelju seminara, kao i sestrama službenicama Milosrđa koje su srdačno ugostile sestre juniorke.

Skupština Konferencije redovničkih ustanova Slovenije Ljubljana, 7. svibnja 2018.

U ponedjeljak 7. svibnja 2018. u Viču u Ljubljani u Antunovu domu kod otaca franjevaca održan je sastanak Slovenske biskupske konferencije i Konferencije redovničkih ustanova Slovenije. Na susretu je bila nazočna i s. Ana Marija Antolović, ASC, predsjednica Hrvatske redovničke konferencije.

N

a početku je apostolski nuncij u Sloveniji, nadbiskup Juliusz Janusz pozdravio sve okupljene, a nakon njega pozdrav je uputio nadbiskup ljubljanski Stanislav Zore kao predsjednik Biskupske konferencije Slovenije. U ime svih biskupa zahvalio je za sav posao koji obavljaju redovnice i redovnici u Crkvi u Sloveniji, od službe u vrtićima do službe u bolnicama.

Također je zahvalio predsjedniku KORUS-u za sve što je učinio u svome mandatu.

Skup je potom pozdravila s. Ana Marija Antolović, predsjednica HRK-a, pohvaliv-

ši suradnju između dviju konferencija kao i pojedinih družbi koje su nam zajedničke svojom prisutnošću u obje države.

Nakon pozdrava nadbiskup Zore je izvijestio o susretu Ad limina slovenskih biskupa u Rimu s papom Franjom od 26. veljače do 3. ožujka 2018. Nadbiskup je najprije izvijestio o razgovoru s papom Franjom koji je održan u bratskom i prijateljskom duhu.

Razgovarali su o aktualnim temama u Crkvi: sekularizaciji, mladima, nedostatku zvanja, demografskim promjenama, svjetovnoj duhovnosti, načinima ulaska u svećeništvo i redovnički poziv, o nedovoljnoj moći Crkve za rad s mladima i o „napasti“ da se samo broje članovi.

Potom su svi sudionici kroz rad u skupinama promišljali o obitelji, mladima, duhovnom pozivu, katehezi.

Nakon toga g. Franz M. Dolinar održao je izlaganje o arhivima i brizi o njima.

Nakon svete mise u popodnevnom dijelu rada odvojeno su nastavili zasjedati KORUS i Biskupska konferencija. Plenum KORUSa izabrao je dva nova člana Izvršnog odbora i novog predsjednika KORUS-a fra Marjana Čudna, OFM. Susret je završen razgovorom o aktualnim temama redovništva u Sloveniji i molitvom.

9

VIJESTI • srpanj 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Hrvatsko društvo katoličkih novinara nagradilo redovnistvo.hr za mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, a časopisu Vijesti dodijelilo priznanje za 45 godina izlaženja Zagreb, 16. svibnja 2018.

Dok pripremamo „Digitalnu knjižnicu posvećenog života“ na redovnistvo.hr s nakanom da digitaliziramo, obradimo i učinimo pretraživima sve crkvene dokumente o posvećenome životu, članke objavljene u našim časopisima Posvećeni život i Vijesti, zbornicima redovničkih dana i vijećanjima redovničkih odgajatelja – sve to unatrag 50-60 godina – stigla nas je nagrada Hrvatskog društa katoličkih novinara za mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, a naš časopis Vijesti: Informativno glasilo Hrvatske redovničke konferencije priznanje za 45 godina izlaženja.

U

prigodi proslave 52. Svjetskog dana sredstava društvene komunikacije, Hrvatsko društvo katoličkih novinara je u srijedu 16. svibnja u „Plavoj dvorani“ Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu održalo prigodni susret i dodijelilo nagrade i priznanja.

Pozdravljajući okupljene, predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenih komuni-

kacija, riječki nadbiskup Ivan Devčić uime je biskupa i svih crkvenih djelatnika zahvalio novinarima za njihovo djelovanje koje se poklapa s poslanjem Crkve. Nadbiskup je ohrabrio sve novinare katolike u promicanju istine, ljubavi, dijaloga, sloge, nasuprot lažnih vijesti koje su preplavile medije i društvo, a o kojima u svojoj ovogodišnjoj poruci piše i papa Franjo. Potaknuo ih je da budu graditelji zajedništva u Crkvi i u društvu. „Isus je rekao da će nas samo istina osloboditi, a mediji služe, kako to ističu dokumenti, da čovjeka oslobađaju, ali to mogu samo u onoj mjeri u kojoj služe istini i prenose istinu“, rekao je nadbiskup Devčić te spomenuo i Hrvatsku katoličku mrežu, izražavajući nadu da ������������������������ će i ona pridonijeti ��� medijskome umrežavanju i povezivanju Crkve u Hrvatskoj.

Predsjednica HDKN-a dr. sc. Suzana Peran podsjetila je kako društvo želi povezati ono što je staro i novo da bi nastalo nešto dobro,

10

VIJESTI • srpanj 2018.

i da u tome smislu valja razmatrati nagradu za životno djelo kojom se vrednuje sve ono što su pojedinci utkali u djelovanje medija i Crkve. Podsjetila je da Hrvatsko društvo katoličkih novinara, čiji začeci sežu u 1989. godinu, želi biti mjesto okupljanja i zajedništva novinara, urednika, izdavača, onih koji proučavaju medije i onih koji o njima poučavaju. „Vjerujem da će i ovaj susret, na kojem ćemo promišljati temu lažnih vijesti, ali i podijeliti nagrade i pokazati što sve imamo unutar Crkve na području komunikacija, biti prilog tomu zajedništvu, boljem razumijevanju i suradnji“, rekla je Peran.

Predavanje „Novinarstvo pred izazovima lažnih vijesti“ u duhu ovogodišnje poruke pape Franje za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije održala je doc. dr. sc.

Jelena Jurišić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Na početku je podsjetila upravo na lažnu vijest vezanu uz papu Franju iz 2016. godine, kada je u američkim medijima objavljeno da je Papa podržao kandidaturu Donalda Trumpa. Ta je „vijest“ pobudila nevjerojatno zanimanje, te je emitirana više od 700 000 puta. Spomenula je kako je sam pojam „fake news“ star i nalazimo ga još u 19. st., no posebno se aktualizira u zadnjih godinu i pol dana. Pojasnila je definicije koje tumače što se smatra lažnom vijesti, a potom je ukazala na više primjera, posebice onih koji se tiču političkih odnosa na globalnoj razini. Na kraju je odgovarajući na pitanje „Kako se oduprijeti lažnim vijestima?“ ukazala na vještine i alate kojima se novinari služe, te je naglasila kako je potrebno „prikupljati podatke od pouzdanih i provjerenih izvora, provjeravati činjenice, provjeravati same izvore, iznositi potpune informacije, koristiti provjerene sudionike,

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

odnosno stručnjake i ispitivati relevantnost i svrhu objavljene informacije, je li upitno da nešto objavimo što smo preuzeli negdje drugdje ili saznali iz sumnjivih izvora“.

Nagrade i priznanja laureatima zatim su uručili nadbiskup Devčić i predsjednica HDKN-a.

Nagrada za životno djelo dodijeljena je fra Boni Zvonimiru Šagiju, OFMCap, za dugogodišnji medijski rad u širenju Radosne vijesti i dijaloga u Crkvi i društvu na tragu Drugoga vatikanskog sabora. Fra Bono je od početaka član Hrvatskoga društva katoličkih novinara, urednik, redoviti suradnik i kolumnist Kane, sa znanstvenoga i teološkog stajališta godinama je promišljao i promicao dijalog između Crkve i medija kao i dijalog unutar Crkve na tragu Drugoga vatikanskog sabora. Zahvaljujući na nagradi, fra Šagi je podsjetio na to da je veći dio njegova djelovanja na ovome području vezan uz doba kada nije bilo moguće javno nastupati kao danas. Ohrabrujući osobito mlade koji danas imaju više mogućnosti za djelovanje u javnom prostoru, podsjetio je i na početke Društva.

Dobitnik godišnje nagrade je Marin Miletić za pokretanje i osmišljavanje programa „Radio skaut“, te upućivanje mladih u rad s medijima. Tim projektom radi na promicanju volonterskog rada, a kod mladih razvija osjećaj za odgovornost u društvu, istaknuto je u objašnjenju uz nagradu. Miletić je u zahvalnoj riječi spomenuo kako je kroz svoje djelovanje u svjetovnim medijima uvijek sanjao da i skauti imaju svoj radio i televiziju. „Krenuli smo malim koracima. No svi veliki su nekad bili mali, i dokle god je čovjek svjestan svoje malenosti pred Bogom, onda je

11 Portal redovnistvo.hr dobitnik nagrade HDKN-a za mrežnu stranicu

Bog taj koji je velik i koji dopušta da se i mi maleni razvijemo pred njim. Zahvaljujem dragome Bogu što preko katoličkih skauta širi istinu a ne ‘fake news’ po cijeloj domovini, a i šire“, rekao je Miletić.

Klara Jakobović, studentica treće godine povijesti i komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, dobila je nagradu za rad „‘Istina će vas osloboditi’ (Iv 8,32). Fake news i novinarstvo mira“. Kratko je napomenula kako će joj ta nagrada biti poticaj za daljnji rad i učenje.

Prateći širenje Radosne vijesti s pomoću novih komunikacijskih putova, HDKN je drugu godinu za redom dodijelio nagradu za mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, i to stranici Hrvatske redovničke konferencije, www.redovnistvo.hr. Ta stranica, osim što donosi vijesti iz života redovničkih zajednica, daje i potpuni pregled nazočnosti redovnica i redovnika u Crkvi u Hrvata. Skupina entuzijasta napravila je i korak dalje, te razvila aplikaciju za pametne telefone „Susret Zovem Te“ u želji da se mladima približi duhovni poziv, da im se sadržaji koji govore o duhovnom pozivu dadnu na „dlan“ na inovativan i mladenački zanimljiv način koji odgovara njihovim navikama praćenja sadržaja u medijima. Primajući nagradu, glavni urednik stranice Marinko Nikolić podsjetio je kako su redovnici i redovnice još 1997. godine počeli razgovarati o internetu i brzo su napravili vlastitu mrežnu stranicu.

Hrvatsko društvo katoličkih novinara dodijelilo je i priznanja katoličkim glasilima, odnosno redakcijama koje su tijekom svoga postojanja i izlaženja dala izniman prinos razvoju katoličkog novinarstva, a ove godine obilježavaju godišnjice. Glasnik sv. Josipa,

list štovatelja sv. Josipa, dobio je priznanje za 145 godina od utemeljenja, Kršćanska sadašnjost d.o.o. za 50 godina od utemeljenja, Vijesti: Informativno glasilo Hrvatske redovničke konferencije za 45 godina izlaženja, Živa zajednica, mjesečnik hrvatskih katoličkih misija u Njemačkoj za 40 godina izlaženja, Svjetlo riječi, list za vjeru, društvo i kulturu za 35 godina izlaženja, Informativna katolička agencija za 25 godina postojanja, emisija HKR-a „Sacro ritam“ za 20 godina postojanja, Radio Marija Srbije za 15 godina emitiranja, Prilika, mjesečni magazin Glasa Koncila za 10 godina izlaženja i Drinske mučenice, informativni bilten za promicanje kauze službenica Božjih s. Jule Ivanišević i četiriju susestara, za 10 godina izlaženja. Priznanje za medijsko djelovanje dodijeljeno je i Udruzi za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić“ o desetoj obljetnici postojanja.

Uz članove društva, laureate, medijske djelatnike u svjetovnim medijima, na susretu je bio nazočan i ravnatelj Hrvatske katoličke mreže mons. Fabijan Svalina, glavni urednik HKM-a Siniša Kovačić, izaslanica predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Ane Marije Antolović, članica u Vijeću HRK, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije s. Ksenija Leko, pročelnik Tiskovnoga ureda Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić i Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. Borna Puškarić, kao i provincijal Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Mandića fra Jure Šarčević.

U glazbenom dijelu sudjelovao je Bogoslovski oktet Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod vodstvom Ivona Fabijanca.

12

VIJESTI • srpanj 2018.

Poziv na uključivanje u on-line Kuću molitve Udruge RENATE Udruga RENATE (Redovništvo u Europi umreženo protiv trgovine ljudima i iskorištavanja) uputila je poziv članovima, prijateljima i svima koji su spremni pomoći na uključivanje u on-line Kuću molitve za prestanak zločina trgovine ljudskim bićima.

U

svome pozivu Udruga naglašava kako bi svatko od nas mogao pomisliti: To je prestrašno, ja ne mogu ništa protiv toga! No, kao ljudi vjere, vjerujemo da će svaki mali napor koji učinimo na kraju ipak pomoći onima koji trebaju našu pomoć i podršku.

RENATE Vam nudi mogućnost da budete uključeni u ukidanje trgovine ljudima preko molitve, i to molitve u zajedništvu s drugima: bilo da ste budist, protestant ili katolik, redovnik ili redovnica, laik, uključen u apostolski rad ili vodeći kontemplativni način života, u gradu ili selu, na bilo kojem kontinentu. Bilo da imate puno slobodnog vremena bilo da ste uvijek jako zaposleni, možete naći nekoliko minuta dnevno, tijekom tjedna ili mjeseca, kako biste zamolili Boga da oslobodi svijet od trgovine ljudima i iskorištavanja. Možete moliti sami ili u zajednici, ili možda moliti kao župa, pozivajući ljude koje poznajete, tako da Božje srce čuje naše molitve za žrtve; za trgovce ljudima također, jer Bog jedini može promijeniti srca ljudi.

Molimo jednom na dan posebno jedan Očenaš koji zaziva „izbavi nas od zla!“ Molimo jednom tjedno na neku od nakana: • Za Crkvu i crkvene pastire: da prepoznaju znakove vremena i nasljeduju Isusovu blizinu malenima, zarobljenima i iskorištavanima.

• Za državne poglavare kod nas i u svijetu: da se zauzimaju za pravdu u svojoj zemlji i među narodima kako bi se smanjio rizik upadanja u lance modernoga ropstva – trgovine ljudima.

• Za sve one koji zlostavljaju i zloupotrebljavaju druge zbog vlastitog interesa: da im zasvijetliš svojim Svjetlom u srcima kako bi spoznali težinu svojih čina i započeli novi život pokore i obraćenja.

• Za djecu, mlade i odrasle koji su danas zarobljeni, koje se iskorištava i ponižava na najgore moguće načine: da po zagovoru sv. Bakite, očuvaš u njima nadu i pošalješ im pomoć kako bi ponovo živjeli životom dostojnim tvoje djece.

• Za sve nas okupljene oko oltara Gospodnjega: da se odlučno i hrabro zauzimamo za one koji si ne mogu sami pomoći, bilo u našoj sredini, bilo daleko od pogleda ljudi.

• Za sve koji su se istinski zauzimali za dobro drugih, a otišli su s ovoga svijeta: da ih nagradiš za nastojanja oko pravde i dobra siromašnih i zapostavljenih.

Ili jednom tjedno možete napisati molitvu i podijeliti je s drugima. Možete obogatiti Kuću molitve i tako da pošaljete svoj prijedlog Udruzi RENATE. On-line Kuća molitve aplicirana je na web stranici RENATE s željom uključiti što je moguće više ljudi.

13 Redovništvo Europe umreženo u suzbijanju trgovine ljudima i iskorištavanja

“​Oni su našli mjesto gdje moram primati mušterije. Rekli su mi koliko mušterija na dan, po kojoj cijeni.

Bila sam zatvorena unutra i mučena.

Nikad im to neću moći oprostiti.“ Preživjela žrtva

RENATE Redovništvo u Europi umreženo protiv trgovine ljudima i iskorištavanja www.renate-europe.net communications@renate-europe.net Twitter: @RenateEurope1 Facebook: renateurope

Naziv računa: Renate Foundation Banka: ABN AMRO Bank, Den Bosch, Nizozemska Broj računa: 587386703 IBAN: NL31 ABNA 0587 3867 03 SWIFT (BIC): ABN ANL2A

“​Ne ovisi sve samo o našem programu. U većini slučajeva vidimo da uspješna integracija znači da zajednica želi prihvatiti ove ljude. Ljudi u određenoj sredini kažu: 'Da. To su naši sugrađani i mi želimo da imaju normalan život'.“ Voditelj projekta “​Oni nisu smeće našeg društva.“ Voditelj projekta “​ Ponekad se organizira trgovina ljudima jer neki muškarac ili žena iz svoje sredine uzme 5 – 10 djece i ide s njima raditi na ulicu.“ Socijalni radnik “​Većina ljudi ni ne zna da ljudi koji prose na ulicama ili kradu po trgovinama također mogu biti žrtve trgovine ljudima.“ Policajac

14

VIJESTI • srpanj 2018.

Dodijeljene diplome polaznicama Novicijatske škole Zagreb, 23. svibnja 2018.

U srijedu 23. svibnja, po završetka Škole za novakinje, polaznice druge godine, njih ukupno četrnaest, dobile su diplomu za završene dvije godine pohađanja Škole. Diplomu im je uručila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Anamarija Antolović, ASC.

S

estre novakinje su u protekle dvije godine odslušale sljedeće predmete: Duhovna teologija, Moralna teologija, Liturgika, Sinoptici i Djela apostolska, Novi zavjet, Crkvena povijest, Proroci i psalami

Novicijatska škola

– oni su ih uvodili u redovnički život, ali i život Crkve.

Svrha same škole jest produbljivanje i nadopuna onoga što sestre već dobivaju i u svojim redovničkim zajednicama, a osim znanja sestre se druže, te kroz susrete međusobno upoznaju različitost karizmi svoje i tuđih zajednica.

(Katarina Pendeš, postulantica)

15 Hodočašće katoličkih dječjih vrtića

Zahvalno hodočašće katoličkih dječjih vrtića Majci Božjoj Bistričkoj Marija Bistrica, 26. svibnja 2018.

tošević, a djeca iz DV Blažene Hozane i iz ostalih vrtića animirala su misu pjevanjem.

Na početku vlč. Domagoj je pozvao djecu i roditelje da, kad se prozove ime njihovog vrtića, glasno viknu „aleluja“. Tako se kroz nekoliko minuta Bistricom orilo gromoglasnih trideset i tri „aleluja“.

U organizaciji Povjerenstva za predškolski i školski odgoj ustanova čiji su osnivači redovničke ustanove, održano je u subotu 26. svibnja 2018. hodočašće katoličkih dječjih vrtića i vrtića koji imaju katolički program u Mariju Bistricu.

Vlč. Domagoj se u propovjedi približio djeci i na njima prilagođen jednostavan način rastumačio Božju riječ, tj. prispodobu o talentima. Tako je rekao da nam je Bog dao mnoge talente i da ih moramo koristiti na korist svih, a ne ih sebično zadržati za sebe.

Također, svi smo posebni i nemamo jednake talente. Stoga smo potrebni jedni drugima.

L

ijepo i sunčano subotnje jutro kao da je bilo odraz raspoloženja srdaca male dječice koja su se sa roditeljima okupljala ispred bazilike dragog nam svetišta.

Vidjele su se brojne zastave i transparenti dječjih vrtića, a sve je vrvjelo od raznobojnih majica i kapa kojima su djeca pokazivala kojem vrtiću pripadaju. Divno je vidjeti kako su i djeca i roditelji povezani s vrtićem i sestrama koje vode vrtić te s karizmom određene redovničke zajednice.

U 10 sati započela je procesija u bazilici oko oltara gdje se nalazi kip Majke Božje Bistričke. Bilo je prekrasno vidjeti toliku djecu i roditelje kako s vjerom i pobožnošću pjevaju Marijanske pjesme i obilaze oltar, noseći dragoj Nebeskoj Majci svoje želje i molitve.

Zaista se osjetila prisutnost Blažene Djevice Marije koja s ljubavlju uslišava one koji joj se utječu za pomoć.

Nakon procesije uputili smo se u crkvu na otvorenom gdje je u 11 sati počela sveta misa. Misu je predslavio vlč. Domagoj Ma-

Nakon svete mise slijedila je recitacija Majci Božjoj Bistričkoj koju je prigodno napisala odgojiteljica s. Matea Cerovečki, i koju su djeca recitirala. Pred kraj recitacije puštena je u zrak velika krunica od balona kao simbol molitava koje smo uputili našoj dragoj Nebeskoj Majci. Na križ te 15 metara duge krunice upisali su se svi vrtići koji su sudjelovali u hodočašću. Krunica je izazvala opće oduševljenje svih, posebno djece. Dirljivo je bilo vidjeti oči djece i odraslih uprte u nebo i tihi vapaj djece: „Marijo! K tebi šaljemo svoje hvale, molitve i prošnje svete, Ti ih Marijo uzmi…. tebi nek polete! Marijo, svibnja kraljice moli za nas, danas i uvijek blagoslovi nas!“ Nakon okrepe i osobnih pobožnosti svi su se vratili svojim kućama. Vjerujemo da je ovo hodočašće potaknulo srca kako odraslih tako i mala srca djece da još više zavole Mariju i mole joj se u svojim potrebama.

(Povjerenstvo)

16

VIJESTI • srpanj 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

17 Izlet Novicijatske škole

Izlet Novicijatske škole Srednja Dalmacija, 1. lipnja 2018.

knjige, među kojima se ističe najmanja knjižica na svijetu, koja sadrži molitvu Očenaša na sedam različitih jezika.

Nakon obilaska Visovca, sljedeće odredište unutar NP „Krka“ bio je Skradinski buk, a Kao i svake godine nakon završetka potom su pripravnice sa svojim odgojiteljiŠkole za novakinje pripravnice redov- cama krenule prema Šibeniku gdje su posjeničkih zajednica, novakinje, postulan- tile samostan Sestara franjevki od Bezgrještice i kandidatice te njihove odgojite- ne, gdje su imale priliku upoznati povijest ljice zaputile su se na izlet. Odredište i karizmu te autohtone hrvatske družbe.

Nakon posjeta samostanu krenule su prema je bila Srednja Dalmacija.

Hrvatskom nacionalnom svetištu Sv. Nikole Tavelića u kojem su imale priliku čuti kratki rvo mjesto koje su posjetile bio je fra- životopis sveca kao i priču o njegovu munjevački otok Visovac. Otok je smje- čeništvu koje je podnio u Jeruzalemu. Pošten u Nacionalnom parku „Krka“, sljednje odredište bila je katedrala Sv. Jakova a na njemu se nalazi franjevački samostan koja je uvrštena u UNESCO-ov popis svjetMajke od Milosti i crkva Gospe Visovačke ske baštine zbog svoje iznimne vrijednosti. čija povijest seže u daleku 1445. godinu. Katedrala je građena kroz tri povijesna razVisovac je imao burnu povijest, no unatoč doblja, a u izgradnji je sudjelovao i hrvatnjoj prisutnost fratara kroz to vrijeme sa- ski kipar i graditelj Juraj Dalmatinac koji je čuvala je na otočiću mir i duhovno ozračje projektirao biser hrvatske sakralne umjetnokoje ga uz prirodne i kulturne vrijednosti sti, krstionicu koja se nalazi u katedrali, što su sestre imale priliku i vidjeti. čine privlačnim brojnim posjetiteljima.

Po dolasku na Visovac slavljena je sv. misa, a Obilaskom grada Šibenika izlet je priveden nakon toga sestre su imale priliku vidjeti sa- kraju te su se pripravnice i njihove odgojitemostansku arheološku zbirku, zbirku povi- ljice zaputile prema Zagrebu.

P

jesnog crkvenog ruha i posuđa kao i vrijedne

(s. Iva Šimunović)

18

VIJESTI • srpanj 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Susret članova Vijeća Hrvatske redovničke konferencije s apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj Zagreb, 13. lipnja 2018.

Na spomendan sv. Antuna Padovanskoga, 13. lipnja 2018. u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, msgr. Giuseppe Pinto, primio je u službeni posjet članice i članove Vijeća Hrvatske redovničke konferencije predvođene predsjednicom s. Anom Marijom Antolović i podpredsjednikom fr. Slavkom Sliškovićem.

N

a susretu su, osim predsjednice i podpredsjednika, sudjelovali i fra Ivica Martinović, TOR, član Vijeća HRK i provincijal franjevaca trećoredaca, s. Ksenija Leko, članica Vijeća HRK i provincijalka sestara uršulinki te s. Irena Kata-

rina Olujević, tajnica Hrvatske redovničke konferencije.

Apostolski nuncij je pokazao zanimanje za djelovanje Konferencije na razini lokalne i opće Crkve, te hrvatskog redovništva i društva. Predsjednica, s. Ana Marija Antolović ukratko je prezentirala rad Konferencije iznoseći mu pritom u kratkim crtama i statistiku redovništva u Hrvatskoj, kojom je nuncij bio ugodno iznenađen.

19 Izlet Novicijatske škole

Mladi, vjera i razlučivanje poziva U Vatikanu je 19. lipnja predstavljen službeni radni dokument za 15. redovitu sinodu biskupa, koja će se održati od 3. do 28. listopada o temi: „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“. U dokumentu, podijeljenom u tri djela, navode se izazovi, nade i teškoće s kojima se suočavaju mladi.

P

ratiti mlade u svakodnevici, podupirati u vrijeme teškoća, davati smjernice bez upiranja prstom, sažetak je crkvenih smjernica za obnovljeni pastoral mladih o kojemu će se govoriti na Sinodi u listopadu. Tekst radnoga dokumenta nastao je na temelju pripremnoga razdoblja za sinodu kao i na temelju pristiglih odgovora gotovo 150 tisuća mladih koji su sudjelovali u online anketama.

Prvi dio radnoga dokumenta – prepoznavanje – posvećen je Crkvi koja sluša i otvorena je stvarnosti u kojoj mladi žive i brojnim izazovima s kojima se suočavaju. Mnogi od tih izazova – vjerska diskriminacija, rasizam, nesigurnost zaposlenja, siromaštvo, ovisnosti o narkoticima i alkoholu, seksualno iskorištavanja, dječja pornografija, buling, te korupcija – generiraju se „kulturom otpada“

i nepravilnim korištenjem novih digitalnih tehnologija, istaknuto je na predstavljanju radnoga dokumenta koje je predvodio kardinal Lorenzo Baldisseri, generalni tajnik Sinode biskupa. Drugi dio – interpretacija – bavi se temom razlučivanja vlastita poziva u svjetlu teološke i biblijske tradicije, dok se treći dio bavi odabirom.

U svijetu živi milijardu i 800 milijuna mladih između 16 i 29 godina te se s pravom postavlja pitanje: što zapravo mladi očekuju od društva i napose od Crkve. Iz pristiglih odgovora proizlazi da im je stalo do „istinske Crkve“, koja će sjati svojim primjerima, kompetencijom, suodgovornošću i kulturološkom solidarnošću. Mladi žele Crkvu koja će sudjelovati u njihovim životima u duhu Evanđelja, a ne samo propovijedima, govorima i preporukama. Žele transparentnu, poštenu, privlačnu, komunikativnu, pristupačnu, veselu i interaktivnu Crkvu, koja prihvaća mlade. Ima međutim i onih koji su u odgovorima rekli da od Crkve ne očekuju ništa, već žele da ih pusti na miru, smatrajući je nezanimljivim sugovornikom, kritični su zbog gospodarskih i seksualnih skandala u Crkvi, ali zbog loše priprave kandidata za svećeništvo. U dokumentu se navode i objektivne teškoće oko izbora svećeničkih i redovničkih zvanja zbog prejakih predrasuda. Radni dokument za 15. redovitu sinodu biskupa završava razmišljanjem o svetosti, jer, ističe se, mladost je vrijeme svetosti.

20

VIJESTI • srpanj 2018.

Objavljena uputa „Ecclesia Sponsae Imago“ U Vatikanu je 4. srpnja objavljena uputa „Ecclesia Sponsae Imago“, o Ordo virginum (Red djevica). To je prvi dokument Svete Stolice u kojem se dublje proučava i uređuje taj posebni oblik Bogu posvećenog života, posvećen ženama.

G

otovo 50 godina nakon obnove drevnog Ordo virginuma, obnovljenog 1970. godine po želji blaženog Pavla VI., Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života objavila je uputu „Ecclesia Sponsae Imago“.

Dokument je rezultat sinodskog rada, koji ima za cilj ponuditi biskupima, posvećenim djevicama i ženama u formaciji smjernice i poticaj. Dokumentom se želi dati novi poticaj, u potpuno promijenjenim okolnostima, ovom posebnom obliku posvećenja koji omogućuje ženama ostati u svom uobičajenom životnom okruženju i koji je tijekom stoljeća trajno sačuvao iznenađujuću snagu privlačnosti, otkrivajući se kao bogatstvo za cijelu Crkvu. To bogatstvo, kako je najavio prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Braz de Aviz, proslavit će se u Rimu 2020. godine, zajedno s Papom, na velikom međunarodnom susretu u prigodi 50. obljetnice obnove Reda djevica.

Tijekom Godine posvećene posvećenom životu je, među ostalim, konstatirano kako je znatno porastao broj Bogu posvećenih djevica na pet kontinenata, bilo ih je tada više

od pet tisuća, te je Svetoj Stolici pristigao sve veći broj zahtjeva dijecezanskih biskupa kojima je povjerena pastoralna skrb o Ordo virginum kako bi Red mogao zadržati svoj identitet, poštujući, štoviše vrednujući raznolikost kulturnih okruženja u kojima se izražava drevna karizma i uzimajući u obzir mjesne prilike.

U dokumentu se donosi povijesna rekonstrukcija Reda djevica, a zatim se progovara o pozivu i svjedočanstvu Ordo virginum polazeći od biblijskog i kristološkog temelja posvećenog djevičanstva, predstavljajući njegovu karizmu, duhovnu fizionomiju, oblik života koji preuzimaju žene koje čine Red. Drugi dio je posvećen obliku koji Ordo virginum poprima u partikularnim Crkvama i u sveopćoj Crkvi a treći razlučivanju zvanja i odgoju i obrazovanju u duhovnom i pedagoškom smislu ističući kako je riječ o „pravom, očaravajućem i zahtjevnom, putu posvećenja“. Kardinal João Braz de Aviz u popratnom tekstu objavljenom prigodom objavljivanja dokumenta ističe kako uputa „Ecclesia Sponsae Imago“ želi „pomoći otkriti ljepotu toga poziva, i pridonijeti tome da se pokaže ljepota Gospodina koji preobražava život tolikih žena koje svakodnevno žive to iskustvo“.

(IKA)

REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Časopis Vijesti Hrvatske redovničke konferencije od svoga početka prije 46 godina redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja smatramo bitnima za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva u Hrvatskoj.

22

VIJESTI • srpanj 2018.

Preduskrsna duhovna obnova za redovnice grada Splita i okolice 18. ožujka 2018.

U svetištu Gospe od Zdravlja u Splitu održana je u nedjelju 18. ožujka preduskrsna duhovna obnova za gotovo 150 redovnica grada Splita i okolice, koju je vodila prof.

Maja Jakšić, suradnica Bračnog i obiteljskog savjetovališta Splitsko-makarske nadbiskupije.

Nakon pozdrava, u službu riječi uveo je biskupski delegat za redovnice fra Petar Lubina pripominjući da nas je na Čistu srijedu, uz obred pepeljenja, bogoslužje podsjetilo na potrebu da preispitamo svoj odnos s Bogom: ako smo se od njega udaljili, pozvani smo da napravimo zaokret. Po našim redovničkim zavjetima on nas je, kao i Majku Isusovu, učinio svojim miljenicima. Tako je korizma za nas poziv da učvrstimo svoju vjeruju u evanđelje, koje nam pokazuje put kojim valja ići kako bismo ostvarili sreću na ovozemaljskom putu i našli se na kraju s Bogom zauvijek u slavi.

Nakon službe riječi uslijedilo je prigodno razmatranje o duhovnom majčinstvu. Prof.

Jakšić najprije se zadržala na samom pojmu majčinstva, koji sve do nedavno nije trebalo tumačiti. Pod tim se mislilo na majku i dijete koje ona rađa. Svatko od nas ima u sebi sliku majke, ali i sliku o majci. Kakva je ona? Jesmo li zadovoljni s majkom koju smo imali, što bismo mi izmijenili da smo bili na njezinu mjestu, što bi bilo bolje, a što gore?

Međutim utipkamo li danas riječ majčinstvo u tražilicu, dobit ćemo cijelu lepezu različitih značenja za taj pojam, što znači da se majčinstvo danas shvaća na mnogo načina.

Predavačica je upozorila na različite devijacije pojma majčinstva i ukazala na važnost duhovnog majčinstva. Pri tome je posebno istaknula iz 19. stoljeća sl. Božju Anu Mariju Marović, Hrvaticu iz Boke Kotorske, koja je

bila glazbena i likovna umjetnica, učiteljica, utemeljiteljica redovničke družbe u Veneciji te je na taj način ostvarila svoje majčinstvo i postala uzor mnogima. (IKA) Josipovo u Stepinčevu karmelu 19. ožujka 2018.

„Sveti Josip je bio tihi svetac. Zaštitnik je naše Domovine, hrvatskog naroda i Karmelskog reda. Sv. Terezija Avilska posvetila mu je gotovo sve karmele koje je osnovala i posebno ga je štovala. I mi ga danas slavimo.

No, nije dosta samo slaviti sv. Josipa. Važno je životom ga nasljedovati“, rekao je između ostalog u homiliji o. Zdravko Barić, SMM, na Josipovo, u ponedjeljak 19. ožujka u Stepinčevom karmelu u Brezovici.

Zatim je pojasnio kako životom nasljedovati sv. Josipa, kako ga danas aktualizirati, te je istaknuo četiri Josipove kreposti. To su: nenametljivost, diskrecija, poučljivost i odgovornost. Govoreći o nenametljivim ljudima, kakav je bio sv. Josip, istaknuo je propovjednik da su to Božji ljudi koji zauzimaju mjesto koje im je Bog namijenio, a ne guraju se i ne nameću drugima; bilo svojom kritikom, dominacijom, ponašanjem ili svojim stavovima. Savjesno rade i drže ono što imaju, a što rade, to ne napuštaju.

Sv. Josip bio je iznimno diskretna osoba, što se posebno očitovalo u tome što nije želio izvrgnuti sramoti svoju zaručnicu Blaženu Djevicu Mariju koja je bila u blagoslovljenom stanju. „Diskretna osoba poštuje privatni život i intimu osobe i ne izvrgava je javnosti... Ogovaranje donosi nered, pomutnju, nemir. Diskretni ljudi razgovaraju jedni s drugima, a ne govore o drugima“, naglasio je o. Barić.

Zatim je protumačio krepost Josipove poučljivosti te rekao i to da je sv. Josip bio u cjeloživotnoj formaciji kod dragoga Boga

23 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kome je dopustio da mu se miješa u život i da ga Riječ Božja dotakne iznutra. „Josip je uvijek činio što mu je Bog rekao. Vjerovati znači činiti što ti Bog govori. Papa Franjo kaže da mi katolici idemo na misu i obredima častimo dragoga Boga, ali mu ne dopuštamo da se miješa u naš život“, ustvrdio je propovjednik.

Odgovornosti sv. Josipa povjerio je dragi Bog Isusa i Majku Božju. On se odgovorno brinuo i zauzimao za njih, čuvao ih i pratio kroz život. Odgovornost je potrebno čuvati, usavršavati i razvijati. Svaki od nas odgovoran je za druge, osobito za svoje najbliže s kojima živi. „Čuvaj odgovorno Isusa Krista, da bi On čuvao tvoj život. Neka nam ove četiri kreposti pomognu oblikovati našu osobnost i naš vjernički život. Budi sv.

Josip tamo gdje živiš! Vrši odgovorno svoje dužnosti“, potaknuo je o. Zdravko. Misno slavlje animirale su karmelićanke svojim skladnim pjevanjem, kao i u trodnevnici, a misna čitanja čitao je i ministrirao student Tomislav Skender.

Redovnice i vjernici pripremali su se za Josipovo i za završetak Godine sv. Josipa prigodnom devetnicom i trodnevnicom euharistijskih slavlja, koja su predvodili: vlč.

Ivica Berdik, župnik u Botincu, Novi Zagreb, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na Knežiji, Zagreb, i vlč. mr.

Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika zagrebačkih bogoslova.

Na Josipovo karmelićanke su imale i zavjetno klanjanje tijekom kojega su zahvalile Kristu Gospodinu i sv. Josipu što im je u prošlom i u domovinskom ratu sačuvao živote, samostan i crkvu od ratnih nedaća.

(IKA)

Proslava sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 19. ožujka 2018.

Svečanom večernjom euharistijom u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 19. ožujka, koju je predslavio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, okrunjena je ovogodišnja trodnevna priprava te sama svetkovina sv. Josipa – zaštitnika Crkve, Domovine, Općine Levanjska Varoš i toga samostana. Uz mons. Hranića koncelebrirali su vlč. Tomislav Korov i vlč. Ivica Martić, a u asistenciji su bili bogoslovi iz Đakova u pratnji rektora Bogoslovnog sjemeništa mons. Ivana Andrića.

Liturgijskim pjevanjem slavlje su animirale sestre karmelićanke. „Bijaše muž pravedan. Tako Sveto pismo svjedoči o sv. Josipu. I svi epiteti koje bismo mogli reći o njemu zgusnuti su u ovoj riječi – pravedan. Bogobojazan. Čovjek koji je znao samoprijegorno, čisto i iskreno ljubiti i služiti“, rekao je na početku misnoga slavlja nadbiskup Hranić te pozvao sve da otvore svoja srca kako bi bila poput Josipovog, i po uzoru na Srce Isusovo.

Uvodeći u homiliju nadbiskup je istaknuo osobitost Josipova života – Josip djeluje iz drugoga plana, ali je on ipak važan za plan spasenja. Budući da Josip živi od Božje riječi i povjerenja u Boga, on je savršen primjer vjernicima, osobito očevima, da budu brižni, vjerni, samoprijegorni u ljubavi.

Ističući Josipa kao primjer kako voditi svoju obitelj, nadbiskup je istaknuo: „Slušajući Riječ Božju, on ne traži dodatne riječi, razjašnjavanja, ne gubi se u sumnjama i raspravama, ne pita dodatno, šutke izvršava što mu je rečeno. Obavijen plaštem tišine čini velika djela za svoju obitelj“. Upravo je tu poruka današnjem čovjeku koji uživa u svome „ja“, rekao je mons. Hranić – da uvidi kako je prava veličina u skromnosti,

24

VIJESTI • srpanj 2018.

jednostavnosti, u služenju ne pitajući za cijenu. Posebno je to važno za ulogu oca obitelji, da Riječ Božju sluša i pušta da ona ravna njegovim životom i zadaćom vođenja obitelji. „Za Josipovu ljubav prema Mariji nije mu bila potrebna tjelesna dimenzija. Ta se dimenzija ne smije zanemariti u braku, ali Josip ljubi Mariju i bez te dimenzije“, oslanjajući se upravo na tu karakteristiku sv. Josipa mons. Hranić bolno je ustvrdio kako danas mnogi ostavljaju svoga bračnog druga zbog bolesti, starosti, prolaska ljepote ili bilo kojega drugog razloga u ovome svijetu gdje je vjernost shvaćena kako konzervatizam. I tu svijetli Josipov primjer u svima onima koji ostaju, njeguju i brinu do kraja života za svoga bračnoga druga. Onima koji su poput Josipa u potpunosti veći od sebe i vlastitih očekivanja. Josip je „sav u ljubavi do kraja darovan. Čisti dar, čista ljubav.

U ljudskoj i očinskoj veličini koja prerasta uske granice i tjelesno preobražava u nebesko gdje je istinska veličina i svetost“.

Nadbiskup je molio i za Hrvatsku, za sabornike, da ih u odlukama vodi Božja Riječ te se tako odupru zlu. Među brojnim hodočasnicima na večernjoj misi bile su prisutne i Milosrdne sestre sv. Križa iz Đakova, načelnik općine Levanjska Varoš Slavko Tidlačka te Udruga skauta iz Đakova.

Prijepodnevno euharistijsko slavlje predvodio je karmelićanin iz Remeta o. Vinko Mamić, u zajedništvu s vlč. Zvonkom Mrakom te vlč. Mirom Tomasom. Među vjernicima bio je nazočan načelnik Tidlačka te zamjenik osječko-baranjskog župana Goran Ivanović. U svojoj homiliji o. Mamić ocrtao je lik sv. Josipa kao onoga koji jako dobro može razumjeti prilike i poteškoće današnjega vremena te je rekao: „Utječimo se sv. Josipu da imamo čvrstoću u ovome

svijetu, da stojimo čvrsti u svojim uvjerenjima pred navalom svih današnjih vjetrova.

Da živimo pravedno, utemeljeni na Riječi Božjoj, na Objavi, svjedočeći svoja uvjerenja najprije onima koji su nam najbliži, koje odgajamo i kojima smo poslani. Neka nam u tome pomogne i sv. Josip“.

Brojni su vjernici pohodili samostansku crkvu sestara karmelićanki i kroz trodnevnu molitvenu pripremu za svetkovinu, od 16. do 18. ožujka. Tijekom tih dana misnom slavlju prethodila je molitva krunice, litanija i molitva sv. Josipu, kao i brojne pjesme u Josipovu čast. Prvi dan trodnevnice predvodio je fra Ivan Lelas, gvardijan s Krapnja, drugi dan vlč. Hrvoje Kalem, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije te profesor na KBF-u u Đakovu, dok je treći dan vodio vlč. Krešimir Aračić, župnik u Berku. (IKA) Redovničko oblačenje kod sestara klarisa u Splitu 19. ožujka 2018.

Na svetkovinu sv. Josipa, zaručnika BDM, u samostanskoj crkvi Sv. Klare u Splitu pred okupljenom zajednicom klarisa s č. M. Dolores Mandić, i u nazočnosti obitelji, rodbine i prijatelja, obukla je franjevački habit postulantica Nera Galijot, iz Vodica.

Tom je prigodom dobila novo ime: s. M. Katarina od Raspete Ljubavi, čime je započela novicijat u Redu sv. Klare. Misu i obred predvodio je o. Miroslav Bustruc, OFM, ispovjednik zajednice, u koncelebraciji s o. Josipom Lucićem, samostanskim kapelanom.

(IKA)

25 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nadbiskup Barišić na svetkovinu sv. Josipa u samostanu Sv. Ane 19. ožujka 2018.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić na svetkovinu sv. Josipa, u ponedjeljak 19. ožujka, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u samostanu Svete Ane u Splitu. Uvodeći u misu nadbiskup je pozdravio redovnice, ističući da mala zajednica samostana Sv. Ane na svoj način predstavlja čitavu zajednicu, a tom jedinstvu pridonosi i njen utemeljitelj sluga Božji Josip Stadler, koji nosi isto ime kao i svetac čija se svetkovina slavi.

U propovijedi nadbiskup je istaknuo važnost sv. Josipa kako za Crkvu i hrvatski narod, tako i za zajednicu služavki Malog Isusa, čiji je on zaštitnik. Lik svetoga Josipa u povijesti Crkve polagano je otkrivan, tako da neki tvrde da je štovanje ovog sveca započelo tek u 9. stoljeću. U 17. st. uspostavlja se zapovjedni blagdan, a 1870. proglašen je zaštitnikom Crkve. Papa Franjo ga 2013. uvodi u kanon. U Evanđeljima o njemu nema mnogo toga zapisanog, ali se govori za Isusa da je bio sin drvodjelje odnosno tesara.

Mons. Barišić usporedio je sv. Josipa s Abrahamom, kojemu potomstvo nije dano na temelju Zakona nego na temelju pravednosti i vjere. Zato je Abraham i nazvan praocem naše vjere. Za sv. Josipa kažemo da je pravedan. Vjera određuje našu pravednost, naglasio je nadbiskup te nastavio: Imati povjerenje u Gospodina i tražiti njegovu volju stavlja nas u ispravan odnos prema Bogu.

Ne spašavamo se po svojim djelima i zaslugama, nego po vjeri. Abraham je trebao žrtvovati svoga sina Izaka, a on mu je bio obećanje potomstva, od njega se traži nešto nelogično, ali ima toliko povjerenje u Boga da je spreman to učiniti. U tom trenutku svoga sina dobiva nazad i postaje praotac naše vjere.

Uspoređujući Abrahama i sv. Josipa, naglasio je kako se Josip trebao odreći svoje zaručnice, voljene osobe s kojom je razmišljao o budućnosti, ali oslanjajući se na Kristovu logiku dobio je Mariju u novom svjetlu te je pomalo shvaćao njezinu ulogu u povijesti spasenja. Želio joj je pomoći. To je ljubav.

Mi često ljubav shvaćamo sebično kao onu koja će zaštiti nas i naše planove, no ljubav je sebedarje i bivanje u službi drugoga kako bi on ispunio svoju ulogu. Josip je pročišćen kušnjom. Svoj život stavio je u službu Marije i Isusa, i vidi svoje ostvarenje u tom odnosu. Osjeća se malen i nedorastao u toj ulozi i zato nije ohol i umišljen, nego skroman i autentičan. Stoga ga je Bog postavio za zaštitnika Isusa i Marije, naše Crkve i vaše Provincije, zaštitnika očinstva, vjernosti i braka.

Pozvani smo poput sv. Josipa biti pravedni vjernici. Trebamo rasti u vjeri da bismo rasli u pravednosti prema sebi i drugima. Iz života ovog sveca vidljivo je da je Krist bio u njegovu središtu, ustvrdio je nadbiskup, te pozvao redovnice da poput svetog Josipa, njihova zaštitnika, stave Isusa u središte svojih života, te da budu u službi Malog Isusa koji se nalazi kako u našim srcima tako i u srcu svakog čovjeka. (IKA) Susret članova salezijanske obitelji 22. ožujka 2018.

Stota obljetnica dolaska salezijanaca u Rijeku bila je povod susretu brojnih članova salezijanske obitelji koji su se 22. ožujka okupili u pastoralnoj dvorani Župe Marije Pomoćnice. Na okruglom stolu govorili su predstavnici raznih pastoralnih ogranaka koji su aktivni u dvjema riječkim župama kojima upravljaju redovnici salezijanci, Župi Marije Pomoćnice i Župi Sv. Josipa.

Okupljene su pozdravili don Pejo Orkić, provincijal hrvatskih salezijanaca, i don Dragutin Detić, ravnatelj riječke salezijan-

26

VIJESTI • srpanj 2018.

ske zajednice i povjerenik za salezijanske suradnike. Don Detić podsjetio je koliko je dragocjena raznolikost djelovanja brojnih ogranaka velike salezijanske obitelji, a kao najvažnije istaknuo je njihovu međusobnu suradnju. Šestero govornika okupljene je upoznalo s dugačkom poviješću provođenja salezijanske karizme u radu s mladima koja se u Rijeci ostvaruje na razne načine. U provođenju tih programa nesumnjivo su najvažniji salezijanci suradnici, osobe koje su posvećene radu u zajednici, dale su svečana obećanja, a imaju i priznat službeno-pravni status unutar zajednice. O povijesti tog oblika salezijanskog djelovanja govorila je Adri Žele predstavljajući djelovanje riječkih salezijanaca suradnika tijekom ovih stotinu godina, njihov rad danas i njihovo ustrojstvo na svjetskoj razini. Istaknula je kako su salezijanski suradnici u Rijeci djelovali i prije dolaska redovnika salezijanaca.

O djelovanju na tragu don Bosca u Rijeci govorila je Rokenija Mežnarić, koordinatorica salezijanskih suradnika. S. Adela iz Družbe Kćeri Marije Pomoćnice izlagala je o prisutnosti tih redovnica u Rijeci, a prikazan je i višedesetljetni rad župnog zbora, o čemu je govorio Anđelko Kos. Vjeroučiteljica Ana Laco govorila je o zajednicama obitelji u salezijanskim župama, a mogla su se čuti i sjećanja o riječkim salezijancima i njihovom radu s mladima iz prve polovice prošloga stoljeća, pa tako i svjedočanstvo Bruna Petralija, polaznika oratorija još tridesetih godina prošlog stoljeća. Petrali se prisjetio kako je salezijanski oratorij u to vrijeme bio važna institucija u gradu Rijeci, okupljao velik broj mladih i pružao im mogućnost da se okušaju u različitim područjima, od sporta do drame i glazbe. Skup je zaključen svečanom misom koju je u crkvi Marije Pomoćnice predvodio don Danijel Dragičević. (IKA)

Uskrsno čestitanje redovnica nadbiskupu Barišiću 31. ožujka 2018.

U Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu na Veliku subotu 31. ožujka upriličeno je tradicionalno uskrsno čestitanje predstavnica redovničkih zajednica u Splitu splitskomakarskom nadbiskupu mons. Marinu Barišiću.

U ime svih sestara u Splitu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji čestitku nadbiskupu izrazila je s. Emila Landek iz redovničke zajednice Kćeri Božje Ljubavi. „Oče nadbiskupe, svake godine veselimo se i radujemo jednom posebnom danu u crkvenoj godini – danu Uskrsa, koji je vrhunac i kruna proslave Vazmenog otajstva, Isusove muke, smrti i pobjede nad smrću. Želimo s vama podijeliti tu radost i nadu koja nam je darovana. Papa Franjo nas potiče da budemo istinski svjedoci ljubavi Božje u svijetu i glasnici te radosti i životnog pouzdanja koje će pomoći i onima koji se još muče u sumnjama i nevjericama da povjeruju u događaj Uskrsnuća Kristova. Uskrsli Krist pokazuje svima put života i sreće: taj put je poniznost koja uključuje poniženje.

To je put koji vodi do slave. Samo onaj koji se ponizi može ići prema gore, prema Bogu.

Tko nosi u sebi Božju snagu, njegovu ljubav i njegovu pravdu, ne treba se služiti nasiljem, već govori i djeluje snagom istine, ljepote i ljubavi“, rekla je s. Emila i nadbiskupu u ime svih sestara uručila prigodni uskrsni dar: križ – ikonu, djelo jedne od sestara koja je željela ostati anonimna. „Križ-ikona je sveta slika koja nam otvara vrata u otajstvo nevidljivog Boga, počevši od činjenice da se on učinio vidljivim u Isusu Kristu. Na poseban način želi nas staviti pred Božje otajstvo kako bismo mu se mogli približiti polazeći putem od osjetilnog opažanja do opažanja srca“, istaknula je s. Emila.

27 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Zahvalivši na čestitkama i daru, nadbiskup Barišić sestrama je približio razmišljanje o važnosti žena o kojima se u posljednje vrijeme vode brojne polemike. „Bog od samog početka pokazuje koliko veliko povjerenje ima u žene. Žene su na početku Radosne vijesti kod Utjelovljenja, uz Kristov Križ i uz prazan grob. Vi, drage žene, ustrajete u solidarnosti s drugima, pokazujete najveću pažnju i ljubav i hrabro idete dokraja. On vas i danas želi učiniti svjedocima svoje pobjede nad smrću. Ovaj svijet je potreban svjedoka njegova spasenja“, istaknuo je nadbiskup i naglasio da Kristovi svjedoci danas trebaju biti avangarda, nositelji hoda ove naše povijesti, čovječanstva i humanosti.

Zahvalio je svim zajednicama na djelovanju u mjesnoj Crkvi koja svoje bogatstvo može mjeriti upravo po predanom redovničkom životu. (IKA) Redovnice čestitale Uskrs biskupu Rogiću 31. ožujka 2018.

Predstavnice ženskih redovničkih zajednica Šibenske biskupije su na Veliku subotu 31. ožujka čestitale biskupu mons. Tomislavu Rogiću svetkovinu Uskrsa. Čestitku je u ime svih redovnica koje djeluju u biskupiji izrekla vrhovna poglavarica Sestara franjevki od Bezgrješne s. Zdravka Gverić. „Cijela korizma, osobito liturgija Velikog tjedna uvodi nas u osobno i zajedničko razmišljanje i sudjelovanje u otajstvu Isusova trpljenja, smrti na križu i konačne pobjede nad grijehom i smrti. Imamo razloga za radost, dolazi uskrsno jutro i susret s Isusom koji živi zauvijek“, rekla je s. Zdravka, zahvalivši za pastirsku brigu koju biskup Rogić iskazuje redovnicama.

U svom obraćanju, biskup Tomislav Rogić zahvalio je sestrama svih zajednica u biskupiji na svemu što čine u području svojeg dje-

lovanja na slavu Božju i dobrobit bližnjega.

Potaknuo ih je da i nadalje budu i Šimuni i Veronike koji pomažu nositi i podnositi životne križeve bližnjima. Upoznao je sestre s novijim pastoralnim planovima i aktivnostima u biskupiji i preporučio biskupiju i nadalje u njihove molitve. (IKA) Na koncertu „Uskrs u ozračju tambure“ nastupio i Redovnički band aid 2. travnja 2018.

Na inicijativu Radio Sljemena, Hrvatska radiotelevizija na Uskrsni je ponedjeljak 2. travnja 2018. u dominikanskoj samostanskoj i župnoj crkvi Bl. Augustina Kažotića na Peščenici organizirala drugi koncert uskrsnih pjesama „Uskrs u ozračju tambure“ u izvedbi Tamburaškog orkestra HRT-a i poznatih solista. Za razliku od Božića i božićnoga vremena u kojem javni prostor obiluje koncertima božićnoga sadržaja, uskrsni su glazbeni sadržaji daleko rjeđi. HRT za Božić s više suorganizatora već godinama priprema dobro poznati koncert „Božić u Ciboni“, a „Uskrsom u ozračju tambure“ HRT koncert sličnoga sadržaja želi darovati svojoj publici za Uskrs.

Drugi uskrsni koncert kod dominikanaca na Peščenici u punoj crkvi u prekrasnoj uskrsnoj atmosferi izveli su HRT-ovi tamburaši pod vodstvom Siniše Leopolda, a uz njih su nastupili: Radojka Šverko, Antonio Tkalec, Dražen Kurilovčan, trio Fiat lux (sopranistica Josipa Lončar, trubač Dario Teskera, orguljaš Alen Kopunović Legetin), Ženski vokalni sastav „Jane“, Redovnički band aid, tamburašica Petra Stanec, harfistica Petra Barišić, Zbor mladih Župe Bl. Augustina Kažotića „Osvit“ i Dječji zbor „Kažotići“.

Stihove posvećene Uskrsu i Hrvatskoj te prigodnu uskrsnu poruku iz duhovne ostavštine bl. Alojzija Stepinca interpretirao je glumac Robert Kurbaša, a odličan recitator

28

VIJESTI • srpanj 2018.

bio je i osnovnoškolac s Peščenice Marko Matković.

nije prisutna u njihovim samostanskim zajednicama.

Koncert je scenaristički osmislila voditeljica Lejdi Oreb, koja je u zajedništvu s maestrom Leopoldom, v. d. glavne urednice HRT – Radija Sljeme Tanjom Baran te dominikancem o. Antom Gavrićem, bila autorica koncerta. Uvodne je pozdrave u ime dominikanske zajednice svima okupljenima uputio o. Gavrić, zahvalivši HRT-u što je u zajedništvu s dominikancima odlučio graditi novi projekt – hrvatski glazbeni Uskrs na tamburama.

Kristovo uskrsnuće temelj je naše vjere i razlog naše nade. Događaj je to koji je promijenio povijest i cijeli svijet, ali isto tako želi mijenjati i život svakog pojedinca. Sveti Pavao u svojim Poslanicama snažno naglašava važnost „da se već sada u našim životima osjeti da smo zahvaćeni uskrsnim događajem te da već sada hodimo u novosti života koju smo primili po krštenju“. Osoba koja je puna nade ne ostaje uz grob i paralizirana, već hodi naprijed. Taj hod nije primjetljiv samo izvana, u tjelesnom životu, već se osjeća i u duhovnom življenju. Tako smo kroz povijest mogli uočiti razne stilove duhovnosti koji su na jedan način bili dominantni i vodili su k prijelazu u novi i drugačiji stil življenja. Pojedini duhovni autori tvrde da je na početku trećeg tisućljeća najsnažniji naglasak potrebno staviti na duh i duhovnost zajedništva, oslonjen na svetopisamske riječi „Gledajte kako se ljube!“, ustvrdio je mons. Barišić.

Tijekom koncerta mogao se čuti cjelokupan kanon dobro poznatih hrvatskih uskrsnih pjesama, koje je publika tijekom cijele svečanosti pjevala zajedno sa solistima i tamburašima. Koncert se mogao pogledati u izravnom prijenosu na 3. programu HTV-a te poslušati na HRT – Radiju Sljeme. (IKA) U Rimu trojica isusovaca zaređena za đakone U utorak 3. travnja trojica bogoslova Hrvatske pokrajine Družbe Isusove su po rukama Kardinala Waltera Kaspera u međunarodnom isusovačkom kolegiju Al Gesu u Rimu zaređena za đakone. To su Bojan Bijelić, Šimo Marinović i Stanko Perica. (isusovci.hr)

Na kraju susreta nadbiskup Barišić zahvalio je redovnicama na svim molitvama i žrtvama koje prikazuju Gospodinu za sve vjernike i svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije.

Darovao im je svijeću s ugrađenim logom Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji i pozvao ih je na molitvu za taj susret čije će završno slavlje biti 15. i 16. rujna 2018. u Splitu i Solinu. (IKA)

Nadbiskup Barišić pohodio klauzurne redovnice u Splitu i Trogiru

Hodočašće Klanjateljica Krvi Kristove u Krašić i Karlovac

7. travnja 2018.

14. travnja 2018.

U vazmenoj osmini splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić posjetio je benediktinke u samostanu Sv. Nikole u Trogiru te klarise u samostanu Sv. Klare u Splitu. U već tradicionalnom pohodu, nadbiskup je čestitao redovnicama Uskrs sa željama da novost i radost Uskrslog Gospodina bude još snaž-

Klanjateljice Krvi Kristove predvođene regionalnom poglavaricom i predsjednicom Hrvatske redovničke konferencije s. Anom Marijom Antolović u subotu 14. travnja hodočastile su u Krašić. Gotovo 900 hodočasnika među kojima su osim sestara bile i bivše članice Družbe od kojih su neke stigle

3. travnja 2018.

29 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

iz Austrije i Švicarske, te članovi Zajednica Krvi Kristove, suradnici i prijatelji sestara pristizali su u skupinama koje je dočekivao upravitelj župe vlč. Ivan Vučak, te ih upoznao s nekim detaljima uzničkog života blaženika u Krašiću. Uz razgledavanje župnoga dvora i spomen sobe u kojoj je preminuo bl.

Alojzije Stepinac, hodočasnici su se pomolili u župnoj crkvi te izmolili križni put promišljajući blaženikov život.

Na kraju mise, mons. Sente je predvoditelju euharistijskoga slavlja o. Grgiću i s.

Antolović predao spomen medalje izrađene u prigodi proslave 330. obljetnice sv. Josipa za zaštitnika domovine i 30 godina kako je to svetište uzdignuto na čast nacionalnog svetišta. S. Antolović pak je mons. Senteu za svetište poklonila vlastiti Misal Družbe misionara Krvi Kristove i Klanjateljica Krvi Kristove.

Sestre Klanjateljice Krvi Kristove imaju puno dodirnih točaka s Krašićem i bl. Alojzijem Stepincem. Među prvim Klanjateljicama iz Hrvatske nalaze se upravo sestre rodom iz Krašića i okolice. Prva Klanjateljica iz Krašića bila je s. Vitalina Mađeruh i u samostan u Banja Luku došla je već 1903. godine. U Družbi je iz Krašića i okolice bilo oko 20 sestara. Klanjateljica je bila s. Emanuela Jagunić, kojoj su krsni kumovi bili roditelji bl.

Alojzija Stepinca, kao i s. Alojzija Županac, blaženikova nećakinja. Sam je pak blaženik osobno neke djevojke iz svoga kraja poslao Klanjateljicama. Inače, vlč. Pavao Srketić, župnik iz Krašića 1933. godine pozvao je Klanjateljice da započnu svoje djelovanje u Krašiću. Sestre su imale veliku želju, ali je, nažalost, nisu mogle ostvariti.

Po završetku mise, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove s. Ana Marija Antolović za Informativnu katoličku agenciju pojasnila je kako sestre svake godine na sličan način obilježavaju „Dan Klanjateljica“, ali „ne u smislu da su samo Klanjateljice, nego su one zajedno s ljudima među kojima rade, suradnicima, prijateljima, a na poseban način s članovima zajednica Krvi Kristove koje djeluju i u župama gdje nema Klanjateljica, kao i u župama gdje su nekad djelovale, a ostavile su zasijano sjeme posebnog čašćenja Krvi Kristove“. Naglasila je da je ove godine odlučeno da se hodočašće održi u svetištu Sv. Josipa zbog toga što je sv. Josip zaštitnik našeg naroda, ali i zaštitnik Regije Zagreb Klanjateljica Krvi Kristove.

U subotu 14. travnja sestre su hodočastile u Karlovac svetom Josipu, zaštitniku Regije Zagreb. Okupljanje hodočasnika, njih više od 900 iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine te Austrije i Švicarske u svetištu sv. Josipa dočekao je rektor svetišta mons. Antun Sente, ml., i predstavio im samo svetište. Upoznao ih je i s rijekom hodočasnika koja se slijeva u ovo svetište, a upoznao ih je i s nekim od mnogobrojnih uslišanja po zagovoru tihog čuvara Svete obitelji.

Euharistijsko slavlje predvodio je poglavar misionara Krvi Kristove o. Ilija Grgić u zajedništvu s desetak svećenika koji su dopratili hodočasnike.

Sv. Josip je bio čuvar utjelovljenoga Božjeg Sina i naše sestre od početka prema njemu gaje posebnu pobožnost. I naša utemeljiteljica sv. Marija De Mattias u svojim nam je pismima ostavila dosta zapisa u kojima poziva sestre da imaju veliko povjerenje u sv. Josipa.

Na temelju svjedočanstva naših sestara iz povijesti možemo reći da je na određeni način sv. Josip „ekonom“ naše zajednice. Kad su se sestre nalazile u gradnji škola ili sirotišta, a nisu znale odakle namaknuti sredstva, na poseban su se način znale utjecati sv. Josipu i providnost je došla, rekla je s. Antolović.

Jedna od organizatorica ovoga hodočašća, s. Tomislava Ćavar je rekla kako su ovakva okupljanja novijeg datuma. Prije dvije go-

30

VIJESTI • srpanj 2018.

dine sestre su zajedno s članovima Zajednica Krvi Kristove, suradnicima i prijateljima hodočastile u Banja Luku, jer su tamo davne 1879. započele svoje djelovanje na ovim prostorima. Prošle godine hodočastilo se u Pleternicu, jer se obilježavala 70. obljetnica tragičnog ubojstva naše sestre Eulalije Kulier (1910.–1947.), a godinu ranije bila je obljetnica 70 godina od ubojstva s. Josipe Nevistić (1907.–1946.) koja se također dogodila u pleterničkom kraju. „Ove godine smo tu, u svetištu Sv. Josipa jer je on naš zaštitnik.

Nedavno je završila Godina sv. Josipa, a njega nam žarko preporuča i sv. Marija De Mattias, naša utemeljiteljica. Često je znala svojim sestrama reći ili napisati: „Uzdajmo se u Isusovu Krv i svetog Josipa. Neka sveti Josip bdije nad našim dobročiniteljima. Imajmo vjere i molimo za njih. Ohrabri se i imaj veliko povjerenje u Presvetu Djevicu Mariju i slavnoga svetog Josipa. Molimo mnogo Presvetu Djevicu Mariju i slavnoga svetog Josipa.“ Valja naglasiti da je štovanje sv. Josipa među Klanjateljicama jako prisutno. Više zajednica stavljeno je pod njegovu zaštitu, poput zajednice u Adelaideu (Australija) i Bihaću, gdje sestre vode Knjižnicu pod nazivom „Sv. Josip“, te regionalne kuće na Tuškancu u Zagrebu.

Kada govorimo o povezanosti Klanjateljica Krvi Kristove i sv. Josipa valja naglasiti kako su sestre predvođene s. Herminom Gantert stigle na naše prostore iz Austrije 7. listopada 1879. u Banja Luku, gdje ih je pozvao o.

Franz Pfanner, prior trapističkog samostana Marija Zvijezda. Ime i izgled kuće u koju su sestre ušle bili su znakoviti. Pfanner ju je nazvao Sveti Josip u Nazaretu, i sve je u njoj podsjećalo na „tihu, skromnu i siromašnu kućicu Svete Obitelji“.

U Karlovcu, Klanjateljice Krvi Kristove prisutne su već 90 godina. Zajednica u Karlovcu osnovana je 13. siječnja 1928. godine te je do 1945. glavni apostolat sestara

bio rad u pučkoj kuhinji i vođenje dječjeg vrtića. Godine 1960. dobročiniteljica je poklonila sestrama kuću u Karlovcu u kojoj otvaraju radionicu i trgovinu ručnih radova.

Od 1999. godine sestre žive u novoj kući.

Danas sestre djeluju u dvije župe, Švarča i Novi centar, a ranije su djelovale i u župi Hrnetić. One poučavaju vjeronauk u školi, vode župnu katehezu, animiraju liturgijska slavlja i zajednice Krvi Kristove, rade u bolnici te izrađuju crkveno ruho. (MB) Svečani zavjeti s. M. Ane od Božje Providnosti 15. travnja 2018.

Na svečanom euharistijskom slavlju u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić 15. travnja svoje svečane zavjete položila je bosonoga karmelićanka s.

Marija Ana Od Božje Providnosti (Ljubica Dropulja).

U koncelebraciji je bilo deset svećenika, među kojima i o. Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije, fra Josip Tomas, župnik iz Novog Šehera, rodne župe zavjetovanice, domaći župnik vlč.

Miro Tomas, nacionalni predstavnik Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj vlč. Toni Štefan, duhovnik đakovačkog sjemeništa mons. Karlo Višaticki. Svojim skladnim pjevanjem te svečanom asistencijom slavlje su obogatili i bogoslovi đakovačkog sjemeništa, predvođeni svojim poglavarima, kao i karmelićanski đakon br. Tiho Radan te karmelićanski bogoslovi iz Remeta.

Nakon naviještenog Evanđelja, uslijedio je prema Obredniku kratki upit o pozivu zavjetovanici. Nakon poziva i njenoga odziva predsjedatelj slavlja mons. Đuro je zapitao: „Draga sestro, što tražiš od Boga i njegove Svete Crkve?“, na što je zavjetovanica odgovorila: „Da u svojoj odluci ustrajem do

31 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

smrti, nasljedujući Krista zaručnika u ovoj terezijanskoj obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.“

čežnjom vlastitoga srca, ondje gdje ju želi za svjedokinju svoga uskrsnuća, rekao je mons.

Hranić.

Potom je nadbiskup u nadahnutoj homiliji tumačio evanđeoski izvještaj o dolasku Uskrslog Isusa među uplašene apostole iz Lukina e��������������������������������� vanđelja na temelju četiriju elemenata pouskrsnih izvještaja, povezujući ih i sa životnim putem zavjetovanice. Prvi važan element Isusova dolaska je to što on dolazi u okupljenu zajednicu. Isus smiruje apostole i pokazuje kako je on gospodar svake situacije i kako on vodi povijest i život svakoga čovjeka. Drugi element je da učenici u prvi mah ne prepoznaju Isusa. Isus daje da ga opipaju, pred njima jede, te im time pokazuje kako on nije njihovo priviđenje. Time dolazimo i do trećeg elementa, a to je da „se uskrsnuće ne može razumjeti na čisto racionalni način. Morali su čuti ponovno Pisma i tumačenje Pisama. Sve su oni to već znali, ali moraju slušati iznova, u zajednici, od sada izići iz prizemne logike te naučiti gledati stvarnost Božjim, uskrsnim, duhovnim očima“. Na koncu dolazi poslanje. Isus ih šalje da mu budu svjedoci u svijetu.

Nadbiskup je nadalje kroz prizmu triju zavjeta koje će s. Ana doživotno položiti progovorio o tome kako zavjeti siromaštva, čistoće i poslušnosti stoje posebice kao kritika današnjega mentaliteta koji svoj smisao nalazi u prekomjernom i sebičnom posjedovanju i gomilanju stvari, u permisivnom uživanju i zadovoljavanju vlastitih tjelesnih prohtjeva te želji za neovisnošću o bilo komu. Na koncu je naglasio i značenje klauzure u budućem životu s. Ane, kojom se ona „odriče sebe same, svojih najmilijih i radikalno se odlučuje za pripadnost Bogu u krugu jedne male zajednice, živeći uvijek na istome mjestu s istim sestrama“.

„Svi ovi elementi prisutni su i u životu s. M. Ane. Isusova je bila inicijativa. Završila je školu, radila kao krojačica u različitim firmama. Bila je u zajednici i tu slušala tumačenje Pisama, počevši od zajednice obitelji. Bila joj je potrebna i duhovna zajednica gdje se propitivala o Isusu, razmišljala, rješavala sumnje, i gdje se pojavila želja za predanjem Isusu u redovništvu.“ Govoreći o njenom putu u Karmel, nadbiskup je istaknuo kako je ona cijelo vrijeme bila u zajednici, kako je u svim događajima kroz koje je prošla na putu do svečanih zavjeta prepoznavala Isusovu prisutnost, pa i u onim iznenađujućim situacijama u kojima ga nije mogla razumjeti. Ipak, i tada joj je Isus govorio „Mir tebi.

Ne boj se, ja sam“, te ga sada sluša dok joj tumači Pisma u klauzurnom Redu, nošena

Po završetku homilije s. Ana je ustala, a nadbiskup Hranić je prema Obredniku zavjetovanja ispitao njenu spremnost na polaganje zavjeta nizom pitanja na koja je zavjetovanica spremno odgovorila sa „Hoću!“ Nadbiskup je primio njenu odluku te je pozvao sve prisutne da molitvom podupru zavjetovanicu u njenoj odluci. Uslijedile su litanije obreda redovničkog zavjetovanja za vrijeme kojih se s. Ana prostrla. Nakon litanija zavjetovanica je položila svoje svečane doživotne zavjete u ruke priorice s. M. Ljiljane od Duha Svetoga (Prelić) te nakon potpisivanja obrasca zavjetovanja primila i svečani blagoslov od mons. Hranića. On je potom blagoslovio crnu koprenu i krunicu koju svečano zavjetovane karmelićanke nose o pojasu te ih je predao zavjetovanici. Nakon oblačenja koprene i krunice sestra je od strane zajednice svečano zavjetovanih sestara doživotno primljena u zajednicu.

Na završetku slavlja nadbiskup Hranić sa zahvalnošću se prisjetio pokojnih roditelja s.

Ane koji su rodili desetero djece, od kojih je dvoje sada već pokojno, a dvije kćeri su

32

VIJESTI • srpanj 2018.

predane Bogu u redovničkom staležu: to su s. M. Ana, karmelićanka, i s. Danijela, koja je benediktinka na Pagu. Ohrabrio je i sve prisutne da mole za još takvih „hrvatskih katoličkih obitelji koje su otvorene životu i koje su sačuvale vjeru u našemu narodu, a to nam i sada tako jako treba“.

Sestra Ana je rođena 10. siječnja 1979. u selu Ponijevo, u Župi Novi Šeher kod Žepča u Bosni i Hercegovini, kao deseto i najmlađe dijete pobožnih roditelja, pokojnih Ante i Jele rođ. Budimir. Osnovnu školu započinje u rodnome selu, da bi – poslije preseljenja u obližnje selo Ozimica – ondje i nastavila te dovršila svoje osnovnoškolsko obrazovanje, s jednim prekidom od 9 mjeseci kada kao izbjeglica za vrijeme agresije na hrvatski živalj njenog kraja 1992./1993. boravi u Zagrebu.

Po završetku osnovne škole upisuje srednju školu za krojača u Žepču u trajanju od tri godine. Nakon mature odlazi u Zagreb, kamo su se prije nje iselili njena braća i sestra u potrazi za poslom, i tijekom 9 godina radi kao šivačica (švelja/krojačica) u krojačkim poduzećima. Premda je u obitelji primila jak vjerski odgoj i redovito pristupala svetim sakramentima, dublje vjersko osvjedočenje i Božji zahvat doživljava na jednoj duhovnoj obnovi 2004. godine. S vremenom osjeća da je Gospodin poziva na sve dublje predanje te u svome srcu razabire redovnički poziv.

Spoznajući da su skriveni život klauzure i molitveni poziv njeno mjesto u Crkvi, svoj put posvećenja započinje u karmelu Sv. Male Terezije u Kloštar Ivaniću, a nastavlja ga 5. kolovoza 2014. u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj. U nedjelju Dobrog Pastira, 26. travnja 2015., polaže svoje privremene zavjete u ruke priorice M. Ljiljane od Duha Svetoga tijekom mise koju je predvodio o. Dominik Magdalenić, OCD, prior krčki, te ih kroz slijedeće dvije godine obnavlja u ruke iste priorice. (IKA)

Nedjelja Dobrog Pastira i 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja u Dubrovniku 22. travnja 2018.

Na Nedjelju Dobrog Pastira i 55. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, 22. travnja, dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je koncelebrirano euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike na kojem se molilo za nova, ali i za postojeća duhovna zvanja. Na misi je sudjelovao i dio dubrovačkih bogoslova, a pročelnik Vijeća za pastoral zvanja Dubrovačke biskupije i katedralni vikar don Marin Lučić najavio je seminar koji može pomoći mladima u razlučivanju svoga životnog zvanja i područja u koje ih Bog zove djelovati.

Tri značajke dobrog pastira izdvojio je iz nedjeljnog Evanđelja i više o njima govorio u propovijedi biskup Uzinić. To su: dobri pastir je onaj tko polaže svoj život za ovce; dobri pastir je onaj tko poznaje ovce i ovce poznaju njega te dobri pastir je slobodan činiti ono što čini, ništa ne čini zato što mora nego zato što hoće, a pri tom ga ne motivira interes nego ljubav.

Objašnjavajući evanđeosku prispodobu o dobrom pastiru u koju je i sam Isus uveo primjer suprotan od primjera dobrog pastira, naime primjer najamnika, biskup je kazao: „I pastir i najamnik čine isti posao, ali način na koji to čine je različit. Pastir to čini tako da su mu važnije ovce nego on sam sebi.

Najamnik to čini zato što je važan sam sebi, a ovce su samo sredstvo. Kada dođe vuk odnosno opasnost najamnik bježi, a pastir ne bježi, on daje život. On je hrabri pastir, onaj koji se ne boji darovati, onaj koji želi služiti, njegov interes nije plaća nego dobro ovaca.“ Tumačeći drugu značajku, biskup je kazao kako ta slika poznavanja pastira i ovaca, prenesena na odnos crkvenih pastira i vjernika, nije tek prepoznavanje koje se temelji na sje-

33 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ćanju i dobroj memoriji poput međusobnog prepoznavanja crta lica, imena ili životne situacije, nego je to prepoznavanje po ljubavi. „Pastir prepoznaje ovce svoje jer ih ljubi“, istaknuo je biskup Uzinić, govoreći dalje u terminima evanđeoske slike pastira i ovaca, „i zato osjeća i suosjeća s njima, zna njihove potrebe, osjeća njihove žalosti i radosti.

‘Ovce’ osjećaju da su ljubljene. Zato i ‘ovce’ prepoznaju pastira.“

uz ostalo, dubrovački biskup. Slika dobrog pastira nije samo model za svećenike, redovnike i redovnice nego i model prema kojem svaki kršćanin treba oblikovati svoj život dajući se iz ljubavi drugima oko sebe, a o čemu govore i tri objašnjene značajke. (IKA)

Treća značajka povezuje prve dvije i čini jedinstvenu sliku dobrog pastira, a to je sloboda u kojoj pastir sve to čini. On želi biti dobri pastir i želi se dati dokraja za svoje ovce.

Biskup je to povezao s Kristovim vazmenim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća te kazao kako dobri pastir kroz svoje bezgranično davanje onima kojima se daje potiče i njih da sami sebe darivaju drugima.

24. travnja 2018.

Te tri značajke najbolje opisuju Isusa koji za sebe kaže da je dobri pastir, ali je to i model za one koji su pozvani biti dobri pastiri, kazao je biskup. Slika dobrog pastira je model ponajprije za one koji su u Crkvi pozvani nastaviti Isusovo poslanje kroz duhovni poziv bilo kao svećenici bilo kao posvećene osobe. Zato molitva za duhovna zvanja „ne uključuje samo molitvu za još više duhovnih zvanja“, jer se ne smijemo zaustaviti samo na brojkama, naglasio je dubrovački biskup, nego u molitvu trebamo „uključiti molitvu za one koji jesu i oni koji žele biti duhovno zvanje – da svi oni u Isusu Kristu vide model prema kojemu će oblikovati svećenički i redovnički život“. Da ne budu bilo kakvi pastiri, nego da budu dobri pastiri u davanju i žrtvovanju sebe u ljubavi kako je Isus, Dobri Pastir, to činio.

Biskup Uzinić također je pozvao vjernike da mu se pridruže u molitvi za takva svećenička zvanja. „Bolje da nas nema nego da budemo bilo kakvi pastiri ili da budemo najamnici umjesto da budemo dobri pastiri“, kazao je,

Služba Božja pokrenula biblioteku „Umnici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja“ Glavni i odgovorni urednik časopisa Služba Božja dr. fra Ivan Macut u suradnji s upravom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja osmislio je i pokrenuo novu biblioteku unutar Službe Božje pod nazivom „Umnici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja“.

O svrsi te biblioteke glavni urednik piše: „Franjevci provincije Presvetog Otkupitelja uz vrijedni pastoralni rad bili su itekako angažirani u znanstvenom i intelektualnom radu. Kroz stoljetnu povijest Provincije među njezinim članovima bilo je istaknutih teologa, filozofa, povjesničara, jezikoslovaca, književnika i onih koji su se bavili drugim područjima znanosti. Svi su oni, u povijesnom razdoblju u kojem su živjeli, nastojali pisanom riječju odgojiti nove generacije ne samo novih svećenika-franjevaca nego i ostalih vjernika te na taj način pridonijeti kulturnom i znanstvenom razvoju naše domovine. Nažalost, brojni su s vremenom utonuli u zaborav i to ne samo šire znanstvene i kulturne javnosti, nego i one crkvene i franjevačke.

Biblioteka koju pokrećemo ima za cilj ponajprije otkriti te istaknute i vrijedne intelektualne radnike Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja kroz njezinu povijest, obraditi ih te njihov život, misao i djela iznijeti pred oči naše kulturne i znanstvene javnosti. Pojedini, koji će ući u ovu biblio-

34

VIJESTI • srpanj 2018.

teku, do sada nisu bili na znanstven i sustavan način obrađivani ili je to bilo učinjeno površno i djelomično. Poneki su pak već ranije vrlo dobro obrađeni. Ipak, to nas ne priječi da i njih uključimo u ovu biblioteku, ponovo pročitamo njihova djela te ih na sustavan i znanstven način obradimo. Posao je to koji zahtijeva puno strpljenja i truda, ali smo uvjereni kako će ne samo crkvena nego i naša društvena i akademska zajednica na taj način biti obogaćena životima i znanstvenim doprinosima ovih svijetlih likova našega naroda“.

Prva knjiga koja je u sklopu ove biblioteke izašla nosi naslov Petar Grabić. Nova revija – vjeri i nauci. Knjiga sadrži ukupno 344 stranice i sastavljena je od dva dijela. U prvom su dijelu na sustavan način prikazani život i djelo fra Petra Grabića, dok je u drugom dijelu donesen cjelokupan bibliografski popis časopisa koji je upravo Grabić pokrenuo i bio mu dugogodišnji glavni urednik pod naslovom „Nova revija. Vjeri i nauci“. Knjigu su recenzirali prof. dr. Marko Trogrlić te doc. dr. Marijo Volarević. Uz knjigu je završen i projekt digitaliziranja cjelokupnog časopisa Nova revija i kao takav snimljen na DVD, te je od sada, uz detaljan bibliografski popis u knjizi, uvelike olakšan posao svakom zainteresiranom istraživaču hrvatske teološke misli prve polovice 20. stoljeća.

Biblioteka „Umnici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja“ u skoroj budućnosti očekuje izdavanje i novih djela čime će broj knjiga s vremenom rasti. (IKA) Novi doktor teologije isusovac Tomislav Špiranec 27. travnja 2018.

Otac Tomislav Špiranec obranio je doktorsku disertaciju na Sveučilištu Berkeley u Sjedinjenim Američkim Državama pred četveročlanim povjerenstvom: dr. Eduardo

Fernadez, SJ – mentor disertacije; dr. Ronelle Alexander s CAL Berkeley za hrvatski kontekst; dr. David Gray sa Santa Clare za budizam; Hung Pham, SJ, za ignacijansku duhovnost.

Tomislav Špiranec rođen je 12. prosinca 1971. u Zagrebu. Filozofske i teološke studije završio je na Filozofsko-teološkom institutu i Filozofskom Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Nakon novicijata u Splitu radio je u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji u Osijeku i osnovnim školama u Bizovcu i Sarvašu.

Na isusovačkoj teološkoj školi u Berkeleyu završio je magisterij i doktorat iz komparativne duhovnosti. Na istom je učilištu ovih dana obranio i doktorsku disertaciju: Vrline/ paramitas: Sveti Ignacije Loyolski i Šantideva kao prijatelji na putu života. U doktorskom je radu provedeno komparativno istraživanje o njegovanju vrlina u katoličkoj duhovnoj tradiciji i savršenosti (paramitas) u mahajanskoj budističkoj tradiciji, pod vidikom duhovnih potreba suvremene hrvatske mladeži. Usporedba je učinjena kroz istraživanje dva ključna teksta: Duhovnih vježbi Ignacija Loyolskog iz 16. stoljeća, Baska, katolika i utemeljitelja Družbe Isusove; te Put bodhisattve (Bodhicaryavatara) od Šantideve, indijskog mahajanskog monaha iz 8. stoljeće.

Iako se dvije tradicije radikalno razlikuju na razini doktrinarnih pretpostavki i posljedično, konačnog cilja, oni dijele puno toga na razini prakse vrlina/savršenosti, koje pretpostavljaju zajednički, ljudski, biološko-intelektualni supstrat.

Disertacija dokazuje da sinteza između Ignacija i Šantideve, s obzirom na njegovanje vrlina, može pomoći dubljem razumijevanju i razvijanju katoličke duhovnosti koja je intelektualno i bihevioralno izazovna, važna i uvjerljiva za suvremenu hrvatsku mladež.

35 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Srebrni jubilej s. M. Ljiljane od Duha Svetoga 29. travnja 2018.

Na svečanom euharistijskom slavlju u nedjelju 29. travnja, okružena obiteljskim zajedništvom sestara te u očinskoj prisutnosti nadbiskupa Đure Hranića i umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakića, kao i kancelara vlč. Roberta Jugovića te tajnika vlč. Darija Hrge, priorica bosonogih karmelićanki u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj s. Marija Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić) obnovom zavjeta proslavila je svoj srebrni jubilej – 25 godina redovničkih zavjeta. „Danas je bogat dan kada imamo tri titula: peta je vazmena nedjelja s bogatim čitanjima koja mogu biti program našega vjerničkog, svećeničkog i redovničkog života; blagdan je sv. Katarine Sijenske – velike male žene neobičnog života, a danas je i 25 godina zavjeta sestre priorice“, rekao je na početku predvoditelj misnoga slavlja, nadbiskup Srakić.

Pritom je naglasio kako su ovakve obljetnice prigoda za pogled unazad i zahvalu za sve ono što je prošlo, a isto tako i pogled naprijed da se ustraje na započetom putu.

Mons. Hranić održao je prigodnu homiliju u kojoj je na temelju evanđeoske slike Isusa kao trsa, a njegovih vjernih kao mladica loze na trsu, prikazao bit posvećenog života. „Tijesna je životna povezanost i zajedništvo trsa i loze, oni čine jednu cjelinu. Moji životni sokovi dolaze od Isusa, moj izvor je u Njemu. U ovome kratkom odlomku čak sedam puta se spominje riječ ‘ostati’, što znači potpunu ovisnost loze o trsu.“ Nadbiskup je zatim govorio o trima redovničkim zavjetima u svjetlu slike trsa i loze, ustvrđujući: „Ostajanje u Kristu i Njegovoj riječi tajna je redovničkoga života, napose zavjeta čistoće. To je čistoća srca, potpuna pripadnost Njemu, a posljedica te tijesne povezanosti s Njime življenje je već sada one

eshatološke stvarnosti zajedništva s Bogom.“ Zavjet siromaštva najviše se očituje u spoznaji i prihvaćanju loze da je samo loza i da nema života u sebi, nego ga prima od drugoga, od Trsa, od drugih ljudi jer „bez Trsa umirem, sve mi od Njega dolazi“.

Na temelju zakonitosti iz vinogradarskog života koji se očituje u potrebi i važnosti orezivanja loze kako bi donijela urod uopće, a posebice kvalitetan urod, mons. Đuro ukazao je na sličnu zakonitost i u duhovnome životu, a koja se osobito utjelovljuje u zavjetu poslušnosti. „Potrebno je odrediti i slijediti prioritete u životu. Za prave vrijednosti ostavljaju se neke druge vrednote. Kad bi se sve što raste ostavilo na lozi, ne bi bilo roda.

Ako želim biti plodan moram se podvrgnuti orezivanju. Reže se sve suvišno da ne ometa duh pribranosti, duh molitve i zajedništva s Isusom. Orezivanje uvijek boli. Loze suze kad ih se orezuje. Bolno je i nije lako kad me drugi orezuju i kad se podvrgavam volji drugoga, ali bez toga nema istinske plodnosti“, naglasio je mons. Hranić.

Na kraju homilije mons. Hranić izrekao je čestitku majki Ljiljani. Iako je želja slavljenice bila proslaviti ovaj jubilej tiho i samo u okviru zajednice, oci nadbiskupi izrazili su želju svojim dolaskom iskazati očinsku brigu i ljubav kako prema priorici Ljiljani, tako i prema cijeloj zajednici sestara karmelićanki, istaknuo je nadbiskup Hranić. Osvrnuvši se na pripjev psalma „Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!“, rekao je slavljenici da je to bila i njegova molitva za nju, da i ona bude hvala Gospodnja posred zbora karmelićanki.

Nakon homilije s. M. Ljiljana obnovila je svoje redovničke zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti prema Pravilu i Ustanovama bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.

36

VIJESTI • srpanj 2018.

Sestra M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić) rođena je 12. prosinca 1971. godine u Apatinu kao drugo dijete oca Antuna i majke Kate (rođ. Mihaljev). Bezbrižno djetinjstvo provodi u obitelji u bačkom selu Sonti, gdje pohađa i osmogodišnju školu. Nakon jednog hodočašća mladih Bačke u Rim – po povratku – upoznaje se sa zajednicom bosonogih karmelićanki u Kloštar Ivaniću. Od tada počinje njeno vjerno i trajno pismeno druženje sa sestrama. Povremeno posjećuje karmel u Kloštru, a osobito novoosnovani karmel Sv. Josipa u Šarengradu. Završava srednju medicinsku školu u Somboru, te nakon jednogodišnjega rada u struci, 8. lipnja 1991., na blagdan Srca Marijina, ulazi u karmel Sv. Josipa u Šarengradu.

Pred samo zatvaranje klauzure, 5. listopada 1991. godine za vrijeme Domovinskog rata kao prognanica napušta Šarengrad i sa zajednicom odlazi u Ilok, odakle s konvojem od oko 9 000 ljudi izlazi 17. listopada 1991. godine. Kroz mjesec i pol dana s cijelom zajednicom boravi kod Milosrdnih sestara sv.

Križa u Đakovu. Zbog sigurnosti, po savjetu biskupa Ćirila Kosa, nastavlja zajedno sa svim sestrama put prema Zagrebu, gdje ih velikodušno primaju oci karmelićani u Remetama.

Redovničko odijelo prima na blagdan Svijećnice, 2. veljače 1992. te započinje novicijat. Na blagdan sv. Marka, 25. travnja 1993., na misi koju je predslavio tadašnji karmelićanski provincijal o. Zdenko Križić polaže privremene zavjete na tri godine u ruke priorice M. Karmele od Krista Kralja (Jukanović). Na blagdan bl. Ozane Kotorske, 27. travnja 1996., na misnome slavlju koje je vodio biskup mons. Ćiril Kos polaže svečane zavjete u ruke priorice Dobrile od Bezgrješnog Srca Marijina (Marić).

Kad su stvoreni uvjeti za povratak u matičnu Đakovačko-osječku biskupiju, s cijelom za-

jednicom dolazi 17. prosinca 2001. u nedovršeni samostan u izgradnji u Breznici Đakovačkoj. Dana 30. listopada 2007. odlazi na ispomoć sestarskoj zajednici u Kloštar Ivanić na tri godine, da bi se 13. listopada 2010. ponovo vratila u matični samostan u Breznicu Đakovačku. Na redovitim izborima za vodstvo zajednice 2. ožujka 2013. izabrana je za prioricu samostana na tri godine, a isto tako i na slijedećim redovitim izborima 16. ožujka 2016. (IKA) Blagdan Majke Milosti kod varaždinskih uršulinki 8. svibnja 2018.

Na blagdan Blažene Djevice Marije Posrednice svih milosti, koji se osobito svečano slavi u uršulinskoj crkvi Rođenja Isusova u Varaždinu, u utorak 8. svibnja varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je euharistijsko slavlje. Uz biskupa Mrzljaka, između ostalih suslavio je i preč. Franjo Biškup, duhovnik sestara uršulinki. Zatim, preč.

Stjepan Najman, dekan istočnovaraždinskog dekanata, kao i gvardijani franjevačkih samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić, OFM i fra Mijo Šarčević, OFMCap. To je bila i prigoda da djeca prvih razreda Katoličke škole „Sv. Uršula“ svojim majkama upute čestitku povodom Majčinog dana.

U homiliji biskup Mrzljak je najprije na djeci razumljiv način pokušao približiti osobu Blažene Djevice Marije te naglasiti važnost molitve Mariji koja za nas posreduje kod svoga sina Isusa. No ona je i naša zajednička majka. Rekao je nadalje biskup i kako u ovom vazmenom vremenu liturgijske godine u kojem se nalazimo, kroz Božju riječ koju Crkva pred nas stavlja u liturgiji, razmišljamo o tome kako se rodila prva zajednica vjernika koju nazivamo Crkva. Možemo primijetiti da je nastala u zajedničkoj molitvi, u zajedništvu u kojem je bila prisut-

37 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

na i sama Djevica Marija, rekao je varaždinski biskup i istaknuo koliko je važno da se vjernička zajednica okuplja na molitvu.

Podsjećajući kako je istoga dana u Krašiću sudjelovao na proslavi 120. obljetnice rođenja blaženoga kardinala Stepinca te za tu prigodu iščitavao njegova pisma iz sužanjstva, naišao je i na pismo koje je Stepinac napisao i poslao sestrama uršulinkama u Varaždin. Biskup ga je pročitao u cijelosti, a u pismu između ostaloga stoji Stepinčeva zahvala sestrama za molitve prikazane za njega kao i poticaj sestrama da mole za progonitelje Crkve. „Kako bih inače mogao izdržati ovu sotonsku mržnju, kojom me već više od 10 godina progone neprijatelji Crkve Božje? Njihov se bijes nije ni najmanje stišao do sada i mogao bi se čak pojačati, ali ne zaboravimo ni mi da je uskrsnuće Gospodnje polog njegovih golemih muka. Da uskrsne čovječanstvo i naš narod iz groba grijeha potrebne su žrtve i patnje. No kako je rekao blagousnuli papa Pio XI jednom zgodom: budimo sretni što živimo u ovakvim vremenima kada se može barem nešto doprinijeti za proslavu Krista Gospodina posebnim patnjama i borbama... Čuo sam da ste i vi dosta prepatile. Što bih vam drugo rekao nego ono što je sam Gospodin Isus rekao apostolima: Radujte se i veselite se jer je plaća vaša velika na nebu...

Ustrajte i dalje u molitvi. Ne sumnjam da će iz ovih patnja niknuti novi rod za slavu Božju, a vjerujem da će i vaš starodrevni uršulinski red imati obilatije polje rada u našoj dragoj domovini više nego ikada do sada“, stoji između ostalog u Stepinčevu pismu varaždinskim uršulinkama koje je biskup pročitao.

Biskup Mrzljak primijetio je i kako je, u vrijeme kad su škole bile zabranjene, Stepinac, baš kao prorok, znao da će se Ime Isusovo proslaviti preko škola sestara uršulinki i reda

koji će procvasti. „Vjerujemo i nadamo se da će se i to dogoditi i zato mi je drago da ovo pismo na ovaj Marijin blagdan mogu ovdje pročitati i naglasiti kako je blaženi Alozije vjerovao u moć ustrajne molitve, ali i trpljenja i patnje, i zato trebamo svi zajedno ustrajati u molitvi, i ustrajati moliti Marijin zagovor da nam pomogne, i u školi koju su sestre započele i nadamo se da će i dalje škola napredovati. Ali isto tako da će biti i onih djevojaka koje će se odlučiti da postanu redovnice, rekao bih i učiteljice i odgojiteljice mnoge djece. Neka nam svima pomogne zagovor bl. Alojzija i Blažene Djevice Marije“, zaključio je biskup Mrzljak. (IKA) „Stoljeće salezijanske prisutnosti u Rijeci, 1918. – 2018., oratorij – župa – škola“ 8. svibnja 2018.

Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti, Dan škole 8. svibnja proslavila je predstavljanjem monografije „Stoljeće salezijanske prisutnosti u Rijeci, 1918. – 2018., oratorij – župa – škola“. U dvorani škole o monografiji su govorili dr. sc. Josip Grbac, dr. sc. s. Veronika Popić i dr. sc. Vladimir Rosić, a svečani ton glazbenim i scenskim nastupima dali su sadašnji i bivši učenici škole. Ravnatelj riječke salezijanske zajednice don Drago Detić u uvodnom je pozdravu zahvalio brojnima koji su sudjelovali u prikupljanju materijala i sastavljanju monografije, posebno ravnatelju škole don Niki Tunjiću i profesoricama koje su radile na tekstovima.

Dr. Grbac je predstavljajući monografiju istaknuo odgojnu dimenziju djelovanja salezijanaca koja je u knjizi sveprisutna. „Ova knjiga svjedoči kako se prenosi vjera mladim ljudima našeg vremena. U njoj je iznesena metodologija salezijanskog odgoja koji počiva na tri međusobno povezana stupa: vjera,

38

VIJESTI • srpanj 2018.

znanje i humanizam.“ Grbac je napomenuo da ne treba čuditi obim ovog djela i opširan sadržaj. „Monografije kao ova ne pišu se za danas ili sutra, nego za mnoge buduće generacije.“ Kao temelj salezijanskog djelovanja s mladima dr. Grbac je apostrofirao oratorij, okupljanje mladih uz igru i molitvu. „Oratorij je mjesto života, to je najbolji put za okupljanje mladih i dan-danas, kao i prije sto godina kada je započelo salezijansko djelovanje u Rijeci.“ Monografija svjedoči i o teškim vremenima koje su salezijanci, kao i cijela Crkva prolazili u vrijeme 2. svjetskog rata i nakon njega. „Salezijanci su bili simbol proganjane Crve, što je i razumljivo jer prvi na udaru jednoumlja su oni koji rade s mladima.“ Podsjetio je da Salezijanska klasična gimnazija pravo javnosti dobiva tek nakon demokratskih promjena i uspostavom samostalne Hrvatske prije 25 godina. Do tada je, više od 30 godina, djelovala bez priznanja države, samo kao škola za svećeničke kandidate.

Dr. sc. s. Veronika Popić, sestra milosrdnica, istaknula je kako ova monografija omogućava jasniji pogled u povijest i sadašnjost, ali i budućnost salezijanske zajednice u Rijeci. „Monografija priča priču o ovim neobičnim redovnicima, koji po dolasku u Rijeku umjesto crkve grade i uređuju kazališnu i kino dvoranu. Crkvu Marije Pomoćnice izgradili su tek nakon toga“, rekla je s. Veronika.

Dr. Vladimir Rosić, profesor koji je odgojio brojne generacije salezijanaca, među kojima i don Niku Tunjića, istaknuo je kako je Salezijanska klasična gimnazija s pravom javnosti vrhunac njihova djelovanja. „Danas je ovo srednja škola s blizu 300 učenika u kojoj se iznimno dobro i uzorno radi. Obrazovala je mnoge znanstvenike i intelektualce“, zaključio je dr. Rosić.

Po prvi put u povijesti karmela BSI službu vrhovne poglavarice preuzela sestra iz Hrvatske 9. svibnja 2018.

Na redovitom XVI. Generalnom kapitulu Družbe koji se od 30. travnja do 14. svibnja održava u matičnoj kući u Sittardu (Nizozemska), izabrana je nova vrhovna poglavarica. Po prvi put u povijesti karmela Božanskog Srca Isusova tu je službu preuzela Hrvatica s. Karla Marija od Križa, Magdalena Peranović. Obitelj sestre Karle Marije potječe iz Bošnjaka i odselila se u Njemačku, a 31. 8. 1971. godine s. Karla Marija rođena je u Tübingenu. Ondje završava školovanje.

Godine 1992. dolazi u samostan u Zagreb i započinje svoju redovničku formaciju.

Doživotne zavjete polaže 2. 7. 2000. godine. Proteklih 6 godina sestra je u vrhovnoj upravi obnašala službu vrhovne savjetnice za hrvatsko govorno područje.

Izabrane su također i savjetnice u vrhovnoj upravi za krajeve u kojima Družba djeluje, tj. za njemačko, englesko, španjolsko, portugalsko i hrvatsko govorno područje. Za novu savjetnicu hrvatske Provincije Sv. Male Terezije izabrana je s. Mirjana od sv. Franje Asiškog, Mirjana Banić.

Sestri Karli Mariji i s. Mirjani želimo i molimo obilan Božji blagoslov, zaštitu Karmelske Gospe, naše blažene utemeljiteljice Marije Terezije od sv. Josipa i svetaca Karmelskog reda kako bi njihova služba bila na proslavu Božanskog Srca Isusova. (karmelićanke BSI) Prvi redovnički zavjeti Kćeri Srca Isusova u Lasinji 10. svibnja 2018.

U samostanskoj kapeli Kćeri Srca Isusova u Lasinji, na svetkovinu Uzašašća Gospodnjega, u četvrtak 10. svibnja sisački biskup Vlado Košić predvodio je svečano

39 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

misno slavlje pod kojim su prve redovničke zavjete dale: s. Antonija Marija od Isusa (Olujić) iz Zagreba i s. Franciska Marija od Isusa (Laco) iz Splita.

S biskupom su koncelebrirali lasinjski župnik vlč. Danko Bizjak, župnik iz zagrebačke Kustošije vlč. Božidar Tenšek s kapelanom vlč. Markom Torbarom i povjerenik za mlade Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivan Valentić, a služio je đakon Željko Kovačević.

U homiliji biskup je povezao svetkovinu Kristova Uzašašća s redovničkim zavjetima po kojima se i ove zavjetovanice uzdižu bliže Bogu. Podsjetio ih je na Gospodinovu zapovijed danu apostolima na dan Uzašašća, a to je da idu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje. „One doduše ostaju u samostanu, ali njihov je život poput svjetionika koji pokazuje put. Takvo svjedočenje životom jače je od propovijedanja samo riječima.“ Biskup je pozvao zavjetovanice i da se utječu blaženom Alojziju Stepincu, čiji je 120. rođendan proslavljen dva dana ranije, da ih jača posebno u euharistijskoj pobožnosti i u prihvaćanju žrtve za sav naš narod, a na osobit način za svećenike.

službeni naziv Majka Božja Trsatska od Nazaretske kućice. Zavjetnu misu franjevaca u trsatskoj bazilici predvodio je provincijal fra Ilija Vrdoljak.

Podsjetio je na povijesne činjenice i godinu 1453. kada je Martin Frankopan pozvao franjevce da budu čuvari Trsatskoga svetišta.

Od tada je Gospa naša čuvarica, rekao je fra Ilija. Govoreći o Nazaretskoj kućici koja se prema predaji nalazila na Trsatu, istaknuo je da su biskupi Riječke metropolije jednom prigodom poručili da je Nazaretska kućica – prvo sjemenište. U njoj je živjela Sveta Obitelj koja je tražila i predala se volji Božjoj. U njoj je odgojen Isus, kazao je propovjednik dodajući da franjevci u ovom svetištu vide i svoje „sjemenište“. Gospa je čuvala i budila ovdje mnoga duhovna zvanja, rekao je provincijal i kao primjer naveo bl. Alojzija Stepinca i fra Bonaventuru Dudu.

10. svibnja 2018.

Stepinac se zavjetovao Majci Božjoj Trsatskoj i često joj hodočastio u vremenima kada je boravio u vojsci u Rijeci. Bili su to trenuci kada se lomio i propitivao za svoj duhovni poziv. Također, u trsatskoj riznici čuva se na svili izvezena Zahvalnica bl. Stepinca Majci Mariji koju je darovao nakon povratka iz Rima u znak zahvale što je čuvala njegovo duhovno zvanje, rekao je fra Ilija.

Kao drugu osobu provincijal je istaknuo fra Bonaventuru Dudu, koji je veliki dio svoga života proveo u franjevačkom samostanu na Trsatu.

Riječani 10. svibnja slave Majku Božju Trsatsku, čuvaricu grada Rijeke. Za Hrvatsku franjevačku provinciju Sv. Ćirila i Metoda to je veliki blagdan jer su franjevci te provincije posvećeni Gospi Trsatskoj kojoj je

Na kraju potaknuo je okupljene vjernike na molitvu za nova duhovna zvanja, a franjevce i novake da odgovorno i s poštovanjem posvete svoj život Majci Mariji. (IKA)

Na slavlju su bili nazočni brojni vjernici, rodbina i prijatelji zavjetovanih redovnica, kao i dviju sestara koje su taj dan prvi put obukle redovničko odijelo ušavši u novicijat: s. Magdalena iz Zagreba – Kustošije i s. Ivana iz Vida kod Metkovića. (IKA) Zavjetno hodočašće franjevaca Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda Gospi Trsatskoj

40

VIJESTI • srpanj 2018.

Proslava 120. obljetnice rođenja bl. Alojzija Stepinca u karmelu u Brezovici 10. svibnja 2018.

120. obljetnicu rođenja bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja i duhovnog oca prvog hrvatskog karmela u Brezovici, proslavile su sestre karmelićanke i blaženikovi štovatelji u utorak, 8. svibnja misnim slavljem koje je predvodio vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe Sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci. „Danas se radujemo ne samo zbog vazmenog otajstva, već se radujemo i zbog 120. rođendana bl. Alojzija Stepinca kojega slavimo i zahvaljujemo Gospodinu na daru njegova života i na pouzdanju koje je kroz život imao u Gospodina“, rekao je, između ostalog, vlč. Ocvirk na početku misnog slavlja. Zatim je u prigodnoj homiliji, nadahnjujući se na misnim čitanjima, osobito na Evanđelju (usp. Iv 16,5-11), govorio o vrhuncu vazmenog slavlja, a to je dolazak Duha Svetoga kojega nam je Isus obećao i poslao, da bi nas Duh Sveti poučio u uveo u svu istinu, branio i hrabrio u našemu vjerničkom svjedočenju.

Jednako tako propovjednik je naglasio da taj Duh Sveti vodi i danas Crkvu i zato se Isus i vratio k Ocu da bi nam ga poslao, kako bi Duh jačao naše pouzdanje u Gospodina, osobito u raznim promjenama života. „To je pouzdanje živio bl. Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup, ne samo za vrijeme komunističkih progona već i kao zauzeti pastir naše Crkve, kad je upravljao Zagrebačkom nadbiskupijom. Zagreb je u njegovo vrijeme imao samo četiri župe, a on je osnovao još četrnaest župa, među kojima je i moja Župa Sv. Josipa, gdje se dnevno slavi i hvali Bog“, rekao je vlč. Ocvirk. Potom se prisjetio i samostana koje je tada osnovao nadbiskup, među kojima je i taj karmel, u kojem se moli za svećenike, Crkvu i hrvat-

ski narod, te je pozvao prisutne na molitvu kako bi i danas vodio Crkvu taj isti Duh Sveti koji je vodio tadašnjega zagrebačkog nadpastira.

Sestre su zahvalile toga dana Gospodinu na dijelovima Božjega projekta što ih je ostvario, po Božjem promislu, njihov utemeljitelj i duhovni otac; molile su za njegovu kanonizaciju, obnovile uspomene na susrete prvih sestara s nadbiskupom, čitale retke iz blaženikovog djetinjstva i preporučile mu s vjerom i pouzdanjem život Crkve, Domovine i hrvatskog naroda. (IKA) Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zadru 12. svibnja 2018.

Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je proslavljen u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru u subotu 12. svibnja s pet misnih slavlja. Odlukom zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka, od 1978. g. ta je crkva svetište sv. Leopolda za Zadarsku nadbiskupiju, jer je u njoj sv. Leopold djelovao kao ispovjednik i rektor kapucinskog samostana od 1897. do 1900. g. Tijekom cijelog dana puk je pohodio to svetište i iskazao čašćenje relikviji sv. Leopolda koja je bila izložena na pokrajnjem oltaru kojeg resi velika slika sv. Leopolda Mandića. Središnje večernje blagdansko slavlje predvodio je don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale Sv. Stošije koji upravlja i tom crkvom.

Ususret Trećem nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, don Josip je u propovijedi govorio o vrijednosti braka i obitelji. „Brak je jedinstven, nerazrješiv i svet. Različite zajednice žele se izjednačiti s kršćanskim brakom i reći da je to sve isto.

Nije isto. Ne može ništa imati jednako pravo i vrijednost kao kršćanski brak. Ne zato što je to naš ljudski izum, nego jer je to Božja volja. Brak kao zajednicu jednog muškar-

41 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ca i jedne žene treba čuvati od raznih centara moći koji žele nove istine o braku“, upozorio je don Josip, napominjući da je sv. Leopold potjecao iz plemenite kršćanske obitelji s brojnom djecom. Ta je obitelj bila otvorena životu jer je bila otvorena Bogu, ljubila je Boga i vršila Božje zapovijedi. Don Josip je zamolio zagovor sv. Leopolda „da nas učvrsti u vjeri i moralu da se sačuva brak čija je karakteristika svetost“. „Mnogi žele osporiti to obilježje braka. Brak je Božji naum i zato se vrši sakramentom. To je onda sveti znak, ono što nas nadilazi. Kao kršćani moramo dizati glas i braniti jedinstvo, nerazrješivost i svetost braka koji rađa obitelj“, rekao je don Josip, ističući da je bez obitelji teško zamisliti bilo koji društveni poredak. Potaknuo je roditelje da djeci prenesu Božje vrednote. „Ono što je sv. Leopold primio u obitelji bio je kamen temeljac na kojem je gradio ljudski, duhovni i intelektualni odgoj. Sv. Leopold je čitao ljudska srca. To je mogao jer je iznad svega ljubio Boga. Ljubeći Boga živio je njegove zapovijedi. Nikad nije zaboravio svoju obitelj ni svoju redovničku zajednicu“, rekao je don Josip, ističući da je obitelj kao temelj ljudske zajednice odlučujuća za budućnost domovine i Crkve. „Zbog sve većih izazova i suočavanja s rodnom ideologijom, radikalnim feminizmom, čestim rastavama i mentalitetom koji je zatvoren daru života, mnogi se pitaju kakva će biti sutrašnjica obitelji. Ipak, brojne kršćanske obitelji velikodušno obavljaju svoje poslanje u Crkvi i društvu i tako proročki djeluju u svijetu.

Crkva i društvo trebaju svjedočanstvo majki i očeva koji će odgajati nove generacije da još snažnije i odvažnije žive sakrament Božje ljubavi, brak. Očinstvo i majčinstvo su dva krila za ravnotežu u životu“, poručio je don Josip. Nažalost, sve više ljudi boji se odgovoriti na poziv majčinstva. I papa Franjo upozorava kako smanjenje majčinske prisutnosti u društvu predstavlja opasnost. „Zbog ljudskih sila majčinstvo postaje zatrto. Me-

diji, virtualni svijet, politika i razne udruge nameću svoju viziju majčinstva i model žene besprijekornog tjelesnog izgleda koja uživa u slobodi bez braka i obveza. U vrijeme dezorijentacije potrebno je tražiti svjetlo i snagu za majke kako bi bile blagoslov za svijet. Bog je ženu odjenuo snagom i dostojanstvom da može očitovati istinsku veličinu ženstvenosti“, rekao je don Josip, ističući da istinska ženstvenost ne dopušta da drugi određuju njen identitet. Slika ženstvenosti je ukorijenjena u plan Stvoritelja, a ženski genij je potreban Crkvi i društvu. „Majke su prenositeljice vjere i najljepše baštine koju mogu predati djeci. Nije lako danas pomiriti dužnosti zaposlene žene, supruge i majke. Zbog toga je potrebna snaga, da Crkva i društvo još više vrednuju poslanje žene i majke čija je uloga opterećena, ali nezamjenjiva“, poručio je don Josip. Naglašavajući da Božja zamisao majčinstva ima svoj najsavršeniji model u Mariji koju je štovao i sv. Leopold, don Josip zamolio je zagovor BDM i sv. Leopolda „da naš narod ima ljubavi i poštovanja prema ženi, majci i svakom čovjeku“. (IKA)

Proslava sv. Leopolda Bogdana Mandića i otvorenje Jubilarne godine u Osijeku 12. svibnja 2018.

U subotu, 12. svibnja, župljani Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića iz osječkog Cvjetnog naselja, u zajedništvu s hodočasnicima i gostima svečano su proslavili spomendan svoga nebeskog zaštitnika Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića i otvorenje Jubilarne godine 50. obljetnice župe.

Nakon duhovne priprave tijekom devet četvrtaka, hodočasničkog dana i trodnevnice koju je vodio dr. Davor Vuković, profesor na KBF-u u Đakovu, središnje misno slavlje crkvenog goda bilo je u 11 sati. Euharistiju je predvodio mons. Adam Bernatović, dekan Osječkog zapadnog dekanata, u

42

VIJESTI • srpanj 2018.

zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Ivicom Rebićem i dvadesetak braće svećenika.

Mons. Bernatović u svojoj homiliji posebno je promišljao o vrijednosti krštenja i pripadnosti Crkvi po primjeru sv. Leopolda. Vjernicima je ponudio i protumačio tri vrednote na vjerničkom putu koje je i sv. Leopold svjedočio u svome životu i služenju: poniznost, jedinstvo i molitva.

Na kraju propovijedi mons. Bernatović vjernicima je sv. Leopolda približio sljedećim riječima: „Danas puno znamo o životu sv.

Leopolda, no, znamo li kako je izgledala njegova ispovjedaonica? Mala, jednostavna, bez zraka i često zagušljiva, bez svjetla, puna studeni i u njoj mali stolac: tu je Sveto pismo i Majka Božja i uz njih sjedi i ispovijeda sv. Leopold! Leopold koji pripada Crkvi, voli Crkvu, i od kojega su vjernici odlazili sretni, utješeni i pomireni s Bogom u ljubavi Majke Crkve. Neka i vama dragi župljani i štovatelji sv. Leopolda vaš svetac zaštitnik i nadalje bude nebeski čuvar.“ Euharistijsko slavlje dodatno su animirali župni zbor, redovnici, redovnice i ovogodišnji pričesnici koji su otpjevali psalam i pjesmu zahvale Isusu za vrijeme pričesti. Na kraju euharistije sve nazočne pozdravio je domaći župnik vlč. Ivica Rebić.

Pročitao je uvod u otvorenje Jubilarne godine, kratku povijest župe, najvažnije datume i uspomenu na sve župnike koji su sebe ugradili u župnu zajednicu. Naglasio je kako je u ovoj osječkoj župi prvo svetište sv. Leopolda u Hrvata, nakon njegovog proglašenja blaženim i kasnije svetim.

Posebno je zahvalio prisutnim svećenicima i predslavitelju euharistije, i ujedno ga je pozvao da proglasi otvorenu Ju����������� bilarnu godinu, 50. obljetnicu Župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića. Mons. Bernatović proglasio je jubilej otvorenim, pozivajući sve na molitvu pobožnosti pred relikvijama sv.

Leopolda. Nakon pobožnosti i procesije

s relikvijama, blagoslov i otpust uslijedio je ispred crkve, kod lika sv. Leopolda. Nakon središnje euharistije, vjernici i svećenici druženje su nastavili ispred crkve uz veselu pjesmu KUD-a „Leopold“ iz Osijeka.

Večernje misno slavlje predvodio je vlč. Josip Erjavac, župni vikar iz osječke župe Preslavnog Imena Marijina. Nakon večernje euharistije uslijedio je koncert Puhačkog orkestra DVD-a Retfala i Puhačkog orkestra DVD-a Đakovo. (IKA) Sv. Leopold Bogdan Mandić proslavljen u istoimenoj kapucinskoj župi u Zagrebu 12. svibnja 2018.

Svetkovinu sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je 12. svibnja proslavila istoimena kapucinska župa u Zagrebu-Dubrava. Istoga dana otvorena je i proslava obilježavanja 400 godina nazočnosti franjevaca-kapucina u Zagrebu.

Središnje večernje misno slavlje predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak. U propovijedi je biskup Huzjak vjernike, koji su potpuno ispunili crkvu Sv. Leopolda, potaknuo na nasljedovanje primjera sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je bio u potpunosti u službi Kristove ljubavi prema svakome čovjeku. Posebno se žrtvovao i bio u službi onima koji su tražili pomirenje u sakramentu ispovijedi, podsjetio je biskup Huzjak, dodajući da se kroz toga malog kapucina hrvatskoga roda zrcalilo i Božje milosrđe i ljubav sv. Franje za bližnjega i Crkvu. Na misi je sudjelovalo više svećenika, oko oltara su posluživali kapucinski bogoslovi, a pjevao je župni mješoviti zbor Anselmo Canjuga. Poslije mise nastavljeno je druženje u šatoru u crkvenome dvorištu te je održana dobrotvorna aukcija slika na kojoj se prikupljao novac za zvona koja će se postaviti u toranj crkve.

43 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Nakon dvije jutarnje mise, prijepodnevno misno slavlje predvodio je o. Srećko Rimac, provincijal hrvatskih karmelićana, u zajedništvu sa svećenicima Remetskoga dekanata predvođenima dekanom fra Brankom Lipšom. Život sv. Leopolda bio je u znaku ljubavi prema Kristu i čovjeku, koji je bio blag prema grešnicima, ali nije olako prelazio preko grijeha, rekao je o. Rimac. Posebno je istaknuo zauzimanje sv. Leopolda za slogu i rast u obitelji te za zlostavljane žene, podsjećajući kako je, premda izuzetno blag ispovjednik, oštrim riječima govorio o obiteljskim nasilnicima te jednome, kako je javno poznato, i uskratio oprost. Na misi su sudjelovali i učenici, vjeroučitelji i nastavnici iz osnovnih škola Ante Starčević i Žuti brijeg, a pjevao je zbor Janjevo. Nakon mise članovi mjesne Franjevačke mladeži pripremili su druženje i radionice za djecu ispred crkve.

Proslava blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu–Dubrava završena je svečanom euharistijom u nedjelju 13. svibnja na kojoj su članovi bratstva Franjevačke mladeži dali svoja obećanja. Misu je predvodio župnik fra Miljenko Vrabec uz sudjelovanje gvardijana fra Jure Šimića i asistenciju franjevačkih bogoslova, a izravno ju je prenosila Hrvatska televizija. Na misi je pjevao zbor Frame grada Zagreba.

Proslavi župnoga blagdana prethodila je trodnevnica u sklopu koje su misna slavlja predvodili vlč. Kristo Brkić, župnik Župe pape Ivana XXIII, župnik Župe Sv. Mihaela Arkanđela fra Branko Lipša te župnik Župe Marije Kraljice mira vlč. Marijan Ožegović.

Na uočnici blagdana otvorena je i izložba Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu Ivane Ćavar. (IKA)

Dani dr. fra Bernardina Sokola Split, 18.-20. svibnja 2018.

U povodu 130. obljetnice rođenja svećenika, glazbenika i hrvatskog mučenika dr. fra Bernardina Sokola (20. svibnja 1888. – 28. rujna 1944.), u petak 18. svibnja, u 20 sati, koncertom njegovih skladbi Angelusi i Missa jubilaris, u franjevačkoj crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu svečano je započela smotra „Dani fra Bernardina Sokola“, koji se održavaju od 18. do 20. svibnja u Splitu i Kaštel Sućurcu, pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, u organizaciji Franjevačke provincije Sv. Jeronima iz Zadra, Društva za očuvanje kulturne baštine Kaštela „Bijaći“, Splitsko-dalmatinske županije, Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Instituta za crkvenu glazbu Zagreb, Sveučilišta u Splitu, Grada Kaštela i Hrvatske ratne mornarice, Zapovjedništva Split.

44

VIJESTI • srpanj 2018.

U

ime organizatora, dr. sc. fra Bernardin Škunca pozdravio je najprije nadbiskupa splitsko-makarskoga mons. Marina Barišića, izaslanicu Predsjednice RH dogradonačelnicu Jelenu Hrgović, župana Blaženka Bobana, Gorana Golovka, intendanta HNK-a Split i sve nazočne, uz posebnu zahvalu provincijalu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja Jošku Kodžomanu na ustupljenom prostoru za koncert. Potom se kratko osvrnuo na fra Beranrdinovu glazbenu darovitost, notnu skladbu i pjesničku riječ, te je „Dane dr. fra Bernardina Sokola“ otvorio prigodnim riječima: „Večeras budimo svi fra Bernardin Sokol koji s nebesa izražava pobjedu i ljubav, onaj koji je u časovima utapanja klicao ‘Živio Krist Kralj’, ‘Živio Papa’, ‘Živjela Katolička Crkva’. Kako to večeras velebno zvuči pred ovom slikom Krista Kralja u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Večeras slavimo Krista Kralja i svi budimo Bernardin Sokol!“ Potom je Zbor i orkestar HNK-a Split, pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića izveo koncert skladbi Angelusa i Missa jubilaris fra Bernardina Sokola, a nastupili su solisti: sopranistica Antonija Teskera, tenor Špiro Boban, Terezija Kusanović, alt, Vinko Maroević, tenor, Mate Akrap, bas, Valter Lovričević, violina, Sunčana Tušek, violončelo, Tetyana Borčagivska, orgulje.

Skladbe Angelusa, jutarnje i večernje molitve i pozdravi upućeni Blaženoj Djevici Mariji, crkvene solo popijevke, koje u bogatom skladateljskom opusu fra Bernardina Sokola zauzimaju posebno mjesto, otpjevali su solisti Špiro Boban i Antonija Teskara. Te su skladbe objavljene u njegovu nizu glazbenih izdanja „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“ kao nizu od jedanaest svezaka. Devet svezaka Angelusa sadržava po jednu skladbu, dok su u svicima VI. i VIII. objavljene po dvije skladbe i ukupno ima trinaest Angelusa. Kada su točno skladani

nije poznato, no objavljeni su u Zagrebu 1939. godine pod naslovom „XI. Angelus“.

Svaka skladba uz naslov nosi i ime osobe kojoj je posvećena. Na koncertu ih je izvedeno šest: „Zorom Ranom“, posvećena provincijalu Urbanu Taliji, „Večernje zvono“, posvećeno blagoj uspomeni na franjevca violinistu Jerka Šulinu, „Predvečerje tiho pada“, posvećeno provincijalu u Sv. Ksaveru Ignaciju Mašini, a otpjevao ih je tenor Špiro Boban, dok je sopranistica Antonija Teskara otpjevala dvije: „Kad u zoru“, posvećenu Augustinu Juničiću i „Kad u jutro slavuj pjeva“, posvećenu gvardijanu u Sv. Ksaveru Kerubinu Sišulu. Potom su zajedno otpjevali „Sunce tone“ posvećenu fra Bernardinu Mijolinu.

Nakon toga, Missa jubilaris, najveće djelo fra Berardina Sokola, izveo je Zbor i Orkestar HNK-a Split, pod ravnanjem Ive Lipanovića, uz zborovođu Anu Šabašov i soliste Antoniju Teskeru, Tereziju Kusanović, Vinka Marojevića i Mate Akrapa. Missa je tiskana 1940. godine, a pisana je za mješoviti zbor i samostalne orgulje. Orkestrirao je don Šime Marasović i to je bila treća izvedba.

Prvi put je bila izvedena 1991. u konkatedrali Sv. Petra u Splitu u instrumentaciji don Šime Marovića, pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića. Druga izvedba bila je u Varaždinu za Uskrsni koncert 1992., pod ravnanjem maestra Nikše Bareze u izvedbi simfonijskog orkestra i zbora HRT-a.

Po završetku velebnog koncerta nazočnima je zahvalio tajnik organizacijskog odbora Milivoj Bratinčević, dipl. oec., koji je izvođačima uručio cvijeće, te je izrazio želju i nadu da će jednoga dana fra Bernardinovi zemni ostaci počivati u njegovom rodnom Kaštel Sućurcu.

Potom je, u svojstvu izaslanice Predsjednice RH, dogradonačelnica Splita Jelena Hrgović pročitala pismo predsjednice Kolinde

45 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Grabar–Kitarović. Predsjednica je u pismu izrazila veliku radost i čast. „S velikim zadovoljstvom sam prihvatila pokroviteljstvo na ‘Danima posvećenim fra Bernardinu Sokolu’, hrvatskom mučeniku, priređenim u prigodi 130. obljetnice njegovog rođenja.“ Zatim je fra Stipe Nosić iz samostana Male braće u Dubrovniku pročitao pismo fra Andrije Bilokapića, provincijala Franjevačke provincije Sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, koji je između ostalog u pismu kazao: „Fra Bernardin nije ni slutio da će i svojom mučeničkom smrću (p)ostati svjedokom Mučenika koji s Križa najsnažnije objavljuje Istinu. Sva je njegova ‘krivnja’ u tome što je odlučio živjeti evanđelje; usvojio geslo sv. Franje: ‘Mir i dobro’. Jednoj od najvećih ljudskih gluposti i zlosilja u povijesti ljudskog roda, odjevenoj u ruho komunizma, danas preimenovanog u antifašizam, zasmetala je plemenita pjesnička duša koja dodiruje, svjedoči, besjedi i opjeva ono neizrecivo; šire, dalje – Neizmjerno. Zahvaćen vihorom zla komunista čije su žrtve postali mnoštvo nebrojivo, fra Bernardin je prvomučeni redovnik, svećenik, Crkve u Hrvata. Jedan od mučenika u nizu onih od Kalvarije do dana današnjega. Pridružen je mnoštvu svjedoka evanđelja u zemlji Hrvata…“ Na kraju je zahvalio Odboru te osobito predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar–Kitarović na podršci i na činjenici da je prihvatila biti pokroviteljicom tih spomen-dana. Zahvalio je svima koji su dali svoj obol u službi istine i dobra…

Program je vodila Lejdi Oreb, koja je nadahnuto govorila o životu i djelu fra Bernardina Sokola, između ostalog posebno ističući da je on bio važno ime hrvatske glazbe 20. stoljeća u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, izvođen u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Nakon što su ga ubili partizani 1944. godine, njegova glazba u potpunosti je potisnuta iz svih prostora javnih izvedbi, kako

koncertnih – svjetovnih, tako i crkvenih – liturgijskih… Sve do uspostave drage nam Domovine, izvođenje njegovih djela bilo je zabranjeno.

Organizacijski odbor proslave tvorili su fra Bernardin Škunca, Tonči Burić, Milivoj Bratinčević, Renata Dobrić, Mario Cifrak, don Ivan Delić, fra Ante Bilokapić, fra Stipica Grgat, Milivoj Biočić, Vito Balić, Vladan Vuletin, Miro Luketin-Sarajčev i Petar Kraljević.

Znanstveni skup U subotu 19. svibnja u Nadbiskupskoj palači, Podvorje u Kaštel Sućurcu započeo je znanstveni skup u povodu 130. obljetnice rođenja fra Bernardina Sokola, hrvatskog svećenika i glazbenika. Nakon hrvatske himne, sve nazočne je pozdravio gradonačelnik grada Kaštela Denis Ivanović koji je posebno uputio riječ zahvale župniku don Ivanu Deliću i svim organizatorima, te je istaknuo da su upravo dobili odobrenje da se zemni ostaci mučenika i glazbenika fra Bernardina Sokola mogu iskopati i prenijeti u njegovo rodno mjesto Kaštel Sućurac. Potom je dožupan Luka Bačić, u ime Županije splitsko-dalmatinske i župana Blaženka Bobana poželio svima dobrodošlicu, ističući kako će ovaj skup rasvijetliti lik fra Bernardina Sokola. Nakon toga Nedjeljko Nedo Kovačev kao uvodnu pjesmu otpjevao je „Glasna, jasna“, a fra Stipe Nosić iz samostana Male braće u Dubrovniku pročitao je pismo provincijala fra Andrije Bilokapića.

Provincijal se ispričao što osobno ne može biti dionikom „Dana fra Bernardina Sokola“ te dodao: „Ali sam s vama onim najboljim dijelom svoga bića. Spomen je jedna od osnovnih označnica kršćaninova postojanja, mi sada postojimo iz onodobnog i smjeramo prema svedobnom. Izrastamo iz onoga što se zbilo i pružamo ruke prema neprolaznom: Vječnom… Spomen na Ras-

46

VIJESTI • srpanj 2018.

petoga i Uskrsloga postao je spomen-čin koji je odredio životni put fra Bernardina Sokola. Odlučio ga je slijediti redovničkim i svećeničkim načinom postojanja, svoju bogatu nadarenost stavio je u službu evanđelja.

Opjevao je otajstvo Boga i čovjeka, Otkupitelja i čovjeka otkupljena. Bogom dotaknut, doticao je zbiljnost postojanja koja je onostrana onomu što se može vagati, zbrajati i mjeriti; ispitivati u laboratorijima ovoga svijeta. Pjesnici, Kristovi vjernici, svjedoci neprolaznih vrednota, postoje iz onoga najzbiljskijega koje omogućuje postojanje.

Oni su redovito ukor ljudskoj gluposti…

Zahvaćen vihorom zla komunista čije su žrtve postali mnoštvo nebrojivo, fra Bernardin je prvomučeni redovnik, svećenik Crkve u Hrvata. Jedan od mučenika u nizu onih od Kalvarije do dana današnjega. Pridružen je mnoštvu svjedoka evanđelja u zemlji Hrvata… Svima želim da nam fra Bernardin Sokol bude pitanje i odgovor u našem ljudskom traženju i kršćanskom hodu…“, ističe se u pismu provincijala Bilokapića.

Zatim je prvi dio znanstvenog skupa pod nazivom „Životni put fra Bernardina Sokola“, kojim je presjedao dr. sc. Vladan Vuletin, započeo izlaganjem dr. sc. fra Stipe Nosića iz samostana Male braće u Dubrovniku naslovljenim „Iz životopisa fra B. Sokola, novije spoznaje“. Izlagač je predstavio fra Bernardina na sljedeći način: „Krsno ime fra Bernardina Sokola bilo je Luka. Nakon što je 1905. stupio u franjevački red počeo se baviti glazbom. Kao svećenik odlazi na studij glazbe i teologije u Klosterneuburg kraj Beča, gdje je boravio od 1915. do 1917. Nakon toga je do 1924. na Franjevačkom učilištu u Dubrovniku predavao moralku, crkveno pravo i glazbu. God. 1925. doktorirao je teologiju, a na Papinskoj višoj glazbenoj školi 1926. završio je muzikologiju. Od 1927. do 1929 na Teološkom fakultetu u Zagrebu predavao je koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju.

Poslije je živio na otoku Badija kraj Korčule, gdje je bio profesor glazbe na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Uz uspješan pedagoški rad i komponiranje iskazao se i kao nakladnik. Tu se posebno ističe njegov veliki glazbeni projekt „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“. Surađivao je s više glazbenika u domovini i inozemstvu, a još za života ime mu je uvršteno u neke strane glazbene leksikone. U Zagreb je ponovo došao 1941., kako bi nastavio svoje izdavačko djelovanje.

U tome ga je spriječila bolest, ali i ratne neprilike, pa se na Badnju vratio u veljači 1944. Tu su ga lažno optužili da je odao partizane, pa ga je nekoliko njih u noći 28. rujna 1944. uhitilo i odvelo iz samostana.

Nekoliko dana nakon toga, more je izbacilo njegovo tijelo na obalu Orebića, gdje je od skupine mještana u tajnosti pokopan.

Poslije toga njega i njegova djela prekrio je veo šutnje. Pripadnici OZNA-e prigodom njegova uhićenja odnijeli su iz njegove sobe više spisa, a neki od njih nađeni su tek nakon 74 godine. Među njima je i njegovo pismo iz kojeg se vidi da nije volio partizane, ali i da ih nije odao. Ubijen je nevin, bez suda, a tijelo mu još leži na plaži u Orebiću.“ Prof. dr. sc. Marko Trogrlić i Marijan Buljan, doktorand na studiju povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu održali su izlaganje „Vjersko i društveno stanje u Kaštelima, od kraja 19. st. do kraja Drugog svjetskog rata“. Cilj izlaganja bio je prikazati vjersko i društveno stanje toga vremena, pri čemu se nije moglo zaobići ni političko razdoblje koje je gotovo posvema obuhvatilo život fra Bernardina Sokola.

Doc. dr. sc. Mladenko Domazet, povjesničar s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u svom izlaganju „Kaštel Sućurac u vrijeme rođenja fra Bernardina Sokola“ fokusirao se na relativno kratko razdoblje Kaštel Sućurca, koje započinje 1888., godinom rođenja Luke Sokola (fra Bernardina), odrastanjem

47 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i pohađanjem osnovne škole i njegovim odlaskom iz rodnog Kaštela u jesen 1900., kada nastavlja izobrazbu na otočiću Košljunu.

Mo. Josip degl'Ivellio, zborovođa i skladatelj, u svome je izlaganju „Fra Bernardin Sokol kao član Družbe ‘Braća Hrvatskoga Zmaja’ – Zmaj putaljski“ objasnio ulogu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ u vremenu od njezina osnutka 1905. do ukinuća 1946., naglašavajući posebno okupljanje intelektualne, umjetničke, vjerske i političke elite u Družbi, u čijem je članstvu bio i fra Bernardin, koji je pisao skladbe posvećene Družbi i Pjevačkom zboru s domoljubnom tematikom te temom Starog grada Ozlja, koji je bio u vlasništvu Družbe, kao vječnog nadahnuća mnogih skladatelja.

Potom je, nakon kratke stanke, slijedio drugi dio znanstvenog skupa pod nazivom „Glazbeno stvaralaštvo fra Bernardina Sokola“ koji je započeo izlaganjem mo. fra Stipice Grgata, orguljaša, dirigenta iz samostana Gospe od Zdravlja u Splitu i dr. sc. Vite Balića, muzikologa s Umjetničke akademije u Splitu, naslovljenim „Predstavljanje izvornih i novih notnih izdanja fra Bernardina Sokola s posebnim osvrtom na zbirku Angelusa“. Izlagači su predstavili izdanja Angelusa i Misse jubilaris te najavili nova izdanja svih misa, jer su to djela kojima je Sokol stekao neizbrisivo mjesto i u liturgijskoj glazbi prve polovine 20. stoljeća u Hrvatskoj.

Prof. dr. sc. Hana Breko-Kustura, muzikologinja iz HAZU-a u Zagrebu i dr. sc. Vito Balić, muzikolog s Umjetničke akademije u Splitu priredili su izlaganje „Paradigme (liturgijskih) skladbi fra Bernardina Sokola, novi pogledi i pokušaj revalorizacije“, čiji je predmet istraživanja uglavnom europska i hrvatska kontekstualizacija te nova raščlamba odabranih misa koje je skladao fra Bernardin Sokol.

Prof. dr. sc. Ivana Tomić Ferić i dr. sc.

Jelica Valjalo Kaporelo, muzikologinje s Umjetničke akademije u Splitu održale su predavanje „Svjetovna glazba fra Bernardina Sokola“ u kojem su analizirale njegovu rukopisnu harmonizaciju i zabilježbe o kontrapunktu pod naslovom „Nekoje misli glede Polifonije“, i naposljetku izvele zaključak o primjenjivosti te notne građe u današnjoj glazbeno-pedagoškoj praksi.

Dr. sc. Tea-Tereza Vidović Schreiber s Odsjeka za rani i predškolski odgoj Sveučilišta u Splitu imala je izlaganje „Stilske značajke pjesama biranih za ‘Glazbene monologe’ fra Bernardina Sokola“.

Dr. sc. Vladan Vuletin, muzikolog, dirigent i skladatelj s Filozofskog fakulteta u Splitu održao je izlaganje „Fra Bernardin Sokol u krugu svećenika glazbenika u Kaštelima novijeg doba“ u kojem je govorio o trojici crkvenih glazbenika koji su rođeni u Kaštelima. Riječ je o franjevcima Bernardinu Sokolu, Ivi Peranu i dominikancu Jordanu Viculinu iz Kaštel Lukšića. Sva trojica djelovala su kao glazbeni pedagozi, zborovođe i orguljaši, a bili su i skladatelji. I dok je fra Ivo Peran kao skladatelj bio iznimno popularan za svoga života, glazbeno djelo Sokola i Viculina, nakon njihove tragične smrti u Drugom svjetskom ratu, palo je u zaborav. Od početka dvadesetih godina 20. stoljeća o njima se počelo pisati, a i njihova djela su se ponovno počela izvoditi. Među ovom trojicom kaštelanskih crkvenih glazbenika najplodniji skladatelj je fra Bernardin Sokol.

Nakon toga slijedila je stanka do popodnevnih sati, kada se održao treći dio poslijepodnevnog znanstvenog skupa.

48

VIJESTI • srpanj 2018.

Okrugli stol Treći dio znanstvenog skupa u subotu 19. svibnja nastavljen je, poslijepodne, pod nazivom „Fra Bernardin Sokol u promicanju glazbene kulture“, pod predsjedanjem mo.

Josipa degl’Ivellia. Započeo je glazbenim prilogom „Fra Bernardin Sokol: Iz glazbenih monologa“ koji su izveli Zoran Velić za glasovirom i tenor Goran Velić. Skup je završio okruglim stolom na temu „Valorizacija glazbenog i pedagoškog djela fra Bernardina Sokola“, sa sudjelovanjem glazbenika i muzikologa, a predvodila ga je muzikologinja prof. dr. sc. Hana Breko Kustura.

Prvo izlaganje je imao doc. dr. sc. Josip Dukić, povjesničar s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, koji je trebao izlagati u prvom dijelu znanstvenog skupa, na temu „Komunističke čistke i ubojstvo fra B. Sokola“, gdje je govorio o brojnim likvidacijama i nastojao je rasvijetliti i slučaj poznatog franjevca Sokola, čija je smrt samo jedna u nizu svih onih stradalih intelektualaca koje su komunisti smatrali izravnom prijetnjom njihovom dolasku na vlast. Nabrojio je crne liste, tzv. crne knjige u kojima se odlučivalo što raditi s okrivljenim ljudima, od osnutka OZNA-e. Bez suda su likvidirali 2156 osoba u Splitu, dok za Kaštela, Omiš itd. nema podataka… sve to pod cijenu da dođu na vlast, i pod cijenu masovnih likvidacija. I nakon 30 godina istraživanja nije utvrđen broj ubijenih ni u Dalmaciji ni u Hrvatskoj, a ne postoji ni volja da se te žrtve popišu, niti im se daje osobita pozornost.

Potom je slijedilo predavanje „Uloga fra Bernardina Sokola u pokretanju inicijative za glazbenu formaciju u Crkvi u Hrvata“ prof. dr. sc. o. Marijana Steinera, liturgičara i glazbenika s Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, koji je kazao da je fra Bernardin Sokol na svom studiju crkvene

glazbe u Klosterneuburgu kraj Beča i u Rimu, upravo na tamošnjim glazbenim institucijama spoznao vrijednost i važnost sustavne glazbe i izobrazbe i već tada „sanjao“ o nečemu sličnom u našoj domovini, te je za cilj postavio osnivanje crkvene glazbene škole po uzoru na Austriju, Italiju i Sloveniju.

Dr. sc. Joško Ćaleta, etnomuzikolog i skladatelj s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu održao je izlaganje „Doprinos fra Bernardina Sokola hrvatskoj etnomuzikologiji“ u kojem je govorio o Sokolu koji odabire crkvenu pučku glazbu kao predmet svojeg istraživanja te je povukao paralelu sa Brankom Marićem iz BiH, koji prvi u svojim radovima spominje gangu.

Prof. dr. sc. Edo Škulj, muzikolog, glazbenik iz Ljubljane priredio je izlaganje na temu „Tragovi i odjeci fra Bernardinovih skladbi u Sloveniji“ koje je pročitao fra Bernardin Škunca. U njemu se govorilo o prisutnosti fra Bernardina Sokola u slovenskim glasilima. Istaknuto je kako je bio najprisutniji hrvatski glazbenik u slovenskim glasilima, posebno u Crkvenom glasniku. Slovenci su cijenili fra Bernardina, te je autor potražio sličnoga slovenskog glazbenika, i pronašao ga je u Francu Kimovcu te ih je usporedio, jer su slične glazbene izobrazbe. Skladali su slične kompozicije, crkvene najviše, premda je Sokol bio otvoreniji u svjetovnim temama.

Voditelj mo. Josip degl’Ivellio na kraju je kazao da se fra Bernardin rodio u Kaštel Sućurcu, ali po njemu se je on „rodio na otočiću Badije“, gdje je stvarao, skladao… te pozvao da se ovaj skup održi i u Korčuli, kako bih se skinula ljaga s njegovog imena.

Nakon toga održan je okrugli stol na temu „Valorizacija glazbenog i pedagoškog djela fra Bernardina Sokola“ u kojemu su sudjelovali glazbenici i muzikolozi, a predvodila ga je muzikologinja prof. dr. sc. Hana

49 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Breko Kustura, koja je kazala kako treba da se nanovo istraži faktografija, odlazak na izvore o fra Bernardinu. „Ovaj skup je treći, kruna svega i korak dalje u pokušaju vraćanja vrednovanja i progovaranju o fra Bernardinu Sokolu kao glazbeniku. Jesmo li svjesni onoga što je kazao o. Marijan Steiner, da je fra Bernardin kozmopolit svog vremena, vrhunski glazbenik, koji njeguje svetu glazbu, ali se obraća i puku, nazočan je u svim sferama, piše, bori se za institucionalno crkveno obrazovanje. Njegova je inventivna, brojna i zanatski briljantno napisana glazba, on ne podilazi slušatelju, već odražava čovjeka koji je prije svega polifoničar, jer u onom trenutku kad mislite da misa nije sakralna, on se vraća Angelusu“, rekla je prof. dr. sc. Hana Breko Kustura. Dr. Vito Balić, koji je išao na fra Bernardinove izvore, kao najbolji poznavatelj njegovih djela, koji je čitao note, svirao, ušao u srce Bernardina Sokola, ovom prigodom je kazao, „kako je zadivljujuće, kolika je količina skladane glazbe i veliko profesionalno znanje s minimumom pogrešaka u tiskanom izdanju, jer je Sokol vrhunski znao svoj zanat“.

Sokol zaslužuje da se vrati u svoj narod odakle je ponikao, bio je vizionar, vrhunski skladatelj, nije mu s Badije trebao internet.

Trebalo bi naći crkveni zbor koji bi izvodio njegovo glazbeno stvaralaštvo, napraviti jedan izbor, kako bi Sokol zaživio i u crkvenoj izvedbi. Što je Bernardin Sokol u svojem vremenu i što nam je ostavio danas?, upit je kojim je završio okrugli stol.

Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, jedna od organizatorica skupa, kazala je da će se potruditi da GKK u suradnji s djecom napravi igrokaz o fra Bernardinu Sokolu, koji je bio i dječji pjesnik, kako bi svekolikoj hrvatskoj javnosti približili ovog vrhunskog hrvatskog glazbenika, franjevca, hrvatskog mučenika.

Dr. Mihovil Biočić upitao je don Josipa Dukića može li se zatražiti službena rehabilitacija fra Bernardina Sokola u društvu, i kazati istina: da on nije kriv, jer to je bio zločin, da su ga crveni zlikovci ugušili. Može li biti službene rehabilitacije? Kazati javnosti da je bio pošten čovjek, hrvatski mučenik i velik glazbenik? Don Josip Dukić odgovorio je da je znanstveni skup najbolja rehabilitacija te da treba i dalje istraživati i pokazati ljudima povijesni kontekst i ono što su ljudi stvarno napravili.

Znanstveni skup je završio riječima zahvale dr. sc. fra Bernardina Škunce, jednog od organizatora, u ime Provincije Sv. Jeronima, koji je posebno naglasio da je fra Bernardin ljubio Katoličku Crkvu, Papu, Domovinu, hrvatsko selo, bio je prirodoljub, domoljub, čovjekoljub, imao je silan unutarnji zanos elementarnog Dalmatinca, �������������� a te se karakteristike iščitavaju u naslovima njegovih glazbenih i pisanih djela. Potom je posebno zahvalio onima koji su uz njega nesebično doprinijeli da se ovi „Dani“ održe, a to su Milivoj Bratinčević, prof. Mihovil Biočić, dr.

Vladan Vuletin, i posebno Renati Dobrić, ravnateljici Gradske knjižnice Kaštela te ostalim članovima organizacijskog odbora, i pozvao je sve predavače da što prije predaju svoje radove kako bi se otisnuo Zbornik do 28. rujna, za obljetnicu smrti fra Bernardina Sokola kada će biti izvršen prijenos njegovog tijela u rodna Kaštela.

Milivoj Bratinčević u ime Društva „Bijaći“ zatvorio je znanstveni skup riječima kako zabrinjava šutnja na Korčuli o fra Bernardinu Sokolu. „Mi želimo samo našega hrvatskog mučenika, vrsnog glazbenika fra Bernardina Sokola izvući na svjetlo dana. I nećemo u tome stati. I Sokol će ponovno letjeti!“, rekao je slikovito Bratinčević.

Program je vodila Lejdi Oreb, koja je prelijepim duhovnim i domoljubnim mislima

50

VIJESTI • srpanj 2018.

„Svjedočiti Istinu“ suživljeno oplemenila i uljepšala sveukupni program posvećen fra Bernardinu Sokolu.

Završetak „Dana dr. fra Bernardina Sokola“ U prepunom klaustru samostana Sv. Ante na Poljudu, nakon mise u nedjelju 20. svibnja tradicionalnim pučkim slavljem završena je trodnevna smotra „Dani dr. fra Bernardina Sokola“ koja se održala od 18. do 20. svibnja u Splitu i Kaštelima.

Na koncertu su nastupili Župni zbor Sv. Jurja m. iz Kaštel Sućurca, Klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, Klapa Podvorje iz Kaštel Sućurca te Pučki pivači zbora „Sv. Cecilija“ iz Župe Uznesenja BDM iz Kaštel Lukšića.

Program je vodila Lejdi Oreb.

Dr. sc. fra Bernardin Škunca na kraju zatvaranja prvih Dana priređenih u čast fra Bernardina Sokola ponovio je i naglasio da se ne zaboravi: „U svemu svojem bogatom i plodonosnom životu fra Bernardin je djelovao s velikim zanosom, moglo bi se kazati, strastveno: i kao domoljub-Hrvat i kao vjernik-katolik i kao glazbenik. Postao je po tome poznat, što je očito teško padalo šumskim partizanima koji su, hvatajući vlast, fra Bernardina kao posve nevinoga bogoljuba, domoljuba i čovjekoljuba htjeli likvidirati. To su, nažalost, učinili na okrutan način: u noći 28. rujna godine 1944. uhitili su ga u samostanu na Badiji, ukrcali u brod, navodno za ispitivanje na Visu, ali su ga na pola puta između Badije i Orebića pretukli i utopili u more. U slutnji da će se s njime dogoditi najteže, uoči uhićenja na pisaćem stroju napisao je: ‘Ka me budu htjeli ubiti kliknut ću: Živio Krist Kralj, Živio Papa, Živjela katolička Hrvatska’. Nakon takvoga strašnog umorstva, komunističke vlasti su nametnule strogu šutnju i o smaknuću i o životu i velikom glazbenom djelu fra Bernardina Sokola. Dolaskom demokratske

Hrvatske, došlo je vrijeme da učinjeno zlo postane još veće zlo, a da nevini i veliki franjevac i glazbenik postane još veći, da dobije sjaj pravednika i veličinu glazbenika. Potom je zahvalio županu Blaženku Bobanu, pokroviteljici Predsjednici RH, gradonačelniku Kaštela i drugim sponzorima na podršci za organiziranje obilježavanja fra Bernardinova 130. rođendana, a posebice Renati Dobrić, Milivoju Bratinčeviću, Mihovilu Biočiću te javnim medijima „na promicanju osobe koja je istinska veličina za Hrvatsku“.

Tajnik Organizacijskog odbora Milivoj Bratinčević kazao je da su u povodu 130. obljetnice rođenja franjevca, glazbenika i hrvatskog mučenika dr. fra Bernardina Sokola već od 2011. godine pokrenute brojne aktivnosti vezane uz otkrivanje posljednjeg počivališta fra Bernardina Sokola na pretpostavljenom mjestu u blizini plaže Trstenica u Orebiću uz vjerodostojne izjave svjedoka, a što je u konačnici urodilo konkretnim pokretanjem postupka od strane Ministarstva branitelja, Odjela za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, nakon čega bi trebala uslijediti ekshumacija u što skorijem roku. Pozvao je sve nazočne da se pridruže u promicanju djela i lika toga velebnog glazbenika i mučenika na sljedećoj proslavi koja će se prirediti 28. rujna u prigodi 74. obljetnice mučeničke smrti fra Bernardina Sokola, u njegovu rodnom Kaštel Sućurcu.

U prigodi 130. obljetnice rođenja fra Bernardina Sokola, na Duhove, u nedjelju 20. svibnja u franjevačkoj crkvi na splitskome Poljudu, svečano liturgijsko slavlje predvodio je fra Ivan Sesar, generalni definitor franjevačkoga reda uime generalnoga ministra franjevačkoga reda fra Michaela Perrya u koncelebraciji fra Bernardina Škunce, o. Marijana Steinera, fra Ante Bilokapića, gvardijana samostana Svete Trojice, Tomislava Hrstića, župnika te fra Šimuna Škibole i fra Ante Udovićića.

51 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Na početku euharistijskog slavlja, vikar Provincije Sv. Jeronima u Zadru pročitao je pismo fra Michaela A. Perija, generalnog ministra Reda Male braće, u kojemu je zahvalio riječima: „Od srca zahvaljujem na pozivu kojim ste me počastili da s vama franjevcima i hrvatskim kršćanskim pukom obilježim 130. obljetnicu rođenja fra Beranrdina Sokola, poznatog glazbenika i nevino ubijenog fratra Reda Male braće. Zbog svojih ranije preuzetih obveza nisam u mogućnosti danas biti s vama, moje je srce ispunjeno radošću zbog vašeg slavlja i želje da otmete zaboravu sve nevino pobijene fratre na vašim prostorima kao i sve druge žrtve nasilja i mržnje…

Zahvaljujem i svom osobnom delegatu, generalnom definitoru i prokuratoru Reda fra Ivanu Sesaru, koji sudjeluje u slavlju i koji će vam moći prenijeti moje pozdrave i molitve, te me na taj način učiniti svjedokom slavlja i vaše radosti… Svjestan kako smo danas, možda više nego ikad, potrebni ovih kršćanskih, evanđeoskih vrijednosti i franjevačkih ideala“. Pozvao je na molitvu za očuvanje vjere u Boga i za izgradnju mira i pravde, na odgoju i dijalogu, u korist slobode i poštovanja ljudskog i svega stvorenoga. „Djelatno zalaganje oko evanđeoskih i kršćanskih vrednota jest znak da vjera u Boga����������������������������������������� koju su vam prenijeli vaši preci i franjevci u vašemu narodu, vjera koja je kroz prošla stoljeća ispunjena dramama, krvlju, odricanjima, ali i radosnim svjedočenjem, još uvijek živi. To je zalog da će vas ista vjera i pobožnost snažiti u dramama današnjeg vremena. Neka vas Gospodin ispuni silom svoga Duha Svetoga kako biste se pouzdali u njega i imali odvažnosti za svjedočenje evanđelja u svim vremenima, a Blažena Djevica Marija, zaručnica Duha Svetoga, kako ju je volio zazivati sveti Franjo, neka vam bude zaštita“, poručio je u pismu generalni ministar Reda manje braće.

Fra Ivan Sesar je u uvodu u euharistijsko slavlje naglasio: „Svaka euharistija je slavlje radosne zahvalnosti Bogu za njegovu sebedarnu ljubav koju nam je iskazao i tajno iskazuje u svome Sinu, ali i u Duhu Svetomu koga nam je obećao njegov Sin poslati nakon odlaska s ove zemlje. Današnja svetkovina nam svjedoči da je Duh došao dok su učenici bili sabrani u ustrajnoj molitvi…

Upravo tražeći Istinu u ovom svetom slavlju sa zahvalnošću i ponosom sjećamo se i našega fra Bernardina Sokola, franjevca, poznatog glazbenika i odvažnog svjedoka vjere o njegovoj 130. obljetnici rođenja, a ujedno se sjećamo i svih drugih žrtava iz našega naroda, među kojima je i veliki broj franjevaca koji su svojom mučeničkom smrću posvjedočili vjernost i ljubav prema Kristu i Crkvi. Onoj istoj Crkvi koja se danas na svetkovinu Duhova spominje svojih početaka.“ Fra Ivan je u propovijedi kazao: „Imajući pred očima ono što je zapisano o fra Bernardinu Sokolu, tom odvažnom svjedoku vjere i vjernom sljedbeniku sv. Franje Asiškoga, kojega se upravo danas na dan Pedesetnice sa zahvalnošću i ponosom sjećamo na njegov rođendan, otkrivamo kolike su snažne riječi duhovske u Posljednici u kojoj molimo Duha Svetoga da dođe, da nas zrakom svoje milosti posjeti. U toj istoj Posljednici žarko smo zamolili Duha Svetoga da postane djelotvoran u našemu životu, jer bez božanstva njegova čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu…“ Nadalje je istaknuo da je Duh Sveti u fra Bernardinovu životu postao djelotvoran jer je fra Bernardin bio svjestan kako je bez dara Duha Svetoga čovjek bez ičega. „Zato je provodio vrijeme u molitvi otvarajući se njegovom božanskom djelovanju, dopustivši da oganj ljubavi zapali njegovo srce i da mu podari hrabrost da i u trenutku okrutnog ubojstva ostane vjeran onome kojeg je lju-

52

VIJESTI • srpanj 2018.

bio iznad svega i za kojeg je bio spreman i život položiti… On je bez ikakve dokazane krivnje, bez suda i sudišta, bez prava na obranu, voljom onih koji očito nisu bili vođeni Duhom Svetim, nego zarobljeni i zaslijepljeni mržnjom prema križu Kristovu i svemu onom što dolazi od Duha Božjega, 28. rujna 1944. odveden iz samostana na otočiću Badiji i bačen u morske dubine koje i danas kriju istinu o detaljima vezanim za njegovo ubojstvo kao i pretrpljenom mučeništvu prije same smrti. Sva njegova krivnja bila je pripadnost Katoličkoj Crkvi i Franjevačkom redu.“ Zatim je naglasio kako je „do dana današnjega previše šutnje o ovom zločinu, a zapravo iz te šutnje proizlazi tama o onom tko živi u šutnji. Obilježavanje 130. obljetnice rođenja ovog franjevca nas potiče na razmišljanje o nama i našem jučer, danas i sutra. Ovom obljetnicom otimamo zaboravu one koje ne smijemo zaboraviti, ona nas potiče na neumorno traganje za istinom jer samo nas istina može osloboditi (Iv 8,32).“ U svojoj propovijedi fra Ivan Sesar je rekao i kako su počinitelji ovoga i mnogih drugih zločina držali sebe gospodarima života i smrti. „Mislili su da su i Boga ubili. Ali gospodar nad životom i smrću je Bog Otac koji je uskrisio Isusa Krista… Čitajući ono malo što je zapisano o mučeničkoj smrti ovoga svjedoka vjere, imajući pred očima i sva ona druga mučeništva naših fratara, svećenika, časnih sestara kao i svih nevino stradalih, možemo ustvrditi da bez Duha Božjega nema života…“. „Ako svoje kršćansko poslanje budemo gradili samo na ljudskoj mudrosti i ljudskim sposobnostima, utonut ćemo u još veće zlo. Na tragu toga, dovoljno je osvrnuti se na ono što se danas u svijetu, nažalost i u našoj Domovini, na različitim razinama događaja i mnogo toga će nam biti jasno. A da bi se to promijenilo“, kazao je fra Ivan, „nisu nam dovoljna isprazna ljudska mudrovanja, lažna obećanja i neprestane optužbe jedni drugih, nego moramo u sebi,

i kao Crkva i kao pojedinci, ponovo izgraditi veće pouzdanje u Duha Svetoga, u njegovu sposobnost da nas po svojim darovima preobrazi i učini hrabrim i odlučnim svjedocima istine… U vremenu dok informatički prostor vrvi ružnim govorima, govorima mržnje i osvete, dok se za površinski podivljali imperijalizam bore mnogi ljudi, dok se odjednom i mi sami nađemo pred činjenicom kako nemamo vremena ni za Boga ni jedni za druge, potrebno je posvjedočiti Duha Tješitelja, Boga koji ima vremena za svakoga od nas. I u svakoj prigodi. Naše je vrijeme željno čistog i plemenitog prostora, blagih govora oslobođenih od mržnje, gramzivosti, uskogrudnosti, zavisti, duhovne zakržljalosti. Potrebno je dopustiti Duhu Tješitelju da probudi nadu tamo gdje su je ljudi pokopali.“ I na kraju, prije nego što je zazvao Duha Svetoga da dođe našemu narodu i cijeloj svojoj Crkvi, naglasio je da „za ovozemaljsku, a napose za vječnu sreću silno je važno znati koji me duh vodi kroz život“. Zaželjevši na kraju da ova današnja svetkovina i sjećanje na fra Bernardina dotakne ljepotu franjevaštva kao i njegova zadivljujuća odvažnost u svjedočanstvu vjere, fra Ivan je rekao: „Neka nas njegov život, ali i mučenička smrt pouče kako da evanđelje, ta jedina Istina, postane i ostane naš život, obnovljen i osvježen. Neka nas njegova mučenička smrt pouči: sve ono za što se umire nikada ne odumire!“ Prije nego što je zbor Bijaćka vila otpjevao „Tebe Boga hvalimo“ i himnu „Lijepa naša“, fra Bernardin Škunca, jedan od organizatora, zahvalio je riječima: „Bogu hvala za ovoga svjedoka i svetog mučenika fra Bernardina Sokola.“ U sklopu „Dana dr. fra Bernardina Sokola“ bio je organiziran i prijevoz hodočasnika s nekoliko tzv. desantnih brodova Hrvatske ratne mornarice na svečanu misu.

Vožnja je trajala desetak minuta, a među

53 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

hodočasnicima je bila i dogradonačelnica grada Kaštela Jadranka Matok-Bosančić.

Prijevoz brodovima iz Kaštela do Splita organiziran je po velikoj želji franjevaca iz splitskoga Poljuda da se obnove uspomene na nekadašnju stoljetnu povezanost Kaštela s Poljudom, gdje je bila i mala samostanska luka, a što je s oduševljenjem prihvaćeno od strane Zapovjedništva HRM-a u Splitu.

Slavlje je uveličao svojim pjevanjem zbor Bijaćka vila, pod vodstvom mo. Andre Čale, uz orguljašku pratnju Borne Barišića. Misu je prenosio Prvi program Hrvatskoga radija.

(IKA) Blagoslov Stadlerova centra i samostana Služavki Maloga Isusa 24. svibnja 2018.

Povodom 150. obljetnice svećeničkog ređenja nadbiskupa Josipa Stadlera, u četvrtak 24. svibnja u Župi Uznesenja BDM u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu otvoren je i blagoslovljen novosagrađeni Stadlerov centar i samostan Služavki Maloga Isusa, koje je utemeljio sluga Božji Josip Stadler.

Centar i samostan blagoslovio je kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup, predvodeći euharistijsko slavlje uz mons. Đuru Hranića, đakovačko-osječkog nadbiskupa, mons. Egidija Živkovića, biskupa gradišćanskih Hrvata iz Željezna u Austriji i još tridesetak svećenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Uz mnogobrojne vjernike na misi su sudjelovale brojne Služavke Maloga Isusa iz Sarajevske, Zagrebačke i Splitske provincije sa svojim provincijalnim glavaricama, na čelu s vrhovnom glavaricom s. Radoslavom Radek, te redovnice iz ostalih brodskih zajednica. Iz Sarajeva su sa svojim župnikom Markom Majstorovićem toga dana hodočastili i

vjernici katedralne župe iz Sarajeva kojima je to bilo i zavjetno hodočašće o 100. obljetnici smrti sluge Božjega Josipa Stadlera, čiji su posmrtni ostaci u njihovoj katedrali.

Kao domaćin pozdravnu riječ uputio je na početku slavonskobrodski dekan Ivan Lenić, a potom je nadbiskup blagoslovio kapelu.

Naglasivši da Stadlerova baština ima veliko značenje za Crkvu u Hrvatskoj i u BiH, u svojoj homiliji kardinal Puljić je upozorio da nam sluga Božji Josip Stadler ne bude samo simbol, nego i nadahnuće da shvatimo da nam Božje lice valja prepoznavati u svakom čovjeku, onako kao je to Stadler činio.

Služavkama Maloga Isusa poručio je da im slavljenje ove godine, Stadlerovih obljetnica 175. rođenja i krštenja, 150. svećeništva i 100. obljetnice smrti pomogne da prepoznaju korijenje iz kojeg su nikle, da se nadahnjuju na karizmi koju im je utemeljitelj ostavio, da s ljubavlju i dalje služe Malome Isusu.

Kardinal je posvjedočio da se uvijek posebno divi Stadleru jer ga nevolje nisu slomile, nego naprotiv ojačale. Ukazavši na opasnosti materijalizma današnjeg društva u kojem se gubi osjećaj za čovjeka, ustvrdio je da ondje gdje Bog nije na prvome mjestu nema ni Božjega duha, te da nam je svima potrebno vjeru obnavljati. „Želim da istinski ovaj dan u nama obnovi nadahnuće Stadlerovo, da Božja bude na prvome mjestu. Zato se u njegovom životu divim što ga nijedna kušnja nije slomila, a imao ih je. Ali tako je to hrabro premošćivao, živio i ostvarivao volju Božju. Imamo u njemu itekako divan uzor, i šteta je što ga premalo znamo vrednovati. Nažalost, nije on jedini. Hrvatski narod gubi pamćenje i na neki način zaboravlja svoje duhovne velikane koji su utkali svoje živote u našu prošlost da mi danas živimo“, zaključio je zamolivši vjernike da ne dopuste zloduhu da truje naše odnose, da mole Boga da učvrsti našu vjeru, kako bismo unatoč svih protivštinama, po uzoru Stadlerovu,

54

VIJESTI • srpanj 2018.

znali ustrajno vjerni ostati i tako svjedočiti svoje korijene na kojima smo nikli.

Znakoviti su bili i prinosni darovi koje su na oltar sa Služavkama Maloga Isusa donosili vjernici iz Slavonskog Broda i Sarajeva: hostije, vino, voda, križ, Biblija, utemeljiteljeva slika, svijeća i oltarić zahvalnosti.

Svima koji su materijalno i duhovno pomagali gradnju Stadlerova centra zahvalila je na kraju s. Ana Marija Kustura, provincijalna poglavarica Sarajevske provincije SMI. U pozdravnom govoru nadbiskup Hranić je istaknuo kako je prisutnost Služavki Maloga Isusa osobita radost za Đakovačko-osječku nadbiskupiju, jer u vremenu kada je sve manje redovničkih zvanja, napose ženskih, dobivaju novu redovničku zajednicu.

Pozdravnu riječ uputio je i biskup Živković, veliki donator u gradnji centra, koji je tom prigodom sestrama darovao i monstrancu.

Slavlje je pjesmo uveličalo KUD „Veseli šokci“ iz Brodskog Vinogorja.

Gradnja Stadlerovog centra započela je 2016. kada je nadbiskup Hranić blagoslovio kamen temeljac. Centar ima za cilj promicati duhovnost, lik i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera. Stoga je jedan dio prostora namijenjen upravo tome te će izložba o njegovom životu, koja u ovoj jubilarnoj godini putuje kroz Hrvatsku i BiH, svoj trajni postav imati upravo u tom centru.

Za gradnju centra sestre su izabrale Slavonski Brod – rodni grad svoga utemeljitelja iz zahvalnosti za sve milosti koje su primile po njemu, a i da što više Brođana prepozna njegovu veličinu, nadahnjuje se na njegovu liku te otkriva vrednote koje je on živio i da ih ugrađuje u svoj život.

Centar je sagrađen radom i odricanjem Služavki Maloga Isusa te darovima donatora. Projektant je tvrtka Leko, a radove je izvodila tvrtka Akropolis.

Na svečanost je došla i obitelj Bergamachi iz Italije, koja je već dugi niz godina jedna od najvećih donatora djelovanju sestara stadlerovki u Sarajevu. Majka i četiri sina zdušno pomažu materijalnoj obnovi Stadlerove baštine. (IKA) Vrhovni poglavar salezijanaca u Hrvatskoj 25. svibnja 2018.

Don Angel Fernandez Artime, vrhovni poglavar salezijanaca, radosno je u petak 25. svibnja dočekan u Rijeci, na prvoj postaji njegova petodnevnog boravka u Hrvatskoj. Don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, zajedno s braćom salezijancima dočekao je vrhovnoga poglavara izražavajući mu srdačnu dobrodošlicu prigodom dolaska u Rijeku, gdje salezijanci obilježavaju 100. obljetnicu dolaska i 25. obljetnicu Salezijanske klasične gimnazije.

Doček iznenađenja don Angelu priredili su mladi iz Rijeke i Zagreba. Njih 350 sakrilo se u oratorij, iza oratorija, pod terasu čekajući vrhovnoga poglavara. I dok je don Angel stajao na terasi crkve Marije Pomoćnice, mladi su na njegovo iznenađenje istrčali na salezijansko dvorište i započeli pjesmu dobrodošlice.

Nakon što je sišao među mlade započeo je program. Vrhovnoga poglavara pozdravio je povjerenik za pastoral mladih don Danijel Vidović, a potom je kroz nekoliko kratkih igrokaza prikazan dolazak salezijanaca u Rijeku te rast salezijanske obitelji u Lijepoj našoj. Šaljivo su domaći mladi pokazali i probleme i potrebe današnjih mladih i kako salezijanci za njih imaju otvorene oči i uši.

Don Angel je, odgovarajući na nekoliko pitanja, izrazio radost što može biti okružen tolikim mladima. Posebno ga je obradovalo iznenađenje jer, kako kaže, nikada nije u 15 sekundi vidio da toliko mladih istrči niotkud

55 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i napuni igralište. Govorio je o prisutnosti salezijanaca u 134 zemlje svijeta, o mnogom dobru koje čine za siromašnu mladež na pet kontinenata. Poručio je da kod svih mladih koje susreće vidi isto salezijansko srce, žar, istu radost i ljubav, koliko su god kulturološki različiti načini na koje ih izražavaju. „Kćeri Marije Pomoćnice i salezijanci poslani su među nas, da nas razumiju, da vjeruju u nas, da nam budu prijatelji, sestre i braća, majke i očevi“, istaknuo je vrhovni poglavar.

Mladi su upijali njegove riječi, pljeskom nagrađujući pošalice i njegov osebujni, pristupačan i duhovit stil. On je uzvratio mladima govoreći im da su simpatični i topli, i kako ima osjećaj kao da ih poznaje već pet godina. Upitan da mladima uputi poruku nade, odlučio je citirati svetog papu, Ivana Pavla II., govoreći: „Ne bojte se!“. Rekao je kako „u ovakvom ambijentu zajedništva i prave obiteljske radosti i sa svim predivnim osobama koje nam Gospodin stavlja na put, naprosto ne možemo ne imati nadu“. Poručio je mladima da vjeruju u sebe, ne iz oholosti, već upravo iz pouzdanja u Boga koji ih daruje i koji ima predivan plan za njihov život.

Uslijedila je akademija, svečani program u novoizgrađenom dijelu Salezijanske klasične gimnazije, kojim je obilježena, uz stotu obljetnicu salezijanske prisutnosti u Rijeci, i 25. obljetnica otkako je SKG prestala biti samo škola za odgoj svećeničkih kandidata i postala škola s pravom javnosti. Mnogi su htjeli izrazili svoj ponos, čestitke i zahvale na radu gimnazije, a za mikrofon su, osim vrhovnoga poglavara, stali i riječki nadbiskup Ivan Devčić, primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, zamjenik gradonačelnika Nikola Ivaniš, provincijal don Pejo Orkić, ravnatelj riječke salezijanske zajednice don Dragutin Detić, bivši učenik i vjeroučitelj te osnivač katoličkih skauta Marin Miletić te ravnatelj škole don Niko Tunjić. Dramska skupina scenski je prikazala presjek povije-

sti riječke salezijanske priče, a svečanost su uljepšali i glazbeni nastupi te recitacije.

Nakon večere mladi su imali priliku osobno se susresti, rukovati, zagrliti, fotografirati s don Angelom ili ga zamoliti za blagoslov, kako je i sam obećao. Potom smo se okupili u crkvi gdje im je uputio „riječ za laku noć“. Naglasio je ljepotu ovog salezijanskog običaja koji nije zamišljen kao propovijed, već lijepa i poticajna riječ koju majka ili otac upućuju djetetu prije spavanja, baš kao što je to činila don Boscova mama Margarita.

Obradovan ljepotom salezijanskog obiteljskog zajedništva, od sveg srca poručio je mladima da sanjaju poput don Bosca. „Koji god bili naši snovi, možemo ih pronaći i ostvariti jedino živeći prijateljstvo s Bogom u našem srcu“, rekao je. Stoga je mladima savjetovao neka ga ne ispuštaju iz života, jer „sanjali mi san o bračnom i obiteljskom, ili pak Bogu posvećenom životu, On je jedini koji nam može darovati snagu i ustrajnost te radost i ispunjenje“. Na kraju, mladima je poželio, kako Talijani kažu „sogni d’oro“zlatne snove. Mladi su se zatim dobrome Bogu, prisutnome u euharistijskome Kruhu, skupa s vrhovnim poglavarom poklonili i zamolili ga da uđe u njihove živote na klanjanju uz koje su mladi imali i priliku za ispovijed.

Drugi dan boravka vrhovnog poglavara u Rijeci počeo je posjetom kući sestara Kćeri Marije Pomoćnice. Uz sestre koje djeluju u riječkoj kući i djevojke koje ondje borave tijekom studiranja, na susret s vrhovnim poglavarom stigle su brojne sestre iz Hrvatske i Slovenije predvođene provincijalkom s.

Mojcom Šimenc. Don Angel Fernandez Artime duže od predviđenog ostao je u ugodnom razgovoru sa sestrama i djevojkama.

Zatim je don Angel u pratnji sestara došao u crkvu Marije Pomoćnice na susret sa salezijanskom obitelji. Salezijanci, sestre Kćeri

56

VIJESTI • srpanj 2018.

Marije Pomoćnice, salezijanci suradnici i bivši učenici slušali su riječi poticaja i ohrabrenja koje im je uputio vrhovni poglavar u njihovom poslanju salezijanske karizme.

nijeli ovom velikom slavlju. Provincijala su emocije posebno obuzele dok je zahvaljivao mladima prisjećajući se dan ranije dočeka koji su mladi priredili vrhovnom poglavaru.

Svečano misno slavlje u dvorištu župe predslavio je vrhovni poglavar. Na misi su uz brojne hrvatske salezijance, svećenike iz riječke nadbiskupije, koncelebrirali don Marko Košnik, provincijal slovenskih salezijanaca, i salezijanci iz venecijanske provincije, jer nekada je zajednica u Rijeci pripadala tim dvjema provincijama.

Nakon provincijala riječi zahvale uputio je vrhovni poglavar. Još jednom je svima zahvalio za predivan susret i dodao: „Jako mi je drago da vidim don Peju u ovako emotivnom izdanju.“

Vrhovni poglavar u homiliji spomenuo se svih koji su zaslužni za stoljeće salezijanaca u Rijeci. Istaknuo je da sadašnjost govori o lijepoj budućnosti, što pokazuju naši mladi i mlade obitelji koje susrećemo. „Nalazim se u prekrasnom narodu. I budućnost će biti još bolja. Zašto?! Zato jer se život nastavlja.

Postoje prekrasne obitelji. Vi mladi ste plod toga. Vi ste nada. To nam govori Gospodin.

To nam govori i don Bosco“ – rekao je. „Mi, salezijanska obitelj, uvijek moramo imati otvorena vrata za druge. Nije vrijeme da bi smo se trebali bojati drugih“, istaknuo je vrhovni poglavar pozivajući salezijance i salezijansku obitelj da se s još više predanja zauzmu za mlade, obitelji, za one u potrebi.

Nakon početne formacije u trajanju dvije godine svoja obećanja pred vrhovnim poglavarom dalo je pet salezijanki suradnica iz Rijeke, dok su drugi članovi Udruženja salezijanaca suradnika obnovili obećanja.

Na svršetku mise don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, s mnogo emocija uputio je riječi zahvale. Prvo je zahvalio Gospodinu. Zahvalio je poimence svim salezijancima u Rijeci na svemu što čine i na trudu koji su uložili u obilježavanje ove velike obljetnice. Zahvalio je i sestrama Kćeri Marije Pomoćnice, salezijancima suradnicima, zborovima, i svima koji su dopri-

Na kraju mise suradnici su don Angelu predali poklon. Vrhovni poglavar bio je sretan što je to opet hrana, kao i prethodnu večer kada je na poklon dobio pršut i vino. „Većinom za poklone u drugim zemljama dobivam slike, kipove ili kakve suvenire specifične za zemlju u kojoj se nalazim. Vi Hrvati imate stila. Jako mi se sviđaju vaši pokloni“, istaknuo je don Angel. (Don Bosco danas) Za šezdeset godina redovničkog služenja Kćeri Božje ljubavi izgrađena Josipova fontana 25. svibnja 2018.

Zahvalno misno slavlje u povodu 60 godina redovničkog služenja Kćeri Božje ljubavi u Karlovcu predvodio je u Nacionalnom svetištu Svetog Josipa u Karlovcu u petak 25. svibnja mons. Antun Sente, ml., rektor toga svetišta. Zahvalnom misnom slavlju pridružili su se svećenici Karlovačkog dekanata predvođeni dekanom preč.

Draženom Karačićem, te domaći sin preč.

Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu. Uz brojne župljane Bogu su došle zahvaliti i redovnice koje su tijekom redovničkog hoda službovale u Karlovcu predvođene provincijalnom glavaricom Provincije Božje Providnosti s.

Gordanom Igrec te vrhovnom glavaricom Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Marijom Dulce Adams.

57 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

U homiliji mons. Sente zahvalio je redovnicama na šezdeset godina služenja Gospodinu, prepoznavajući Krista u župljanima Župe Gospe Snježne na Dubovcu kao i brojnim štovateljima svetog Josipa koji sve više hodočaste u svetište. Tumačeći Petrov upit Kristu, što će dobiti oni koji su sve napustili i pošli za Kristom, mons. Sente je oslikavajući zauzeti rad redovnica u katehezi, brizi i uređivanju svetišta, kao i posluživanju svećenika i hodočasnika prepoznao Kristov odgovor dan konkretnim redovnicama.

Na kraju misnog slavlja s. Maria Dulce uputila je svojim sestrama kao i okupljenom mnoštvu riječi zahvale na lijepoj proslavi šezdesete obljetnice djelovanja redovnica u Karlovcu. To slavlje pokazuje lijepu suradnju sestara sa svećenicima koji ovdje djeluju, kao i vjernicima laicima. Upravo je ta suradnja vrijedna i lijepa, stoga smo pozvani stvarati povijest koja ne nastaje sama od sebe, već je stvara svaki pojedinac darivajući sebe u odgovornom služenju osobi pored sebe u kojoj nam se otkiva Krist, kazala je s. Maria Dulce. Svojoj vrhovnog glavarici karlovačke Kćeri Božje ljubavi darovale su sliku mjesne umjetnice Lidije Maček Stanić koja prikazuje njihov logo kako obasjava župnu crkvu BDM Snježne i zgradu Nacionalnog svetišta te Stari Grad Dubovac, a sestrama koje su nekad službovale u Karlovcu cvijeće s prigodnom uspomenom na ovaj dan. Zahvalivši vrhovnoj glavarici na poslanim sestrama, mons. Sente darovao je vrhovnoj glavarici s. Mariji Dulce medalju izrađenu u povodu 330. obljetnice izbora svetog Josipa za zaštitnika Hrvatske.

Nakon misnog slavlja slijedila je prigodna akademija koju su pod vodstvom mons.

Sentea ostvarili djeca i mladi dubovačke župe. Prigodnim pjesmama te veselim skečem željeli su dočarati život župe u kojoj djeluju Kćeri Božje ljubavi. Tijekom akademije dr. Vlado Mikšić, supsidijar u

svetištu predstavio je malu monografiju „60 godina Kćeri Božje ljubavi u Karlovcu“ izdanu upravo za ovu prigodu. Monografija donosi pregled redovništva u Karlovcu i ukratko predstavlja muške redove pavline, franjevce i pijariste te ženske redove Družbu sestra milosrdnica svetog Vinka Paulskog, Žumberačke grkokatoličke sestre bazilijanke, Klanjateljice Krvi Kristove te Družbu sestara franjevki od Bezgrešne, koji su djelovali ili još uvijek djeluju na području Karlovca.

U drugom dijelu predstavljene monografije opisan je nastanak Kćeri Božje ljubavi, njihova utemeljiteljica te njihov dolazak u Hrvatsku. Posebno poglavlje posvećeno je djelovanju Kćeri Božje ljubavi u Karlovcu s preciznim popisom svih sestara koje su tu službovale. Uz mnoštvo fotografija monografija je vrijedan zapis o redovništvu u Karlovcu, zaključio je dr. Mikšić. Svim sestrama kao dar za 60. obljetnicu darovan je jedan primjerak predstavljene monografije.

Posebne riječi zahvale i čestitke za 60 godina služenja sestrama je uputio preč. Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu kojega su sestre na poseban način pratile na putu svećeništva.

U čast šezdeset godina služenja, a nakon misnog slavlja preč. Dražen Karačić, karlovački dekan blagoslovio je novoizgrađenu fontanu u dvorištu Nacionalnog svetišta.

Novoizgrađena fontana, bijela skulptura karlovačkog umjetnika Željka Marekovića Mareka sadrži pet slavina za ispijanje vode te još četiri slavine za punjenje boca ili drugih posuda. Treći dio fontane izgrađen je u obliku kvirinove svjetiljke iz 3. stoljeća. (IKA)

58

VIJESTI • srpanj 2018.

10. dani hrvatskih svetaca i blaženika u čast varaždinskih slugu Božjih Klaudije Boellein i Vendelina Vošnjaka 25. svibnja 2018.

Pretprogramom i misom koju je u čast varaždinskih slugu Božjih Klaudije Boellein i Vendelina Vošnjaka predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak te okruglim stolom „Svetost u školi i škola svetosti“ u Križevcima su u petak 25. svibnja nastavljeni 10. dani hrvatskih svetaca i blaženika.

Svečanost je započela predstavljanjem slugu Božjih Klaudije Boellein i Vendelina Vošnjaka u izvedbi redovnica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije i franjevaca Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda kojima su sluge Božji pripadali.

Duhovne velikane predstavili su s. Klaudija Đuran i fra Ratko Radišić.

Zatim je biskup Mrzljak predvodio misno slavlje u njihovu čast. Koncelebrirali su župnik križevačke Župe Sv. Ane Stjepan Soviček, gvardijan franjevačkoga samostana u Varaždinu fra Ivan Miklenić, fra Ratko Radišić, Franjo Biškup i Nikola Tomašević. Na početku propovijedi biskup Mrzljak rekao je da se slavljenim slugama Božjim vezanima uz Varaždin ovih dana pridružuju još dvije osobe za koje je kauzu upravo pokrenula Gospićko-senjska biskupija. Riječ je o milosrdnicama, mučenicama komunističkoga vremena, Mariji Korneliji Armini Horvat i Liphardi Josipi Horvat koje su bile rodom iz Varaždinske biskupije. Biskup Mrzljak pitao je tko su sveti ljudi i „dotiču li se oni nas u našem suvremenom svakodnevnom životu“.

Odgovorio je potvrdno, jer su „i ti ljudi kao i mi rođeni, kršteni, odrastali su, razvijali su se“. Biskup Mrzljak posebno je razmatrao apostolsko pismo pape Franje Radujte se i kličite koje upućuje na življenje svetosti u svakodnevici. „U toj pobudnici papa Franjo govori o važnosti strpljivosti, o podnošljivo-

sti i blagosti, o radosti i osjećaju za humor, o odvažnosti, o zajedničkom hodu i ustrajnoj molitvi“, objasnio je svaku pojedinu uputu biskup Mrzljak i sjetio se svojih doživljaja bl. Alojzija Stepinca u Krašiću gdje mu je ministrirao punih osam godina. „Da me sa tada pitalo, rekao bih da Stepinac nije svetac. Doživljavao sam ga kao običnog čovjeka jer sam kao dječak svete zamišljao potpuno drugačije. Najčešće po slikama i kipovima.

Danas mislim da Stepinac jest svet, danas itekako razumijem njegovu svetost, njegovo trpljenje, muku, zatvor. Blaženik je danas predvodnik ljudi koji u Hrvatskoj idu putem svetosti i jako je važno da se svih njih spominjemo, da ih proglašavamo, stavljamo ih za uzore“, zaključio je biskup Mrzljak.

Glazbeni obol misnome slavlju pjevanjem i sviranjem dale su uršulinke iz Varaždina i Zagreba te franjevac Miroslav Petrac, a na misi je bila nazočna i provincijalna glavarica uršulinki s. Ksenija Leko.

Nakon mise održan je okrugli stol „Svetost u školi i škola svetosti“. Sudjelovali su biskup Mrzljak, glavna urednica portala direktno. hr Marja Čolak, glumac Tomislav Martić te učenici Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu i Osnovne škole Ljudevita Modeca iz Križevaca predvođeni mentoricama Danijelom Ljubas i Danijelom Zagorec. Oni su raspravljali o tome može li se ili ne može u školi ostvariti svetost života. U glazbenom dijelu programa nastupio je pjevač Dragutin Hrastović, a moderatorica je bila televizijska urednica i voditeljica Lejdi Oreb. (IKA) Vrhovni poglavar Salezijanske družbe u Splitu 26. svibnja 2018.

Nakon posjeta Rijeci, vrhovni poglavar Salezijanske družbe, don Angel Fernandez Artime, u subotu navečer stigao je u Split gdje salezijanci na Kmanu obilježavaju 50. godiš-

59 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

njicu dolaska. Vrhovnog poglavara na ulicama župe dočekala su djeca, mladi i salezijanci. Don Angel Fernandez Artime izašao je iz automobila u veselom i raspjevanom društvu s kojim je hodajući stigao do crkve Marije Pomoćnice kršćana.

Na dvorištu je vrhovni poglavar dočekan pjesmom i plesom. Imao je priliku čuti i klapsko pjevanje. Posebno ga je oduševilo kada je upoznao don Nikolu Zubovića, najstarijeg hrvatskog salezijanaca, koji je i sam na dvorištu zapjevao i zaplesao. „Za par dana čitavom svijetu ispričat ću priču o salezijancu koji u 92. godini pleše s mladima na dvorištu. To je salezijanac!“ – rekao je vrhovni poglavar. Nakon pozdrava koje mu je uputio don Mirko Barbarić, ravnatelj salezijanske zajednice na Kmanu, vrhovni poglavar proveo je večer s mladima i djecom. Osim Splićana, predstavili su se i mladi iz Žepča koji su otplesali kolo. Pridružili su im se vrhovni poglavar i drugi salezijanci. Mlade i djecu zanimalo je kako je don Angel Fernandez Artime postao salezijanac i kako izgleda jedan njegov dan, na što im je on spremno odgovorio. Večer je završila molitvom i tradicionalnom salezijanskom „Riječi za laku noć“.

U nedjelju ujutro vrhovni poglavar susreo se s članovima salezijanske obitelji, većinom salezijancima suradnicima. Osim suradnika iz Splita na susret su došli i suradnici iz Zadra i Žepča. Na Kman su stigli i hodočasnici iz Nove Mokošice kako bi upotpunili prisutnost svih salezijanskih zajednica iz južnog podneblja Hrvatske salezijanske provincije.

Svečano misno slavlje predvodio je don Pejo Orkić, provincijal Hrvatske salezijanske provincije, u koncelebraciju don Angela Fernandeza Artimea, vrhovnog poglavara, brojnih salezijanaca i svećenika splitske nadbiskupije. Vrhovni je poglavar u homiliji okupljenim vjernicima poručio „kako u nama mora ostati poruka da je Bog ljubav u nama“.

„Duboko vjerujemo da je Duh Sveti podignuo svetog Ivana Bosca i odabrao ga za oca i učitelja mladih cijeloga svijeta. Isto tako vjerujemo kda ga je Duh Sveti podigao da nas don Bosco vodi k Isusu. Jedna stvar koje je vrlo evanđeoska i salezijanska jest to da ljubav liječi i ozdravljuje. Vrlo salezijanski je i vjerovati da je odgoj stvar srca“, rekao je don Angel Fernandez Artime.

Govoreći o jedinstvu Presvetog trojstva, vrhovni poglavar istaknuo je kako „nježnost i ljubav Boga Oca i Sina i Duha Svetoga moraju postati stvarnost među nama“.

Vrhovni poglavar na kraju homilije zahvalio je svima: „Zahvaljujemo Bogu na prisutnosti salezijanaca u Hrvatskoj i za salezijanska zvanja u Hrvatskoj. Želimo još jednom potvrditi da kao salezijanci želimo živjeti u zajedništvu s cijelom Crkvom. Želim zahvaliti svima vama na tome što zajedno želimo hodati i služiti mladima. Želim vas zamoliti da dozvolimo da to zajedništvo s Bogom bude u srcu svakoga od nas. Ako je naše srce u miru i ljubavi, to znači da je Bog s nama.

Ako nije tako, onda znači da nam nešto nedostaje, a to je Bog.“ Don Mirko Barbarić na svršetku mise uručio je kao poklon vrhovnom poglavaru umjetničku sliku na kojoj su prikazani Marija Pomoćnica, sveti Ivan Bosco, sveti Dominik Savio, crkva i pastoralni centar na Kmanu.

Zajednica na Kmanu učinila je i divnu gestu prema salezijanskoj zajednici u ratu opustošenom sirijskom gradu Alepu. Vjernici s Kmana prikupili su novčani prilog za salezijance u Alepu. Don Angel Fernandez istaknuo je kako više od novca znači to što se misli na one koji su u potrebi.

Na svršetku mise don Pejo Orkić, provincijal, zahvalio je salezijancima na Kmanu, vrhovnome poglavaru i svima okupljenima na divnoj proslavi i svemu što čine za mlade,

60

VIJESTI • srpanj 2018.

djecu i sve vjernike.

Za obiteljskim stolom uzvanicima se pridružio nadbiskup splitski, mons. Marin Barišić.

Posebno raspoloženi bili su mladi i salezijanci suradnici koji su okupljeni pjevali, a kasnije im se pridružio i vrhovni poglavar sa salezijancima. (Don Bosco danas) 10. dani hrvatskih svetaca i blaženika – Dan službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić 26. svibnja 2018.

Molitvenim, književnim i glazbenim programom te misnim slavljem u čast službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić koje je predvodio delegat-sudac Zvonimir Kurečić, projekcijom dokumentarnoga filma Riječka majka – Marija Krucifiksa Kozulić scenarista i redatelja Bernardina Modrića te radionicama za djecu o temi hrvatskih svetaca i blaženika u subotu 26. svibnja u Križevcima je održan program trećega dana 10. dana hrvatskih svetaca i blaženika.

Nakon uvodnih pozdrava župnika križevačke Župe Sv. Ane Stjepana Sovičeka, pretprogram posvećen službenici Božjoj izvele su postulatorica kauze s. Dobroslava Mlakić te glazbenice Barbara Brezac Benigar i Daniela Sisgoreo Morsan.

Slijedilo je misno slavlje koje je predvodio sudac-delegat u postupku za proglašenje službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić blaženom dr. Zvonimir Kurečić.

U propovijedi je govorio da je život Marije Krucifikse u Rijeci – u drugoj polovici 19. i u prva dva desetljeća 20. stoljeća – bio ostvarenje blaženstava, da je ona evanđelje potpuno ostvarila u svome životu. Kao velika karitativka gladne je hranila, gole odijevala, neuke obrazovala, darivala je ljubav djeci i svima u potrebi, istaknuo je dr. Kurečić.

„Iz razgovora s ljudima doznao sam da je ljudi i danas zovu Riječkom Majkom, kao što su, primjerice, u Indiji zvali Majku Tereziju“, rekao je dr. Kurečić i istaknuo da je službenica Krucifiksa njegovala veliku ljubav prema euharistiji i euharistijskom klanjanju. „Za nju je adoracija bila promatranje neizmjerne ljubavi Božjega srca, zato je ona molila za čitavo čovječanstvo sa željom da svaki čovjek nađe put prema Bogu, da si svatko nađe put spasenja“, zaključio je dr. Kurečić i pozvao na molitvu Krucifiksi Kozulić kako bi se izmolilo čudo koje je potrebno za njezino proglašenje blaženom.

Glazbeni obol misnome slavlju dala je kantautorica popularne duhovne glazbe Daniela Sisgoreo-Morsan koja je otpjevala i nekoliko pjesama posvećenih službenici Božjoj koje je sama skladala. Na misi je, uz više pripadnica Družbe sestara Presvetoga Srca Isusova iz Rijeke i Zagreba, sudjelovala vrhovna glavarica s. Nives Stubičar.

Nakon mise projiciran je dokumentarnoigrani film Riječka majka – Marija Krucifiksa Kozulić scenarista i redatelja Bernardina Modrića koji je uoči projekcije govorio o okolnostima snimanja filma.

Tijekom jutra u križevački Hrvatski dom stiglo je više ekipa vjeroučenika koje su, pod pokroviteljstvom mjesečnika Mali koncil – Mak, tijekom jutra i prijepodneva sa svojim vjeroučiteljima stvarale dramske, likovne, glazbene i plesne izričaje na temu hrvatskih svetaca i blaženika. Njih je, kao i njihove voditelje, vjeroučitelje ili redovnice pozdravio urednik Maloga koncila Vojmil Žic te koordinatorice radionica Valentina Jurišić i Renata Vivek Božić. U popodnevnim satima djeca su pokazala što su kreirala u javnoj izvedbi. Glazbeno je susret obogatila gitaristica Marija Selak, a program je uime organizatora vodila Tanja Baran.

Udruzi za promicanje znamenitih Križevčana

61 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

„Dr. Stjepan Kranjčić“, križevačkim Župama Sv. Ane te BDM Žalosne i Sv. Marka Križevčanina kao organizatorima suorganizacijski su se pridružile križevačke gradske ustanove Pučko otvoreno učilište, Gradska knjižnica „Franjo Marković“, Glazbena škola Alberta Štrige i Gradski muzej. (IKA) Misa na obljetnicu smrti službenice Božje Giacome Giorgie Colombis 28. svibnja 2018.

U benediktinskom samostanu Sv. Petra u Cresu u četvrtak 28. lipnja obilježena je obljetnica smrti službenice Božje Giacome Giorgie Colombis, koludrice iz creskog samostana koja je umrla 1801. godine na glasu svetosti. Euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni domaći svećenik mons. Giuseppe Vosilla uz kojeg su koncelebrirali creski župnik i dekan don Mario Kosić te župnik iz Martinšćice fra Bernard Rubinić.

Na početku propovijedi mons. Vosilla naglasio je da su „sveci ljudi kao i mi, rođeni na ovom planetu, živjeli su svoj život, borili su se protiv Zloga i uz pomoć Svevišnjega pobijedili su Zlo. Ti ljudi gledaju Boga licem u lice te uživaju njegovu slavu i pomažu nam da i mi pobjeđujemo Zlo, te se jednoga dana pridružimo njihovoj slavi“.

Nastavljajući homiliju propovjednik je opisao životni put Giacome Giorgie Colombis, rođene u Cresu 28. prosinca 1735.

“Potječe iz plemićke obitelji Colombis, koja je uz obitelji Mitis i Petris predstavljala stupove grada Cresa. Krsno ime joj je bilo Elizabeta, a bila je peto i najmlađe dijete, uz četiri brata. Majka joj je umrla kad je imala četiri godine, pa je otac je preuzeo brigu o djeci. Zamolila je oca da je preda na odgoj u creski samostan koludrica jer je u samostanu jedan dio zgrade bio posebno nami-

jenjen za štićenice koje su koludrice odgajale. Čim je Elizabeta naučila čitati počela je s velikom pobožnošću izgovarati molitve Blaženoj Djevici Mariji. Već u osmoj godini proučavala je život sv. Katarine Sienske. S posebnom pobožnošću čita knjigu o muci Kristovoj, te se suživljava s njegovim mukama. U 19. godini ostaje i bez oca, a ubrzo dolazi dan njezinog monaškog posvećenja.

Neposredno nakon zavjeta dobiva dar molitve i razmatranja. U skrovitosti samostanskih zidina Giacoma živi svoje monaštvo.

Duhovnost drži na visini. U iskušenjima je bila uvijek jaka. Bila je povjerljiva prema svom duhovniku, slušala njegove savjete i rado se ispovijedala. Imala je viđenja o predstojećim nesretnim događajima. Giacomu su sestre poštivale, iako je nisu potpuno razumjele. U svojoj skromnosti nije se htjela isticati ni hvaliti, pa je zamolila poglavare da joj dodijele posebnu ćeliju, ne radi komoditeta, nego zato da može u samoći činiti svoje posebne pokore.

U dobi od 38 godina Giacoma je izabrana za prvu savjetnicu i zamjenicu opatice, a tri godine poslije izabrana je za opaticu samostana.

Sad još više čini pokoru i noću umjesto na spavanje ide na kor gdje satima leži na podu prostrta u obliku križa. Nasljeduje Krista u njegovoj muci, toliko da fizički osjeća njegovu muku koju je trpio na križu. Umrla je 28. lipnja 1801. godine. Neposredno nakon pokopa ljudi su dolazili moliti se na njezin grob. Počela su se događati čudesa, a svega dvadeset dana nakon njezine smrti, što nije običaj, pokrenut je postupak za njezinu kanonizaciju. Svi su dokumenti, spisi i predmeti predani u biskupiju u Osor. Nažalost, zbog političkih previranja i ukidanja Osorske biskupije dokumentacija je ostala u prašini, a kanonski postupak zaboravljen. 2001. godine nadbiskup Gorizije u Italiji mons. Antonio Vitale Bommarco, rodom iz Cresa, obnavlja postupak i prevodi njezin životopis.“

62

VIJESTI • srpanj 2018.

Nakon mise sve prisutne mještane i hodočasnike pozdravila je opatica č. m. Terezija Hunjadi. Podsjetila je da je službenica Božja Colombis pokopana u kapeli Sv. Benedikta samostanske crkve, te najavila da će se svakog 28. u mjesecu moliti za njeno proglašenje svetom. „Giacoma Giorgia Colombis je bila velika pokornica i moliteljica, pa dođite i molite za svoje potrebe. Njezina duhovna baština je vrlo velika, sve je zapisano u njezinom dnevniku iz kojeg je nekoliko stranica danas izloženo u crkvi“, rekla je opatica te obznanila da je postulator kauze za proglašenje svetom oblat samostana na Ćokovcu vlč. Josip Kidjemet.

Dnevnik službenice Božje Colombis izvorno je napisan na talijanskom jeziku, a na njegovom prevođenju radi s. Benedikta Kučić koja je iznijela svoje dojmove o dnevniku te prepričala nekoliko događaja iz života s.

Giacome Giorgie. „Prevodeći Dnevnik došla sam do zaključka da je ona bila živi Psaltir! Sv. Benedikt u svom Pravilu kaže da su monasi dužni izmoliti jednom u tjednu čitav psaltir od 150 psalama. Po Dnevniku se vidi da bi s. Giacoma Giorgia nastavila moliti psalme i noću, ali ona naglašava da to nije njezina zasluga jer ne čini to ni svojom željom ni svojom voljom, nego joj to dolazi po nadahnuću.

Također preko dana, dok bi obavljala razne poslove, neprestano je ponavljala neku kratku molitvu. Ponekad bi, ne misleći, molila malo glasnije, te bi je koja sestra čula i rekla ‘Vi stalno molite!’ Bilo joj je neugodno, te je pazila da samo u nutrini moli. Voljela je moliti za svoj Cres“, rekla je s. Benedikta, te naglasila da je puno molila za pokojne sestre, a strpljivo i čak radosno je podnosila sve patnje i bolesti. „Ona je u potpunosti osmislila svoj redovnički život. Suobličila se svome trpećem Zaručniku na ovoj zemlji, te smo uvjereni da ju je On primio i počastio, kada je preminula, kao svoju vjernu i ljubljenu zaručnicu“, zaključila je s. Benedikta.

Izvadak iz Dnevnika pročitala je s. Marina Barinić, autorica knjige o životnom putu službenice Božje koju je samostan izdao 2015. godine. „Samozatajna i sva u skrovitosti s mukom je svoju nutrinu otkrivala papiru, poslušna ispovjedniku koji je shvatio da pred njim stoji Božja miljenica obdarena znakovitim snovima, proročkim duhom, viđenjima, ali uza sve te milosti uvijek ponizna i svjesna svoje krhkosti i nesavršenosti, jednostavna i bezazlena, čista poput djeteta Božjega“, rekla je s. Marina o službenici Božjoj, a njezino okruženje opisala je ovako: „Otok Cres je u minulim stoljećima bio otok molitve. Svjedoče nam o tome brojne kapelice koje susrećemo na svakom koraku.

Ova kuća Božja stoji na istome mjestu već devet stoljeća poput svjetionika koji Bogu šalje molitvene signale u ime čitavog naroda Božjega. I stoga nije neobično što je iz tako plodne zemlje niknuo divan cvijet, službenica Božja, koludrica Giacoma Giorgia Colombis.“ Nadahnut knjigom o njezinom životnom putu, zadarski pjesnik Tomislav Marijan Bilosnić napisao je pjesmu posvećenu službenici Božjoj Colombis koju je ovom prilikom pročitala Sonja Pokupec Salković uz glazbenu pratnju s. Veronike Stojković. Ženska klapa „Teha“ otpjevala je pjesmu „Izliči me“, a na kraju je mons. Vosilla predmolio molitvu za proglašenje svetom Giacome Giorgie Colombis. (IKA) Ustoličen novi provincijal hrvatskih salezijanaca 28. svibnja 2018.

Nakon posjeta Rijeci i Splitu vrhovni poglavar salezijanske družbe don Angel Fernadez Artime u nedjelju navečer stigao je i u Zagreb, u pratnji don Tadeusza Rozmusa, savjetnika vrhovnog poglavara za salezijansku regiju Sjeverna i Središnja Europa, i u

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

pratnji don Horacia Lopeza, svog tajnika.

Kod provincijalne kuće salezijanaca koja se nalazi u Župi Marije Pomoćnice na Knežiji dočekali su ga salezijanci i mladi, kojima se pridružio nakon večere na molitvi krunice.

Više od 150 mladih molilo je krunicu s don Angelom koji im je uputio prigodnu „riječ za laku noć“.

Ustoličenje novog provincijala Hrvatske salezijanske provincije održano je u ponedjeljak 28. svibnja, tijekom svete mise u župnoj kapeli Svetog Ivana Bosca na Knežiji. U prosincu prošle godine novim provincijalom imenovan je don Tihomir Šutalo, koji je protekle tri godine vršio službu provincijalnog ekonoma.

Na početku okupljenim salezijancima obratio se don Pejo Orkić koji je služio kao provincijal od 2012. Don Pejo Orkić zahvalio je Bogu, prijašnjem vrhovnom poglavaru salezijanaca don Pascualu Chavezu Villanuevi i svojoj subraći. Vrhovnome poglavaru uručio je dar hrvatskih salezijanaca, statuu blaženog Alojzija Stepinca, koji je mnogo pomogao salezijancima dok su započinjali svoje djelovanje u Zagrebu na Knežiji.

U svojoj homilji don Angel Fernandez Artime rekao je subraći salezijancima sljedeće: „Nitko od nas nema mogućnost predstaviti se kao vođa drugih, počevši od vrhovnog poglavara. No, postoji jedna dragocjena stvar. Izgradnja naših provincija teče tako da netko završava, a netko započinje svoju službu. Svatko od nas ima odgovornost i autoritet službe. To je trenutak kada svatko od nas može reći ‘moj autoritet je služenje. I ja služim po srcu Isusovom’.“ „Vidimo da provincija ima vedrinu, s nekim poteškoćama, ali s puno blagoslova danim od Boga, i s velikom nadom“, istaknuo je vrhovni poglavar salezijanaca. „Moramo nastaviti s našim hodom u vjeri. Hodom gdje se dajemo našim provincijama i mladima. Kad

je srce pošteno i služenje je dobro“, dodao je don Angel Fernandez Artime. Vrhovni poglavar spomenuo je i novog provincijala: „Don Tihomiru želim da uvijek u mislima ima sliku Dobrog Pastira. Na prvom mjestu moraju mu biti njegova subraća, sa svim svojim dobrim i lošim stranama.“ U zaključku vrhovni je poglavar rekao: „Bogatstvo naših provincija nisu zgrade. Istinsko bogatstvo smo mi, salezijanci, s onim dobrom što imamo, i s našim slabostima.

Siguran sam da nas Crkva u Hrvatskoj treba. Društvo nas treba. Mladi današnjice i sutrašnjice jako nas trebaju. Zato su promjene u službama dobre za služenje.“ Novi provincijal hrvatskih salezijanaca u svom je govoru izrekao: „Želja mi je da u našem mandatu osvježimo naš identitet.

Zadaća svakog od nas je da gradimo duhovni život. Na razini našeg redovničkog, bratskog života želim da živimo jedinstvo i ljubav po uzoru na Presveto Trojstvo. Nama salezijancima je poslanje da radimo i živimo za mlade jer to je želja Presvetog Trojstva.“ „Iz svog života trebamo izbacivati sve ono što nas sprječava da živimo to jedinstvo i ljubav.

Na osobnoj razini trebamo se jako čuvati duhovne površnosti. Na razini zajedničkog života trebamo iz svojih glava izbacivati osobne projekte, vremena, sredstva… Mi smo redovnička zajednica, braća, i kao takvi smo slika Presvetog Trojstva. Volio bih i želio da se sve više posvećujemo našem poslanju: biti s mladima“, rekao je novi provincijal hrvatskih salezijanaca. „Posebno se trebamo skrbiti o našoj mlađoj braći i starijoj braći. I trebamo se dati sve više za mlade u duhovnom vodstvu“, dodao je don Tihomir Šutalo.

Don Tihomir Šutalo zahvalio je: „Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu želim zahvaliti na tom poslanju koje nam je dano. Želim za-

64

VIJESTI • srpanj 2018.

hvaliti vrhovnom poglavaru na prisutnosti i danom povjerenju. Zahvaljujem i braći koja su preuzela uloge u provincijalnom vijeću i njihovoj spremnosti da vodimo i animiramo provinciju. Posebno zahvaljujem don Peji jer je tijekom svog mandata bio svjedok jedinstva i ljubavi za svakog brata i sa svakim bratom.“ Novi provincijal obraćanje je završio riječima: „Ne samo da vas pozivam na molitvu, već naša obaveza je da ja molim za vas i vi za mene.“ Za obiteljskim stolom salezijancima se pridružio g. Milan Bandić, gradonačelnik Grada Zagreba.

Tijekom poslijepodneva vrhovni poglavar proveo je vrijeme u društvu braće salezijanaca. Predvečer je posjetio salezijansku zajednicu za odgoj i zvanja u Podsusedu gdje je razgovarao i večerao s mladićima koji žele nasljedovati svetog Ivana Bosca.

Susret štovatelja BDM čudotvorne medaljice u Aljmašu 2. lipnja 2018.

U svetištu Gospe od utočišta u Aljmašu 2. lipnja održan je susret štovatelja BDM čudotvorne medaljice na razini Hrvatske Provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice. U prijepodnevnim satima u Aljmaš su stizali štovatelji, praćeni Marijinim sestrama te drugi hodočasnici sa svojim svećenicima, a sve ih je dočekao i toplo pozdravio upravitelj svetišta Ante Markić, koji je u ovoj župi 44 godine i sa svojim župljanima je prošao lijepe, ali i one teške, ratne i prognaničke godine. Pozdravio je štovatelje BDM čudotvorne medaljice iz Zagreba, Splita, Strmca kod Nove Gradiške, zatim iz Župa Nova Kapela i Štivica, iz Žepča, Osijeka, kao i hodočasnike iz Malešnice, Blaškovca, Križevaca i drugih mjesta.

Kasno navečer vrhovni poglavar svratio je u svetište Svete Mati slobode gdje ga je dočekalo mnoštvo djece, mladih, mladih obitelji, ali i odraslih koji su prateći zbivanja proteklih dana odlučili da moraju vidjeti vrhovnog poglavara koji je s takvim oduševljenjem primljen gdje god došao.

Nakon molitve krunice vrhovni poglavar održao je „riječ za laku noć“. No, prošlo je još dosta vremena dok je don Angel Fernandez Artime mogao poći na spavanje, jer većina okupljenih, njih tristotinjak, željelo je zagrliti i fotografirati se s vrhovnim poglavarom.

U koncelebraciji sa svećenicima preč. Markić predslavio je svečano euharistijsko slavlje u aljmaškoj župnoj crkvi Pohođenja BDM. U homiliji je podsjetio, među ostalim, kako nam je Isus prije smrti predao svoju Majku za našu Majku. Budući da je ona prava Majka i biti će to do kraja svijeta, rijeke vjernika od davnine se slijevaju u marijanske crkve i svetišta, odakle trajno dopire Majčin zov, zov njezine ljubavi. Naglasio je kako je uz Gospin lik uvijek privilegirano mjesto najdubljih osjećaja, zaštite, zagovora i zavjeta.

Majka sve čeka, voli, moli i blago opominje kad treba. Ona je sretna ako svi putovi i planovi njezine djece vode k Isusu. Na njega vjernike stalno upućuje i k njemu vodi.

Vrhovnog poglavara don Angela Fernandeza Artimea iz Hrvatske za Rim u utorak ujutro ispratili su don Tihomir Šutalo, don Pejo Orkić i drugi hrvatski salezijanci, zahvalivši mu još jednom za njegovu prisutnost među mladima i salezijanskom obitelji u Hrvatskoj. (Don Bosco danas)

Misno slavlje uveličao je crkveni zbor iz Križevaca, a na kraju mise s. Magdalena Barešić, Marijina sestra, pročitala je poruku s. Kaje Ljubas, provincijalne poglavarice, koja nije mogla biti nazočna na susretu u Aljmašu, ali je poželjela dobrodošlicu svim štovateljima BDM čudotvorne medaljice

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

u ovo Gospino svetište u kojem su, uz prečasnog Antu Markića, domaćini Marijine sestre čudotvorne medaljice, koje u svetištu djeluju punih dvadeset godina. Pozvala je štovatelje da otvore srca i osluškuju poticaje odozgor.

Upravo u takvom osluškivanju poticaja odozgor, Marijine sestre čudotvorne medaljice otvorile su vrata Kristu i dopustile da se po Gospi čudotvorne medaljice proslavlja Isus Krist u onima koji će zajedno sa sestrama štovati Blaženu Djevicu Mariju po čudotvornoj medaljici. Na Provincijalnom kapitulu održanom 2014. godine, sestre su iznijele potrebu apostolata Čudotvorne medaljice i donijele odluku da se ostvari projekt apostolata i širenja Čudotvorne medaljice kao i pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, s ciljem povezivanja s laicima i u drugim oblicima njihove karizme.

Imenovali su tako povjerenstvo na čelu s koordinatoricom projekta s. Magdalenom Barešić i ona je odmah ozbiljno pristupila povjerenoj službi, krećući u organiziranje štovatelja i mjesečna okupljanja, najprije u njihovoj kapelici u Zagrebu na Srebrnjaku 15, a onda u drugim mjestima i župama.

Tako su štovatelji sve brojniji i povezani u sve veću obitelj kako bi bili produžena ruka Gospodina u današnjem svijetu, kada baš i nije jednostavno ostati postojan, predan i dokraja Božji.

Upravitelj svetišta Gospe od utočišta Ante Markić upoznao je zatim štovatelje i hodočasnike s dugom marijanskom poviješću u Aljmašu, ali i sa stradanjima kroz koja su prošli tijekom Domovinskog rata. I u tom dijelu krvave povijesti, Gospa je štitila svoje. Milošću Božjom i uz pomoć hrabrih ljudi, Gospa od utočišta, čudesno sačuvana pod ruševinama crkve koju je uništila velikosrpska mržnja, nakon obnove kipa postala je „Gospa povratnica“: danas u novoj, lijepoj crkvi, 2003. sveti Ivan Pavao

II., tadašnji papa, okrunio je zavjetni kip Gospe aljmaške.

Nakon zajedničkog ručka svih štovatelja BDM od čudotvorne medaljice, program je nastavljen pobožnošću Križnog puta koji su predmolili štovatelji na aljmaškoj Kalvariji, a susret je završio u župnoj crkvi predstavljanjem zajednica štovatelja iz Zagreba, Osijeka, Štivice, Žepča, Nove Kapele i Splita. Oni su iznijeli svoja iskustva i svjedočenja iz života i aktivnosti zajednica, govoreći i o apostolatu, djelovanju i molitvi. (TU/IKA) Imenovana uprava Provincije Bezgrešnog Začeća BDM sestara milosrdnica 3. lipnja 2018.

Vrhovna poglavarica Družbe sestara milosrdnica Svetoga Vinka Paulskog u Zagrebu, časna majka Miroslava Bradica imenovala je u nedjelju 3. lipnja s. M. Elizabetu Peršić provincijalnom poglavaricom Provincije Bezgrešnog Začeća BDM–Zagreb na drugo trogodište.

Službu prve savjetnice i zamjenice poglavarice obnašat će kroz sljedeće tri godine s. M. Dragutina Perić.

Ostalim savjetnicama imenovane su s. Benedikta Kunić, s. M. Bernardica Novoselec i s.

Stjepanka Stanić. (Milosrdnice) Jubilejska zvona za crkvu Sv. Leopolda u Zagrebu 3. lipnja 2018.

U godini kada Hrvatska kapucinska Provincija Sv. Leopolda Bogdana Mandića obilježava Jubilej 400 godina od dolaska franjevaca kapucina u Zagreb–Grič (1618.), u nedjelju 3. lipnja upriličen je veliki i radosni događaj blagoslova i postavljanja triju zvona na novoj crkvi Sv. Leopolda u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi. Blagoslivljajući zvona,

66

VIJESTI • srpanj 2018.

provincijal fra Jure Šarčević poželio je da, kako je to želio i sv. Franjo Asiški, nova zvona pozivaju vjernike kako na molitvu tako i na zajedništvo.

Zvona su izlivena u Austriji u ljevaonici Grassmayr i to na čast sv. Leopoldu (770 kg), sv. Nikoli biskupu (450 kg) i Bezgrešnoj (325 kg), a dar su štovatelja i župljana (sv.

Leopold), vjernika porijeklom iz Janjeva (sv.

Nikola) i hrvatskih kapucina (Bezgrešna).

Ovaj nesvakidašnji događaj pobudio je velik interes vjernika, a njihova radost očitovala se u ozarenosti njihovih lica i suzama radosnicama. Uz svećenike domaćeg samostana (fra Jure Šarčević, fra Nedeljko Golubar, fra Juro Šimić) na samoj misi sudjelovala su i braća kapucini iz Varaždina (fra Mirko Kemiveš), Osijeka (fra Anto Pervan) i Zagreba–Sv. Mihael (fra Krsto Hrženjak) te o. Ilija Tipurić iz Remeta.

Ovaj događaj blagoslova zvona želi biti doprinos obilježavanju Jubileja zagrebačkih kapucina, koji će se svečano obilježiti u listopadu međunarodnim znanstvenim simpozijem (12. i 13.) i svečanom misom koju će, 14. listopada, u crkvi Sv. Leopolda predvoditi kardinal Josip Bozanić. (Fra Juro Šimić) Susret dječjih vrtića „Bl. Marija Petković“ u Blatu 3. lipnja 2018.

U samostanu i svetištu Bl. Marije Propetog Isusa Petković u Blatu na otoku Korčuli u povodu obilježavanja 15 godina od proglašenja blaženom Marije Propetog Isusa Petković i 15 godina od pastoralnog pohoda bl. Ivana Pavla II. Hrvatskoj (Dubrovnik), od 2. – 3. lipnja 2018. održan je tradicionalni susret Dječjih vrtića „Bl. Marije Petković“ u Blatu, rodnom mjestu blaženice. Na susretu su se okupila djeca – predškolarci iz vrtića u Osijeku, Zagrebu, Splitu, Subotici

i Blatu, njihovi roditelji, sestre i odgojiteljice. Susret su organizirale i vodile voditeljice podružnica na čelu sa ravnateljicom s.

M. Patricijom Jurić, članicom Povjerenstva HRK za predškolski i školski odgoj u ustanovama koje vode redovničke ustanove.

Tema ovogodišnjeg susreta bila je „Očinstvo i majčinstvo – dar i odgovornost“, a voditelj je bio don Marinko Šljivić, pročelnik Vijeća za život i obitelj Dubrovačke biskupije.

Program je započeo predavanjem don Marinka u 9 sati u dvorani samostana, a nastavljen je misnim slavljem u 10 sati u svetištu Bl. Marije Petković te priredbom dječjih vrtića u 11:15 sati u Domu kulture u Blatu.

Svetu misu predvodio je don Marinko, a u koncelebraciji su bili don Željko Kovačević, don Stipe Kordić te đakon fra Frano Bosnić.

U propovijedi don Marinko je naglasio kako i mi moramo biti poput Marije te pomoć u problemima zatražiti prvo kroz molitvu od Gospodina.

U Domu kulture okupljenu djecu, sestre, odgajateljice i mještane, nakon prigodnih pozdravnih riječi s. M. Emile Barbarić, provincijalne glavarice sestara Kćeri milosrđa TSR sv. Franje i načelnika općine Blato g.

Ante Šeparovića, nastupajući s puno žara oduševili su polaznici dječjih vrtića iz Splita, Zagreba, Osijeka i Blata izvodeći recitacije, pjesme i plesne točke. Kao posebnost valja istaknuti nastup djece iz vrtića u Blatu koji su prvi puta uprizorili ples „Od boja“ što ga svake godine na blagdan sv. Vincence izvodi viteško udruženje Kumpanjija iz Blata.

Sudionici susreta sudjelovali su i na nedjeljnom misnom slavlju u 9 sati u župnoj crkvi Svih svetih u Blatu. Misu je predvodio župnik don Željko Kovačević, a koncelebrirao je i propovijedao fra Sandro Tomašević iz Franjevačke Provincije Sv.

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Ćirila i Metoda u Zagrebu, koji je trenutno na službi u Betlehemu. U propovijedi je fra Sandro rekao da smo svi pozvani na širenje mira i kako se kršćani moraju prepoznati po radosti koju donosi živi Isus Krist.

Na kraju misnog slavlja č. s. Emila Barbarić zahvalila je svim sestrama, roditeljima, odgojiteljicama, djeci, don Marinku, župniku, načelniku, obiteljima koje su primile djecu na spavanje i zboru „Male Stope“ pod vodstvom č. s. Juliane Beretić koji je animirao misna slavlja svojim pjevanjem te zaželjela uz blagoslov bl. Marije Petković svima sretan povratak u njihove gradove i domove.

Sudionici susreta imali su i prigodu razgledati svetište i samostan Bl. Marije Petković, Blato i grad Korčulu.

Obraćajući se roditeljima, don Marinko Šljivić govorioje o obitelji kao Božjem naumu, o obitelji koja svoje korijene ima u Presvetom Trojstvu i koja je stvorena za ljubav, a „Ljubav je prava kad proizvodi dobro osoba i dobro zajednice, kada to dobro stvara i drugima dariva“, rekao je don Marinko.

Govoreći o obitelji i društvu, don Marino je istaknuo kako obitelj ima „nezaobilaznu ulogu na području osjećajnosti i društvenog odgoja djece i mladeži. U njoj čovjek uči voljeti, radovati se, nadati se, podnositi poteškoće i praštati uvrede i nerazumijevanja. Uz njenu pomoć oblikuju se kvalitetni i trajni ljudski odnosi i usvaja životno umijeće razlikovanja dobra i zla… Kroz obitelj, roditelji postaju na svoj način oblikovatelji ljudske osobe, njene duše, uma, njenih društvenih i osobnih kvaliteta. Ne samo ljudske, nego i vjerske vrline imaju korijen u obitelji. Iz zdrave vjerničke obitelji nastat će zdravi vjernici“.

Govoreći o dužnostima roditelja don Marinko je naglasio kako se plodnost bračne ljubavi između muža i žene ne svodi se samo

na rađanje djece nego se mora proširiti i na njihov moralni odgoj i duhovno oblikovanje da bi bili pravi ljudi i zreli vjernici. O roditeljskoj skrbi i odgoju don Marinko je rekao kako je odgojni utjecaj roditelja na djecu tako velik i značajan da neki kažu kako ih odgojem drugi put rađaju. Tvrdi se čak i to da je to drugo rađanje „uzvišenije“ jer im se, za razliku od tjelesnoga, posreduje život duhovih vrednota i uzvišeni svijet kulture. Pitajući se „Što se treba činiti da život u obitelji pomaže rasti svim njenim članovima u uzajamnoj ljubavi i poštivanju?“, don Marinko je poručio kako roditelji moraju shvatiti da njihova djeca, napose ako su već odrasla, teže za većom slobodom, da traže svoje društvo i pravo na izlaske s prijateljima i vršnjacima. I to im roditelji trebaju omogućiti u granicama ljudskog i kršćanskog dostojanstva svoje djece.

Kod mladih pak, kad je već porasla svijest da nisu više djeca, treba biti prisutna i svijest o ozbiljnosti života i radnim navikama, bez kojih je nemoguće ozbiljno i solidno pratiti životni ritam. Isto tako, religiozni dio pokazuje u okviru obiteljskog života snažan odnos između roditeljskog iskustva i iskustva djece.

Ovisnost djece o roditeljskoj religioznosti nije samo u odnosu prema vrednotama kao takvim, nego i prema psihološkim i emotivnim načinima komuniciranja kao što su svjedočanstvo, iskrenost i afektivna veza zajedničkog obiteljskog života.

Govoreći o sinovskoj odanosti i poštovanju don Marinko je poručio roditeljima da se u obitelji treba govoriti jezikom ljubavi i dijaloga, pa pojam poslušnosti neće predstavljati mladima nikakve poteškoće, i tada njihovi odnosi prema roditeljima i starijima dobivaju ton odanosti i predanja.

Zaključujući svoj govor, don Marinko je naglasio: „Povijest čovjeka, povijest ljudskog spasenja postoji i može opstati jedino u obitelji. Obitelj se nalazi u središtu velike borbe između dobra i zla, između života i

68

VIJESTI • srpanj 2018.

smrti, između ljubavi i onoga što je ljubavi protivno. Obitelji je ponajprije povjerena zadaća boriti se za oslobađanje sila dobra kojemu se izvor nalazi u Kristu, Otkupitelju čovjeka. Treba učiniti da svaka obiteljska jezgra raspolaže takvim silama kako bi – obitelj bila Bogom jaka.“ (M.N.) Dan posvećenja svećenika i molitva za duhovna zvanja u Dubrovniku 7. lipnja 2018.

Dan molitve i posta za posvećenje svećenika i molitva za nova duhovna zvanja održana je u četvrtak 7. lipnja u crkvi Sv. Ignacija u Dubrovniku. Program se sastojao od molitve Trećeg časa, duhovnog razmatranja, klanjanja pred Presvetim te misnog slavlja.

Na početku okupljeni svećenici, redovnici i redovnice predvođeni dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, izmolili su molitve Trećeg časa. Uslijedilo je duhovno razmatranje koje je održao isusovac Vinko Maslać.

U razmatranju protumačio je kako Isus „vrlo dobro poznaje našu narav, njezina obilježja i njezine potrebe te kako bi stoga rado ostao u našoj sredini da svojom nazočnošću usreći svoje prijatelje, ali i da k sebi privuče one koji su još daleko od njega, međutim uzašao je na nebo“. Naveo je tri razloga „zašto je to bolje za nas“. Prvi razlog koji je naveo propovjednik je „zato što naša vjera postaje upravo tako zaslužna kada vjerujemo u Krista premda ga ne vidimo: ‘Blaženi koji ne vidješe a vjeruju’“. Prema propovjedniku, drugi je razlog „to što nam je Spasitelj svojim odlaskom htio ponovo otvoriti Nebo koje bijaše nakon ponovnog pada zatvoreno po pravednome Božjem sudu, sve dotle dok Otkupitelj ne zauzme u posjed svoje nebesko prijestolje“. Treći razlog je da je „Spasitelj svojim uzašašćem htio naš pogled sa zemlje usmjeriti prema nebu“.

U nagovoru je istaknuo da Crkva s Presvetim Otajstvom Euharistije nije prazna kuća, pa ni tada kada u njoj nema ni jednog čovjeka. Crkva nije opremljena slikama, kipovima i drugim. Crkva je, istinski i stvarno, stan Kralja neba i zemlje. Koji je ovdje radi nas neprekidno nazočan, da nas neprestano obogaćuje blagom svog srca, samo ako hoćemo doći da ga primimo. Ondje u sakramentu Spasitelj misli dan i noć na nas. Njegovo srce čezne za nama, ali ne zato što bi nam to trebalo za njegovu sreću, nego stoga što nas njegova ljubav želi obogatiti darovima svojega prijateljstva. Njegov stan postaje svakog dana svima otvoren. Svi bez izuzetka imaju pristup i mogu iznositi svoje želje, rekao je o. Maslać.

Istaknuo je kako nitko tko božanskom spasitelju dođe iskrena srca ne ode od njega a da nije našao pomoć i da nije obogaćen blagom milosti te je dodao kako mnogi kršćani više cijene stotinu zlatnika, nego stotinu nebeskih darova. Također je rekao kako Spasitelj prečesto ostaje usamljen sa svojim darovima, dok pred kućama gdje bi se moglo svaki puta dobiti stotinu zlatnika nikada ne bi prestala gužva. „Ne slutimo što imamo od Gospodina i Presvetog Otajstva Euharistije. No, to ćemo više razumjeti što naše druženje bude srdačnije i češće. Naš božanski prijatelj sigurno nije zahtjevan svojom željom da mu iskazujemo izvanjsko. On uopće ne zahtijeva od nas da sve druge poslove ostavimo i da dan za danom stupamo u njegovu dvorsku službu. On nas ni najmanje ne smeta u našem obavljanju poslova. Naprotiv, ako na pravilan način radimo svoje poslove tada on sve to gleda kao da je učinjeno za njega i prema tome će nam u određeno vrijeme za to platiti plaću. No, on ipak nije tako ravnodušan prema svojim a da mu ne bi bilo vrlo ugodno ako mu posvete nekoliko izgubljenih trenutaka i da ga dođu posjetiti. Zapravo on

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

očekuje od nas da se naš život ne odvija tako kao da Spasitelj u sakramentu uopće nije u nama“, rekao je o. Maslać.

Nakon duhovnog razmatranja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio biskup Uzinić.

Slijedila je misa koju je također predvodio biskup Uzinić.

litvu za njezinu dušu, kao i za s. Celinu, prvu majku ove zajednice. Najavio je da će nakon mise sestre imati izborni kapitul na kojem će biti izabrana nova poglavarica te je potaknuo nazočne da se pridruže sestrama u molitvi za svjetlost Duha Svetoga, kako bi njihove odluke bile u skladu s Božjim naumom.

U homiliji biskup je rekao nazočnima da U povodu Dana posvećenja klera generalni im današnja svetkovina Presvetog Srca Isuvikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Ka- sova svjedoči tko je i kakav je Bog, te tko su tušić pročitao je poruku Kongregacije za kler. oni po Božjem naumu. Ako je Bog sebični, daleki i hladni stranac, onda su ljudi bića Na kraju mise biskup Uzinić zahvalio je isu- izgubljena u svom postojanju, ustvrdio je sovcima na gostoprimstvu te poručio svojim biskup. Poznato je da su filozofi tvrdili da svećenicima da mole za svoje posvećenje i je Bog savršeno biće, koje ne zna za emoposvećenje svih svećenika. Pozvao ih je i da cije ljutnje ili radosti, stameni nepokrenuti mole za nova zvanja, posebice za duhovna pokretač svega postojećeg. Međutim Bog o zvanja u Dubrovačkoj biskupiji. (IKA) kojem govori prorok Hošea u današnjem prvom čitanju jest duboko suosjećajno biće, nije apatičan, nego simpatičan u izvornom Izborni kapitul u požeškom samostanu značenju riječi. Biskup je protumačio da ti sestara klarisa izrazi dolazi od grčke riječi „pathein“, što 8. lipnja 2018. znači trpjeti, odnosno „syn-pathein“, zajedNa svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 8. no trpjeti. Kad velimo da je Bog simpatično, lipnja požeški biskup Antun Škvorčević suosjećajno biće s čovjekom, to nije nešto što pohodio je samostan sv. Klare u Požegi i u ograničava Božje savršenstvo, nego je znasamostanskoj crkvi predvodio misno slavlje. čajka ljubavi. On se takvim objavio u svom S biskupom su koncelebrirali Jozo Jurić, žu- Sinu Isusu Kristu, koji je iz ljubavi za čovjepnik požeške Župe Sv. Leopolda Mandića ka sebe predao u smrt, da bi ga oslobodio i dekan Požeškog dekanata, te Ivan Popić, osuđenosti na smrt. Biskup je dodao kako nas sv. Pavao u drugom današnjem čitanju kancelar Biskupskog ordinarijata. iz Poslanice Efežanima uvjerava da je to saPozdravljajući sestre klarise i nazočne vjerstavni dio Božje ekonomije, koju ona naziva nike, biskup je rekao da nas svetkovina Pre„mysterion“ – otajstvo, koje je najprije bilo svetog Srca Isusova podsjeća da naš Bog nije skriveno u Bogu, tijekom vremena postupno neko bezosjećajno i daleko biće, nego Bog objavljivano, konačno u punini ostvareno u koji voli, i koji nam je očitovao blizinu svoje Isusu Kristu, u njegovoj muci i smrti za nas. ljubavi u Sinu svome Isusu Kristu, koji je za U njemu susrećemo nedokučivost, širinu, vinas položio život, da mi pobijedimo smrt. sinu i dubinu Božje ljubavi za nas. Pozvao je Pozvao je nazočne da u tu Isusovu ljubav sudionike slavlja da danas Bogu iskažu pouključe sve ono što je u njihovim životima sebnu zahvalnost zato što je biće srca. teško i nemoćno. Podsjetio ih je da će se za nekoliko dana napuniti tri mjeseca otkako Govoreći o evanđeoskom ulomku, u kojem je preminula s. Pia, poglavarica zajednice se- evanđelist Ivan teološki promišlja Isusovu stara klarisa u Požegi, te ih je pozvao na mo- smrt na križu, i kaže da je iz njegova pro-

70

VIJESTI • srpanj 2018.

bodenog boka potekla krv i voda, biskup je ustvrdio da su to znakovi otajstava Crkve, označavaju Isusovu ljubav i žrtvu koju on obnavlja za nas u svetoj misi i u drugim sakramentima, po kojima postajemo njezinim dionicima. Spomenuo je među ostalim kako vjernici laici po sakramentu ženidbe, a sestre klarise po svojim redovničkim zavjetima postaju na svoj način dionicima žrtve Isusove ljubavi. Poželio je da nitko od nazočnih ne bude daleko od ljubavi Božje koja nas grije i ispunja, da nikad ne ostanemo prazni, i pomaže nam da budemo ražarena bića u služenju Bogu i bratu čovjeku. Izrazio je uvjerenje da je s. Pia, poglavarica ove zajednice, koja se svojim zavjetima na sasvim poseban način ukorijenila u Isusovu ljubav, svojom smrću ušla u vječnu puninu zajedništva te ljubavi za koju nas je Bog stvorio.

Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da Božja ekonomija ljubavi nikad ne može propasti, da je uvijek uspješna, za razliku od ljudskih ekonomija. Poručio je nazočnima da su se po ovoj svetoj misi ugradili u tu Božju ekonomiju, u djelo Isusove ljubavi na križu, i poželio im da cijeloga današnjeg dana očituju posebnu zahvalnost Gospodinu Isusu za njegovu ljubav kojom nas otima umiranju i privodi k pobjedi svog uskrsnuća.

Još je poželio da u toj pobjedi vječno uživaju preminule sestre Pia i Celina.

Nakon euharistijskog slavlja biskup je u samostanskoj govornici predsjedao izbornom kapitulu na kojem je izabrana nova poglavarica, njezina zamjenica i jedna diskreta.

Spomenuo se pokojnih opatica, s. Celine te nedavno preminule s. Pie i njezina opatičkog služenja zajednici u tri mandata. Potom je protumačio kako se odvija izborni kapitul u skladu s Konstitucijama reda. Sestre su već u prvom izbornom krugu za opaticu izabrale s.

Klaru Lisac, za zamjenicu s. Damjanu Mlinarić, a za diskretu s. Josipu Kozjak.

Biskup je čestitao novoj opatici izražavajući radost što se u ovom izboru očitovalo jedinstvo zajednice požeških klarisa, te joj zaželio obilje mudrosti Duha Svetoga kako bi u poniznosti, po uzoru na sv. Klaru, vodila zajednicu, a sestre u strpljivosti nosile međusobne terete i križeve. Potom su se svi uputili u samostansku crkvu gdje su zapjevali „Tebe Boga hvalimo“. Biskup je zatim predao vlast novoizabranoj opatici, a svaka pojedina sestra iskazala joj je svoje poštovanje. Dosadašnja zamjenica majke, s. Damjana uručila je novoizabranoj opatici samostanske ključeve i pečat. (IKA) Kanonski priznato javno vjerničko društvo „Omnia Deo – sve Bogu“ 8. lipnja 2018.

U katedrali Sv. Vida u Rijeci u petak 8. lipnja tijekom svečanog euharistijskog slavlja koje je predvodio riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić pročitan je Dekret o osnivanju javnog vjerničkog društva „Omnia Deo – sve Bogu“, a koje je nastalo od članova duhovne obitelji Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina. Odluka o osnivanju uručena je utemeljitelju Društva don Josipu Radiću, svećeniku koji je u Hrvatskoj istaknut i poznat po nadahnutim i dubokim duhovnim nagovorima, pružanju pomoći ljudima kroz osobne duhovne razgovore te držanju brojnih duhovnih obnova.

Don Josip Radić istaknuo je kako je zajednica Božje djelo, ostvarenje Božje ideje rada na čovjeku koji je prevrtljiv i grešan. Zajednica je katolički odgovor na posvemašnju krizu u društvu u kojemu je kršćanstvo u velikoj mjeri postalo lišeno stvarnog odnosa s Kristom i Crkvom. Odgovor na tu krizu jest uspostaviti autentičan odnos s Kristom i Crkvom, odnosno produbiti svoj duhovni život. To je naš odgovor i put ka svetosti jer kršćanstvo mora biti istinska težnja ka svetosti, kazao je don Radić. U svjetlu obnove

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

proizašle iz Drugoga vatikanskog sabora, društvo „Omnia Deo“ stavlja se u službu dijecezanskim biskupima i cijeloj Crkvi kao jedan način evangelizacije, obraćenja i trajnog odgoja u vjeri, ponuđenog vjernicima povezanima Kristovim zajedništvom, koji u svome životu žele ponovo oživjeti bogatstvo darova Duha Svetoga, ustrajavajući ponizno na putu svetosti U prigodnom obraćanju na kraju mise nadbiskup Devčić se prisjetio govora sv. Ivana Pavla II. 2008. godine na Trgu Sv. Petra u Vatikanu kada je pozvao sve nove zajednice da uđu u novu fazu sazrijevanja i predstavio ih kao Božji dar cijeloj Crkvi. U svijetu dominira kultura koja je sekularizirana i koja potiče i predstavlja modele života bez Boga zbog čega je vjera mnogih jako kušana, nerijetko ugušena ili potpuno ugašena. Zato su danas potrebne zrele kršćanske osobe svjesne vlastitog identiteta, poziva i poslanja u Crkvi i svijetu, kazao je tada Sveti Otac.

Nadbiskup je u nastavku istaknuo da se kanonskim priznanjem zajednice „Omnia Deo“ jamči njezina autentičnost te potvrđuje duhovnost, svrha i djelovanje sukladno temeljnom poslanju i misiji Crkve, a to je spasenje duša. Tim činom zapravo se podupire rast same karizme koju Bog daje u svrhu nove evangelizacije, rekao je nadbiskup. „U naše vrijeme krize, međuljudskih odnosa, loše demografske slike, sveprisutnog duha nadmetanja, suparništva, konzumerizma, individualizma od kojega nije pošteđena ni sama Crkva, ohrabruje me vidjeti tolike obitelji, mlade, časne sestre, bogoslove i svećenike koji zajedno žele slijediti Krista. Osjećam čvrsto da je ovo što vidim pred sobom konkretan dar Duha za Crkvu u ovom našem vremenu. ‘Ne može se sakriti grad koji stoji na gori’, tako se ni plodovi Duha ne mogu sakriti. Stoga sam neizmjerno zahvalan dragom Bogu koji mi je udijelio tu milost da mogu prepoznati ovaj

Njegov dar za Crkvu“, istaknuo je nadbiskup Devčić.

Uz riječkog nadbiskupa na misi je sudjelovao don Giuseppe Capsoni iz Kongregacije za ustanove posvećenog života i društva apostolskoga života iz Vatikana te krčki biskup u miru mons. Valter Župan koji je kazao kako sestre Euharistijske zajednice Srca Isusova i Marijina u Krčkoj biskupiji djeluju u Sv. Jakovu, Nerezinama, Krku, Susku i Rabu, dok su u Riječkoj nadbiskupiji prisutne u Dramlju i Triblju. Iako je ovaj pokret nailazio na mnoga protivljenja, sestre su neprestano molile i za one koji nisu podržavali ovu zajednicu. Ovo je Božje djelo, kazao je mons. Župan, a radost kanonskim priznanjem nije krila ni duhovna Majka zajednice Jozefina Glasnović, koja je po završetku euharistijskog slavlja riječkom nadbiskupu uručila prigodan dar.

Euharistijska zajednica Srca Isusova i Marijina nastala je po duhovnom nadahnuću don Josipa Radića i već je više godina prisutna i djeluje u nekoliko hrvatskih biskupija, s očitim dobrim duhovnim plodovima. Duhovnu obitelj čini četrnaest svećenika, deset bogoslova, četrdesetak redovnica te brojne katoličke obitelji. „Sve je počelo 1998. godine od jedne male molitvene grupe od 13 ljudi. Odlučili smo produbiti svoj vjernički život i prvi plodovi pojavili su se 2002. godine, odnosno 2003. godine kada je prva grupa djevojaka izrazila želju da bi živjele redovničkim životom. Dvije godine kasnije, 2005. godine došla su braća, da bi to produbljivanje našeg života dovelo do plodova toga života. To je iskustvo Božjeg djelovanja.“ (IKA)

72

VIJESTI • srpanj 2018.

Proslava 150. obljetnice dolaska Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovo Đakovo, 9. lipnja 2018.

Milosrdne sestre Sv. Križa obilježile su 150. godišnjicu svoga dolaska u Đakovo. Bilo je to u lipnju 1868. godine, kada su na poziv biskupa J. J. Strossmayera došle iz Švicarske. Središnja proslava Jubileja započela je u subotu 9. lipnja 2018. svečanom akademijom u 10:30 sati u Centru za kulturu u Đakovu, a nastavljena je svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova.

N

a ovo slavlje uzvanici su pristigli iz različitih mjesta Lijepe naše, a neki i iz drugih država. Osim domaćih sestara Sv. Križa, na svečanosti su bile nazočne i sestre Sv. Križa iz raznih provincija Zapadne i Istočne Europe, njih tridesetak, kao i Vrhovna uprava iz Švicarske/Ingenbohl, na čelu s vrhovnom poglavaricom s. Marijom Brizar, Hrvaticom i s. Lucilom Zovak, vrhovnom savjetnicom, također Hrvaticom. Bili su prisutni mnogi provincijali i provincijalke drugih Družbi i njihove delegatice iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Kosova. Svečanosti su nazočili i predstavnici svjetovnih i crkvenih vlasti, nekoliko biskupa i oko 60 svećenika.

Pjevanjem državne himne Lijepa naša u Centru za kulturu započela je akademija pod nazivom „Otajstvo Križa sjaji se“. Voditeljica programa bila je s. Dijana Lončarek, a uz nju je s. Elizabeta Koščak sve bitne dijelove programa prevodila na njemački jezik. Svečani dio programa pjesmom Jubi-

late Deo otvorio je Zbor Milosrdnih sestara Sv. Križa, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević. Provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kupčerić uputila je riječi pozdrava i dobrodošlice i zahvalila uvaženim gostima što su došli s Hrvatskom provincijom Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovo podijeliti radost i zahvalnost Bogu za čudesna Božja djela kroz ovih proteklih 150 godina.

Mons. dr. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, kao šesti nasljednik biskupa Strossmayera, obratio se prisutnima, čestitajući sestrama Jubilej. Istaknuo je njihovo velikodušno zalaganje i vrijedan doprinos Biskupiji kroz dugi niz godina.

Spomenuo je i njihovu zauzetost u drugim biskupijama i drugim zemljama. Zaželio im je svijetlu budućnost, kao nastavak ovoga puta što su ga generacije sestara utrle, kao i otvorenost za potrebe Crkve i društva danas.

Gradonačelnik Grada Đakova Marin Mandarić pozdravio je sve nazočne, srdačno čestitao sestrama i zahvalio za mnogostruki doprinos sestara Gradu na raznim područjima djelovanja, osobito za doprinose u Domovinskom ratu.

Svečana akademija nastavljena je glazbenoscenskim prikazom na temelju povijesti Provincije, tj. iz života sestara u različitim razdobljima, kroz mnoge teškoće koje su im jačale vjeru i pouzdanje, te ih učvršćivale i oplemenjivale u službi drugima. Autorica teksta i čitateljica kroz scenski prikaz bila je s. Marija Stela Filipović. Nizanje scena, koje su sestre vješto izvodile i predstavljale, bilo je napeto, znakovito, a često i dirljivo, jer se radilo o teškim trenutcima u kojima se od sestara tražilo radikalno svjedočanstvo za Boga i za vlastiti redovnički poziv. Zadnja scena dočarala je službu provincijalnih poglavarica, koje su kroz 150 godina bile na čelu Hrvatske provincije. Simboličnom gestom predavale su provincijalne poglavarice

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

jedna drugoj svijeću koja, jednom zapaljena na hrvatskom tlu, gori sve do danas.

Aktualna provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kupčerić ponijela je tu svijeću kao dar budućim generacijama. Na njoj su predstavnice svih zajednica u Hrvatskoj provinciji upalile svoje svijeće i slijedile sestru M. Amaliju u procesiji, noseći u ruci tu svjetiljku upaljenu na velikoj svijeći Provincije.

Misno slavlje u samostanskoj crkvi Nakon svečane akademije okupljeni su u procesiji pošli do samostanske crkve Presvetoga Srca Isusova, gdje je uslijedio središnji dio proslave – svečano misno slavlje. U koncelebraciji nadbiskupa đakovačko-osječkog u miru mons. Marina Srakića, nadbiskupa barskog mons. Rrocka Gjonlleshaja, biskupa bjelovarsko-križevačkog mons. Vjekoslava Huzjaka, biskupa krčkog u miru mons. Valtera Župana, biskupa hvarskog i predsjednika HBK mons. Petra Palića, pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons.

Pere Sudara, izaslanika nadbiskupa riječkog mons. Nikole Uravića, tajnika Apostolske nuncijature u RH mons. Janusza Blachowiaka te još oko 60 svećenika predvodio je nadbiskup Đuro Hranić.

Dostojanstvena je bila ulazna procesija kroz crkvu, u koju su među ostalima ušle sestre kućne poglavarice, predstavnice svih zajednica ove provincije s upaljenim svijećama.

Potom su pred oltar ostavljeni simbolični darovi: svijeću s logom Jubileja pred oltar je ostavila provincijalna poglavarica s. Marija Brizar, sestarski križ, kao simbol pripadnosti Družbi, čijom su snagom sestre djelovale i danas djeluju, pred oltar je donijela provincijalna poglavarica s. Amalija Kupčerić, dok je njezina zamjenica, s. Finka Tomas, prinijela aranžman s klasjem, simbol plodnog djelovanja više do 1000 preminulih sestara tijekom 150 godina na ovome području.

Iz homilije nadbiskupa Hranića U svojoj homiliji nadbiskup Đuro protumačio je naviješten odlomak Matejeva evanđelja o Blaženstvima, ističući kako je prva Isusova riječ, kojom poslije svoga 40-dnevnog boravka u pustinji i krštenja na Jordanu započinje svoje javno djelovanje, bila riječ: „Blago!“ “Blaženstva označavaju program Isusova javnog djelovanja. U blaženstvima koja je on proglasio zrcale se i životi preko dvije tisuće sestara te 150 godina života i redovničkog svjedočanstva Hrvatske provincije Milosrdnih sestara Sv. Križa.

Blaženstva nam otkrivaju koje vrijednosti te kreposti žive i razvijaju Bogu posvećene osobe i svi oni koji žele nasljedovati Isusa“, rekao je nadbiskup te protumačio blaženstva kao program kršćanske savršenosti: „To ne znači da trebamo gladovati i žeđati, biti siromašni i uplakani…, ali znači da je Bog u kojega vjerujemo i koji nas pokreće gladan, žedan, napušten, siromašan i uplakan u tolikim ljudima oko nas i da smo i mi spremni biti takvima, zajedno s njime, kako bismo svojim zauzimanjem ublažili njihovo trpljenje i bol. Jer, on se poistovjetio sa svima gladnima, žednima, napuštenima, uplakanima, siromašnima. I zato njihova bol postaje i moja i neće nam se dogoditi da im ne pokažemo svoju istinsku solidarnost i milosrđe.“ Nadbiskup je okupljene podsjetio na ožujak 1949. godine, kada su sestre bile prisiljene napustiti svoju bolnicu u Vukovaru te su među ostalim zabilježile: „Šuteći, bez riječi (…) ostavljale su sestre ovu našu lijepo uređenu Bolnicu gradu Vukovaru.

Umjesto one stare istrošene gradske kuće, koja je više od jednog stoljeća služila gradu za bolnicu, u kojoj su sestre više od pola vijeka dvorile bolesnike boreći se s bijedom i siromaštvom – grad je dobio lijepu humanu ustanovu, koja je stajala velikih žrtava i truda sestara, da bude na blagoslov i dobro onima koji pate i traže pomoć. Možda će buduća

74

VIJESTI • srpanj 2018.

pokoljenja vidjeti u toj ustanovi humani gest siromašnih redovnica, a možda i požaliti način postupka kod nacionalizacije, koji se nije odvijao u danima prevrata, nego ����� u godinama zrelog razmišljanja.“ Osvrćući se na taj zapis, nadbiskup je istaknuo kako iz ovih riječi višestruko odsijeva usvojeni duh Blaženstava te kako su takve osobe graditelji nebeskoga kraljevstva na zemlji. „Bez tog obzora kraljevstva nebeskoga, bez Isusovih mjerila i kriterija očitovanih u osam blaženstava, u njegovoj ludosti križa ne može se mijenjati i humanizirati ovaj svijet. Ovaj se svijet ne može graditi, ako se iz njega izbaci Božja mudrost i njegova milost. Čovjek se ne može razvijati ni rasti bez Boga, jer je stvoren na sliku Božju. Izgrađivati svijet i čovjeka bez Boga znači graditi bez temelja. I ono što je uistinu veliko i zahvaljujući čemu je velik doprinos Sestara životu naše Crkve i društva kroz posljednjih 150 godina – to je Božja mudrost koja se objavila u besjedi križa“, rekao je nadbiskup te se obratio sestrama jubilarkama: „Isusova blaženstva su, drage sestre Sv. Križa, vaše nadahnuće i trebaju ostati vaše ogledalo. Gledajući u to ogledalo vidimo što nam treba, što nam nedostaje, što treba dopuniti, popraviti, dotjerati, usavršiti.

Slaveći 150. obljetnicu dolaska prvih sestara u Đakovo želimo, zato, udahnuti duh Isusovih blaženstava (‘Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!’ Mt, 5,7) i njegovo – Isusovo – načelo: ‘Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski’. Poštovane i drage sestre Sv. Križa, kad ste slavile 100. obljetnicu dolaska Sestara i osnutak Provincije, pokojni biskup Bauerlein vam je na današnji dan, 9. lipnja, prije 50 godina ovdje rekao: ‘Radujemo se s Vama, zahvalni smo Vam i volimo vas u prvom redu zato, što vas imamo. Vi ste dar Božje providnosti našoj, a ja dodajem i drugim biskupijama u kojima molite, žrtvujete se i radite.’ Radu-

jemo se s vama, zahvalni smo vam i volimo vas zato što ste kroz ovih, sada 150 godina života i rada naše provincije, ostale vjerne onim visokim i svetim idealima, koje vam je postavio vaš utemeljitelj o. Teodozije i vaša blažena utemeljiteljica Majka Terezija.“ Na kraju propovijedi, nadbiskup je uputio čestitku: „Čestitamo vam, drage Sestre, 150. obljetnicu dolaska vaših prvih sestara u Đakovo i utemeljenja hrvatske provincije.

Istodobno nad vas zazivamo����������������� blagoslov Isusovim kliktajem: ‘Blago!’ U tom je kliktaju zahvalnost za sve ono čime ste nas zadužile kroz prošlost i u sadašnjosti, i u tom je kliktaju i naša molitva za Vašu budućnost.“ Skladnim pjevanjem liturgijsko slavlje obogatio je Zbor sestara Sv. Križa, uz dirigiranje s. Branke Čuture i orguljašku pratnju s. Svjetlane Paljušević, a svečanosti je pridonio i Bruno Bunjevac svirajući dionicu na trubi.

Nakon svete mise uzvanici su pošli na zajednički objed u Hotel Blaža. Tom prigodom su pojedinim dobrotvorima, dugogodišnjim suradnicima te podupirateljima Samostana podijeljene jubilejske Plakete i Zahvalnice. Uzvanici su u prostorima Hotela imali prigodu pogledati film o Hrvatskoj provinciji Milosrdnih sestara Sv. Križa, koji je za ovaj Jubilej sestrama darovao gosp. Željko Zima, direktor Croatia filma. (Finka Tomas / A. Banović) Mladomisnici u bistričkom karmelu 19. lipnja 2018.

Mladomisnici Zagrebačke nadbiskupije Ivan Braovac, Dario Kral, Filip Marić, Toni Potrebić, Kristijan Tušek, Marko Toplak i Alen Vrbek zajedno s mladomisnicima Varaždinske biskupije Markom Domiterom, Karlom Kruljcem i Mišelom Kovačevićem te duhovnikom vlč. Vladom Razumom posjetili su u utorak 19. lipnja samostan kar-

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

melićanki u Mariji Bistrici.

U samostanskoj crkvi su zajedno s redovnicama misom zahvalili Bogu za svećeničko ređenje. Na početku im je redoviti misnik u bistričkom karmelu vlč. Antun Motočić izrazio dobrodošlicu u svoje ime i uime sestara. Predvoditelj misnog slavlja vlč. Kruljac u uvodu je rekao kako su došli zahvaliti redovnicama za njihovu molitvenu potporu na njihovom putu svećeništva te sve zajedno pozvao na put ostvarenja one savršenosti na koju poziva Isus i koja je Božji naum za svakoga čovjeka. Kakva je to savršenost protumačio je na temelju evanđeoskog odlomka vlč. Braovac. Rekao je „da nam Isus cijelim svojim djelovanjem govori o ljubavi i to ljubavi koja nadilazi našu logiku i uvodi nas u Božju logiku u kojoj je moguć i poziv da ljubimo i svoje neprijatelje“. Ljubav u koju nas Isus uvodi, i na koju nas poziva, istinska je ljubav, neizmjerna, ona koja podrazumijeva prihvaćanje, stalno opraštanje, milosrđe, žrtvu za druge, molitvu za druge, naglasio je vlč. Braovac. „Premda je nama slabim ljudima često teško slijediti taj poziv jer ‘Duh je voljan, ali tijelo je slabo’, važno je na tom putu pouzdati se u pomoć Onoga komu ništa nije nemoguće“, ohrabrio je sve nazočne propovjednik.

Nakon mise mladomisnici su se zadržali s redovnicama u srdačnom razgovoru, preporučujući se i nadalje u njihove molitve.

Dan Družbe sestara Naše Gospe 22. lipnja 2018.

U petak 22. lipnja 2018. sestre Naše Gospe iz svih zajednica u Hrvatskoj hodočastile su u Slavonski Brod u svetište Gospe od Spremne/ Brze pomoći. Sestre je velikodušno, srdačno i s dubokom duhovnom porukom dočekao župnik, vlč. Ivan Lenić. Župnik je sestrama u crkvi govorio o početku štovanja Gospe od Brze pomoći. Prošle je godine obilježeno

60 godina od početka njenog štovanja u Hrvatskoj, za što su zaslužne sestre uršulinke.

Mnoge su duhovne plodove osjetili brojni hodočasnici koji pohode Gospu od Brze pomoći svakog 8. u mjesecu.

I sestre Naše Gospe su se u molitvi utekle Gospi, proslavili sv. misu u njenom svetištu uz dvojicu dragih prijatelja Družbe: bivšeg i sadašnjeg župnika iz Gunje, vlč. Matu Matasovića i vlč. Ivana Živića koji su bili u koncelebraciji i ostali sa sestrama u bratskom zajedništvu.

Popodne su sestre pohodile Župu Blaženog Alojzija Stepinca u Slavonskom Brodu koja je utemeljena 2009. godine. Župnik vlč. Tomislav Ćurić približio je sestrama okolnosti i tijek rađanja župe i žive župne zajednice. Nakon molitve pred relikvijama blaženika te druženja s nekoliko zauzetih župljanki sestre su kratko posjetile novi pastoralni centar koji će biti otvoren početkom srpnja ove godine. (dsng.hr) Godišnji susret sestara Družbe Kraljice svijeta 23. lipnja 2018.

U petak 22. lipnja 2018., u glavnoj kući Družbe Kraljice svijeta u zagrebačkoj Dubravi sestre Kraljice svijeta započele su svoj godišnji susret. Iz svake kućne zajednice sestre su nakratko ostavile svoja radna mjesta kako bi u zajedništvu razmišljale o svojim Konstitucijama, Direktoriju i duhovnim uputama Svetoga Oca. Susret se sastojao od radnog i slavljeničkog dijela. S. Anka Prović, s. Ljuba Vukoja, s.

Dragojka Ćurić, s. Matija Popović slavile su 50., a s. Antonija (Mande) Crnoja 40. godina dolaska u Družbu.

Prvi dan susreta sestre su počele sv. misom koju je predslavio fra Branko Lipša, kapu-

76

VIJESTI • srpanj 2018.

cin i župnik u Župi Sv. Miahela u Dubravi.

Rad su nastavile razmišljajući, razgovarajući i donoseći odluke za budući život i djelovanje. Glavna tema rada su bile pobudnice za redovništvo i poticaji pape Franje: Istražujte, Radujte se i Naviještajte. To bogatstvo duhovnosti, smjernica i poticaja povezalo je sestre s Konstitucijama i Direktorijem.

XIX. Redoviti generalni Kapitul Družbe sestara Služavki Maloga Isusa

Dan je završen rekreacijom i igrokazom „Siromaštvo i Poslušnost“ koji su izvele sestre.

U Izbornom dijelu Kapitula, 23. lipnja izabrana je nova Vrhovna uprava Družbe: s.

M. Marija Banić, vrhovna glavarica, s. M. Anđa Vranješ, prva savjetnica i zamjenica vrhovne glavarice, s. M. Mirjam Dedić, druga savjetnica i tajnica, s. M. Vedrana Krstičević, treća savjetnica i ekonoma, s.

M. Anđelina Perić, četvrta savjetnica, s. M. Imakulata Lukač, peta savjetnica, Novom vodstvu Družbe upućujemo iskrene čestitke i molimo Božji blagoslov. (ssmi.hr)

Sljedeći dan započeo je adoracijom pred Presvetim i svečanom misom koju je predslavio pater Marijan Steiner, DI. U prigodnoj homiliji pater je rekao: „Vi ste učenice Kristove i ništa ne smijete staviti ispred Njega. Kristov put je uzvišen ali zahtjevan. Vi, koje ste pošle za Njim, shvatile ste da se isplati sve žrtvovati. Da možete živjeti kako treba svoj poziv treba vam vjera kako bi mogle prihvatiti Križ koji je za mnoge ludost, a mi znamo da je za nas spas. Zato, sestre, budite hrabre i odvažne. Imajte povjerenja u Ljubav koja vas zove. Blago vama ako se utrošite u davanju. I sam Isus je rekao: ‘Tko čuva svoj život izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene i evanđelja sačuvat će ga za život vječni.’ Temelj Isusova bića je bio – biti za druge, što mora biti i naš život... U svom životu se uvijek trebate pitati: ‘Što ja mogu učiniti da neke stvari budu bolje?’“ Pater je završio svoju homiliju riječima: „Svakodnevno trebamo Bogu zahvaljivati, što znači i blagoslivljati, tj. blago govoriti drugima i Bogu. Imamo zašto Bogu zahvaljivati, rođeni smo, pozvani smo na svetost, posvećeni smo... Sve što imamo, Bog nam je dao.“ (Družba Kraljice svijeta)

23. lipnja 2018.

Družba sestara Služavki Maloga Isusa slavi svoj XIX. Redoviti Generalni kapitul u Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvoru u Lužnici u Zaprešiću, od 18. do 28. lipnja 2018. na temu „Služavka Maloga Isusa, glasnica Radosne vijesti“.

S. M. Dijana Mihalj doktorirala kanonsko pravo 27. lipnja 2018.

U srijedu 27. lipnja na Papinskom sveučilištu Lateran u Rimu upriličeno je predstavljanje doktorske teze s. M. Dijane Mihalj, članice Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga, Provincije Navještenja Gospodinova – Split, pod naslovom „Kanonska odgovornost redovničkih ustanova i njihovih članova u području vremenitih dobara“.

Predstavljena doktorska teza razvijena je kroz kritičko sistematično promišljanje pravnih instituta, odnosa i aktivnosti koje određuju kanonsko-pravnu odgovornost redovničkih ustanova i njihovih članova u području vremenitih dobara.

Rad ima koncentričnu strukturu razvijenu u četiri poglavlja: u svakom se poglavlju konkretiziraju principi naviješteni u širem

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kontekstu prethodnih poglavlja. Na taj se način pokušalo pokazati kako kanonska odgovornost redovničkih ustanova i njihovih članova nadilazi svoj isključivo institucionalno-pravni aspekt i u isto se vrijeme ostvaruje u njemu. U radu se obrađuje pristup odgovornosti u kanonsko-pravnom uređenju polazeći od njegove posebnosti, a cilj je rada predstaviti kako kanonsko-pravno uređenje može još uvijek pružiti autentične odgovore na pitanja o značenju odgovornosti koja su postala tema filozofskih, moralno-etičkih i antropoloških rasprava od XIX. stoljeća nadalje. U njemu, kriterij slobodnog pristupanja vjernika Crkvi stavlja na prvo mjesto vrijednosti koje nadilaze pojedinačne interese i ističe zajedničko usmjerenje vjernika i hijerarhije prema zajedničkoj budućnosti, stvarajući odnose i ulazeći u aktivnosti koje nisu svodive na pojam odgovornosti u značenju institucionalne reakcije na kršenje norme, iako je ono nezaobilazno u svim pravnim uređenjima.

Nadalje, teza razmatra vremenita crkvena dobra i redovničke ustanove kao naslovnice tih dobara. Analiziraju se principi koji opravdavaju crkveno vlasničko pravo, značenje crkvenosti dobara i pravni režim kojem podliježe upravljanje njima. S ciljem bolje identifikacije subjekata kanonske odgovornosti i načina na koji se ona očituje u području vremenitih dobara, utvrđeno je operativno razlikovanje razine upravljanja i organizacije redovničkih ustanova od razine administrativnih aktivnosti koje se odnose na vremenita dobra. Osim toga donosi se detaljna analiza kan. 639 Zakonika kanonskoga prava kao i prijedlog redovničke formacije koja bi uključivala elemente usmjerene na usvajanje odgovornog ponašanja posvećenih osoba s obzirom na vremenita dobra. Završno je poglavlje rada posvećeno odgovornosti u vođenju djelatnosti preko kojih redovničke ustanove

ostvaruju vlastitu karizmu. Pritom se nudi cjelovita vizija upravljanja redovničkim ustanovama i njihovim djelatnostima koja uključuje kako administrativno-pravni pristup odgovornosti predviđen Zakonikom tako i ekonomsko-upravljački pristup, uvjetovan brzinom promjena koje se događaju u svijetu moderne ekonomije.

Ovim se doktorskim radom htjelo pokazati, između ostalog, i kako se bez stalnog pozivanja na načela kanonsko-pravnog uređenja u području vremenitih dobara te na svrhe kojima je određeno njihovo posjedovanje u Crkvi, lako može upasti u logike definirane tržišno-ekonomskim pravilima koje sve više lišavaju ljudsku osobu osjećaja osobne odgovornosti u složenom procesu donošenja odluka. (IKA) Generalna uprava franjevaca kapucina u Hrvatskoj 28. lipnja 2018.

Sjednica generalne uprave Kapucinskog reda pod predsjedanjem generala Reda fra Maura Jöhria održana je od 25. do 30. lipnja u kapucinskom samostanu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku. To je jedna od posljednjih sjednica uprave u ovom mandatu (2012. – 2018.) prije saziva generalnog kapitula koji će se održati u Rimu od 26. kolovoza do 15. rujna 2018. (za razdoblje 2018. – 2024.).

Zajedničku misu s narodom koju je predvodio general fra Mauro članovi definitorija slavili su u crkvi i svetištu Gospe od Milosrđa 25. lipnja. Sudionike sjednice generalne uprave 26. lipnja posjetio je dubrovački biskup Mate Uzinić u pratnji svoga vikara don Hrvoja Katušića.

Vrhovna uprava Kapucinskog reda svoje sjedišta ima u Rimu, sastavljena je od deve-

78

VIJESTI • srpanj 2018.

torice predstavnika, odnosno savjetnika koji predstavljaju pojedini dio svijeta u kojem djeluju kapucini, a na generalnom kapitulu biraju se prema jezičnim i regionalnim skupinama. Devetorica definitora zajedno s vrhovnim poglavarom, odnosno generalom Reda kroz ovo zasjedanje završavaju jedno razdoblje i pripremaju se za generalni kapitul koji se održava svakih šest godina, a kao njegova najvažnija uloga ističe se biranje nove uprave Reda.

Na sjednicama jedno od pitanja je izglasavanje dokumenta Ratio formationis ordinis.

To je plan i program odgoja na razini Reda, premda do sada na razini svake provincije već postoje vlastiti programi, no zaključeno je kako je potrebno napraviti novi koji će osluškivati suvremene zahtjeve Crkve, posebice vezane uz novu evangelizaciju o kojoj govori papa Franjo.

Raspravljalo se i o izvještaju koji je podnio general Reda. Osim toga razmatrana su i druga pitanja te izazovi suvremenog svijeta na koje Kapucinski red, s obzirom na to da je rasprostranjen po cijelom svijetu, pokušava naći odgovore.

Taj se događaj prvi puta organizirao u Dubrovniku i to na prijedlog generalnog vikara reda Slovenca fra Štefana Kožuha. Jedan od motiva bila je i blizina Herceg Novog, rodnog mjesta hrvatskoga sveca, kapucina Leopolda Bogdana Mandića, kamo su 27. lipnja hodočastili članovi generalne uprave Kapucinskog reda.

Domaćini susreta bili su provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević i gvardijan samostana u Dubrovniku fra Stanko Dodig. (kapucini.hr)

Prvi zavjeti kod sestara Sv. Križa 30. lipnja 2018.

U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova 30. lipnja 2018. tijekom euharistijskoga slavlja svoje prve zavjete položila je s. Marija Karla Ivanović, iz Župe Kistanje kod Zadra.

Svetu misu predslavio je mons. dr. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup u miru, u zajedništvu sa sedam svećenika.

Sveta misa započela je svečanom ulaznom procesijom, u kojoj je bila sestra pripravnica za prve svete zavjete i ostale sestre predvođene vrhovnom poglavaricom s. Marijom Brizar i provincijalnom poglavaricom s. M. Amalijom Kupčerić. Nakon što su svećenici s nadbiskupom došli po slavljenicu, procesija je krenula u crkvu, gdje su ih dočekali gosti, uzvanici i rodbina slavljenice. Svečani ulazak popraćen je orguljaškom pratnjom, a potom je uslijedila ulazna pjesma samostanskog zbora koji je animirao sv. misu, predvođen s. M. Svjetlanom Paljušević.

Nakon Evanđelja, koje je otpjevao don Mato Palić, uslijedilo je pitanje vrhovne poglavarice zavjetovanici, što traži od zajednice, na što je ona odgovorila da se želi pridružiti Družbi milosrdnih sestara Sv. Križa, gdje ju Gospodin poziva.

Po završetku homilije, zavjetovanica je odgovarala na pitanja koja joj je, prema obredu zavjetovanja, nadbiskup uputio.

Odgovarajući “Hoću!“ izrazila je svoju spremnost prihvaćanja života prema trima evanđeoskim savjetima.

Potom je vlč. Ilić protumačio sam obred zavjetovanja i uveo nazočne u simboliku paljenja svijeće na uskrsnoj svijeći, koja simbolizira Krista, te u izgovaranje i potpisivanje zavjetnoga obrasca kao znaka trajne vjernosti Bogu i njegovu pozivu preko zajednice. (s. F.T.)

79

• VIJESTI, informativni list HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE • ISSN 1846-

8497 • Zagreb • srpanj 2018. • br. 2. (2018.) • god. XLVI. • Prilaz Gjure Deželića 75 • HR - 10 000 Zagreb • tel.: +385 1 37-64-281 • faks: 37-64-280 • www. redovnistvo.hr konferencija@redovnistvo.hr • • odgovaraju: s. Ana Marija Antolović • fr. Slavko Slišković • uredio: Marinko Nikolić • lektura: Marko Gregorić • tisak: AKD • naklada: 700 primjeraka

• Aplikacija za pametne telefone Susret Zovem Te •

Dostupno na platformama: ANDROID & IOS

• •

Naša biblioteka Dokumenti: 1.

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

•

•

•

•

SUSRET časopis za promicanje redovničkog života

bih 2 km

•

Mons. Vlado Košić

ISSN 1848-7645

Bogoslovija u splitu

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

4.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

5.

s. antonija lučić

•

Rat, ljubav, pomirenje

vlč. Antonio Mikulić slijediti Krista u VojniM čizMaMa

ˇ Mjesto gdje poziv postaje svjedocanstvo

• Susret, • Časopis za promicanje redovničkog života • br. 10., god VI., 2018.

•

6.

2016.

•

vrijedan i uzvišen

3.

Radujte se!

Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

cijena:

10 kn

| broj 9 | godina v. | 2017.

Svaki poziv je

2.

•

•

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi,

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

7.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

8.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

9.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei